H. Denzinger - P.

Hunermann

ZBIRKA SAETAKA VJEROVANJA DEFINICIJA I IZJAVA O VJERI I UDOREU

Recenzenti Prof. dr. sc. Bonaventura Duda Prof. dr. sc. Ivan Golub Prof. dr. sc. Nikola kalabrin Dr. sc. Ivica Pazin

TEOLOKI IZVORI

Ureduje i odgovara IVAN Z I R D U M

Izdava Karitativni fond U P T NE IVI OVJEK S A M O O K R U H U AKOVO

Naklada 500 primjeraka

Grafika obrada Marinko Hardi, akovo

Tisak Gradska tiskara, Osijek

HEINRICH DENZINGER PETER HUNERMANN

ZBIRKA SAETAKA VJEROVANJA DEFINICIJA I IZJAVA O VJERI I UDOREU

AKOVO, 2002.

Naziv izvornika ENCHIRIDION S YMB O L O R U M DEFINITIONUM ET DECLARATIONUM DE REBUS FIDEI ET M O R U M

Njemaki prijevod KOMPENDIUM DER GLAUBENSBEKENNTNISSE U N D KIRCHLICHEN LEHRENTSCHEIDUNGEN Njemaki izdava VERLAG HERDER FREIBURG IM BREISGAU 1991, 37. Auflage Imprimatur FREIBURG im Breisgau 24.VII.1991. Der Generalvikar: Dr. Bechtold Prijevod s izvornika Prof. dr. sc. LJUDEVIT PLAKO Teoloka lektura Doc. dr. sc. IVAN Z I R D U M Jezina lektura Mr. sc. FRANJO G R U I Korektura Prof. ZRINKA KEDAI Doc. dr. sc. IVAN Z I R D U M

ISBN 953-208-091-0

Knjiga se moe naruiti na adresu: Karitativni fond UPT NE IVI OVJEK S A M O O K R U H U 31400 A K O V O , pp 51 TelVfaks: (031)811-774 e-mail: u.pravi.trenutak@os.hinet.hr www.u.pravi.trenutak.com

OPE

KAZALO
V-XXXVIII XXXIX XL XLI XLVIII LIII

Pregled cjelokupne grade Uz hrvatsko izdanje Predgovor njemakom izdanju Uvod Smjernice za teoloku upotrebu Denzingera Napomene za itanje Prvi dio SAECI VJEROVANJA JEDNOSTAVNI SAECI VJEROVANJA 1 2 3-5 3 4 5 6 Pismo apostola (etiopska verzija) Liturgijski papvrus Balvzeh Konstitucija egipatske Crkve, oko 500. a) Koptska verzija: Krsna ispovijest vjere b) Etiopska verzija u upitnom obliku c) Etiopska verzija u izjavnom obliku Krsni saetak vjerovanja armenske Crkve (Kratki saetak vjerovanja)

1 2 2 2 2 3 3

SLOENI SAECI VJEROVANJA I. Trodjelni trojstveni oblik A. APOSTOLSKI 10 11 12 13 14 15 16 ZAPADNI SAECI SAETAK VJEROVANJA 4 4 5 5 6 6 6 V

Hipolit Rimski: Traditio apostolica (latinska verzija) Psaltir kralja Aethelstana Codex Laudianus Ambrozije, milanski biskup: Explanatio Svmboli Augustin: Propovijed 213 (= Sermo Guelferbvtanus 1) pri predaji saetka vjerovanja Petar Krizolog: Propovijedi 57-62 Tiranije Rufin: Expositio (odn. Commentarius) in svmbolum

17 19 21 22 23 25-26 27 28 29 30

Firentinski misal i sakramentar Niceta, biskup Remesiane: Tumaenje saetka vjerovanja Augustin, Propovijed 215 kod polaganja vjeroispovijesti Pseudo-Augustin [Quodvultdeus Kartaki]: Propovijedi o saetku vjerovanja Ildefons Toledski: De cognitione baptismi Ulomci jednog od najstarijih galijskih saetaka vjerovanja Missale Gallicanum Vetus: Propovijed [9 Cezarija Arlekog] o saetku vjerovanja Pirmin: Zbirka tekstova iz pojedinih kanonskih knjiga Antiphonale Benchorense Rimski red krtenj a KRATKI UPITNI OBLICI KRSNOG SAETKA VJEROVANJA

7 7 7 8 8 9 9 10 10 11

36

Sacramentarium Gelasianum

12

B. LOKALNI 40 41 42-45 42-43 44-45 46-47 48-49 50 51 55 SAECI 60 61 62-63 64

ISTONI SAECI SAECI VJEROVANJA 13 13 14 14 14 15 16 17 18 18

Euzebije, biskup Cezareje: Pismo svojoj biskupiji, god. 325. iril, biskup Jeruzalema: Kateheze VI-XVIII, oko 348. Epifanije, biskup Salamine: Ancoratus, god. 374. Krai oblik Dulji oblik [Pseudo?] -Atanazijevska Hermeneia eis to symbolon Veliki saetak vjerovanja armenske Crkve Krsni saetak vjerovanja iz Antiohije (ulomci) Teodor, biskup Mopsuestije: Kateheze I.-X., izmeu 381. i 382. Apophtegmata Makarija Velikog VJEROVANJA SADRANI U ISTONIM ZBIRKAMA KANONA

Constitutiones Apostolorum, oko 380. Testamentum Domini nostri Jesu Christi Konstitucije egipatske Crkve Canones Hippolvti II. Dvodjelni trojstveno-kristoloki oblik

19 19 20 20

71-72 73-74 75-76 VI

Saetak zvan Fides Damasi Saetak vjerovanja Clemens Trinitas Pseudo-Atanazijev saetak vjerovanja Quicumque

21 22 22

DOKUMENTI

Drugi dio CRKVENOG

UITELJSTVA

101-102

K L E M E N T I. RIMSKI: 92. (88.?) - 101. (97.?) Pismo Dia tas a'ifnidfous Korinanima, oko 96. f Ureenje Crkve / Autoriet Rimske Stolice) ZEFIRIN: 198. (199.?) - 217. Dogmatske izjave Zefirina i Kaliksta (Utjelovljenje Rijei) K O R N E L I J E : Oujak 251. - lipanj (rujan?) 253. Pismo Quantam sollicitudinem biskupu Ciprijanu Kartakom god. 251. (Monarhijski ustroj Crkve) Pismo Hina de gnos biskupu Fabiju Antiohijskom, god. 2 5 1 . (Crkvena hijerarhija) STJEPAN I.: 12. (28.?) svibnja 254. - 2. kolovoza 257.

25 26

105

26

108 109

27 27

110 111

Pismo (ulomak) Ciprijanu Kartakom, god. 256. (Krtenje krivovjernika) Pismo (ulomak) biskupima Male Azije, god. 256. (Krtenje krivovjernika)

28 28

DIONIZIJE: 22. srpnja 259. (260.?) - 27. (26.?) prosinca 268. 112-115 Pismo (ulomak) Dioniziju, biskupu aleksandrijskom, god. 262. (Trojstvo / Utjelovljenje Rijei) M A R C E L I N : 30. lipnja 295. (296.?) - 25. listopada (15. sijenja) 304. 117-121 Sinoda u ELVIRI (panjolska), 300.-303.? (Nerazrjeivost enidbe / Celibat klerika/ Krtenje i potvrda) 123 1. sinoda u ARLESU, poela 1. kolovoza 314. (Krtenje krivovjernika) 125-126 127-129 130 1. NICEJSKI S A B O R (1. opi): 19. lipnja - 25. kolovoza 325. Nicejski saetak vjerovanja, 19. lipnja 325. Kanoni Sinodalno pismo Epide tes Egipanima (Arijeve zablude) JULIJE I.: 6. veljae 337. - 12. lipnja 352. Pismo Anegnon ta grammata Antiohijcima, god. 3 4 1 . (Prvenstvo Rimske stolice) Sinoda u SERDIKI, oko 343. (Ureenje Crkvi/Prvenstvo Rimske stolice) Pismo sinode u Serdiki Quod semper papi Juliju I., oko 343. (Prvenstvo Rimske stolice) LIBERIJE: 17. svibnja 352. - 24. rujna 366. Dokumenti pape Liberija u pitanju semiarijanaca, god. 357.

29

30 31 31 32 34

132 133-135 136

34 34 36 37 VII

138-143

138 139-140 141 142 143

a) Pismo Studens paci biskupima Istoka, u proljee 357. b) 1. sirmijska vjeroispovijest (351.) koju je potpisao Liberije god. 357. c) Pismo Pro deifico biskupima Istoka, u proljee 357. d) Pismo Quia scio Urzaciju, Valensu i Germiniju, god. 357. : e) Pismo Non doceo Vincenciju, god. 357. DAMAZ I.: 1. listopada 366. - 11. prosinca 384. Ulomci iz pisama biskupima Istoka, oko 374. (Trojstvo/ Utjelovljenje Rijei / Protiv apolinarista / Duh Sveti) Pismo Per filium meum biskupu Paulinu Antiohijskom, god. 375. (Utjelovljenje Rijei) Pismo Hoti te apostolike kathedra biskupima Istoka, oko 378. (Osuda apolinarizma)

37 38 40 40 41

144-147 148 149

41 42 43 43

1. CARIGRADSKI SABOR (2. opi): svibanj - 3 0 . lipnja 381. Carigradski saetak vjerovanja Kanoni 9. srpnja 381. ( Osuda razliitih krivovjerja) Sinoda u RIMU, god. 382. a) Tomus Damasi, odnosno Ispovijest vjere biskupu Paulinu Antiohijskom (Trojstvo / Utjelovljenje Rijei) 178-180 b) Decretum Damasi (Duh Sveti / Kanon Svetog pisma) 150 151 152-180 152-177 S I R I C U E : prosinac 384. (12. sijenja 385.?) - 26. studenog 399. 181-185 Pismo Directa ad decessorem biskupu Himeriju Taragonskom, 10. veljae 385. (Prvenstvo rimskog biskupa/Krtenje krivovjernika /Potreba krtenja / Celibat klerika) 186 3. sinoda u KARTAGI, 28. kolovoza 397. (Kanon Sv. pisma) ANASTAZIJE I.: 27. studenog 3 9 9 . - 402. (19. prosinca 401.?) 187-208 1. sinoda u TOLEDU, rujan 400. (405.?) 187 a) Poglavlja (Posveta krizme) 188-208 b) Svmbolum Toletanum I (400) i njegov dulji oblik Libellus in m o d u m svmboli biskupa Pastora iz Palencije (447.) (Ispovijest vjere protiv zabluda priscilijanaca) 209 Pismo Dat mihi biskupu Veneriju iz Milana, oko 4 0 1 . (Pitanje pravovjernosti pape Liberija)

44 45 45 45 47

49 51

51 52

52 54

I N O C E N T I . : 21. (22.?) prosinca 402. (401.?) - 12. oujka 417. Pismo Etsi tibi biskupu Viktriciju iz Rouena, 15. veljae 404. (Krtenje krivovjernika) 212-213 Pismo Consulenti tibi biskupu Eksuperiju iz Toulouza, 20. veljae 405. (Pomirenje u asu smrti /Kanon Sv. pisma) 214 Pismo Magna me gratulatio Rufu i drugim biskupima 211 VIII

54 55

215-216 217 218-219

Makedonije, 13. prosinca 414. (Forma krtenja) Pismo Si instituta ecclesiastica biskupu Decenciju iz Gubbija, 19. oujka 416. (Podjelitelj potvrde /Bolesniko pomazanje) Pismo In requirendis biskupima sinode u Kartagi, 27. sijenja 417. (Prvenstvo Rimske Stolice) Pismo Inter ceteras Ecclesiae Romanae Silvanu i ostalim oima sinode u Milevi, 27. sijenja 417. (Prvenstvo Rimske stolice / Nunost krtenja) Z O S I M : 18. oujka 417. - 26. prosinca 418.

55 56 57

57

221 222-230 231

Pismo Quamvis Patrum sinodi u Kartagi, 2 1 . oujka 418. (Uiteljski autoritet rimskog biskupa) 15. (16.) sinoda u KARTAGI, zapoeta 1. oujka 418. (Izvorni grijeh/ Milost) Epistula tractoria Istonim Crkvama, izmeu lipnja i kolovoza 418. (Izvorni grijeh) B O N I F A C U E I.: 29. prosinca 418. - 4. rujna 422. Pismo Retro maioribus biskupu Rufu iz Tesalije, 11. oujka 422. (Prvenstvo Rimske stolice) Pismo Institutio biskupima Tesalije, 11. oujka 422. (Prvenstvo Rimske stolice) Pismo Manet beatum Rufinu i ostalim biskupima Makedonije itd., 11. oujka 422. (Prvenstvo Rimske stolice) CELESTIN L: 10. rujna 422. - 27. srpnja 432.

58 58 59 61

232 233 234-235

61 61 62

236 237 238-249

Pismo Cuperemus quidem biskupima pokrajina Vienne i Narbone, 26. srpnja 428. (Ponovno pomirenje na asu smrti) Pismo Apostolici verba biskupima Galije, svibanj 4 3 1 . (Augustinov autoritet) Pseudo-celestinsko poglavlje, odnosno Indiculus (Milost)

62 63 63

EFEKI SABOR (3. opi): 22. lipnja - rujna 431. 1. sjednica irilovaca, 22. lipnja 431 a) 2. pismo irila Aleksandrijskog Nestoriju (Katafliarousimen) (Utjelovljenje Sina Bojega) 251a-251e b) 2. Nestorijevo pismo Cirilu (Tas men kath' hemon hybreis) (Sjedinjenost naravi u Kristu) 252-263 c) Anateme irila Aleksandrijskog koje su pridodane pismu sinode u Aleksandriji Tou soteros hemon Nestoriju (= 3. Cirilovo pismo Nestoriju) (Sjedinjenost naravi u Kristu) 264 d) Saborska odluka protiv Nestorija 250-264 250-251

68 68 69

71 72 IX

265-266 267-268

6. sjednica irilovih pristaa, 22. srpnja 4 3 1 . (Nicejski saetak vjerovanja) 2. sjednica irilovih pristaa, 3 1 . kolovoz (?) 431.: Saborsko pismo (Osuda pelagijanstva)

73 73

KSISTO (SIKSTO) III.: 31. srpnja 432. - 19. (18.?) kolovoza 440. 271-273 Usaglaena izjava irila Aleksandrijskog i biskupa antiohijske Crkve, proljee 433. (Dvije naravi u Kristu) L E O N I. VELIKI: 29. rujna 440. - 10. studenog 4 6 1 . Pismo Ut nobis gratulationem biskupima u Kampaniji, Picena i Tuskije, 10. listopada 443. (Uzimanje kamata) Pismo Quanta fraternitati biskupu Anastaziju Tesalskom, god. 446 (?) (Crkvena hijerarhija i monarhija) Pismo Quam laudabiliter biskupu Turibiju iz Astorge, 2 1 . srpnja 447. (Zablude priscilijanaca / Trojstvo /Narav ljudske due / Narav avla) Pismo Lectis dilectionis tuae biskupu Flavijanu iz Carigrada, (Tomus [I] Leonis), 13. lipnja 449. (Utjelovljenje Rijei) Pismo Licet per nostros Julijanu iz Kosa, 13. lipnja 449. (Utjelovljenje Rijei) 74

280-281 282 283-286

75 75

75 77 79

290-295 296-299

K A L C E D O N S K I SABOR (4. opi): 8. listopada - poetak studenog 451. 300-303 304-305 306 308-310 311-316 317-318 319-320 321-322 323 325-329 5. sjednica, 22. listopada 451.: Kalcedonski saetak vjerovanja (Naravi u Kristu) 7. (15.) sjednica: Kanoni (Simonija/Mjeovite enidbe / Primanje krtenja u krivovjerju) Sinodalno pismo Eplesthe hara papi Leonu I., poetak studenog 4 5 1 . (Prvenstvo Rimske Stolice) Pismo Sollicitudinis quidem tuae biskupu Teodoru iz Frejusa (juna Francuska), 11. lipnja 452. (Sakramentpokore) Pismo Regressus ad nos biskupu Niceti iz Akvileje, 2 1 . oujka 458. (enidba /Krtenje) Pismo Promisisse me memini caru Leonu I., 17. kolovoza 458. (Naravi u Kristu) Pismo Frequenter quidem biskupu Neu iz Ravene, 24. listopada 458. (Krtenje krivovjernika) Pismo Epistolas fraternitatis biskupu Rustiku iz Narbonne, god. 458. ili 459. (Redovniki zavjeti) Pismo Magna indignatione biskupima Kampnije itd., 6. oujka 459. (Tajna ispovijed) Statuta Ecclesiae Antiqua, sredina ili svretak 5. stoljea (Provjera vjere prije biskupskog posveenja / Posveenje polaganjem ruku) 81 83 83 84 85 86 87 88 88

89

330-342 343

SIMPLICIJE: 3. oujka 468. - 10. oujka 483. Sinoda u ARLESU, god. 473.: Pismo podlaganja sveenika Lucida (Milost i predodredenje) Pismo Quantum presbvterorum biskupu Akaciju iz Carigrada, 10. sijenja 476. (Autoritet rimskih biskupa i opih sabora) FELIKS II. (III.): 13. oujka 483. - 1. oujka 492. Pismo Quoniam pietas caru Zenonu, 1. kolovoza 484. (Sloboda Crkve) GELAZIJE I.: 1. oujka 492. - 2 1 . studenog 496. Pismo Famuli vestrae pietatis caru Anastaziju I., god. 494. (Dvostruka vlast na zemlji) Sinoda u RIMU: Dokumenti o odrjeenju Misena, 13. svibnja 495. (Ovlatenje Crkve za opratenje grijeha) Sporazum Ne forte o kazni anateme, god. 495. (Opratanje grijeha) Decretum Gelasianum, odnosno dekretalno pismo o priznavanju i nepriznavanju knjiga, vrijeme nesigurno (Prednost Rimske stolice /Autoritet opih sabora / Knjige vjernika i nevjernika) Sporazum Necessarium quoque protiv Eutiha i Nestorija, vrijeme nesigurno (Naravi u Kristu) ANASTAZIJE II.: 24. studenog 496. - 17. (19.?) studenog 498.

90 92

345

93

347 348 349 350-354

93 94 95

96 98

355

356 357-359 360-361

Pismo Exordium pontificatus mei caru Anastaziju I., svretak 496. (Dijeljenje sakramenata po odijeljenima) Pismo In prolixitate epistolae biskupu Laurenciju iz Lignida (Ilirija), god. 497. (Saetak vjerovanja) Pismo Bonum atque iucundum biskupima Galije, 23. kolovoza 498. (Porijeklo dua /Izvorni grijeh) S I M A H : 22. studenog 498. - 19. srpnja 514.

98 99 100

362

Pismo Ad augustae memoriae caru Anastaziju I., izmeu 506. i 512. (Dvostruka vlast na zemlji) H O R M I Z D A : 20. srpnja 514. - 6. kolovoza 523. Libellus fidei pape Hormizde poslan u Carigrad 11. kolovoza 515. (Ispovijest vjere protiv kristolokih zabluda) Pismo Sicut ratione afrikom biskupu Posesoru, 13. kolovoza 520. (Autoriteti u pitanjima uenja o milosti) Pismo Inter ea quae caru Justinu, 26. oujka 521. (Trojstvo / Utjelovljenje Rijei)

101

363-365 366 367-369

102 103 103 XI

370-397 370 371-395 396-397

FELIKS III. (IV.): 12. srpnja 526. - 22. rujna 530. 2. sinoda u ORANGE-u, poela 3. srpnja 529. a) Predgovor b) Kanoni (Izvorni grijeh/Milost) c) Zakljuna rije koju je sastavio biskup Cezarije Arleki (Milost / Sloboda / Predodreenje) B O N I F A C U E I I . : 22. rujna 530. - 17. listopada 532. Pismo Per filium nostrum biskupu Cezariju Arlekom, 25. sijenja 531. (Potvrivanje 2. sinode u Orangeu) IVAN II.: 2. sijenja 533. - 8 svibnja 535. Pismo Olim quidem senatorima Carigrada, oujak 534. (Komunikacija vlastitosti / Saetak kristologije) V I G I L U E : (29. oujka) 11. studenog 537. - 7. lipnja 555. Edikt cara Justinijana carigradskom patrijarhu Menasu, objavljen na sinodi u Carigradu, god. 543. (Anateme protiv Origena) Pismo Dum in sanctae sveukupnom narodu Bojem, 5. veljae 552. (Saetak vjerovanja pape Vigilija) Konstitucija (I) Inter innumeras sollicitudines o Tri poglavlja caru Justinijanu, 14. svibnja 553. (Zablude nestorijanstva) 2. CARIGRADSKI S A B O R (5. opi): 5. svibnja - 2 . lipnja 553. 8. sjednica, 2. lipnja 553.: Kanoni (Anateme o Tri poglavlja) P E L A G I J E I . : 16. travnja 556. - 3 . (4.?) oujka 561. Pismo Humani generis kralju Hildebertu I., 3. veljae 557. (Fides Pelagii) Okrunica Vas electionis sveukupnom narodu Bojem, oko 557. (Autoritet opih sabora) Pismo Admonemus ut biskupu Gaudenciju iz Volterre, izmeu rujna 558. i 2. veljae 559. (Forma krtenja) Pismo Adeone te biskupu [Ivanu], poetkom 559. (Jedinstvo s Apostolskom Stolicom) Pismo Relegentes autem patriciju Valerijanu, oujak ili poetak travnja 559. (Papa kao tuma saborskih dekreta) IVAN III.: 17. srpnja 561. - 13. srpnja 574. 1. sinoda u BRAGI (Portugal) poela 1. svibnja 561.: anateme protiv priscilijanaca i dr. (Trojstvo /Krist / Stvaranje / Upravljanje svijetom)

105 105 105 110

398-400

111

401-402

112

403-411

114 115

412-415 416-420

116

421-438

117

441-443 444 445 446 447

122 124 125 125 126

451-464

126

XII

PELAGIJE II.: 26. studenog 579. - 7. veljae 590. 468-469 470 Pismo Dilectionis vestrae odijeljenim biskupima Istre, god. 585. ili 586. (Jedinstvo s Rimskom stolicom) 3. sinoda u TOLEDU, poela 8. svibnja 589.: Ispovijest kralja Rekareda (Trojstvo) GRGUR I. VELIKI: 3. rujna 590. - 12. oujka 604. Pismo Consideranti mini partrijarhama, veljae 5 9 1 . (Autoritet opih sabora) Pismo O quam bona biskupu Vigiliju Artekom, 12. kolovoza 595. (Simonija) Pismo Sicut aqua patrijarhu Eulogiju iz Aleksandrije, kolovoz 600. (Znanje Kristove due) Pismo Litterarum tuarum jDrimordia biskupu Serenu iz Marseillea, listopad 600. (tovanje slika svetaca) Pismo Quia caritati nihil biskupima Iberije (Gruzije) oko 22. lipnja 601. (Krtenje i posveenje krivovjernika / Hipostatsko sjedinjenje) Pismo Qui sincera biskupu Pashaziju iz Napulja, studeni 602. (Tolerancija) H O N O R I J E I.: 27. listopada 625. - 12. listopada 638. 4. sinoda u TOLEDU, poela 5. prosinca 633.: Poglavlje (Trojstveno-kristoloka vjeroispovijest / Ivanovo Otkrivenje) Pismo Scripta fraternitatis patrijarhu Sergiju iz Carigrada, god. 634. (Dvije volje i djelovanja u Kristu) Pismo Scripta dilectissimi filii Sergiju iz Carigrada, god. 634. (Dva djelovanja u Kristu) 6. sinoda u TOLEDU, poela 9. sijenja 638. (Trojstvo / Utjelovljenje Rijei) IVAN IV.: 24. prosinca 640. - 1 2 . listopada 642. Pismo Dominus qui dixit caru Konstantinu III. (Obrana pape Honorija), proljee 641. M A R T I N I.: 5.(?) srpnja 649. - 17. lipnja 653. (16. rujna 655.) 500-522 500 501-522 525-541 Sinoda u LATERANU, 5.-31. listopada 649 a) Saetak vjerovanja (Dvije volje i djelovanja u Kristu) b) Kanoni (Trojstveno-kristoloke zablude) ADEODAT II.: 11. travnja 672. - 17. (16.?) lipnja 676 .140 11. sinoda u TOLEDU, poela 7. studenog 675.: Saetak vjerovanja (Trojstvo / Utjelovljenje Rijei / Otkupljenje / Sudbina ovjeka nakon smrti) AGATON: 27. lipnja 678. - 10. sijenja 681. 139 140 128 129

472 473 474-476 477 478-479

130 130 131 132

133 134

480

485-486 487 488 490-493

134 135 136 137

496-498

138

144 XIII

542-545 546-548

Pismo Consideranti mini caru, 27. oujka 680. (Trojstvo / Utjelovljenje Rijei) 149 Sinoda u RIMU: sinodalno pismo Omnium bonorum spes caru, 27. oujka 680. (Trojstvo / Utjelovljenje Rijei) 151

3. CARIGRADSKI SABOR (6. opi): 7. studenog 680. - 16. rujna 681. 550-552 13. sjednica, 28. oujka 6 8 1 . (Osuda monoteleta i pape Honorija I.) 152 553-559 18. sjednica, 16. rujna 6 8 1 . (Definicija o dvije volje i o djelovanjima u Kristu) 153 LEON II.: 17. kolovoza 682. - 3. srpnja 683. Pismo Regi regum caru Konstantinu IV., otprilike kolovoz 682. (Potvrivanje odluka 3. carigradskog sabora) 155 B E N E D I K T II.: 26. lipnja 684. - 8. svibnja 685. 564 14. sinoda u TOLEDU, 14.-20. studenog 684. (Naravi u Kristu) SERGIJE I.: 15. prosinca 687. - 8. rujna 701. 15. sinoda u TOLEDU, poela 11. svibnja 688.: Julijanova obrana (Trojstvo / Utjelovljenje Rijei) 16. sinoda u TOLEDU, poela 2. svibnja 693.: Saetak vjerovanja (Trojstvo /Utjelovljenje Rijei/ Uskrsnue mrtvih /Kristova Crkva) GRGUR II.: 19. svibnja 715. - 11. veljae 731. 580 581 Pismo Desiderabilem mihi Bonifaciju, 22. studenog 726. (Forma i djelitelj krtenja) Pismo Ta grammata caru Leonu III. izmeu 726. i 730. (tovanje slika svetaca) G R G U R III.: 18. oujka 731. - 28.(29.?) studenog 741. Pismo Magna nos habuit biskupu Bonifaciju, oko 732. (Krtenje /Misna rtva za umrle) ZAHARIJA: 10. (3.?) prosinca 741. - 22. (15.?) oujka 752. Pismo Suscipientes sanctissimae fraternitatis nadbiskupu Bonifaciju iz Mainza, 5. studenog 744. (Simonija) Sinoda u RIMU, 3. sjednica, 25. listopada 745. (Kristov silazak u podzemlje) Pismo Virgilije i Sedonije nadbiskupu Bonifaciju iz Mainza, 1. srpnja 746. (745.?) (Nakana i forma krtenja) Pismo Sacris liminibus nadbiskupu Bonifaciju iz Mainza, 1. svibnja 748. (Nakana i forma krtenja) 161 162 156

561-563

566-567 568-575

157

158

582-583

162

586 587 588 589

163 164 164 164

XIV

STJEPAN II. (III.): 26. oujka 752. - 26. travnja 757. 592 Odgovori iz Quiercya (Oisea), god. 754. (Forma krtenja) HADRIJAN I.: 9. veljae 772 - 25. prosinca 795. Pismo Institutio universalis panjolskim biskupima, izmeu 785. i 791. (Zabluda adopcijanaca /Predodreenje) 2. NICEJSKI SABOR (7. opi): 24. rujna - 23. listopada 787. 7. sjednica, 13. listopada 787. (Definicija o svetim slikama) 8. sjednica, 23. listopada 787. (Izbori za svete slube / Osude) Pismo Si tamen licet biskupima panjolske, izmeu 793. i 794. (Zablude adopcijanstva) Sinoda u FRANKFURTU (Majna), otprilike lipanj 794. a) Sinodalno pismo francuskih biskupa panjolskim biskupima (Pobijanje adopcijanstva) b) Kapitulari sinode (Osuda adopcijanaca) L E O N III.: 27. prosinca 795. - 12. lipnja 816. Sinoda u FRIAULU, god. 796. ili 797.: saetak vjerovanja (Trojstvo /Kristovo sinovstvo) L E O N IV.: 10. travnja 847. - 17. srpnja 855. Sinoda u PAVIJI, god. 850. (Bolesniko pomazanje) Sinoda u QUIERCYU, svibanj 853. (Sloboda / Predodreenje) Sinoda u VALENCIJI, 8. sijenja 855. (Predodreenje) NIKOLA I.: 24. travnja 858. - 13. studenog 867. Sinoda u RIMU, god. 862. (Zablude teopasijanaca / Djelovanje krtenja) Pismo Proposueramus quidem caru Mihajlu, 28. rujna 865.178 (Neovisnost Crkve i Apostolske Stolice) Odgovori Ad consulta vestra Bugarima, 13. studenog 866. (Oblik enidbe / Oblik i djelitelj krtenja / Sloboda vjere / Priznanje pod muenjem) 165

595-596

165

600-603 604-609 610-611 612-615 612-614 615

166 168

169 170 170

616-619

171

620 621-624 625-633

172 173 174

635-637 638-642 643-648

177 179 180 181

HADRIJAN II.: 14. prosinca 867. - 14. prosinca 872. 4. CARIGRADSKI SABOR (8. opi): 5. listopada 869. - 28. veljae 870. 650-664 10. sjednica, 28. veljae 870.: Kanoni (Predaja /tovanje 182 slika svetaca / Jedinstvenost ljudske due / Vodstvo Crkve / Prvenstvo Rimske Stolice) 184 XV

668

IVAN VIIL: 14. prosinca 872. - 16. prosinca 882. Pismo Unum est knezovima Sardinije, oko rujna 873. (Ropstvo) STJEPAN V. (VI.): rujan 885. - 14. rujan 891.

186

670

Pismo Consuluisti de infantibus nadbiskupu Ludbertu iz Mainza, izmeu 887. i 888. (Boji sudovi) IVAN XV.: kolovoz 985. -oujak 996.

187

675

Enciklika Cum conventus esset biskupima i opatima Francuske i Njemake, 3. veljae 993. (tovanje svetaca) LEON IX.: 12. veljae 1049. - 19. travnja 1054. Pismo Congratulamur vehementer Petru, antiohijskom patrijarhu, 13. travnja 1053. (saetak vjerovanja) Pismo Ad splendidum nitentis Petru Damianiju, god. 1054. (Spolne zablude) NIKOLA II.: 6. prosinca 1058. - 27. srpnja 1061. Sinoda u RIMU, god. 1059. (Ispovijest vjere u euharistiju: Berengar iz Toursa) Sinoda na LATERANU, travanj 1060. (Simonistika reenja) ALEKSANDAR II.: 1. listopada 1061. - 21. travnja 1073. Pismo Super causas biskupu Reinaldu iz Coma, god. 1063. (Boji sudovi) Pismo Licet ex knezu Landolfu iz Beneventa, god. 1065. (Tolerancija) G R G U R VII.: 22. travnja 1073. - 25. svibnja 1085.

188

680-686 687-688

189 191

690 691-694

192 193

695 698

194 195

700

Sinoda u RIMU: saetak vjerovanja Berengara iz Toursa, 11. veljae 1079. (Euharistijska prisutnost Kristova) URBAN II.: 12. oujka 1088. - 29. srpnja 1099. Pismo Debent subditi biskupu Petru iz Pistoie i opatu Ristiku iz Vallombrose, god. 1088. (Simonistika reenja) Pismo Gaudeamus filii Lanzu, Rudolvu i dr., 1. veljae 1091. (Simonistika reenja) Sinoda u BENEVENTU, poela 18. oujka 1091. (Sakramentalni karakter akonata) PASHAL II.: 14. kolovoza 1099. - 21. sijenja 1118. Sinoda na LATERANU, korizma 1102. (Poslunost prema Crkvi)

701 702 703

195

196 196

704

197

XVI

705 706-708

Sinoda u GUASTALLI, 22. listopada 1106. (Krivovjernika i simonistika reenja) Sinoda na LATERANU, 7. oujka 1110. (Pljakanje brodolomaca / Simonija) KALIKST II.: 2. veljae 1119. - 13. prosinca 1124.

197 198

1. LATERANSKI SABOR (9. opi): 18. - 27. oujka (6. travnja?) 1123. 710-712 Kanoni, 27. oujka 1123. (Simonija /Celibat/Investitura) 198 I N O C E N T II.: 14. veljae 1130. - 24. rujna 1143. 715-718 721-739 741 2. LATERANSKI SABOR (10. opi): poeo 4. travnja 1139. Kanoni ( Simonija / Uzimanje kamata / Sakramenti) Sinoda u SENSU, poela 2. srpnja 1140. (1141.?) (Zablude Petra Abelarda) Pismo Apostolicam Sedem biskupu iz Cremone, vrijeme nesigurno (Krtenje eljom) E U G E N III.: 15. veljae 1145. - 8. srpnja 1153. Sinoda u REIMSU, poela 2 1 . oujka 1148. (Trojstvo) A L E K S A N D A R III.: 7. rujna 1159. - 30. kolovoza 1181. Sinoda u TOURSU, poela 19. svibnja 1163. (Uzimanje kamata) Pismo Ex litteris tuis sultanu koji stoluje u Ikoniju, god. 1169. (Tijelo Marijino) Pismo Cum in nostra nadbiskupu Wilhelmu iz Sensa, 28. svibnja 1170. (Zabluda Petra Lombarda o Kristovu ovjetvu) Pismo Cum Christus nadbiskupu Wilhelmu iz Reimsa, 18. veljae 1177. (Zabluda o Kristovu ovjetvu) 199 201 202

745

203

747 748 749

204 205

205 205 206 206 207 207 208

750

3. LATERANSKI S A B O R (11. opi): 5. - 19. (22.?) oujka 1179. 3. sjednica, 19. ili 22. oujka: poglavlje (Simonija) Pismo In civitate tua nadbiskupu Genove, vrijeme nesigurno (Nedozvoljeni kupoprodajni ugovor) 754 Pismo Ex publico instrumento biskupu iz Brescie, vrijeme nesigurno (enidbena veza) 755-756 Pismo (ulomci) Verum post nadbiskupu Salerna, vrijeme nesigurno (enidbena privola) 757-758 Pismo (ulomci) biskupu Ponciju iz Clermonta (?), vrijeme nesigurno (Forma krtenja) 751 753 LUCIJE III.: 1. rujna 1181. - 25 studenog 1185. Sinoda u VERONI, svretak listopada _ poetak studenog 1184. (Zablude laikih sekti o ovlastima hijerarhije)

760-761

208 XVII

762

Pismo Dilectae in Christo biskupu Simonu Meauxu, vrijeme nesigurno (Kastracija) URBAN III.: 25. studenog 1185. - 19./20. listopada 1187. Pismo Consuluit nos sveeniku iz Brescie, vrijeme nesigurno (Uzimanje kamata) I N O C E N T III.: 8. sijenja 1198. - 16 srpnja 1216. Pismo Cum apud sedem nadbiskupu Ymbertu iz Arlesa, 15. srpnja 1198. (Sakramentalni oblik enidbe) Pismo Sicut univesitatis konzulu Acerbu iz Firence, 30. listopada 1198. (Dvostruka vlast na zemlji) Pismo Quanto te magis biskupu Ugu iz Ferrare, 1. svibnja 1199. (enidbena veza / Pavlovska povlastica) Pismo Cum ex iniuncto stanovnicima Metza, 12. srpnja 1199. (Tumaenje Sv. pisma / Crkveno uiteljstvo) Konstitucija Licet perfidia Iudaeorum, 15. rujna 1199. (Tolerancija) Pismo Apostolicae Sedis primatus carigradskom patrijarhu, 12. studenog 1199. (Prvenstvo Rimske Stolice) Pismo Ex parte tua biskupu Modene, god. 1200. Pismo Gaudemus in Domino biskupu iz Tiberiasa, poetak 1201. (enidba pogana / Pavlov ska povlastica) Pismo Maiores Ecclesiae causas nadbiskupu Ymbertu iz Arlesa, svretak 1201. (Uinak krtenja) Pismo Cum Marthae circa nadbiskupu Ivanu iz Lyona, 29. studenog 1202. (Sakramentalna forma euharistije / Elementi euharistije / Voda i misno vino) Pismo Cum venisset nadbiskupu Baziliju iz Tarnova (Bugarska), 25. veljae 1204. (Djelitelj krizme) Pismo Ex parte tua nadbiskupu Andriji iz Lunda, 12. sijenja 1206. (Prestanak valjane enidbe redovnikim zavjetom) Pismo Non ut apponeres nadbiskupu Thoriasu iz Trondheima (Norveka), 1. oujka 1206. (Materija krtenja) Pismo Debitum officii pontificalis biskupu Bertoldu (odnosno Bertrandu) iz Metza, 28. kolovoza 1206. (Djelitelj krtenja /Krtenje eljom) Pismo De homine qui voditeljima rimskog bratstva, 22. rujna 1208. (Fingirano misno slavlje) Pismo Eius exemplo nadbiskupu Tarragone, 18. prosinca221 1208. (saetak vjerovanja za valdenze) Pismo In quadam nostra biskupu Ugu iz Ferrare, 5. oujka 1209. (Voda u misnom vinu) Pismo Licet apud biskupu Heinrichu iz Strassboura, 9. sijenja 1212. (Boji sudovi)

209

764

209

766 767 768-769 770-771 772-773 774-775 776 777-779 780-781 782-784

210 210 211 211 211 213 215 215 215

216 217

785 786

219 219

787 788

219 220 220 223 224

789 790-797 798 799

XVIII

4. LATERANSKI SABOR (12. opi): 11.-30. studenog 1215. 800-802 803-808 809 810 811 812-814 815 816 817 818-819 820 Pogl. 1. Katolika vjera (Definicija protiv albingenza i katara) Pogl. 2. Zablude Joakima iz Fiore (Trojstvo) Pogl. 3. O krivovjernicima [valdenzima] (Kanonsko poslanje) Pogl. 4. Oholost grka u odnosu na latinef Preziranje latinskog obreda) Pogl. 5. ast patrijarha (Prvenstvo Rimske stolice) Pogl. 2 1 . Vrenje ispovijedi, uvanje tajne od strane sveenika i primanje priesti za Uskrs Pogl. 22. Bolesnici se moraju prije brinuti za duu nego li za tijelo Pogl. 4 1 . Potrebna je dobra vjera kod zaposijedanja Pogl. 5 1 . Zabrana tajnih enidbi Pogl. 62. Relikvije svetaca (Postupak s relikvijama /Zloporabe kod oprosta) Pogl. 63. Simonija H O N O R I J E III.: 18. srpnja 1216. - 18. oujka 1227. 822 Pismo Perniciosus valde nadbiskupu Olafu iz Uppsale, 13. prosinca 1220. (Voda u misnom vinu) G R G U R IX.: 19. oujka 1227. - 22. kolovoza 1241. 824 825 826 827 828 829 Pismo Ab Aegvptiis argenta parikim teolozima, 7. srpnja 1228. (Teoloka terminologija i predaja) Pismo Consultationi tuae nadbiskupu Bariju, 12. studenog 1231. ( Sakramentalni peat kod reenja) Pismo Presbvter et diaconus biskupu Olafu iz Lunda, 9. prosinca 1232. (Materija i forma reenja) Dekret u ulomcima Si condiciones izmeu 1227. i 1234. (Nevaljalost braka pod uvjetom) Pismo Naviganti vel bratu R., izmeu 1227. i 1234. (Uzimanje kamata) Pismo Cum sicut ex nadbiskupu Sigurdu iz Trondheima (Norveka), 8. srpnja 1241. (Materija krtenja) I N O C E N T IV.: 25. lipnja 1243. - 7. prosinca 1254. 1. LYONSKI S A B O R (13. opi): 28. lipnja - 17. srpnja 1245. 830-839 Pismo Sub catholicae professione biskupu Tuskuluma, izaslaniku Apostolske stolice kod Grka, 6. oujka 1254. (Obredi i doktrina) 232 233 233 234 234 234 232 224 225 228 228 229 229 230 230 230 231 231

235 XIX

840-844

ALEKSANDAR IV.: 12. prosinca 1254. - 25. svibnja 1261. Pismo Romanus Pontifex de summi, 5. listopada 1256. (Zablude Wilhelma od St. Amoura) URBAN IV.: 29. kolovoza 1261. - 2. listopada 1264. Bula Transiturus de hoc mundo, 11. kolovoza 1264. (Euharistija kao spomen na Krista i hrana due) K L E M E N T IV.: 5. veljae 1265. - 29 studenog 1268. Pismo Quanto sincerius nadbiskupu Maurinu iz Narbonne, 28. listopada 1267. (Prisutnost Kristova u euharistiji)

237

846-847

238

849

239

GRGUR X.: 1. rujna 1271. - 10 sijenja 1276. 2. LYONSKI SABOR (14. opi): 7. svibnja - 17. srpnja 1274. 850 2. sjednica, 18. svibnja 1274.: Konstitucija o uzvienom Trojstvu i katolikoj vjeri (Izlazak Duha Svetoga) 851-861 4. sjednica, 6. srpnja 1274.: Pismo cara Mihajla papi Grguru (Ispovijest vjere) BONIFACIJE VIII.: 24. prosinca 1294. - 11. listopada 1303. Bula Saepe sanctam Ecclesiam, 1. kolovoza 1296. (Zablude brae novog duha) 868 Bula Antiquorum habet, 22. veljae 1300 (Oprosti) 870-875 Bula Unam sanctam, 18. studenog 1302. (Jednost i ovlast Crkve) 866 B E N E D I K T XI.: 22. listopada 1303. - 7. srpnja 1304. Konstitucija Inter cunctas sollicitudines, 17. veljae 1304. (Ponavljanje ispovijedi)

240 240

243 243 244

880

246

K L E M E N T V.: 5. lipnja 1305. - 20. travnja 1314. VIENNSKI SABOR (15. opi): 16. listopada 1311. - 6. svibnja 1312. 891-908 3. sjednica, 6. svibnja 1312. 891-899 a) Konstitucija Ad nostrum qui (Zablude begarda i begina) 900-904 b) Konstitucija Fidei catholicae (Zablude pripisane Petru Ivanu Oliviju) 906 c) Konstitucija Ex gravi ad Nos (Uzimanje kamata) 908 d) Konstitucija Exivi de paradiso (Zavjet franjevakog siromatva) 910-916 921-924 IVAN XXII.: 7. kolovoza 1316. - 4. prosinca 1334. Konstitucija Gloriosam Ecclesiam, 23. sijenja 1318. (Crkva i sakramenti, protiv fraticella) Konstitucija Vas electionis, 24. srpnja 1321. (Zablude Ivana de Polliaco)

246 247 248 250 250

250 252

XX

925-926 930-931 941-946 950-980 990-991

Pismo Nequaquam sine dolore Armencima, 2 1 . studenog 1321. (Sudbina umrlih) Konstitucija Cum inter nonnullos, 12. studenog 1323. (Zablude spiritualista o Kristovom siromatvu) Konstitucija Licet iuxta doctrinam biskupu iz Worcestera, 23. listopada 1327. (Zablude Marsilija iz Padove) Konstitucija In agro dominico, 27. oujka 1329. (Zablude uitelja Eckharta) Bula Ne super his, 3. prosinca 1334. (Opoziv Ivana XXII.) B E N E D I K T XII.: 20. prosinca 1334. - 25. travnja 1342.

253 253 254 255 260

1000-1002 Konstitucija Benedictus Deus, 29. sijenja 1336. (Gledanje Boga / Pakao / Opi sud) 1006-1020 Dopis Cum dudum Armencima, kolovoz 1341. (Zablude Armenaca) K L E M E N T VI.: 7. svibnja 1342. - 6. prosinca 1352.

261 262

1025-1027 Jubilejska bula Unigenitus Dei Filius, 27. sijenja 1343. (Milosno blago Crkve) 264 1028-1049 Opoziv Nikole iz Autrecourta, 25. studenog 1347. 265 1050-1085 Pismo Super quibusdam Mekhitaru (= tjeitelju), katolikosu Armenaca, 29. rujna 1351. (Prvenstvo Rimske stolice / Mjesto ienja /Materija i djelitelj krizme /Doktrinarne razlike u odnosu na Armence) 267 U R B A N V.: 28. rujna 1362. - 1 9 . prosinca 1370. 1087-1097 Opoziv koji je nametnut Dioniziju Foullechatu konstitucijom Ex supernae clementiae od 23. prosinca 1368. 1087-1094 a) Prvi opoziv (31. sijenja 1365.) 1095-1097 b) Izjave dodane drugom opozivu (12. travnja 1369.) GRGUR XI.: 30. prosinca 1370. - 26./27. oujka 1378. 1101-1103 Pismo kardinala Inkvizicije nadbiskupu Tarragone i Saragoze, 8. kolovoza 1371. (Zablude Petra Banageta i Ivana iz Latone) 1110-1116 Bula Salvator humani generis nadbiskupu Rige i njegovim sufraganima, 8. travnja 1374. (Krivi pravni principi u Saksonskom ogledalu) 1121-1139 Zablude Ivana Wyclifa, osuene u pismu Super periculosis biskupima Canterburva i Londona, 22. svibnja 1377. BONIFACIJEIX.: 2. studenog 1389. - 1. listopada 1404. 1145-1146 Papine bule koje se odnose na pravnu povlasticu samostana St. Osyth u Essexu, za dodjeljivanje viih redova, god. 1400. i 1403. 272 271 271 272

273 274

277

XXI

1145 1146

a) Bula Sacrae religionis, 1. veljae 1400. b) Bula Apostolicae Sedis, 6. veljae 1403.

277 278

SABOR 1151-1195 1198-1200

1201-1230 1235

G R G U R XII.: 30 studenog 1406. - 4. srpnja 1415. U KONSTANZU (16. opi): 5. prosinca 1414. - 22. travnja 1418. 8. sjednica, 4. svibnja 1415.: Dekret pape Martina V. potvren 22. veljae 1418. (Zablude Ivana Wyclifa) 279 13. sjednica, 15 lipnja 1415.: Dekret Cum in nonnullis pape Martina V. potvren 1. rujna 1425. (Priest pod prilikama kruha) 284 15. sjednica, 6. srpnja 1415.: Dekret pape Martina V. potvren 22. veljae 1418. (Zablude Ivana Husa) 285 15. sjednica, 6. srpnja 1415.: Dekret Quilibet tvrannus (Ubojstvo tiranina) 289

MARTIN V.: 11. studenog 1417. - 20. veljae 1431. 1247-1279 Bula Inter cunctas, 22. veljae 1418. (Upitnik za wiklifovce i husite) 1290 Bula Gerentes ad vos opatu cistercitskog samostana u Altzellu u Saskoj, 16. studenog 1427. (Ovlasti posveenja za sveenike)

289

293

E U G E N IV.: 3. oujka 1431. - 23. veljae 1447. FIRENTINSKI SABOR (17. opi): 26. veljae 1439. - kolovoz (?) 1445. 1300-1308 Bula o sjedinjenju s grcima Laetentur caeli, 6. srpnja 1439. 293 1309 Dekret Moyses vir Dei protiv Bazelskog sabora, 4. rujna 1439. (Ovisnost opih sabora o papi) 295 1310-1328 Bula o sjedinjenju s Armencima Exultate Deo, 22. studenog 1439. 296 1330-1353 Bula o sjedinjenju s Koptima i Etiopljanima Cantate Domino, 4. veljae 1442. 301 KALIKST III.: 8. travnja 1455. - 6. kolovoza 1458. 1355-1357 Konstitucija Regimini universalis biskupu Magdeburga, Naumburga i Halberstadta, 6. svibnja 1455. (Uzimanje kamata / Ugovor o renti) PIJO II.: 19. kolovoza 1458. - 14. kolovoza 1464. 1361-1369 Osuene tvrdnje Zanina de Solcija u pismu Cum sicut accepimus, 14. studenog 1459. 1375 Bula Exsecrabilis, 18. sijenja 1460. (Priziv pape na opi sabor) 1385 Bula Inneffabilis summi providentia Patris, 1. kolovoza 1464. (Krv Kristova) SIKSTO IV.: 9. kolovoza 1471. - 12. kolovoza 1484. XXII

306

307 308 309

1391-1396 Izreke Petra de Rivo, osuene u buli Ad Christi vicarii, od 3. sijenja 1474.: Dokument opoziva (Zablude o istinitosti buduih dogaaja) 1398 Bula Salvator noster u korist crkve sv. Petra u Saintesu, 3. kolovoza 1476. (Oprosti za mrtve) 1400 Konstitucija Cum praeexcelsa, 27. studenog 1477. (Bezgrjesno zaee Marijino) 1405-1407 Enciklika Romani Pontificis provida, 27. studenog 1477. (Molitve za mrtve) 1411-1419 Izreke Petra iz Osme, osuene u buli Licet ea quae de nostro mandato, 9. kolovoza 1479. (Sakramentalna ispovijed i oprosti) 1425-1426 Konstitucija Grave nimis, 4. rujna 1483. (Bezgrjeno zaee Marijino) 1435 I N O C E N T VIII.: 29. kolovoza 1484. - 25. srpnja 1492. Bula Exposcit tuae devotionis Ivanu iz Cireva, opatu samostana Citeauxa, biskupija Chalon-sur-Saone, 9. travnja 1489. (Obuhvat sveenikih ovlasti posveenja)

309 310 311 312 313 314

314

JULIJE II.: 31. listopada 1503. - 21. veljae 1513. 5. LATERANSKI SABOR (18. opi): 3. svibnja 1512. - 16. oujka 1517. L E O N X.: 11. oujka 1513. - 1. prosinca 1521. 1440-1441 8. sjednica, 19. prosinca 1513.: Bula Apostolici regiminis (Neo-aristotelovci: Pietro Pomponazzi) 316 1442-1444 10. sjednica, 4. svibnja 1515.: Bula Inter multiplices (Uzimanje kamata) 316 1445 11. sjednica, 19. prosinca 1516.: Bula Pastor aeternus gregem (Papa i sabor) 318 1447-1449 Dekret Cum postquam Cajetanu de Vio, papinom izaslaniku, 9. studenog 1518. (Oprosti) 318 1451-1492 Bula Exsurge Domine, 15. lipnja 1520. (Zablude Martina Luthera) 319 PAVAO III.: 13. listopada 1534. - 10 studenog 1549. Breve Pastorale officium nadbiskupu Toleda, 29. svibnja 1537. (Sloboda i vlasnitvo) 324 1497 Konstitucija Altitudo divini consilii, 1. lipnja 1537. (Povlastica vjere) 325 T R I D E N T S K I SABOR (19. opi): 13. prosinca 1545. - 4. prosinca 1563. 1500 3. sjednica, 4. veljae 1546.: Dekret o saetku vjerovanja 326 1501-1508 4. sjednica, 8. travnja 1546. 327 1501-1505 a) Dekret o prihvaanju svetih knjiga i predaja 327 1506-1508 b) Dekret o Vulgata-izdanju Biblije i o nainu tumaenja Svetog pisma 328 1510-1516 5. sjednica, 17. lipnja 1546.: Dekret o izvornom grijehu 328 1495

XXIII

1510-1516 5. sjednica, 17. lipnja 1546.: Dekret o izvornom grijehu 1520-1583 6. sjednica, 13. sijenja 1547.: Dekret o opravdanju 1600-1630 7. sjednica, 3. oujka 1547.: Dekret o sakramentima J U L U E III.: 7. veljae 1550. - 23. oujka 1555. 1635-1661 13. sjednica, 11. listopada 1551.: Dekret o sakramentu euharistije 1667-1719 14. sjednica, 25. studenog 1551. 1667-1693 a) Uenje o sakramentu pokore 1694-1700 b) Uenje o sakramentu posljednjeg pomazanja 1701-1719 c) Kanoni za oba uenja P U O IV.: 25. prosinca 1559. - 9. prosinca 1565. 1725-1734 2 1 . sjednica, 16. srpnja 1562.: uenje i kanoni o priesti pod obje prilike i priest male djece 1738-1760 22. sjednica, 17. rujna 1562. 1738-1759 a) Uenje i kanoni o misnoj rtvi 1760 b) Dekret o molbi za odobrenjem kalea 1763-1778 23. sjednica, 15. srpnja 1563.: Uenje i kanoni o sakramentu sv. reda 1797-1816 24. sjednica, 11. studenog 1563. 1797-1812 a) Uenje i kanoni o sakramentu enidbe 1813-1816 b) Kanoni o reformi enidbe: dekret Tametsi 1820-1835 25. sjednica, 3. i 4. prosinca 1563. 1820 a) Dekret o istilitu, 3. prosinca 1563. 1821-1825 b) Dekret o zazivanju, tovanju, i relikvijama svetaca i o svetim slikama, 3. prosinca 1563. 1830 c) Dekret o opoj reformi, 3. prosinca 1563. 1835 d) Dekret o oprostima, 4. prosinca 1563. 1847-1850 Bula potvrde Tridentskog sabora Benedictus Deus, 26. sijenja 1564. 1851-1861 Tridentska pravila za zabranu knjiga, potvrena u konstituciji Dominici gregis custodiae, 24. oujka 1564. 1862-1870 Bula Iniunctum nobis, 13. studenog 1564. (Tridentski saetak vjerovanja) 1880 Konstitucija Cum quorumdam hominum, 7. kolovoza 1555. (Trojstvo / Utjelovljenje Rijei) PIJO V.: 7. sijenja 1566. - 1. svibnja 1572. 1901-1980 Bula Ex omnibus afflictionibus, 1. listopada 1567. (Zablude Mihaela Baja) 1981-1982 Konstitucija In eam pro nostro, 28. sijenja 1571. (Zamjenski poslovi) 1983 Konstitucija Romani Pontificis, 2. kolovoza 1571. (Povlastica vjere) XXIV

328 330 343

346 352 353 361 362

366 369 369 373 374 377 377 379 380 380 381 382 383 383 384 387 388

389 399 400

GRGUR XIII.: 13. svibnja 1572. - 10 travnja 1585. 1985-1987 Dekret za Grko-Rusku crkvu, god. 1575. (saetak vjerovanja) 1988 Konstitucija Populis ac nationibus, 25. sijenja 1585. (Pavlovska povlastica) K L E M E N T VIII.: 30. sijenja 1592. - 3. oujka 1605. Dekret svim redovnikim poglavarima, 26. svibnja 1593. (Ispovjedna tajna) 1990-1992 Instrukcija Presbvteri Graeci, 30. kolovoza 1595.402 (Krizma/ Potvrda) 1994 Dekret Sv. oficija, 20. lipnja 1602. (Ispovijed) 1995 Dekret Sv. oficija, 7. lipnja 1603. (Ispovijed) 1989

400 401

402 402 403 404

1997

1997a

PAVAO V.: 16. svibnja 1605. - 28. sijenja 1621. Formula za okonanje rasprava o milosnoj pomoi, vrhovnim poglavarima Propovjednikog reda i Drube Isusove, poslana 5. rujna 1607. Nagovor poslanicima kralja Filipa III. panjolskog, 26. srpnja 1611. (Sloboda nauavanja u pitanjima milosne pomoi) URBAN VIII.: 6. kolovoza 1623. - 29. srpnja 1644. Dekret Sv. oficija, 23. srpnja 1639. (Krtenje djece)

405 406

1998

406

I N O C E N T X.: 15. rujna 1644. - 7. sijenja 1655. Dekret Sv. oficija, 24. sijenja 1647. (Zablude Martina de Barcosa o dvostrukoj glavi Crkve) 2001-2007 Konstitucija Cum occasione svim vjernicima, 3 1 . svibnja 1653. (Zablude Kornelija Jansena) 2008 Dekret Sv. oficija, 23. travnja 1654. (Sloboda uenja u pitanjima milosne pomoi) 1999 ALEKSANDAR VII.: 7. travnja 1655. - 22. svibnja 1667. 2010-2012 Konstitucija Ad beati Petri sedem, 16. listopada 1656. (Smisao rijei Kornelija Jansena) 2013 Odgovor Sv. oficija, 11. veljae 1661. (Ispovijed) 2015-2017 Breve Sollicitudo omnium ecclesiarum, 8. prosinca 1661. (Bezgrjeno zaee Marijino) 2020 Konstitucija Regiminis apostolici, 15. veljae 1665. (saetak podlaganja za janzeniste) 2021-2065 45 izreka osuenih u dekretu Sv. oficija od 24. rujna 1665.412 i 18. oujka 1666. (Zablude laksista) 2021-2048 a) Izreke 1-28 dekreta od 24. rujna 1665. 2049-2065 b) Izreke 29-45 dekreta od 18. oujka 1666.

407 408 408

409 410 410 411 412 416 416

XXV

2070

Dekret Sv. oficija, 5. svibnja 1667. (Sloboda uenja u odnosu na kajanje iz straha) I N O C E N T XI.: 21. rujna 1676. - 12. kolovoza 1689.

418

2090-2095 Dekret Sv. kongregacije koncila Cum ad aures, 12. veljae 1679. (Priest) 2101-2167 65 izreka, osuenih u dekretu Sv. oficija od 2. oujka 1679. (Zablude laksista) 2170-2171 Dekret Sv. oficija, 23. studenog 1679. (Boja svemo: molinisti) 2175-2177 Dekret Sv. oficija, 26. lipnja 1680. (Probabilizam i probabiliorizam) 2181-2192 Nacrt za instrukciju Sv. oficija od Kardinala Girolamo Casanate, oko listopada 1682. (Zablude kvijetista) 2195 Dekret Sv. oficija, 18. studenog 1682. (Ispovjedna tajna) 2201-2269 68 izreka osuenih u dekretu Sv. oficija od 28. kolovoza i u konstituciji Caelestis Pastor od 20. studenog 1687. (Zablude Miguela de Molinosa) ALEKSANDAR VIII.: 6. listopada 1689. - 1. veljae 1691. 2281-2285 lanak o galikanskom kleru (19. oujka 1682.) proglaen nevaeim u konstituciji Inter multiplices, 4. kolovoza 1690. (Papina prava) 2290-2292 Dekret Sv. oficija, 24. kolovoza 1690. (Zablude o udorednom djelovanju) 2301-2332 Dekret Sv. oficija, 7. prosinca 1690. (Zablude janzenista) I N O C E N T XII.: 12. srpnja 1691. - 27. rujna 1700. Odgovor Sv. oficija kapucinskim misionarima, 23. srpnja 1698. (enidba kao ugovor i sakrament) Breve Cum alias ad apostolatus, 12. oujka 1699. (Zablude Francoisa de Fenelona) K L E M E N T XI.: 23. studenog 1700. - 1 9 . oujka 1721. Odgovor Sv. oficija biskupu Quebeca, 25. sijenja 1703. (Istine koje posreduju spasenje) Odgovor Sv. oficija buskupu Quebeca, 10. svibnja 1703. (Vjera i nakana kod primatelja sakramenata) Konstitucija Vineam Domini Sabaoth, 16. srpnja 1705. (Posluna utnja) Konstitucija Unigenitus Dei Filius, 8. rujna 1713.462 (Zablude Pasquiera Quesnelsa) K L E M E N T XII.: 12. srpnja 1730. - 6. veljae 1740. Bula Apostolicae providentiae officio, 2. listopada 1733. (Sloboda uenja o djelotvornosti milosti)

419 420 430 430 431 433

434

441 442 443

2340 2351-2374

448 448

2380 2381-2382 2390 2400-2502

451 452 452 453

2509-2510

462

XXVI

2511-2513 Apostolski dopis In eminenti apostolatus specula, 28. travnja 1738. (Slobodni zidari) B E N E D I K T XIV.: 17. kolovoza 1740. - 3. svibnja 1758. Izjava Matrimonia quae in locis, 4. studenog 1741., (Tajne enidbe) Konstitucija Etsi pastoralis za Italo-Grke, 26. svibnja 1742. (Krizma / Bolesniko pomazanje) Konstitucija Nuper ad Nos, 16. oujka 1743. (saetak vjerovanja za istonjake) Breve Suprema omnium Ecclesiarum, 7. srpnja 1745. (Ispovijed) Enciklika Vix pervenit biskupima Italije, 1. studenog 1745. (Uzimanje kamata) Instrukcija Postremp mense 28. veljae 1747. (Krtenje djece) Pismo Dum praeterito velikom inkvizitoru panjolske, 3 1 . srpnja 1748. (Sloboda uenja u pitanju milosne pomoi) Breve Singulari nobis kardinalu Henrvu, knezu od Yorka, 9. veljae 1749. (Ulazak u Crkvu po milosti) Konstitucija Detestabilem, 10 studenog 1752. (Zablude o dvoboju)

462

2515-2520 2522-2524 2525-2540 2543-2544 2546-2550 2552-2562 2564-2565

463 465 466 469 470 471

474 475 476

2566-2570 2571-2575

K L E M E N T XIII.: 6. srpnja 1758. - 2 veljae 1769. 2580-2585 Odgovor Sv. oficija biskupu Kotshina / Indija, 1. kolovoza 1759. (Pavlovska povlastica) K L E M E N T XIV.: 19 svibnja 1769. - 22. rujna 1774. Instrukcija za sveenika, koji po ovlasti Apostolske stolice podjeljuje krizmu, 4. svibnja 1774. PIJO VI.: 15. veljae 1775. - 29. kolovoza 1799. Pismo Exequendo nunc biskupima Belgije, 13. srpnja 1782. (Sudjelovanje upnika kod mjeovitih enidaba) Breve Super soliditate petrae, 28. studenog 1786. (Zablude febronijanstva) Pismo Deessemus nobis biskupu Mottole, 16. rujna 1788. (Nadlenost Crkve u podruju enidbe) Konstitucija Auctorem fidei svim vjernicima, 28. kolovoza 1794. (Zablude sinode u Pistoji) PIJO VII.: 14. oujka 1800. - 20. kolovoza 1823. Breve Etsi fraternitatis nadbiskupu Mainza, 8. listopada 1803. (Pokuano razrjeenje enidbe) Pismo Magno et acerbo nadbiskupu Mogilewa,

477

2588

478

2590 2592-2597 2598 2600-2700

479 480 481 481

2705-2706 2710-2712

508

XXVII

2715 2718

3. rujna 1816. (Prijevod Sv. pisma) Odgovor Sv. penitencijarije, 23. travnja 1822. (Onanistiko sluenje enidbom) Breve Adorabile Eucharistiae patrijarhu Antiohije i biskupima grkih Melkita, 8. svibnja 1822. (Epikleza) L E O N XII.: 28. rujna 1823. - 10. veljae 1829. Enciklika Ubi primum, 5. svibnja 1824. (Indiferentizam)

508 510 510 511

2720

PIJO VIII.: 31. oujka 1829. - 30. studenog 1830. 2722-2724 Odgovor pape biskupu Rennesa, 18. kolovoza 1830. (Uzimanje kamata) 2725-2727 2730-2732 2738-2740 2743 2745-2746 2750 2751-2756 G R G U R XVI.: 2. veljae 1831. - 1. lipnja 1846. Sv. penitencijarije nadbiskupu Besancona, 5. srpnja 1831. (Autoritet Alfonza Liguorija) Enciklika Mirari vos arbitramur, 15. kolovoza 1832. (Indiferentizam i racionalizam: F. de Lamennais) Breve Dum acerbissimas, 26. rujna 1835. (Zablude Georga Hermesa) Odgovor Sv. oficija biskupima Nizze, 17 sijenja 1838. ( Uzimanje kamata) Konstitucija In supremo apostolatus fastigio, 3. prosinca 1839. (Ropstvo) Odgovor Sv. kongregacije oprosta, 28. srpnja 1840. (Oprost kod privilegiranog oltara) Teze Luois-Eugenea Bautaina, potpisane na zahtjev njegovog biskupa, 18. studenog 1835. i 8. rujna 1840. (Teze protiv fideizma) Odgovor Sv. penitencijarije, 8. lipnja 1842. (Onanistiko koritenje braka) Odgovor Sv. oficija, 14. rujna 1842. (Materija posljednjeg pomazanja) Teze Louis-Eugenea Bautaina, potpisane na zahtjev Sv. kongregacije za biskupe i redovnike, 26. travnja 1844. Enciklika Inter praecipuas machinationes, 8. svibnja 1844. (Prijevodi Sv. pisma) PIJO IX.: 16. lipnja 1846. - 7. veljae 1878. Enciklika Qui pluribus, 9. studenog 1846. (Racionalizam/ Indiferentizam / Papina neprevarljivost) 2791-2793 Dekret Sv. oficija, 21. svibnja 1851. (Onanistiko sluenje enidbom) 2795 Odogovor Sv. oficija, 6. (19.) travnja 1853. (Onanistiko sluenje enidbom) 2800-2804 Bula Ineffabilis Deus, 8. prosinca 1854. (Definicija o XXVIII 2775-2786

511

512 513 514 515 516 516

516 518 519 519 520

2758-2760 2762-2763 2765-2769 2775-2772

521 524 524

bezgrjenom zaeu Marijinom) 2811-2814 Dekret Sv. kongregacije indeksa, 11. (15.) lipnja 1855. (Teze protiv tradicionalizma Augustina Bonnettya) 2817-2820 Instrukcija Sv. oficija apostolskom vikaru Siama, 4. srpnja 1855. (Pavlovska povlastica) 2823-2825 Enciklika Sv. oficija biskupima, 4. kolovoza 1856. (Zloporaba magnetizma) 2828-2831 Breve Eximiam tuam nadbiskupu Kolna, 15. lipnja 1857. (Zablude Antona Giinthera) 2833 Apostolski dopis Dolore haud mediocri biskupu Bratislave, 30. travnja 1860. (Ljudska dua) 2835-2839 Instrukcija Sv. oficija apostolskom vikaru Tcse-Kianga. I. (3.) kolovoza 1860. (Primanje krtenja) 2841-2847 Dekret Sv. oficija, 18. rujna 1861. (Zablude ontologista) 2850-2861 Pismo Gravissimas inter nadbiskupu Miinchen-Freisinga, I I . prosinca 1862. (Zablude Jakoba Frohschammera) 2865-2867 Qunato conficiamur moerore biskupima Italije, 10. kolovoza 1863. (Indiferentizam) 2875-2880 Pismo Tuas libenter nadbiskupu Miinchen-Freisinga, 2 1 . prosinca 1863. (Teologija i uiteljstvo: Johannes Joseph Ignaz von Dollinger) 2885-2888 Pismo Sv. oficija biskupima Engleske, 16. rujna 1864. (Jednost Crkve / Branchtheory [Teorija grana]) 2890-2896 Enciklika Qunata cura, 8. prosinca 1864. (Naturalizam i socijalizam /Neovisnost crkvenog i graanskog autoriteta) 2901-2980 Syllabus Pija IX., odnosno Zbirka zabluda, koje je Pijo IX. osudio u razliitim izjanjenjima, izd. 8. prosinca 1864. (Panteizam /Naturalizam /Indiferentizam / Socijalizam / Komunizam /Liberalizam) 2997-2999 Apostolski dopis Iam vos omnes svim protestantima i drugim ne-katolicima, 13. rujna 1868. (Nunost Crkve za spasenje)

525 526 527 528 529 530 530 531 532 535

535 537 538

540

550

1. VATIKANSKI SABOR (20. opi): 8. prosinca 1869. - 20. listopada 1870. 3000-3045 3. sjednica, 24. travnja 1870.: dogmatska konstitucija Dei Filius o katolikoj vjeri (Bog/Stvoritelj svih stvari/ Objava / Vjera / Vjera i razum) 551 3050-3075 4. sjednica, 18. srpnja 1870.: prva dogmatska konstitucija Pastor aeternus o Kristovoj Crkvi (Uspostava apostolskog prvenstva /Nastavakprvenstva u rimskim biskupima /Znaenje i bit prvenstva rimskog biskupa / Neprevaraljivo uiteljstvo rimskog biskupa) 559 3100-3102 Odgovor Sv. oficija apostolskom vikaru sredinje Oceanije, 18. prosinca 1872. (Metodistiko shvaanje krtenja) 565 3105-3109 Instrukcija Sv. konkregacije za irenje vjere, god. 1873. XXIX

(Dobit od kamata) 3112-3117 Odgovori na okrunicu dravnog kancelara Bismarcka o tumaenju konstitucije Pastor aeternus 1. vatikanskog sabora, sijeanj-oujak 1875. (Jurisdikcija pape i biskupa) 3112-3116 a) Zajednika izjava njemakih biskupa, sijeanj-veljaa 1875. 3117 b) Apostolsko pismo Mirabilis illa constantia njemakim biskupima, 4. oujka 1875. 3121-3124 Dekret Sv. oficija, 7. srpnja 1875. (Uenje o transupstancijaciji) 3126 Instrukcija Sv. oficija biskupu Nesquallya, 24. sijenja 1877. (Vjera i nakana djelitelja sakramenata) 3128 3130-3133 3135-3140 3142-3146 3148 3150-3152 3154-3155 3156-3158 3159-3160 3162 3165-3179 3185-3187 3188 3190-3193 3195-3196 3198 3201-3241 3245-3255 L E O N XIII.: 20. veljae 1878. - 20. srpnja 1903. Dekret Sv. oficija, 20. studenog 1878. (Apsolutno i uvjetno dijeljenje krtenja) Enciklika Quod apostolici muneris, 28. prosinca 1878. (Socijalizam) Enciklika Aeterni Patris, 4. kolovoza 1879. (Tomizam) Enciklika Arcanum divinae sapientiae, 10. veljae 1880. (Kranska enidba) Odgovor Sv. penitencijarije, 16. lipnja 1880. (Reguliranje zaea) Enciklika Diuturnum illud 29. lipnja 1881. (Politika vlast) Dekret Kongregacije indeksa, 5. (30.) prosinca 1881. (Iz postupka iskljuena djela: Antonio Rosmini-Serbati) Enciklika Humanum genus, 20. travnja 1884. (Slobodni zidari) Instrukcija Sv. oficija Ad gravissima avertenda, 10. svibnja 1884. (Slobodni zidari) Odgovor Sv. oficija biskupu Poitiersa, (28.) 3 1 . svibnja 1884. (Dvoboj) Enciklika Immortale Dei, 1. studenog 1885. (Odnos Crkve i drave) Odgovor Sv. penitencijarije, 10. oujka 1886. (Onanistiko sluenje enidbom) Dekret Sv. oficija, 19. svibnja 1886. (Spaljivanje mrtvaca) Dekret Sv. oficija, 27. svibnja 1886. (Graanski razvod) Dekret Sv. oficija, 15. prosinca 1886. (Spaljivanje mrtvaca) Odgovor Sv. oficija biskupu Carcassonea, 8. svibnja 1887.585 (Misno vino) Dekret Sv. oficija Post obitum, 14. prosinca 1887.586 (Zablude Antonia Rosmini-Serbatisa) Enciklika Libertas praestantissimum 20. lipnja 1888. (Ljudska sloboda)

566

567 568 569 570 571

571 572 573 574 576 577 577 578 579 579 580 583 583 584 585 585 586 591

XXX

3258 3260-3263 3264 3265-3271 3272-3273 3274-3275 3276-3279 3280-3294

3296 3298 3300-3310 3312 3313 3315-3319 3320-3321 3323 3325-3331 3333-3335 3336-3338 3339 3340-3346 3350-3353 3356 3358

Odgovor Sv. oficija biskupu Cambraia, 14. (19.) kolovoza 1889. (Kraniotomija) Enciklika Quamquam pluries, 15. kolovoza 1889. (Mjesto sv. Josipa u poretku spasenja) Odgovor Sv. oficija biskupu Marseillea, 30. srpnja 1890. (Misno vino) Enciklika Rerum novarum, 15. svibnja 1891. (Socijalni nauk Crkve) Pismo Pastoralis officii njemakim i austrijskim biskupima, 12. rujna 1891. (Dvoboj) Enciklika Octobri mense, 22. rujna 1891. (Marija kao majka i posrednica milosti) Odgovor Sv. oficija nadbiskupu Freiburga, 27. srpnja 1892. (Spaljivanje mrtvaca) Enciklika Providentissimus Deus, 18. studenog 1893. (Autoriteti kod tumaenja sv. Pisma / Inspiracija / Nepogreivost Sv. pisma) Odgovor Sv. oficija biskupu Krishnaghura / Indija, 18. srpnja 1894. (Krtenje djece) Odogovor Sv. oficija nadbiskupu Cambraia, 24. srpnja 1895. (Pobaaj) Enciklika Satis cognitum, 29. lipnja 1896. (Jedinstvo Crkve kao mistinog tijela Kristova) Odgovor Sv. oficija jednom biskupu Brazila, 5. kolovoza 1896. (Misno vino) Odgovor Sv. oficija nadbiskupu Tarragone, 5. kolovoza 1896. (Misno vino) Pismo Apostolicae curae et caritatis, 13. rujna 1896. (Anglikanska reenja) Enciklika Fidentempiumque, 20. rujna 1896. (Marija kao posrednica milosti) Odgovor Sv. oficija, 17. oujka 1897. (Umjetna oplodnja) Enciklika Divinum illud munus, 9. svibnja 1897. (Trojstvo) Odgovor Sv. oficija, 30. oujka 1898. (Pretpostavke za krtenje) Odgovor Sv. oficija biskupu Sinaloe (Meksiko), 4. svibnja 1898. (Vaenje jo neroenog djeteta) Enciklika Caritatis studium biskupima kotske, 25. srpnja 1898. (Istovjetnost rtve na kriu i misne rtve) Pismo Testem benevolentiae biskupu Baltimorea, 22. sijenja 1899. (J. Th. Hecker/W. Elliot) Enciklika Annum sacrum, 25. svibnja 1899. (Srce Isusovo) Odgovor Sv. oficija nadbiskupu Utrechta, 2 1 . kolovoza 1901. (Materija krtenja) Odgovor Sv. oficija teolokom fakultetu Sveuilita u Montrealu, 5. oujka 1902.

594 595 596 596 598 599 600

601 605 606 606 610 610 611 613 614 617 618 619 619 621 623

XXXI

(Vaenje jo neroenog djeteta) 3360-3364 Enciklika Mirae caritatis, 28. svibnja 1902. (Euharistija) PIJO X.: 4. kolovoza 1903. - 20. kolovoza 1914. 3370 3372 3373 3375-3383 3385-3388 3391 3394-3397 3398-3400 3401-3466 Enciklika Ad diem illum, 2. veljae 1904. (Marija kao posrednica milosti) Odgovor Biblijske komisije, 13. veljae 1905. (Inspiracija i povijesna istina Sv. pisma) Odgovor Biblijske komisije, 23. lipnja 1905. (Inspiracija i povijesna istina Sv. pisma) Dekret Sacra Tridentina Svnodus, 16. (20.) prosinca 1905. (Dnevna priest) Dekret Provida sapientique cura, 18. sijenja 1906. (Tajno sklapanje enidbe) Dekret Sv. oficija, 25. travnja 1906. (Forma bolesnikog pomazanja) Odgovor Biblijske komisije, 27. lipnja 1906. (Autorstvo Pentateuha) Odgovor Biblijske komisije, 29. svibnja 1907. (Ivanovo Evanelje) Dekret Sv. oficija Lamentabili, 3. srpnja 1907. (Zablude modernizma: Egzegeza / Uiteljstvo /Objava i dogma / Sakramenti / Ustroj Crkve /Nepromjenjivost vjerskih istina) Dekret Sv. kongregacije sabora Ne temere, 2. kolovoza 1907. (Zaruke i enidba) Enciklika Pascendi dominici gregis, 8. rujna 1907. (Zablude modernizma: Filozofski principi / Pojam vjere / Teoloke postavke /Principi povijesne i kritike znanosti / Apologetska metoda) Motu proprio Praestantia Scripturae, 18. studenog 1907. (Autoritet Biblijske komisije) Odgovor Biblijske komisije, 29. lipnja 1908. (Izaijina knjiga) Odgovor Biblijske komisije, 30. lipnja 1909. (Prvo poglavlje knjige Postanka) Odgovor Biblijske komisije, 1. svibnja 1910. (Psalmi) Dekret Sv. kongregacije sakramenata Quam singulari, 8. kolovoza 1910. (Priest i bolesniko pomazanje djece) Motu proprio Sacrorum antistitum, 1. rujna 1910. (Prisega protiv modernizma) Pismo Ex quo nono apostolskim poslanicima u Bizantu, Grkoj, Egiptu, Mezopotamiji itd., 26. prosinca 1910. (Zablude istonjaka) Odgovor Biblijske komisije, 19. lipnja 1911. (Matejevo Evanelje)

623 623

625 626 627 627 629 630 630 631

632 638 639

3468-3474 3475-3500

645 646 646 647 649 651 652

3503 3505-3509 3512-3519 3521-3528 3530-3536 3537-3550 3553-3556

654 655

3561-3567

XXXII

Odgovor Biblijske komisije, 26. lipnja 1912.656 (Markovo i Lukino Evanelje /Pitanje sinoptika) 3581-3590 Odgovor Biblijske komisije, 12. lipnja 1913. (Djela apostolska / Pastoralne poslanice) 3591-3593 Odgovor Biblijske komisije, 24. lipnja 1914. ; (Poslanica Hebrejima) 3601-3624 Dekret Sv. kongregacije za studije, 27. srpnja 1914. (Tomizam)

3568-3578

656 659 661 662

B E N E D I K T XV.: 3. rujna 1914. - 22. sijenja 1922. 3625-3626 Enciklika Ad beatissimi Apostolorum, 1. studenog 1914. (Teoloka sloboda uenja /Napredak teologije) 3628-3630 Odgovor Biblijske komisije, 18. lipnja 1915. (Parusija u pavlovskim poslanicama) 3632 Dekret Sv. oficija, 29. oujka (8. travnja) 1916. (Marijine slike) 3634 Odgovor Sv. penitencijarije, 3. travnja 1916. (Onanistiko sluenje enidbom) 3635-3636 Odgovor Sv. oficija razliitim mjesnim ordinarijima, 17. svibnja 1916. (Sakramenti umiruih za odijeljene) 3638-3640 Odgovor Sv. penitencijarije, 3. lipnja 1916. (Onanistiko sluenje enidbom) 3642 Odgovor Sv. oficija, 24. travnja 1917. (Spiritizam) 3645-3647 Dekret Sv. oficija, 5. lipnja 1918. (Znanje Kristove due) 3648 Odgovor Sv. oficija, 16. (18.) srpnja 1919. (Teozofija) 3650-3654 Enciklika Spiritus Paraclitus, 15. rujna 1920. (Inspiracija i nepogreivost Sv. pisma) P U O XI.: 6. veljae 1922. - 10. veljae 1939. 3660-3662 Dekret Sv. oficija, 22. studenog 1922. (Napola izvren spolni in) 3665-3667 Enciklika Studiorum ducem, 29. lipnja 1923. (Tomizam) 3670 Apostolski dopis Infinita Dei misericordia, 29. svibnja 1924. (Sveta godina / Oprost) 3672 Dekret Sv. kongregacije sabora, 13. lipnja 1925. (Bestimmungs-Mensuren [Odredbene mjere]) 3675-3679 Enciklika Quas primas 11. prosinca 1925. (Blagdan Krista Kralja) 3680 Instrukcija Sv. oficija, 19. lipnja 1926. (Spaljivanje mrtvaca) 3681-3682 Izjava Sv. oficija, 2. lipnja 1927. (Comma Johanneum) 3683 Enciklika Mortalium animos, 6. sijenja 1928. (Uiteljska sluba C.;kve) 3684 Dekret Sv. oficija, 24. srpnja (2. kolovoza) 1929. 672 672 673 673 674 676 676 677 665 666 667 668 668 668 669 669 670 370

XXXIII

(Masturbacija) 3685-3698 Enciklika Divini illius magistri, 3 1 . prosinca 1929. (Pravo i dunost odgoja: Crkva, obitelj, graansko drutvo) 3700-3724 Enciklika asti connubii, 3 1 . prosinca 1930. (Boansko ustrojstvo i bit enidbe /Pobaaj/Sterilizacija) 3725-3744 Enciklika Quadragesimo anno, 15. svibnja 1931. (Socijalni nauk Crkve) 3748 Odgovor Sv. penitencijarije, 20. srpnja 1932. (Reguliranje zaea) 3750-3751 Odgovor Biblijske komisije, 1. srpnja 1933. (Tumaenje Ps 16[15], 10 si; Mt 16,26; Lk 9,25) 3755-3758 Enciklika Ad catholici sacerdotii, 20. prosinca 1935. (Djelovanje sveenikog reenja /Liturgijske molitve) 3760-3765 Odgovor Sv. oficija, 11. kolovoza 1936. (Sterilizacija) 3771-3774 Enciklika Divini Redemptoris, 19. oujka 1937. C Komunizam) 3775-3776 Enciklika Firmissimam constantiam biskupima Sjedinjenih Drava Meksika, 28. oujka 1937. C Otpor protiv zloupotrebe dravne vlasti) PIJO XII.: 2. oujka 1939. - 9. listopada 1958. 3780-3786 Enciklika Summi pontificatus, 20. listopada 1939. (Naravni zakon /Nacionalno pravo /Pravo naroda) 3788 Dekret Sv. oficija, 2 1 . (24.) veljae 1940. (Sterilizacija) 3790 Dekret Sv. oficija, 27. studenog (2. prosinca) 1940. (Eutanazija) 3792-3796 Dopis Biblijske komisije talijanskim biskupima, 20. kolovoza 1941. (Doslovni i duhovni smisao Pisma /Autoritet Vulgate) 3800-3822 Enciklika Mvstici corporis, 29. lipnja 1943. C Crkva kao Kristovo mistino tijelo) 3825-3831 Enciklika Divino afflante piritu, 30. rujna 1943. (Autentinost Vulgate / Doslovni i duhovni smisao Pisma / Literarne vrste / Sloboda znanstvenog istraivanja Biblije) 3832-3837 Instrukcija Sv. penitencijarije, 25. oujka 1944. (Ope odrjesenje) 3838 Dekret Sv. oficija, 29. oujka ( 1 . travnja) 1944. (Svrha enidbe) 3839 Dekret Sv. oficija 19. (21.) srpnja 1944. (Hilijazam) 3840-3855 Enciklika Mediator Dei, 20. studenog 1947. (Bit liturgije) 3857-3861 Apostolska konstitucija Sacramentum Ordinis, 30. studenog 1947. (Materija i forma sakramenta sv. reda) 3862-3864 Pismo tajnika Biblijske komisije nadbiskupu Pariza, kardinalu Suhardu, 16. sijenja 1948. (Kritika pitanja Pentateuha) XXXIV

677 677 682 690 697 697 698 698 699

701

702 704 705

705 707

711 718 719 720 720 725

727

3865 Dekret Sv. oficija, 28. lipnja (1. srpnja) 1949. (Komunizam) 3866-3873 Pismo Sv. oficija nadbiskupu Bostona, 8. kolovoza 1949. (Nunost Crkve za spasenje) 3873a Nagovor na 4. meunarodnom kongresu katolikih lijenika, 29. rujna 1949. (Umjetna oplodnja) 3874 Odgovor Sv. oficija, 28. prosinca 1949. (Nakana djelitelja sakramenata) 3875-3899 Enciklika Humani generis, 12. kolovoza 1950. (Kritika modernih teolokih strujanja) 3900-3904 Apostolska konstitucija Munificentissimus Deus, 1. studenog 1950. (Definicija Marijinog uznesenja na nebo) 3905 Enciklika Sempiternus Rex, 8. rujna 1951. (Hipostatsko sjedinjenje) 3907 Opomena Sv. oficija, 30. lipnja 1952. (Spolni odnos uz izbjegavanje orgazma) 3908-3910 Enciklika Fulgens corona, 8. rujna 1953. (Otkupljenje Marije) 3911-3912 Enciklika Sacra virginitas, 25. oujka 1954. (enidba i djevianstvo) 3913-3917 Enciklika Ad caeli Reginam, 11. listopada 1954. (Marijino kraljevsko dostojanstvo) 3917a Dekret Sv. oficija, 2. travnja 1955. (Spreavanje zaea) 3918-3921 Instrukcija Sv. oficija, 2. veljae 1956. (Etika situacije) 3922-3926 Enciklika Haurietis aquas, 15. svibnja 1956. (Srce Isusovo /Marijino majinstvo) 3928 Dekret Sv. oficija, 8. oujka (23. svibnja) 1957. (Koncelebracija) IVAN XXIII.: 28. listopada 1958. - 3. lipnja 1963. Odgovor Sv. oficija, 25. oujka (4. travnja) 1959. (Komunizam) 3935-3953 Enciklika Mater et Magistra, 15. svibnja 1961. (Socijalni nauk Crkve) 3955-3997 Enciklika Pacem in terris, 11. travnja 1963. (Ljudska prava) 3930

729 731 732 732 740 742 742 742 743 744 746 746 746 747 749

750 750 759

2. VATIKANSKI SABOR (21. opi) 11. listopada 1962. - 8. prosinca 1965. PAVAO VI.: 2 1 . lipnja 1963. - 6. kolovoza 1978. 4001-4048 3. javna sjednica, 4. prosinca 1963.: Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium 4101-4179 5. javna sjednica, 2 1 . studenog 1964.: Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium 4180-4183 5. javna sjednica, 2 1 . studenog 1964.: Dekret o Katolikim istonim crkvama Orientalium Ecclesiarum

776 787 828

XXXV

4185-4192 5. javna sjednica, 2 1 . studenog 1964.: Dekret o ekumenizmu Unitatis redintegratio 4195-4199 7. javna sjednica, 28. listopada 1965.: Deklaracija o odnosu Crkve prema nekrcanskim religijama Nostra aetate 4201-4235 8. javna sjednica, 18. studenog 1965.: Dogmatska konstitucija o boanskoj objavi Dei verbum 4240-4245 9. javna sjednica, 7. prosinca 1965.: Deklaracija o vjerskoj slobodi Dignitatis humanae 4301-4345 9. javna sjednica, 7. prosinca 1965.: Pastoralna konstitucija 0 Crkvi u suvremenom svijetu, Gaudium et spes 4350-4359 123. generalna kongregacija, 16. studenog 1964.: Izjave 1 Napomene za tumaenje 4400 Instrukcija Sv. oficija Piam et constantem, 5. srpnja 1963. (Spaljivanje mrtvaca) 4402-4407 Instrukcija papinske Biblijske komisije Sancta mater ecclesia, 21. travnja 1964. (Povijesna istina Evanelja) 4410-4413 Enciklika Mvsterium fidei, 3. rujna 1965. (Uenje o transupstancijaciji) 4420- 4425 Nagovor na plenarnom zasjedanju Ujedinjenih naroda u New Yorku Au moment de prendre, 4. listopada 1965. (Svjetski mir) 4430-4435 Zajednika izjava pape Pavla VI. i carigradskog patrijarha Atenagore I. Penetres de reconnaissance, 7. prosinca 1965. (Ponitenja uzajamnog izopenja Istone i Zapadne crkve) 4440-4469 Enciklika Populorum progressio, 26. svibnja 1967. (Razvoj i mir) 4470-4479 Enciklika Humanae vitae, 25. srpnja 1968. (Seksulanost/ enidba/Obitelj/Reguliranje zaea) 4480-4496 Dokumenti 2. generalnog zasjedanja latinsko-amerikih biskupa u Medellinu (Kolumbija) Presencia de la Iglesia, 6. rujna 1968. (Pravednost/Mir/Mlade/Siromatvo Crkve) 4500-4512 Apostolsko pismo Octogesima adveniens kardinalu Mauriceu Royu, 14. svibnja 1971. (Socijalni nauk Crkve) 4520-4522 Izjava Kongregacije za nauk vjere Mysterium filii Dei, 2 1 . veljae 1972. (Novija kristologija i zablude o Trojstvu) 4530-4541 Izjava Kongregacije za nauk vjere Mysterium ecclesiae, 24. lipnja 1973. (Nezabludivost) 4550-4552 Izjava Kongregacije za nauk vjere o pobaaju Questiio de abortu procurato, 18. studenog 1974. 4560-4561 Odgovor Kongregacije za nauk vjere Sjeverno-amerikoj biskupijskoj konferenciji Haec Sacra Congregatio, 13. oujka 1975. 4570-4579 Apostolska pobudnica Evangelii nuntiandi, 8. prosinca 1975. (Evangelizacija) XXXVI

829 832 835 845 847 877 880 881 884

886

887 888 896

899 904 908 909 910

914 915

4580-4584 Izjava Kongreacije za nauk vjere o nekim pitanjima seksulane etike Persona humana, 29. prosinca 1975. 4590-4606 Izjava Kongregacije za nauk vjere Inter insigniores o pitanju reenja ena, 15. listopada IVAN PAVAO II.: od 16. listopada 1978. 4610-4635 Dokumenat 3. generalnog zasjedanja latinsko-amerikog episkopata u Puebli (Meksiko) La evangelizacion, 13. veljae 1979. (Evangelizacija /Odluka za siromahe) 4640-4645 Enciklika Redemptor hominis, 4. oujka 1979. (Otkupljenje ljudi) 4650-4659 Dopis Kongrecije za nauk vjere svim biskupima Recentiores episcoporum svnodi, 17. svibnja 1979. (Eshatoloka pitanja) 4660-4666 Izjava Kongregacije za nauk vjere Iura et bona, 5. svibnja 1980. (Eutanazija) 4670-4674 Instrukcija Kongregacije za nauk vjere Pastoralis actio, 20. listopada 1980. (Krtenje djece) 4680-4685 Enciklika Dives in misericordia, 30. studenog 1980. (Boje milosre) 4690-4699 Enciklika Laborem exercens, 14. rujna 1981. (Socijalni nauk Crkve) 4700-4716 Apostolska pobudnica Familiaris consortio, 22. studenog 1981. (Z i obitelj) 4720-4723 Instrukcija Kongregacije za nauk vjere Sacerdotium ministeriale, 6. kolovoza 1983 (Sakrament sveenikog reda i euharistija) 4730-4741 Instrukcija Kongregacije za nauk vjere Libertatis nuntius, 6. kolovoza 1984. (Teologija osloboenja) 4750-4776 Instrukcija Kongregacije za vjeru Libertatis conscientia, 22. oujka 1986. (Sloboda i osloboenje) 4780-4781 Enciklika Dominum et vivicantem, 18. svibnja 1986. (Duh Sveti) 4790-4807 Instrukcija Kongregacije za vjeru Donum vitae potovanje pred zapoetim ljudskim ivotom i dostojanstvo raanja, 22. veljae 1987. (Umjetno osjemenjivanje /Oplodnja in-vitro/ Prijenos embrija / Zamjensko majinstvo) 4810-4819 Enciklika Sollicitudo rei socialis, 30. prosinca 1987. (Socijalni nauk Crkve) 4820-4823 Motu proprio Ecclesia Dei, 2. srpnja 1988. (Utvrivanje ekskomunikacije Marcela Lefebvrea i njegovih shizmatikih pristaa) 4830-4841 Apostolski dopis Mulieris dignitatem, 15. kolovoza 1988. (Poziv i poloaj ene) 4850-4858 Poslijesinodalna Apostolska pobudnica Christifideles laici

918 921

925 931

933 935 936 937 939 942

946 947 950 956

957 965

969 971

XXXVII

30. prosinca 1988. (Poziv i poslanje laika) Sustavno kazalo Kazalo dokumenata Kazalo osoba i stvari

974 979 1253 1269

XXXVIII

UZ HRVATSKO IZDANJE
Od prvog izdanja Zbirke saetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i udoreu (Heinrich Denzinger, 1819.-1883.) 1854. s izvornim naslovom Enchiridion symbolorum et definitionum quae de rebus fidei et morum a conciliis oecumenicis et summis pontificibus emanaverunt prolo je gotovo jedno i po stoljee. U tom se razdoblju to grandiozno djelo proirilo po cijelom svijetu, pruajui obilje grae za sustavna teoloka istraivanja. Preinake, proirenja i kritika obrada teksta u najnovijem izdanju (37.) 1991. uzdie djelo na stupanj jedinstvene zbirke izvornih tekstova dogmatske i moralne teologije. U nikojem se drugom djelu ne odraava tako vjerno povijest navijetanja vjere i borba za iskonsko razumijevanje vjere tijekom dvaju tisuljea kranstva kao u toj knjizi. Tu su sabrani neophodni tekstovi koji su nuni za odgovorno izlaganje predanih iskaza vjere. Peter Hiinermann prua tekstove te zbirke s uvodima i napomenama po prvi put u njemakom prijevodu zajedno s uporednim izvornim tekstovima. Nadalje, on znatno proiruje opseg zbirke, uvrtavajui u nju bitne dijelove svih dokumenata 2. vatikanskog sabora i sva vana objanjenja crkvenog uiteljstva sve do 1988. godine. Djelo zavrava s bogatim kazalom s pomou kojega moemo vrlo lako nai teme i tekstove, uvrtene u zbirku, koje elimo istraivati. Najnovije izdanje (Denzinger-Hunermann) prevedeno je ve na neke druge svjetske jezike. Mi smo se prihvatili mukotrpnog posla, da ono izae i u hrvatskom prijevodu, kako bi se njime mogli posluiti nai mnogobrojni studenti teologije kao i drugi studenti, istraivai i pastoralni djelatnici koji se ne mogu dolino sluiti klasinim a ni drugim stranim jezicima. Slini motivi su potakli i Nijemce, prve izdavae te velike Zbirke na svom jeziku, kako m i j e to osobno u razgovoru obrazloio prof. dr. Walter Kasper, poznati njemaki teolog i biskup, podupiratelj i suradnik pri izdavanju novog proirenog izdanja. Poticaj za taj zahtjevan i skup posao bio nam je Papin dokument Tertio milenio adveniente, da se to spremnije uputimo u tree tisuljee. Nadamo se da e s ovom nezamjenjivom Zbirkom teolokih izvora (tijekom dvaju tisuljea) na hrvatskom jeziku Crkva u Hrvata biti obogaena u teolokom promiljanju i kranskom ivljenju. No, malen smo narod. Malo je onih koji e za svoju knjinicu nabaviti ovo djelo. Stoga smo bili prisiljeni zadovoljiti se i suvie malom nakladom, koja nam sama po sebi namee veu cijenu pojedinog primjerka Zbirke. Ali elimo biti optimisti i vjerovati da e se u naem narodu nai pojedinci i ustanove u crkvenom i uope kulturn o m ivotu koji e n a m pripomoi nabavkom knjige, da namirimo osnovne trokove pri ostvarivanju ovog izdanja. Ivan Zirdum XXXIX

PREDGOVOR NJEMAKOM IZDANJU

Ovim 37. izdanjem Denzinger se pojavljuje u novom dvojezinom izdanju. Razlog je tomu prije svega u tome to su latinski i grki tekstovi bez pomoi prijevoda teko dostupni mnogim znanstvenicima, posebno pak laicima, studentima, sveenicima, akonima i suradnicima u pastoralnoj djelatnosti. Cilj je ovog izdanja unapreivati povjerljivost s crkvenom uiteljskom predajom, koje je u odnosu na 36. izdanje nadopunjeno izborom tekstova iz doktrinarnih dokumenata 2. vatikanskog sabora kao i iz posaborskog vremena. elio bih na ovom mjestu zahvaliti svima koji su mi pomagali kod izdavanja novog Denzingera: zahvaljujem svom asistentu dr. Helmutu Hopingu za redakcijsku suradnju i za trud ope asistencije. Zahvaljujem gospodinu Matthiasu Bausenhartu za skicu prijevoda koji je provjeravan u tri korekture. Gospodin Bausenhart je sudjelovao i kod obrade dokumenata, kazala i kod izrade ispravaka. Slog i prijevod su bili u rukama mog asistenta gospodina Thomasa Flietmanna. Za trud druge korekture skice prijevoda zahvaljujem gospodi kolegama profesoru dr. Hermannu Josefu Vogtu (Tubingen), profesoru dr. Helmutu Riedlingeru (Freiburg), profesoru dr. Elmaru Salmannu OSB (Rim) i profesoru dr. Philippu Schaferu (Passau). Za savjete kod izbora dodatnih tekstova duan sam zahvalu biskupu dr. Walteru Kasperu (Rottenburg-Stuttgart), profesoru dr. Alfonsu Aueru (Tubingen), profesoru dr. Gerfriedu W. Hunoldu (Tubingen) i profesoru dr. Theodoru Schneideru (Mainz). Gospodin Dirk Ansorge brinuo se za provjeru i osuvremenjivanje podataka o izdanjima i literaturi u uvodima i biljekama. Kod izrade kazala suraivala su gospoda Matthias Klinger, Michael Zoller i Gregor Klant. Za unos teksta i za korekturu uneenog teksta brinule su se gospoda Maria Blittersdorf, gospoda Stefanie Fiihrer, gospoda Gabriele Kaspar, gospoa Renate Wieland te gospoda Johannes Brachtendorf, Ulrich Dickmann i Alexander Gabriel. Za viestruke savjete zahvaljujem gospodinu profesoru dr. Wilhelmu Ottu i gospodinu dr. Winfriedu Baderu iz Sredita za obradu podataka Sveuilita u Tubingenu, kao i gospodi Hannelorei Ott. Zahvaljujem Njemakoj biskupskoj konferenciji za znaajni prilog kod ostvarivanja ovog projekta; isto tako zahvaljujem i Ministarstvu za znanost i umjetnost pokrajine Baden-Wiirttemberg. Za ovo izdanje velike zasluge ima i gospodin dr. Gerbert Brunner iz nakladnike kue Herder u Freiburgu. Peter HUnermann

XL

UVOD
1. Uz povijest Denzingera' Kad je Heinrich Denzinger (1819.-4883.) nakon studija filologije, matematike, filozofije i teologije u Wurzburgu i Rimu kao i trogodinje duobrinike djelatnosti bio pozvan za profesora u Wiirzburg, vodila gaje ideja o obnovi iskonske teologije nasuprot teolokom racionalizmu njegova vremena. Enchiridion symbolorum et definitionum quae de rebus fidei et morum a conciliis oecumenicis et summis pontificibus emanaverunt, prvi put objavljen 1854., odgovara toj nakani. U svom uvodu Denzinger pie: Izmeu mnogih zala, koje je nepovoljan poloaj donio katolikim uilitima, teolokim studijima najvie kodi to mnogi takozvane pozitivne dokumente vjere i udorea, koji nose na sebi peat Crkvenog autoriteta, ili ignoriraju ili zanemaruju a previe povjerenja pridaju vlastitom razumu. Denzinger je u svoje prvo izdanje Enchiridiona uvrstio tekstove iz 100 crkvenih dokumenata: Saetke vjerovanja, saborske odluke, zakljuke pokrajinskih sinoda te papinska doktrinarna izjanjenja i pisma sve do pontifikata Pija IX. Denzinger je svojom dokumentacijom htio osvijetliti bitne postaje razvitka crkvenog uenja. Na osnovu Enchiridiona Scheeben je, u svojoj teolokoj teoriji spoznaje, predoio pregled razvitka tog uenja 2 s komentarom. Kad je Denzinger objavio svoje djelo, postojao je ve niz starijih prirunika, koji meutim zbog svog odabira nisu vie odgovarali zahtjevima vremena. Hitzfelder primjeuje u svojoj recenziji Denzingera u Tubinger Thelogischen Quartalschrift: Jedva treba spominjati da ta zbirka ne polae pravo na apsolutnu potpunost; meutim sastavljau se ne moe uskratiti laskavo priznanje, daje na vrlo zadovoljavajui nain ispunio svoje obeanje da e, po mogunosti, dati to potpuniji pregled crkvenog uenja, s posebnim obzirom na suvremene potrebe. 3 Ve je graa prvog izdanja Denzingera poredana kronoloki; ono, izmeu ostalog posjeduje i sustavno kazalo. Pozitivno prihvaanje tog djela posveenog Piju IX. uinilo je da su u roku od 18 mjeseci nakon prvog izdanja bila potrebna dva daljnja izdanja. U njima su uvedeni brojevi uz rub i uvrtenje niz novih tekstova. Pri proirivanju djela Denzingera su vodili teoloki i crkveni interesi njegova vremena. Vie su uzeti u obzir tekstovi koji se odnose na prvenstvo rimskog biskupa, kristologiju, piUsp. J. Schumacher, Der Denzinger. Geschichte und Bedeutung eines Buches in derPraxis der neueren Theologie (FThSt 114; Freiburg 1974.). M. J. Scheeben, Handbuch der katholischen Dogmatik I: Theologische Erkenntnislehre, izd. M. Grabmann (Freiburg 1959'), br. 611-615 ThQ 36 ( 1 8 5 4 ) 5 1 6 si.

XLI

tanje ednidbe i na religijsku spoznaju. Ve je 2. izdanje poveano za treinu opsega. 4. izdanje iz 1865. obuhvaa, izmeu ostalog, i opirne izvatke iz enciklike Pija IX. Quanta cura iz 1864. i njegov Syllabus. 5. izdanje iz 1874. -posljednje koje je Denzinger sam uredio -sadri glavne odlomke 1. vatikanskog sabora, naravno samo u predgovoru. Jo nisu uzeti u obzir tekstovi Tridentskog sabora. Od 6. do 9. izdanja (1888.-1900.) Denzingera prireuje Ignaz Stahl, privatni docent i honorarni profesor u Wiirzburgu. Stahl u 6. izdanje preuzima tridentske tekstove i konstitucije 1. vatikanskog sabora. Z a 7 . izdanje u 1895. mnoge je dokumente jo jedanput usporedio s izvorima i proveo niz poboljanja. Upada u oi daje za razdoblje nakon 1. vatikanskog sabora uvrten vei broj papinskih enciklika. Broj dokumenata narasta na 155. 8. i 9. izdanje (1899., 1900.), u odnosu na 7. izdanje, pokazuju samo neznatne promjene i poboljanja. Nakon smrti Ignaza Stahla, 1905. godine, djelo preuzima izdava Herder od izdavaa Oskara Stahela iz Wiirzburga. Od 10. izdanja (1908.) Denzingera prireuje Clemens Bannwart D. I. Njegov je suradnik Johannes B. Umberg D. I. Banmvart temeljito prerauje Denzingera. Naslov djela sada glasi Enchiridion symbolorum, definitionum et declarationum de rebus fidei et moruni. Dokumenti nisu samo tonije sreeni odgovarajui kronolokom redoslijedu, nego su u cijelosti ralanjeni prema pontifikatima pojedinih papa. Povijesni naslovi nadopunjeni su saetim prikazima sadraja. Navoenje izvora, isticanje biblijskih navoda, odgovarajue ukazivanje na izvorna mjesta, upuivanje na druge tekstove i tekui naslovi stupaca olakavaju uporabu. K tomu dolaze kazalo imena i stvarno kazalo, popis bibliografskih skraenica kao i povijesne primjedbe u biljekama. Banmvart je prvi dio Denzingera, koji obuhvaa saetke vjerovanja, sasvim preradio na temelju tadanjih istraivakih radova. Jo se jae oituje njegov zahvat u drugom dijelu pod nazivom Documenta Romanorum Pontificum et conciliorum. Pratei razvoj teologije nakon 1. vatikanskog sabora, u prilog Bannwarta idu izjave papa dane jo prije saborskih izjanjenja. A. Bellesheim u svojoj recenziji hvali novi Denzinger kao neprekinutu povijest Svete Stolice sa stanovita uenja o vjeri i udoreu. 4 Brojni novo uvrteni tekstovi odnose se na papin primat i uiteljsku slubu; daljnje teite stavljeno je na razraunavanje s modernizmom. 34 stranice obuhvaa samo dokumentacija enciklike Pascendi dominici gregis. Slijedi itav niz povijesnih dokumenata u kojima Bannwart vidi potvrdu antimodernistikih teza. Bannwart posveuje posebnu pozornost obradi sustavnog kazala. Dok Denzinger za podruje dogmatike polazi od tri glavna odsjeka (o naelima vjere i teologije, o Bogu jednom i trojstvenom, kakav je on u sebi, o Bogu koji djeluje 5 naizvan), Banmvart dijeli dogmatiku u deset traktata: objava, Crkva, rimski pape, jedan Bog, trojstveni Bog, stvaranje, uzdignue i pad, otkupljenje, opravdanje, usavrenje. Denzinger je u svom rasporedu bio ovisan o Kleeu, Staudenmaieru, Die-

Katholik 88/11 (1908.) 234. H. Denzinger, Enchiridion (1854.), 367, 375, 378.

XLII

ringeru i Berlageu; nasuprot tomu Banmvart se ravna prema dogmatskim djelima Liebermanna, Perronea i Franzelina. Banmvartovo sustavno kazalo, koje ini osnovu za sljedee 2 1 . izdanje, davalo je poticaje za oblikovanje brojnih dogmatika sve do 2. vatikanskog sabora; ono predstavlja tip teologije, koja se u naredno vrijeme esto nazivala Denzinger-teologija. Izdanja 1911., 1913. i 1921. (11.-43. izdanje) donose samo neznatne nadopune, npr. antimodernistiku prisegu i izjanjenja biblijske komisije. Od 14. do 27. izdanja kao izdava slovi Johannes B. Umberg D.I. On je bio znaajno preradio ve 13. izdanje (1921.), a da se njegovo ime nije spominjalo. Veliki broj izdanjaizmeu 1922. i 1951. objanjava se praksom nakladnika da se u jednom tiskanju izda vie izdanja. Visine naklada se najee penju na preko 10.000 primjeraka, zanemarivi neke manje naklade u vrijeme neposredno nakon rata. Umberg neprekidno usavrava Denzingera. On nadupunjuje suvremene tekstove, a iz starijeg vremena nadopunjuje prije svega izjave uiteljstva za nauk o sakramentima, njegovom specijalnom podruju. Nasuprot Bannwartu, koji je iz sustavnog kazala bio izuzeo moralnu teologiju, Umberg je opet uvrtava tamo od 18. do 20. izdanja. Naravno, on je ne rasporeuje kao Denzinger prema dunostima, nego prema Dekalogu. Umberg znatno proiruje kazalo osoba i stvari kao i kazalo biblijskih mjesta, a sustavno kazalo dotjeruje i specificira. Umberg dodatno ugrauje u Denzingera ukaze u vezi s CIC/1917. 26. izdanje iz 1947. godine sadri u dodatku zbirku tekstova koju je priredio Karl Rahner, koji se potpisuje kao izdava od 28. (1952.) do 3 1 . izdanja (1957.). Pojedina izdanja pokazuju samo male izmjene. Rahner prerauje sustavno kazalo. U 28. izdanju Rahner je zamolio za prijedloge u planiranju nove obrade Denzingera. Zbog te namjere tekst je gotovo nepromijenjen otisnut i u sljedea tri izdanja. S 32. izdanjem iz 1963. godine Adolf Schonmetzer D.I. predouje temeljito preraenog Denzingera. Schonmetzer je umetnuo skoro 150 novih dokumenata, oko 100 drugih tekstova crkvenog uiteljstva je skratio ili proirio, izabrao je papinske govore i niz drugih dokumenata. Za to se on jednom poziva na stajalita strunjaka, drugi put na novo postavljena teoloka pitanja, koja ujedno bacaju drugaije svjetlo na ranije dokumente i tekstove. Openito je Schonmetzerov cilj bio uiniti Enchiridion upotrebljivim ne samo za teoloku poduku, nego i za zahtjevniju znanstvenu teologiju. Istodobno se on okree protiv ranijih naela izbora, prema kojima se neki tekstovi nisu uvrtavali zato to bi moda mogli teolozima priinjati tekoe. Schonmetzer nije elio objaviti knjigu ad usum delphini. Kod 32. izdanja treba istai: temeljito novooblikovanje dijela o saecima vjerovanja, kratke povijesne uvode u pojedine dokumente, izmjenu naslova koji se opet sastoje od naziva dokumenata, novo tekue oznaavanje brojevima, temeljitu preradu kazala, pri emu se posebno bitno proiruje sustavno kazalo te ono dobiva naslove koji se oslanjaju na biblijski jezik. Ekleziologija se ne nalazi vie, kao do sada, u dijelu o temeljima teoloke znanosti, ve se pojavljuje kao samostalan teoloki odsjek. Moral se ponovno sreuje prema krugovima dunosti. Glede sadrajnih novosti posebice valja istaknuti kako Schonmetzer uklanja Bannwartova pretjerivanja u vezi s papom i prihvaa tekstove koji postaju vaan eleXLIII

ment u ekumenskoj raspravi; isto tako uvrtava dokumente koji govore o toleranciji i slobodi ovjeka, a upravljeni su protiv ropstva, muenja i bojeg suda. G. Maron u svojoj recenziji Materialdienst des konfessionskundlichen Instituts Bensheim kritizira injenicu daje Schonmetzer izostavio niz tekstova koji bi s obzi6 rom na ekumenu mogli biti neugodni zbog svoje krutosti. Recenzija J. C. Feltona predbacuje Schenmetzeru d a j e minimalizirao neprevarljivost crkvenog uiteljstva te daje postao promicateljem jedne aljenja vrijedne suvremene teoloke struje. Tim pojedinanim glasovima stoji nasuprot iroko odobravanje koje se oituje, ne kao najmanje vano, u brzom slijedu narednih izdanja (33. izdanje 1965., 34. izdanje 1967.) s njihovih ukupno 25.000 primjeraka. Kao novo, u ta su izdanja unijeti izvaci iz enciklika Mater et Magistra i Pacem in terris Ivana XXIII. i dva dokumenta Pavla VI. 35. i 36. izdanje ne donose nove dokumente, nego sadre samo poboljanja. U 35. izdanju Schonmetzer je najavio da e uskoro u zasebnom svesku objaviti dokumente 2. vatikanskog sabora, kao i nove dokumente uiteljstva. Tu nakanu Schonmetzer nije vie mogao ostvariti. 2. Uz postojee dvojezino izdanje Denzingera Izdava je 1981. poeo s pripremom novog dvojezinog izdanja Denzingera. Pri svom pothvatu bio je noen zabrinutou da bi nedostatak takvog izdanja mogao nanijeti veliku tetu poznavanju crkvene uiteljske predaje, jer mnogi itatelji i korisnici Denzingera imaju danas tekoe s grkim i latinskim tekstovima. Daljnji povod bila je potreba proirenja Denzingera izborom dokumenata 2. vatikanskog sabora, novijih rimskih poslanica i dokumenata sinoda odranih nakon posljednjeg sabora. U razgovorima s nakladnikom Herderom brzo se pokazalo da bi novi nakladnikov slog itave knjige podigao knjiarsku cijenu na neodrivu visinu. Tako je posao najprije usredotoen na prijevod, koji je trebao biti nadodan tekstu 36. izdanja. Taje zamisao kasnije naputena. Tijekom rada, moji su suradnici u suradnji s centrom za obradu podataka sveuilita u Tiibingenu za Tubinger System von Textverarbeitungs-Programmen (TUSTEP) razvili program za novo, dvojezino izdanje Denzingera. Za to novo izdanje preraeni su uvodi i naslovi, natpisi stupaca i biljeke. Tekst dokumenata je preispitan i poboljan na osnovu kritikih izdanja; isto tako navodi izvora i literature, koji su usto i osuvremenjeni. Za razdoblje od 1963. do 1988. napravljen je odabir novijih dokumenata uiteljstva. To je zahtijevalo preradu kazala. Odustalo se od toga da se skrati ili proiri zbirka dokumenata uiteljstva iz 34. do 36. izdanja Denzingera. Pritom su izdavaa vodila sljedea naela: Upotreba te zbirke trebala bi olakati ponovno prihvaanje tradicije Denzingera, prekinute nakon 1967. Izbor koji je Schonmetzer napravio u vrijeme 2. vatikanskog sabora, sa
Materialdienst des Konfessionskundlichen Instituts Bensheim 16 (1965.) 99 si. Am ER 148 (1963.) 337-345.

XLIV

svojim nadopunama 33. i 34. izdanja, jo uvelike odgovara zahtjevima dananje crkvene i teoloke rasprave. Novo sastavljanje zbirke pretpostavilo bi kod dananjeg stanja teologije viegodinju suradnju nekog meunarodnog tijela. Za takav bi posao kao matrica trebalo posluiti dvojezino izdanje, koje bi na osnovu elektronskog TUSTEP-programa omoguilo ne samo da se novi dokumenti ubacuju a postojei skrauju odn. briu, nego da se dokumenti kombiniraju s drugim prijevodima, primjerice engleskim ili francuskim. Izdava stoga namjerava, nakon savjetovanja s razliitim teolokim strunjacima i drutvima, obrazovati meunarodno radno tijelo koje bi preuzelo dvostruku zadau: prvo, da preispita odabir dokumenata 36. izdanja Denzingera i drugo, da sudjeluje pri daljnjim dvojezinim prijevodima. Pri odabiru novo uvrtenih tekstova od papa najnovijeg vremena, postupalo se na sljedei nain: u cijelosti su preuzeti doktrinarni dijelovi konstitucija 2. vatikanskog sabora - s izuzetkom obimne konstitucije Lumen gentium - a iz dekreta i izjava samo vani dogmatski i moralno teoloki iskazi. Isto vrijedi i za pokoncilske dokumente. Zbog promijenjene knjievne vrste enciklika za vrijeme pontifikata Ivana Pavla II., pri odabiru nisu uzete u obzir sve enciklike - brojne enciklike imaju meditativno-parenetski znaaj.

3. Prijevod i obrada dokumenata Prevoenje saetaka vjerovanja i dokumenata crkvenog uiteljstva voeno je s namjerom da se njemaki tekst stoje vie mogue tono prilagodi originalnom tekstu. Cilj nije bio da se napravi tean, dobro itljiv njemaki tekst, nego prijevod koji izvorni tekst ini razumljivim i protumaivim i za one koji ne posjeduju produbljeno znanje grkog i latinskog jezika. Korisnik prijevoda treba biti doveden to blie izvornom tekstu. Kod toga se velika vanost polagala stalnosti termina. U pravilu se izbjegavalo da se s vie njemakih rijei prevedu nijanse teksta. Naprotiv, traene su rijei koje oituju korjensku blizinu s odgovarajuom grkom ili latinskom rijeju. Isto se tako nastojala odrati vjernost latinskom i grkom gramatikom sustavu, koliko je to doputala grada njemakih reenica. Prijevodom je trebao nastati tekst koji korak po korak dokazuje svoju funkciju sluenja izvornom tekstu, a odraava neto i od povijesne patine tih dokumenata. Dosljedno tome, dolo je do izvjesnih otklona od crkveno uvrijeene terminologije u njemakom jeziku. Tako se primjerice peccatum originale na njemaki prevodi kao izvorni grijeh. U malobrojnim sluajevima zadrani su grki, odn. latinski izrazi, tako npr. rije anatema, jer bi uobiajeni prijevod prokletstvo suvie suzio znaenjsku irinu rijei. Novi Denzinger pored grkih i latinskih obuhvaa i panjolske, engleske njemake, talijanske i francuske tekstove. Gdje su postojala kritika izdanja, tekstovi su usporeeni s njima, a inae sa studijskim izdanjima, i to u svim sluajevima gdje se pojavila sumnja u tekst. Ukupno je izvreno 1000 poboljanja teksta. Tekstovi dokumenata od 34. do 36. izdanja na itavom nizu pokazuju jezine ispravke, koje su najee preuzete od Eduarda Schwartza. Dio tih ispravaka sluio je oito za to da se zaobiu jezine, odn. teoloke tekoe u priloenim tekstovima. Umjesto tih ispravaka u tekst je uvrtena najbolje provjerena inaica. Sijedom toga, XLV

Denzinger ne predstavlja kritino izdanje teksta - za to bi trebalo navesti najvanije inaice - ali on nudi kritiki provjereni tekst.

4. Ralamba dokumenata Ovo 37. izdanje, ima - u skladu s tradicijom Denzingera - dva dijela: Prvi dio obuhvaa saetke vjerovanja prvotne Crkve (1-76), drugi dio dokumente crkvenog uiteljstva (101-4858). Tekstovi drugog dijela slijede strogo kronoloki redoslijed koji prua nesagledive prednosti u odnosu na sustavne ralambe (usp. napomene uz razliite tipove sustavnog kazala Denzingera). Dokumenti crkvenog uiteljstva vezani su uvijek uz pontifikat rimskih biskupa. Njihovi su naslovi u pravilu u skladu s nazivom dokumenta i odgovajuim vremenom nastanka. Brojevi do *3997 odgovaraju onima iz 36. izdanja. Dokumenti Piam et constantem i Sancta mater ecclesia smjeteni su iza tekstova 2. vatikanskog sabora, tako da su morali dobiti brojeve *4400 umjesto *3998, *4402-4407 umjesto *3999-3999e. Dodatak 36. izdanju uvrtenje u sam tekst uz zadravanje suplementarnih brojeva. Brojevi izdanja prije 1963. 3 2 na unutarnjem rubu stranica ispale su u korist konkordancije u dodatku. Radi preglednosti Schenmetzer je poetak vanijih dokumenata obiljeio lako zamjetljivim brojevima. Nastavljajui tu tradiciju tekstovi 2. vatikanskog sabora zapoinju brojem *4001. Tako dobivamo sljedeu razdiobu: * 125 *150 *250 *300 *500 *550 *600 *700 *800 *1000 *1300 * 1500 *2001 *2101 *2301 *2600 *2800 *3000 *3401 *3700 *3900 *4001 XLVI 1. nicejski sabor 1. carigradski sabor Efeki sabor Kalcedonski sabor Lateranska sinoda protiv monoteleta 3. carigradski sabor 2. nicejski sabor Saetak vjerovanja Berengara Turskog 4. lateranski sabor Konstitucija Benedictus Deus Benedikta XII. Firentinski sabor Tridentski sabor Konstitucija Cum occasione protiv zabluda Kornelija Jansena Dekret protiv zabluda laksista Dekret protiv zabluda janzenista Konstitucija Auctoeem fidei protiv zabluda sinode u Pistoji Bula Ineffabilis Deus o bezgrjenom zaeu Marijinom 1. vatikanski sabor Dekret Lamentabili protiv zabluda modernista Enciklica asti conubii o krnaskoj enidbi Konstitucija Munificentissimus Deus o uznesenju Marijinom u nebo 2. vatikanski sabor

5. Obrada aparata Schonmetzeru pripada velika zasluga stoje za razliite dokumente Denzingera sastavio kratke povijesne uvode, koji ponekad pruaju i teoloku pomo za razumijevanje teksta. Pritom se djelomice zamjeuje odreen, svakako nenamjeran apologetski interes. Uvodni tekstovi su sadrajno i jezino preraeni, isto tako i naslovi odlomaka, nazivi i biljeke. Podaci o izdanjima i literaturi su provjereni, a u mnogim sluajevima i osuvremenjeni. Novo uvrteni tekstovi opskrbljeni su u pravilu odgovarajuim uvodima. Kazala su pregledana i nadopunjena s obzirom na novo uvrtene dokumente. U popis dokumenata crkvenog uiteljstva, navedenih prema poetnim rijeima, navode se i poetne rijei shema koje se spominju. Kazalo osoba i sadraja sadri kako latinske tako i hrvatske natuknice. Kod kazala osoba zadrano je dosadanje naelo, tj. u obzir su uzeta samo ona imena koja su od znaenja na odgovarajuem mjestu. Nisu navedene npr. manje vane osobe kojima su upuena Ciprijanova ili Augustinova pisma. Sto se tie mjesta navode se kao i do sada samo mjesta sabora, odn. sinoda i zemlje podrijetla, odn. mjesta saetaka vjerovanja. Imena se najee navode u sadanjem obliku hrvatskog jezika. Za obradu sustavnog kazala uloen je znaajan napor. Uzeti su u obzir svi navodi iz izdanja Adolfa Schenmetzera, ali su ukljueni u novu podjelu. Nepromijenjen je preuzet odsjek o meusobno proturjenim iskazima dokumenata crkvenog uiteljstva. Sustavno kazalo moralo je iz osnove biti preraeno na temelju novih teolokih pitanja na 2. vatikanskom saboru i u dokumentima poslije sabora. Ranije pojmovne podjele -primjerice na podruju ekleziologije - p o kazale su se neupotrebljivima u odnosu na bitne iskaze 2. vatikanskog sabora, npr. utemeljenje Crkve u tajni Trojstva ili pojam Bojeg naroda. Latinski prijevodi grkih tekstova zadrani su samo kad im prema njihovom porijeklu pripada ista vrijednost, kao npr. kod tekstova Lateranske sinode iz 649. Skraenice biblijskih knjiga slijede u hrvatskom prijevodu oznake prihvaene u hrvatskom tekstu Biblije." Brojevi psalama u hrvatskom tekstu su prema hebrejskom, bez stavljanja u zagradu tradicionalnog broja. Slubeno i autentino izdanje Akata Apostolske Stolice je od 1904. godine ASS (37 [1904/05.]), koje je neto kasnije zamijenjeno s AAS (1 [1909.]). Navodi u [...] oznaavaju originalno oznaavanje stranica u ASS odn. AAS. Oznaavanje izdanja CIC/1917. su izostavljena. Neposredno ispred teksta dokumenata navode se izdanja a prema potrebi i zbirke. Gdje naslovi teksta spadaju u autentini tekst dokumenata (npr. kod dokumenata tridentskog sabora) navode se u pravilu u latinskom izvorniku i hrvatskom prijevodu. Na neki se tekst unutar tog dijela upuuje pomou odgovarajueg broja i naprijed stavljene zvijezdice (*). U kazalima se upuuje na tekst jednostavnim navoenjem broja na koji se upuuje. Biljeke upuuju na mjesta gdje se mogu nai navodi, prepriavanja ili osuena miljenja. Uz broj biljeke naznaen je i broj teksta na koji se biljeka odnosi. Za razliku od broja biljeke, broj teksta ima ispred sebe zvijezdicu.

Biblija, Stvarnost, Zagreb 1968.

XLVII

SMJERNICE ZA TEOLOKU UPOTREBU DENZINGERA

Sljedee upute za teoloku upotrebu postojee zbirke imaju nuno sumarni i uvodni karakter. One ne mogu nadomjestiti temeljiti studij teoloke znanosti o spoznaji i dogmatsko uenje o principima teologije. Ipak, sljedee upute imaju svoj smisao u tome da teoloki obrazovanog korisnika podsjete na raniji studij, a laika koji bude itao ovu knjigu, da sauvaju od krivih predodbi.

1. Svjedoanstvo Crkve i slubeno navijetanje Isus Krist je itavoj Crkvi povjerio nastavak svog poslanja, da svjedoi evanelje. Toj obavezi navijetanja svih vjernika slue nositelji slubi u Crkvi. Ako oni uvaju i vjerno izlau evanelje u propovijedi i podui, oni potiu zajednice i pojedince da rastu u vjeri i da slijede taj nalog. Slubeno uenje je tako dio ukupnog crkvenog svjedoenja. Budui da slubeno svjedoenje vjere dolazi Crkvi u ime Isusa Krista, ono se vri autoritativno: Tko vas slua, mene slua (Lk 10,16). Ipak, biskupi nisu nositelji objave; oni su svjedoci objave predane apostolima od Isusa Krista, i oni su podloni Bojoj rijei. U isto vrijeme vrijedi i: Boji narod, za iju su izgradnju oni postavljeni, ve je obdaren Bojom rijeju, jer on vjeruje. Odatle proizlazi da na podruju navijetanja vlada odnos kao izmeu punoljetnih ljudi. Oni koji sluaju imaju u vjeri pravo i dunost da sebi stvore sud o slubenom navijetanju u Crkvi, da bi ga mogli odgovorno i savjesno prihvatiti. Amen zajednice na molitvu i na propovijed biskupa, odn. prezbitera, vrednovao se u vrijeme patristike izriito kao potvrujui sud vjernikog naroda. Sluanje, prihvaanje objave u vjeri i svjedoenje vjere, omogueni su darom Duha Svetoga. Taj Duh, koji po Kristu povezuje ivotnu zajednicu vjernika s Ocem, otvara Crkvi uvijek nanovo izvorno oitovanje tog dogaanja objave i spasenja, kako je u nj vjerovala apostolska Crkva. Budui da se ukupno crkveno kao i slubeno svjedoenje odnosi na evanelje, kako je ono mjerodavno posvjedoeno u Pismu i apostolskoj tradiciji, to svjedoanstvo otaca, rijei biskupa i papa, crkvene predaje u njezinim molitvama, liturgiji i vjerskoj praksi, sainjavaju izvore i kriterije drugoga reda. Jedinstveno se evanelja moe posredovati samo ukoliko se izlae i istovremeno paljivo brani. Izlaganje i paljiva obrana dokazuju se upravo u mnogostrukim oblicima koje poprima svjedoenje vjere. Pritom treba zadrati unutarnje stupnjevanje kompetentnosti. XLVIII

Razliita svjedoenja evanelja naelno su u Crkvi otvorena svakomu na jednak nain, obnaateljima slubi na isti nain kao i teolozima i laicima. Oni vrednuju svako konkretno svjedoenje vjere, kako slubeno tako i ono pojedinaca ili zajednica. To vrednovanje ne moe biti jednostavna provjera s mjerilom unaprijed zadanih saetaka. Evanelje je Rije ivota (1 Iv 1,1) koja oslobaa za novo miljenje i novo djelovanje. Predaja vjere je u osnovi uvijek i irenje jezinih izraza, te se zbog toga razlikuje od robovanja slovu.

2. Autentino nauavanje Zadaa slubenog navijetanja vjere je odgovorna i teka. Temeljne istine vjere treba stalno uklapati u svakodnevni ivot pojedinaca i obitelji, u razliite drutvene i kulturne situacije. U tom posadanjenju, koje se mora izvoditi uvijek nanovo, moe vrlo lako doi do jednostranog naglaavanja, do kratkih spojeva, obmana i zabluda. Budui da je Boja objava u Isusu Kristu poetak, a ne punina Bojeg kraljevstva, budui da je s Duhom dan tek predujam i zalog budue slave, zato slubeno navijetanje kao prevoenje evanelja u razliite dimenzije ivota, naelno podlijee uvjetima ograniene ljudske spoznaje i ograniene ljudske prakse. To znai da su biskupi upueni na onu pomo, mehanizme osiguranja i provjerene institucionalne oblike koje je razvila ljudska ogranienost za promicanje svoje spoznaje i svoje prakse. Na drugoj strani, sluatelj je kao zreli kranin pozvan da u navijetanju razlikuje bitno od nebitnog, da lui osnovnu nakanu u iskazu od pojedinosti i da navijetanje prihvati sa svojim cjelokupnim razumijevanjem vjere. Duhovno sluanje nije manje vano od duhovnog navijetanja i nauavanja. Podrka koja je Crkvi obeana odnosi se na oboje i oituje se izmeu ostalog u primjerenoj uporabi ljudskih sposobnosti i moi sa strane nositelja slubi kao i vjernika koji slua. Postojanost Crkve u istini ima svoj temelj u Isusu Kristu koji je kao uskrsli Gospodin svojim Duhom nazoan u Crkvi. Ta postojanost, darovana od Boga, u svakom je asu posredovana ludou propovijedanja, naporom oko pravilnog izlaganja i sluanja evanelja, obraenjem i obnovom. U irokoj lepezi slubenog svjedoanstva vjere, odluke uiteljstva zauzimaju posebno mjesto. U ivotu pojedinih vjernika, u praksi i razumijevanju zajednica, odn. mjesnih Crkava, kao i sveukupne Crkve, mogu iskrsnuti neprilike i opasnosti za vjeru koje trae jasnu prosudbu, je li dotino shvaanje ili praksa spojiva ili nespojiva s evaneljem. Nadlenost za takve obvezatne prosudbe pripisuje se u itavoj predaji papi i biskupima kao pastirima Crkve. Ta nadlenost odnosi se na pitanja vjere i udorea (fides et mores) jer se u evanelju radi o realnom ivotu u milosti Bojoj. Sve do vremena Tridentskog sabora pod mores su se podrazumijevali crkveni obiaji i nain ivota, u novom se vijeku pod tim najee podrazumijeva udoredni nauk u uem smislu. Odluke uiteljstva oslanjaju se na gore u glavnim crtama opisana mjerodavna svjedoanstva vjere i od posebnog su znaenja za oblikovanje primjerenog razumijevanja vjere, jer se u njima -s obzirom na precizno postavljena pitanja -u pravilu doXLIX

nose dobro promiljeni sudovi. Ova zbirka sadri u svom drugom dijelu takve dokumente. Te odluke uiteljstva ne smiju se mijeati s openitim navijetanjem evanelja. One ne zamjenjuju navijetanje -niti u svojoj cjelokupnosti - n e g o ga na poseban nain nadopunjuju. Upravo tako one imaju svoje znaenje za preciznije shvaanje evanelja. Razumije se, one imaju razliitu teinu, razliit autoritet i obvezatnost. Autoritet i obvezatnost odreuju se prema vie kriterija. Prvi kriterij proizlazi iz autorstva. Razlika je da li doktrinarnu odluku donosi pojedini biskup, zajednica biskupa, opi sabor, partikularna sinoda ili biskupska konferencija, papa ili kongregacija rimske Kurije. to je obuhvatnija nadlenost slube, to je odluka vee teine. Najveu nadlenost slube, u odnosu na itavu Crkvu imaju papa i zajednica biskupa. Drugi kriterij proizlazi iz kruga kojem je upuena doktrinarna odluka. Stoje doktrinarna odluka upuena veem krugu, to ona ima veu teinu. Trei kriterij proizlazi iz predmeta o kojem se raspravlja. Sredinje sadraje vjere i udorea valja razlikovati od vie rubnih ili ak samo stegovnih predmeta. etvrto, vano je pitanje na kojim se izvorima temelji donesena odluka. Moe se raditi o istini koja je posvjedoena u Pismu ili Predaji izrijekom ili ukljuno, moe se raditi o teolokim izvodima ili pak o zakljucima iz openito oevidnih -a time filozofskih -udorednih naela. Peti kriterij je oblik u kojem se neka odluka donosi. U obliku se vidi na koji je nain u odluku ukljuena uiteljska nadlenost. Instrukciju treba vrednovati drugaije od dekreta, enciklike ili konstitucije opeg sabora. Da bi se odredila teina nekog uiteljskog miljenja, potrebna su briljiva pojanjenja koja se ravnaju prema spomenutim kriterijima te uzimaju u obzir povijesnu mijenu u oblicima obnaanja autoriteta kao i poretka, odn. hijerarhije razliitih autoriteta. Pravilo je teoloke he.meneutike da se prava obvezatnost pripisuje samo jezgri iskaza a ne uvodima, zakljunim formulacijama, pojedinim dokazima, pojanjenjima i citatima. Odluke uiteljstva ukljuuju esto teoloke ocjene s kojima se oznaava prihvatljivost nekog uenja. Od kasnog srednjeg vijeka, posebno tijekom novog vijeka, dolazi povrh toga i do teolokih kvalifikacija koje obiljeavaju stupanj sigurnosti za prihvatljivost crkvenih uenja. Do u visoki srednji vijek upotrebljavaju se stare procjene pravovjerja i krivovjerja. Treba pripaziti da osude (anathematizomen, damnamus) ne oznaavaju nuno potpunu suprotnost uenju objave, nego i prekraje protiv crkvenosti. Nije svako osueno uenje krivovjerje u strogom smislu. Razliitost ocjena zapoinje prijelazom u 14. stoljee. Kako pitanje sigurnosti u novovjekoj filozofiji dobiva sve vee znaenja, razrauju se i teoloke kvalifikacije. Uobiajene razlike su: Jedno je uenje koje pripada boanskoj vjeri (de fide divina) kada izriito ili ukljuno pripada objavi. Ono pripada boanskoj i katolikoj vjeri (de fide divina et catholica) kada g a j e povrh toga crkveno uiteljstvo i formalno predloilo za vjerovanje. Najblie vjeri (fidei proximum) je stav koji prema suglasnom miljenju teologa treba smatrati za objavljenu istinu i koji Crkva zastupa, a da nije predoen kao objavljen. Daljnja vana kvalifikacija odnosi se na istine koje dodue nisu formalno u objavi, ali koje s njom stoje u tako uskoj vezi, da ih uiteljstvo predouje kao konane istine. U tom se sluaju tradicionalno govori o L

istini crkvene vjere (de fide ecclesiastica). Pored toga postoje razliito kvalificirana teoloka miljenja. Kod upotrebe teolokih ocjena i kvalifikacija uiteljstvo se ravnalo prema teolokoj terminologiji koja je bila u uporabi u svakom od tih razdoblja.

3. Neprevarljivo uenje Neprevaraljivo uenje, koje se pripisuje papi i zajednici biskupa, nije u potpunoj suprotnosti sa sadrajem prevarljivog uenja. Naprotiv, oboje je usko povezano i temelji se na daru Duha cjelokupnoj Crkvi, koji je odrava u istini i koji ne doputa da ope vjersko uvjerenje Bojeg naroda odluta od istine. Zbog toga se ope vjersko uvjerenje Bojeg naroda oznaava kao indefectibilis, kao nemanjkavo. U tom boanskom daru cjelokupnoj Crkvi, na svoj nain sudjeluje i uiteljstvo. Neprevarljivo uenje ini u neku ruku implicitni vrh autentinog i slubenog uenja. Neprevarljivo uenje u obliku redovnog uiteljstva dogaa se kada biskupi, raireni irom kugle zemaljske, u suglasnosti navijetaju neto kao istinu vjere. Konsenzus ini temelj sigurnosti i pouzdanosti istine. Od toga treba razlikovati neprevarljivo uenje izvanrednog uiteljstva. 1. vatikanski sabor obrazlae nunost takve nadlenosti time to u pitanjima vjere i udorea mogu nastupiti opasnosti, dapae tete koje ine nunom pouzdanu odluku o tome da li se neko shvaanje ili upitna praksa kreu u okviru evanelja ili ga iskrivljuju. Na 1. i 2. vatikanskom saboru zbirno se navode oni izvori i kriteriji iz kojih papa -isto vai i za ope sabore i za nesabornu zajednicu biskupa koja djeluje u formalno kolegijalnom inu - m o e proglasiti suglasnost ili nesuglasnost s vjerom.Time se istie mogunost posljednje sigurnosti vjere u Crkvi, da cjelokupna Crkva moe biti ouvana kao jedna i ostati vjerna svom temelju. Osnova za to je obeanje potpore Duha Svetoga. Ako se za neprevarljive definicije kae da su one iz sebe, a ne po odobrenju Crkve, irreformabiles, onda to znai: Papini izriaji za svoju obvezatnost ne trebaju naknadno odobrenje episkopata, kao to niti definicije nekog legitimnog sabora ne trebaju za svoju obvezatnost naknadno odobrenje neke druge instancije. Oni su posljednja instancija, tako da se za takvu odluku ne moe prizivati na neku drugu instanciju. Neprevarljive odluke uiteljstva spreavaju da vjernici pojedinci, i Crkva kao Boji narod, budu glede evanelja zavedeni u obmanu ili zabludu. Meutim, ta kvalifikacija ne znai da definicije u svakom asu predstavljaju idealne, tj. potpuno uspjele odgovore na probleme vjere i udorea, koji se ne bi mogli kasnije jo jedanput raspraviti, pojasniti ili nadopuniti. Samo je po sebi razumljivo da su svim definicijama potrebna tumaenja. Definicije, s obzirom na njihov smisao, treba tumaiti uklapajui ih u cjelokupno razumijevanje vjere i u vjersku predaju. Naravno, tako opisana mogunost vjerske sigurnosti ne vrijedi naprosto, nego s obzirom na sadraj vjere koji se eljelo definirati, a to znai d a j e on jasno omeen i jednoznano odreen. Crkveno uiteljstvo ne bi moglo definirati cjelokupnost objavljene istine. Tako se jo jedanput pokazuje izvanrednost tog oblika nauavanja. LI

4. Opasnosti kod upotrebe Denzingera Yves Congar je u svom znamenitom lanku upozorio na niz opasnosti koje mogu nastati pri povrno-naivnom, nepromiljenom koritenju Denzingerom: -Nizanje tekstova koji po sebi imaju vrlo razliitu teinu, moe izazvati dojam d a j e tu rije o paragrafima nekog zakonika koji su svi vie manje jednaki. - Moe se stvarati predodba da za vjernike postoji Nadbie, jedinstveno u svojoj vrsti... uiteljstvo, koje ih nadzire, dri u stezi, ispravlja i odreuje to se smije zastupati a to ne smije.'" Tu se previa da postoji mnogo naina na koje se vjera uva i izlae. Predaja spominje oce jednako tako kao i liturgiju, velike teologe itd. Dokumenti uiteljstva su samo jedan oblik uvanja i izlaganja vjere. - T r e b a se braniti od miljenja da bi pojedini teoloki struni izrazi imali u svakom dokumentu tono isti smisao. Znaenjska irina jedne te iste rijei razlikuje se esto i znatno u razliitim razdobljima. Sacramentum i dogma npr. tijekom vremena jako mijenjaju smisao. - Odabir tekstova kako je on napravljen u dosadanjem Denzingeru jako je potisnuo uiteljska svjedoanstva partikularnih i pokrajinskih sinoda i pojedinih biskupa u korist papinskih uiteljskih dokumenata. Time se moe stvoriti kriva slika o redovnom uiteljstvu u raznovrsnosti njegovih oblika. -Napokon treba paziti na cjelokupni sklop u kojem se nalaze sve definicije i izjave crkvenog uiteljstva. One su izraz vjerskog ivota i trebaju poticati vjerski ivot ispunjen Duhom. Zato se takvi tekstovi razumiju i usvajaju na pravi nain tek tamo gdje se ne shvaaju izvanjski, takorei pravno kao propisi, nego kao svjedoanstvo vjere. Primjerena teoloka upotreba Denzingera nikako ne vodi do sterilne Denzinger-teologije. Naprotiv, takva teologija predstavlja zloupotrebu te zbirke tekstova. Veliko blago Denzingera, o kojem govori Congar, poinje se otkrivati onome tko se tom zbirkom slui uistinu teoloki.
9

Uberden rechten Gebrauch des Denzinger, u: Situation und Aufgabe der T h e o l o g i e heute (Paderborn 1971.) 1 2 5 - 1 5 0 . Isto, 141.

LII

UPUTE ZA ITANJE
Prikaz inaica u tekstu Ako se radi o odstupanju od osnovnog teksta proirivanjem, proirenje teksta stavljeno je u uglate zagrade (normalna slova). Skraenica izvora usporednog teksta (ako je potrebno) pisana je kurzivom. Primjer: (usp. *23): Tekst se proiruje s ovog: uskrsnue [LOMoz: ovog] tijela Ako se radi o odstupanju od osnovnog teksta izostavljanjem, izostavljeni tekst je u osnovnom tekstu napisan kurzivom, a iza njega slijedi znak [-!] Primjer: (usp. *15 i 22): Izostavljen je tekst od mrtvih: trei dan uskrsnuo od mrtvih [-!] Ako se radi o odstupanju od osnovnog teksta promjenom, taj dio teksta je u osnovnom tekstu napisan kurzivom, a inaica u uglatim zagradama normalnim slovima. Primjer: (usp. *30): umjesto siao nad pakao inaica glasi siao k pokojnicima Ako se u nainu itanja koje odstupa mijenja red rijei, stavljaju se rijei koje se premjetaju u kurziv i oznauju brojkom gore. Te iste brojke nalaze se onda u obratnom poretku u uglatim zagradama (usp. *6): premjetaju se rijei 'Ispovijedamo" i "vjerujemo": 'ispovijedamo i 2vjerujemo [2I]

Primjer kada se sva tri gore spomenuta sluaja nalaze u istom tekstu (usp. *22): [je] pokopan, trei dan uskrsnuo od mrtvih [-!], uznesen na nebesa [uzaao na nebo]... = Glavni tekst: pokopan, trei dan uskrsnuo od mrtvih, uznesen na nebesa... Usporedni tekst: pokopan, trei dan uskrsnuo, uzaao na nebo ...

UH

Brojevi i znakovi reda * 1000 2400 3000 * 1531

1

= broj koji oznauje tekst te zbirke kod upuivanja unutar dijela teksta = uvodno zapaanje stavljeno ispred nekog dokumenta = uvoenje u skup dokumenata stavljeno ispred prvog uvodnog zapaanja = biljeka za tekst broja sa strane 1531 = nain navoenja djela" koja su sastavljena od vie objavljenih dijelova u susljednim vremenima (npr. svezak, dio sveska, dio, sveanj). Broj koji slijedi zarez oznauje stranicu, ako nije zabiljeeno drugo. = oznaka stranica i reda = oznaka stranice i stupca (lijevo ili desno) = stranica ili stupac s oznakom odlomaka = navedena i sljedea stranica ili broj - oznaka stranice slubenog izdanja dokumenata Apostolske stolice (ASS od 37[ 1904/05] i AAS od 1[1909]).

1/1/1,49

116i 5-n 12a, 15b 17C 60 si 241

fol.4r,fol.6v = na listu 4 prednja strana, na listu 6 stranja strana

O p e skraenice a(rt). = articulus (lanak) al. = alii (drugi) ass. = assertio (izjava) bilj. = biljeka br. = broj c. = capitulum, caput (poglavlje, glava) concl. = conclusio (zakljuak) coroll. = corollarium (dodatak) cs. = causa d. = dio diffic. = difficultas (tekoa) disq. = disquisitio (istraivanje) dist. = distinctio (razlikovanje) dr. = drugi dub. = dubium, dubitatio (sumnja, sumnjanje) fol. = folium (list papira) fundam. = fundamentum (temelj) gr. = (grki) itd. = i tako dalje izd. = izdanje LIV

1. = list papira lat. = latinski mj. = mjesto ml. = mlai n = numerus (broj) na dr. mj. = na drugom mjestu na nav. mj. = na navedenom mjestu nav. = naveden npr. = na primjer odn. = odnosno odsj. = odsjek p. = pars/pagina (dio/stranica) par.= paralelno mjesto pogl. = poglavlje poseb.= posebno propos. = propositio (postava) q. = quaestio (pitanje) reg. = register (registar) resol. = resolutio (razrjeenje)

sect. = sectio (odsjek) sent. = sententia (tvrdnja) si. = sljedei Septg. = Septuaginta st. = stranja strana lista str. = stranica sv. = svezak svit. = svitak

t. = tomus (svezak) tab. = tabela (tablica) tit. = titulus (naslov) tract. = tractatus (traktat) upr. = upravo usp. = usporedi v. = vidi

Bibliografske skraenice AAS AbhBavAk = Acta Apostolicae (Rim 1909 si) = Abhandlungen der bayerischen Akademie der Wissenschaften, Philosophische - philologische und historische Klasse (Miinchen 1835 si) = Acta et Decreta Concilii Provincii Coloniensis... a. Dni. MDCCCLX... celebrati (Koln 1862) = Acta Conciliorum Oecumenicorum, izd. E. Schwartz (StraGburg 1914; Berlin-Leipzig 1922-1940); 2. Serie (Berlin 1988 si) = The American Ecclesiastical Review (New York - Cincinati 1889-1905; 1943 si) = Analecta Bollandiana (Paris-Briissel 1882 si) = Analecta Ecclesiastica (Rim 1893-1911) = Analecta Iuris Pontificii (Rim 1855-1891) = Apollinaris. Commentarius iuris canonici (Vatikan 1928 si) = Archivum Fratrum Praedicatorum (Rim 1931 si) = Archives d'Histoire Doctrinale et Litteraire du Moyen-Age (Pari 1926 si) = Archivfiir Katholisches Kirchenrecht (Mainz 1857 si) =Archiv fur Literatur- und Kirchengeschichte des Mittelalters (Berlin 1885-1900) = Archivo Teologico Granadino (Granada 1938 si) = Acta Sanctae Sedis (Rim 1865-1908) = Acta Sancti Domini Nostri Pii IX., ex quibus excerptus est Syllabus (Rim 1865) = Acta Synodalia Sacrosancti Concilii Oecumenici Vaticani secundi (Vatikan 1970-1980) LV

ACColon ACOe AmER AnBoll AnE AnIP Apoll ArchFrPr ArchHDLMA ArchKKR ArchLKGMA ArchTGran ASS ASyll ASyn

BarAE

BeitrGPhThMA BekSchELK BltLE BoeW Bruns BullCocq BullFr

BullLux BullOP BullRCt BullTau CaANQ CaKA CdICF CdLuc CIC CivCatt CIPL CoDeDe COeD

= Annales Ecclesiastici a Christo nato ad annum 1198, izd. C. Baronius - O. Ravnaldus - 1 . Laderchius (Lucca 1738 si); izd. A. Theiner (Barri-Ducis 1864 si) = Beitrdge zur Geschichte der Philosophie und Theologie des Mittelalters (Munster 1891 si) = Die Bekenntnisschriften der Evangelisch-Lutherischen Kirche (Gdttingen 1967 ) = Bulletin de Litterature Ecclesiastiaue (Toulouse 1899 si) = J. F. Boehmer - C. Will, Regesta archiepiscoporum Maguntinensium (Innsbruck 1877 si) = H. Th. Bruns, Canones Apostolorum et Conciliorum saec. PV-VII (Berlin 1839) = Bullarum, Privilegiorum ac Diplomatum Romanorum Pontificum amplissima collectio, izd. C. Cocquelines (Rim 1739 si) = Bullarium Franciscanum, Romanorum pontificum constitutiones, epistolas ac diplomata continens, izd. J.H. Sbaralea - K. Eubel (Rim 1759-1904; 1929-1949) = Magnum Bullarium Romanum (Luxsemburg 1727 si) = Bullarium Ordinis Praedicatorum, izd. Th. Ripoll - A. Bremond (Rim 1729-1740) = Bullarii Romani Continuatio (Nastavak BullCocqa), izd. A. Barberi - R.- Segreti (Rim 1835 si) = Bullarum, Diplomatum et Privilegiorum Romanorum Pontificum Tauriensis editio, izd. G. Tomassetti i dr. (Torino 1857-1872) = C P . Caspari, Alte und neue Quellen zur Geschichte des Taufsymbols und der Glaubensregel (Christiania 1879) = CP. Caspari, Ungedruckte, unbeachtete... Quellen zur Geschichte des Taufsymbols und der Galubensregel (Christiania 1866 si) = Codicis Iuris Canonici Fontes, izd. P. Gasparri - 1 . Seredi (Rim 1923-1939) = El Codice Lucense de la Coleccidn Candnica Hispana, izd. C. Garcia Goldaraz, dio 1: Reconstruccidn (Rim 1954) = Codex Iuris Canonici (Rim 1917; 1983) = La Civilta Cattolica (Rim 1850 si) = Clavis Patrum Latinorum, izd. E. Dekkers: Sacris Erudiri. Jaarboek voor Godsdienstvvetenschappen 3 (Steenbrugge 1951; 1961 ) = Constitutiones, Decreta, Declarationes, izd. Generalsekretariat des 2. Vatikanischen Konzilis (Vatikan 1966) = Conciliorum Oecumenicorum Decreta, izd. Centro di Documentazione. Istituto per le Scienze Religiose, Bologna (Barcelona-Freiburg-Rim 1962 ; 1973 )
6 2 2 3

LVI

CollLac CollPF CouE CpChL CpChL.CM CpRef CSEL CVis DALtg DenCh DivThomPl DThC DuPlA

= Acta et Decreta Sacrorum Conciliorum recentiorum. Collectio Lacensis (Freiburg 1870-1890) = Collectanea S. Congregationis de Propaganda Fide (Rim 1907 2 ) = Epistolae Romanorum Pontificum a S. Clemente usaue ad Innocentium III., izd. P. Coustant (nepotpuno, Pari 1721) = Corpus Christianorum, Series Latina (Turnholt 1953 si) = Corpus Christianorum, Continuatio Medievalis (Turnholt 1966 si) = Corpus Reformatorum (Berlin 1834 si) = Corpus Scriptorum Ecclesiasticorum Latinorum (Wien 1866 si) = Concilios Visigticos e Hispano-Romanos, izd. J. Vives (Barcelona-Madrid 1963) = Dictionnaire d' Archeologie Chretienne et Liturgie (Pari 1907-1953) = H. Denifle - E. Chatelain, Chartularium Universitatis Parisiensis (Pari 1889 si) = Divus Thomas. Commentarium de philosophia et theologia (Piac e n z a l 8 8 0 si) = Dictionnaire de Theologie Catholiaue (Pari 1903 si) = Ch. du Plessis d'Argentre, Collectio iudiciorum de novis erroribus qui ab initio XII saeculi... usque ad a. 1713 in Ecclesia proscripti sunt et notati (Pari 1728 1 ; 17552) = Enchiridion Biblicum, izd. Papinsko biblijsko povjerenstvo = English Historical Review (London 1886 si) = Estudios Eclesidsticos (Madrid 1922 si) = Etudes Franciscaines (Pari 1899 si) = Florilegium Patristicum (Bonn 1904-1941) = Corpus Iuris Canonici, izd. E-L. Friedberg (Leipzig 1879-1881 2 ) = Freiburger Theologische Studien (Freiburg 1910 si) = F.X. Funk, Patres Apostolici (Tubingen 1901 si)) = Die Griechischen Christlichen Schriftsteller der ersten drei Jahrhunderte (Berlin-Leipzig 1897 si) = Gregorianum (Rim 1920 si) = J. de Guibert, Documenta ecclesiastica christianae perfectionis studium spectantia (Rim 1931) = J. Hardouin, Acta Conciliorum et Epistolae decretales ac Constitutiones Summorum Pontificum ab anno 34 ad annum 1714 (Pari 1714-1715) = Historisches Jahrbuch der Gorres-Gesellschaft (Miinster-Munchen 1880 si) LVII

EnchB EnglHR EstEcl EtFranc FIP Frdb FThSt Funk GChSch Greg Guibert HaC

Hjb

Hn Irenikon JR JThSt Karrniris Katholik KIT KiiA KuBS LQF Ltzm MaC MGH MigThC NArch

= A. Hahn - G. L. Hahn, Bibliothek der Symbole und Glaubensre3 geln derAlten Kirche (Breslau 1897 ) = Irenikon (Amay sur Meuse - Chevetogne 1926 si) = Ph. Jaff, Regesta Pontificum Romanorum, izd. S. Lowenfeld - F. 2 Kaltenbrunner - P. Ewald (Leipzig 1885-1888 ) = The Journal of Theological Studies (Oxford-London 1899 si) = J.N. Karmiris, Ta dogmatika kai symbolika mnemeia thes 'Orthodksou Katholikes 'Ekklesias, sv. 1 (Atena 1952) = Der Katholik (Strassburg-Mainz 1821-1918) = Kleine Texte fiir Vorlesungen und Ubungen, izd. H. Lietzmann (Bonn 1902 si) = K. Kiinstle, Antipriscilliana (Freiburg 1905) = K. Kiinstle, Eine Bibliothek der Symbole und theologischer Traktate zur Bekampfung des Priscillianismus (Mainz 1900) = Liturgiewissenschaftliche Quellen und Forschungen (Miinster 1957 si) = Symbole der Alten Kirche, izabrao H. Lietzmann (KIT 17-18; Bonn 1914 2 ) = Sacrorum Conciliorum nova et amplissima collectio, izd. J.D. Mansi (Firenza 1759-1827; Paris-Leipzig 1901-1927) = Monumenta Germaniae Historica inde ab anno 500 usque ad annum 1500 (Hannover-Berlin 1826 si) = Theologiae Cursus completus, izd. J.-P. Migne (Pari 1838 si) = Neues Archiv der Gesellschaftfur dltere deutsche Geschichtskunde zur Beforderung einer Gesamtausgabe der Quellen deutscher Geschichte des Mittelalters (Hannover 1876-1936) = Nachrichten der Gesellschaft der Wissenschaften in Gottingen (Berlin 1884 si) = Nachkonziliare Dokumentation, izd. Liturgisches Institut Trier (Trier 1967-1977) = Nouvelle Revue Th4ologique (Louvain 1869-1940; 1945 si) = Osterreichische Vierteljahrschrift fiir Katholische Theologie (Wien 1862-1874) = Orientalia Christiana Periodica (Rim 1935 si) = Periodica de Re Morali, Canonica, Liturgica (Rim 1903 si) = Patrologiae Cursus completus, Series Graeca, izd. J.-P. Migne (Pari 1857 si) = Patrologiae Carsus completus, Series Latina, izd. J.-P. Migne (Pari 1844 si) = A. Potthast, Regesta Pontificum Romanorum inde ab anno p. Christum 1198 ad annum 1304 (Berlin 1874 si)

NGWGott NKD NvRTh OstVJKTh OrChrPer PerRMor PG PL PoR LVIII

PTS RBen RechScRel RechThAM RHE RHLRel RHPhRel RiTr R6mQ Routh

SbBavAK SbWienAK cuolaCatt SGTr

SouChr ST TD TheiTr Thl ThPrQ ThQ ThR TU Turner

Patristische Texte und Studien (Berlin-New York 1964 si) Revue Benedictine (Maredsous 1884 si) Recherches de Science Religieuse (Pari 1910-1940; 1946 si) Recherches de Theologie Ancienne et Medievale (Louvain 1929-1940; 1946 si) = Revue d'Histoire Ecclesiastiaue (Louvain 1900 si) = Revue d 'Histoire et Litterature Religieuse (Pari 1896-1907) = Revue d'Histoire et Philosophie Religieuse (Strassburg-Paris 1921 si) = Canones et Decreta Concilii Tridentini ex editione Romana a. MDCCCXXXIV repetiti, izd. E.L. Richter (Leipzig 1853) = Rdmische Quartalschrift fiir christliche Alterumskunde und fiir Kirchengeschichte (Rim-Freiburg 1887 si) = M.J. Routh, Reliauiae sacrae sive auctorum fere iam perditorum 2 et 3 saeculi post Christum natum quae supersunt (Oxford 1846 si) = Sitzungsberichte der Bayerischen Akademie der Wissenschaften zu Miinchen, philosophisch-historische Klasse (Munchen 1860 si) = Sitzungsberichte der Wiener Akademie der Wissenschaften, philosophisch-historische Klasse (Wien 1848 si) = La Scuola Cattolica (Milano 1873 si) = Concilium Tridentinum, Diariorum, Actorum, Epistularum, Tractatuum nova Collectio, izd. Gorres-Gesellschaft (Freiburg 1901 si) = Sources Chretiennes (Pari 1941 si) = Studi e Testi. Biblioteca Apostolica Vaticana (Citta dei Vaticano 1900 si) = Textus et Documenta, Series theologica (Rim 1932 si) = Acta genuina Sacrosancti oecumenici Concilii Tridentini, izd. A. Theiner (Zagreb-Leipzig 1874) = A. Thiel, Epistolae Romanorum Pontificum ... A sancto Hilario usque ad Pelagium II (nepotpuno; Braunsberg 1868) = Theologisch-Praktische Quartalschrift (Linz 1848 si) = Theologische Quartalschrift (Tubingen 1819 si) = Theologische Revue (Miinster 1902 si) = Texte und Untersuchungen zur Geschichte der altchristlichen Literatur (Berlin-Leipzig 1882 si) = Ecclesiae Occidentalis Monumenta iuris antiquissima. Canonum et Conciliorum graecorum interpretationes latinae, izd. C.H. Turner (Oxford 1899-1934)
1 1

= = = =

LIX

VigChr Viva ZKG ZKTh ZNTW ZSavStKan

= Vigiliae Christinae. A. Review of Early Christian Life and Language (Amsterdam 1947 si) = D. Viva, Damnatarum thesium theologica trutina, dijelovi 1-3 u jednom sv. (Padova 1711 ) = Zeitschrift fiir Kirchengeschichte (Gotha-Stuttgart 1876 si) = Zeitschrflt fiir Katholische Theologie (Innsbruck 1877 si) = Zeitschrift fiir die Neutestamentliche Wissenschaft und die Kunde der alteren Kirche (GieBen 1900 si) = Zeitschrift der Savigny-Stiftung fiir Rechtsgeschichte, Kanonistische Abteilung (Weimar 1911-1944; 1947 si)
3

LX

Prvi dio

SAECI VJEROVANJA
Saeci vjerovanja, koji se navode u ovom priruniku, stalni su izriajni oblici koji sadre najvanije vjerske istine, koje su bile potvrene od crkvenog autoriteta i koje su u pravilu bile odreene za javno ispovijedanje vjere. U ovu zbirku nisu uvrteni saeci koje crkveni pisci spominju na neodreen nain, ili koji nisu izraeni u stalnom obliku, kao niti isto hipotetske ili nesigurne rekonstrukcije. Isto tako nisu ukljueni niti isto privatni saeci vjerovanja. Saeci vjerovanja koji potjeu od sveanog ina crkvenog uiteljstva i imaju takav doktrinarni sadraj da im se moe pridati jednaka vrijednost kao i drugim dokumentima tog uiteljstva uvrteni su medu Dokumente crkvenog uiteljstva koji ine drugi dio ovog prirunika. Osim toga, uglavnom je poznato vrijeme njihovog nastanka: Radi se naime o sinodalnim saecima vjerovanja te o takvim saecima vjerovanja koje su predloili ili prihvatili pape. Oni saeci vjerovanja ije je porijeklo nejasno, koji su se tek postupno oblikovali u crkvenom ivotu i koji su se upotrebljavali u liturgiji, ne mogu se lako uvrstiti u zbirku dokumenata rasporeenih prema kronolokom kriteriju; zato je opravdano da ih se stavi zasebno. To ima za prednost da se lake mogu usporeivati saeci vjerovanja koji imaju isto porijeklo ili su meusobno srodni.

JEDNOSTAVNI SAECI VJEROVANJA

Sljedei saeci vjerovanja sastoje se od niza poredanih lanaka.

1: Pismo apostola (etiopska verzija)

Radi se o apokrifnom djelu, napisanom oko 1 6 0 . ^ 7 0 . u Maloj Aziji. Sauvana je samo etiopska verzija. Naslov skriven u tekstu otkrio je C. Schmidt. Prije toga krivo se smatralo dijelom drugog apokrifnog djela: Testamentom in Galilea Domini Nostri lesu Christi. Izd.: C. Schmidt - I. Wajnberg, Gesprache Jesu mit seinen Jiingern nach der Auferstehung. Ein katholisch-apostolisches Sendschreiben des 2. Jahrhunderts, pogl. 5 (TU 43/HI; Leipzig 1919) 32 / L. Guerrier, Le Testament en Galilee de Notre Seigneur Jsus Christ, pogl. 16 (Patrologia Orientalis 9; Pari 1913) 192. [U uglatim zagradama: kasniji dodaci].

[ udo o pet kruhova, ispriano u Mk 6,39, alegorijski se tumai kao saetak vje- 1 rovanja od pet lanaka:] (Vjerujem) u Oca Gospodara svemira, i u Isusa Krista [naeg Spasitelja], i u Duha Svetoga [Utjeitelja], i u Svetu crkvu, i u oprotenje grijeha. 1

2: Liturgijski papirus Der Balvzeh

Radi se o ulomku iz 6. stoljea, pronaenom u Egiptu, koji sadri liturgiju iz sredine 4. stoljea. Meutim, izgleda da je saetak vjerovanja, koji se nalazi u njemu, mnogo stariji. Nepotpunost teksta izmeu A N A S T A S I [...] HAGIA neki dopunjuju ovako:' anastasi[ n, kaijhagia katholike 'ekklesf a. TJmjesto tog tekog itanja valja dati prednost rekonstrukciji 'predloenoj od J. A. Jungmanna (ZKTh 48 [ 1924] 465-471), i preuzetoj od C. H. Robertsa: 'Anastasi [n 'en te}. Usp. sline konstrukcije *3sl 60 62. Izd.: C. H. Roberts - B. Capelle, An early euchologion: The Der-Balizeh Papyrus enlarged and reedited (Bibliotheque du Museon 23; Lowen 1949) 32; fotografske reprodukcije, tab. 6 / P. de Puniet, u: RBen 26 (1909) 42 / DALtg 2/II (1925) 1884 / Kelly 92 / Ltzm 26.

Vjerujem u Boga, Oca svemoguega, i u njegovog jedinorodenog Sina, naeg Gospodina Isusa Krista, i u Duha Svetoga, i u uskrsnue tijela, u Svetoj katolikoj crkvi. 3-5: Konstitucije egipatske Crkve, oko 500.
One seu natrag do Traditio apostolica Hipolita Rimskog (usp. * 10) i nalaze se u koptskoj (sahidskoj i bohairiskoj), etiopskoj i arapskoj verziji. Od tih verzija sahidska je najblia izvornom Hipolitovom grkom tekstu. U tim tekstovima nalaze se mnogi saeci vjerovanja, kako jednostavnog (*3-5) tako i razvijenijeg (*62 si) oblika. Izd.: W. Tili - J. Leipoldt, Derkoptische Text der Kirchenordnung Hippolyts, pogl. 46,11 (TU 58; Berlin 1954) 21; H. Duensing, Der athiopische Text der Kirchenordnung Hippolyts, pogl. 34 39 (Abhandlungen der Akademie der Wissenschaften in Gottingen, Philologisch-historische Klasse, 3. Folge, br. 32; Gottingen 1946) 75 111; F. X. Funk, Didascalia et Constitutiones apostolorum 2: Testimonia et Scripturae propinquae: Constitutiones Ecclesiae Aegyptiacae, pogl. 16,14 (Paderborn 1906) 110. Latinski tekst *3-5 je prijevod njemakih izdanja Tilla i Duensinga; Grki izrazi sadrani u koptskom tekstu navedeni su u zagradama.

a) Koptska verzija: Krsni saetak vjerovanja 3 Vjerujem (pisteuein) u jednog istinitog Boga, Oca svemoguega (pantokrator), i u Sina njegova jedinorodenoga (monogenes) Isusa Krista (Hristos) Gospodina i Spasitelja (Soter) naega, i u njegovog Svetog Duha (pneuma) koji [sve]oivljava, Trojstvo (trias) istobitno (homoousios), jedno boanstvo, jednu mo, jedno kraljevstvo, jednu vjeru (pistis), jedno krtenje (baptisma) [usp. Ef. 4,5]u svetoj Crkvi ('ekklesia) katolikoj (katholike) i apostolskoj (apostolike) i ivot vjeni. Amen. b) Etiopska verzija u upitnom obliku 4 Vjeruje li u jednoga Boga, Oca svemoguega, i u njegovog jedinog Sina Isusa Krista, Gospodina i Spasitelja naega, i u Duha Svetoga koji oivljava sva stvorenja, Trojstvo jednako boanstvom, i u jednog Gospodina, jedno kraljevstvo, jednu vjeru, jedno krtenje [usp. Ef4,5] u Svetoj katolikoj crkvi, 2

i u ivot vjeni? c) Etiopska verzija u izjavnom obliku Vjerujem u jednoga Boga Oca, Gospodara svega, i u jednog Sina, Gospodina Isusa Krista, i u Duha Svetoga, i u uskrsnue tijela, i u Svetu jednu katoliku crkvu. 6: Krsni saetak vjerovanja armenske Crkve (Kratki saetak vjerovanja)
Izd.: A. Ter-Mikelian, Die armenische Kirche in ihren Beziehungen zur byzantinischen vom 4. bis zum 13. Jahrhundert (Leipzig 1892) 27 (njemaki prijevod; on je osnova dolje navedenom latinskom tekstu). Poneto razliit (latinski) tekst [za usporedbu naveden u uglatim zagradama] navodi I. A. Assemani, Codex liturgicus Ecclesiae universae (Rim 1749; ponovno izdan Paris-Leipzig 1902) 2,203 si / Hn 136. - Veliki saetak vjerovanja Armenske crkve, v. *48 si.

Vjerujemo u presveto Trojstvo, u Oca i Sina i Duha Svetoga, u Gabrijelovo navjetenje, [u Marijino zaee], u Kristovo roenje, u krtenje [slavlje(?)], u [dragovoljnu] muku, u raspee, u trodnevnu ukopanost, u [blaeno] uskrsnue, u bogoliko uzaae, u sjedenje zdesna Ocu, u strani i [slavnfjdolazak 'ispovijedamo i2 vjerujemo [2I]

S L O E N I SAECI VJEROVANJA

I. Trodjelni trojstveni oblik

Gramatika struktura saetaka vjerovanja ovog oblika je u skladu s trostrukim pitanjem kod krtenja o vjeri u boansko Trojstvo. On se sastoji od tri glavna dijela, koji se odnose na pojedine boanske osobe. Teko je u taj niz staviti lanke koji izraavaju vjeru u Crkvu, u oprotenje grijeha, u uskrsnue itd. Oni se najee nadovezuju na lanak o Duhu Svetom, tako da moe izgledati da se u njima iskazane istine pripisuju Duhu Svetom. Takvo tumaenje ne uzima u obzir povijesni razvitak. Kao to je iz jednostavnih saetaka vjerovanja dovoljno jasno, ti su lanci prije imali svoje vlastito mjesto koje se nalazilo iza lanaka o tri boanske osobe. Nakon to su se razvili i proirili trojstveni oblici, to je prvotno svojstvo pridodanosti nestalo ili je potisnuto. Povijesno gledano, bolje je te odsjeke smatrati kao dodatke ili zavretke trodjelnih saetaka vjerovanja. Ipak, u daljnjem tekstu e ti saeci vjerovanja biti prikazani kao to to zahtijeva gramatika struktura.

A. ZAPADNI SAECI APOSTOLSKI SAETAK VJEROVANJA

Tim se imenom oznaava onaj saetak vjerovanja za koji se stoljeima smatralo da su ga sastavili sami apostoli i zato je uivao najvei ugled. Najstariji tragovi tog miljenja nalaze se na koncu 4. stoljea: Usp. pismo koje je papi Siriciju uputila sinoda u Milanu (kojoj je predsjedao sv. Ambrozije) u kojem se po prvi put spominje naziv apostolski saetak vjerovanja (PL 16,1174); Explanatio symboli sv. Ambrozija (izd. O. Faller: CSEL 73,10 si / B. Botte: SouChr 25bis [Pari 1961 2 ]46-48 54 / PL 17,

1093 1096); Rufin Akvilejski, Expositio in Symbolum 2 (izd. M. Simonetti: CpChL 20 [ 1961] 1 3 4 / P L 21,337), pisana oko 404. Prema legendi, svaki je od apostola priloio jedan lanak; usp. npr. tekstove PL 39, 2189 (= Pseudo-Augustin, Sermo 240 [De svmbolo]); 89,1034 C D ; Hn 42 si 66, (III) 92 99; Hn bilj. 87 k 4 2 ; C. F. Biihler: Speculum 28 (Cambridge/Massachusetts 1953) 335-339. U 15. stoljeu je to uvjerenje poelo uzmicati pred kritikim dokazima. Najstarija nama poznata verzija apostolskog saetka vjerovanja ne moe se datirati ranije od posljednjih desetljea 2. stoljea. Taj saetak vjerovanja razvijao se u dva oblika: Stariji rimski oblik -oznaen s R -uveden je u Rimu i odmah je uao u predaju kako na grkom tako i na latinskom jeziku. Mladi je oblik, openito prihvaen tekst (T), nastao otprilike u 7. stoljeu vjerojatno u junoj Galiji, a k a s n i j e j e i o n u v e d e n u Rimu. Tijekom vremena je i ostala Latinska crkva preuzela oblik T. Izdavanjem Rimskog katekizma (1566.) i Rimskog brevijara (1568.) zavren je razvoj tog saetka.

Rim, poetak 3. stoljea (usporedan ili srodan oblik R-a). 10: Hipolit Rimski: Traditio apostolica (latinska verzija)
Hipolit Rimski (prezbiter, 217.-235. protubiskup) 215. ili 217. godine napisao je djelo Apostolike parddosis (Traditio apostolica). Izvorni se grki tekst izgubio. Postoje meutim istone zbirke kanona u kojima se djelomino nalazi to djelo, iako vie ili manje proireno ili okrnjeno: Konstitucije egipatske Crkve, Canones Hippolyti, Consitutiones Apostolorum VIII i Testamentum Domini Nostri lesu Christi (usp. *3-5,62-64 60 si). Na Zapadu je od toga sauvana samo jedna jedina latinska verzija, dodue djelomina, ali vjerodostojna; naime, na Veronskom palimpsestu LV 53 (oko 400.). Tu sadrani saetak vjerovanja nalazi se u upitnom obliku, koji je stariji od izjavnih oblika. Prvi dio manjkavog saetka vjerovanja moe se obnoviti iz Canones Hippolyti (*64). Ta se verzija ne moe izvesti iz starijeg rimskog oblika, koliko je on nama poznat (*11), nego moda iz nekog prethodnog zajednikog korijena. Izd.: E. Hauler, Didascaliae Apostolorum fragmenta Veronensia latina (Leipzig 1900) 110 si (Fragment LXXIII) / B. Botte, La Tradition Apostolique de saint Hippolyte. Essai de reconstruction (Munster 1963) 48 50 / SouChr 1 lbis (Pari 1984') 84-86 / Kelly 95 / Ltzm 10 si.

10 [Vjeruje li u Boga, Oca svemoguega?] Vjeruje li u Krista Isusa, Sina Bojeg, koji je roen po Duhu Svetom od Marije djevice, i raspet pod Poncijem Pilatom i umro i pokopan, i uskrsnuo trei dan iv od mrtvih, i uzaao na nebesa i sjedi zdesna Ocu, koji e doi suditi ive i mrtve? Vjeruje li u Duha Svetoga, i Svetu crkvu, i uskrsnue tijela? Rim, 3. stoljee (stariji rimski oblik = R)

11: Psaltir kralja Aethelstana

Radi se o monakoj liturgijskoj knjizi iz poetka 9. stoljea, koja nakon Psaltira donosi saetak vjerovanja na grkom, transkribiran anglosaksonskim slovima. Taj saetak vjerovanja spada meu najstarije oblike tipa R. Izd.: Hn 18 / Ltzm 10 / CaUQ 3,5. Usporedni tekst [odstupanja u uglatim zagradama]: Marcel, biskup ancirski (Galacija / Mala Azija), da se obrani od prigovora hereze, pozvao se oko 340. na papu. Svom pismu Juliju I. nadodao je papin krsni saetak vjerovanja. Izd.: Kod Epifanija Salaminskog, Contra haeresespanaria, haer. 72,3,1: izd. K. Holl (GChSch) 3,258 / F. Oehler 2/1 (Berlin 1861) 52 / PG 42,385D / E. Klostermann, Die Fragmente Marcells (GChSch: Eusebius 4 [Leipzig 1906], dodatak) 215 (ulomak 129) / Kelly 106 / Hn 17. - ini se da

je rije patera (oca izostavljena nepanjom, a dio reenice zoen aionion(ivot vjeni) pridodan pod utjecajem istone verzije (usp. *40-55).

Vjerujem u Boga, Oca [-!] svemoguega, 11 i u Krista Isusa, njegovog jedinorodenog Sina, naega Gospodina, roenog od Duha Svetoga i Marije djevice, koji je pod Poncijem Pilatom bio raspet i pokopan i trei dan uskrsnuo od mrtvih, uzaao na nebesa i sjedi zdesna Ocu, odakle e doi suditi ive i mrtve; i u Duha Svetoga, Svetu crkvu, oprotenje grijeha, uskrsnue tijela, [ivot vjeni]. 12: Codex Laudianus
Codex Laudianus graecus 35 (677. stoljee), poznat kao kodeks E Djela apostolskih, sadri na kraju (list 226v) latinski saetak vjerovanja oblika R. Izd.: Hn 20 / CaUQ 3,5 / Kelly 105 / usp. Ltzm 10. Usporedni tekst: C o d e x S w a i n s o n (8. stoljee) sadri samo neto mladi latinski saetak vjerovanja [v. tekst u uglatim zagradama]. Izd.: C. Swainson, The Nicene and Apostles' Creed (London 1875) 161 / Hn 2 3 . Tyranije Rufin napominje u svom Commentarius in Symbolum Apostolorum (napisan oko 404.) neke razlike izmeu rimske i akvilejske verzije: M. Simonetti: CpChL 20 (1961) 140 152 177 / PL 21,344AJ3 3 5 6 A 381A. Ipak, iz toga se ne moe utvrditi tona rimska verzija saetka vjerovanja.

Vjerujem u Boga, Oca svemoguega, i u Krista Isusa [Isusa Krista] Sina njegova jedinoga, Gospodina naega, koji je roen od Duha Svetoga i Marije djevice, koji je pod Poncijem Pilatom raspet, i pokopan, trei dan uskrsnuo od mrtvih, uzaao na nebesa, sjedi zdesna Ocu, odakle e doi suditi ive i mrtve; i u Duha Svetoga, Svetu crkvu katoliku, oprotenje grijeha, uskrsnue tijela.

Milano, kraj 4. stoljea (izmijenjeni oblik R) 13: Ambrozije, milanski biskup: Explanatio Svmboli
Tu Explanatio zapisao je vjerojatno neki pisar prema rijeima sv. Ambrozija (umro 397.). Izjava sastavljaa, da on navodi saetak rimskog vjerovanja (pogl.7: izd. Faller 10), ne smije se uzeti previe doslovce. On ima namjeru prenijeti samo sadraj tog saetka vjerovanja. Izd.: O. Faller: CSEL 73 (1955) 19*: tu se nalazi rekonstrukcija saetka vjerovanja razasutog po itavoj raspravi. / B. Botte: SouChr 25bis (1980 3 ) 46-58 / PL 17,1193-1196 / Kelly 171 si / CaUQ 2,50-58 / CaANQ 201 si 213-222.

Vjerujem u Boga, Oca svemoguega, i u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina naega, koji je roen od Duha Svetoga i Marije djevice, koji je trpio pod Poncijem Pilatom, umro i pokopan, trei dan uskrsnuo od mrtvih, uzaao na nebesa, sjedi zdesna Ocu, odakle e doi suditi ive i mrtve; i u Duha Svetoga, Svetu crkvu, oprotenje grijeha, uskrsnue tijela. 5

14: Augustin: Propovijed 213 (= Sermo Guelferbvtanus 1) pri predaji saetka vjerovanja
Sv. Aurelije Augustin, biskup hiponski (396.-430.) navodi saetke vjerovanja razliitih oblika. Propovijedi 212-214 ukazuju na milanski oblik, premda su bile odrane u Hiponu, a propovijed 215 (*21) sadri hiponsku varijantu. Propovijed 214, iz 391. ili 392. godine, je najstarija. U Liber de Fide et Syinbolo (CSEL 41,3-32 / PL 40 [ 1887] 181 -196 Augustin, kao to to sam kae, ne navodi toan oblik. Retractationes I 16 (dr. 17), br. 1 (A. Mutzenbecher: CpChL 57 [1984] 5 2 M / CSEL 36, 8 4 M / PL 32,612). Propovijed 213, koja se po najstarijem rukopisu naziva i Sermo Guelferbytanus, tu se navodi kao glavni tekst, a razlike iz propovijedi 2 1 2 i 214 u [uglatim zagradama]su napomene. Izd.: [Propovijed 2 1 3 ] : G. Morin, u: Miscellanea Agostiniana 1 (Rim 1930) 441-450 / CaANQ 223-249. [Propovijedi 212-214]: PL 38, 1058-1072 / Kelly 171 si / Hn 33 / Ltzm 11.

14

Vjerujem u Boga, Oca svemoguega, i u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina naega, koji je roen od Duha Svetoga i djevice Marije [212 214:, Marije djevice], [ 2 1 2 2 1 4 : trpio] pod Poncijem Pilatom raspet [ 212: je] i pokopan, trei dan [212: treeg dana; 214: trei dan] uskrsnuo od mrtvih, uzaao na nebo, sjedi zdesna Ocu, odakle e doi [212 214: e]suditi [212 214: suditijive i mrtve; i u Duha Svetoga, u [212 214: -!]Svetu crkvu, oprotenje grijeha, uskrsnue tijela.

Ravena,

5.

stoljee (izmijenjeni oblik R)

15: Petar Krizolog: Propovijedi 5 7 - 6 2

U propovijedima 57-62 Petra Krizologa, ravenskog biskupa (433.-458.), sauvan je itav saetak vjerovanja. Ipak ima neznatnih odstupanja. Izd.: A. Olivar: CpChL 24 (1975) 314-355 312 /PL 52,357-375 / Kelly 172 si/ Hn 35 /Ltzm 12.

15 Vjerujem u Boga, Oca svemoguega, i u Krista Isusa, Sina njegova jedinoga, Gospodina naega, koji je roen od Duha Svetog i Marije djevice, koji je pod Poncijem Pilatom raspet i pokopan, trei dan uskrsnuo od mrtvih [58 60 61:-], uzaao na nebesa sjedi s desna Ocu, odakle e doi suditi ive i mrtve. Vjerujem [60: Vjerujemo]u Duha Svetoga, svetu Crkvu [62: katoliku], oprotenje grijeha, uskrsnue tijela, ivot vjeni [61:-!]. Akvileja, svretkom 4. stoljea (izmijenjeni oblik R)

16: Tiranije Rufin: Expositio (odn. Commentarius) in svmbolum

Pisac pie oko 404. On u tumaenju saetka vjerovanja svoje rodne Akvileje opravdava ujedno malobrojna mjesta u kojima odstupa od rimskog saetka. Izraz: Silazak nad pakao bio je ranije proiren samo kod semiarijanaca, a ovdje se pojavljuje prvi put u jednom nearijanskom saetku vjerovanja. Izd.: M. Simonetti: C p C h L 2 0 ( 1 9 6 1 ) 133-182/PL21,335-381/Kelly 1 7 2 s l / H n 36/Ltzm 12.

16 Vjerujem u Boga, Oca svemoguega, nevidljivog i nepodlonog trpljenju, i u Krista Isusa, njegovog jedinog Sina, Gospodina naega, koji je roen od Duha Svetoga i Marije djevice, 6

raspet pod Poncijem Pilatom i pokopan, siao nad pakao, trei dan uskrsnuo od mrtvih, uzaao na nebesa, sjedi zdesna Ocu, odakle e doi suditi ive i mrtve; i u Duha Svetoga, Svetu crkvu, oprotenje grijeha, uskrsnue ovog tijela.

Firenca,

7.

stoljee (izmijenjeni oblik R)

17: Firentinski misal i sakramentar

Knjiga potjee iz 7. stoljea i sadri raspravu o saetku vjerovanja. Izd.: CaANQ 295-304 / Hn 39. - Reg.: CIPL 1751.

Vjerujem u Boga, Oca svemoguega, 17 i u Isusa Krista Sina njegova jedinoga, Gospodina naega, roenog od Duha Svetoga i Marije djevice, pod Poncijem Pilatom raspet i pokopan, trei dan uskrsnuo od mrtvih, uzaao na nebo, sjedi zdesna Ocu, odakle e doi suditi ive i mrtve; i u Duha Svetoga, Svetu crkvu, oprotenje grijeha, uskrsnue tijela.

Mezija odn. Dacija, 4. stoljee (proireni oblik R) 19: Niceta, biskup Remesiane: Tumaenje saetka vjerovanja
To tumaenje nalazi se u 5. knjizi fragmentarnog djela Competentibus ad baptismum instructionis libelli VI, koje se ranije pripisivalo Niceti, biskupu akvilejskom, a danas Niceti biskupu iz Remesiane (ili Romacijane/Gornja Mezija, umro nakon 414.). Izd.: A. E. Burn, Niceta of Remesiana. His Life and Works (Cambrige 1905) 39-49 / CaKA 341-360 / PL 52,865-874 / Kelly 174 / Hn 40.

Vjerujem u Boga, Oca svemoguega [ stvoritelja neba i zemlje], 19 i u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga [Gospodina naega (?)], roenog od Duha Svetoga i djevice Marije, muenog pod Poncijem Pilatom raspetog i pokopanog, trei dan uskrsnuo od mrtvih, uzaao na nebesa, sjedi zdesna Ocu, odakle e doi suditi ive i mrtve; i u Duha Svetoga, u Svetu crkvu katoliku, zajednitvo svetih, oprotenje grijeha, uskrsnue tijela i ivot vjeni.

Afrika,

5./6.

stoljee (izmijenjeni oblik R)

2 1 : Augustin: Propovijed 215 kod polaganja vjeroispovjesti

Najvjerojatnije je ta verzija bila u upotrebi u Hiponu Regiusu, biskupskom sjeditu sv. Augustina (usp. *14). Izd.: PL 38,1072-1076 / Kelly 175 / Hn 47 / Ltzm 13.

Vjerujemo u Boga, Oca svemoguega, stvoritelja svega, kralja vjekova, besmrtnoga i nevidljivoga. 7

21

Vjerujemo u Sina njegova Gospodina naega Isusa Krista, roenog od Duha Svetog i djevice Marije, raspet pod Poncijem Pilatom, umro i pokopan, trei dan uskrsnuo od mrtvih, sjedi zdesna Bogu Ocu, odakle e doi suditi ive i mrtve. Vjerujemo u Duha Svetoga, oprotenje grijeha, uskrsnue tijela, ivot vjeni po Svetoj crkvi katolikoj. 22: Pseudo-Augustin [Quodvultdeus Kartaki) Propovijedi o obrascu vjerovanja
Afriku verziju rekonstruirao je G.Morin u dolje navedenom djelu iz etiri pseudo-augustinovih propovijedi (PL 40, 637-652, 651-660, 659-668; 42, 1117-1130; usp. R. Braun: CpChL 60 /1976/ 305-363), koju je pripisao Quodvultdeusu, biskupu kartakom (437. - o k o 453.). Izd.: G. Morin: RBen 31 (1914) 156-162; 35 (1923) 233-245. Usporedni tekst [odstupanja u uglatim zagradama]: Fulgencije biskup iz Ruspe (umro 532.). Njegov se saetak vjerovanja moe izluiti iz Libri X contra Fabianum Arianum, ulomak 36 (usp. i ulomak 32: CpChL 91 A, 831 si, kao i iz De fide, pogl. 20: upr. tu 751 / PL 65.699C). Izd.: J. Fraipont: CpChL 91A (1968) 854-860/ PL 65, 822-827 /CaUQ 2, 245-253 /Kelly 175 sV Hn 49. [ N e uzimaju se u obzir manje znaajne inaice, budui da ta verzija nije dovoljno sigurna]

Vjerujem u Boga, Oca svemoguega, stvoritelja svega, kralja vjekova, besmrtnoga i nevidljivoga. Vjerujem i u njegovog Sina [-!] Isusa Krista [,Sina njegova jedinoga, Gospodina naega], koji je roen od Duha Svetoga i djevice Marije, #koji$ je raspet [-!]pod Poncijem Pilatom i pokopan [je], trei dan uskrsnuo od mrtvih [-!(?)], uzaao na nebesa [uzaao na nebo]i sjedi zdesna Ocu [sjedi zdesna Bogu], odakle e doi suditi ive i mrtve. Vjerujem i u Duha Svetoga, oprotenje grijeha, uskrsnue tijela [i]w [-!]ivot vjeni po Svetoj crkvi.

panjolska, 6./7. stoljee (oblik izmeu R i T) 2 3 : Udefons Toledski: De cognitione baptismi

Saetak vjerovanja nadbiskupa Ildefonsa Toledskog (659.-669.) moe se izluiti iz poglavlja 36-83 tog djela. Izd.: PL 96,126-142 / Kelly 176 / Hn 55 / Ltzm 13 si (kombinacija). Usporedni tekst [odstupanja su u uglatim zagradama, s naznakom kraticaj Martin iz Brage (Portugal) [ = MBr/opat i biskup (umro 579.), napisao je izmeu 572. i 574. propovijed, koju je prvi izdava naslovio De correctione rusticorum, ali se po nekim rukopisima bolje naziva Epistula ad Polemium episcopum Asturicensem. Izd.: Cl. W.Barlovv, MartiniepiscopiBracarensis Opera omnia (New Haven 1950) 166 si 196 si/ C. P. Caspari, M. v. Bracaras Schrift De correctione rusticorum (Christiania 1883) 26-28 / Hn 54. Liber O r d i n u m mozarabicus = [LOMozlV' stoljee). hd.: M. Ferotin, Le Liber Ordinum en usage dans l'Eglise wisigothique et mozarabe d'Espagne du V au X siecle {Monumenta Ecclesiae Liturgica 5; Pari 1904) 185 si / Kelly 177 / DALtg 12/1 (1935) 447. -Reg.: CIPL 1930.-Tekst obrasca vjerovanja u Missale mixtum mozarabicum (PL 85,395A; Hn 58; Ltzm 14), koji na mnogo mjesta odstupa od drugih panjolskih verzija, tu nije uzet u obzir.

Eterije (Heterije) iz Osme, te njegov uitelj, sveenik Beato iz Astorge (Bieco iz Liebane / Astorge), napisali su 785. Adversus Elipandum archiepiscopum Toletanum librill [ = Eth\ toan oblik saetka vjerovanja nalazi su u knjizi I, pogl. 22. Izd.: PL 96.906D / Hn 56.

Vjerujem [MBr. Vjeruje li ..?]u Boga, Oca svemoguega, i u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Boga i Gospodina naega, koji je roen od Duha Svetoga i [Mbr: od] Marije djevice, muen pod Poncijem Pilatom, bio raspet i pokopan, siao nad pakao, trei dan uskrsnuo iv od mrtvih, uzaao na nebesa, sjedi zdesna Boga Oca svemoguega [MBr: Oca] odakle e doi suditi ive i mrtve. Vjerujem [MBr: Vjeruje li ..?] Svetoga Duha [MBr Eth: Duha Svetoga] Svetu crkvu katoliku, oprotenje svih grijeha, uskrsnue [LOMoz: ovog] tijela i ivot vjeni. Juna Galija, 6./7. stoljee (oblik izmeu R/T) 25-26: Ulomci jednog od starijih galijskih obrazaca vjerovanja
[ *25]Ciprijan, biskup tulonski, pismo Maksimu biskupu enevskom, napisano izmeu 516. i 533. Izd.: W. Gundlach: MGH, Epistulae 3,435 / C . Wawra, u: ThQ 85 (1903) 589-594 / A. E. Bum, FacsimUes ofthe Creeds from early inanuscripts (H. Bradshaw Societv 36; London 1909) 3 i tabele H I I / K e H y 1 7 8 / L t z m 15. [*26] Faust, biskup iz Riesa (450.480.) navodi jedan fragment u svom djelu (koje je ranije bilo pripisivano akonu Pashaziju) De piritu Sancto I 2. Izd.: A. Engelbrecht: CSEL 21.103 si / PL 62,11 / Hn 61 / Bum, na ve nav. mj. 3 / Kelly 178 /Ltzm 14 si. -Drugi tekstovi pripisani Faustu, kojima on esto dopunjuje svoj saetak vjerovanja, tj. propovijedi 9 i 10 (Psudo-Euzebija iz Emese) [izd. u: CaKA 1,315 3 2 8 ] te Tractatus de symbolo [CaANQ 2 6 2 ] nisu uzeti u obzir, jer nisu autentini. Oba su ulomka, usprskos vremenskom razmaku, i po strukturi teksta i po mjestu porijekla tako slini jedan drugom da se nadopunjuju i oblikuju jedinstveni saetak vjerovanja.

23

Vjerujem u Boga, Oca svemoguega. Vjerujem i u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina naega, koji je zaet po Duhu Svetom, roen od Marije djevice, muen pod Poncijem Pilatom, raspet i pokopan, trei dan uskrsnuo od mrtvih, uzaao na nebesa, sjedi zdesna Ocu, odakle e doi suditi ive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, Svetu crkvu, zajednitvo svetih, oprotenje grijeha, uskrsnue tijela, ivot vjeni.

25

26

Galija i Alemanija, 7. /poetak 8. stoljea (poetni oblik T) 27: Missale Gallicanum Vetus: Propovijed [9 Cezarija Arlekog]o obrascu vjerovanja
Missale Gallicanum Vetus (poetak 8. stoljea) sadri dva saetka vjerovanja, koji se meusobno samo malo razlikuju, od kojih e biti naveden samo prvi iz Sermo de symbolo Cezarija Arlekog (umro 543.) (usp. G. Morin, u: RBen 46 [ 1934] 178-189).

Izd.: G. Morin, CaesariiArelatensisSermones 1 (Maretioli 1 9 3 6 ) 4 8 / C p C h L 103 ( 1 9 5 3 ) 4 7 si/ L. C. Mohlberg, Missale Gallicanum Vetus (Cod. Vat. Palat. lat. 493) (Rerum ecclesiasticarum documenta, Series maior, Fontes 3; Rim 1958) 18, 63,14 (druga verzija: 10, 26,5) / J. Mabillon, De liturgia Gallicana III (Pari 1685 i 1729) 339 (druga verzija 348) / PL 72.349BC / Hn 67 / Ltzm 15. -Tu se ne uzima u obzir drugi saetak vjerovanja koji navodi Cezarije, jer nema toan oblik: Pseudo-Augustinus, Sermo 244 de svmbolifide et bonis operibus/Cezarije, Propovijed 10: G. Morin, Caesarii Arelatensis Sermones 1,51-53 / CpChL 103 (1953) 51-53 / PL 39,2194 si / Hn 62. Usporedni tekst [odstupanja u uglatim zagradama) Missale Bobiense (Bobbio, 7. / poetak 8. stoljea), ranije Sacramentarium Gallicanum, koji se takoer naziva Missale Vesotiense (Besancpn), donosi etiri verzije saetkaca vjerovanja. Ovdje se navodi samo prva verzija za usporeivanje, a ne uzimlju se u obzir isto pravopisne razlike. Izd.: E. A. Lowe, The Bobbio Missal (H. Bradshavv Societv 58; London 1920) 56 (ostale verzije 56 si 74 si 181); J. Wickham legg, faksimil-izdanje (upr. tu, sv. 53; London 1917) list 88r/J. Mabillon, Museum Italicum 1 (Pari 1687 i 1724) 312 / PL 72.489A / Kelly 394 / Hn 66 / Ltzm 15. -Reg.: CIPL 1924.

Vjerujem u Boga, Oca svemoguega, stvoritelja neba i zemlje. Vjerujem i u Isusa Krista [Isusu Kristu], Sina njegova jedinoroenoga, vjenoga, koji je zaet [zaetoga]po Duhu Svetom, roen [roenoga] od Marije djevice, koji je muen [ muenoga] pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan [pokopanog] , siao nad pakao, trei dan uskrsnuo od mrtvih, uzaao na nebesa, sjedi zdesna Boga Oca svemoguega, odakle e doi suditi ive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga [Duhu Svetom], Svetu crkvu katoliku, zajednitvo svetih, oprotenje grijeha, uskrsnue tijela, ivot vjeni. 28: Pirmin: Zbirka tekstova iz pojedinih kanonskih knjiga
Pirmin (ili bolje Primin) iz Septimanije, odn. Galije Narbonenske, misijski biskup, utemeljitelj i opat samostana Reichenau na Bodenskom jezeru, objavio je svoj zaviajni saetak vjerovanja u svom djelu Scarapsus, zvanom i Dicta Sancti Pirminii abbatis, sastavljenom izmeu 718. i 724. Taj je obrazac dvaput naveden u izjavnom obliku (pogl. 10 i 28a) i jedanput u upitnom obliku (pogl. 12: = *28) i prua ve sve elemente kasnije openito prihvaenog teksta (T). Ima oblik posljedneg razvojnog stadija, koji vrijedi jo i danas. Izd.: G. Jecker, Die Heimatdes hl. Pirmin ; (Beitrage zur Geschichte des alten Monchtums ...13; Miinster 1927.) 41 43 62 si / A. E. Burn, Fascimiles of the Creeds (H. Bradshaw Society 36; London 1909) 10 i tablica X / CaKA 1,158 160 185 / PL 89,1034 si 1046. Za pogl. 10 usp. i Hn 92 / Ltzm 15 si -U latinskom tekstu zadran je izvorni dijalektni oblik rijei.

Vjeruje li u Boga, Oca svemoguega, stvoritelja neba i zemlje? Vjeruje li u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina naega, koji je zaet po Duhu Svetom, roen od Marije djevice, muen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan, siao nad pakao, trei dan uskrsnuo od mrtvih, uzaao na nebesa, sjedi zdesna Bogu Ocu svemoguemu, odakle e doi suditi ive i mrtve? Vjeruje li u Duha Svetoga, Svetu crkvu katoliku, zajednitvo svetih, oprotenje grijeha, uskrsnue tijela, ivot vjeni?

Irska, svretkom 7. stoljea (izmijenjeni oblik T) 29: Antiphonale Benchorense

To je liturgijski rukopis nastao izmeu 680. i 691. u samostanu u Bangoru (Ulster, Sjeverna Irska). Izd.: F. E. Warren, The Liturgy and Ritual of the Celtic Church (Oxford 1881) / isti, faksi-

10

mil-izdanje (H. Bradshavv Society 4 10; London 1893 1895) list 19 /CaUQ 2,284 /PL 72,597 / Kelly 395 / Hn 76 / Ltzm 16. - Reg.: CIPL 1938.

Vjerujem u Boga, Oca svemoguega, nevidljivoga, zaetnika svih stvorenja vidljivih i nevidljivih. Vjerujem u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina naega, Boga svemoguega, zaetog po Duhu Svetomu, roenog od Marije djevice, muenog pod Poncijem Pilatom, koji je raspet i pokopan, siao nad pakao, trei dan uskrsnuo od mrtvih, uzaao na nebesa i sjedi zdesna Boga Oca svemoguega, odakle e doi suditi ive i mrtve. Vjerujem i u Duha Svetoga, Boga svemoguega, koji ima jednu substanciju s Ocem i Sinom; (Vjerujem) da je Crkva sveta katolika, (u) oprotenje grijeha, zajednitvo svetih, uskrsnue tijela. Vjerujem u ivot poslije smrti i vjeni ivot u slavi Kristovoj. Tako sve vjerujem u Boga. Galija, Alemanija, 8. stoljee i kasnije, Rim 10. stoljee i kasnije (oblik T) 30: Rimski red krtenja (Ordo Romanus XI izd. Andrieu = VII izd. Mabillon)
Tekst obrasca vjerovanja toga Reda, izvorno oznaen samo s poetnim rijeima, kako se obiavalo u obrednim knjigama, od 9. se stoljea nalazi potpuno ispisan u galskim rukopisima u domaem obliku. Kad se u 10. stoljeu prekida stara rimska liturgijska predaja, Rim je pored drugih elemenata galske liturgije preuzeo i taj oblik obrasca vjerovanja. Izd.: M. Andrieu, Les Ordines Romani du haut moyen age 2 (Louvain 1948) 435 u opticaju. Usporedni tekst: [odstupanja u uglatim zagradama]: Stari rimski ordo [ = ORA], kod Andrieu Ordo 50, nastao sredinom 10. stoljea u Galiji ili AlemanijiIzd.: M. Hittorp, De divinis catholicae Ecclesiae officiis ac ministeriis (Koln 1568) 73 I Maxima bibliotheca veterum patrum et antiquorum scriptorum ecclesiastica 13 (Lyon 1677) 696 / Kelly 363 / Hn 25. Pseudo-Augustin: Propovijedi 240-242 o obrascu vjerovanja: njihovo je porijeklo nesigurno. U njima se navode saeci vjerovanja oblika T s neznatnim izmjenama. Propovijed 240 poklapa se u potpunosti s tekstom Ordo Romanus XI. Izd: PL 39,2188-2193 / Hn 42. Latinsko-grki psaltir papae Gregorii [= PsG\ Radi se o rukopisu iz 13 stoljea (Cambridge), koji nije nazvan po papi, nego prema nekom engleskom prioru Gregoriju. Kod grkog teksta radi se o povratnom prijevodu iz latinskog. Izd.: CaUQ 3,11 / Hn 24. -Reg.: M. R. James, A Descriptive Catalogue of the MSS in the Librarv of Corpus Christi CoIIege, Cambridge 2 (Cambridge 1912) 399-403 (br. 468). Rimski katekizam [= Cai\ 1564. sastavljen po nalogu Tridentskog sabora i objavljen 1566. Rimski asoslov [= BrvJ izdan 1568. da ukine razliitost molenja (ad tollendam orandi varietatem). Njegov oblik obrasca vjerovanja propisan je za itavu latinsku Crkvu.

(1) Vjerujem u Boga, Oca svemoguega, stvoritelja neba i zemlje, 30 (2) i u Isusa Krista Sina njegova jedinoga, Gospodina naega, (3) koji je zaet po Duhu Svetom, roen od Marije Djevice, (4) muen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan, siao nad pakao [k pokojnicima] , (5) trei dan uskrsnuo od mrtvih, () uzaao na nebesa, sjedi zdesna Bogu Ocu svemoguemu, 11

(7) odakle e doi suditi ive i mrtve. (8) Vjerujem u Duha Svetoga, (9) [Cat: Vjerujem] u Svetu crkvu katoliku, zajednitvo svetih, (10) oprotenje grijeha, (11) uskrsnue tijela, (12) [ORA: i] ivot vjeni.

KRATKI

OBLICI KRSNOG

SAETKA

VJEROVANJA

36: S a c r a m e n t a r i u m G e l a s i a n u m
Donosi rimsku liturgijsku praksu iz 6. stoljea. Njegovom obredu krtenja (knjiga 1 4 4 ) pripisuje se vea starost. Izd.: H. Wilson, The gelasian Sacramentary (Oxford 1894) 86 / L. C. Mohlberg - L. Einzenhofer, Liber sacramentorum . (Sacramentarium Gelasianum) (Cod. Vat. Reg. lat. 3/6 / Pari Bibl. Nat. 7193, 41/56) (Rerum ecclesiasticarum Documenta, Series maior, Fontes 4; Rom 19813) 7 4 / P L 74,1111C / Hn31e. Usporedni tekst [odstupanja u uglatim zagradama]: Ordo Romanus XXVIII [ =ORJ Izd.: M. Andrieu, Les Ordines Romani du haut moyen age 3 (Louvain 1951) 4 0 6 si. Njegov je izvor obred krtenja iz Sacramentarium Gellonense (oko 800, Galija) izd. A. Dumas - J. Deshusses: CpChL 159 (1981) 312-339. Manuale Ambrosianum iz jednog rukopisa iz 11. stoljea [= MA ]. Izd.: M. Magistretti, Monumenta veteris liturgiaeAmbrosianae3 (Milano 1905) 208 / Ltzm 11 si.

36 Vjeruje li u Boga, Oca svemoguega [ OR MA: stvoritelja neba i zemlje] ? Vjeruje li [MA: -!]u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina naega, roena i muena? Vjeruje li u Duha Svetoga, Svetu crkvu [OR MA: katoliku], oprotenje grijeha, uskrsnue tijela [ OR MA: ivot vjeni] ?

B. ISTONI SAECI
Navode se krsni saeci vjerovanja Sirijske, Palestinske, Malo-azijske i Egipatske Crkve. Ne uzima se u obzir rekonstrukcija oblika obino zvanog oblik O (paralelan obliku R), koji se po miljenju nekih istraivaa nalazi u osnovi istonih saetaka vjerovanja. Saeci vjerovanja sabora u Niceji i Carigradu navode se u drugom dijelu: v. * 125 i 150.

LOKALNI SAECI VJEROVANJA

Medudu navedenim saecima vjerovanja, oni iz Cezareje i Jeruzalema (moda i saetak vjerovanja Makarija Egipatskog) imaju pred-nicejski oblik, iako tekstovna svjedoanstva nisu starija od Nicejskog sabora. Drugim saecima vjerovanja dodani su neki elementi nicejske teologije, a da time nije jako izmijenjena njihova izvorna verzija.

12

Cezareja u Palestini, svretkom 3.

stoljea

40: Euzebije, biskup Cezareje: Pismo svojoj biskupiji, god. 325.

Budui da Euzebije tvrdi daje on krten prema tom saetku, njegov se saetak vjerovanja moe datirati unatrag gotovo do sredine 3. stoljea. Nicejski sabor, kojem gaje on predloio za potvrivanje, preuzeo je neto iz njega za sastav svog vlastitog saetka vjerovanja. Izd.: Tekst prenose: Atanazije Aleksandrijski, De decretis Nicaenae synodi 33 4 (izd. H. G. Opitz, Athanasius Werke 2/1: Apologien [Berlin-Leipzig 1935]29 / isti 3/1: Urkunden zur Geschichte des Arianischen Streites 318-328 [upr. tu 1934/5]43, = br. 22); Teodoret Cirski, Historia ecclesiae I 12,4 (izd. L. Parmentier [GChSch; Leipzig 1911]49 / PG 8 2 , 9 4 0 si); Sokrat, Historia ecclesiae 18,38 (PG 67,69): Gelazije Kizikski, Historia synodi Nicaenae II 35,4 izd. G. Loeschke - M. Heinemann [GChSch; Leipzig 1918] 124); Kelly 181; Hn 123.

Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja svega vidljivoga i nevid- 40 ljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, Rije Boju, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, ivot od ivota, jedinorodenog Sina, prvorodenca sviju stvorenja, roenog od Oca prije svih vjekova, po kojem je sve postalo, koji je radi naeg spasenja postao ovjekom, ivio meu ljudima, trpio, trei dan uskrsnuo, uzaao k Ocu i opet e doi u slavi suditi ive i mrtve. Vjerujemo u jednog Duha Svetoga.

Jeruzalem,

sredinom 4.

stoljea

4 1 : iril, biskup Jeruzalema: Kateheze VI-XVIII, oko 348.

Tekst obrasca vjerovanja sastavljen je iz teksta pojedinih kateheza. Zbog toga se on do sada navodio na razliite naine. Analogno onom anelthonta (uzaao), treba prema J. G. Daviesu (VigChr 9 [ 1955] 218-221) itati katelthonta (siao). irilje odbacio nicejski pojam homooiisios kao sabelijanski. Izd.: PG 3 3 , 5 3 3 si (usp. PG 33, 605-1060)/F. J. A. Hort, Two dissertations (Cambridge-London 1876) 142 / A. A. Stepehnson u: Studia Patristica 3 (TU 78; Berlin 1961) 307, 308-313 /Kelly 182 si / H n 124/Ltzm 19.

Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja neba i zemlje, svega vid- 41 ljivoga i nevidljivoga. [Iju jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoroenoga Sina Bojeg, pravoga Boga roenog od Oca prije svih vjekova, po kojem je sve postalo, koji je [siao, utjelovio se i] postao ovjekom, raspet [i pokopan], trei dan uskrsnuo [od mrtvih], uzaao na nebo, sjedi zdesna Ocu i dolazi u slavi suditi ive i mrtve; njegovo kraljevstvo nee imati kraja. [I]u jednoga Duha Svetoga, Tjeitelja, koji je govorio po prorocima, ujedno krtenje obraenja za oprotenje grijeha, i u Jednu svetu katoliku crkvu, i u uskrsnue tijela i u ivot vjeni. 13

Mala Azija (mjesto nesigurno),

svretkom 4.

stoljea

42-45: Epifanije, biskup Salamine: Ancoratus, god. 374.

U tom djelu nalaze se dva oblika saetka vjerovanja. Krai oblik (pogl. 118,9-13), koji je vrlo bliz carigradskom saetku vjerovanja (* 150); interpolirao gaje kasniji prepisiva umjesto prvotnog nicejskog vjerovanja, koji je Epifanije tu izvorno naveo: B. M. Weischer, Qerellos IV 2: Traktate des Epiphanius von Zvpern und des Proklos von Kvzikos (/ithiopistische Forschungen 6; Wiesbaden 1979) 49-51. Dulji oblik (pogl. 119,3-12) bio je odreen ili za uporabu u katehezi ili kao krsni saetak vjerovanja za krivovjerce, a sastavio gaje sam Epifanije proiri vi nicejsko vjerovanje. On nije jedinstven u svojoj vrsti, nego postoje verzije koje su mu vrlo sline i to u saetku Hermeneia (usp. *46) i u veem armenskom saetku vjerovanja (usp. *48 si). Izd: K. Holl, Epiphanius (GChSch) 1,146 si [krai oblik]\ 148 si [dulji oblik]/PG 43.232C i 234 si / Hn 125 si / Ltzm 19 si i 21 si. - U s p . B. M. Weischer, u: Oriens Christianus 63 (1977) 33.

a) Krai oblik 42 Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorodenoga Sina Bojeg, roenog od Oca prije svih vjekova, tj. iz Oeve biti, svjetlo od svjetla, roenog ne stvorenog, istobitnog s Ocem, po kome je sve postalo stoje na nebesima i na zemlji. Koji je radi nas ljudi i radi naega spasenja siao s nebesa, i utjelovio se od Duha Svetoga i Marije Djevice i postao ovjekom, (koji je) za nas bio raspet pod Poncijem Pilatom, muen i pokopan; trei dan uskrsnuo prema Pismu i uzaao na nebesa, sjedi zdesna Ocu, odakle e opet doi suditi ive i mrtve; njegovu kraljevstvu nee biti kraja. I u Duha Svetoga, Gospodina i ivotvorca, koji izlazi od Oca, koji se s Ocem i Sinom skupa slavi i zajedno asti, koji je govorio po prorocima; u Jednu, svetu katoliku i apostolsku crkvu; ispovijedamo jedno krtenje za oprotenje grijeha, iekujemo uskrsnue mrtvih i ivot buduega vijeka. Amen. One koji tvrde: bijae vrijeme kad njega nije bilo ili nije ga bilo prije nego je roen ili nastao je iz niega, ili koji kau Sin je Boji iz neke druge supstancije ili biti, ili d a j e on prolazan ili promjenjiv, takve Katolika i apostolska crkva kanjava anatemom. b) Dulji oblik 44 Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga; i u jednoga Gospodina Isusa Krista, Sina Bojega, roenog od Boga Oca kao jedinoroenca, tj. od Oeve biti, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravog Boga od pravoga Boga, roena ne stvorena, istobitna s Ocem po kojem je sve stvoreno stoje na nabesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo; 14

43

on je radi nas ljudi i radi naega spasenja siao i utjelovio se, tj. bio u potpunosti roen od svete, uvijek djevice Marije po Duhu Svetom; postao je ovjekom, tj. uzeo je u potpunosti ovjeka, i duu i tijelo i duh i sve to ini ovjeka, osim grijeha. (Nije roen) od sjemena mua, niti u nekom ovjeku, nego je u sebi oblikovao tijelo, tvorei jedno jedincato sveto jedinstvo; nije to bilo na nain, kao stoje proroke nadahnjivao, u njima govorio i djelovao, nego je postao potpuni ovjek (jer Rije je tijelom postala, pri emu ona nije doivjela nikakvu promjenu, niti se boanstvo preobrazilo u ovjetvo); zdruen u jednu svetu savrenost i boanstvo (jer jedan je Gospodin Isus Krist a ne dva; isti je Bog, isti Gospodin, isti kralj); isti je trpio u tijelu i uskrsnuo i uzaao na nebo u istom tom tijelu; u slavi sjedi zdesna Ocu i u istom tijelu e doi u slavi suditi ive i mrtve; njegovom kraljevstvu nee biti kraja. (Vjerujemo) i u Duha Svetoga, koji je govorio u Zakonu i prorocima i siao na Jordan, govori po apostolima i boravi u svecima; vjerujemo u njega u smislu d a j e on Duh Sveti, Duh Boji, savreni Duh, Duh Tjeitelj, nestvoren, koji izlazi iz Oca a prima se iz Sina i u koga se vjeruje; vjerujemo u Jednu, katoliku i apostolsku crkvu, ujedno krtenje obraenja, u uskrsnue mrtvih i u pravedan sud nad duama i tijelima, u kraljevstvo nebesko i u ivot vjeni. One pak koji tvrde: bijae vrijeme kad nije bilo Sina ili Duha Svetoga ili daje on 45 nastao iz niega, ili koji kau Sin Boji ili Duh Sveti su iz neke druge supstancije ili biti, ili da je on prolazan ili promjenjiv, takve Katolika i apostolska crkva, naa i vaa Majka, kanjava anatemom; isto tako kanjavamo anatemom one koji ne priznaju uskrnue mrtvih kao i sva krivovjerja koja ne pripadaju toj vjeri.

46-47: [ Pseudo?-] Atanazijevska Hermeneia eis to symbolon

Hermeneia, ili izlaganje saetaka vjerovanja, tradicija pripisuje Atanaziju Aleksandrijskom (umro 373.), a danas mu se to najee osporava. Taj obrazac vjerovanja vrlo je slian duljem saetku Epifanijevu i onom iscrpnijem armenskom. Postoje razliita shvaanja o pitanju na koji nain ta tri saetka vjerovanja ovise jedan o drugom; neki tvrde daje Hermeneia izvedena iz Epifanijevog saetka te daje (od 7. stoljea) bila podlogom veeg armenskog saetka vjerovanja; drugi pak preokreu taj redoslijed (usp. *48). Izd.: Hn 127 / PG 26,1232 / CaUQ 1,2-4.

Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja svega vidljivoga i nevid- 46 ljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, Sina Bojeg, roenog od Oca, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, roena ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno to je na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo; on je radi nas ljudi i radi naega spasenja siao, utjelovio se i postao ovjekom, tj. u potpunosti je roen od uvijek djevice Marije po Duhu Svetom; imao je istinito a ne prividno tijelo, duu i duh i sve stoje ljudima vlastito, osim grijeha; trpio je, tj. bio je razapet, pokopan i uskrsnuo trei dan i uzaao na nebo u istom tijelu; sjedi u slavi zdesna Ocu i u istom tijelu dolazi u slavi suditi ive i mrtve; njegovu kraljevstvu nee biti kraja. 15

Vjerujemo u Duha Svetoga, koji nije drugaiji od Oca i Sina nego je istobitan s Ocem i Sinom, nestvoren, savren i Tjeitelj, koji je govorio u Zakonu, prorocima i [apostolima i] evaneljima. Siao na Jordan, govorit e [ govorio je] apostolima i boravi u svetima. Vjerujemo i u tu jedinu katoliku i apostolsku^ -!P] Crkvu, u jedno krtenje za obraenje i oprotenje grijeha, u uskrsnue mrtvih, u vjeni sud nad duama i tijelima, u kraljevstvo nebesko i ivot vjeni. 47 One koji tvrde da bijae vrijeme kad nije bilo Sina, ili da bijae vrijeme kad nije bilo Duha Svetoga, ili d a j e on nastao iz niega, ili koji kau d a j e Sin Boji ili Duh Sveti od druge substancije ili biti, d a j e on prolazan ili promjenjiv, njih kanjavamo anatemom, jer ih naa katolika Majka i apostolska Crkva kanjava anatemom; mi kanjavamo anatemom i sve one koji ne priznaju uskrsnue tijela [mrtvih] i svako krivovjerje, tj. one koji nisu iz te vjere, Svete i jedine katolike crkve.

48-49: Veliki saetak vjerovanja Armenske crkve

Prema A. Ter-Mikelianu taj sesaetak vjerovanja nije upotrebljavao kod krtenja (poput kratkog oblika *6), nego u okviru euharistijske liturgije. Njegov izvorni tekst -bez sumnje grki - v i e ne postoji, ali se moe prilino sigurno ponovno sastaviti iz povratnog prijevoda armenskog teksta. Neznatna odstupanja u obnovi teksta potjeu odatle to Armenci sjedinjeni s rimskom Crkvom upotrebljavaju oblik koji se u vie toaka razlikuje od onog pravoslavnih Armenaca. Tako je npr. uvrten i Filioque. Tu navedeni osnovni grki tekst uvelike odgovara onoj grkoj verziji koja se moe izvesti iz prilino doslovnog njemakog prijevoda armenskog teksta od F. X. Stecka, Die Liturgie der katholischen Armenier (Tubingen 1845) 43; [u uglatim zagradama]pridodane su druge vanije varijante koje predlau Ter-Mikelian i Hort. -O porijeklu tog saetka vjerovanja miljenja se veoma razlikuju. Neki tvrde daje on stariji od Epifanijevog dugog saetka vjerovanja (*44 si) i daje ve od sredine 4. stoljea uveden iz Kapadocije u Armeniju; drugi ga smatraju jednostavno mladim i manje vrijednim oblikom od Hermeneie (*46 si), koji je od 7. stoljea prevladavao u Armeniji: usp. G. Wimkler, A Remarkable Shift in the 4th Centurv Creeds. An Analysis ofthe Armenian, Syriac and Greek Evidence, u: StudiaPatristica 17/111 (Oxford 1982) 1396-1401. Izd.: A. Ter-Mikelian br.*6, na nav. mj. 22-24 / F. J. A. Hort, br.*41 na nav. mj. 120-123 146 si (Capadocian Creed) / Hn 137 (u primjedbama je verzija sjedinjenih Armenaca) / CaANQ 2,31-34 (mjestimice loa rekonstrukcija) / MaC 25,1269CD (s kasnijim elementima) /. Samo latinski prijevod nalazi se u Acta Benedicti XII, izd. A. L. Tautu ( Codex Iuris Canonici Orientalis, Fontes III 8 [ Vatikan 1958]) 228.

48

Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja neba i zemlje, vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, Sina Bojega, kao roenog jedinoroenca od Oca [tj. od Oeve b\ti\prije svih vjekova [-!], Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, roenog ne stvorenog, istobitna s Ocem, po kojem je sve postalo s t o j e na nebu [na nebesima]i na zemlji, vidljivo i nevidljivo. On je radi nas ljudi i radi naega spasenja siao s nebesa, utjelovio se i postao ovjekom [roen] u potpunosti od svete djevice Marije po Duhu Svetom; od nje [iste]je istinito, ne prividno, uzeo tijelo, duh i duu [tijelo, duu i duh]i sve stoje u ovjeku [ ovjek]; trpio je, bio raspet i pokopan, uskrsnuo trei dan i uzaao na nebo [na nebesa]u istom tijelu; sjedi zdesna Ocu i u istom e tijelu u Oevoj slavi doi suditi ive i mrtve, njegovom kraljevstvu nee biti kraja. 16

Vjerujemo [iju Duha Svetoga, nestvorenog i savrenog, koji je govorio po Zakonu, prorocima i evanelistima [u Zakonu, u prorocima i u evaneljima], siao na Jordan, govorio je apostolima i boravio je [boravi] u svetima. Vjerujemo u jednu Jedinu katoliku i apostolsku crkvu, u j e d n o krtenje za obraenje [obraenja]/ otputenje grijeha (?) oprotenje grijeha, u uskrsnue mrtvih, u sud nad tijelima i duama na kraju svijeta, u kraljevstvo nebesko i ivot vjeni. Oni koji tvrde: bijae vrijeme kad nije bilo Sina Bojeg [-!]; ili bijae vrijeme kad nije bilo Duha Svetoga; ili da su oni [je on] iz niega postali, ili koji kau da su Sin Boji / [-!] Duh Sveti iz druge substancije ili bti i da su [da je]prolazni i promjenjivi, njih Katolika i apostolska crkva kanjava anatemom. 49

Antiohija,

svretkom 4.

stoljea

50: Krsni saetak vjerovanja iz Antiohije (ulomci)

Od tog saetka vjerovanja, koji treba razlikovati od saetka vjerovanja sinode, koja je odrana 341. protiv Atanazija Aleksandrijskog, sauvana su tri ulomka kod sljedeih autora: [ A] Euzebije (kasnije) biskup Dorvlaiona, Obtestatio contra Nestorium (medu dokumentima Efekog sabora 431.). Izd.: ACOe l/I/I, 102 / MaC 4.1009E / Kelly 184 si. [ B J I v a n Kasijan, De incarnatione Domini contra Nestorium VI, pogl. 3, br. 2; pogl. 4, br. 2; pogl. 6-10. On citira latinski. Izd.: U. Petschenig: CSEL 17,327 329 331-335 / P L 50,142-144 149 si 153-158 / Kelly 183 si. [ C ] I v a n Krizostom, Homilija 40 o 1 Kor (15,29), br. 1 2. Izd.: PG 61, 348-349. Ostali grki tekst [u uglatim zagradamajje rekonstrukcija. - U s p . i Hn 130 / Ltzm 22 si.

Grka

verzija

[Vjerujemo u jednoga i jedinoga pravoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja svega 50 vidljivoga i nevidljivoga. I u Gospodina naega Isusa Krista, Sina njegova jedinoroenoga i prvoroenca sviju stvorenja, roenog od njega prije svih vjekova, a ne stvorenog,] [A:] pravoga Boga od pravoga Boga, istobitna s Ocem, po kome su i vjekovi poredani i sve stvoreno, koji je radi nas doao [siao] i roenje od svete djevice [vazda djevice] Marije, i raspet pod Poncijem Pilatom, [i pokopan i trei dan uskrsnuo prema Pismima; i uzaao na nebesa i ponovno e doi suditi ive i mrtve...] [C:]i u oprotenje grijeha, uskrsnue mrtvih i u ivot vjeni. Latinska verzija

[ B : ] Vjerujem u jednoga i jedinoga pravoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja 50 svih vidljivih i nedviljivih stvorenja. I u Gospodina naega Isusa Krista, Sina njegova jedinoga i prvoroenca sviju stvorenja, roenog od njega prije svih vjekova, a ne stvorenog, 17

pravoga Boga od pravoga Boga, istobitna s Ocem, po kome su i vjekovi poredani i sve stvoreno, koji je radi nas doao i roenje od Marije djevice; raspet pod Poncijem Pilatom, i pokopan i trei dan uskrsnuo prema Pismima i uzaao na nebesa i ponovno e doi suditi ive i mrtve...

Mopsuestija u Ciliciji, svretkom 4. stoljea 5 1 : Teodor, biskup Mopsuestije: Kateheze I-X, izmeu 381. i 392.
Saetak koji je upotrebljavao Teodor, prema njegovom vlastitom svjedoanstvu, proiren je pod utjecajem Carigradskog sabora i njegovog saetka vjerovanja. Ispred pneuma hagion umetnuta je rije hiin a dodano je i sve to slijedi nakon pneuma hagion. Izd.: Sirijsko-francusko izdanje od T. Tonneau - R. Devreesse, Les homelies catechetiques de Theodor de Mopsueste (ST 145; Rim 1949); Rekonstrukcija grkog saetka vjerovanja v. A. Riicker, Ritus baptismi etMissae, quem descripsit Theodorus episcopus Mopsuestemus in sermonibus catecheticis (Opuscula et textus historiam ecclesiae ... illustrantia, Series liturgica 2; Miinster 1933) 43 si, i J. Lebon, u: RHE 32 (1936) 836 / Kelly 187 si.

51

Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoroenoga Sina Bojega, prvoroenca svega stvorenja, roenog od Oca prije svih vjekova, ne stvorenog, pravoga Boga od pravoga Boga, istobitna sa svojim Ocem, po kojem su poredani vjekovi i po kome je sve stvoreno, koji je radi nas ljudi i radi naega spasenja siao s nebesa, utjelovio se i postao ovjekom; roen od Marije djevice, raspet pod Poncijem Pilatom; bio pokopan i uskrsnuo trei dan prema Pismima, uzaao na nebo, sjedi zdesna Bogu, odakle e ponovo doi suditi ive i mrtve. I u jednoga Duha Svetoga, koji proizlazi iz Oca, Duha ivotvorca; ispovijedamo jedno krtenje, Jednu, svetu, katoliku crkvu, oprotenje grijeha, uskrsnue tijela i ivot vjeni.

Egipat, sredina 4. stoljea 55: Apophthegmata Makarija Velikog

U jednom bekom rukopisu (9. stoljee) Apophthegmata Patrum, i u grkim parikim rukopisima 1627 i 1628 (13. i 14. stoljee) Historia Lausiaca Paladija iz Helenopolisa, zabiljeena je povijest Makarija Egipatskog ili Velikog (oko 300.-390.) u kojoj se nalazisaetak vjerovanja. Njegov je oblik vjerojatno lokalni egipatski, a njegova je jezgra prednicejska. Nicejski su elementi pridodani kasnije. Prema kraju saetka, umjesto slubenog oblika, nalazi se prilino slobodno prepriavanje. Dok E. Preuschen tu povijest dri za autentini dio 19. poglavlja djela Historia Lausiaca, C. Butler to osporava u svom kritinom izdanju tog djela (The Lausiac History ofPalladius 2 [Cambridge 1904.] 194 si, bilj. 28). Niti on, niti kasniji izdavai, ne navode tekst saetka vjerovanja (A. Lucot [Pari 1912.]; Ramon y Arrufat [Barcelona 1927.]). Izd.: PG 34,212D-213A; usp. i 5 1 D [= Codex Vindobonensis]/ E. Preuschen, Palladius undRufinus (GieBen 1897) 127 4 [= Codex Parisinus]/ Kelly 191 /Ltzm 25 si. - N i e se kao osnovni tekst navodi Codex Vindobonensis [u uglatim zagradama: varijante iz Codex Parisinus graecus 1628/].

18

Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguega. 55 I u njegovu istobitnu Rije, po kojoj je stvorio vjekove, koja je, kad se navrilo vrijeme da otkupi grijeh, boravila u tijelu, koje sije pripravila od svete djevice Marije [utjelovila se od svete djevice]i koja je bila raspeta, umrla i pokopana [-!], trei dan urkrsla, [uzala na nebesa], sjedi zdesna /[ Bogu i]Ocu, i opet e doi u buduem vijeku [ -!]suditi ive i mrtve. I u Duha Svetoga [Svetoga Duha], istobitna s Ocem i njegovom Rijei [Bojom Rijei]. Vjerujemo pak [-!][i]u uskrnue due i tijela [mrtvihl kao to kae apostol: [Sije se u raspadljivosti, uskrsava u neraspadljivosti,]sije se tijelo naravno, uskrsava tijelo duhovno [usp. 1 Kor 15,42-44].

SAECI

VJEROVANJA

SADRANI

UISTONIM ZBIRKAMA

KANONA

Sirija i Palestina 60: Constitutiones Apostolorum, oko 380.

Ta grka zbirka pseudo-apostolskih kanona sastavljena je u Siriji, odn. Palestini ili u Carigradu. Dodue VIII. knjiga see natrag do Traditio apostolica Hipolita Rimskog (usp. *10), nikako meutim, saetak vjerovanja sadran u knjizi VII., pogl. 41, koji se oito upotrebljavao u Crkvi sastavljaa. Izd.: M. Metzger: SouChr 336 (Pari 1987) 98-100 / F. X. Funk, Didascalia et Constitutiones Apostolorum I (Paderborn 1905) 444-448 / J. Qusten, u: FIP 7/IV (1936) 13 si / PG 1,1041C / Kelly 185 s l / H n 129 /Ltzm 23.

Vjerujem i krstim se u jednoga neroenoga, jedinoga pravog Boga, svemoguega, 60 Oca Kristova, stvoritelja i zaetnika svega, od kojega je sve. I u Gospodina Isusa Krista, njegovog jedinoroenoga Sina, prvoroenca svega stvorenja, koji je po Oevoj volji roen prije vjekova, ne stvorenog, po kojem je sve postalo, stoje na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo; on je u posljednje dane siao s nebesa i utjelovio se, roen od svete djevice Marije, ivio je sveto po zakonima svoga Boga i Oca, raspet pod Poncijem Pilatom i za nas umro; trei dan nakon muke uskrsnuo je od mrtvih, uzaao na nebesa, sjedi zdesna Ocu, i na svretku vremena opet e doi u slavi suditi ive i mrtve; njegovo kraljevstvo nee imati kraja. Krstim se i u Duha Svetoga, to jest Tjeitelja, koji je od vjekova djelovao u svecima, kasnije pak bio od Oca, prema obeanju Spasitelja i Gospodina Isusa Krista, poslan apostolima, a nakon apostola i svim vjernicima u Svetoj katolikoj i apostolskoj crkvi, u uskrsnue tijela, u oprotenje grijeha, u kraljevstvo nebesko i u ivot buduega vijeka. 6 1 : Testamentum Domini nostri Jesu Christi
Radi se o zbirci kanona i tekstova iz liturgije, koju je sakupio Hipolit Rimski, nastaloj u Siriji otprilike u 5. stoljeu. Knjiga II., pogl. 8. sadri saetak vjerovanja u obliku pitanja.

19

Izd.: I. E. Rahmani, Testamentom Dominilesu Christi (Mainz 1899) 128 si/J.Quasten, u: FIP7/V (1936) 36 (usp. i 7/11, bilj. 16).

61

Vjeruje li u Boga, Oca svemoguega? Vjeruje li u Krista Isusa, Sina Bojega, koji dolazi od Oca, koji je od poetka s Ocem, koji je roen od Marije djevice po Duhu Svetom, koji je raspet pod Poncijem Pilatom, umro, uskrsnuo trei dan oivjevi od mrtvih, uzaao na nebo, sjedi zdesna Ocu i koji e doi suditi ive i mrtve? Vjeruje li u Duha Svetoga, u Svetu crkvu?

Egipat 62-63: Konstitucije Egipatske crkve

Usp. o tome *3"; tu su i potpuni naslovi izdanja. Izd.: Koptska verzija: Traditio apostolica 16,16, kod Till-Leipoldta 20 si (Funk 2,110); koptska verzija nije meutim u upitnom obliku; usp. Hn 139 (2. dio). - Etiopska verzija: Traditio apostolica 34, kod Duensinga 56-59. - Latinski tekst *62 sije prijevod njemakih izdanja Tilla i Duensinga; grki izrazi sadrani u koptskom tekstu navedeni su u zagradama.

a) Koptska verzija: Obrazac vjerovanja nakon krtenja 62 Ti vjeruje u Gospodina naega Isusa Krista, jedinog Sina Boga Oca, d a j e na udesan nain radi nas postao ovjekom po neshvatljivom sjedinjenju svog Duha Svetoga i svete djevice Marije, bez mukog sjemena, da je raspet za nas pod Poncijem Pilatom, umro po svojoj volji ujedno za nae spasenje, uskrsnuo trei dan, oslobodio zasunjene, uzaao na nebesa, sjedi na nebu zdesna svom dobrom Ocu i ponovno e doi suditi ive i mrtve prema svojoj objavi i svom kraljevstvu. Ti vjeruje u Duha Svetoga, dobroga i ivptvornoga, koji sve isti u Svetoj crkvi. b) Etiopska verzija: obrazac vjerovanja nakon krtenja 63 Vjeruje li u ime Isusa Krista, naeg Gospodina, jedinoga Sina Boga Oca, daje postao ovjekom neshvatljivim udom po Duhu Svetom i od Djevice Marije bez mukog sjemena, daje raspet u vrijeme Poncija Pilata i umro po svojoj volji a ujedno i za nae spasenje; trei dan uskrsnuo od mrtvih, oslobodio zasunjene i uzaao na nebesa i sjedi zdesna Ocu i da e doi suditi ive i mrtve prema svojoj objavi i svom kraljevstvu? Vjeruje li u Duha Svetoga dobroga i koji isti, i u Svetu crkvu? I vjeruje li u uskrsnue tijela koje eka sve ljude, i u kraljevstvo nebesko i u vjeni sud? 64: Canones Hippolvti
Taje zbirka kanona koja see moda ve do sredine 4. stoljea, egipatska preradba saetka Traditio apostolica Hipolita Rimskog (usp.* 10). Sauvan je samo njezin arapski i etiopski prijevod. Nie navedeni saetak vjerovanja postoji u arapskom prijevodu, kan. 19.

20

Izd.: H. Achelis, Die dltesten Quellen des orientalischen Kirchenrechts (TU 6; Leipzig 1891) 96 si / D. B. Haneberg, Canones S. Hippolyti arabice e codicibus Romanis (Munchen 1870) 76, br. 11 / usp. J. Quasten, u: FIP 7/V (1936) 36 bilj. 2 - [U uglatim zagradama: dodaci iz kasnijeg vremena].

Vjeruje li u Boga, Oca svemoguega? 64 Vjeruje li u Isusa Krista, Sina Bojega, kojeg je rodila Marija djevica po Duhu Svetom, [koji je doao spasiti ljudski rod,] koji je bio raspet [za nas]pod Poncijem Pilatom, koji je umro i trei dan uskrsnuo od mrtvih, i uzaao na nebesa i sjedi zdesna Ocu, i doi e suditi ive i mrtve? Vjeruje li u Duha Svetoga [Tjeitelja, koji proizlazi od Oca i Sina] ?

II. Dvodjelni trojstveno-kristoloki oblik 71-72: Saetak zvan Fides Damasi

Taj se saetak prije pripisivao Damazu I. ili Jeronimu. Nastao je tek krajem 5. stoljea i to vjerojatno u junoj Francuskoj (kao i saeci *73 si i 75 si). ini se da su u poetku nedostajale neke rijei, prije svega rijei et Filio (i od Sina) koje se odnose naproizlaenje Duha Svetoga: usp. A. E. Burn, na dolje navedenom mjestu 245, kritiki osvrt uz redak 9 (on se oslanja na rukopise 8.-10. stoljea). Izd.: KiiA 47 / KiiBS 10 43-45 / A. E. Burn, An introduction to the Creeds and to the Te Deum (London 1899) 245 si / Hn 200 / D. Vallarsi, S. Eusebii Hieronymi Stridonensis presbyteri opera 11 (Verona 1742) 145 si (medu neautentinim djelima).- [U uglatim zagradama: odstupanja od izvornog teksta prema Burnu]

Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemoguega, i u jednoga Gospodina naega 71 Isusa Krista, Sina Bojega i u [jednoga]Duha Svetoga, Boga. Ne astimo i ne ispovijedamo tri Boga, nego Oca i Sina i Duha Svetoga: Ne jednoga Boga tako kao daje on osamljen, niti nekoga koji bi bio sam sebi Otac, koji bi bio i Sin, nego Oca koji je rodio i Sina koji je roen, i Duha Svetoga koji nije niti roen niti neroen, niti stvoren niti nainjen, nego koji proizlazi od Oca i Sina [-!J Ocu i Sinu suvjenoga, jednakoga i suradnika, jer je pisano: Rijeju Bojom sazdana su nebesa, to jest po Sinu Bojem, i dahom usta njegovih sva vojska njihova [Ps 33,6\ i na drugom mjestu: poalji svoga Duha i postat e i obnovit e lice zemlje [ usp. Ps 104,30} I zato u imenu Oca i Sina i Duha Svetoga ispovijedamo jednoga Boga, jer [Bog]je ime moi Bog [-!], ne vlastitosti. Vlastito ime O a j e Otac, vlastito ime Sina je Sin i vlastito ime Duha Svetoga je Duh Sveti. I u tom Trojstvu vjerujemo u Boga, jer je od jednog Oca ono to je jedne naravi s Ocem, jedne supstancije i jedne moi s Ocem. Otac je rodio Sina, ne po volji niti po nunosti, nego po naravi. Sinje u posljednje vrijeme siao od Oca da nas spasi i da ispuni Pisma, koji nika- 72 da nije prestao biti s Ocem, i zaet je po Duhu Svetom i roen od Marije [-!]Djevice, uzeo je tijelo duu i osjeaje, to jest potpunog ovjeka, nije izgubio ono to je bio, nego je poeo biti ono to nije bio; i to tako d a j e bio potpun u svome i istinski u naem. Naime on koji bijae Bog, rodio se kao ovjek; i on koji se rodio kao ovjek, djeluje kao Bog; i on koji djeluje kao Bog, umire kao ovjek; i on koji umire kao ovjek, uskrsava [ustaje]kao Bog. On, nadvladavi vlast smrti, s onim tijelom s kojim se rodio i trpio i umro, uskrsnuo je trei dan [-!J uzaao k Ocu i sjedi njemu zdesna u 21

slavi [slavu], koju je uvijek imao i ima. Vjerujemo da e nas on, oiene u njegovoj smrti i krvi, uskrisiti u posljednji dan u ovom tijelu u kojem sada ivimo, te se nadamo da emo od njega zadobiti ili vjeni ivot kao nagradu za dobra djela ili kaznu vjeite muke za grijehe. To itaj, to obdravaj, toj vjeri podloi svoju duu! Od Krista Gospodina zadobit e i ivot i nagradu [ nagrade] 73-74: Saetak vjerovanja Clemens Trinitas
Ovaj se saetak nazivao i Fides catholica Sancti Augustini episcopi (Codex Augiensis [Reichenau] XVIII, 9. stoljee, izd. KiiBS). Nastao je u 5. i 6. stoljeu u junoj Francuskoj i odatle je dospio u panjolsku. Izd.: I. A. de Aldama u: Greg 14 (1933) 487 si / KiiA 65 si / KiiBS 147 si; usp. 12. - Reg.: CIPL 1748.

73

Milostivo Trojstvo je jedno boanstvo. Otac, isto tako i Sin i Duh Sveti su jedan izvor, jedna supstancija, jedna snaga, jedna mo. Kaemo i najpobonije ispovijedamo d a j e Otac Bog, d a j e Sin Bog i d a j e Duh Sveti Bog. Katolikim i apostolskim rijeima ispovijedamo da su tri spomenute osobe jedna supstancija. Zato su Otac i Sin i Duh Sveti, i tri su jedno [usp. 1 Iv 5,7} Tri, niti pomijeani, niti podijeljeni, nego u razliitosti povezani i u povezanosti podvojeni; ujedinjeni supstancijom a razlueni imenima, povezani naravi a podvojeni osobama, jednaki boanstvom, isti velianstvom, sloni trojstvom, sudionici slavom. Oni su tako jedan da ne sumnjamo da su i trojica. Ispovijedamo da su oni tako trojica da se meusobno ne mogu odijeliti. Zato nema sumnje, uvreda jednoga je pogrda svih, jer se hvala jednoga odnosi na slavu svih. Ovo je naime, prema evaneoskom i apostolskom uenju glavna toka nae vjere, da se na Gospodin Isus Krist ne razlikuje od Oca niti po iskazivanju asti, niti po moi snage, niti po boanstvu supstancije, niti po vremenskom trajanju. 1 I zato tko kae da Sinu Bojem, koji je pravi Bog kao i pravi ovjek samo bez grijeha, nedostaje neto od ovjetva ili od boanstva, treba ga smatrati odijeljenim od Katolike i apostolske crkve. 75-76: Pseudo-Atanazijev saetak vjerovanja Quicumque
U istraivanju se probilo gledite da sastavlja tog saetka vjerovanja nije Atanazije Aleksandrijski, ve da ga treba traiti medu zapadnim teolozima. Dodue najvei broj starijih rukopisa navodi Atanazija kao sastavljaa, drugi papu Anastazija I. Ali kako oni ne seu dalje unatrag od 8. stoljea, s pravom se sumnja u njihovu pouzdanost. Grki tekstovi koji su jo preostali prijevodi su s latinskog, ne obratno, i zato se ovdje ne navode. Od onih kojima se pripisivao taj saetak vjerovanja, dolaze u obzir prije svega: Hilarije Poitierski, umro 367. (tako M. Speroni); Ambrozije Milanski, umro 397. (H. Brewer, P. Schepens, A. E. Burn od 1926.), Nicet Remesijanski, umro 414. (M. Cappuvns: usp.*19); Honorat Arleki, umro 429. (Burn 1896.); Vinko Lerinki, umro prije 450. (G. D. W. Ommanev); Fulgencije Ruspijski, umro 532. (I. Stiglmavr); Cezarije Arleki, umro 543. (G. Morin prije 1932.); Venancije Fortunat, umro 601. (L. A. Muratori). Danas se vie ne zastupa teza o panjolskom pretpriscilijanskom izvoru (K. K'hstle). Danas prevladava uvjerenje daje taj saetak vjerovanja sastavio neki nepoznati autor izmeu 430. i 500. u junoj Francuskoj, vjerojatno u pokrajini Arles. Tijekom vremena

74

*74

Hilarije Poitierski, De synodis 61 (PL 10,522). Ali umjesto substantiae divinitate (po bozanstvenosti supstancije) tamo se nalazi: substantiae diversitate (po razliitosti supstancije).

22

je taj saetak vjerovanja, kako na Zapadu tako i na Istoku, zadobio takvo znaenje daje u srednjem vijeku bio stavljan u isti red s apostolskim i nicejskim saetkom vjerovanja i upotrebljavao se u liturgiji. Izd.: Liturgijski tekst: Rimski brevijar, sluba prvog asa nedjeljom (u izdanjima prije 1954.). Izvorni tekst: C. H. Turner, u: JThSt 11(1910) 407-411 / A. E. Burn, An Introduction to the Creeds and to the TeDeum (London 1899) 191-193 / isti, The Athanasian Creedanditsearly Commentaries (Texts and Studies 4/1: Cambridge 1896) 4-6 / isti, Facsimiles ofthe Creeds (H. Bradshavv Societv 36; London 1909) Tafel XV-XXIV /KiiA 232 si / Hn 150 / Ltzm 16-18 / PL 88, 585 si (grki PG 28, 1581A-1584C). - Reg.: CIPI167. Nie se kao glavni tekst navodi onaj liturgijski tekst. Usporedni tekst [odstupanja u uglatim zagradama]: izvorni tekst.

(1) Tkogod se eli spasiti, taj se prije svega mora drati katolike vjere: (2) Tko- 75 god [tko]ne bude nju uvao itavu i neokrnjenu, bez sumnje e zauvijek propasti. (3) A ovo je katolika vjera da tujemo Boga u Trojstvu i Trojstvo u jednosti, (4) niti mijeajui osobe, niti dijelei supstanciju: (5) drugaje naime osoba Oca, drugaje [osoba] Sina, a druga [osoba] Duha Svetoga; (6) ali jedno je boanstvo Oca i Sina i Duha Svetoga, jednaka slava, suvjeno velianstvo. (7) Kakav Otac, takav Sin, takav [i] Duh Sveti: (8) nestvoren Otac, nestvoren Sin, nestvoren Duh Sveti; (9) neizmjeran Otac, neizmjeran Sin, neizmjeran Duh Sveti; (10) vjean Otac, vjean Sin, vjean Duh Sveti; (11) a ipak ne tri vjena nego jedan vjeni; (12) isto tako ne tri nestvorena, ne tri neizmjerna, nego jedan nestvoreni [neizmjerni] i jedan neizmjerni [nestvoreni]. (13) Slino, svemogu Otac, svemogu Sin, svemogu Duh Sveti; (14) a ipak ne tri svemogua nego jedan svemogu. (15) Tako (je) Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh Sveti; (16) a ipak ne tri Boga, nego jedan Bog. (17) Tako (je) Gospodin Otac, Gospodin Sin, Gospodin Duh Sveti; (18) a ipak ne tri Gospodina, nego jedan je [-!]Gospodin: (19) kao to smo po kranskoj istini duni da zasebno svaku osobu ispovijedamo [i]kao Boga [i] Gospodina, (20) tako nam kranska vjera zabranjuje da govorimo o tri Boga ili Gospodina. (21) Otac nije ni od koga nainjen, niti stvoren, niti roen; (22) Sin je jedino od 76 Oca, ne nainjen, niti stvoren, nego roen; (23) Duh Sveti od Oca i Sina nije nainjen, nit istvoren, niti roen, nego proizlazi. (24) Dakle, jedan Otac, ne tri Oca; jedan Sin, ne tri Sina; jedan Duh Sveti, ne tri Duha Sveta. (25) / [-!]u tom Trojstvu nita (nije) prije ili poslije, nita vee ili manje, (26) nego sve tri osobe su meu sobom suvjene i sujednake. (27) Tako da u svemu, kao stoje ve spomenuto, treba tovati i \ednost u Trojstvu i Trojstvo u jednosti [Trojstvo u jednosti i jednost u Trojstvu]. (28) Dakle, tko eli biti spaen, ima tako misliti o Trojstvu. (29) Meutim, za vjeno je spasenje potrebno zduno vjerovati i u utjelovljenje Gospodina naega Isusa Krista. (30) Prava je dakle vjera da vjerujemo i ispovijedamo d a j e Gospodin na Isus Krist Sin Boji [i ujedno] Bog i ovjek: (31) Bog je roen iz Oeve supstancije prije vjekova, a ovjek je roen iz majine supstancije u vremenu; (32) potpuni Bog, potpuni ovjek koji se sastoji od razumske [umne]due i ljudskog tijela; (33) jednak Ocu po boanstvu, manji od Oca po ovjetvu; (34) koji, premda je Bog i ovjek, ipak nije dva, nego jedan Krist; (35) jedan, ne pretvorbom boanstva u tijelo [tijelu] nego uzimanjem ovjetva u Boga [Bogu]; (36) posve jedan, ne mijeanjem supstancije, nego jednou osobe. (37) Naime, kao to su razumska [umna] dua i tijelo jedan ovjek, tako su Bog i ovjek jedan Krist. (38) On je trpio za nae spasenje, siao nad pakao, trei dan uskrsnuo [ustao] od mrtvih, (39) uzaao na nebesa, sjedi [sjede] zdesna Ocu, odakle e doi [-!] suditi ive i mrtve.

23

(40) Pri njegovom dolasku imaju svi ljudi uskrsnuli sa [ ujsvojim tijelima i poloit e raun o svojim djelima; (41) i koji su inili dobro ii e u ivot vjeni, koji su pak [-\] (inili) zlo u oganj vjeni. (42) To je katolika vjera: tkogod [tko]je ne bude vjerno i postojano vjerovao, nee se moi spasiti.

24

Drugi dio

DOKUMENTI CRKVENOG UITELJSTVA

Zbog pomanjkanja izvora nije mogue tono odrediti razdoblje pontifikata nekih rimskih biskupa, posebno onih od 1.-3. i od 9.-10. stoljea. Trajanje pontifikata navodi se prvenstveno prema autorima L. Duchesne, Th. Mommsen, Ph. Jaffe i F. X. Seppelt. Uzeti su u obziri noviji zakljuci. Navedena su i vjerojatna odstupanja. Napravljena je usporedba i s Annuario Pontificio kojem je A. Mercati 1949. godine dodao popis papa, koji je popravljen u odnosu na onaj ranijih godina.

PETAR: 30.? -67.? LINO: 67.? - 7 6 . (79.?) ANAKLET: 76. (80.?) - 9 0 . (88.?)

K L E M E N T I. RIMSKI: 92. (88.?) - 101. (97.?) 101-102: Pismo Dia tas aifnidious Korinanima, oko 96.
Povod pismu bila je pobuna u korintskoj zajednici u kojoj je nekim prezbiterima nepravedno bila oduzeta njihova sluba. Taj je tekst najranije svjedoanstvo o brizi rimske Crkve za druge Crkve. Pisac se nigdje izriito ne spominje kao rimski biskup; to ini tek Irenej. Po svemu sudei, bio je to vodei lan prezbiterija. Izd. [ * 101; 1021 K. Bihlmever - W. Schneemelcher, Die apostolischen Vater 1 (Tubingen 1956 2 ) 57 si; 38 66 69 / J. A. Fischer, Die apostolischen Vater (Schriften des Urchristentums 1; Darmstadt 1981) 75-77 35 99 105 / F. X. Funk, Potres apostolici 1 (Tubingen 1901) 150 si; 108 172 si 182 / J. B. Lightfoot, The Apostolic Fathers l/U: S. Clement ofRome (London 1890) 121-129; 35 169-171 184 / H. Hemmer, Les Pere Apostoliques II. Clement de Rome (Pari 1909) 82-88; 18 118 130 / C. Th. Schaefer, u: FIP 44 (1941) 45-47; 13 63 si 69. - Reg.: JR 9.

Hijerarhijski red meu lanovima

Crkve

(pogl. 40, br. 1)... budui da smo dobili uvid u dubine boanske spoznaje, moramo pravilno initi sve to nam je Gospodin naredio initi u odreeno vrijeme; (2) on je zapovjedio da se slave prinosi i bogosluja, te da se to ne ini nasumce i bez reda nego u vlastita vremena i odreene sate. (3) On je svojim vrhovnim autoritetom odredio gdje i tko ih po njegovoj volji treba slaviti, da bi se sve inilo na svet nain te da bude ugodno i drago njegovoj volji. (4) Stoga su bogougodni i blaeni oni koji prinose svoje rtve u propisano vrijeme; jer ne vara se onaj tko izvrava naredbe Gospodnje. (5) Doista, vrhovnom sveeniku su povjereni njemu vlasititi slubeni ini, sveenicima je dodijeljeno njima vlastito mjesto, a leviti su nadleni za svoje slube. Laika obvezuju propisi za laike. 25

(pogl. 4 1 , br. 1) Brao, svatko se od nas treba Bogu svidjeti [zahvaljivati]svaki u s v o m r e d u [7 Kor 15,23] u dobroj savjesti, ne prekoraujui utvrena pravila svoje [vlastite] slube, u dostojanstvu... (pogl. 42, br. 1) Apostoli su primili od Gospodina Isusa Krista za nas radosnu vijest; Isus Krist bio je poslan od Boga. (2) Krist dakle od Boga, a apostoli od Krista. Oboje se naime dogodilo u pravilnom redu prema volji Bojoj. (3) Nakon to su primili upute i poto su po uskrsnuu naeg Gospodina Isusa Krista stekli sigurnost te bili ojaani u rijei Bojoj, izali su van s puninom Duha Svetoga i navjeivali su radosnu vijest, da e doi kraljevstvo Boje. (4) Propovijedajui u zemljama i gradovima buduim su vjernicima za biskupe i akone postavljali svoje prvijence, nakon to su ih bili provjerili u duhu. Autoritet 102 Rimske crkve

(Pgl- 7, br. 1) Piemo da bismo vas opomenuli... (pogl. 58, br. 2) Primite na savjet i neete se pokajati. (pogl. 59, br. 1) Ako pak neki ne posluaju ono stoje on [Krist]po nama kazao, trebaju znati da e se uplesti u nemale zablude i opasnosti; (2) mi emo, meutim, biti bez krivnje glede tog grijeha. (pogl. 63, br. 2) Priredit ete nam, naime, radost i veselje, budete li posluali to smo napisali po Duhu Svetom i ako otjerate buntovni gnjev svoje ljubomore, u skladu s molbom za mir i slogu koju smo oitovali u ovom pismu. EVARIST: 101. ( 9 7 . ? ) - 1 0 5 . ALEKSANDAR I.: 105. ( 1 0 7 . ? ) - 1 1 5 . (116.?) KSISTO (SiKSO) I.: 115. (116.?) -125.? TELESFOR: 125.?-136.? HIGIN: 136.?-140.? PIO I.: 140.?-155.? ANICET: 1 5 5 . ? - 1 6 6 . SOTER: 1 6 6 . ? - 1 7 4 . (175.?) ELEUTERIJE: 174. (175.?) - 1 8 9 ? VIKTOR I.: 189. - 1 9 8 . (199.?) Z E F I R I N : 198. (199.?) - 217. 105: D o g m a t s k e izjave Zefirina i Kaliksta
Hipolit Rimski navodi ove izjave u dokazivanju protiv Kaliksta u svom djelu (u PG krivo pripisanom Origenu Aleksandrijskom) Philosophumena, odn. Refutatio omnium haeresium IX 11, napisanom nakon 222. Neki drugu izjavu Nije umro Otac... umjesto Kalikstu pripisuju Zeiirinu. Budui da Zefirinove rijei, tako kako su navedene, uvelike slie modalistikom obrascu vjerovanja, na temelju kojeg je oko 200. bio osuen Noet iz Smirne, neki dovode u sumnju njihovu autentinost. Izd.: P. Wendland, Hippolvtus 3 (GChSch; Leipzig 1916) 246,. / PG 16 (III), 3380A.

26

Utjelovljena

Rije 105

Samog je Zefirina naime on [Kalikst] naveo dajavno kae: Poznajem samo jednog Boga Krista Isusa i osim njega niti jednog drugog koje je roen i mogao trpjeti. Ali ukoliko je on [Kalikst] tada kazao: Nije umro Otac, nego Sin izazvao je beskrajni spor u narodu. KALIKST I.: 217. (218.?) - 2 2 2 . (223.?) URBAN I.: 222.? - 2 3 0 . PONCIJAN: Srpanj/kolovoz 230. - 2 8 . rujna 235. ANTER: 2 1 . (22.?) studenog 235. - 3 . sijenja 236. FABIJAN: 10. sijenja 236. - 2 0 sijenja 250. KORNELIJE: Oujak 251. - lipanj (rujan?) 253. 108: Pismo Quantam sollicitudinem biskupu Ciprijanu Kartakom, god. 251.
Radi se o ispovjesti vjere koju su pred Kornelijem poloili Maksim, Urban i drugi Afrikanci koji su se vratili iz Novacijanovog raskola, a Kornelije ju je priopio Ciprijanu. Izd.: G. Mercati, Le lettere di S. Comelio papa, u: Studi e Documenti di Storia e Diritto 20 (Rim 1899) 102 4 , / W. Hartel: pod Cyprian, pismo 49,2: CSEL 3/II, 611 / PL 3,744 / Routh 3,19 (= Pismo 2). -Reg.: JR 111.

Monarhijski ustroj Crkve M i . . . znamo daje Kornelije izabran od svemogueg Boga i Krista naeg Gospodina za biskupa presvete katolike Crkve; mi priznajemo svoju zabludu; podlegli smo prijevari; bili smo uhvaeni nevjerom i zavodljivom govorljivou. Premda se ini kao da smo imali izvjesno zajednitvo s ovjekom krivovjerja i raskola, nae je srce ipak uvijek bilo u Crkvi; znamo dobro da postoji jedan Bog ijedan Krist Gospodin, kojeg smo ispovijedali, jedan Duh Sveti, te da u Katolikoj crkvi mora biti jedan biskup [pretpostavljeni]. 109: Pismo Hina de gnos biskupu Fabiju Antiohijskom, god. 251.
Izvadak iz izgubljenog pisma koji je sauvan kod Euzebija Cezarejskog, Historia ecclesiae VI 43,11. Izd.: E. Schwartz, Eusebius Werke 2: Kirchengeschichte (GChSch) 618,, / PL 3.765AB / PG 20,621 A / Routh 3,23 si - Reg.: JR 106 s dodatkom.

108

Crkvene slube i stalei Zar zatitnik evanelja [Novacijan] nije shvaao da u katolikoj Crkvi treba biti samo jedan biskup? U njoj ima, kao to je on to dobro znao [a kako i ne bi?] 46 sveenika, 7 akona, 7 subakona, 42 akolita, 52 egzorcista, itaa i vratara kao i preko 1500 udovica i potrebitih pomoi. Sve njih hrani Gospodinova milost i ovjekoljublje. LUCIJE: 25. (26.?) lipnja 253. - 5 . oujka 254. 27

109

STJEPAN I.: 12. (28.?) svibnja 254. - 2. kolovoza 257. 110: Pismo (ulomak) Ciprijanu Kartakom, god. 256.
Rijei Stjepana I., koje su sauvane kod Ciprijana u pismu (74) Pompeju, predstavljaju odgovor na odluke afrike sinode (u uskrsno vrijeme 256.) koja je nijekala valjanost krtenja (kod) krivovjernika. Njima papa suprotstavlja rimsku predaju. O tome pie Euzebije Cezarejski, Historia ecclesiae VII 3,1: Stjepan, uvjeren da se ne smije nita novo uvoditi suprotno predaji, koju je bio primio jo od najstarijih vremena, to je vrlo teko podnosio (Stephanus nihil adversus traditionem, quae iam inde ab ultimis temporibus obtinuerat, innovandum ratus, gravissime id tulit: Schwartz, u * 109,638, ,,/PG 20.642A). Izd.: W. Hartel: CSEL 3/11,799 (kod Ciprijana, Pismo 74) PL 3.1774B-1175A. - Reg.: JR 125.

Krtenje 110

krivovjernika

(pogl. 1.)... Budu li dakle neki iz bilo kojeg krivovjerja doli k vama, neka se ne uvodi nita novo, osim onog to je predano, da im se poloi ruka u znak pokore, budui da ni sami krivovjernici zapravo ne krste one koji dolaze k njima, nego ih samo primaju u zajednicu. (Ciprijan ne prihvaa te rijei pape Stjepana i nastavlja:) (pogl. 2.) [Stjepan]je zabranio da se pridolica iz bilo kojeg krivovjerja krsti u Crkvi, to jest prosudio je da su krtenja svih krivovjernika ispravna i valjana. 111: Pismo (ulomak) biskupima Male Azije, god. 256.
Stjepanove rijei navodi biskup Firmilijan iz Cezareje Kapadocijske u pismu Ciprijanu iz Kartage, pogl. 18. Papa je zaprijetio biskupima Cilicije, Kapadocije, Galacije i susjednih pokrajina da e raskinuti zajednitvo s njima jer su krivovjernike nanovo krstili. Izd.: W. Hartel: CSEL 3/11,822 (kod Ciprijana, pismo 75,18); pridodana mjesta 813 815 821 /PL 3,1218A 1206B 1209 1210B 1217B. - Reg.: JR 126

Krtenje 111

krivovjernika

(pogl. 18) Ali Kristovo ime mnogo ... pomae vjeri i posveenju krtenjem, tako da svatko ma gdje bio krten u Kristovo ime, odmah postie Kristovu milost. [ U istom pismu Firmilijan o odluci Stjepana I. pie sljedee:] (pogl. 5)... Stjepan je kazao, kao da su apostoli zabranili krstiti one koji dolaze iz krivovjerja i da su to predali nasljednicima na obdravanje... (pogl. 8) ... Stjepan i oni koji se s njim slau tvrde, da kod krtenja nevjernika moe uslijediti oprotenje grijeha i drugo roenje, kod kojih, kako sami priznaju nema Duha Svetoga... (pogl. 9) ... oni ne misle da bi trebalo pitati tko je krstio, jer je onaj koji je krten mogao postii milost zazvavi Trojstvo, imena Oca i Sina i Duha Svetoga ..kau da onaj koji je na bilo koji nain krten vani, moe raspoloenjem duha i svojom vjerom postii milost krtenja. (pogl. 1 7 ) . .Stjepan koji izjavljuje da po nasljedstvu dri Petrovu stolicu, nije potican nikakvim arom protiv nevjernika, priznavajui im ne malu nego najveu mo milosti, tako da kae i uvjerava da oni sakramentom krtenja peru prljavtinu starog ovjeka, da otputaju stare grijehe smrti, da ponovnim nebeskim roenjem stvaraju djecu Boju i posveenjem boanske kupke obnavljaju ih za vjeni ivot. 28

KSISTO (SIKSTO) II.: 30.? kolovoza 257. - 6 . kolovoza 258. D I O N I Z U E : 22. srpnja 259. (260.?) - 27. (26.?) prosinca 268. 112-115: Pismo (ulomak) Dioniziju biskupu aleksandrijskom, god. 262.
Ovo pismo nije napisano prije kraja 260., upravljeno je protiv triteista i sabelijanaca. Djelomino je sauvano kod Atanazija, De decretis Nicaenae synodi 26. Izd.: H. G. Opitz, Athanasius Werke 2/1 (Berlin-Leipzig 1935) 22sl / Ch. L. Feltoe, Dionisiou Leipsana. The Letters and other remains of Dionysius of Alexandria (London 1904) 177-182 / PG 25,461C-465A / Routh 3,373-377. - Reg.: JR 136.

Trojstvo i utjelovljenje (pogl. 1) Zatim u pak s pravom govoriti i protiv onih koji na bilo koji nain dije- 112 le, sijeku i dokidaju najasnije navijetanje Boje crkve, jednost u tri sile, tri odvojene supstancije i tri boanstva. Doznao sam naime da neki od onih koji vas poduavaju i izlau Boju rije vode k takvom shvaanju. Postavljaju se, tako rei, na dijametralno suprotno stajalite Sabelijevu miljenju. On naime huli kad kae da je upravo Sin Otac i obratno. Oni naime na neki nain navijetaju tri boga, dijelei svetu jednost u tri potpuno odijeljene supstancije, strane jedna drugoj. Nuno je naime da Boja Rije bude prije svega zdruena s Bogom, a Duh Sveti da prebiva u Bogu i u njemu ostane. Zato je bezuvjetno nuno da boansko Trojstvo bude u jednom, kao u jednom aritu, prije svega da u Bogu svemoguem sve bude sabrano i zdrueno. Jer uenje ludog Marciona, cijepanje i dijeljenje jednosti u tri poela, davolsko je uenje a ne onih pravih Kristovih uenika i onih kojima je milo uenje Spasitelja. Oni naime tono znaju da boansko Pismo dodue navijeta Trojstvo, ali da ni Stari ni Novi zavjet ne navijetaju tri boga. (pogl. 2) Neemo pak manje koriti one koji smatraju d a j e Sin stvorenje i misle 113 daje Gospodin nainjen poput bilo ega stoje zbilja nainjeno, jer boanske rijei za njega svjedoe o pravom i dolinom roenju, a ne o nekom oblikovanju ili stvaranju. Nije dakle bilo kakva, nego najvea hula, govoriti za Gospodina daje nainjen rukama. Jer ako je Sin nainjen, onda jednom bijae vrijeme u kojem njega nije bilo; meutim, on bijae uvijek, ako je on, kao to sam kae, u Ocu [Iv 14,10 sl]i ako je Krist Rije, Mudrost i Sila - jer daje Krist to, kao to znate, kau boanska Pisma [Iv 1,14; 1 Kor l,24]-a to su upravo sile Boje. Ako je pak Sin bio nainjen, onda bijae vrijeme kad njega nije bilo; dakle, bilo bi vrijeme u kojem je Bog bio bez njega; a to je posve besmisleno. I to bih se ja jo vie o tome trebao oitovati vama, muevima, punima Duha, koji tono znaju kakve nesuvislosti nastaju iz tvrdnje daje Sin stvorenje? ini mi se da vodee glave takvog gledita nisu na to mislile, i za to su skroz naskroz promaile istinu, jer su drugaije shvatile (rijei) Gospodin me je stvorio kao poetak svojih putova [Izr 8,22: Septg.]nego li to eli boansko i proroko Pismo na tom mjestu. Jer, kao to znate, ne postoji samo jedno znaenje (rijei) stvorio. Naime, stvorio na tom mjestu treba rezumjeti u smislu postavio na vrh od njega nainjenih djela, nainjenih pak po samom Sinu. Stvorio se pak tu ne kae u smislu nainio. 29 H4

Postoji naime razlika izmeu stvoriti i nainiti. Nije li upravo taj tvoj Otac tebe stekao, tebe nainio i tebe stvorio? [Pnz 32,6: Septg.\kae Mojsije u velikoj pjesmi u Ponovljenom zakonu. Vama bi takoer mogao netko rei: O vi nerazumni ljudi, [da lije dakle] stvorenje prvorodenac svakoga stvorenja [Kol 1,15\ koji je roen u krilu zvijezde jutarnje [Ps 110,3: Septg.\ koji je kao mudrost kazao: Prije sviju breuljaka on me rodio [Izr 8,25: Septg.J! Moe se naime i na mnogim mjestima boanske objave nai reeno daje Sin bio roen, ali ne daje bio nainjen. Zbog toga su oni koji se usuuju govoriti daje njegovo boansko i neizrecivo roenje nekakvo stvaranje, jednoznano zavedeni, jer zastupaju lai u odnosu na roenje Gospodina. 115 (pogl. 3) Ne smije se dakle niti udesnu i boansku jednost dijeliti u tri boanstva, niti Gospodinovu neizmjerno nenadmaivu veliinu i dostojanstvo umanjivati (navodnim) stvaranjem. Naprotiv, mora se vjerovati u jednoga Boga, Oca svemoguega, i u Isusa Krista njegovog Sina, i u Duha Setoga, i daje Rije sjedinjena s Bogom svega. Jer on kae: Ja i Otac jedno smo [Iv 10,30\ i ja sam u Ocu i Otac u meni [Iv 14,10]. Tako e naime biti ouvano kako boansko Trojstvo, tako i sveto navijetanje jednosti. FELIKS I.: 5. (3.?) sijenja 269. - 3 0 . prosinca 274. EUTIHIJAN: 4. (3.?) sijenja 275. - 8 . (7.?) prosinca 283. KAJ: 17. (16.?) prosinca 283. - 2 2 . travnja 295. (296.?) M A R C E L I N : 30. lipnja 295. (296.?) - 25. listopada (15. sijenja?) 304. 117-121: Sinoda u ELVIRI (panjolska), 300.-303.?
Nije sigurno koje se godine odravala sinoda u Elviri (danas predgrae Granade). Prema L. Duchesneu danas se preteito uzimaju godine 300.-303. (drugi 306.-312. ili vrijeme Silvestra I.). Na temelju dokumenata siguran je samo dan otvaranja: 15. svibnja. ini se daje kan. 33 te sinode najstariji zakon o celibatu. Izd.: Bruns 2,3 5-7 12 /MaC 2,7B-18C /HaC 1.251A-258C / P L 84,303-310 /CdLuc 383-393 / CVis 3 6 si 15.

Nerazrjeivost 117

enidbe

Kan. 9. Isto tako treba eni vjernici, koja je napustila svog preljubnikog mua vjernika i dovodi drugoga, zabraniti joj da ga dovede; ako ga dovede, ne smije primiti priest prije nego li onaj kojeg je napustila ode s ovoga svijeta; osim ako bi moda nuda neke bolesti natjerala da joj se prui. Celibat klerika

118

Kan. 27. Odlueno je da biskup ili bilo koji drugi klerik, smije kod sebe imati samo sestru ili roakinju djevicu posveenu Bogu; strankinju ne smije imati. 119 Kan. 33. Odlueno je da se biskupi, sveenici i akoni kao i svi klerici postavljeni u slubu, suzdravaju od svojih ena i da ne raaju djecu: tkogod bi to inio neka bude izbaen iz asnog klerikog stalea. 30

Krtenje i potvrda Kan. 38. Ako se plovi u tuini ili ako u blizini nema crkve, vjernik koji nije oka- 120 ljao svoje krtenje i koji nije bigamist moe u sluaju nude bolesti krstiti katekumena, i to tako da ga, ako preivi, privede biskupu, da bi ovaj polaganjem ruku mogao dovriti (krtenje). Kan. 77. Ako bi akon koji vodi puk, krstio neke bez biskupa ili sveenika, bis- 121 kup e ih morati usavriti blagoslovom; ako pak ranije napuste svijet, svaki e moi biti opravdan po vjeri kojom je vjerovao. M A R C E L I.: svibanj/lipanj 308. (307.?) - 1 6 . sijenja 309. (308.?) Prema shvaanju nekih istraivaa ovaj je papa istovjetan s Marcelinom. EUZEBIJE: 18. travnja 309. (310.?) - 1 7 . kolovoza 309. (310.?) MILTIJAD (MELHIJAD): 2. srpnja 310. (311.?) - 1 1 . sijenja 314. SILVESTARI.: 31. sijenja 314. - 3 1 . prosinca 335.

123: 1. sinoda u ARLESU, zapoeta 1. kolovoza 314.

Ona se uglavnom bavila donatistima. Izd.: Turner l/II/II (1939) 387sl [= pogl. 9 ] / Ch. Munier: CpChL 148 (1963) 10 si / Routh 4,306 308 si [= pogl. 8 ] / Bruns 2,108 / MaC 2,472A. Isti se kanon navodi i u sinodalnom pismu papi Silvestru: Turner, isto / CSEL 26,208,,,,, / Ch. Munier: CpChL 148 (1963) 6/KIT 122,21 (br. 16 52 57 ) / Gracijan, Decretum, d. III, odsj. 4, pogl. 109 (Frdb 1,1395).

Krtenje

krivovjernika

Kan. 9 (8). Odlueno je, glede ponovnog krtenja Afrikanaca koji primjenjuju 123 vlastiti zakon, ako netko od njih doe u Crkvu iz krivovjerja, neka ga se pita za vjerovanje, te ako se bude vidjelo d a j e on krten u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, neka mu se samo poloe ruke da primi Duha Svetoga; ako upitan odgovori da ne pozna to Trojstvo, neka ga se krsti.

1. NICEJSKI SABOR (1. opi) : 19. lipnja - 25. kolovoza 325.

Ovaj sabor 318 otaca, koji je sazvao car Konstantin Veliki, osudio je prije svega arijance. Zapoeo je 19. lipnja (ne 20. svibnja; usp. E. Schwartz, u: Nachr. der Gesellsch. der Wissensch. Gottingen [ 1904]398; Turner l/I/II [ 1904] 105: XIII Kal. Iul.). Od njega je sauvan jo samo obrazac vjerovanja, 20 kanona i jedno sinodalno pismo.

125-126: Nicejski saetak vjerovanja, 19. lipnja 325.

Pripada medu najznaajnije definicije vjere. Najbolji tekst imaju: Euzebije Cezarejski, Pismo vjernicima njegove biskupije (PG 20,1540BC); Atanazije Aleksandrijski, Pismo caru Jovijanu, pogl. 3 (PG 26.817B); De decretis Nicaenae synodi 37, 2 (usp. nie navedeno izdanje Opitza, 36); Bazilije Veliki, Pismo 125, pogl. 2 (PG 32.548C). Tekstovi kasnijih svjedoanstva ne mogu vie vrijediti kao izvorni, npr. tekst Kalcedonskog sabora (ACOe 2/I/II, 7 9 I M J ) . Po uzoru na Nicejski sabor nastao je obiaj da se sastavljaju sinodalni saeci vjerovanja. Medu latinskim prijevodima obrazaca vjerovanja, po starini se istiu verzije Hilarija Poitierskog, od kojih je ona iz djela De synodis 84 (PL 10.536A) (ukljuujui anatematizam) donesena nie uz grki tekst.

31

Izd.: [grki tekst]I. Ortiz de urbina, El simbolo Niceno (Madrid 1947) 21sl / Isti, u: OrChrPer 2 (1936) 342 si / H. G. Opitz, Athanasius Werke 2/1 (Berlin-Leipzig 1935) 30 36 si / G. L. Dossetti, // simbolo di Nicea e di Constantinopoli (Testi e ricerche di scienze religiose 2; Rim 1967) 226-237 / Hn 142 /MaC 2,665C-E (usp. 5.688B) / COeD 1 5 2 . / Kelly 215 si / Ltzm 26 si. - [latinskiprijevodi Drugi prijevod Hilarija Poitierskog (osim ve gore spomenutog) v. A. Feder: CSEL 65,150 / veina prijevoda nalazi se u zbirkama kanona, kod Turnera 1 /I/II (1904) 106-109 [ = starijil 1 /II/I (1913) 297-319 [ = kasniji) isto, 320-324 bogata zbirka inaica.

Grka 125

verzija

Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, Sina Bojega, Jedinoroenca, roenog od Oca, to jest od Oeve bti, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, roena ne stvorena, iste biti s Ocem, po kojem je stvoreno sve na nebu i na zemlji, koji je radi nas ljudi i radi naega spasenja siao i utjelovio se, i postao ovjekom, i trpio je, i uskrsnuo je trei dan, i uzaao na nebesa, i doi e suditi ive i mrtve. I u Duha Svetoga. One pak koji kau Bijae vrijeme kada njega nije bilo i Prije nego je roen, on ne bijae i On je stvoren iz niega ili koji kau d a j e nastao iz neke druge supstancije ili biti ili d a j e stvoren ili [-!]daje preobraziv ili promjenjiv, njih Katolika crkva kanjava anatemom. Latinska verzija

126

125

Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina naega Isusa Krista, Sina Bojega, Jedinoroenca, roenog od Oca, to jest od Oeve supstancije, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, roena ne stvorena, jedne supstancije s Ocem (to se grki kae homoousion), po kojem je stvoreno sve na nebu i na zemlji, koji je radi naega spasenja siao i utjelovio se, i postao ovjekom, i trpio je, i uskrsnuo je trei dan, i uzaao na nebesa, doi e suditi ive i mrtve. I u Duha Svetoga. ^ n e Pa^ ^ a ^ u Bijae vrijeme kada njega nije bilo i Prije nego je roen, on ne bijae i Daje stvoren iz niega ili koji kau d a j e nastao iz neke druge supstancije ili biti ili daje Bog preobraziv ili promjenljiv, njih Katolika crkva kanjava anatemom. 127-129: K a n o n i
Izd.: Bruns 1,16 19 18/HaC 1.326D-330B (usp.431E-436A)/MaC2,672B-673D (usp. 896 900 9 0 4 ) / C O e D 3 9 2 7 -12 3 ,/[Latinski tekstovi:]Turner 1/1/11(1904)122-133 140 si 130-133 [= stare zbirke) 2 6 2 267 272 [= zbirka Dionizija malenog] / PL 56.827C-830A. - Ovdje je Dionizijeva verzija. [ U z 128a) Kastratu (eunuhu) je dodue ve po Pnz 23,2 bio uskraen pristup crkvi Gospodnjoj. Budui pak da Pismo kae da Krist hvali eunuhe koji sami sebe onesposobie radi kraljevstva

126

32

nebeskoga (Mt 19,12) i drugom prigodom preporua samosakaenje (Ako te ... sablanjava, odsijeci Mt 5,29si; 18, 8sl; par.) moglo bi se initi neobinim osuditi ili zabraniti takvu radnju, izvedenu u najboljoj namjeri. Bilo je i takvih koji su Kristove rijei shvatili u doslovnom smislu i odobravili kastraciju: tako sekta valezijanaca, ako se moe vjerovati Epifaniju Salaminskom (Phanarion haeresium 58,1: izd. K. Holl [GChSch]2,358 / PG 41, 1009D-1011C; njega ponavlja Augustin, De haeresibus 37: izd. R. Vander Plaetse - C. Beukers: CpChL 46 [ 1969] 306 / PL 42,32). Takoer je poznato da se Origen Aleksandrijski kastrirao u mladenakoj dobi (Euzebije Cezarejski, Historia ecclesiae VI 8: izd. E. Schwartz (GChSch) 2/II, 534 / PG 2 0 , 5 3 7 AB). ini se daje Nicejski kanon 1 prva crkvena zabrana kastracije. (Pseudoepigrafski) Canones Apostolorum, iji se kanoni 21-24 odnose na to (Turner l/I/I, 17 si / Bruns 1,3 si), nisu nastali prije kraja 4. stoljea. Zbirku slinih zabrana v. kod Gracijana, Decretum, d. I, odsj. 55, pogl. 4-5 7-9 (Frdb 1,216 si). Kako se kod kastracije i sakaenja dotie pitanje prava ovjeka da raspolae svojim tijelom, tu treba navesti rijei Pija XII. koji istie naelo cjelovitosti koje treba primijeniti kod tog pitanja (govor sudionicima 1. meunarodnog kongresa histopatologije ivanog sustava, 13. rujna 1952.: AAS 44 [ 1952]782): Budui daje on [pacijent]korisnik a ne vlasnik (tijela), nema neogranieno ovlatenje da obavi ine rezanja ili sakaenja anatomske ili funkcionalne vrste. Ali na temelju naela cjelovitosti on se moe korisiti uslugama organizma u njegovoj sveukupnosti, tj. on moe raspolagati pojedinim dijelovima, razoriti ih ili osakatiti, kada i u kojoj mjeri je to nuno za dobro ovjeka u njegovoj cjelovitosti, da osigura svoju egzistenciju ili sprijei teke i trajne tete, koje se na drugi nain ne bi mogle sprijeiti, te ponovno uspostavi prirodne funkcije, koje se na drugi nain ne bi mogle uspostaviti. Izd.: MaC 2,668C / COeD 3 6 ^ , / kod Gelazija Kizikog, Historia ecclesiae II 32,1: izd. G. Loeschke - M. Heinemann (GChSch) 112,.,,, /Turner l/I/II, 112b.

Krtenje

krivovjernika 127

8. to se tie onih koji se nazivaju katarima (= istima), (tj. novacijanci), zakljuio je veliki i sveti sabor da se njima, ako se ele prikljuiti katolikoj i apostolskoj Crkvi, poloe ruke i da tako ostanu u kleru. Prije svega moraju napismeno ispovjediti da prihvaaju i da e slijediti uenje Katolike i apostolske crkve: naime da e njegovati zajednitvo kako s onima koji su po drugi put oenjeni, tako i s onima koji su u progonu zakazali. 19. to se tie paulijanaca koji su se kasnije utekli katolikoj Crkvi, vrsto je odreeno da njih u svakom sluaju treba ponovno krstiti; ako bi se pak ustanovilo da su neki od njih u prolosti bili u kleru, neka ih, ako se ini da su bez mane i prigovora, nakon ponovnog krtenja, zaredi biskup Katolike crkve. Kastracija 1. Koga bi lijenici kastrirali lijeei ga za vrijeme neke bolesti, ili barbari, on moe ostati u kleru. Tko bi pak sam sebe kastrirao, premda je bio zdrav, neka bude iskljuen iz pripadnitva kleru i od sada ne smije nitko takav biti priputen. Budui da je jasno, da se reeno odnosi na one koji taj in naprave namjerno i hotimice se kastriraju, to propis doputa ulazak u kler onima koje su kastrirali barbari ili njihovi gospodari, ako inae bude utvreno da su dostojni. Popudbina za umirue 13. to se pak tie umiruih, to treba i sada potivati stari i kanonski zakon, da se onome koji umire ne smije uskratiti posljednja i najnunija popudbina. Ako se pak on nakon odrjeenja i ponovnog stjecanja zajednitva opet nae meu ivima, tada 33

128

128a

129

on mora biti medu onima koji sudjeluju samo u molitvi; openito pak, biskup treba, uz (odgovarajuu) provjeru, pruiti euharistiju [dr.: rtveni dar] svakom koji lei na samrti i trai je. 130: Sinodalno pismo Egipanima 'Epeide tes
Izd.: Kod Atanazija Aleksandrijskog, De decretis Nicaenae synodi 36 2-4: izd. Opitz, na nav. mj. 2/1, 35. - Kod Sokrata, Historia ecclesiae I 9: PG 67,78C. - Kod Teodoreta Cirskog, Historia ecclesiae I 9,4 si: izd. L. Parmentier (GChSch) 39 / PG 82.928C. - Kod Gelazija KiziSkog, Historia ecclesiae II 34,4 si: izd. G. Loeschke - M. Heinemann (GChSch) 121.

Arijeva 130

zabluda

(pogl. 1, br. 2) Prije svega se dakle ispitivalo ono to ima veze s bezbotvom i iskvarenou Arija i njegovih sljedbenika,... i jednoglasno je zakljueno da se njegovo bezbono uenje kazni anatemom, isto tako i njegovi bogohulni govori i izrazi, koje je upotrebljavao kod svojih bogohulstava, govorei: Sin Boji je (stvoren) iz niega i j e d n o m bijae vrijeme kad njega nije bilo; on je takoer govorio d a j e Sin Boji, temeljem svoje slobodne volje, mogao initi zlo i dobro i nazivao g a j e stvorenjem i nainjenim. Sveti sabor nije to podnosio, to bezbono uenje, odn. te ludosti, te nije htio niti uti za te bogohulne govore, i sve je to kaznio anatemom. M A R K O : 18. sijenja - 7 . listopada 336. JULIJE I.: 6. veljae 337. - 12. travnja 352. 132: Pismo antiohijcima Anegnon ta grdmmata, godine 341.
Izd.: CouE 385B /PL 8.906A /PG 25,305D-308A (= Atanazije, Apologia contra Arianos 35; pismo je tamo umetnuto) / MaC 2.1229E. - Reg.: JR 186.

Prvenstvo Rimske 132

stolice

(22) ... Jer ako se kod vas, kako kaete, i dogodio stanoviti prekraj, trebala je prema crkvenim propisima uslijediti istraga, i nije se smjelo postupiti na takav nain. Trebalo je pisati svima nama, da bismo svi mogli odluiti stoje pravo. Jer pogoeni su bili biskupi, pogoene su bile ne bilo koje Crkve, nego one koje su vodili apostoli osobno. Zato nam se nije pisalo, prije svega zbog Crkve u Aleksandriji? Ili zar ne znate d a j e bio obiaj, da se najprije pie nama i da se odavde odlui to je pravo? Ako je dakle postojala takva sumnja protiv tamonjeg biskupa, moralo se pisati ovdanjoj Crkvi. 133-135: Sinoda u SERDICI, oko 343.
Ova je sinoda bila sazvana ili ujesen 343. ili ve godine 342. u Serdici (Sofija/Bugaska; o pisanju Serdika umjesto Sardika v. Turner 1/II/TII, 533), ali je izgubila svoj ekumenski karakter nedolaskom, odn. odlaskom mnogih biskupa. Njezini kanoni nabrajaju se u zbirkama po vrlo razliitom redoslijedu: usp. popis kod Turnera l/II/III, 442. Latinski tekst u svom danas postojeem obliku nije izvorni; nasuprot Turneru i Schwartzu danas pretee miljenje daje izvorni jezik tih dekreta bio grki (usp. G. v. Hankiewicz, u: ZSavStKan 2 [ 1912]44-99).

34

Izd.: Turner l/II/III (1930) 455-457 [= samo latinski s kritikim aparatom]; 492-494 [= latinski grki]/isti, u: JThSt 3 (1902) 396 si [= kan. 3 i 7 u: Prisca DionizijaMalenog] /Bruns 1,90-94 [grkii latinski] / MaC 3,7C-9C 23C-25A 32C-33C / HaC 1,637 si 641 si / PL 56,775B-777C; usp. 832C-833C; 84,116.

Redoslijed Crkvi i prvenstvo Rimske stolice

[Latinska

verzija] 133

[Kan. 3a]Izidor: Kan.4) Biskup Osije je kazao: I ovo [dodatak iz grkog: treba dodati] neka niti jedan biskup ne prelazi iz jedne pokrajine u drugu u kojoj postoje biskupi, osim moda ako je bio pozvan od svoje brae, kako ne bi izgledalo da smo zatvorili vrata ljubavi. I za ovo se treba pobrinuti: ako bi u kojoj pokrajini biskup doao u sukob sa svojim bratom biskupom, neka nitko od njih ne zove u pomo biskupe iz koje druge pokrajine. Ako pak neki biskup bude osuen u nekoj stvari, a on misli da je njegova stvar dobra, tako da jo jedanput treba ponoviti presudu, tada emo, ako vam se svia, potivati spomen na svetog apostola Petra: bilo oni koji su stvar istraivali, bilo biskupi koji se nalaze u susjednoj pokrajini, trebaju pisati rimskom biskupu; pa ako on procijeni da treba donijeti novu presudu, neka se ona donese, i on neka postavi suce. Ako pak on provjerom utvrdi, da ono stoje raspravljano ne traba vie pokretati, bit e potvreno ono to je on odluio. Svia li se to svima? Sinoda je odgovorila: Da. {Izidor, kan. 5) Biskup Gaudencije je kazao: Ako se slaete, neka se toj odluci punoj svetosti, koju ste donijeli, doda: ako je koji biskup smijenjen presudom biskupa koji prebivaju u susjednim mjestima, i ako on izjavi da njegovu stvar treba raspraviti u gradu Rimu, tada neka se nakon njegovog priziva, umjesto njega, za kojeg se ini d a j e smijenjen, na istu Stolicu ne postavlja drugi biskup, osim kada spor bude okonan presudom rimskog biskupa. [Kan. 3b] {Izidor, kan.7) Biskup Osije je kazao: Zakljueno je pak, da ako neki biskup bude optuen, i ako mu sakupljeni biskupi s istog podruja budu sudili i ako ga lie slube, a on bude smatrao daje pravedan i ako se pokae daje prizvao i utekao se preblaenom biskupu Rimske crkve od kojeg eli biti sasluan, neka se ispitivanje ponovi; neka se on udostoji pisati,biskupima koji su u graninim i susjednim pokrajinama, da oni savjesno sve istrae; i odrede istinu u odnosu na vjeru. Ako bi pak netko zahtijevao da se njegov spor jo jednom saslua i ako svojom molbom zatrai rimskog biskupa, da on sa svoje strane poalje sveenika, neka bude u vlasti biskupa to on bude htio i to bude elio: ako on odlui da treba poslati neke koji e biti prisutni i s biskupima suditi, oni e imati autoritet [onoga]od koga su poslani, to neka bude po njegovoj volji. Ako pak on bude mislio da su za okonanje spora dovoljni biskupi, neka uini to u svom premudrom naumu bude odluio. 35

134

135

[ Grka verzija] 133 3. Biskup Osije je kazao: I ovo treba dodati, neka niti jedan biskup ne prelazi iz jedne pokrajine u drugu u kojoj postoje biskupi, osim moda ako je bio pozvan od svoje brae, kako ne bi izgledalo da smo zatvorili vrata ljubavi. I za ovo se treba pobrinuti: ako bi u kojoj pokrajini biskup doao u sukob sa svojim bratom biskupom, neka nitko od njih dvojice ne zove u pomo biskupe kao suce iz koje druge pokrajine. Ako pak neki biskup bude osuen u nekoj stvari, a on misli da njegova stvar nije kriva nego dobra, tako da jo jedanput treba ponoviti presudu, tada emo, ako se vaoj ljubavi to svia, potivati spomen na svetog apostola Petra, te oni koji su donijeli presudu trebaju pisati [Juliju] 1 rimskom biskupu, kako bi biskupi susjedne pokrajine, ako je nuno, odrali novo suenje, a on neka postavi suce. Ako pak ne moe dokazati, da njegova stvar tako stoji da zahtijeva ponovno pokretanje postupka, tada ne treba ukidati jednom donesenu presudu, nego postojeu (presudu) ostaviti na snazi. 4. Biskup Gaudencije je kazao: Ako se ini ispravnim, neka se toj odluci koju si donio i koja je puna ljubavi, doda: ako neki biskup bude smijenjen presudom biskupa koji prebivaju u susjednim mjestima, i ako on izjavi da mu pripada jo jedna obrana, neka se nitko drugi ne postavlja na njegovu biskupsku stolicu, prije nego rimski biskup o tome odlui i donese svoju odredbu. 5. Biskup Osije je kazao: Zakljueno je pak, da ako neki biskup bude optuen, i ako ga sakupljeni biskupi s tog podruja lie slube, a on kao optueni potrai zatitu kod preblaenog biskupa Rimske crkve, i taj ga hoe sasluati i bude mislio da je u pravu, neka se ponovno provede ispitivanje njegove stvari. Neka se onda rimski biskup udostoji pisati biskupima, koji su u susjedstvu pokrajine, kako bi oni sve pojedinosti savjesno i brino istraili i donijeli presudu o stvari prema vjerodostojnosti istine. Ako bi pak netko zahtijevao da se njegov spor jo jednom saslua i ako se pokae daje on svojom molbom potakao rimskog biskupa da on sa svoje strane poalje sveenika, stoji u vlasti samog (rimskog) biskupa, to on bude smatrao ispravnim; te ako on odlui da treba poslati neke da sude zajedno s biskupima, posjedujui atutoritet onoga koji ih je poslao, neka onda to i odredi. Ako pak on bude mislio da su za okonanje spora i za presudu nad biskupom, dovoljni (susjedni biskupi), neka uini kako god se bude inilo ispravnim njegovoj premudroj odluci. Biskupi su odgovorili: Slaemo se s reenim. 136: Pismo sinode iz Serdike Quod semper papi Juliju I., oko 343.
Izd.: A. Feder: CSEL 65,127 / CouE 395 / MaC 3,40B / HaC 1.653C.

134

135

Prvenstvo 136

Rimske

stolice

i n i se naime da e biti najbolje i najprimjerenije, ako sveenici Gospodnji iz svih pojedinih pokrajina podnesu izvjee glavi, to jest Stolici apostola Petra.
*133 Ime pape je umetnuto.

36

LIBERIJE: 17. svibnja 352. - 24. rujna 366. 138-143: Dokumenti pape Liberija o semiarijancima, godine 357.
Papa Liberije je u izgnanstvu potpisao saetak vjerovanja sastavljen na semiarijanskoj sinodi i izopio Atanazija, pobornika nicejskog vjerovanja. Usp. Atanazije, Historia arianorum ad monachos 41 (PG 25,741), Sozomen, Historia ecclesiae IV, 15 (J. Bidez - G. C. Hansen [GChSch] 158 / PG 67,1152). Daljnja svjedoanstva su pisma samog Liberija koja su sauvana medu ulomcima povijesnog djela Adversus Valentem et Ursacium, Hilarija Poitierskog, ija je autentinost prije bezrazlono bila osporavana. Zbog toga se postavlja pitanje o pravovjernosti pape Liberija. Saeci vjerovanja koje je on prihvatio izbjegavaju nicejski pojam homooiision. Sadrajno, rije je prije svega o 1. sirmijskom saetku, protiv Pavla Samosatskog i Fotina, utvrenom na 2. sinodi u Sirmiju (Donja Panonija) 351., koji je Liberije morao potpisati u svom izgnanstvu u Bereji 357. godine. Taj saetak dobrohotno, u smislu pravovjerja, tumai i Hilarije Poitierski, strogi kritiar Liberija, De synodis 39-62. Najvjerojatnije je Liberije, doveden 358. godine u Sirmij, potpisao i 3. sirmijski saetak, sastavljen na 4. sinodi (poslije Uskrsa 358.). Taj je obrazac sastavljen iz gore spomenutog 1. sirmijskog saetka, iz 2. saetka isto tako semiarijanske sinode u Antiohiji (sinoda posveanja crkve 341.) i iz 12 anatematizamakojeje izdvojila 4. sinoda u Sirmiju i iz 19 lanaka semiarijanske sinode u Anciri (prije Uskrska 358.), pri emu su svakako isputeni glede krivovjerja posebno sumnjivi kanoni 1-5, 18, 19; usp. H. Chr. Brennecke, Hilarius von Poitiers und die Bischofsopposition gegen Konstantius 2: Untersuchungen zur dritten Phase des Arianischen Streites (337-361) (PTS 26; Berlin 1984) 265-297. Od tih saetaka navodi se samo 1. sirmijski saetak, a od ostalih samo mjesto gdje se nalaze. Izd.: Briefe des Liberius [ 138 141-143]: A. L. Feder, 5. HilariiPictaviiopera, IV. Collectanea antiariana Parisina, ser. B III/ 1 VII/ 7-9 10 11: CSEL 65, 155 167-173 / PL 10.679A-681A 688-695 (= ulomak IV VI/ 4-7 8-9 11)/ BarAE, za godinu 352. br. 13; za godinu 357. br.42-44. - Reg.: JR 207 217-219. Izd.: 1. s i r m i j s k i s a e t a k [ * 1 3 9 s i ] : G r k i je i z v o r n i t e k s t p r e d a j o m s a u v a n k o d Atan a z i j a A l e k s a n d r i j s k o g , De synodis 27 (PG 26,736-740); latinski tekst kod Hilarija Poitierskog, De svnodis 38 (PL 10,509-512). Saetak je takoer sauvan (grki) kod Sokrata, Historia ecclesiae II 30 (PG 67,280-285) i (latinski) kod Kasiodora-Epifanija, Historia ecclesiae tripartita V 7 (CSEL 71,222-226); usp. i Hn 160 / MaC 3,257A-260E / HaC 1,702. Izd.: 3. s i r m i j s k i s a e t a k : (a) 2. a n t i o h i j s k i o b r a z a c (341): predajom sauvan kod Atanazija Aleksandrijskog, De srnodis 23 (PG 26,721 si); kod Sokrata, Historia ecclesiae II 10 (PG 67,201sl); kod Hilarija Poitierskog, De synodis 29 si (PL 10, 502A-503B); usp. i Hn 154 / Ltzm 28 si / MaC 2.1339C-1342C / HaC 1.610BC. (b) anatematizmi: grki izvorni tekst kod Epifanija Konstancijskog, odn. Salaminskog, Contra haereses panaria, haer. 73, pogl. 10-11 (K. Holl, Epiphanius 3 [GChSch; Leipzig 1933]280-284/F.Oehler2/I[Berlin 1 8 6 1 ] 8 8 - 9 4 / P G 4 2 , 4 2 1 - 4 2 4 / H n 162. Epifanije navodi svih 19 anatematizama iz Ancire. 3. sirmijski saetak preuzeo je anatematizme po sljedeem redoslijedu: 6 8 7 9-17; latinski (tekst) nalazi se kod Hilarija Poitierskog, De synodis 12-27 (PL 10,489-501 / MaC 3,267D-270A / HaC 1, 707A-708C).

Osuda Atanazija i saeci vjerovanja a) Pismo Studens paci biskupima Istoka, u proljee 357. Nastojei oko mira i sloge medu Crkvama, nakon to sam primio pismo vae Ijubavi na ime biskupa Julija, lijepe uspomene, o osobi Atanazija i ostalih, a slijedei tradiciju predasnika, sa svoje sam strane poslao u Aleksandriju gore spomenutom Atanaziju sveenike grada Rima Lucija, Pavla i Helijana, da on doe u Rim, da se u njegovoj nazonosti utvrdi protiv njega ono to ne odgovara propisima Crkve. Isto tako sam mu po gore spomenutim sveenicima uputio pismo kojim sam mu poruio da, ako ne bude doao, znade da e biti iskljuen iz zajednitva Rimske crkve. Vrativi se dakle, sveenici su javili da on nije htio doi. Slijedivi dakle pismo vae lju37 138

bavi, koje ste nam uputili glede osobe gore spomenutog Atanazija, ovim vam pismom, koje sam sastavio u jednodunosti s vama, dajem na znanje da sam u miru sa svima vama i sa svim biskupima Katolike crkve, a daje pak gore spomenuti Atanazije iskljuen iz zajednitva sa mnom i s Rimskom crkvom, te iz crkvenog pismenog openja. b) 1. Saetak vjerovanja iz Sirmija (351,), koji je potpisao Liberije godine 357. 139 Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja i zaetnika svega, od koga ime svakom oinstvu na nebu i na zemlji [usp. Ef 3,15]; i u njegovog jedinorodenog Sina, naeg Gospodina Isusa Krista, roenog od Oca prije svih vjekova, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, po kojem je nastalo sve stoje u nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo; on je Rije i Mudrost i istinsko Svjetlo i ivot; on je u posljednje dane radi nas postao ovjekom, rodio se od svete djevice, bio raspet i umro i bio pokopan; i uskrsnuo je od mrtvih trei dan, uzet je na nebo, sjedi zdesna Ocu i doi e na svretku vremena suditi ive i mrtve i naplatiti svakome prema njegovim djelima. Njegovo kraljevstvo je bez kraja i traje za vjena vremena. On nee naime samo u ovo vrijeme sjediti zdesna Ocu nego i u buduem; i u Duha Svetoga, tj. Tjeitelja, koga je obeao poslati apostolima nakon svoga uzaaa na nebo i koga je poslao da ih poui i na sve opomene; po njemu e biti posveene i due onih koji ispravno vjeruju u njega. 140 1. One pak koji kau, Sinje iz niega, ili iz neke druge supstancije a ne od Boga, i da bijae vrijeme kad njega nije bilo: njih sveta i Katolika crkva smatra za izopenima. 2. Opet dakle kaemo: Tko kae, Otac i Sin su dva boga, neka bude kanjen anatemom. 3.1 tko dodue kae, Krist je kao Sin Boji prije svih vremena Bog, ali ne ispovijeda d a j e on Ocu pomagao kod stvaranja svega, neka bude kanjen anatemom. 4. Tko se usudi rei, (Krist) je neroen, ili daje (samo) jedan njegov dio roen od Marije, neka bude kanjen anatemom. 5. Tko kae, d a j e Sin prema predznanju prije Marije, a ne d a j e prije vjekova roen od Oca, daje kod Boga i daje po njemu sve postalo, neka bude kanjen anatemom. 6. Tko kae, bit se Boja rastee i stee, neka bude kanjen anatemom. 7. Tko kae, rastegnuta bit Boja tvori Sina, ili tko Sinom naziva rastegnutu Boju bit, neka bude kanjen anatemom. 8. Tko Sina naziva unutarnjom ili izgovorenom rijeju Bojom, neka bude kanjen anatemom. 9. Tko Sina Marijinog naziva obinim ovjekom, neka bude kanjen anatemom. 10. Tko od Marije (roenog) naziva Bogom i ovjekom, te time misli na neroenog Boga, neka bude kanjen anatemom. 11. Tko rijei: Ja sam Bog, prvi i posljednji, i osim mene nema Boga [Iz 44,6], koje su izgovorene za unitenje idola i onih koji nisu nikakvi bogovi, shvaa na 38

idovski nain u smislu nijekanja Bojeg jedinoroenca (roenog) prije svih vjekova, neka bude kanjen anatemom. 12.Tko uje: Rije tijelom postade [Iv l,14]imisli da se Rije pretvorila u tijelo, ili kae da je Rije pretrpivi promjenu uzela tijelo, neka bude kanjen anatemom. 13. Tko uje, da je jedinoroeni Sin Boji bio raspet te kae daje njegovo boanstvo podlono propadanju ili trpljenju ili promjeni ili smanjivanju ili dokinuu, neka bude kanjen anatemom. 14. Tko kae da Nainimo ovjeka [Post 1,26]nije Otac kazao Sinu, nego da je Bog sam sebi (to) govorio, neka bude kanjen anatemom. 15. Tko kae da Abraham nije vidio Sina [Post 18,l-22jnego neroenog Boga ili dio njega, neka bude kanjen anatemom. 16. Tko kae da se s Jakovom nije hrvao Sin kao neki ovjek [Post 32, 25-31] nego neroeni Bog ili dio njega, naka bude kanjen anatemom. 17. Tko rijei Gospodin zapljuti ognjem od Gospodina [Post 19,24] ne shvaa od Oca i od Sina, nego kae daje Otac sam pustio pljusak, neka bude kanjen anatemom; Gospodin, Sin, je pustio pljusak od Gospodina, od Oca. 18. Tko uje d a j e Otac Gospodin i d a j e Sin Gospodin i da su Gospodin Otac i Sin, te budui d a j e Gospodin od Gospodina (pustio pljusak), pa govori o dva boga, neka bude kanjen anatemom, jer mi ne dodajemo Sina Ocu nego (kaemo d a j e on) Ocu podreen. Jer niti je on mimo Oeve volje siao nad Sodomu, niti je od sebe pustio pljusak, nego od Oca, naime na poticaj Oca; on takoer ne sjedi sebi zdesna, nego on uje Oeve rijei: Sjed^ meni zdesna [PS 110,1]. 19. Tko kae, Otac i Sin i Duh Sveti su jedna osoba, neka bude kanjen anatemom. 20. Tko kae, kad on Duha Svetoga naziva Tjeiteljem, d a j e on neroeni Bog, neka bude kanjen antemom. 2 1 . Tko ne kae, kako nas je Gospodin pouio, d a j e Branitelj razliit od Sina on (Sin) je naime kazao: Drugog Branitelja poslat e Vam Otac kojeg u moliti [Iv 14,16]-neka bude kanjen anatemom. 22. Tko kae, Duh Sveti je dio Oca ili Sina, neka bude kanjen anatemom. 23. Tko Oca i Sina i Duha Svetoga naziva trima bogovima, neka bude kanjen anatemom. 24. Tko kae, Sin Boji je nastao prema volji Bojoj kao jedno od stvorenja, neka bude kanjen anatemom. 25. Tko kae, Sinje roen protiv Oeve volje, neka bude kanjen anatemom. Jer Otac nije prisiljen naravnom nunou rodio Sina, a da nije htio: nego im ga je zaelio, pokazao ga je kao od sebe (roenog), izvanvremenskog i nepodlonog trpljenju. 26. Tko Sina naziva neroenim i bez poetka, a ujedno govori o dvojici bez poetka i o dvojici neroenih, i tako pravi dva boga, neka bude kanjen anatemom. Sinje naime izvor i poelo svega; a izvor i poelo Krista je Bog. Tako mi naime na poboan nain sve svodimo preko Sina na jedno jedincato poelo bez poetka. 27. I nakon to ponovno zajedno briljivo preispitamo razumijevanje kranskog uenja, kaemo: Tko ne kae daje Krist Bog, Sin Boji, prije vjekova i daje po39

magao Ocu pri stvaranju svega, nego kae, on je nazvan i Kristom i Sinom Bojim i primio poetak svog Bojeg bia tek od asa kad je roen od Marije, neka bude kanjen anatemom.

c) Pismo Pro deifico biskupima Istoka, u proljee 357.

[ Uvodni tekst Hilarija Poitierskog:]Nakog svega onoga stoje uinio i obeao, Liberije je, poslan u progonstvo, sve unitio piui prekriteljima, arijanskim krivovjernicima, koji su nepravedno donijeli presudu protiv svetog Atanazija, pravovjernog biskupa.

[Liberijevo pismo:](l) Po bogodanom strahopotovanju vaa je sveta vjera poznata Bogu i ljudima dobre volje [Lk 2,14\ Zakon naime kae: Sudite pravo, sinovi ljudski [Ps 58,2], ja nisam branio Atanazija, nego budui da ga je primio moj predasnik biskup Julije, blaene uspomene, bojao sam se da u neemu ne budem smatran prekriteljem. im sam pak saznao, kad se to Bogu svidjelo, da ste ga vi s pravom osudili, odmah sam se suglasio s vaim miljenjem. Isto tako sam dao da se caru Konstantinu, po naem bratu Fortunacijanu, odnese pismo o njegovoj osobi, to jest o njegovoj osudi. Poto je dakle Atanazije iskljuen iz zajednitva sa svima nama, ja vie neu primati niti njegove poslanice; kaem da sam sa svima vama i sa svim biskupima na Istoku, odn. u svim pokrajinama, u miru i jednodunosti. (2) Da biste tonije znali da ja u tom svom pismu iskazujem pravu vjeru, na gospodar i moj brat Demofil, udostojao se po svojoj dobrohotnosti izloiti mi vau katoliku vjeru, koju su u Sirmiju tumaila, izlagala i prihvatila mnoga braa i nai subiskupi (- to'\e arijanska podjiuklost, to sam zapisao ja, a ne otpadnik, nastavlja Liberije: -) od svih koji su bili nazoni, i ja sam je dragovoljno prihvatio (- sveti Hilarije kanjava ga anatemom: Liberije, ja tebe i tvoje sljedbenike kanjavam anatemom - ) , ni u em nisam protuslovio, dao sam svoju suglasnost; nju slijedim i nju prihvaam. (- Ponovo, i po trei put anatema tebi, prevrtljivi Liberije -). Tako sam mislio da trebam zamoliti vau svetost, jer ve vidite da sam u svemu s vama istog miljenja, da se udostojite zajednikim miljenjem i nastojanjem postii, da se, kad budem otputen iz progonstva, vratim na Stolicu koja mi je po Bogu povjerena.

d) Pismo Quia scio Urzaciju, Valentu i Germinjju, godine 357. (1) Budui da znam da ste vi sinovi mira, te da volite slogu i jednodunost katolike Crkve, obraam vam se ovim pismom, predraga brao u Gospodinu, ne natjeran nudom - Bog m i j e svjedok - nego za dobro mira i sloge, stoje ispred muenitva. Neka zato vaa razboritost uzme na znanje, d a j e Atanazije, koji je bio biskup Aleksandrijske crkve, [kanjen od mene]prije nego li sam [pisao]na dvor svetog cara, u skladu s pismom biskupa Istoka, [da]je on iskljuen i iz zajednitva rimske Crkve,

*141

Ovi umeci ne potjeu od Hilarija, nego od sakupljaa ili prepisivaa ovih pisama: usp. A. L. Feder: SBWienAk 162/IV (1910) 123 si.

40

to svjedoi cjelokupno sveenstvo Rimske crkve. Samo je ovo bilo razlogom da sam naizgled dosta kasno o njegovoj osobi pisao pisma brai i subiskupima Istoka, kako bi moji izaslanici koje sam iz grada Rima uputio na dvor (uznastojali), da biskupi koji su bili prognani, i mi zajedno s njima, bili opozvani iz progonstva, ako bi to bilo mogue. (2) A hou da znate i ovo, kako sam zamolio brata Fortunacijana da moje pismo premilostivom caru [odnese, koje sam sastavio za biskupe Istoka, da bi i oni sami znali da sam zajedno s njima odvojen od zajednitva s Atanazijem. Nadam se da e ga njegova pobonost rado primiti za volju mira... Neka vaa ljubav uvidi da sam ovo uinio s dobrohotnom i nevinom nakanom. Zato se tim pismom obraam vama i zaklinjem vas Bogom svemoguim i Kristom Isusom, njegovim Sinom, naim Bogom i Gospodinom, da se udostojite premilostivog cara] 1 Konstancija Augusta nagovoriti i zamoliti ga, da za dobro mira i sloge, u emu se njegova pobonost uvijek isticala, naredi da me se vrati Crkvi povjerenoj mi od Boga, kako za njegovog vremena Rimska crkva ne bi pretrpjela nikakve nedae... c) Pismo Non doceo Vincenciju, godine 357. (2) Mislio sam da moram obavijestiti tvoju svetost, da sam se povukao iz onog 143 sukoba o osobi Atanazija, a o njegovoj sam osobi poslao pismo brai i naim subiskupima Istoka. Budui da po Bojoj volji posvuda imamo mir, udostoj se sazvati biskupe Kampanje i to im obznaniti. Iz njihovih redova i zajedno s vaim pismom obavijestite premilostivog cara o naoj jednodunosti i miru, da bi i ja mogao biti osloboen svoje alosti... U miru smo sa svim biskupima Istoka i s vama.

D A M A Z I.: 1. listopada 366. - 11. prosinca 384. 144-147: Ulomci iz pisama biskupima Istoka, oko 374.
Prema Schwartzu, ova tri ulomkaa pripadaju razliitim pismima koja su napisana izmeu 3 7 2 . - 3 7 8 . Prema M. Richardu oni pak potjeu iz jednog te istog pisma koje je odaslano 374. (AnBoll 67 [1949] 201sl, bilj. 3). Ulomak * 144 si upravljen je protiv Marcela Ancirskog i Apolinara Laodicejskog, ija se imena meutim ne spominju, ini se daje *147 odgovor pape na 243. pismo Bazilija Velikog (PG 32,901-912). Izd.: E. Schwartz, u: ZNTW 35 (1936) 35 (1936) 20-23 / PL 13,350C-353C / MaC 3,460A-461D / CouE 495A-500A.

Trojstvo Iz istog razloga, brao, rui se bukom i ne die se (vie) onaj Jerihon, koji je slika svjetovnih pouda, jer mi svi jednim ustima priznajemo da Trojstvo ima jednu mo, jedno velianstvo, jedno boanstvo, jednu bit, te tako tvrdimo da postoji neodvojiva mo ali tri osobe, koje niti se vraaju u sebe niti umanjuju, ... nego ostaju zauvijek; 144

* 1 4 2 Zbog Homoioteleutona u nekim rukopisima manjka tekst u [...] uglatim zagradama.

41

(tvrdimo) takoer da ne postoje neki stupnjevi moi, niti razliita vremena nastanka, niti tako izgovorena Rije da bismo joj nijekali roenje, niti nesavrena tako da bi joj nedostajala Oeva narav ili punina boanstva; (tvrdimo) da Sin nije razliit po djelovanju niti po moi, nije razliit nipoemu, niti postoji drugaije nego kao roen od Oca, ne kao lani nego roen kao pravi Bog od pravoga Boga, pravo svjetlo od pravoga svjetla, te neka se ne smatra niti umanjenim niti razliitim, jer Jedinoroenac ima sjaj vjene svjetlosti [ usp. Mudr 7,26]; po prirodnom poretku naime ne moe postojati niti svjetlo bez sjaja niti sjaj bez svjetla; (on je) i slika Oeva, tako da tko je njega vidio, vidio je i Oca [Iv 14,9]; on je radi naega otkupljenja proizaao od djevice, te se rodio kao potpun ovjek za potpunog ovjeka, koji bijae sagrijeio. Tvrdimo dakle, brao, d a j e Sin Boji uzeo i potpunog ovjeka. 145 Ispovijedamo takoer daje Duh Sveti nestvoren i jednog velianstva, jedne biti, jedne moi s Bogom Ocem i naim Gospodinom Isusom Kristom. Niti zavreuje uvredu daje stvorenje Onaj koji je poslan da stvara, kako uvjerava sveti prorok govorei: Poalji Duha svoga i oni e nastati [Ps 103,30]. Zatim je jedan drugi isto tako ustvrdio: Duh me je Boji stvorio [usp. Job 33,4]. Ne smije se naime u boanstvu odvajati onoga koji je povezan u djelovanju i u opratanju grijeha. Utjelovljenje, 146 protiv apolinarista

udimo se pak, da se o nekima od naih govori, da premda se ini da imaju pravo shvaanje o Trojstvu, ... ipak ne misle pravilno o otajstvu naeg spasenja. Tvrdi se naime da kau, kao je Gospodin i na Spasitelj uzeo od Marije djevice nepotpuno ovjetvo, to jest bez duevnotti. Jao, kakva je blizina s arijancima u takvom shvaanju! Oni kau d a j e u Bojem Sinu nepotpuno boanstvo, ovi pak lano tvrde d a j e u Sinu ovjejem nepotpuno ovjetvo. Svakako pak, ako je uzeto nepotpuno ovjetvo onda je nepotpun i Boji rtveni dar, nepotpuno je i nae spasenje, jer nije spaen itav ovjek I emu je onda reena ona rije Gospodnja: Sin je ovjeji doao spasiti izgubljeno [Mt 18,11]! itav (ovjek) znai u dui i tijelu, u duevnosti i u itavoj supstanciji njegove naravi. Ako je naime itav ovjek bio izgubljen, bilo je potrebno spasiti ono stoje izgubljeno; ako je pak (ovjek) spaen bez duevnosti, onda je to protiv svjedoanstva evanelja, jer nije spaeno sve stoje bilo izgubljeno, jer na drugom mjestu sam Spasitelj kae: Ljutite se na mene jer sam spasio itavog ovjeka[ usp. Iv 7,23] Nadalje, sam prvotni prijestup i najvea iskvarenost ovjeka nalazi se u duevnosti. Jer da ovjek nije najprije izgubio osjeaj za izbor dobra i zla, ne bi bio umro: Kako da pretpostavimo da nije trebalo do kraja biti spaeno ono, za to se zna daje najvie zgrijeilo? Mi pak koji znamo da smo u cijelosti i u potpunosti spaeni, ispovijedamo prema nauku Katolike crkve daje potpuni Bog uzeo potpuno ovjetvo. Duh Sveti i utjelovljenje Rijei

147

Kao to naime nepovredivo u svemu drimo vjeru Nicejskog sabora, bez izvrtanja rijei ili iskrivljivanja smisla i vjerujui u suvjenu i jedinstvenu bit Trojstva, ni u emu ne odvajamo Duha Svetoga, nego ga tujemo zajedno s Ocem i Sinom, 42

savrena u svemu, u sili, u asti, u velianstvu i boanstvu, tako takoer vjerujemo da je punina Boje Rijei, ne izgovorene nego roene, koja nije ostala u Ocu tako da ne bi bila, nego koja u potpunosti postoji od vjenosti i za vjenost, uzela i spasila cjelovitog grenika. 148: Pismo Per filium meum biskupu Paulinu Antiohijskom, godine 375.
Izd.: PL 13,356B-357A (= Pismo 3) / MaC 3.426AB / CouE 509B-510B. - Reg.: JR 235

Utjelovljenje

Rijei

Boje

... Mora se ispovijedati daje sama Mudrost, Rije, Sin Boji, uzela ljudsko tijelo, 148 duu i duevnost, to jest potpuncg Adama i, da se jasnije izrazim, cijelog naeg starog ovjeka bez grijeha. Kao to ispovijedajui d a j e on uzeo ljudsko tijelo, ne pripisujemo mu odmah i ljudske porone strasti, tako govorei d a j e on uzeo i ljudsku duu i duevnost, ne kaemo odmah d a j e podlegao i grijehu ljudskih misli. Tko pak kae, d a j e Rije boravila u Gospodinovom tijelu umjesto ljudske duevnosti, njega Katolika crkva kanjava anatemom, a isto tako i one koji ispovijedaju dva sina u Spasitelju, to jest jednog prije utjelovljenja i drugog nakon uzimanja tijela od Djevice, a ne ispovijedaju istog Sina Bojeg i prije i poslije. 149: Pismo Hoti te apostolike kathedra biskupima Istoka, oko godine 378.
Izd.: grki kod Teodoreta Cirskog, H i s t o r i a e c c l e s i a e V, 10,2 4 si: L. Parmentier (GChSch; 1911) 295, 4 -297 4 / PG 82.1220A-C; - latinski prijevod kod Kasiodora-Epifanija, Historia ecclesiae tripartita IX,15, 24 si: W. Jacob - R. Hanslik: CSEL 71 (1952) 517 si / PL 13,369B-371B (= Pismo 7).

Osuda

apolinarizma

Znate dakle, da smo mi ve odavno osudili bezonog Timoteja, uenika krivo- 149 vjernika Apolinara, s njegovim bezbonim uenjem i nipoto ne vjerujemo da e njegova ostavtina ubudue na bilo koji nain utjecati..Krist naime, Sin Boji, na Gospodin, podario je ljudskom rodu svojim vlastitim trpljenjem spasenje u najbogatijoj punini, da cijelog ovjeka zapletenog u grijehe oslobodi od svakoga grijeha. Tko kae, on ima manji udio u boanstvu ili ovjetvu, taj se sam, pun avolskog duha, oituje kao sin pakla. Zato dakle ponovo traite od mene osudu Timoteja? On je i ovdje snagom odluke apostolske Stolice bio osuen ..zajedno sa svojim uiteljem Apolinarom... 1. CARIGRADSKI SABOR (2. o p i ) : svibanj - 30. srpnja 381.
Sabor 150 otaca definirao je prije svega boanstvo Duha Svetoga protiv mecedonijaca (pneumatomaha). Kan. 1 upravljen je protiv arijanaca svake vrste: protiv pristaa Apolinara Laodicejskog, Sabelija Ptolemeidskog, Marcela Ancirskog, Fotina Sirmijskog, Eunomija Cizikog i Eudoksija Cari-

43

gradskog. Taj je sabor nazvan opi ve u pismu mjesne sinode u Carigradu (382.) papi Damazu (kod Teodoreta Cirskog, Historia ecclesiae V 9,13: izd. Parmentier [ G C h S c h ] 2 9 3 / PG 82.1217B), ali je kao takav bio openito priznat tek mnogo kasnije. Taj je sabor zapadnoj Crkvi bio odbojan, jer je kan. 3 bio odbojan, jer je traio povlastice patrijarhata za Stolicu Novog Rima, bio je ukljuno prihvaen, i to samo u odnosu na dogmatske izjave, time stoje papa Vigilije potvrdio 2. carigarski sabor (553.).

150: C a r i g r a d s k i saetak vjerovanja

Taj se saetak od kraja 17. stoljea prenosi pod nazivom nicejsko-carigradski, kao d a j e on samo dalje razvijen, odn. proiren nicejski saetak vjerovanja. Pitanje je, je li on sastavljen na samom saboru, ili je postojao ve prije njega; ovo potonje moe se predmijevati s obzirom na krai Epifanijev (*42) saetak vjerovanja, koji je vrlo slian carigragskom saetku, a nalazi se u Ancoratus-u (napisan 374.!). U 6. stoljeu preuzet je na Istoku veinom kao krsni obrazac vjerovanja. Uskoro je postao znaajniji od nicejskog saetka vjerovanja, pogotovo kad je uveden u misnu liturgiju (najprije od monofizita u Antiohiji oko 480.; u Carigradu prije 518.). U zapadnoj se Crkvi kao vjerovanje u misnoj liturgiji pojavljuje na 3. sinodi u Toledu (589.), kan. 2 (MaC 9,992 si). U tom saetku vjerovanja nalazi se - po prvi put u dokumentu uiteljstva - Filioque, koji je vjerojatno dodan nakon zavretka sinode; usp *470. Filioque je od 8. stoljea nadalje prouzroio estoke teoloke rasprave. Kad je uporaba tog dodatka bila ve uvelike rairena (usp. galsku liturgiju koju je istraivao F. J. Mone, sinodu u Friaulima 791. i sinodu u Frankfurtu 794.), sinoda u Aachenu 809. godine je od Lava III. zahtijevala da cjelokupna Crkva prihvati Filioque u saetak vjerovanja. Papa je to odbio, ne zato to bi odbacivao taj termin, nego jer se ustruavao neto dodati saetku vjerovanja kakav je bio prenesen predajom. Kasnije je car Henrik II., povodom svoje krunidbe 1014. godine ishodio od Benedikta VIII. da se u Rimu za vrijeme mise pjeva vjerovanje s dodanim Filioque. Konano su ga na ekumenskim saborima II. lvonskom (1274.) i Firentinskom (1439.) priznali kako latini tako i neki Grci (usp. *853 1302). Izd.: Najstariji tekst prua Kalcedonski sabor, 3. sjednica (neki navode krivo 2. sjednica; kritiki tekst kod: G. L. Dossetti, u * 125 nav. mj., 244-250). Ali ve oblik saetka vjerovanja ponovljenog na 5. sjednici odstupa od izvornog oblika: ACOe 2/I/II80, ,,/E. Schwartz, u: ZNTW 25 (1926) 49 si / Hn 144 si / MaC 3.565A-C / COeD3 24 / Ltzm 36 si. - Oliturgijskom obliku Rimske crkve usp.: Ordo Romanus XI (ranije VII) (izd. od Andrieua, na *36 nav. mj., 53-55); Missale Romanum; kao latinski tekst nie se navodi liturgijski tekst prema Missale Romanum.

[Grka verzija] 150 Vjerujemo u jednoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorodenoga Sina Bojega, roena od Oca prije svih vjekova, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, roena, ne stvorena, iste b(ti s Ocem: po kojem je sve stvoreno; koji je radi nas ljudi i radi naega spasenja siao s nebesa, i utjelovio se po Duhu Svetomu od Marije djevice, i postao ovjekom; bio je za nas raspet pod Poncij e m Pilatom, bio muen i pokopan; i uskrsnuo trei dan prema Pismu i uzaao na nebesa, sjedi zdesna Ocu, i opet e doi suditi ive i mrtve i njegovom kraljevstvu nee biti kraja. I u Duha Svetoga, Gospodina i ivotvorca, koji izlazi od Oca i Sina, koji se s Ocem i Sinom skupa asti i zajedno slavi, koji je govorio po prorocima. I u Jednu, svetu, katoliku i apostolsku crkvu. Ispovijedamo jedno krtenje za oprotenje grijeha. I iekujemo uskrsnue mrtvih i ivot buduega vijeka. Amen. 44

[Latinska

verzija]

Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidlji- 150 voga i nevidljvoga. I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorodenoga Sina Bojega, i roena od Oca prije svih vjekova, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, roena, ne stvorena, iste biti s Ocem: po kojem je sve stvoreno; koji je radi nas ljudi i radi naega spasenja siao s nebesa, i utjelovio se po Duhu Svetomu od Marije djevice, i postao ovjekom; raspet takoer za nas pod Poncijem Pilatom, bio je muen i pokopan; i uskrsnuo trei dan prema Pismu i uzaao na nebo, sjedi zdesna Ocu, i opet e doi u slavi, suditi ive i mrtve: njegovom kraljevstvu nee biti kraja. I u Duha Svetoga, Gospodina i ivotvorca, koji izlazi od Oca i Sina, koji se s Ocem i Sinom skupa asti i zajedno slavi, koji je govorio po prorocima. I u Jednu, svetu, katoliku i apostolsku crkvu. Ispovijedam jedno krtenje za oprotenje grijeha. I iekujem uskrsnue mrtvih i ivot buduega vijeka. Amen.

151: Kanoni, 9. srpnja 381.

Izd.: Bruns 1,2021 / M a C 3 , 5 5 7 E 5 6 6 D / H a C 1,809A/Karmiris 1,135/COeD 3 31^.,,; [samolafmsfaV] Turner 2/111 (1939) 409 411; usp. PL 84.135C.

Osuda

razliitih

krivovjerja

1. Vjera 318 (saborskih) otaca, koji su se okupili u Niceji u Bitiniji, ne smije biti 151 dokinuta, nego tovie, mora ostati vaea, a svako krivovjerje mora biti kanjeno anatemom, posebno pak ono eunomijanaca odn. anomeja, arijanaca odn. eudoksijanaca, semiarijanaca odn. pneumatomaha, sabelijanaca, marcelijanaca, fotinijanaca i apolinarista.

152-180: Sinoda u Rimu, godine 382. a) Tomus Damasi odnosno ispovijest vjere biskupu Paulinu Antiohijskom
Prema P. Galtieru (RechScRel 26 [1936] 385-418, 563-578) Tomus Damasi nastao je iz radova sinode godine 382. (ne ranije) i obuhvaa dvostruki niz dogmatskih kanona (1-8; 10-24) koji su predajom zasebno predani. Ubaen je disciplinarni kanon 9, koji aludira na raskol Melecija Antiohijskog, ali on prethodi nicejskom obrascu vjerovanja. Osuuje se i uenje Diodora Tarskog (kan. 6), Apolinara Laodicejskog (kan. 7) i Marcela Ancirskog (kan. 8), a da se ne spominju njihova imena. Izvorni je tekst bio latinski. Nije utvreno je li navedeni tekst izvoran ili je to povratni prijevod iz grkog teksta Teodoreta Cirskog, Historia ecclesiae V 11,1-15. Navodi ga i Arnobije ml., Conflictus II 32. Izd.: Turner l/II/I (1913) 284-294 / PL 13,358B-364B (= Pismo 4); 56,686B-690B / MaC 3,481D-484A (usp. 486C-488B) / HaC 1,802B-803D; - u: Teodoret, H i s t o r i a e c c l e s i a e V 11, izd. L. Parmentier (GChSch) 297-302/PG 82,1221B-1226B; - u: Arnobije: PL 53,319B-322C. - Reg.: JR 235 s dodacima; CIPL 1633.

45

152 153 154 155 156 157 158 159

160 161

162 163 164 165 166

167 168 169 170

Budui da se poslije Nicejskog sabora razvila zabluda, tako da su se neki usudili bezbonim ustima tvrditi d a j e Duh Sveti nainjen po Sinu: (1.) Kanjavamo anatemom one koji potpunom iskrenou ne ispovijedaju daje on (Duh Sveti) jedne te iste moi i supstancije s Ocem i Sinom. (2.) Kanjavamo anatemom i one koji slijedei Sabelijevu zabludu kau da su Otac i Sin jedan te isti. (3.) Kanjavamo anatemom Arija i Eunomija koji jednakom bezbonou, premda razliitim rijeima, tvrde da su Sin i Duh Sveti stvorenja. (4.) Kanjavamo anatemom macedonijance koji, iznikli iz Arijevog korijena, nisu promijenili zabludu, nego samo ime. ( 5 ) Kanjavamo anatemom Fotina koji, obnavljajui Ebionovo krivovjerje, ispovijeda d a j e Gospodin Isus Krist samo od Marije. (6.) Kanjavamo anatemom one koji tvrde (da postoje) dva Sina, jedan prije vjekova i drugi nakon uzimanja tijela od Marije. (7.) Kanjavamo anatemom one koji kau daje Boja Rije boravila u ljudskom tijelu umjesto umne i razumne due, premda sam Sin i Boja Rije nije bio u svom tijelu umjesto umne i razumne due, nego je uzeo nau (to jest umnu i razumnu) duu bez grijeha, i spasio je. (8.) Kanjavamo anatemom one koji tvrde daje Rije, Sin Boji, neko istezanje ili stezanje i d a j e odvojen od Oca, nesupstancijalan i da e imati kraj. (9.) I one koji su lutali od Crkve do Crkve smatramo odvojenima od naeg zajednitva tako dugo dok se ne vrate u one gradove u kojima su najprije postavljeni. Ako netko bude zareen u mjestu odakle se drugi preselio, neka onaj koji je napustio svoj grad tako dugo bude bez sveenike asti, dok njegov nasljednik ne premine u Gospodinu. (10.) Tko ne kae d a j e Otac uvijek, Sin uvijek i Duh Sveti uvijek, taj je krivovjernik. (11 ) Tko ne kae daje Sin roen od Oca, to jest od njegove boanske supstancije, taj je krivovjernik. (12.) Tko ne kae d a j e Sin Boji pravi Bog, kao to je i njegov Otac pravi Bog, d a j e svemogui i sveznajui te da je jednak Ocu, taj je krivovjernik. (13.) Tko kae da on (Sin) dok je u tijelu boravio na zemlji, nije bio s Ocem, taj je krivovjernik. (14.) Tko kae daje u mukama kria bol osjeao Bog, a ne tijelo s duom u to se Krist, Boji Sin odjenuo -uzevi na se oblik sluge [usp. Fil 2,7], kako kae Pismo taj ne misli ispravno. (15.) Tko ne kae da on (Sin) sjedi zdesna Ocu u tijelu u kojem e doi suditi ive i mrtve, taj je krivovjernik. (16-) Tko ne kae daje Duh Sveti, isto kao i Sin, uistinu i zaista od Oca, od Boje supstancije, i d a j e pravi Bog, taj je krivojernik. (17.) Tko ne kae daje Duh Sveti svemogui, sveznajui i posvudanji kao i Sin i Otac, taj je krivovjernik. (18.) Tko kae d a j e Duh Sveti stvorenje ili d a j e nainjen po Sinu, taj je krivovjernik. 46

(19.) Tko ne kae d a j e Otac sve uinio po Sinu i po Duhu Svetom, to jest vidlji- 171 vo i nevidljivo, taj je krivovjernik. (20.) Tko ne kae da su Otac i Sin i Duh Sveti jedno boanstvo, mo, velian- 172 stvo, sila, jedna slava, gospodstvo, jedno kraljevstvo te jedna volja i istina, taj je krivovjernik. (21.) Tko ne kae da su tri osobe Oca i Sina i Duha Svetoga prave, jednake, uvijek ive, obuhvaajue sve vidljivo i nevidljivo, svemogue, (koje) svemu sude, sve oivljavaju, sve ine i sve spaavaju, taj je krivovjernik. (22.) Tko ne kae da se Duhu Svetom trebaju klanjati sva stvorenja kao i Sinu i Ocu, taj je krivovjernik. (23.) Tko pravilno misli o Ocu i Sinu a ne misli ispravno o Duhu, taj je krivovjernik; svi krivovjernici koji krivo misle o Sinu Bojem i Duhu Svetom nalaze se u krivovjerju idova i pogana. (24.) Tko kad Oca naziva Bogom i njegovog Sina Bogom i Duha Svetoga Bogom doputa da se njih naziva bobovima, a ne Bogom zbog jednog boanstva i moi, za koje vjerujemo i znamo da (jednako) pripadaju Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, te tko umanjujui Sina ili Duha Svetoga misli da se samo Otac naziva Bogom i tako vjeruje u jednoga Boga, taj je u svemu krivovjernik, tovie idov; Bog je naime naziv bogovi nadjenuo i podario i anelima i svim svetima; a nama se naime govori i navijeta da vjerujemo da Ocu i Sinu i Duhu Svetom zbog jednog i jednakog boanstva pripada ime Bog a ne bogovi, jer se krstimo samo u Oca i Sina i Duha Svetoga a ne u ime arkanela ili anela, kao krivovjernici ili idovi ili pak bezumni pogani. To je dakle spasenje krana, da vjerujui Trojstvu, to jest Ocu i Sinu i Duhu Svetom, i u njega krteni, bez dvojbe vjerujemo da je u njemu samo jedno pravo boanstvo i mo i velianstvo i supstancija. 173

174 175

176

177

b) D e c r e t u m D a m a s i
Vidi uvodnu napomenu za Decretum Gelasianum *350". Ako tekst i nije autentian, njegovi se osnovni iskazi smatraju damazovskima. Usp. samo malo stariji kanon Svetog Pisma sa sinode u Laodiceji, pogl. 60 (Bruns 1,79 si/Turner 2/111,388-392), u kojem nedostaju knjig&Jdt, Sir, l-2Mak, Otk. Izd.: [ * 178-180]: C. H. Turner, u: JThSt 1 (1900) 556-559 /E. v. Dobschutz, Das Decretum Gelasianum ... (TU 38/IV; Leipzig 1912) 3-5 21-28 [odstupanja tog teksta v. u uglatim zagradama uz * 179 sl]/PL 19.787B-793A; 59.157A-159B. -[samo *178) PL 13, 373 s i - [ s a m o * 179 s i ] BullTau 1,663 si / EnchB br. 26 si. -Reg.: JR 251 s dodacima; usp. 700.

Duh Sveti Najprije treba govoriti o Duha koji u sedam oblika poiva u Kristu. Duh mudrosti: Krist je Boja snaga i Boja mudrost [ 1 Kor 1,24] Duh razuma: Dat u ti razum i pouit u te o putu kojim e ii [Ps 31,8]. Duh savjeta: I njegovo e se ime zvati aneo velikog savjeta [Iz 9,6: Sept.] Duh jakosti: kao gore, Boja jakost je Boja mudrost [IKor 1,24] Duh znanja: Radi izvrsnosti znanja Isusa Krista [Ef 3,19; Fil 47 jjg

3,81 poslanika. Duh istine: Ja sam put, istina i ivot [Iv 14,6\ Duh straha [Bojeg) Poetak mudrosti je strah Gospodnji [Ps 110,10; lzr 9,10\ Mnogovrsna je pak razdioba Kristovih imena: Gospodin, jer je duh; Rije, jer je Bog; Sin, jer je jedinorodeni od Oca;... prorok jer je objavio budue; Duh Sveti naime nije Duh samo Oca ili samo Sina, nego Duh Oca i Sina; stoji naime napisano: Tko ljubi svijet u njemu nema Duha Oeva [usp. 1 Iv 2,15; Rim 8,9]; isto je tako napisano: Tkogod 'pak nema Duha Kristova, nije njegov' [Rim 8,9]; spominjui tako Oca i Sina podrazumijeva se i Duh 1 Sveti, o kojem sam Sin u Evanelju kae da Duh Sveti izlazi od Oca [Iv 15,26\ od mog e primiti i objavit e vama [Iv 16,14]

Kanon 179

Svetog pisma

Sada se pak treba baviti boanskim Spisima, to katolika Crkva treba prihvatiti a to izbjegavati. Poinje r e d o s l i j e d S t a r o g z a v j e t a . Postanak, 1 knjiga; Izlazak, 1 knjiga; Levitski zakonik, 1 knjiga; Brojevi, 1 knjiga; Ponovljeni zakon, 1 knjiga; Joua, 1 knjiga; Suci, 1 knjiga; Ruta, 1 knjiga; Kraljevi, 4 knjige; Ljetopis, 2 knjige; Psalmi 150 [Psaltirl 1 knjiga; Salomon, 3 knjige; Izreke, 1 knjiga; Propovjednik, 1 knjiga; Pjesma nad pjesmama, 1 knjiga; potom Mudrost, 1 knjiga; Isus Sirah, 1 knjiga. Potom r e d o s l i j e d p r o r o k a . Izaija, 1 knjiga; Jeremija s Kinotom, tj. s njegovim Tualjkama, 1 knjiga; Hoea, 1 knjiga; Amos, 1 knjiga; Mihej, 1 knjiga; Joel, 1 knjiga; Obadija, 1 knjiga; Jona, 1 knjiga; Nahum, 1 knjiga; Habakuk, 1 knjiga; Sefanija, 1 knjiga; Hagaj, 1 knjiga; Zaharija, 1 knjiga; Malahija, 1 knjiga.

180

Potom r e d o s l i j e d p o v i j e s n i h k n j i g a . Job, 1 knjiga; Tobija, 1 knjiga; Ezra, 2 knjige; Estera, 1 knjiga; Judita, 1 knjiga [-!J Makabejci, 2 knjige. Potom r e d o s l i j e d s p i s a N o v o g i vjenog [-!] z a v j e t a , koje prihvaa [i potujejsveta i katolika [rimska]Crkva. Evadelja [4 knjige:]po Mateju, 1 knjiga; po Marku, 1 knjiga; po Luki, 1 knjiga; po Ivanu, 1 knjiga. [Potom Djela apostolska, jedna knjiga.] Poslanice Pavla [apostola], brojem 14: Rimljanima, jedna; Korinanima, dvije; 1 Efeanima, 2 Solunjanima, 1 Galaanima, 1 Filipljanima, 1 Koloanima, 2Timoteju, 1 Titu, 1 Filemonu, 1 Hebrejima. Potom Otkrivenje Ivanovo, knjiga 1. I Djela apostolska, knjiga 1 [-! v. gore] Potom kanonske poslanice [kan. posl.l brojem 7: 2 Poslanice apostola Petra, 1

* 1 7 8 Duh Sveti ... se podrazumijeva kao Duh (Spritus enim Sanctus ... intelligitur Spiritus) navedeno je iz Augustina, In evangelium Iohannis tractatus IX 7 (PL 3 5 , 1 4 6 1 / R.Willems: CpChL 36 [ 1 9 5 4 ] 9 4 ) ; budui da to djelo nije napisano prije 4 1 4 . , citat govori protiv damazovskog porijekla Decretuma, E. Schwartz ( Z N T W 29 [ 1930] 161-168) misli da se radi o kasnijem umetku.

48

Poslanica apostola Jakova, 1 Poslanica apostola Ivana, 2 Poslanice jednog drugog' pezbitera Ivana, 1 Poslanica apostola Jude, revnitelja. Kraj kanona Novog zavjeta.

SIRICIJE: Prosinac 384. (12. sijenja 385.?) - 26. studenog 399. 181-185: Pismo Directa ad decessorem biskupu Himeriju Taragonskom, 10. veljae 385.
Izd.: [*181 si; 183-185) PL 13,1132C 1146A-1147A; 1133A-1134A 1135A-1136A 1138A-C 1139A / CouE 624B-631A / MaC 3,655D-661D / HaC 1.847C-849E. - Reg.: JR 255 s dodacima.

Prvenstvo i uiteljski autoritet rimskog biskupa (Predgovor 1) ... Tvom upitu ne uskraujemo mjerodavan odgovor jer Mi, na kojima lei skrb vea od svih za cjelokupnu kransku vjeru, s obzirom na svoju slubu nemamo pravo na pretvaranje ili na utnju. Nosimo terete sviju koji su optereeni; to vie, kao to se uzdamo, njih u Nama nosi blaeni apostol Petar, koji Nas titi i brani u svemu kao nasljednike svoje slube... (pogl. 15, 20) Sada sve vie i vie potiemo tvoj duh, brate, da obdrava kanone i dri se donesenih odluka, da ono to smo napisali tebi kao savjet, uini poznatim svim naim subiskupima, i to ne samo onima koji su postavljeni u tvojoj biskupiji nego i svim kartakim, baetskim, luzitanskim i galskim biskupima kao i onima koji granie s tebi susjednim pokrajinama, da ono to smo mi odredili spasonosnom zapovijedi bude poslano uz pratnju tvoga pisma. Premda niti jednom Gospodinovom sveeniku nije dozvoljeno ne poznavati odredbe Svete Stolice ili asne propise kanona, ipak bi bilo korisnije, a za starost tvog sveenitva i za tvoju ljubav moglo bi biti vrlo slavno, da ono stoje tebi u posebno ime openito napisano, po tvojem zalaganju oko jednodunosti dode do znanja naoj brai, kako bi ostalo neokrnjeno ono to smo Mi uz savjetovanje, brino te s najveim oprezom i promiljanjem spasonosno odredili i kako bi se ubudue onemoguilo pojavljivanje svih isprika koje vie nikome od Nas nee moi biti dostupne. Krtenje krivovjernika 183 181

182

(pogl. 1, 3) [Javio s i ] . . . da vrlo mnogi, koji su krteni od bezbonih arijanaca, hrle u katoliku vjeru i da ih neki od nae brae ele ponovno krsititi. To nije

* 1 8 0 Tako Jeronim Stridonski, koji je bio na toj sinodi; usp. De viri illustribus liber 9 18 (PL 23,655 6 7 0 ) . M n o g o kasnije, u verziji Decretum Gelasianum (usp. *350"), koja se pripisuje papi Hormizdu, kod ponavljanja kanona Sv. Pisma u Decretum Damasi na tom se mjestu ita: 3 poslanice apostola Ivana (Thl 9 3 2 ) , kao to je to ve bila utvrdila sinoda u Kartagi 397.; usp. * 1 8 6 .

49

doputeno; jer to initi zabranjuje i Apostol [usp. Ef 4,5; Heb 6,4 sl?l protive se kanoni i zabranjuju opi dekreti 1 koje je moj predasnik, asne uspomene, Liberije poslao pokrajinama nakon prekinutog sabora u Riminiju. Kao to je odreeno na sinodi, mi ih prihvaamo zajedno s novacijancima i drugim krivovjercima, samo uz zaziv Duha sa sedam darova i uz polaganje biskupove ruke pridruujemo ih katolikoj zajednici, ega se dri itav Istok i Zapad. S tog puta ne smijete ni vi ubudue ni najmanje skrenuti ako se ne elite svojim miljenjem odijeliti od naeg sinodalnog zajednitva. Nunost 184 krtenja

(pogl. 2 3) Dakle, kao to kaemo, da se ni u emu ne smije smanjiti potovanje prema uskrsnoj tajni, 2 isto tako elimo svom brzinom pohititi u pomo djeci koja zbog svoje dobi jo ne mogu govoriti, kao i onima koji u bilo kojoj nevolji trebaju vodu svetog krtenja, da ne bi bilo na propast naim duama, kad bi se onima koji to zahtijevaju uskratio spasonosni izvor, jer bi onda svatko takav koji naputa ovaj svijet izgubio kraljevstvo (nebesko) i ivot. Isto tako, tkogod zapadne u beznae brodoloma, napad neprijatelja, u neizvjesnost opsade i oaj zbog bilo kakve tjelesne bolesti, i zaeli da mu se pomogne jedinom vjerskom pomoi, takav treba istog asa kada to zatrai dobiti nagradu zamoljenog preporoda. Neka bude dovoljno ono to se na tom podruju do sada pogrijeilo. Sada spomenutog pravila trebaju se drati svi sveenici koji se ne ele odvojiti od vrstoe apostolske stijene na kojoj je Krist sagradio sveukupnu Crkvu.

Celibat 185

klerika

(pogl.7 8)... Doznali samo da su mnogi Kristovi sveenici i leviti mnogo godina poslije svog posveenja rodili djecu kako iz vlastitih brakova tako i iz sramotnih odnosa. Svoj prijestup brane propisom koji se ita u Starom Zavjetu d a j e sveenicima i slubenicima podijeljeno ovlatenje raanja. [Protiv tog dokaza odgovara rimski prvosveenik:] ( 9) Zato je sveenicima bilo zapovjeeno da u izmjeninoj godini svoje slube stanuju u hramu, daleko od svojih kua? Zbog sljedeeg naime razloga, da ne bi mogli tjelesno opiti niti sa svojim enama, kako bi sjajei istoom savjesti prinosili Bogu ugodnu rtvu. ( 10) Zato i Gospodin Isus u Evanelju tvrdi, nakon to nas je prosvijetlio svojim dolaskom, da je doao ispuniti Zakon a ne ukinuti ga [Mt 5,17J Zbog toga i Crkva, iji je on Zarunik, eli iaravati sjaj istoe, da bi je na Sudnji dan, kad on bude ponovno doao, mogao ... nai bez ljage i nabora [Ef 5,27} Mi sveenici i leviti vezani smo nerazrjeivim zakonom tih odredbi, da od dana svog reenja sauva-

* 1 8 3 ini se da ti dekreti vie ne postoje. * 1 8 4 B i l o je izdano upozorenje, da se treba strogo pridravati liturgijskih vremena odreenih za krtenje, tj. blagdana Uskrsa i Duhova.

50

mo svoja srca i tijela za trijeznost i istou, da bismo se Gospodinu Bogu svom 1 svidjeli u onim rtvama koje svakodnevno prinosimo.

186: 3. Sinoda u Kartagi, 28. kolovoza 397.

Kan. 47 ove sinode navodi kanonske knjige. Prema predaji on odgovara kan. 36 sinode odrane 8. listopada 393. u Hippo Regius-u, samo s malim izmjenama. On se gotovo nepromijenjen ponavlja na sinodi u Kartagi godine 419. kaokan.24 (drugi: 29). Taj se kanon zavrava: Neka se s tim upozna i na sveti brat i susveenik Bonifacije, biskup grada Rima, odn. drugi biskupi tog podruja u svrhu potvrivanja tog kanona, budui da smo primili od otaca da tako treba itati u Crkvi.: CpChl 149, 142 Izd.: Svnode von Hyppo des Jahres 393, kan. 36 (nie navedeni tekst): Ch. Munier CpChL 149 (1974) 43 194-204 / PL 56,428A-429A / MaC 3,924AB /EnchB br. 16-20. - Synode von Karthago des Jahres 397 (28. August), kan.47: Bruns 1,133 / MaC 3,891 AB / HaC 1,968A. Synode von Karthago des Jahres 419:, kan. 24: PL 56,871; usp. 67,191AB / CpChL 149,142 2 , 2 M / MaC 4.430AB.

Kanon Svetog pisma [Zakljueno je]... da se u Crkvi ne ita nita pod imenom boanskih spisa, osim kanonskih spisa. A ovo su kanonski spisi: Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon, Joua, Suci, Ruta, etiri Knjige kraljeva, dvije knjige Ljetopisa, Job, Psalmi Davidovi, 5 knjiga Solomonovih, dvanaest knjiga proroka, Izaija, Jeremija, Daniel, Ezekijel, Tobija, Judita, Estera, dvije knjige Ezrine, dvije knjige Makabejaca. (Knjige) Novog zavjeta: etiri knjige Evanelja, jedna knjiga Djela apostolska, trinaest poslanica apostola Pavla, jedna isto njegova Hebrejima, dvije Petrove, tri Ivanove [usp. *180] jedna Jakovljeva, jedna Judina, Otkrivenje Ivanovo. [ U nekom se dokumentu dodaje]... radi potvrivanja ovog kanona treba pitati za savjet prekomorsku Crkvu.

ANASTAZIJE I.: 27. studenog 399. - 402 (19. prosinca 401.?) 187-208: 1. sinoda u TOLEDU, rujan 400. (405.?)
Postoji nesuglasje o godini odravanja ove sinode i o porijeklu antipriscilijanskog tzv. Symbolum Toletanum I koji je pridodan dokumentima. Prema I. A. de Aldami postoje dva oblika: krai, koji se mora pripisati sinodi u Toledu iz godine 400. i dui, koji je bio odobren na sinodi u Toledu g. 447. [u uglatim zagradama: kasniji oblik]. Radi se o Libellus in modum symboli biskupa Pastora iz Palencije, za koju se vjerovalo daje izbugljena. Na mjesto sinode u Toledu g. 447. C. Garcia Coldaraz (CdLuc, bilj. uz 434) stavlja Concilium Celinense, koji je na zahtjev Lava I. Velikog bio odran god. 447. u Galiciji (pismo Turribiju iz Astorge; usp *283-286). Tu hipotezu vie ne spominje D. Ramos-Lisson -

185 Zakon celibata se ne uvodi prvi put u o v o m dokumentu, nego se pretpostavlja daje on v e dulje vrijeme bio na snazi u dijelovima Zapadne crkve; usp. Sinoda u Elviri, * 118 si.

51

J.Orlandis, Die Synoden aufder iberischen Halbinsel bis zum Einbruch des Islam (711) [Konziliengeschichte, izd. W.Brandmiiller, niz A, sv.2; Paderborn 1981] 39-51. Izd.: Die 20 Kannones: Bruns 1,206 si / MaC 3,1002AB / HaC 1,992 / CVis 24 si / PL 84.332B / CdLuc 430. - Bekenntnis: I. A. de Aldama, El simbolo Toledano I (Analecta Gregoriana 7; Rim 1934) 30-37 / KiiA 43,-45,,, / KiiBS 8-9 31-33 / Hn &168 / MaC 3,1003AB / HaC 1,993A / PL 84,333 si / Cl. W. Barlow, Martini episcopi Bracarensis opera omnia (New Haven 1950) 288-290 / CdLuc 431-434; usp. 939 si.

a) Poglavlja Posveenje 187 krizme

Kan. 20. (1) Iako se gotovo svugdje pazi da osim biskupa nitko ne posveuje krizmu, ipak se pria da u nekim mjestima ili pokrajinama sveenici posveuju krizmu, (stoga) odluujemo, da od ovog dana samo biskup smije posveivati krizmu i dijeliti je po biskupiji, i to tako da iz pojedinih crkvi prije Uskrsa biskupu budu poslani akoni ili podakoni da bi krizmu posveenu od biskupa mogli osigurati za dan Uskrsa. (2) Sasvim je jasno da biskup u svako vrijeme smije posveivati krizmu, a bez znanja biskupa ne smije se initi uope nita. Odreeno je da ne krizma akon, nego sveenik kad nema biskupa; a kad je biskup nazoan, ako on naredi. b) Svmbolum Toletanum I (400.) i njegov dui oblik kao Libellus in modum svmboli biskupa Pastora iz Palencije (447.) Saetak vjerovanja protiv zabluda priscilijanaca

Vjerujemo u jednoga pravoga Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga, stvoritelja vidljivoga i nevidljivoga po kome je sve stvoreno na nebu i na zemlji. On je jedan Bog i jedno je Trojstvo Bojeg imena [Boje supstancije]. Otac [naime] nije Sin nego on ima Sinakoji nije Otac. Sin nije Otac nego je on Boji Sin od [Oeve]naravi. Duh je i Tjeitelj, koji nije niti Otac niti Sin nego izlazi [izlazei je] od Oca [i Sina] Dakle, Otac je neroeni, Sinje roeni a Tjeitelj nije roen nego izlazi od Oca [i Sina] Otac je, iji se ovakav glas uo s neba: Ovo je Sin moj ljubljeni koji mi je omilio. Njega [samoga] sluajte [Mt 17,5; 2 Pt 1,17; usp. Mt 3,171 Sinje koji kae: Iziao sam od Oca i od Boga sam doao na ovaj svijet [usp. Iv 16,28} Tjeitelj [Duh Tjeitelj]je o komu Sin kae: Ako /ja]ne odem k Ocu, Tjeitelj nee doi k vama [ Iv 16,7} (Ispovijedamo) to Trojstvo odijeljenih osoba, jedne [jedinstvene] supstancije; nedjeljive, podjednake snage, moi, velianstva [snagom, moi i velianstvom] [ Vjerujemo]da osim nje nema druge boanske naravi, niti aneoske, niti duhovne niti ikakve sile, za koju bi se vjerovalo d a j e Bog. 189 (Vjerujemo) stoga [dakle] da je Sin Boji, Bog, roen od Oca prije svakog poetka, posvetio u krilu blaene Djevice Marije [Marijino krilo} iz njega je uzeo pravog ovjeka i daje roen bez muevog [ mukog] sjemena. [ Sjedinivi naime dvije naravi, tj. boansku i ljudsku, u jedincatoj osobi]tj. u [naem]Gospodinu Isusu Kristu. Nije [Niti je] to bilo prividno tijelo, niti je ono bilo sastavljeno samo od forme 52

188

[niti je u njemu bio samo privid], nego vrsto [i pravoj (Vjerujemo) takoer [- !]da seje on umarao, daje eao, osjeao bol i plakao te osjeao sve potrebe tijela [ d a j e podnosio sve tjelesne nepravde] Naposljetku je [od Zidova] bio raspet, umro [- !]i pokopan [i] trei je dan uskrsnuo. Nakon toga je razgovarao sa [svojim] uenicima i etrdeseti dan [poslije uskrsnua] uzaao je na nebesa [nebo] (Vjerujemo) da se taj sin ovjeji takoer naziva [zove] Sin Boji; Sin pak Boji naziva se Bog, ne sin ovjeji [Sin pak Boji naziva se Bog, koji je sin ovjeji] (Vjerujemo) u [budue] uskrsnue ljudskog tijela [tijelu] A ljudska dua nije boanska supstancija, niti dio Boga, nego [je zovemo] stvorenje koje nije proizalo [?] iz Boje volje [stvorena j e ] 1. Tko dakle [pak]kae / [ili] vjeruje da ovaj svijet i sve njegove zakonitosti nisu stvoreni od Boga svemoguega, neka bude kanjen anatemom. 2. Tko kae i [ili] vjeruje d a j e Bog Otac isti Sin [je Sin] ili Tjeitelj, neka bude kanjen anatemom. 3. Tko ... vjeruje d a j e Bog [Boji] Sin isti Otac ili Tjeitelj, neka bude kanjen anatemom. 4. Tko ... vjeruje d a j e Tjeitelj Duh [-!]bilo Otac bilo Sin, neka bude kanjen anatemom. 5. Tko ... vjeruje da Sin Boji nije uzeo ovjeka Isusa Krista [je Sin Boji uzeo samo tijelo bez due] neka bude kanjem antemom. 6. Tko ... vjeruje da je Sin Boji trpio kao Bog [Krist ne moe biti roen] neka bude kanjen anatemom. 190

191 192 J93 ^94 195 196

7. Tko ... vjeruje da ovjek Isus Krist nije mogao trpjeti [ se boanstvo Kristovo 197 moglo mijenjati ili trpjeti], neka bude kanjen anatemom. 8. Tko ..yjeruje da je drugi Bog starog Zakona a drugi Evanelja, neka bude j9g kanjen antemom. 9. Tko ... vjeruje d a j e od drugog Boga svijet bio nainjen a ne [nainjen bio a J99 ne] od onog o kojem je pisano: Na poetku naini Bog nebo i zemlju [usp. Post neka bude kanjen anatemom. 10. Tko . .vjeruje da ljudska tijela nee uskrsnuli poslije smrti, neka bude kanjen 200 anatemom. 11. Tko . .vjeruje da je ljudska dua dio Boga, ili Boja supstancija, neka bude kanjen anatemom. 201

12. Tko vjeruje da i neka druga Pisma, osim onih koja je prihvatila Katolika 202 crkva, trebaju imati autoritet i biti potovana [Tko vjeruje . .da i druga Pisma, osim onih koja prihvaa Katolika crkva, trebaju imati autoritet i biti potovana! neka bude kanjen anatemom. [ 13. Tko vjeruje ..da je u Kristovom boanstvu i ovjetvu jedna narav, neka bude kanjen anatemom.] [ 14. Tko vjeruje ..da postoji neto to se moe protezati izvan Trojstva, neka bude kanjen anatemom.] [15. Tko misli da treba vjerovati astrologiji ili matematici [sic!], neka bude kanjen anatemom.] [ usp. *460] 53 203 204 205

206

[16. Tko vjeruje ... da su enidbe, koje su doputene prema Bojem zakonu, grene, neka bude kanjen anatemom.] 207 [17. Tko vjeruje ... da se treba uzdravati od mesa ptica ili stoke koje je dano za jelo, ne samo radi kanjavanja tijela, nego da ga treba smatrati grenim, neka bude kanjen anatemom.] 208 [ 18. Tko u tim zabludama slijedi ili ispovijeda sektu priscilijanaca tako da pri spaonosnom krtenju ini neto protiv Stolice svetog Petra, neka bude kanjen anatemom.] 209: Pismo Dat mihi biskupu Veneriju iz Milana, oko 4 0 1 .
Napisano krajem 400. ili 4 0 1 . prije svega protiv ponovno probuenog origenizma. Izd.: J. vandenGheyn, u: RHLRel4 (1899) 5 si/J. Pitra, AnalectanovissitnaSpicilegiiSolesmensis 1 (Pari 1885) 463 si (usp. 20 si). - Reg.: JR 281 s dodacima; CIPL 1639.

Pitanje pravovjernosti pape 209

Liberija

Najvie me veseli ona injenica izazvana Kristovom ljubavlju d a j e pobjedonosna Italija, zapaljena boanskim arom i revnou, po itavom svijetu ouvala neokrnjenu vjeru predanu apostolima i potvrenu od predasnika, i to u ono vrijeme kad je Konstancije, boanske uspomene, zavladao svijetom kao pobjednik, tako da, kao to vjerujemo, uz pomo Boju, krivovjerna arijanska sljedba nije mogla nikakvom podmuklou ubaciti svoju prljavtinu, da se ona sveta i neokljana vjera ne bi zarazila bogohulstvom bezbonih ljudi, ona naime (vjera) o kojoj su raspravljali ili je defnirali na sastanku sabora u Niceji sveti ljudi i biskupi koji su se ve preselili u mir svetih. Za nju su rado podnijeli progonstvo (oni) koji su tada kao sveti biskupi bili provjereni, to jest Dionizije, od tada Boji sluga, opremljen Bojim naukom, ili oni, svete uspomene, koji su slijedili njegov primjer, L i b e r i j e biskup rimske Crkve, takoer i Euzebije iz Vercellija, Hilarije iz Galije, da ne govorim o mnogima koji su se radije odluili da budu pribijeni na kri nego da hule na Boga Krista, ili pak da Sina Bojeg, Boga Krista, nazovu Gospodinovim stvorenjem, na to ih je prisiljavalo arijansko krivovjerje. [Slijedi osuda knjiga Origena Aleksandrijskog, koje je Rufin preveo na latinski: usp. *353] I N O C E N C I J E I . : 21. (22.?) prosinca 402. (401.?) - 12. oujka 417. 211. Pismo Etsi tibi biskupu Viktriciju iz Rouena, 15. veljae 404.
Polaganje ruku obino se podrazumijeva kao polaganje ruku za pokoru. J. Macdonald tumai to kao ponavljanje potvrde za one koji su bili roeni u krivovjerju: Studia Patristica 2 (TU 64; Berlin 1957) 49-53. Izd.: CouE 752 A / PL 20, 457B / MaC 3,1034D. - Reg.: JR 286 s dodacima.

Krtenje 211 54

krivovjernika

(pogl. 8 11) [Dobro je obdravati] ... da se oni koji dolaze od novacijanaca ili

montanista primaju samo polaganjem ruku, jer premda od krivovjernika, ipak su krteni u ime Kristovo. 212-213: Pismo Consulenti tibi biskupu Eksuperiju iz Touluse, 20. veljae 405.
Izd: [*212; 213]: H.Wurm, u: Apoll 12 (1939) 65-67; 74-78 /PL 20,498B-499A; 501A-502A (= Pismo 6) / MaC 3.1039C-1041A; 1040 E - 1041 A. - [samo * 2 1 3 ] : C.H.Turner, u: JThSt 13 (1912) 80-82 / EnchB br. 21 si - Reg.: JR 293 s dodacima.

Ponovno pomirenje na smrtnom asu (pogl. 2) ... Pitanje je, ega se treba drati kod onih koji su se nakon krtenja u 212 svako vrijeme predali uicima razuzdanosti, a na samom kraju svog ivota trae pokoru zajedno s pomirenjem priesti. Za takve je ranija praksa bila stroa a kasnija, pod utjecajem milosra, susretljivija. Naime, raniji je obiaj bio da im se dopusti pokora a uskrati priest. Da lako podjeljivanje priesti ne bi ljude uinilo sigurnima u pomirenje i zadralo ih od pada, jer su u ono vrijeme bili esti progoni, s pravom im je uskraivana priest a doputena pokora, da im se ne bi sve potpuno uskratilo. Ali nakon stoje na Gospodin vratio mir svojim Crkvama, i poto je nestalo progona, odlueno je da se umiruima dadne priest, kako zbog Gospodinovog milosra kao popudbina umiruima, tako i da se ne bi inilo da slijedimo strogost i krutost krivovjernika Novacijana koji je uskraivao oprotenje. Dakle, neka se s pokorom podijeli i posljednja priest: kako bi takvi ljudi, s doputenjem naeg Spasitelja, u svom posljednjem asu biji osloboeni od vjene propasti. Kanon Svetog pisma i apokrivfne knjige (pogl. 7) Koje su pak knjige uzete u kanon, pokazuje kratki dodatak. To je ono 213 to si molei elio kao uputu: 5 knjiga Mojsijevih, tj. Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon, zatim Joua 1 knjiga, Suci 1 knjiga, 4 knjige Kraljeva, ujedno i Ruta, 16 knjiga proroka, 5 knjiga Solomonovih, Psaltir. Zatim povijesne: Job 1 knjiga, Tobija 1 knjiga, Estera 1 knjiga, Judita 1 knjiga, 2 knjige o Mkabejcima, 2 knjige Ezrine, 2 knjige Ljetopisa. Zatim Novi zavjet: 4 knjige Evanelja, 13 [ 14]poslanica Apostola Pavla, 3 poslanice Ivanove, 2 poslanice Petrove, [ 1 Judina poslanica], 1 poslanica Jakovljeva, Djela apostolska, Otkrivenje Ivanovo. Ostalo pak stoje napisano pod imenom Matije ili Jakova mlaeg, ili pod imenom Petra i Ivana, stoje napisano od nekog Leucija, [ili pod imenom Andrije, stoje napisano od Ksenokarida i Leonida filozofa]to je napisano pod imenom Tome, i ako jo ima neega, da zna, ne samo da treba odbaciti nego i osuditi. 214: Pismo Magna me gratulatio Rufu i drugim biskupima Makedonije, 13. prosinca 414.
Izd.: CouE 836BC / PL 20,533B (= Pismo 17) / MaC 3.1061E. - Reg.: JR 303

55

Oblik

krtenja

[Objanjava se, zato prema kanonima 8 i 19 izNiceje (*127si) treba krstiti paulijaniste koji se vraaju Crkvi, a ne i novacijance:] 214 (Pgl- 5 10) (To) tumai oiti razlog, zato to postoji razlika izmeu ta dva krivovjerja; paulijanisti naime ne krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, dok novacijanci krste tim strahopotovanja i aenja dostojnim imenima, niti je kod njih ikada pokrenuto pitanje o jednosti Boje moi, to jest Oca i Sina i Duha Svetoga.

215-216: Pismo Si instituta ecclesiastica biskupu Decenciju iz Gubbija, 19. oujka 416.
Izd: PL 20.554B-555A 559B-561A (= Pismo 25) / CouE 858A-859A 862B-864A / MaC 3,1029BC 1030E/Gracijan,Dec,-etoi, d. III,odsj.4,pogl. 119(Frdb 1, 1 3 9 8 ) . - R e g . : JR311 sdodacima.

Podjeljitelj

potvrde

(pogl.3 6) To se pak tie potvrivanja djece, oito je, da to ne smije initi nitko drugi osim biskupa. Prezbiteri naime, premda su i oni sveenici, ipak nemaju vrhunac velikosveenitva. To pak velikosveenitvo pripada jedino biskupima da oni potvruju ili predaju Duha Svetoga, a to dokazuje ne samo crkveni obiaj nego i ono itanje (iz) Djela apostolskih koje kae kako su Petar i Ivan bili poslani da ve krtenima predaju Duha Svetoga [usp. Dj 8,14-17\ Prezbiteri naime kada krste, bilo bez biskupa bilo u nazonosti biskupa, smiju krtenike pomazivati krizmom, ali koju je posvetio biskup. Ipak nije (im) doputeno da istim uljem obiljeuju elo, to pripada samo biskupima kada podjeljuju Duha Tjeitelja. Ipak, ne mogu iznijeti rijei, kako se ne bi inilo da vie odajem (tajne), nego li to odgovaram na pitanje. Bolesniko pomazanje

(pogl. 8 11) Budui d a j e tvoja ljubav o tome, kao i ostalome, htjela pitati za savjet, moj sin akon Celestin je takoer dodao, da tvoja ljubav navodi ono stoje napisano u poslanici blaenog apostola Jakova: Boluje li tko medu vama, neka dozove starjeine Crkve. Oni neka mole nad njim maui ga uljem u ime Gospodnje, pa e molitva vjere spasiti bolesnika, a Gospodin e ga podii, i ako je zgrijeio, oprostit e mu se [Jak 5,14 slj Nema sumnje, to treba prihvatiti i razumjeti o bolesnim vjernicima, koji mogu biti pomazani svetim uljem krizme, posveenim od biskupa, a pomazivati smiju ne samo sveenici nego i svi krani u vlastitoj nudi ili u nudi svojih. Uostalom, ini nam se suvinim onaj dodatak, da se za biskupa stavlja u pitanje ono stoje bez sumnje doputeno prezbiterima. To je naime prezbiterima doputeno stoga to biskupi, sprijeeni drugim poslovima, ne mogu ii svim bolesnicima. Uostalom, ako koji biskup moe, ili ako nekoga smatra dostojnim da ga posjeti, nema dvojbe da onaj koji posveuje krizmu, moe (bolesnika) blagosloviti i pomazati ga krizmom. To se pak ne moe uiniti pokornicima, jer je vrsta sakramenta. Kako bi se naime mogla podijeliti jedna vrsta (sakramenta) onima, kojima se uskrauju ostali sakramenti? 56

217: Pismo In requirendis biskupima sinode u Kartagi, 27. sijenja 417.

Izd.: A. Goldbacher: CSEL 44,701-703 (kod Augustina, Pismo 181) /PL 20, 582C-583B (= Inocencije, Pismo 29); 33,780 (kod Augustina, Pismo 181). - Reg.: JR 321.

Prvenstvo Rimske

stolice

(pogl. 1) Kod istraivanja Bojih stvari. .vi ste se drali primjera stare predaje ... 217 i na pravi ste nain uvrstili snagu nae religije, ne manje sada kada pitate za savjet, nego li ranije kada ste donosili odluke, vi koji ste priznali da se moraju podastrijeti Naem sudu, znajui to se duguje Apostolskoj stolici, budui da svi mi postavljeni na ovo mjesto, elimo slijediti samog Apostola od kojeg proizlazi sama biskupska sluba i sav autritet toga imena. Slijedei njega, ve smo znali kako osuditi zlo tako i odobriti (ono) hvalevrijedno, kao na primjer to da uvajui uredbe otaca sveenikom slubom ne mislite da bi se smjelo pogaziti ono to su oni odluili ne po ljudskoj nego po Bojoj volji, da togod se ini u kakogod razdvojenim i udaljenim pokrajinama, ne bude smatrano konanim prije nego li dode na znanje ovoj Stolici, da se sve ono stoje s pravom bilo odlueno, potvrdi njezinim autoritetom, kako bi od nje preuzele ostale Crkve - k a o to sve vode proistjeu iz svog prirodnog vrela i iz istog izvora teku neokaljane po razliitim krajevima irom svijeta - o n o to trebaju zapovijedati, koje trebaju oprati a koje izbjegavati, kao to voda dostojna (samo) istih tijela izbjegava okaljane nesperivim blatom. 218-219: Pismo Inter ceteras Ecclesiae Romanae Silvanu i ostalim oima sinode u Milevi, 27. sijenja 417.
Izd.: kod Augustina, Pismo 182: A.Goldbacher: CSEL 44,716 si 720 / PL 33,784 si; 20.590AB 592AB (kod Inocenta, Pismo 30); 56,468 4 7 0 (= Codex canonum ecclesiaticorum). - Reg.: JR 322.

Prvenstvo Rimske

stolice

(pogl. 2) Dakle, briljivo i primjereno pitate za savjet asnu apostolsku (slubu) 218 o tajnama (vjere), kaem, asnu slubu onoga koji pored brige za izvanjsko ima i skrb za sve Crkve [2 Kor 77,28](da kae) kojeg se miljenja treba drati u dvojbenim stvarima; slijedei naime primjer starog pravila, koje se, kao to ste to sa mnom znali, potivalo uvijek na svijetu.... Zato biste to potvrdili i inom, kad ne biste znali da iz apostolskog izvora uvijek pritjeu odgovori onima koji ih trae? Posebno pak kadgod se raspravlja o predmetu vjere; mislim da sva naa braa i subiskupi trebaju podastrijeti (predmet) samo Petru, to jest zaetniku tog imena i asne slube, kao to je to sada podastrla vaa ljubav, to moe biti od zajednike koristi svim Crkvama na itavom svijetu. Potrebno je da one postanu opreznije, kada vide da su pronalazai zala nakon izvjea dvostruke sinode, donoenjem nae odluke, iskljueni iz crkvenog zajednitva. Nunost krtenja

(pogl. 5 ) . . . sasvim je ludo (misliti) da mala djeca mogu biti obdarena nagradom 219 vjenog ivota i bez milosti krtenja. Ako nisu jeli tijela Sina ovjejeg i pili njegove 57

krvi, nee imati ivota u sebi [usp. Iv 6,53 sl\ Oni koji im ga (ivot vjeni) obeavaju bez preporodenja, ini mi se da ele dokinuti i samo krtenje, budui da izjavljuju da ona posjeduju ono to im se, kao to se vjeruje, moe podijeliti samo krtenjem. Ako dakle ne ele koditi ne-preporodom, tada moraju priznati da ni sveta voda preporodenja ne koristi. Zaista, kako bi se krivo uenje nekompetentnih ljudi moglo razbiti brzim uenjem istine, Gospodin obznanjuje ovo u Evanelju govorei: Pustite djecu i ne prijeite im da dou k meni, jer takvih je kraljevstvo nebesko [usp. Mt 19,14; Mk 10,14; Lk 18,161

ZOSIM: 18. oujka 417. - 26. prosinca 418. 2 2 1 : Pismo Quamvis Patrum sinodi u Kartagi, 21. oujka 418.
Izd.: O Guenther: CSEL 35,115 si (= Collectio Avellana, Pismo 50) / PL 20,676A-677A (= Zosim, Pismo 12) / MaC 4.366D-367A. - Reg.: JR 342.

Uiteljski autoritet rimskog 221

biskupa

(br. 1) Premda je predaja otaca Apostolskoj stolici dodijelila takav autoritet, da se o njezinoj odluci nitko ne bi usudio raspravljati, i to je uvijek uvala kanonima i propisima, a i sadanja crkvena stega svojim zakonima iskazuje Petrovom imenu, od kojeg i sama potjee, duno potovanje:... (3) daje pak Petar zaetnik tako (velikog) ugleda potvrdile su i sljedee odluke sviju prethodnika; a vama nije nepoznato, predraga brao, nego znadete, a kao sveenici i morate znati, da mi upravljamo tom Stolicom i da smo dobili vlast tog imena, da bi se Rimska crkva uvrstila kako ljudskim tako i Bojim zakonima i propisima; (4) ipak, premda Mi imamo takav autoritet da nitko ne bi mogao ponovno raspravljati o Naoj odluci, nismo poduzeli nita to vam nismo dali na znanje preko Naih pisama, unapreujui time bratstvo i savjetujui se zajedniki, ne zato to ne bismo znali to bi trebalo poduzeti, ili to bismo se bojali da ne uinimo neto to bi bilo na tetu Crkvi, nego smo zajedno s Vama htjeli raspraviti o njemu [optuenom Celestiju\

222-230: 15. (drugi 16.) sinoda u KARTAGI, zapoeta 1. svibnja 418.

Od te se sinode spominju obino 8 kanona protiv pelagijanaca. U nekim rukopisima ima ih 9, pri emu je kao 3. kanon umetnut drugi tekst (*224). Ti su se kanoni ranije zabunom pripisivali 2. sinodi u Milevi (Numidija) god. 416.: usp. MaC 3,1071; PL 20,582B; F. Maassen, Geschichte der Quellen und der Literatur des canonischen Rechts 1 (Graz 1870) 167. To su kanoni 109-116 iz zbirke kanona afrike Crkve. Kanoni 3-5 navedeni su u Indiculusu, pogl. 7 (*245), u jednom poglavlju koje gotovo sigurno pripada u Epistola tractoria pape Zosima, pa su tako od njega izrijekom odobreni. Ondje se kao pogl. 3 ne navodi onaj posebno sauvani kan. 3 (*224), nego uobiajeni tekst *225. Za ostale kanone nije sigurno da li ih je Zosim odobrio. Augustinove rijei u De natura et origine animae II 12 br.17 (CSEL 60,351 / PL 44,505), koje se katkad navode u prilog tom miljenju, previe su neodreene. Izd.: Bruns 1,188-191 / HaC 1.926E-930E; usp. 1,1217D-1219B / MaC 3,811A-815D; usp. 4.326C-329C / Hn 169 / PL 56,486B-490A. - Naime, kan. 12 6-8 navedeni su djelomice kod bisku-

58

pa Braharija iz Sevilje (izmeu 656.-681.) De ecclesiasticis dogmatibus 33-37 (PL 83,1235 si, Dodatak djelima Izidora Seviljskog). - Kan. 3 [ *224J HaC 1.927B bilj. / P L 2 0 , 6 9 4 C - 6 9 5 A / H N 169, br. III.

Izvorni

grijeh

Kan. 1. Odluili su svi biskupi ... okupljeni na svetoj sinodi Crkve u Kartagi: 222 Tko god kae daje prvi ovjek bio stvoren smrtan, tako da bi umro u tijelu, sagrijeio ili ne sagrijeio, to jest da bi napustio tijelo ne zbog grijeha nego po prirodnoj nunosti,1 neka bude kanjen anatemom. Kan. 2. Isto je tako odlueno: Tko god nijee da malu djecu od majine utrobe 223 treba krstiti, ili kae da se ona dodue krste za otputenje grijeha, ali da od Adama nisu navukla nita od izvornog grijeha koji bi se okajao kupkom preporoenja, odakle bi slijedilo da se forma krtenja za otputenje grijeha kod njih ne smatra kao istinska, nego kao lana, neka bude kanjen anatemom. Ono naime stoje apostol rekao: Po jednom ovjeku ue u svijet grijeh a po grijehu smrt, time to svi sagrijeie, na sve ljude prijee smrt... [usp. Rim 5,12\ ne smije se razumijeti drukije, nego li je to uvijek razumijevala posvuda rairena Katolika crkva. Zbog te se naime vjerske zasade i mala djeca, koja jo u samima sebi nisu mogla poiniti nikakav grijeh, uistinu krste za otputenje grijeha, da bi se u njima preporoenjem oistilo ono to su navukli roenjem. Kan. 3'. Isto je tako odlueno: Tko kae daje Gospodin zato rekao U domu Oca 224 mojega ima mnogo stanova [Iv 14,2]da bi se mislilo, da e u kraljevstvu nebeskom biti neko srednje mjesto, ili neko mjesto smjeteno negdje drugdje, gdje e blaeno ivjeti mala djeca koja su napustila ovaj svijet bez krtenja, bez kojeg ne mogu ui u kraljevstvo nebesko, to jest u vjeni ivot, neka bude kanjen anatemom. Budui pak da Gospodin kae: Tko se ne preporodi vodom i Duhom Svetim nee ui u kraljevstvo nebesko [Iv 3,51 koji e katolik posumnjati da e avla batiniti onaj koji nije zavrijedio biti subatinikom Kristovim? Tko naime nee biti na desnoj strani, bez dvojbe e dospjeti na lijevu. Milost Kan. 3. Isto je tako odlueno: Tko god kae da milost Boja, kojom ovjek biva opravdan po Isusu Kristu naem Gospodinu, vrijedi samo za oprotenje ve poinjenih grijeha, a ne i kao pomo da se oni ne poine, neka bude kanjen anatemom. Kan. 4. Isto tako: Tko god kae, da nam ista Boja milost po Isusu Kristu, naem Gospodinu, pomae da ne zgrijeimo samo po tome to nam se po njoj otkriva i objavljuje razumijevanje zapovijedi, kako bismo znali to trebamo eljeti a to izbjegavati, a ne da nam pomae i da ono to smo spoznali da treba uiniti, to i elimo i htjednemo uiniti, neka bude kanjen anatemom. Budui pak da apostol kae: Znanje nadima, a ljubav izgrauje [1 Kor 8,1] bilo bi vrlo bezbono vjerovati da
*222 O v u i druge reenice Celestija navodi Marije Mercator, Commonitorium super nomine Caelestii 1 ( A C O e l/V, 66, br. 36 / PL 4 8 , 6 9 A ; 4 5 , 1 6 8 6 ) . Usp. Augustin, De peccatorum meritis et remissione et de baptismo parvulorum I 2, br. 2 (CSEL 60,3 / PL 44,109).

225

226

59

bismo imali milost Kristovu za ono to nadima, a ne bismo je imali za ono to izgrauje; oboje je naime Boji dar: i da znamo to bismo trebali uiniti i da to volimo initi, da nas (uz pomo) ljubavi koja izgrauje znanje ne bi moglo nadimati. Kao to je naime napisano: Ljubav je od Boga [1 Iv 4,7] 227 Kan. 5. Isto je tako odlueno: Tko god kae da nam je milost opravdanja dana zato da bismo pomou milosti lake mogli uiniti ono to nam je zapovjeeno da inimo slobodnom voljom, te da bismo bez milosti mogli, dodue ne lako, ispuniti Boje zapovijedi da nam milost i nije dana, neka bude kanjen anatemom. Kad naime Gospodin govori o plodovima zapovijedi, ne kae: bez mene moete (neto) tee uiniti, nego kae: Bez mene ne moete nita uiniti [Iv 15,5]. Kan. 6. Isto je tako odlueno: Tkogod misli da rijei apostola Ivana: Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama [1 Iv 1,8] treba tumaiti kao da on kae, da mi iz poniznosti moramo reci da imamo grijeh, a ne daje to istinski tako, neka bude kanjen anatemom. Apostol naime nastavlja i dodaje: Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit e nam grijehe i oistiti nas od svake nepravde [ 1 Iv 1,91 Ovdje je jasno, to se ne govori smao iz poniznosti, nego istinski. Apostol je naime mogao rei: Reknemo li da nemamo grijeha, uzdiemo sami sebe i poniznosti nema u nama. Ali budui da kae: 'sami sebe varamo i istine nema u nama'jasno pokazuje, da onaj koji kae da nema grijeha, ne govori istinu, nego la. Kan. 7. Isto je tako odlueno: Tkogod kae da u molitvi Gospodnjoj sveti ne izgovaraju rijei Otpusti nam duge nae [Mt 6,12] za sebe same, jer oni tu pronju vie ne trebaju, nego za druge koji su grjenici u njihovom narodu; i da pojedinci od svetih ne kau: Otpusti mi duge moje, nego Otpusti nam duge nae zato da bi se shvatilo, da pravednik to vie moli za druge nego li za sebe, neka bude kanjen anatemom. Apostol Jakov je bio svet i pravedan, pa je ipak govorio: U mnogome naime grijeimo svi [Jk 3,2 ]. Jer zato je dodano svi, ako ne da bi ta misao bila u skladu s psalmom, gdje se ita: Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko iv nije pravedan pred tobom [Ps 142,2]. A u molitvi premudrog Salomona: Nema ovjeka koji nije sagrijeio [ 1 Kr 8,46]. I u knjizi svetoga Joba: Svakom ovjeku zapeati ruke, da bi svaki ovjek spoznao svoju slabost [Job 37,7]. Zato je takoer sveti i pravedni Danijel u molitivi govorio u mnoini: Sagrijeismo, bezakonje poinismo [Dn 9,5 15]i ostalo to se tamo izjavljuje, (izjavljuje se) i istinski i iz poniznosti; a da se ne bi mislilo, kao to neki shvaaju, da on nije govorio o svojim grijesima nego vie o grijesima svoga naroda, on kasnije kae: Kad ... sam molio i ispovijedao svoje griehe i grijehe svoga naroda [Dn 9,20] Gospodinu Bogu svomu; nije htio rei nae grijehe nego je kazao grijehe svoga naroda i svoje, jer je kao prorok predvidio sve one u budunosti, koji e ga tako krivo razumjeti. Kan. 8. Isto je tako odlueno: Tko god (tvrdi) da sveti one rijei iz molitve Gospodnje, kad molimo: Otpusti nam duge nae [Mt 6,12], ele tako izgovoriti da to bude reeno iz poniznosti a ne istinski, neka bude kanjen anatemom. Tko bi naime podnosio nekoga koji moli i lae, ne ljudima nego samom Gospodinu, koji ustima kae kako eli da mu bude otputeno, a u srcu kae da nema dugova koji bi mu se otpustili? 60

228

229

230

2 3 1 : Epistula tractoria Istonim crkvama, izmeu lipnja i kolovoza 418.

Ova je okrunica razaslana po itavom Istoku: u Egipat, Carigrad, Solun, Jeruzalem. Unato tome od nje su sauvani samo malobrojni ulomci. Osim nie navedenog, navode se u Indiculusu (*244) i druga dva ulomka. Naziv Epistula tractoria (= tractoria, rasprava) navodi Marius Mercator, Commonitorium super nomine Caelestii 3,1 (ACO 1/V,682I / PL 48,90). Izd.: kod Augustina, Pismo 190 (A. Goldbacher: CSEL 57,159 / PL 20,693BC). - Reg.: JR 343.

Izvorni

grijeh

Vjeran je Gospodin u svojim rijeima [Ps 144,13] te njegovo krtenje sadri istu 231 puninu stvarno i u rijeima, to jest djelotvorno, i ispovijedanje i pravo oprotenje grijeha svakog spola, dobi i stalea ljudskog roda. Nitko naime ne biva osloboen, ako nije rob grijeha, niti se moe zvati otkupljenim onaj koji prije toga nije po grijehu uistinu bio suanj, kao stoje napisano: Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ete biti slobodni [Iv 8,36]. Po njemu se naime duhovno preporadamo, po njemu se razapinjemo svijetu. Po njegovoj smrti poderana je ona zadunica smrti [ usp. Kol2,14 ] sklopljena roenjem, koju je Adam uveo za sve nas i prenio je na svaku duu; po kojoj se (zadunici) nitko od roenih ne smatra nedunim, prije nego li bude osloboen krtenjem. BONIFACIJE I.: 29. prosinca 418. - 4. rujna 422. 232: Pismo Retro maioribus biskupu Rufu iz Tesalije, 11. oujka 422.
Izd.: C. Silva Tarouca, Epistularum Romanorum Pontificum ad vicarios per Illyricum aliosque episcopos Collectio Thessalonicensis (TD ser.theol. 23; Rim 1937.) 33 (= P i s m o 9 ) / P L 2 0 . 7 7 6 A (= Pismo 13). -Reg.: JR 363.

Prvenstvo

Rimske

stolice 232

(pogl. 2)... Sinodi [ u Korintu]... uputili smo takvo pismo iz kojeg sva braa trebaju shvatiti... da se o naoj presudi ne smije ponovno raspravljati. Nikad naime nije bilo doputeno ponovno rasravljati o onom stoje utvrdila Apostolska stolica. 233: Pismo Institutio biskupima Tesalije, 11. oujka 422.
Izd.: C.Silva Tarouca, u *232 nav. mj., 34 4 -35 l 4 (= Pismo 10) / CouE 1037 / PL 20,777 (= Pismo 14) / MaC 8,755CD. - Reg.: JR 364.

Prvenstvo Rimske

stolice

(pogl. 1.) Ureenje ope Crkve u nastajanju ima poetak u asti blaenog Petra u 233 kojem se nalazi njezino vodstvo i punina. Iz njegovog izvora potekli su naime crkveni propisi po svim Crkvama religije koja raste sredenou. To isto svjedoe i odredbe Nicejskog sabora, jer je uvidio da nita ne moe zakljuiti iznad njegove (Petrove) nadlenosti, i priznao je da je njemu (Petru) sve dodijeljeno Gospodinovim govorom. Sigurno je dakle, d a j e ta (Crkva) Crkvama razasutim po cijelom svijetu kao 61

glava svojim udovima; tkogod se od nje odijeli, neka bude iskljuen iz kranske religije, jer je prestao biti u njezinom sastavu. 234-235: Pismo Manet beatutn Rufu i ostalim biskupima u Makedoniji itd., 11. oujka 422.
Izd.: C. Silva Tarouca, na *232 nav. mj., 27 6 -30 (= Pismo 8) / CouE 1039-1042 / PL 20.779B-782C (= Pismo 15) / MaC 8,756C-758A. - Reg.: JR 365.

Prednost Rimske 234

stolice

Blaenom Petru apostolu ostaje, po odluci Gospodinovoj, briga primljena od Gospodina za cjelokupnu Crkvu, tovie, koja je prema svjedoanstvu evanelja na njemu utemeljena, to je on znao. I njegova ast ne moe nikada biti bez briga, jer je oito da sve stvari ovise o njegovom odluivanju. ... Neka bude daleko od Gospodnjih sveenika da bi netko od njih pao u takav zloin, da pokuava nekakvim novim prisvajanjem uiniti sebi protivnim miljenje prethodnika, znajui da e za takmaca na poseban nain imati onoga kod kojeg je na Krist smjestio puninu sveenitva; tkogod ustane da njega ponizi, nee moi biti stanovnik nebeskog kraljevstva. (Gospodin) kae: Tebi u dati kljueve kraljevstva nebeskoga [Mt 16,19]u koje nitko nee ui bez vratareve milosti. 235 Budui da prilike to trae, ako vam se svia prouite odredbe kanona i otkrit ete koja je Stolica poslije Rimske crkve druga a koja trea... Nitko nije nikada drsko posegnuo rukom na apostolski vrhunac, o ijim se odlukama ne smije raspravljati, nitko se nije protiv njega pobunio, osim ako je elio da mu se sudi. Spomenute velike Crkve uvaju redoslijed dostojanstva prema kanonima: Aleksandrijska i antiohijska crkva [usp. 1. nicejski sabor, kan.6], poznaju crkveno pravo. Kaem, one obdravaju uredbe prethodnika, ukoliko nam iskazuju potovanje - i povratno ga primaju - koje su nam dune priznati u Gospodinu, koji je na mir. Budui da to zahtijeva predmet, valja dokumentima dokazati, da su prije svega Istone crkve u vanim stvarima, u kojima je bila potrebna vea rasprava, uvijek pitale za savjet Rimsku stolicu, i koliko su to prilike zahtijevale, molile su je za pomo. [Slijede primjeri priziva i upita u predmetu Atanazija i Petra Aleksandrijskog, Crkve u Antiohiji, Nektarija Carigradskog i odvojenih istonjaka u vrijeme Inocenta
/]

CELESTIN I.: 10. rujna 422. - 2 7 . srpnja 432. 236: Pismo Cuperemus quidem biskupima pokrajina Vienne i Narbone, 26. srpnja 428.
Izd: CouE 1067C-E / PL 50.431BC (= Pismo 4); 84.687DE i 130.755CD (= Zbirka dekretala) / MaC.4,465B-E / HaC 1 J 2 5 9 A B . - Reg.: CIPL 1650; JR 369.

Ponovno pomirenje u asu smrti 236 (2) Saznali smo da se umiruima uskrauje pokora i da se ne odgovara eljama onih koji u vrijeme svoje smrti ele tim lijekom pomoi svojoj dui. Zgraamo se, 62

priznajem, da ima nekoga s takvom bezbonou da ne vjeruje u Boje milosre, kao da on (Bog) ne bi mogao u bilo koje vrijeme pomoi onome koji se njemu utekne, i ovjeka koji posre pod teinom grijeha, osloboditi tereta kojeg se eli osloboditi. Pitam, stoje to drugo nego umiruem zadati jo jednu smrt i njegovu duu ubiti vlastitom okrutnou, kako ne bi mogla biti odrijeena? Bog naime, uvijek spreman na pomo, pozivajui na pokoru obeaje ovo: On kae, ma u koji se dan grjenik obratio, njegovi mu se grijesi nee (vie) uraunavati [usp. Ez33,16] ... Dakle, budui da Gospodin provjerava srce, ni u koje vrijeme se ne smije uskratiti pokora onome koji je trai.

237: Pismo Apostolici verba biskupima Galije, svibanj 4 3 1 .

Augustin je, ubrzo nakon svoje smrti, postao jedan od najveih autoriteta Crkve (usp. *366 399). Ali jedva da je autoritet nekog crkvenog uitelja bio izloen tako velikoj zlouporabi kao Augustinov (usp. 30. janzenistiku tvrdnju *2330). Augustin kae o svom autoritetu: Htio bih da svatko prihvati moje miljenje tako da me slijedi samo u onome za to je spoznao da se ne varam. Zbog toga sada piem knjige u kojima sam poeo preraivati svoja djela, da pokaem kako ni sam sebe uvijek ne slijedim; De dono perseverantiae 21 : PL 45,1027 si). Izd.: PL 50.530A (= Pismo 21); 45,1756 (Augustins Werke, Prilog); 84,682A i 130,750BC (Zbirka dekretala) / MaC 4.455E / HaC 1,1254B. -Reg.: CIPL 1652; J R 3 8 1 sdodacima...

Augustinov

autoritet 237

Pogl. 2. Mi smo Augustina, mua svete uspomene glede njegova ivota i zasluga, uvijek imali u zajednitvu s nama i nikada ga nije dotakao niti glas bilo kakve sumnje; sjeamo se, daje on u svoje vrijeme bio tako velikog znanja, da su ga ve ranije moji prethodnici uvijek ubrajali medu najbolje uitelje. 238-249: Pseudocelestinsko poglavlje, odn. Indiculus
Gore navedenom pismu Celestina I. obino je pridodano nekoliko protupelagijanskih poglavlja, koja se pogreno pripisuju istom papi. Ona se nazivaju i Praeteritorum Sedis Apostolicae episcoporum auctoritates de gratia Dei et libero voluntatis arbitrio (Uenje ranijih biskupa na Apostolskoj stolici o Bojoj milosti i slobodnoj volji). Prema M.Cappuvns (RBen 41 [ 1929] 156-170) sastavio ih je izmeu 435. i 442. u Rimu Prosper iz Akvitanije. Ope priznanje su zadobila kada ih je oko 500. u svoju Zbirku dekretala preuzeo Dionizije Mali. Izd.: P. i H. Ballerini, 5. LeonisIopera 2 (Venezija 1756.) 251-257 / P L 5 1 , 2 0 5 - 2 1 2 (= DjelaProspera iz Akvitanije); 45,1756-1760 (= Augustinova djela, Prilog); 50,531-537 (= Celestin I., Pismo 22); 84,682-686 i 130,750-754 (= Zbirka dekretala). - Reg.: CIPL 527.

Milost Budui da neki koji se die katolikim imenom ustrajavaju, bilo iz zlobe ili iz 238 neznanja, u osuenim shvaanjima krivovjernika, i usuuju se protiviti vrlo pobonim uiteljima, i premda ne dvoje anatemom osuditi Pelagija i Celestija ipak se protive naim uiteljima kao da su oni prekoraili potrebnu mjeru, te izjavljuju da slijede i prihvaaju samo ono stoje presveta Stolica blaenog apostola Petra, po svojim predstojnicima, slubeno utvrdila i nauavala protiv neprijatelja Boje milosti, - trebalo je brino istraiti kakav su sud donijeli voditelji Rimske crkve o krivovjerju koje 63

je nastalo u njihovo vrijeme, i to misle, kakvo shvaanje o milosti Bojoj treba zastupati protiv vrlo tetnih pobornika slobodne volje; i to tako da smo dodali i neke odluke afrikih sinoda, razumije se one koje su usvojili apostolski prvaci, kad su ih potvrdili. Dakle, da bi se potpunije poduili oni koji u neto sumnjaju, objavljujemo u Indiculusu (kratkom popisu) odredbe svetih otaca, iz kojeg e onaj koji nije previe svadljiv shvatiti da razumijevanje svih rasprava zavisi o dolje navedenim saetim autoritativnim izjavama, i da ne preostaje nikakav razlog za protuslovlje onome tko s katolicima vjeruje i kae: 239 Pogl. 1. U Adamovom prijestupu svi su ljudi izgubili naravnu sposobnost 1 i nedunost, i iz dubine te propasti nitko se ne moe uzdii slobodnom voljom, ako ga milost milosrdnog Boga ne podigne, kako to blaene uspomene papa Inocent obznanjuje i kae u pismu sinodi u Kartagi 2 : Naime, on je jednom zloupotrijebio slobodnu volju kada je vrlo nepromiljeno koristio svoja dobra pa je padajui potonuo u dubine prijestupa, i nije naao nita kako bi se odanle mogao uzdii; i zauvijek prevaren u svojoj slobodi leao bi pod pritiskom tog zla, da ga poslije svojom milou nije podigao dolazak Krista, koji je preporoditeljskim ienjem svoje krsne kupke oprao svaku prolu manu. Pogl. 2. Nitko nije dobar sam po sebi, ako mu udio u sebi ne udijeli onaj koji je jedini dobar. To svjedoi iskaz istog pape u istom dopisu govorei: Hoemo li moda ubudue ispravnim smatrati miljenje onih koji smatraju da su dobri zahvaljujui samima sebi, koji i ne misle na onoga iju milost danomice dobivaju, koji se uzdaju da i bez njega mogu postii neto takvo? 3 Pogl. 3. Nitko, pa bio i obnovljen milou krtenja, nije sposoban niti nadvladati zasjede avla, niti pobijediti poude tijela, ako nije primio svagdanju Boju pomo ustrajnosti i odranja u dobru. To potvruje uenje istog biskupa, koji na istim stranicama 4 kae: Naime, iako je on otkupio ovjeka od prolih grijeha ipak, znajui da opet moe sagrijeiti, pripremio je mnogo toga da ga popravi - premda bi ga mogao popraviti i nakon ina - pruajui mu svagdanju pomo; ako se brino i s pouzdanjem ne oslonimo na nju, ninakoji nain neemo moi nadvladati ljudske slabosti. Nuno je naime - ako s neijom pomoi pobjeujemo da bez njegove pomoi bivamo pobijeeni. Pogl. 4. Da se nitko ne slui pravilno slobodnom voljom, osim po Kristu, izjavljuje isti uitelj u pismu upuenom sinodi u Milevi[ 4 1 6 ] govorei: 5 Shvati konano, o iskrivljeno uenje najgorih duhova, daje upravo sloboda tako prevarila prvog ov-

240

241

242

*239

Usp. Augustin, De natura et gratia 4 0 , br.47 ( C S E L 60, 2 6 8 / PL 4 4 , 2 7 0 ) . Pismo In requirendis, 27. 0 2 . 417., br.7 ( C S E L 4 4 , 709 si) = br.6 (PL 20, 5 8 6 B ) . * 2 4 0 Isto, br. 3 ( C S E L 4 4 , 7 0 5 si / PL 2 0 , 5 8 4 B ) ; ovdje navodimo potpuni tekst prema C S E L (koji je u Indiculusu ili skraen ili okrnjen): ... i ne misle na o n o g a iju milost danomice dobivaju? Ali upravo ti koji su takvi, ne dobivaju nikakvu Boju milost; oni se uzdaju da b e z njega m o g u postii neto takvo, to jedva zasluuju dobiti oni koji od njega itu). * 2 4 1 Isto, br. 7 ( C S E L 44, 7 lOsl) = br. 6 (PL 20, 586C). * 2 4 2 P i s m o Inter ceteras, 27. sijenja 417., br. 3 ( C S E L 4 4 , 7 1 8 s l / PL 2 0 , 5 9 1 A ) . 64

jeka, d a j e on, dok se blae koristio njezinim uzdama, pao u grijeh preuzetnosti. I iz toga ne bi bio izbavljen da mu, po providnosti, dolazak Krista Gospodina preporodom nije obnovio stanje prvotne slobode. Pogl. 5. Sva nastojanja, sva djela i zasluge svetaca, treba svoditi na hvalu i slavu 243 Boju. Njemu se naime nitko nipoem drugom ne svia, osim po onom to je sam darovao. Na tu nas misao upravlja legitimni autoritet blaene uspomene pape Zosima, kada piui biskupima itavog svijeta kae: 1 Mi smo naime na Boji poticaj (sve dobro naime treba vezati na njegovog zaetnika od kojeg ono proizlazi) sve povezali sa suglasnou nae brae i subiskupa. Taj su govor naime, koji je zraio svjetlom najiskrenije istine, afriki biskupi poastili takvim potovanjem, da su istom muu napisali: Mi smo rijei pisma 'Mi smo naime na Boji poticaj, itd.', za koje si se pobrinuo da bude poslano u sve pokrajine, tako shvatili da one koji protiv Boje pomoi istiu slobodu ovjekove volje, odstranjuje kao usput prolazei isukanim maem istine. To ste Vi uinili slobodnom voljom kad ste sve povezali sa suglasnou nae poniznosti? Ipak ste vjerno i mudro uvidjeli, istinski i pouzdano rekli da se to dogodilo na Boji poticaj. Sigurno zato jer 'volju pripravlja Gospodin' [Izr 8,35 Sept.; usp *374l i on sam oinskim nadahnuima potie srca svojih sinova da uine neto dobra. 'Svi koje vodi Duh Boji, sinovi su Boji' [Rim 8,1]; tako mi drimo, da (sjedne strane) postoji naa slobodna volja a (s druge strane) ne sumnjamo da u svim pojedinim pokretima ljudske volje njegova pomo vrijedi vie. Pogl. 6. Bog naime tako djeluje u ljudskim srcima i u samoj slobodnoj volji, da 244 su od Boga sveta misao, poboni savjet i svaki pokret dobre volje, jer po onome moemo (uiniti) neto dobra bez koga nita ne moemo [Iv 15,5]. Tom vjerovanju pouio nas je isti uitelj Zosim, koji govorei biskupima cijelog svijeta o pomoi Boje milosti kae: 2 Koje bi to bilo vrijeme kad ne bismo trebali njegovu pomo? U svim naime djelima, prilikama, mislima, pobudama treba moliti pomonika i zatitnika. Oholo je naime da ljudska narav neto pripisuje sebi, jer apostol obznanjuje: 'Jer nije nam se boriti protiv krvi, i mesa nego protiv Vrhovnitva, protiv Vlasti, protiv upravljaa ovoga mranoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima'[ Ef6,12]. I opet kako on kae: 'Jadan li sam ovjek! Tko e me istrgnuti iz ovog tijela smrtonosnoga? Milost Boja po Isusu Kristu Gospodinu naem!' [Rim 7,24 si]. I opet: 'Milou Bojom jesam to jesam i njegova milost prema meni ne bijae zaludna; tovie, trudio sam se vie nego svi oni - ali ne ja, nego milost Boja sa m n o m ' [1 Kor 15,10]. Pogl. 7. Ono naime stoje odreeno dekretima sinode u Kartagi [god. 4181 prih- 245 vaamo kao da je od same Apostolske stolice, ono naime to je odreeno u treem poglavlju: Tko kae, milost Boja, kojom smo opravdani po Isusu Kristu naem Gospodinu, vrijedi samo za oprotenje grijeha koji su ve poinjeni, a ne i za pomo da oni ne budu poinjeni, neka bude kanjen anatemom. I opet u etvrtom poglavlju: Tkogod kae, milost nam Boja po Isusu Kristu

* 2 4 3 Epistula tractoria (usp. *231). * 2 4 4 Drugi ulomak iz Epistula tractoria. Najvjerojatnije o v o m pismu pripada i itavo sljedee poglavlje 7. Indiculusa u kojem se gotovo d o s l o v c e ponavljaju kanoni 3-5 sinode u Kartagi (*225-227).

65

pomae samo da ne zgrijeimo, jer nam se po njoj otkriva i otvara razumijevanje zapovijedi, kako bismo znali to trebamo eljeti a to izbjegavati, a ne da nam pomae i da ono to smo spoznali da treba uiniti, to i elimo i htjednemo uiniti, neka bude kanjen anatemom. Budui pak da apostol kae: 'Znanje nadima a ljubav izgrauje' [ 1 Kor 8,1] bilo bi vrlo bezbono vjerovati da bismo imali milost Kristovu za ono to nadima, a ne bismo je imali za ono to izgrauje; oboje je naime Boji dar: i da znamo to bismo trebali uiniti i da to volimo initi, da nas (uz pomo) ljubavi koja izgrauje znanje ne bi moglo nadimati. Kao to je o Bogu napisano: ' O n pouava ovjeka znanju' [Ps 94,10], isto tako stoji napisano i: 'Ljubav je od Boga' [liv 4,7]. Isto u petom poglavlju: Tko god kae da nam je milost opravdanja dana zato, da bismo pomou milosti lake mogli uiniti ono to nam je zapovjeeno da inimo slobodnom voljom, te da bismo bez milosti mogli, dodue ne lako, ispuniti Boje zapovijedi da nam milost i nije dana, neka bude kanjen anatemom. Kad naime Gospodin govori o plodovima zapovijedi, ne kae: bez mene moete (neto) tee uiniti, nego kae: Bez mene ne moete nita uiniti [Iv 15,5]. Pogl.8.'Osim tih nepovredivih odredbi preblaene i Apostolske stolice, kojima nas prepoboni oci, odbacivi oholost pogubne novotarije, poduie da na milost Kristovu svedemo i poetke dobre volje i rast hvalevrijednih nastojanja i ustrajnost u njima do kraja, osvrnut emo se i na tajnu sveenikih molitava, koje se predane od apostola, jedinstveno slave po svem svijetu i u itavoj Katolikoj crkvi, kako bi pravilo molenja odredilo pravilo vjerovanja. 2 Kad anime predstojnici svetog naroda vre ine koji su njima povjereni, oni pred Bojim milosrem zastupaju ljudski rod, uz zazivanje itave Crkve i mole da nevjernicima bude darovana vjera, da tovatelji idola budu osloboeni od zabluda svog bezbotva, odstranivi veo sa srdaca ivotima zasvijetli svjetlo istine, da se krivovjernici obrate prihvaanjem katolike vjere, da raskolnici prime duh oivljavajue ljubavi, da palima bude podijeljena pomo pokore, i konano, da se katekumenima koji pristupaju sakramentu preporoenja otvori hram nebeskog milosra. Da se to pak ne moli od Gospodina olako i uzalud, pokazuje stvarni uinak: Katkada se Bog udostoji privui k sebi mnoge iz raznih vrsta zabluda i njih izbavi iz vlati tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje [usp. Kol 1,131 i iz posuda gnjeva ini posude milodra [usp. Rim 9,22 si]. Tako se jako osjea da je sve to Boje djelo, da se Bogu koji to ini stalno prinosi hvala i iskazuje slava za prosvjetljenje ili popravak takvih. Pogl. 9. Ne gledamo ravnodunim pogledom niti ono to Sveta crkva jedinstveno ini po itavom svijetu glede krtenika. Kada k sakramentu preporoenja dolaze djeca ili mladi, neka ne pristupe prije k izvoru ivota dok se ogzorcizmima i dahom klerika ne istjera od njih neisti duh; tada e se zaista pokazati kako knez ovoga svijeta biva izbaen van [Iv 12,311 i kako najprije jaki biva vezan [usp. Mt 12,29\ a zatim se oduzmu njegove posude [usp. Mk 3,27] i prenesu u vlast pobjednika koji u suanjstvo vodi zaplijenjeno [Ef 4,8]i daje darove ljudima [Ps 68,191
* 2 4 6 Ovo 8.Poglavlje usko je povezano s Prosperom Akvitanskim, De vocatione omnium gentiuml 12 (PL 51,664 CD. Naelo po kojem je liturgija priznata kao izvor teoloke spoznaje.

66

jeta biva izbaen van [Iv 12,31], i kako najprije jaki biva vezan [usp. Mt 12,29], a zatim se oduzmu njegove posude [usp. Mk 3,27] i prenesu u vlast pobjednika, koji " u suanjstvo vodi zaplijenjeno" [Ef4,8] i daje darove ljudima [Ps 68,19]. Dakle, uz pomo Boju smo ovim crkvenim pravilima i preuzetim svjedoanstvima, koja imaju Boji autoritet, tako ojaani, te priznajemo Boga za zaetnika svih dobrih poticaja i djela, svih nastojanja i svih vrlina, s kojima se od poetka vjerovanja tei Bogu, te ne sumnjamo da on svojom milou predusree sve ljudske zasluge, i po njemu biva da mi neto dobra ponemo i eljeti i initi [usp. Fil 2,13]. N o , po toj Bojoj pomoi i daru ne oduzima se slobodna volja, nego se oslobaa, da od mrane postane svijetla, od naopake ispravna, od bolesne zdrava, od nerazborite oprezna. Tolika je naime Boja dobrota prema nama ljudima, te on eli da nae zasluge budu ono to su njegovi darovi, i da e za ono stoje darovao dati vjenu nagradu 1 . On naime ini u nama da mi i elimo i radimo to on hoe, i ne doputa da u nama besplodno bude ono stoje dao da bude djelotvorno a ne zaputeno, kako bismo i mi bili suradnici Boje milosti. Ako vidimo d a j e u nama neto bolesno zbog propusta, brino emo se utei onome koji lijei sve nae bolesti i spaava na ivot od propasti [Ps 103,3sF],i kome svakodnevno govorimo: Ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od zla [Mt 6,13]. Pogl. 10. Dublje pak i tee dijelove aktualnih pitanja, koje su opirnije raspravili oni koji su se suprotstavili krivovjernicima, ne usuujemo se niti omalovaiti niti mislimo da ih treba nadopuniti, jer vjerujemo daje za priznavanje Boje milosti - ij e m se djelovanju i dostojanstvu ne smije nita oduzeti - dovoljno prihvatiti ono o emu su nas pouila pisma Apostolske stolice prema ranije spomenutim pravilima: tako da uope ne smatramo katolikim ono to se pokae suprotno utvrenim miljenjima. 249 248

E F E K I SABOR (3. opi) : 22. lipnja - rujna 4 3 1 .

Sabor koji je sazvao car Teodozije II. u prvom je redu odbacio Nestorijevo krivovjerje. On je osim toga osudio pelagijance (usp. *267 si) i mesalijance, odn. euhite ili entuzijaste time to je odobrio sinodalno pismo sinode u Carigradu odrane pod Sisinijem 426/27. (Usp. ACOe 1/I/VII, 117 si; latinski prijevod, isto, l/V, 354 si). Saborski oci su u sporu oko Nestorija bili tako jako podijeljeni u dvije stranke, u irilove pristae i u "istonjake", da su svoje sjednice odravali odvojeno. 1. sjednicu irilovih pristaa sazvao je iril Aleksandrijski kao opu sjednicu sabora za 22. lipnja, jo prije nego li je stiglo papino izaslanstvo i antiohijski biskupi. Carski su poslanici kao prosvjed proitali pozivno pismo, ime su smatrali sabor otvorenim. Na 1. sjednici proitano je pismo irila Aleksandrijskog "Kataflvarousi mn" (usp. *250 si), drugo od triju pisama koje je on pisao Nestoriju, i pismo sinode u Aleksandriji "Tou soteros" kome je dodano 12 anatematizama (usp. *252-263). Nazoni oci utvrdili su suglasnost pisma "Kataflvarousi mn" s Nicejskim vjerovanjem (usp. ACOe l/I/II, 13-31; jako *248 Augustin, Pismo 194 prezbiteru Sikstu, pogl.5, br.19 (CSEL 57,190 si / PL 33,880).

67

skraeni latinski prijevod, isto l/II 39sl). O potvrivanju drugog pisma, odn. anatema, saborski dokumenti ne govore nita. (Usp. i P.Galtier: RechScRel 23 (1933) 45-57.) Predajom sauvane Nestorijeve "anti-anateme" (izd. u prijevodu Mariusa Mercatora: ACOe l/V/l, 71-84 / PL 48,909-923) prema E.Schvvartzu su neautentine (SbBavAk, Philosophisch-philologisch und historische Klasse [1922] sv. 1). Odluke 1. sjednice irilovaca potvrdili su papinski poslanici na 2. i 3. sjednici (10.-11. srpnja). Oznaavanje sjednica i kanona pomou brojki, koje se nalaze kod MaC i HaC, ne postoji u kritikom izdanju ACOe.

2 5 0 - 2 6 4 : 1 . sjednica irilovaca, 22. lipnja 431.

a) 2. pismo irila Aleksandrijskog Nestoriju ("Kataflvarousi mn")

Napisano izmeu 26. sijenja i 24. veljae 430. - na saboru je proitano i odobreno. Izd.: A C O e l/T/T, 26:s -2822; latinski prijevodi: l/II, 38>39io; l/III, 2 1 ; 1/V7I, 50 / PG 77,45B-48BC (= iril, Pismo 4) / MaC 4,1138 / HaC 1,1273E-1277A; 2.116D-117E /COeD 3 ; 4l22 -44io).

Utjelovljenje Sina Bojeg Mi naime ne kaemo da se narav Rijei promijenila i postala tijelom; ali niti to da se ona pretvorila u itavog ovjeka iz due i tijela; nego naprotiv, daje Rije po hipostazi sa sobom sjedinila tijelo oivljeno duom, te je na neizreciv i na neshvatljiv nain postala Sin ovjeji, ne samo po svojoj volji ili elji, niti pak samo tako da ih je prihvatila jedna osoba; nadalje tvrdimo, da su naravi koje su se sjedinile u pravo jedinstvo dodue razliite, Krist i Sin su jedno iz dvoga, ne dodue tako da bi sjedinjenjem nestala razlika izmeu naravi, nego naprotiv, botvo i ovjetvo su nam neizrecivim i tajanstvenim sjedinjenjem u jedno jedinstvo oblikovali jednog Gospodina i Krista i Sina. ... Nije naime tako da se najprije od svete Djevice rodio obini ovjek i da je tek tada na njega sila Rije; naprotiv, on je kazao daje sjedinjen ve od majina krila na sebe uzeo tjelesno roenje, tako daje njegovo bilo i roenje njegovog vlastitog tijela. ... I tako su [sveti oci] utjeno poduzeli da svetu Djevicu nazovu Bogorodicom, ne tako kao da bi narav Rijei, odn. njegovo botvo, uzelo poetak bivstvovanja od svete Djevice, nego jer je ona rodila sveto tijelo oivljeno razumskom duom; s njim se Rije sjedinila po hipostazi, i zato se za Rije kae daje roena po tijelu.

68

b) 2. Nestorijevo pismo irilu ("Tas men kath' hemon hybreis")

Ovo pismo koje je Nestorije napisao 15. lipnja 430., na saboru je proitano nakon irilovog pisma. Jednako paualno kao o irilovom pismu odluivalo se i o Nestorijevom. Ono je odbaeno jer da proturijei Nicejskom vjerovanju. Iz odbaenog teksta ne moe se dobiti toan sud o Nestorijevom uenju. Za to usp. njegove ulomke (F.Loofs, Nestoriana [Halle/S. 1905]) i njegov u progonstvu sastavljen Liber Heraclidis (sirijski tekst izdao je P.Bedjan [Pari 1910]; francuski prijevod F.Nau [Pari 1910]; engleski prijevod G.R.Driver - L.Hodgson [Oxford 1925]). Izd: ACOe l/I/I, 2927-324 (= grki); l/II 4l25 -43is; l/V/I, 4721-499 (=latinski prijevodi) / Loofs, na dr. mj. 175s-179u / MaC 4 ,893 / HaC 1.1277D-1281B / PG 77.52A-56B (= iril, Pismo 5).

Sjedinjenost naravi u Kristu (pogl.3.) Vjerujem [vjerujemo] dakle, kau oni [sveti oci], i u naeg Gospodina 251a Isusa Krista, njegovoga jedinoroenoga Sina. Vidi, kako oni najprije kao temelje postavljaju (rijei) "Gospodin" i "Isus" i "Krist" i "jedinoroeni" i "Sin", zajednika imena i za botvo i ovjetvo, a tek tada na to nadograuju predaju o utjelovljenju, uskrsnuu i trpljenju - kako stavljanjem unaprijed imena koja zajedno oznaavaju obje naravi ne bi bilo odvojeno ono to spada na Sinovstvo i na Gospodstvo, ili ono to spada na naravi, a tako nastaje opasnost da se pomijeaju i nestanu specifinosti Sinovstva. (pogl.4.) U tome je naime njihov uitelj Pavao, koji kada podsjea na Boje ut- 251b jelovljenje i kada eli govoriti o onome stoje povezano s trpljenjem, postavlja najprije (rije) "Krist", zajedniko ime naravi, kao to sam malo prije kazao, a zatim dodaje izraze koji se odnose na obje naravi. to to on kae? "Teite meusobom za onim za im treba da teite u Kristu Isusu koji, iako bijae boanske naravi, nije se ljubomorno drao svoje jednakosti s Bogom; naprotiv" da se ne izgubim u pojedinostima "postade posluan do smrti, i to do smrti na kriu" [Fil 2,5 si 8]. Budui daje naime htio podsjetiti na smrt, a da ne bi netko na osnovu toga pomislio da Bog, Rije, moe trpjeti, stavlja on (Rije) "Krist" koja se, u jednoj jedinoj osobi, odnosi na bie koje moe trpjeti i koje ne moe trpjeti, kako bi Krist bez opasnosti mogao biti oznaen i kao onaj koji moe i koji ne moe trpjeti, koji ne moe trpjeti po botvu a moe trpjeti po naravi tijela. (pogl.5.) Mogao bih tomu jo mnogo dodati, i to na prvom mjestu, da oni sveti oci 251c u okviru dogaaja spasenja ne spominju roenje, nego utjelovljenje. Napominjem, da u predgovoru (dano) obeanje o kratkoi stavlja uzde (mom) govoru i tjera me k drugom poglavlju tvoje ljubavi, u kojem sam hvalevrijedno naao razlikovanje naravi prema pojmovima ovjetva i botva, i njihovo sjedinjenje u jednoj osobi; nadalje (naao sam) da se ne govori da Bog, Rije, treba drugo roenje tj. od ene, te daje poznato da botvo ne moe trpjeti. To je naime doista pravovjerno i protivno zabludama sviju krivovjerja o Gospodinovim naravima. Ako je pak izneseno jo neko drugo, skriveno shvaanje, koje je nerazumljivo uima itatelja, onda je to shvaanje ostavljeno kao vlastitost tvoje sitni69

avosti; meni se pak ini da onda to rui sve prije reeno. Ono bi naime nekako ponovno smatralo onoga, za kojeg je najprije reeno da ne moe trpjeti i da se ne treba drugi put roditi, da moe trpjeti i daje ponovno stvoren, kao da bi ono stoje svojsteno Bogu, Rijei, njegovoj naravi, bilo razoreno u sjedinjenju s hramom, ili kao da bi ljudi smatrali za neto neznatno to daje bezgrjeni, i od Boje naravi nedjeljivi hram, na sebe uzeo roenje i smrt za grjenike, ili kao da ne bi trebalo vjerovati Gospodinovom glasu, koji je doviknuo idovima: "Razvalite ovaj hram i ja u ga u tri dana podiii" [Iv 2,19], a ne: Razvalite moje botvo i ja u ga u tri dana podii. 251 d (pogl. 6.)... Posvuda u Boj em pismu, gdj egod se govori o Gospodinovom spasenjskom djelovanju, govori se o roenju i trpljenju ne botva, nego Kristovog ovjetva, tako da se sveta Djevica tonije naziva Kristorodica, a ne Bogorodica. Posluaj to i iz Evanelja, koja navijetaju: Kae se "Rodoslovlja Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova" [Mt 1,1]. Oevidno je, da Sin Davidov nije bio Bog, Rije. Uzmi ako eli i drugi dokaz: "Jakovu se rodi Josip, mu Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist" [Mt 1,16]. Pogledaj i drugu rije koja nas potvruje: "A roenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaruena s Josipom, prije nego se sastadoe nae se trudna po Duhu Svetom" [Mt 1,18]. Tko e dakle prihvatiti daje botvo Jedinoroenoga stvorenje Duha? Treba li k tome jo spomenuti i: "Bila ondje Isusova majka" [Iv 2,1]'! i opet: "S Marijom Majkom Isusovom" [Dj 1,14], i "to je u njoj zaeto, doista je od Duha Svetoga" [Mt 1,20], i "Uzmi dijete i majku njegovu te bjei u Egipat" [Mt 2,13], i "o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu" [Rim 1,3], i opet o trpljenju: "Bog je uinio: poslavi Sina svoga u obliju grenog tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu" [Rim 8,3], i opet: "Krist umrije za grijehe nae" [/ Kor 15,3] i "Budui daje Krist trpio u tijelu" [1 Pt4,l],\: "Ovo je", ne moje bootvo, nego "tijelo koje se za vas lomi" [1 Kor 11,24]. 251e (pogl.7.) Jo bezbroj drugih rijei zaklinju ljudski rod da ne misli, kako je botvo Sina novo ili da moe osjetiti tjelesno trpljenje, nego (to moe) tijelo povezano s naravi botva. Zato se Krist zove kako Gospodin, tako i Sin Davidov: On kae "to mislite o Kristu? iji je on Sin? Kau mu: Davidov. A on e njima: Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: Ree Gospod Gospodinu mojemu: Sjedi mi zdesna" [Mt 22, 42-44]; on je naime po tijelu bio pravi Sin Davidov, po botvu meutim (njegov) Gospodin. Tijelo je dakle hram botva Sina, i to hram u smislu posebne i boanske veze sjedinjenih (dijelova), tako da boanska narav prisvaja ono to pripada hramu; to priznavati je dobro i dostojno evaneoske predaje; ako se pak pojmu prisvajanja pridodaju i vlastitosti prisvojenog tijela, mislim roenje, trpljenje, umiranje, to je onda, moj brate, znak duha koji ide u zabludu Grka, ili (duha) oboljelog od ideja ludog Apolinara, Arija i drugih krivovjerja, dapae jo i teih od tih. Takvi naime nuno, zavedeni pojmom prisvajanja, izjavljuju daje Bog, Rije, zbog prisvajanja (tijela) bio dionikom i hranjenja mlijekom, doputaju da je on polako rastao, da se bojao u asu trpljenja i da je bio potrebit pomoi anela. A ja preuujem obrezanje, rtvovanje, znojenje i glad; povee li se sve to s tijelom, ono je - budui da mu se to 70

dogodilo poradi nas - vrijedno tovanja; to se pak pogreno pripisuje botvu, stoje uzrokom nae pravedne osude (takvih) kao klevetnika. c) Anateme irila Aleksandrijskog, koje su pridodane pismu "Tou soteros hemon" sinode u Aleksandriji Nestoriju (= 3. irilovo pismo Nestoriju).
Pismo je sastavljeno poetkom studenog 430., a Nestoriju je predano 30. studenog. Izd.: ACOe l/I/I, 40-42; latinski prijevodi l/II, 50 si (Collectio Veronensis); l/V/II, 242-244 / PG 77,120 si (= iril, Pismo 17) /MaC 4,1081D-1084E / COeD 3 ; 59io- 6I22 / Hn 219.

Sjedinjenost naravi u Kristu 1. Tko ne prizna da j e Emanuel pravi Bog i da j e zbog toga sveta dj evica Bogorodica (jer ona je po tijelu rodila Rije, koja je od Boga, koja je postala tijelo), neka bude kanjen anatemom. 2. Tko ne prizna d a j e Rije, koja je od Boga Oca, po hipostazi sjedinjena s tijelom, i daje Krist sa svojim vlastitim tijelom jedan, naime isti ujedno i Bog i ovjek, neka bude kanjen anatemom. 3. Tko kod jednog Krista kida sjedinjenost po hipostazi, time to je povezuje samo kao ujedinjenje po dostojanstvu, odn. moi ili vlasti, a ne kao sjedinjenje u smislu naravnog ujedinjenja, neka bude kanjen anatemom. 4. Tko rijei koje su sadrane u Evaneljima i apostolskim spisima, ili koje su 0 Kristu izrekli sveti ili on sam o sebi, dijeli na dvije osobe ili hipostaze, ijedne na neki nain pripisuje zamiljenom ovjeku odvojenom od Rijei, koja je od Boga, a druge pak, primjerene Bogu, pripisuje jedino Rijei koja je od Boga Oca, neka bude kanjen anatemom. 5. Tko se usuuje tvrditi, daje Krist ovjek koji (u sebi) nosi Boga, a ne daje uistinu Bog kao jedini i naravni Sin, budui d a j e Rije postala tijelom, te poput nas ima udjela u krvi i tijelu, neka bude kanjen anatemom. 6. Tko tvrdi daje Rije, koja je od Boga Oca, Bog ili Gospodin Krist, a ne prizna d a j e on isti ujedno Bog i ovjek, budui d a j e prema Pismu Rije postala tijelom, neka bude kanjen anatemom. 7. Tko tvrdi daje Isus kao ovjek bio osposobljen za djelovanje od Boga, Rijei, i da slava Jedinoroenca pripada ujedno i nekom drugom koji postoji uz njega, neka bude kanjen anatemom. 252

253

254

255

256

257

258

71

259

8. Tko se usuuje tvrditi da sjedinjeni ovjek mora biti suoboavan i suslavljen s Bogom, Rijeju, i da mora biti sunazvan Bogom, kao jedan s nekim drugim, (jer nas stalno dodavano "sa" prisiljava tako misliti), a ne da se Emanuela tuje istim tovanjem i da biva dionikom iste slave, jer je Rije postala tijelom, neka bude kanjen anatemom. 9. Tko kae da jedan Gospodin Isus Krist biva slavljen od Duha, u smislu daje on silu koja mu je bila podarena od njega (Duha) koristio kao tuu silu, i daje od njega (Duha) primio sposobnost da se suprotstavi neistim duhovima i daje za ljude izvodio Boje znakove, a ne kae daje to bio njegov Duh po kojem je izvodio Boje znakove, neka bude kanjen anatemom. 10. Krist je postao veliki sveenik i poslanik naeg vjerovanja [usp. Heb. 3,1] kae Sveto pismo; i on je sama sebe za nas predao na ugodan miris Bogu Ocu [usp. Ef5,2]; tko dakle kae, da nije sama Rije, koja je od Boga, postala na veliki sveenik i poslanik kad je postala tijelo i ovjek kao i mi, nego zapravo neki drugi od ene roeni ovjek koji postoji odvojeno od njega; ili tko tvrdi, daje on rtvu prinio i za samoga sebe, a ne samo za nas (jer on koji nije poznavao grijeha nije ni trebao nikakve rtve), neka bude kanjen anatemom. 11. Tko ne prizna da Gospodinovo tijelo daje ivot i da je ono vlastito Rijei, koja je od Boga Oca, nego kae daje ono jednako bilo kom drugom pored njega, da je ono s njom (Rijeju) bilo povezano po dostojanstvu, ili da je ono zapravo bilo Boji posjed i prebivalite, a ne da ono daje ivot, kao to smo rekli, jer je vlastito Rijei koja je mona i koja sve oivljava, neka bude kanjen anatemom. 12. Tkoneprizna, daje Rije Boja trpjelau tijelu, daje u tijelu bila razapeta, da je u tijelu okusila smrt i daje prvoroenac postao od mrtvih, jer je kao Bog ivot i davatelj ivota, neka bude kanjen anatemom.

260

261

262

263

d) Saborska odluka protiv Nestorija

Izd.: ACOe 1/1711,54; latinski prijevodi: 1/11,65; l/III, 82 si / MaC 4.1212CD / HaC 1.1421DE.

Osuda 264

nestorijanstva

Budui daje uz ostalo visoko potovani Nestorije odbio i odazvati se na na poziv i nije primio od nas poslane svete i bogobojazne biskupe, prisiljeni nudom pokrenuli smo ispitivanje bezbotava koja potjeu od njega; kako temeljem njegovih pisama i spisa koji su bili proitani, tako i temeljem onoga stoje nedavno u ovom glavnom gradu o njemu reeno i od svjedoka potvreno, dokazali smo mu da misli bezbono i da to navi72

jeta; prinueni kako kanonima tako i pismom Celestina naeg svetog oca i brata po slubi, biskupa rimske Crkve, doli smo stoga, uz mnogo suza i tjerani nudom, do sljedee alosne presude protiv njega: Na Gospodin Isus Krist, od njega pogreni, odredio je preko ovog presvetog sabora, da isti Nestorije bude iskljuen kako iz biskupskog dostojanstva tako i iz svakog sveenikog zajednitva. 265-266: 6. sjednica irilovih pristaa, 22. srpnja 431.
Izd.: A C O e l/I/VII,105sl; latinski prijevodi: 4.1361D-1364B / HaC 1.1562D / C O e D 3 ; 65. l/II,69sl; l/III,83sl; 1/111,133 / MaC

Potvrivanje nicejskog saetka vjerovanja Sveti je sabor odredio, da nitko ne smije iznositi, sastaviti ili prirediti neki drugi saetak vjerovanja, osim onog koji su odredili sveti oci okupljeni Duhom Svetim u Niceji.... Ako se nekima - bilo biskupima, klericima ili laicima - dokae da misle ili nauavaju ono stoje sadrano u iznesenom izlaganju sveenika Karizija o utjelovaljenju jedinoroenoga Sina Bojega 1 , ili u opakom i iskrivljenom Nestorijevu nauavanju ... takvi trebaju biti podvrgnuti osudi ovog svetog opeg sabora. 267-268: 7. sjednica irilovih pristaa, 31. kolovoza (?) 431.: Saborsko pismo
Izd. A C O e 1/I/in, 2723-28io; latinski prijevodi: 1/IV.243 / MaC 4, 1471C-1473A / HaC 1.1621D-1624A / Bruns 1,24 si / COeD 3 ; 63 si.

^*

Osuda

pelagijanstva 267

1 . Ako je metropolit neke pokrajine otpao od svetog i opeg sabora... i prihvaao je ili e prihvaati misli Celestija, takav ne moe nita provoditi protiv biskupa pokrajine, budui daje on ve od sada po saboru iskljuen iz svakog crkvenog zajednitva i lien slube....

4. Ako su pak neki od klerika otpali i usuuju se, bilo privatno bilo javno, zastu- 268 pati misli Nestorija ili Celestija, to je ovaj sveti sabor odluio da i takvi budu lieni slube.

*266

Usp. A C O e 1/I /Vn ,97 / MaC 4,1348.

73

KSISTO (SIKSTO) III.: 31. srpnja 432. - 19. (18.?) kolovoza 440. 271-273: Usaglaena izjava irila Aleksandrijskog i biskupa Antiohijske crkve, proljee 433.
Ovom usaglaenom izjavom, koju je predloo biskup Ivan Antiohijski, glasnogovornik istonjaka, smirila su se kristoloka sueljavanja koja su trajala od Efekog sabora. Tekst se nalazi u tri dokumenta: [ A ' ] Ivan Antiohijski, Pismo "Prden ek thespismatos" irilu Aleksandrijskom; [B'j iril Aleksandrijski, Pismo "Eufrainesthosan hoi ouranoC Ivanu Antiohijskom; [ C ] Ivan Antiohijski, Pismo "Epikalo" papi Ksistu III. Papa je estitao obojici na pomirenju. Ne postoji izriita potvrda te izjave. (Usp. Pisma od 17. rujna 433., izd ACOe 1/11,107 108; usp. J R 3 9 1 si). Izd.: ACOe 1/I/IV.8 si; latinski prijevod 1/11,103 [= A ' ] ; 1/I/IV.17; latinski prijevod 1/11,104 si [ = B ' ] ; 1/I/VII,159(samogrki) [ = C ' ] / P G 7 7 , 1 7 2 B - 1 7 3 A [ = A ' = iril,Pismo38];77.177B [ = B ' , = P i s m o 3 9 ] / MaC 5.292A-C [= A ' ] ; 5.304E-305B [ = B ' ] /Hn 170/HaC 1,1691E [= A ' ] ; 1704AB [= B ' ] . [C nedostaje u PG MaC HaC].

Dvije naravi u Kristu 271 elimo kratko pojasniti to pak mi mislimo i govorimo o djevianskoj Bogorodici i o nainu utjelovljenja Bojeg Sina, jer je to potrebno, ne kao dodavanje, nego u smislu potpunog pojanjenja, kako smo to od davnine primili iz boanskog Pisma i iz predaje svetih otaca, a da ni najmanje ne dodamo neto vjeri koju su sveti oci izloili u Niceji. Kao to smo ve rekli, ona je dovoljna za svaku spoznaju prave vjere i za opovrgavanje bilo kakve krivovjerne zablude. elimo govoriti, ne kao da bismo se usuivali shvatiti nedostino, nego da bismo, u priznanju vlastite slabosti, pobili one koji (nas) ele napasti (zbog rijei) kojima kao da elimo raspravljati o nadljudskom. Dakle, mi ispovijedamo d a j e na Gospodin Isus Krist, jedinoroeni Sin Boji, savreni Bog i savreni ovjek, s razumom obdarenom duom i tijelom, koji je po botvu roen od Oca prije vjekova, koji je kad su se ispunili dani, radi nas i radi naeg spasenja po ovjetvu roen od Marije djevice, daje upravo on istobitan s Ocem po botvu, a istobitan s nama po ovjetvu. Dolo je naime do sjedinjenja dviju naravi; zato ispovijedamo jednoga Krista, jednoga Sina, jednoga Gospodina. Suglasno tom shvaanju nepomijeanog sjedinjenja, priznajemo svetu Djevicu za Bogorodicu, jer je Bog, Rije, postala tijelo i ovjek, i (Rije) je ve od zaea sa sobom sjedinila hram koji je primila od nje. to se pak tie iskaza evanelja i apostola o Gospodinu, znademo, da jedni teolozi zajedno samlju to se (odnosi) na jednu osobu, drugi pak razlikuju ono to se (odnosi) na dvije naravi, pa ono to se odnosi na Boga govore u smislu Kristova botva, a ono to je nie u smislu njegova ovjetva.

272

273

74

L E O N I. VELIKI: 29. rujna 440. - 10. studenog 461. 280-281: Pismo "Ut nobisgratulationem" biskupima u Kampaniji, Picenu i Tuskiji 10. listopada 443.
Izd.: H.Wurm: Apoll 12 (1939) 90 s i / P L 54.613A - 6 1 4 A (= Pismo 4) /BullCocq 1,29b/ BullTau 1,47b / Gracijan, Decretum, p. II, cs. 14, q.4, c.8 (drugi 7) (Frdb 1,737). - Reg.: JR 402.

Uzimanje kamata (pogl.3.) Mislili smo da ne treba mimoii ni to, da neki zahvaeni pohlepom za sramotriim dobitkom, posluju novcem uz lihvu i ele se obogatiti kamatama, to mi jako alimo - i ne kaemo da se to odnosi samo na one koji su postavljeni u kleriku slubu nego i na laike koji se ele zvati kranima. Odreujemo da se otrije postupi protiv onih kojima se to dokae, da bi se odstranila svaka prigoda za grijeh. (pogl.4.) Mislili smo da treba podsjetiti i na to, da nitko od klerika, niti u svoje ime niti u ime drugoga ne pokuava poslovati uz kamate; nedolino je naime svoja zlodjela koristiti za tue probitke. Smijemo imati u vidu i baviti se samo onim kamatama gdje, za ono to smo ovdje dali iz milosra, zavrjeujemo od onog Gospodina koji vraa viestruko, primiti (nagradu) koja ostaje vjeno. 282: Pismo "Quanta fratemitati" biskupu Anastaziju Tesalskom, god. 446. (?)
Izd.: PL 54.676B (= Pismo 14)/BullCocq 1,32b s i / B u l i T a u l,53b-54a. -Reg.: J R 4 1 1 .

280

281

Crkvena hijerarhija i monarhija (pogl. 11.) Povezanost itavog tijela ini jedinstveno zdravlje i jedinstvenu ljepotu; ta pak povezanost zahtijeva jednodunost itavog tijela, a posebno trai slogu sveenika. Premda im je dostojanstvo zajedniko, ipak im poloaj nije jednak: jer i meu preblaenim apostolima je uz slinost asti postojala neka razlika u vlasti; i premda su svi bili jednako izabrani, ipak je jednome dano da bude pred drugima. Iz te injenice proizala je i razlika meu biskupima, te da si ne bi svi sve prisvajali, vanim je propisima predvieno, da u pojedinim pokrajinama budu neki ije e se miljenje meu braom smatrati prvim; i opet da neki postavljeni u veim gradovima preuzmu sveobuhvatniju skrb, putem kojih e se briga za cjelokupnu Crkvu stjecati k jednoj Petrovoj Stolici, da nita nigdje ne bude odvojeno od svoje glave. 283-286: Pismo " Q u a m laudabiliter" biskupu Turibiju iz Astorge, 21. srpnja 447.
To je pismo odgovor na izbugljeno pismo biskupa Turibija iz Astorge (panjolska).

75

KiiA 118 126 tvrdi (oslanjajui se na anateme) daje to pismo sastavio neki krivotvoritelj tek nakon sinode u Bragi godine 563. Izd.: B u l l C o c q l,33a-34b/BullTau l,55a-57a/PL 54.679A-683C (=Pismo 15). -Reg.: JR412.

Zablude priscilijanaca - openito 283 [Bezbonost priscilijanaca] uronila je ak u mrak poganstva tako da oni religijsku vjeru i udoredni zakon zasnivaju na svjetovnim tajnama magijskih vjetina, na ispraznim prijevarama astrologa, na moi demona i na djelovanju zvijezda. Kad bi se to smjelo vjerovati i nauavati, ne bi bilo niti nagrade za vrline niti kazne za mane, i nestalo bi svih odredbi ne samo ljudskih zakona nego i boanskih uredbi, jer ne bi moglo biti nikakvog suda niti nad dobrim niti nad zlim djelima, ako sudbinska nunost prisiljava pokrete duha na obje strane, i ako togod ljudi radili nije (uinak) ljudi nego zvijezda.... S pravom su se nai Oci... odmah trgnuli da se odagna bezbona oluja od cjelokupne Crkve: jer su i svjetovni knezovi tu svetogrdnu ludost tako prezirali, da su njezinog zaetnika [tj. Priscilija] s veinom njegovih uenika, unitili maem javnih zakona. Uvidjeli su naime da bi se razrijeila svaka brana veza, te da bi se ujedno izokrenulo ljudsko i boansko pravo, kad bi ikada bilo dozvoljeno da takvi ljudi ive u takvom uvjerenju. Dugo vremena je ta strogoa bila korisna crkvenoj blagosti, koja je, premda se zadovoljava sveenikim sudom i izbjegava krvave kazne, bila potpomognuta strogim uredbama kranskih knezova, jer katkada duhovnu pomo trae oni koji se boje tjelesne kazne.... Boansko Trojstvo, protiv modalista 284 (pogl.l.) Dakle, u prvom se poglavlju pokazuje kako bezbono misle o boanskom Trojstvu oni koji tvrde da su osobe Oca i Sina i Duha Svetoga jedna te ista osoba - kao da se isti B o g as zove Otac, as Sin, as Duh Sveti - i da nije jedan onaj koji je rodio, drugi onaj koji je roen, a drugi opet koji proizlazi od obadva; da kao posebnost za to jedinstvo treba prihvatiti tri naziva a ne tri osobe. Taje vrsta bogohulstva preuzeta od Sabelijeva miljenja, iji se uenici s pravom nazivaju patripasijanci; jer ako je Sin isti kao i Otac, onda je Sinov kri Oevo trpljenje; i togod je Sin sluajui Oca podnio u liku sluge, sve je to onda na sebe primio sam Otac. To je bez dvojbe suprotno katolikoj vjeri, koja tako ispovijeda istobitnost boanstva u Trojstvu, da vjeruje da su Otac i Sin i Duh Sveti nepodijeljeni bez mijeanja, vjeni bez vremena, jednaki bez razlike: jer jednost u Trojstvu ne ini ista osoba, nego ista bit.... Narav ljudske due 285 (pogl.5.) U petom se poglavlju iznosi da oni tvrde, da je ovjekova dua od boanske supstancije, i da se narav Stvoritelja ne razlikuje od naravi naeg ustroja. 76

Tu bezbonost ... osuuje katolika vjera, znajui da nema tako uzvienog i tako osobitog stvorenja, kome bi Bog bio njegova narav. Ono naime to je od njega isto je to i on, a to nije neto drugo nego Sin i Duh Sveti. Osim te jedne istobitnosti najuzvienijeg Trojstva, te vjenog i nepromjenljivog boanstva, ne postoji nikakvo stvorenje koje na svom poetku ne bi bilo stvoreno od niega.... Nitko od ljudi nije istina, nitko (nije) mudrost, nitko pravednost, ali mnogi su dionici istine i mudrosti i pravednosti. Samo Bogu nije potrebito sudionitvo niuemu; togod se o njemu dostojno njega misli, nije kakvoa nego bit. Nepromjenjivi naime nita ne dobiva i nita ne gubi, jer njemu je uvijek svojstven bitak koji je vjean. Zato on sve obnavlja ostajui u sebi, i nita ne dobiva to sam nije dao. Narav avla 286

(pogl.6.) esta primjedba iznosi da oni kau da avao nikad nije bio dobar i da njegova narav nije djelo Boje, nego d a j e on proizaao iz kaosa i tame: jer da on nema svog zaetnika, nego d a j e sam zaetnik i supstacija zla; dok prava vjera ispovijeda ... d a j e supstancija svih stvorenja, bilo duhovnih bilo tjelesnih, dobra i da ne postoji zla narav; jer Bog koji je Stvoritelj svega, sve je uinio dobro. Tako bi i avao bio dobar d a j e ostao u onom (stanju) u kojem je stvoren. Ali premda je zlorabio svoje darove " n e stajae u istini" [Iv 8,44] nije preao u drugu supstanciju, nego je otpao od najvieg dobra uz koje je trebao ostati, kao i oni koji takvo to tvrde padaju iz istine u la, te prirodu optuuju za ono u emu sami grijee, i bivaju osueni zbog svoje vlastite pokvarenost. to e tako u njima biti zlo, kao i samo zlo, nee biti supstancija, nego (je to) kazna za supstanciju. 290-295: Pismo "Lectis dilectionis tuae" Biskupu Flavijanu iz Carigrada ("Tomus [I] Leonis"), 13. lipnja 449.
U kristolokim raspravama stare Crkve ovo se pismo smatra vanim i esto navoenim dokumentom uiteljstva. Katkad se naziva Tomus I, za razliku od Pisma (165) caru Leonu (usp. *317 si) koje se oznaava kao Tomus II. Izd.: C.Silva Tarouca, Sancti Leonis Magni Tomus ad Flavianum episcopum Constantinopoli-tanum (TD ser. theol. 9; Rim 1932) 21-28 / ACOe 2/11/1,25s-29 / PL 54.757B-771 A (= Pismo 28) / BullTau dodatak l,27a-31b. - Reg.: JR 423.

Utjelovljenje Rijei Boje (pogl .2.) Ne znajui dakle to bi [Eutih] trebao misliti o utjelovljenju Boje Rijei trebao je barem pozornim sluanjem prihvatiti ono zajedniko i neralanjeno vjerovanje, kojim cjelokupnost vjernika ispovijeda da vjeruje "u Boga Oca svemoguega, i u Krista Isusa Sina njegova jedinoga, Gospodina naega, koji je roen od Duha Svetoga i Marije djevice" [Apostolsko vjerovanje *12].... Budui da se vjeruje daje Otac Bog i svemogu, izjavljuje se da mu je i Sin suvjean; nipoemu razliit od Oca, jer je Bog od Boga; svemogui od Svemogueg; 77 290

suvjean roen od Vjenog; niti je kasniji po vremenu, niti nii po moi, niti razliit po slavi, niti odijeljen po naravi. 291 Taj je pak isti vjeni Jedinoroenac vjenog Oca, "roen od Duha Svetog i Marije djevice". To roenje u vremenu nije onom boanskom i vjenom roenju nita oduzelo, nita dodalo, nego je itavo posveeno obnovi ovjeka koji je bio zaveden, tako da je pobijedio i smrt i svojom silom unitio avla koji je vladao carstvom srmti. Ne bismo naime mogli nadvladati zaetnika grijeha i smrti, da nau narav nije uzeo i uinio svojom onaj kojeg nije mogao niti grijeh okaljati niti smrt zadrati. Zaet je naime po Duhu Svetom u krilu djevice majke, koja gaje na isti nain rodila sauvavi djevianstvo, kao to g a j e i zaela neoskvrnuvi djevianstvo.... Ili je moda [Eutih] zato mislio da Gospodin na Isus Krist nema nau narav, jer je aneo koji je poslan k blaenoj Mariji rekao: " D u h Sveti sii e na te i sila e te Svevinjega osjeniti. Zato e to edo i biti sveto, Sin Boji" [Lk 1,35]. Kako ne bi tijelo onoga koji je po Bojem djelovanju djevianski zaet bilo iste naravi s onom koja ga je zaela? Ali ono jedinstveno udesno, i udesno jedinstveno, roenje ne smije se shvatiti tako da bi novo stvaranje umanjilo vlastitost roda: Duh Sveti je djevici podario plodnost, a stvarnost tijela uzeta je od tijela, i "kad je Mudrost sebi izgradila kuu" [Izr 9,1] "Rije tijelom postade i nastani se meu n a m a " [Iv 1,14], to jest u onom tijelu koje je uzela od ovjeka, koje je oivio duh razumske due. (pogl .3.) Sauvavi dakle vlastitosti obiju naravi i sjedinivi ih u jednoj osobi, uzvienost je prihvatila poniznost, snaga slabost, a vjenost smrtnost; da bi se isplatio dug naeg stanja, napovrediva se narav sjedinila s onom koja moe trpjeti: a to je bilo podobno za nae ozdravljenje, kako bi jedan te isti "posrednik izmeu Boga i ljudi, ovjek Krist I s u s " [1 Tim 2,5] po jednoj (naravi) mogao umrijeti, a po drugoj ne bi mogao 1 . Dakle, pravi Bog se rodio u potpunoj i savrenoj naravi pravog ovjeka, sav u svojem i sav u naem - naim pak zovemo ono stoje Stvoritelj od poetka u nama sazdao i to je na sebe uzeo da bi obnovio; ono naime to je zavodnik donio i to je zavedeni ovjek prihvatio, nije kod Spasitelja ostavilo nikakav trag.... On je uzeo lik sluge bez neistoe grijeha, uzvisivi ljudsko a ne umanjivi boansko, jer je ono ispranjenje kojim seje nevidljivi pokazao vidljivim, bila naklonost smilovanja a ne nedostatak moi 2 . 294 (pogl.4.) Dakle, siavi s nebeskog prijestolja Sinje Boji uao u slabost ovog svijeta, ne odvajajui se od Oeve slave, novim roenjem roen u novom poretku. U novom poretku: jer nevidljiv po svojim (svojstvima) postao je vidljiv po naima, on nepojmljiv htio je biti pojmljiv; ostavi prije svih vremena zapoeo je biti u vreme*293 "Sauvavi - ne bi mogao umrijeti" = Popovijed 21,2 (PL 54,192A); usp Tertulijan, Adversus Praxean 27,1 l(E.Kroymann - E.Evans: CpChL 2 1954 1199 / CSEL 47,282i). "Dakle, pravi B o g - ne nedostatak moi" = Propovijed 23,2 (PL 54,201 AB).

292

293

78

nu; Gospodar je svemira, zasjenivi neizmjernost svoga velianstva, uzeo je lik sluge. Bog koji ne moe trpjeti ponizio se postavi ovjekom koji moe trpjeti, a 1 besmrtni se podloio zakonima smrti. Roen novim roenjem: jer neoskvrnjeno 2 djevianstvo koje nije znalo za poudu, podarilo je tvar za tijelo. Od Gospodinove 3 Majke uzeta je narav a ne grijeh , i premda je njegovo roenje udesno, narav Gospodina Isusa Krista roena iz krila Djevice nije zato razliita od nae. On koji je pravi Bog, isto je tako i pravi ovjek, i u tom jedinstvu nema nikakve prijevare , jer su u uzajamnom odnosu malenost ovjetva i uzvienost boanstva. Kao to se Bog ne mijenja smilovanjem tako se ni ovjek ne ponitava uzvienjem. Svaka narav djeluje u zajednitvu s drugom prema svojim vlastitostima: Rije naime radi ono to spada na Rije, a tijelo ono to pripada tijelu. Jedna od njih blista udesima, druga podlijee nepravdama. I kao to Rije ne naputa jednakost Oeve slave, tako ni tijelo ne naputa vlastitosti naeg roda. ... Ne moe ista narav rei: "Ja i Otac jedno s m o " [Iv 10,30] i rei: "Otac je vei od m e n e " [Iv 14,28]. Premda je u Gospodinu Isusu Kristu jedna osoba botva i ovjetva, ipak je razliito ono po emu je objema zajedniko ponienje, i po emu im je zajednika slava. Po ovjetvu koje ima od nas manji je od Oca, a po botvu koje ima od Oca jednak je Ocu. 296-299: Pismo "Licetper nostros" Julijanu iz Kosa, 13. lipnja 449.
Izd.: C.Silva Tarouca, Sancti Leonis Magni Epistulae contra Eutichis haeresim (TD ser. tehol. 15; Rim 1934.) 1 4 m s 1539-17io5 / ACOe 2/IV, 6 1 5 - 1 7 , 7e- 822 / BullTau Dodatak 1,41b 42b-44a/PL 54,803A-805A 805B-809A (= Pismo 35) - Reg: JR 429.

295

Utjelovljenje

Sina Bojeg 296

(pogl. 1.)... U Nama i u vama isto je poznavanje i ista pouka Duha Svetoga, i ako netko nju ne prihvaa nije ud tijela Kristova, niti se moe diiti glavom za koju tvrdi da u njoj nema njegove naravi.... (pogl. 2.) ... Tijelo nije umanjilo ono to pripada botvu; botvo nije unitilo ono to pripada tijelu. Isti je naime i vjean od Oca i vremenit od majke; u svojoj snazi nepovrediv, u naoj slabosti podloan trpljenju; u boanskom Trojstvu ima jednu te istu narav s Ocem i s Duhom Svetim, a s prihvaenim pak ovjetvom nije jedna supstancija nego jedna te ista osoba; tako da je isti bio bogat u siromatvu, svemogu u odbaenosti, nepovrediv u trpljenju, besmrtan u smrti. Niti se Rije nekim svojim dijelom pretvorila u tijelo ili u duu, jer je jednostavna i nepromjenjiva narav
*294 "Dakle, Sinje Boji - zakonima smrti" = Propovijed 22,2 (PL 54,195A). Usp. isto 3 (isto 196C). Usp. i s t o ( 1 9 6 C D ) "Krista - nikakve prijevare" = Propovijed 24,3 (PL 54,205C).

297

79

botva uvijek itava u svojoj biti, niti ona moe pretrpjeti oteenje niti se poveati; uzetu narav ini tako blaenom da proslavljena ostaje u onoj koja ju proslavljuje. Zato bi se pak inilo nedolinim, ili nemoguim, da su Rije i tijelo i dua jedan Isus Krist, i jedan sin, Boji i ljudski, kad tijelo i dua koje imaju razliitu narav, i bez utjelovljenja Rijei ine jednu osobu? ... Dakle, niti se Rije pretvorila u tijelo niti je izmijenila tijelo, nego oboje ostaje u jednom ijedan u obojem, nepodijeljen razliitou, nepomijean spajanjem, niti su jedan od Oca a drugi od majke, nego je isti na jedan nain od Oca prije svakog poetka, i isti na drugi nain od majke na kraju vremena, kako bi bio "posrednik izmeu Boga i ljudi, ovjek - Isus Krist", [7 Tim 2,5] u kojem stanuje "tjelesno sva punina boanstva" [Kol 2,9], jer je to unapreenje za uzetoga a ne onog koji je uzeo, jer "Bog njega preuzvisi..." [Fil 2,9-11]. 298 (pogl .3.) ... Mislim daje [Eutih] ovako govorio [tj. da su prije utjelovljenja u Kristu d v ij e naravi, a poslije utjelovljenja pak je dna] i daje bio uvjeren, daje dua koju je uzeo Spasitelj, prije boravila na nebesima nego lije roena od Marije djevice, te da se Rije s njom sjedinila u krilu (Marijinom). Ali to ne podnosi katoliki duh niti ui, jer dolazei s neba Gospodin nije nita posjedovao od naeg ustroja. Niti je naime primio duu koja bi prije postojala, niti tijelo koje ne bi bilo od majinog tijela: Naa naime narav nije tako uzeta kao daje ona prije stvorena pa bila uzeta, nego je stvorena samim uzimanjem. Zato je potrebno da i kod njega (Eutiha), ako se ne bi htio odrei tog miljenja, bude osueno ono to je s pravom osueno kod Origena [usp. *209], koji je tvrdio da due prije nego li uu u tijelo, ne samo da imaju ivot nego i da izvode razliito djelovanje. Iako je naime Gospodinovo roenje po tijelu imalo neke osobitosti koje nadilaze poetke ljudskog ivota, bilo to stoje [po Duhu Svetom] bez poude zaet i roen od neoskvrnjene djevice, bilo to stoje tako proizaao iz majinog krila daje i plodnost ostvarilo i djevianstvo zadralo, ipak (to tijelo) nije bilo drugaije naravi nego li nae tijelo, niti mu je dua bila udahnuta u nekom drugom poetku nego li ostalim ljudima, i nije se razlikovala razliitou porijekla nego uzvienou vrline. Od njegovog tijela mu se nita nije protivilo, niti je neusklaenost elja raala sukob u volji; tjelesna osjetila djelovala su bez zakona gryeha, a ispravnost osjeaja, pod vodstvom boanstva i duha, nije bila iskuavana poudama niti je poputala pred uvredama. Pravi ovjek uistinu je sjedinjen s Bogom; niti je po dui siao s neba kao ve prije postojei, niti je po tijelu stvoren niodega; on naime ima istu osobu u boanstvu Rijei koju posjeduje u s nama zajednikoj naravi po tijelu i dui. Ne bi naime bio posrednik izmeu Boga i ljudi, da nije isti Bog i ovjek bio u obojem, ijedan i pravi.

299

80

K A L C E D O N S K I S A B O R (4. opi) : 8. lisopada - poetak studenog 451. Ovaj sabor koji je sazvao car Marcijan dovodi kristoloke rasprave prve Crkve do odreenog zavretka. On odbacuje monofizitstvo. Eutiha, arhimandrita iz Carigrada, ve je u studenom 448. osudila mjesna sinoda u Carigradu pod patrijarhom Flavijanom. On je bio rehabilitiran na tako zvanoj "razbojnikoj sinodi u Efezu" ("latrocinium": Leon I. [ACOe 2/W,54*]) u kolovozu 449. Tu su bili smijenjeni Teodoret Cirski zbog svojih protu-irilovskih spisa kao i Ibas iz Edese zbog svog pisma Perzijancu Marisu zbog "nestorijanstva". Njih je Kalcedonski sabor (26.-27. listopada; 9.-11. [drugi 8.-10.] sjednica) priznao kao pravovjerne. Njihova je pravovjernost ponovno dovedena u pitanje u "sporu oko tri poglavlj a" i oko nekih jezinih oblikovanja u saecima vjerovanja. (Usp. *436 si 472 i Liber diurnus formula 84 Codex Vaticanus = formula 65 Codex Claromontanus [Clermont-Ferrand] = formula 60 Codex Ambrosianus: izd. H.Foerster [Bern 1958] 153 228 345; u toj formuli njihova se osuda ne pripisuje 2. carigradskom saboru [god. 553.], nego pogreno, Kalcedonskom saboru.) Zakljuke sabora potvrdio je Leon I. u pismima (114-117 kod Ballerini, PL 54,1027-1039; = Collectio Grimanica, Pismo 64 61-63, ACOe 2/TV, 70 67-69; JR 490-493) od 21. oujka 453., osim zakljuka o povlasticama patrijarijske stolice u Carigradu. Kalcedonski sabor obnovio je 3. kanon Carigradskog sabora ("28. kanon iz Kalcedona"). 300-303: 5.sjednica, 22. listopada 451.: Kalcedonski saetak vjerovanja
Izd.: ACOe 2/I/II, 128-130; latinski prijevod: 2/III/II, 136-138 / MaC 7.112C-116D / HaC 2.453D-456D / Hn 146 / Ltzm 35 si / COeD ; 84-87.

Dvije naravi u Kristu [Predgovor definiciji. Nakon oba saetka vjerovanja, nicejskog i carigradskog, nastavlja se:] Ovo spasonosno priznanje Boje milosti bilo bi dodue dovoljno za potpunu spoznaju i uvrenje prave vjere; jer njegovo je uenje o Ocu i Sinu i Duhu Svetomu savreno, i za one koji ga vjerujui prihvaaju, ono tumai Gospodinovo utjelovljenje. Oni pak koji pokuavaju ukloniti navijetanje istine, unose u svijet prazne pojmove preko svojih vlastitih krivovjerja; jedni... kod Djevice odbacuju pojam "Bogorodica", drugi uvode mijeanje i gomilanje umiljajui si u svom bezumlju da tijelo i botvo imaju jednu narav, i izmiljaju da boanska narav Jedinoroenca moe trpjeti jer je pomijeana; zbog toga je ovaj ovdje okupljeni sveti, veliki i opi sabor u namjeri da im uini nemoguim bilo kakve spletke protiv istine, od poetka nepokolebivo navijetao i uei zakljuio, da prije svega vjera 318 svetih otaca ostaje netaknuta. On takoer potvruje - to se tie pneumatomaha - uenje o biti Duha koje je neto kasnije proglasilo 150 otaca okupljenih u carskom gradu, koje su oni obznanili svima, ne kako bi dodamo uveli neto to jo manjka ranijim uenjima, nego da bi 81 300

svjedoanstvima iz Pisma pojasnili svoje shvaanje Svetoga Duha, protiv onih koji pokuavaju odbaciti njegovo Gospodstvo; to se pak onih tie koji pokuavaju razoriti tajnu dogaaja spasenja ne stidei se brbljati, daje roeni od svete djevice Marije samo ovjek, on (sabor) je odobrio sinodalna pisma Nestoriju i istonjacima blaenog Cirila, nekadanjeg pastira aleksandrijske Crkve, koja slono opovrgavaju Nestorijeve besmislice ...; njima je s dobrim razlogom pridodao i pismo predstojnika velikog i starog Rima, preblaenog i presvetog biskupa Leona, koje je on napisao nadbiskupu Flavijanu, blaene uspomene, u svrhu pobijanja Eutihijevog krivovjerja [*290-295]; ono se naime slae s vjeroispovjeu velikog Petra i predstavlja zajedniki oslonac protiv krivovjerja, a za uvrenje pravog uenja. Ono se naime suprotstavlja onima koji pokuavaju razoriti tajnu dogaaja spasenja (uvodei) dvojstvo sinova, i iskljuuje iz zajednitva sveenika one koji se usuuju tvrditi da botvo Jedinoroenca moe trpjeti, protivi se onima koji u dvije Kristove naravi zamiljaju gomilanje ili mijeanje, proklinje one koji u svom bezumlju tvrde daje oblije sluge, koje je on uzeo od nas, nebeske ili neke druge naravi, i kanjava anatemom one koji priaju mit o Gospodinove dvije naravi prije sjedinjenja, a nakon sjedinjenja izmiljaju jednu. 301 [D efinic ij a] Slijedei dakle svete oce, svi mi jednoduno nauavamo, da Gospodina Isusa Krista treba priznavati za jednoga i istoga Sina: isti je savren u botvu i isti je savren u ovjetvu; isti je pravi Bog i pravi ovjek iz razumom obdarene due i tijela; isti je po botvu istobitan s Ocem a po ovjetvu istobitan s nama, u svemu jednak nama osim u grijehu [usp. Heb 4,15]; isti je po botvu roen od Oca prije vjekova, a s druge strane, u posljednje dane je po ovjetvu roen od Marije, djevice (i) Bogorodice, radi nas i radi naeg spasenja; jedan je i isti Krist, jedinoroeni Sin i Gospodin, za koga se priznaje daje u dvije naravi 1 nepomijean, nepromjenjiv, nepodvojen i nedjeljiv, kod toga nigdje nije radi jedinstva zanijekana razliitost naravi, tovie, ostaje sauvana vlastitost svake od dviju naravi, koje se sjedinjuju u jednoj osobi i jednoj hipostazi; jedinoroeni Sin, Bog, Rije, Gospodin Isus Krist nije podijeljen niti podvojen u dvije osobe, nego je jedan te isti, kao to su nas ve prije proroci pouili o njemu i o samom Isusu Kristu, i kao to nam je predala vjera otaca.

302

302

Treba itati ' " e n dyo fysesin" ("u dvije naravi"), ne '"ek dyo fyseon" ("iz dvije naravi"), ta inaica se pojavljuje u starijim, manje kritikim izdanjima grkog teksta, dok latinski prijevodi imaju "u dvije naravi" ("in duabus naturi"). Druga inaica, koja ukazuje na monofizitsvo, bila bi direktno suprotstavljena postavljenoj svrsi sabora. Druga izvansaborska svjedoanstva za ispravno itanje, kod R.V.Sellersa, The Councilof Chalcedon (London 1953) 120 si bilj.6; I.Ortiz deUrbina, Das Symbol von Chalkedon, u: A.Grillmeier - H.Bacht (izd.), Das Konzil von Chalkedon 1 (Wurzburg 1959 2 ) 391 bilj.4 (za izd. 1951 1 usp. dodatak u sv.3 [1954] 877).

82

[ S a n k c i j a ] Budui da smo to u svakom pogledu i sa svom briljivou i savjesnou utvrdili, sveti i opi sabor je zakljuio, da nitko ne smije iznositi, pisati ili sastavljati drugo vjerovanje, niti smije drugaije misliti ili nauavati... 304-305: 7. (15.) sjednica: Kanoni
Izd.:ACOe 2/1/11,158 [=kan. 2] 161 [=kan. 14]; latinski prijevodi 2/111/111,93 95 si; 2/11/11,33 37; 54 57; 87 90; 99 101; 106 108 (razliite zbirke kanona) /MaC 7,357D-360A 3 6 4 D i na drugim mjestima / HaC 2,601 AB 6 0 7 A B itd. / Bruns 1,25 si 29 / COeD 3 ; 87 si 93 si [Kan. 2]: Gracijan, Decretum, p.II, c s . l ; q.l, c.8 (Frdb 1,359 si).

303

Simonija Kan. 2. Ako je neki biskup za novac obavio reenje i milost, koja se ne moe prodavati, uinio predmetom trgovine, i (ako je) za novac posvetio nekog biskupa, pokrajinskog biskupa, sveenika, akona ili bilo koga od onih koji se ubrajaju u kler, ili ako je iz sramotne elje za dobitkom unaprijedio upravitelja, odvjetnika, crkvenjaka ili bilo koga od onih koji podlijeu crkvenom pravu, ako mu takav pokuaj bude dokazan, tada treba on biti podvrgnut opasnosti za svoje vlastito mjesto, a onaj koji je bio zareen, ne smije iz reenja ili iz unapreenja do kojeg je dolo takvim poslovanjem izvui bilo kakvu korist, nego neka bude lien dostojanstva i poloaja koje je zadobio novcem. Ako je pak za takve sramotne i nepotene poslove postojao posrednik, tada mora i on, ako je bio klerik, izgubiti vlastiti poloaj, a ako je bio laik ili monah neka bude kanjen anatemom. Mjeovita enidba i krtenje kod krivovjernika 305 304

Kan. 14. Budui da je u nekim pokrajinama lektorima i pjevaima dozvoljeno eniti se, sveti je sabor odluio da nikome od njih ne smije biti dozvoljeno uzeti za enu krivovjernicu. Koji su pak u takvom braku ve rodili djecu, i ako su svoju djecu ve dali krstiti kod krivovjernika, moraju ih dovesti u zajednitvo katolike Crkve; jo nekrtene meutim, ne mogu vie dati krstiti kod krivovjernika; a ne smiju ih vezati u enidbu s nekim krivovjernikom, idovom ili poganinom, osim ako osoba koja bi se trebala vezati s pravovjernikom, obea da e prijei na pravu vjeru. Tko pak prekri tu odredbu svetog sabora, mora biti podvrgnut kanonskoj kazni. 306: Sinodalno pismo "eplesthe hara" papi Leonu L, poetak studenog 451.
Izd.: grki izvorni tekst: ACOe 2/I/III, II620-II72; latinski prijevodi: 2/III/II, 9 3 I M I 9614-29.

Prvenstvo

Rimske

stolice 306

... to naime prua vie radosti od vjere? ... Nju nam je od davnine predao sam Spasitelj kad je kazao: "Idite i uinite mojim uenicima sve narode..." [Mt 28,19 si], 83

nju si nam ti sam sauvao kao zlatni lanac, koji se na zapovijed nalogodavca sputa sve do nas, ukoliko si svima postao tumaem glasa blaenog Petra, i sve priveo slavljenju njegove vjere. Ukoliko smo se i mi Tobom korisno posluili kao voom prema tom dobru, pokazali smo djeci Crkve batinu istine... i obznanili smo u jednoglasnoj suglasnosti i slozi ispovijest vjere. I mi smo bili u zajednikom zboru, uivajui kao na kraljevskoj gozbi u duhovnim jelima, koje je Krist priredio gostima 1 tvojim pismom , te smo mislili da vidimo samog nebeskog Zarunika kako blaguje meu nama. Ako je naime on tamo, gdje su dvoje ili troje okupljeni u njegovo ime, kako kae, meu njima [usp. Mt 18,20], koliku je blizinu on onda pokazao s petstodvadeset sveenika, koji su (ispravno) shvaanje vjere u njega pretpostavili domovini i naporu? Njih si ti poveo kao glava udove preko onih koji su zauzeli tvoje mjesto, ukoliko si obznanio svoj prikladan savjet... 308-310: Pismo "Sollicitudinis quidem tuae" biskupu Teodoru iz Frejusa (juna Francuska), 11. lipnja 452.
Izd.: BullTau Dodatak 1,102b 103a-104a / PL 54,1014A (= Pismo 108) / MaC 6,209A-211A / Gracijan, Decretum, p.II, cs.26, q.6, c.10 (Frdb 1,1038 si). - Izd.: JR 485.

Sakrament 308

pokore

(pogl-2.) Mnogostruko Boje milosre dolazi u pomo ljudskim prijestupima, a nada vjenog ivota ne obnavlja se samo po milosti krtenja, nego i po lijeku pokore, kako bi oni koji su povrijedili darove preporoenja, osudivi se vlastitim sudom, dospjeli do oprotenja grijeha; pomo Boje dobrote je tako ureena da se Boje oprotenje moe postii samo zazivima sveenika. "Posrednik izmeu Boga i ljudi, ovjek Krist Isus" [1 Tim 2,5] predao je tu vlast predstojnicima Crkve, kako bi onima koji se ispovijedaju naredili djelo pokore, te da one koji se oiste spasonosnom zadovoljtinom puste kroz vrata pomirenja k zajednitvu sakramenata. ... (pogl.4.) Onima pak koji u vrijeme nevolje, ili pri neposredno prijeteoj opasnosti zatrae pomo pokore i brzog pomirenja, ne smije se zabraniti zadovoljtina niti uskratiti pomirenje: jer milosru Bojem ne moemo postaviti mjeru niti odrediti vrijeme, kod kojeg pravo obraenje ne trpi nikakvo odgaanje oprotenja... (pogl.5.) Zato svaki kranin treba imati sud svoje savjesti, kako ne bi iz dana u dan odgaao obraenje Bogu, i da si ne bi vrijeme zadovoljtine odredio za kraj svog ivota,... i premda bi s veom zadovoljtinom mogao zasluiti oprotenje, on izabire nesigurnost onog vremena u kojem se jedva nalazi prilika kako za ispovijed pokor*306 Posebno se misli na 2. i 4. sjednicu, kad je na uz ope odobravanje proitan "Tomus Leonis" (*290-295; usp i *300), osim toga i pismo (br.93, PL) saboru, koje je bilo proitano na 16. sjednici

309

310

84

nika, tako i za in sveenikog pomirenja. Zaista, kao to sam rekao, treba pruiti pomo i takvim potrebitima, i to tako da im se ne uskrati niti in pokore niti milost priesti, ako je trae znakovima pune svijesti, makar su ve izgubili upotrebu glasa. Ako bi pak neki snagom bolesti bili tako svladani, da u prisutnosti sveenika ne mogu dati do znanja ono to su malo prije traili, tada im treba pomoi svjedoanstvo vjernika oko njih, kako bi ujedno postigli dobroinstvo pokore i pomirenja ... 311-316: Pismo "Regressus ad nos "biskupu Niceti iz Akvileje, 21. oujka 458.
Izd: BullCocq l,45b-46b / BullTau l,78a-79a / PL 54.1136A (= Pismo 159) / MaC 6.331C-335A / H a C 1.1770B-1771D. - [pogl. 1-4:] Gracijan, Decretum, p.II, cs.34, q.l 2, cl (Frdb 1,1256 si).-Reg.: J R 5 3 6 .

Druga enidba predmijevanih

udovica 311

(pogl. 1) Budui da kaete da su ratnim stradanjima i vrlo tekim neprijateljskim napadima neke enidbe tako rastavljene, da su njihove ene ostale naputene, poto su im muevi bili odvedeni u zarobljenitvo: a neke su, mislivi da su im njihovi muevi ili ubijeni ili da nikad nee biti osloboeni zarobljenitva, pritisnute samoom, prele u drugu enidbu; i sada kada su se uz Boju pomo stvari okrenule na bolje, te su se neki vratili za koje se mislilo da su poginuli, ini se daje tvoja ljubav s pravom u neizvjesnosti, to bismo mi trebali odrediti glede ena koje su vezane s drugim muevima. Ali budui da znamo daje napisano daje ena od Boga vezana s muem [usp. Izr 19,14] i isto tako priznajemo zapovijed, stoje Bog svezao vojek neka ne rastavlja [Mt 19,6], potrebno je misliti da zakonite enidbene veze treba ponovno uspostaviti, i odstranivi zla nanesena ratom, treba svakome vratiti ono stoje zakonito imao, i svim se marom treba pobrinuti da svatko dobije ono stoje njegovo. (pogl. 2) Onoga pak, koji je preuzeo ulogu onog mua za kojeg se mislilo da ga vie nema, ne treba osuivati kao daje kriv, niti ga smatrati za napadaa na tue pravo. Mnogo je naime toga, stoje pripadalo onima koji su odvedeni u zarobljenitvo, moglo prijei u tue vlasnitvo, pa ipak je potpuno u skladu s pravednou, da se njima kad se vrate, to ponovno preda u vlasnitvo. Ako se to s pravom potuje u pitanju vlasnitva nad imanjem, poljem ili kuom, koliko vie to treba initi kod ponovnog uspostavljanja enidaba, da se lijekom mira povrati ono to je poremeeno ratnim stradanjem? (pogl. 3) I stoga ako muevi, vrativi se poslije dugog zatoenitva, tako ustraju u ljubavi prema svojim suprugama te ele da se one vrate u njihovu (enidbenu) zajednicu, onda treba ponovno uspostaviti ono to trai vjernost, a treba napustiti i ne smatrati grjenim ono stoje izazvala nevolja. 313

85

314

(pogl .4.) Ako su pak neke ene tako zahvaene ljubavlju prema svojim kasnijim muevima, da radije ostaju s njima nego li da se vrate u zakonitu enidbu, s pravom ih treba kazniti pa i tako da budu iskljuene iz crkvenog zajednitva; one su naime iz stvari koja se moe ispriati izabrale zarazu poroka, pokazujui da im se u njihovoj neobuzdanosti vie svia ono to se kao shvatljivi propust moe okajati.... Neponovljivost krtenja

315

(pogl.6.) Oni pak ... koji su na ponavljanje krtenja bili ili natjerani strahom ili zavedeni zabludom, a sada shvaaju da su radili protiv sakramenta katolike vjere, trebaju potivati onu uredbu po kojoj se u zajednitvo naeg drutva ponovno primaju samo lijekom pokore i polaganjem biskupovih ruku.... (pogl.7.) Oni pak koji su primili krtenje od krivojernika, a da prije toga nisu bili krteni, trebaju biti potvreni samo zazivanjem Duha Svetoga po polaganju ruku, budui da su samo primili oblik krtenja bez snage posveenja. Obznanjujemo da znadete, da se ovog pravila treba drati u svim Crkvama, da jedanput primljena kupka krtenja ne smije biti povrijeena nikakvim ponavljanjem, jer apostol kae: "Jedan Gospodin, Jedna vjera, Jedan krst" [Ef 4,5]. Njezino ienje ne smije se obezvrijediti nikakvim ponavljanjem, nego kao to smo rekli, treba zazvati samo posveenje Duha Svetoga, da bi se od katolikih sveenika dobilo ono to nitko ne dobiva od krivovjernika. 317-318: Pismo "Promisisse me memini" caru Leonu I., 17. kolovoza 458.
Pismo se zove i "Tomus II Leonis" (usp. *290). Najvanije reenice tog pisma, samo s malim izmjenama, uzete su iz pisma "Slolicitudini meae " pape Leona palestinskim monasima, koje je napisano otprilike u lipnju 453. (ACOe 2/IV, 159-163; navedeni isjeak: I6I7-11 23-27 162 9-15 / PL 54,1061-1068 = Pismo 124; JR 500). Izd.: C.Silva Tarouca, Sancti Leonis Magni Tomus ad Flavianum episcopum Constantinopolitanum ... et... Epistula ad Leonem I imperatorem (Epistula CLXV) (TD ser. theol. 9; Rim 1932) 50-54 (br. 76-81 94-98 113-122)/ACOe 2/IV, 115 3 o-1 16113-17 1178-18 (= Collectio Grimanica, Pismo 104) / BullTau Dodatak 1,173b-174a 175a / PL 54,1163B-1165 A 1167AB (= Pismo 165). - Reg.: JR 542.

316

Dvije naravi u Kristu 31^ (pogl.6) Premda je dakle u jednom Gospodinu Isusu Kristu, pravom Sinu Bojem i ovjejem, jedna osoba Rijei i tijela, koja neodvojivo i nepodijeljeno vri zajednike ine, ipak treba (pravilno) razumjeti svojstva samih ina i iskrenim vjerskim osjeajem procijeniti, to je to prema emu se uzdie niskost tijela, a to je to prema emu se sputa uzvienost botva, stoje to to tijelo ne ini bez Rijei, a stoje to to Rije ne ini bez tijela 1 . ...
*317 "Premda je - bez tijela" = Propovijed 64,4 (PL 54,360).

86

Premda dakle od onog poetka, kad je u krilu Djevice Rije postala tijelom, nikad nije bilo nikakvog razdvajanja izmeu dvaju oblija, i u svako vrijeme, kroz sav tjelesni rast, djelovanje je pripadalo jednoj osobi, ipak ono stoje uinjeno kao neodvojivo razlikujemo kao nepomijeano, a to pripada kojem obliju znademo po vlastitostima ina.... (pogl.8) Dakle, premda je jedan Gospodin Isus Krist, i potpuno je ista osoba u njemu (osoba) pravog botva i pravog ovjetva, ipak znademo da ono uzvienje kojim ga je Bog uzvisio, i dao mu ime koje je iznad svakog imena, kao to kae uitelj naroda [usp. Fil 2,9 si], pripada onom obliju koje je trebalo biti obogaeno tolikim poveanjem slave. Po boanskom obliju Sinje bio jednak Ocu, i izmeu Roditelja i Jedinoroenca nije bilo nikakvog odstupanja u biti, nikakve razlike u velianstvu; niti je po tajni utjelovljenja Rije izgubila neto to bi joj se poklonom Oca moralo vratiti. Oblije pak sluge, po kojem je botvo koje ne moe trpjeti izvrilo tajnu velikog milosra, ljudska je neznatnost koja je uzdignuta u slavu Boje moi, i pri samom Djeviinom zaeu su botvo i ovjetvo satkani u takvo jedinstvo, da nisu niti boanska djela vrena bez ovjeka, niti ljudska bez Boga. 318

319-320: Pismo "Frequenter quidem"biskupu Neu izRavene, 24. listopada458.

Izd.: BullCocq 1,43b si / BullTau 1,74ab / PL 54,1192A-1194B (= Pismo 166). - Reg.: JR 543.

Dvojbeno i od krivovjernika podijeljeno krtenje (1)... Saznali smo iz izvjea neke brae, da su neki zarobljenici koji su se oslobodeni vratili svojim kuama, a koji su u zarobljenitvo dospjeli u onoj dobi u kojoj ni o emu nisu mogli imati sigurne spoznaje, zatraili lijek krtenja - meutim, zbog neznanja djeje dobi ne mogu se sjetiti jesu li primili otajstvo tog krtenja i sakramente - te da zbog te trajne nesigurnosti sjeanja dovode u opasnost svoje due, budui da im se iz opreznosti uskrauje milost, koja im se ne prua, jer se misli da im je ve podijeljena. Budui da je opreznost neke brae s pravom sumnjala da li da se takvima podijele sakramenti Gospodinovog otajstva, kao to smo rekli, na sinodalnom smo skupu primili jedan takav upit.... Najprije se moramo pobrinuti da, drei se neke vrsti opreznosti, ne nanesemo tetu duama koje treba preporoditi. Tko e se naime toliko predati svojim dvojbama, da e, kad nema vie nikakvih dokaza, proglastiti za istinu ono to se nasluuje samo iz nesigurnog miljenja? Ako se naime ne sjea, da li je krten, niti onaj koji eli preporod, niti to moe drugi za njega svjedoiti jer ne zna da li je posveen, tada nema niega u to bi se mogao uvui grijeh, jer u tom dijelu svoje savjesti nije kriv niti onaj koji biva posveen niti onaj koji posveuje. 87 319

Znamo naime daje neoprostiv prijestup, ako netko prema odredbama nevjernika koje su sveti oci osudili, biva prisiljen na drugu kupku (krtenja) - koja se onima koji se trebaju preporoditi podjeljuje samo jedanput - tomu se naime protivi i uenje apostola koje nam govori o jednom boanstvu u Trojstvu, o jednoj ispovijesti vjere, o jednom otajstvu krtenja [Ef4,5]. Ali u tom (sluaju) ne treba se bojati neeg slinog, jer ne moe se uiniti prijestup ponavljanja, ako se uope ne zna da li se neto dogodilo.... 320 (2) Ako se pak utvrdi da su nekoga krstili krivovjernici, to se kod njega ne smije ponoviti sakrament preporoenja, nego neka se samo podijeli ono stoje tamo nedostajalo: kako bi se polaganjem biskupovih ruku zadobila snaga Duha Svetoga. 321-322: Pismo "Epistolas fraternitatis" biskupu Rustiku iz Narbonne, god. 458. ili 459.
Izd.: BullCocq 1,28b / BullTau 1,45b / PL 54.1207BC (= Pismo 167). - Reg.: JR 544.

Obvezatnost 321

redovnikih

zavjeta

(Pitanje 14) Odluka monaha, prihvaena vlastitom odlukom i voljom, ne moe se napustiti bez grijeha. Ono naime stoje tko zavjetovao Bogu, mora i izvriti [Pnz 23,21; Ps 50,14]. Stoga, tko je napustio obeanje da e ivjeti sam, te je preao ili u vojsku ili u enidbu, treba se oistiti zadovoljtinom javne pokore: premda i vojska moe biti potena a enidba asna, prijestup je napustiti izbor boljega. (Pitanje 15) Djevojke koje nisu prisiljene nalogom roditelja, nego su vlastitom voljom prihvatile odluku i stale djevianstva, grijee ako kasnije izaberu enidbu, makar i nije dolo do posveenja (djevianstva). 3 2 3 : Pismo "Magna indignatione" svim biskupima u Kampaniji itd., 6. oujka 459.
Izd.: Buli Cocq 1,47a / BullTau 1,80a / PL 54.1210CD (= Pismo 168). - Reg: JR 545

322

Tajna 323

ispovijed

(pogl .2) Odreujem da se na svaki nain odstrani i ona neposlunost protiv apostolske uredbe, za koju sam doznao da je neki ine u nedoputenoj preuzetnosti. Radi se naime o pokori koju trae vjernici, da se ne ita javno napisani popis pojedinih vrsta grijeha, jer je dovoljno da se krivnja savjesti iznese samo sveenicima u tajnoj ispovijedi. Premda se naime hvalevrijednom ini punina vjere, koja se zbog straha Bojeg ne ustruava crveniti pred ljudima, ipak nisu svi grijesi jednaki onima 88

koji trae javnu pokoru i koje se ne treba bojati objaviti; ipak da se mnogima ne bi uskratio lijek pokore, neka se odstrani onaj neprihvatljiv obiaj, ukoliko bi se neki stidjeli ili bojali svojim neprijateljima obznaniti djela za koja bi prema odredbi zakona mogli biti kanjeni. Dostatna je naime ona ispovijed koja se iznosi najprije Bogu, a zatim i sveeniku, koji nastupa kao molitelj za grijehe pokornika. Tek tada bi naime mnogi mogli biti potaknuti na pokoru, ako savjest pokornika ne bude otvorena uima naroda. 325-329: Statuta Ecclesiae Antiqua, sredina ili kraj 5. stoljea
Ove uredbe se prema kasnijoj predaji zavu i Statuta antiqua Orientis. Kanoni te zbirke potjeu od razliitih sinoda i imaju slinost s Constitutiones Apostolorum. Oni ne seu unatrag do navodne 4. sinode u Kartagi 398. nego su sastavljeni sredinom ili krajem 5. stoljea u Galiji Narbonskoj. Oni se vie ne povezuju s Cezarijem Arlekim nego vie s Genadijem Marsejskim i njegovim Liber ecclesiasticorum dogmatum. (Usp. C.Munier, na dolje navedenom mjestu). Izd.: C. Munier, Les Statuta Ecclesiae Antiqua. Edition - Etudes critiques (Bibliotheque de l'Instirut de Droit Canonique de l'Universit de Strasbourg 5; Pari 1960) 75-78 [= *325] 95 si [=*326-329] / kod Cezarija Arlekog: Opera omnia 2, izd. G.Morin (Maretioli 1942) 90 si 95 / C. Munier: CpChL 148 (1963) 164-166 181 si / M. Andrieu, Les Ordines Romani du Haut Moyen-Age 3 (Spec. Sacr. Lov. 24: Louvain 1951) 616 si 617 si (= Dodatak uz Ordo Romanus XXXIV) I Bruns 1,140 si 141 / PL 56.879A-880B 887C-888A / MaC 3.949D-950D 950E-951C / HaC 1.978C-E 979AB (= "4. sinoda u Kartagi"). - Reg.: CIPL 1776.

Provjera

vjere prije

biskupskog posveenja 325

Tko treba biti zareen za biskupa, mora prije toga biti ispitan da li je oprezan u razumijevanju Pisama, da lije dobro obuen u crkvenom nauku, da li jednostavnim rijeima tumai vjerske spise, to jest, da li potvruje da su Otac i Sin i Duh Sveti jedan Bog, da li izjavljuje d a j e itavo botvo u Trojstvu iste biti, iste supstancije, jednako vjeno i jednako svemono; da li izjavljuje da je svaka pojedina osoba u Trojstvu potpuni Bog i da su sve tri osobe jedan Bog; da li vjeruje da se Boje utjelovljenje nije zbilo kod Oca niti kod Duha Svetoga, nego samo kod Sina, tako da on koji je bio Sin u botvu Boga Oca, postaje sin ovjeji u ovjetvu majke; pravi Bog od Oca i pravi ovjek od majke, imajui tijelo iz majinog krila i razumsku ljudsku duu; u njemu su zajedno obje naravi, to jest ovjek i Bog, a jedna osoba, jedan Sin, jedan Krist, jedan Gospodin, stvoritelj svega to postoji; s Ocem i Duhom Svetim i zaetnik i Gospodin i stvoritelj [upravitelj] svega stvorenja, koji je trpio pravim ljudskim trpljenjem, koji je umro pravom smru svoga tijela, uskrsnuo pravim uskrsnuem svoga tijela i pravim ponovnim uzimanjem due, u kojoj e doi suditi ive i mrtve. Treba ga takoer pitati da li vjeruje, da je jedan te isti zaetnik i Bog Novog i Starog zavjeta, to jest: Zakona, Proroka i Apostola; d a j e avao postao zao ne po (svom) ustrojstvu nego slobodnom voljom; treba ga takoer pitati da li vjeruje u uskrsnue ovog tijela koje nosimo a ne drugog; da li vjeruje u budui sud, te da e pojedinci za ono to su uinili u ovom tijelu primiti ili kaznu ili slavu; da li ne kudi 89

enidbu; da li ne osuuje drugu enidbu; da li ne smatra grjenim uzimanje mesa; da li odrava zajednitvo s pomirenim pokornicima; da li (vjeruje) da se krtenjem oprataju svi grijesi, onaj naslijeeni, izvorni, kao i oni koji su poinjeni svojevoljno; da li (vjeruje) da se nitko ne spaava izvan Katolike crkve. Ako se, ispitan u svemu tom, pronae d a j e potpuno pouen, tada neka ga, uz suglasnost klerika i laika, zbor biskupa itave pokrajine ... zaredi za biskupa. Polaganje 326 ruku kao vanjski znak reenja

Saetak reenja crkvenih slubenika: Kan.90. (2). Kada se redi b i s k u p a , neka dva biskupa stave iznad njegovog potiljka [glave] knjigu Evanelja i dre je dok jedan nad njim izgovara blagoslov, a svi ostali nazoni biskupi neka rukama dodiruju njegovu glavu. Kan.91. (3). Kad se redi s v e n i k a, dok ga [!] biskup blagoslivlja i dok dri ruke nad njegovom glavom, neka i svi sveenici koji su nazoni, dre svoje ruke pokraj biskupovih ruku, nad njegovom glavom. Kan.92. (4). Kad se redi a k o n a , neka samo biskup koji ga blagoslivlja, stavi ruke na njegovu glavu; jer njega se ne posveuje za sveenitvo nego za sluenje 1 . Kan. 93. (5). Kad se redi p o d a k o n a , j e r n e p r i m a p o l a g a n j e r u k u , n e k a i z b i skupovih ruku primi praznu pliticu i prazan kale. A iz ruku arhiakona neka primi vri s vodom, posudu za pranje ruku i runik. HILAR: 19. studenog 461. - 29. veljae 468. SIMPLICIJE: 3. oujka 468. - 10 oujka 483. 330-342: Sinoda u Arlesu, god. 473.: Pismo podlonosti sveenika Lucida
Dvije su sinode raspravljale o uenju sveenika Lucida o predodreenju: Sinoda u Arlesu god. 4 7 3 . i nedugo iza toga sinoda u Lyonu. Pisani opoziv sastavio je biskup Faust iz Rejia, koji je razaslan na 30 sinodalnih biskupa Galije. Lucid ih je morao potpisati. Izd.: kod Fausta iz Rejia, Pismo 2: izd. Aug. Engelbrecht, u: CSEL 2 1 , 165i4 -1682 / izd. Br. Krusch, u: MGH Auctores antiquissimi 8 (Berlin 1887) 290 si (= Prilog uz C.Solija Apolinara Sidonija, Epistulae et carmina, Pismo 19); kod biskupa Hinkmara iz Reimsa, Liber de praedestinatione Dei *328 Naime, za sluenje biskupu ili sveeniku, kao to to odreuje i kan.57 (odn. 37); usp. izvor za tu odredbu, Hipolit Rimski, Traditio apostolica 8: "Kod reenja akona treba samo biskup poloiti svoje ruke, jer njega se ne posveuje za sveenitvo nego za slubu biskupu, kako bi on (akon) izvravao ono to mu on naredi... "; usp. B.Botte, Hippolyte de Rome (SouChr 11 bis; 1984 3 ) 58; isti, Hippolyte de Rome (LQF 39; Miinster 1963) 22.

327

328

329

90

etliberoarbitrioll 1: PL 125.81C-82C/ J .Sirmond, Historia Praedestinatiana, u: PL 53.685D (= Prilog uz Praedestinatus) I MaC 7.1010D-1012A / HaC 2.809B-810C.

Milost

i predodreenje

Va prijekor je javni spas, a vaa odluka je lijek. Zato i ja drim daje najbolji li- 330 jek, da se ispriam optuujui se za prole zablude i da se oistim spasonosnom ispovijedi. Zato u skladu s najnovijim uredbama sinode o propovijedanju, s vama osuujem ono miljenje, koje kae da se napor ljudske poslunosti ne mora povezati s Bojom milou; koj e kae da se nakon pada prvog ovj eka potpuno ugasilo slobodno odluivan- 331 je volje; koje kae da Krist, na Gospodin i Spasitelj, nije primio (na se) smrt za spas sviju; koje kae da Boje predznanje ovjeka silom tjera u smrt, ili da oni koji propadaju po Bojoj volji propadaju; koje kae da u Adamu umire tkogod sagrijei nakon zakonitog krtenja; koje kae da su jedni odreeni za smrt, a drugi da su predodreeni za ivot; koje kae da od Adama do Krista nitko od pogana nije bio spaen po prvoj Bojoj milosti, to jest po naravnom zakonu u (oekivanju) Kristovog dolaska, zbog toga jer su svi, u prvom roditelju, izgubili slobodnu volju; koje kae da su patrijarsi i proroci, odn. najvei sveci, boravili u raju i prije vremena otkupljenja; koje kae da ne postoje oganj i pakao. Sve to osuujem kao bezbono i puno svetogra. A ovako potvrujem milost Boju, da uvijek povezujem ljudski napor i poticaj milosti, i izjavljujem da sloboda ljudske volje nije ugaena nego umanjena i oslabljena, te daje u opasnosti i onaj koji je spaen, a da se mogao spasiti i onaj koji je propao. Takoer (izjavljujem) daje Krist, na Gospodin i Spasitelj, to se tie bogatstva njegove dobrote, za sve platio cijenu smrti; on Spasitelj svih ljudi, posebno pak vjernika, bogat prema svima koji ga zazivaju [Rim 10,12], eli da nitko ne propadne. I budui da u tako vanoj stvari treba udovoljiti savjesti, sjeam se da sam prije kazao, 91 333 332

334 335 336

337

33g 339

340

daje Krist doao samo za one za koje je unaprijed znao da e vjerovati [pozivajui se na Mt 20,28; 26,28; Heb 9,27]. Sada pak na temelju autoriteta svetih svjedoanstava, koja se obilato nalaze na raznim mjestima boanskog Pisma, na osnovu objelodanjenog uenja prea, rado ispovijedam, daje Krist doao i za izgubljene, jer su oni propali a da on to nije htio. Nije naime pravo da se neizmjerno blago dobrote i Boja dobroinstva ogranie samo na one, za koje se ini da su spaeni. Jer ako kaemo, da je Krist donio lijek samo onima koji su otkupljeni, init e se da odrjeujemo (krivnje) neotkupljene, za koje je oito da moraju biti kanjeni zbog prezira otkupljenja. 341 Izjavljujem takoer da su u poretku i redu vjekova, jedni bili spaeni po zakonu milosti, drugi po Mojsijevom zakonu, a drugi opet po naravnom zakonu, koji je Bog upisao u srca svih [usp. Rim 2,15], u oekivanju Kristovog dolaska; ali ipak od poetka svijeta nitko nije odrijeen od izvornih okova osim posredstvom svete krvi. Ispovij edam takoer da j e za glavne (smrtne) grij ehe pripremlj en vj eni oganj i paklena vatra, jer za ljudske grijehe koji ostaju do kraja, s pravom slijedi Boji sud, pod koji po pravdi podlijeu oni koji to nisu vjerovali svim srcem. Molite za mene, sveta gospodo i apostolski oci! - (Ja) sveenik Lucid vlastoruno sam potpisao to pismo, te prihvaam ono to se tvrdi i osuujem stoje osueno. 3 4 3 : Pismo "Quantumpresbyterorum" biskupu Akaciju iz Carigrada, lO.sijenja 476.
Misli se na Nicejski, Efeki i Kalcedonski sabor. Spominju se tamo osueni krivovjernici. uti se o 1. carigradskom saboru (381.). /z.:O.Guenther: CSEL 3 5 , 1 3 1 i 2 - 1 3 2 2 4 ( = CollectioAvellana, Pismo 58,3 6 ) / T h l 178 s l ( = Pismo 2) / PL58,41B-42B (= Pismo 5) / BullTau Dodatak 1,207b-208b. - Reg.: JR 572.

342

Autoritet rimskih biskupa i opih sabora 343 ( 3 [pogl.2]) Budui da ve postoji uenje naih predasnika, svete uspomene, koj em se ne smij e protusloviti, pa tkogod eli ispravno misliti ne treba biti pouavan novim shvaanjima, jer je jasno i savreno sve ono ime bi mogao biti pouen onaj koji je obmanut od krivovjernika, ili usmjeren onaj koga bi trebalo zasaditi u vinogradu Gospodnjem; molitva za vjeru premilostivog kneza uini da on odbaci zahtjev da se odri sabor.... (6[3]) Potiem dakle, predragi brate, da se na sve naine prui otpor pokvarenim pokuajima da se odri sabor; sabor se naime saziva samo onda kada se pojavi neto novo u krivom smislu, ili kad u tvrdnjama uenja iskrsne (neto) dvojbeno, kako bi onima koji zajedniki raspravljaju, ako bi postojala neka nejasnoa, to osvijetlio autoritet sveenikog odluivanja; kao to je na to prisilila najprije bezbonost Arija, zatim Nestorija, na kraju Dioskura i Euticha. Treba naglasiti daje odvratno - od toga neka nas sauva milosre Krista Boga naeg Spasitelja 92

rehabilitirati osuene, suprotno miljenju Gospodnjih sveenika itavog svijeta, i obaju vladajuih knezova. ...

F E L I K S II. (ni.): 13. oujka 483. - 1. oujka 492. 345: Pismo "Quoniampietas" caru Zenonu, 1. kolovoza 484.
Izd.: E.Schvvartz, Publizistische Sammlungen zum Acacianischen Schisma (AbhBavAk Philosophisch historische Abteilung N.F. 10; Munchen 1934) 81 u-8223 {Collectio Berolinensis, Pismo 33) / Thl 247 2 4 9 si (= Pismo 8) / BullTau Dodatak l,249a-250a. - Reg.: JR 6 0 1 .

Sloboda Crkve Svima je poznato da se po pravu naroda i kod barbara, kao i kod naroda koji ne poznaju boanstvo, kod izvoenja trgovine ili ljudskih poslova uvijek potivala sveta sloboda izaslanstva, koliko vie nju mora ouvati neokrnjenom Rimski car i kranski knez, posebno u boanskim stvarima.... Meutim mislim, da se i tvoja pobonost, koja takoer vie eli da se tvojim zakonima pokorava nego li da im se protivi, treba pokoravati nebeskim uredbama, te da zna da ti je tako povjereno prvenstvo u ljudskim stvarima, da se ne boji, preko boanski odreenih posrednika, preuzeti i ono stoje boansko; mislim da vam je bez ikakve dvojbe korisno ako dozvolite da se katolika Crkva, za vrijeme vae vladavine, slui svojim zakonima i ako ne dozvolite da se netko usprotivi njezinoj slobodi, koja e opet vratiti vama vlast kraljevanja. Sigurno je naime, da je ovo spasonosno za vae poslove, da prema njegovim uredbama, kad se radi o Bojim stvarima, nastojite kraljevsku volju podloiti Kristovim sveenicima, a ne da je uzdiete, i da o svetim stvarima radije uite od njezinih predstojika nego li da pouavate, da slijedite ustroj Crkve a ne nameete joj ljudsko pravo koje bi trebala slijediti, da ne elite vladati nad propisima one, ijoj pravoj pobonosti B o g eli da tvoja blagost podloi glavu, kako ne bi bila na sramotu onoga koji odreuje, prestupivi odredbe nebeskih propisa. 345

GELAZIJE I.: 1. oujka 492. - 2 1 . studenog 496.

347: Pismo "Famuli vestraepietatis" caru Anastaziju I., godine 494.

Pismo je najznamenitiji dokument stare Crkve o dvije vlasti na zemlji. Izd.: E.Schvvartz, na *345 nav.mj. 20s-28 / Thl 350-352 (= Pismo 12, br.2 si) / BullTau dodatak 1,28lab / PL 59.42A-43A (= Pismo 8); usp. Gracijan, Decretum, p.I, dist. 96, c.10 (Frdb 1, 340). Reg.: J R 6 3 2 .

93

Dvostruka najvia vlast na zemlji 347 (2) Uzvieni care, prvenstveno naime dvaju upravlja ovim svijetom: posveeni autoritet biskupa i kraljevska vlast; od tih tei je teret sveenika, tim vie to e oni na sudu Bojem polagati raun i za same kraljeve kao ljude. Ti si spoznao, premili sine, te se, premda dostojanstvom predsjeda ljudskom rodu, ipak pobono potinj ava predstojnicima boanskih stvari, i od nj ih ite uzroke svog spasenja, i kao to treba, od njih prima nebeske sakramente i uvia da se vie mora podloiti uredbama religije nego li im biti pretpostavljen. Ti si spoznao, da na tom podruju ovisi o njihovom sudu i ne eli ih podvrgnuti svojoj volji. Predstojnici pak, u onome to se tie ustrojstva javnog reda, tebi priznaju vrhovnu vlast koja ti je podarena odlukom odozgo, te se i sami pokoravaju tvojim zakonima, da se ne bi inilo da se i u svjetovnim s t v a r i m a o p i r u (tvojim) odlukama; (u suprotnom) pitam te, kako bi dolikovala odanost i bila prikladna poslunost onima kojima je povjereno podjeljivanje asnih otajstava? Dakle, kao to se biskupi nalaze u nemaloj opasnosti ako preute ono stoje prikladno za tovanje boanstva, tako isto postoji velika opasnost da, ne dao Bog, oni prestanu sluati, premda bi morali. Iako je dolino da vjernici podloe svoja srca svim sveenicima koji ispravno tumae boanske stvari, koliko vie treba pokazati slaganje s predstojnikom one Stolice, za koga je uzvieno boanstvo htjelo da se istie i (koga je) neprekidna pobonost itave Crkve neprestance slavila? (3) Ovdje je tvoja pobonost jasno uvidjela, da se samo ljudskom voljom nikada nitko ne moe uzdii tako kao to se moe izborom ili priznanjem onoga, koga je Kristov glas pretpostavio svima, i koga je asna Crkva uvijek priznavala i potovala kao Prvoga. Ljudskom se preuzetou moe napadati ono stoje odreeno Bojom odlukom, ali se ne moe pobijediti niijom vlau. 348: Sinoda u Rimu: Dokumenti o odrjeSenju Misena, 13. svibnja 495.
Misen, papin izaslanik, preao je k krivovjemiku Akaciju. Na sinodi u Rimuje odrijeen od izopenja kojim je kanjen u listopadu 485. Izd.: CSEL 35 ,484s -4852o (= Collectio Avellana, Pismo 103) / Thl 4 4 5 si (= Gelazije, Pismo 30) / Bar AE, za godinu 4 9 5 . br. 17-18.

Punomo Crkve da oprata grijehe 348 ... Budui daje svemogui i milosrdni Bog htio da se, u skladu s crkvenom blagou, ne uskrati pomo niti jednoj dui koja je trai, to nema sumnje daje na poticaj Boga, i po bogodanom kajanju, dolo do toga da se sada raspravlja o njegovom [Misenovom] ponovnom prihvaanju, a i neodgodiva nuda prisiljava da se to ne sprje*347 Schvvartz ovdje ostavlja prazninu, koju upotpunjuje na ovaj nain: "ne pokoravaju ili da im je od B o g a dozvoljeno da se".

94

ava; osim toga i na je Spasitelj ovlastio prije svih blaenog apostola Petra: "to god svee na zemlji, bit e svezano na nebesima; a to god odrijei na zemlji, bit e odrijeeno na nebesima" [Mt 16,19]; kao to je jasno da od tih rijei nita nije izuzeto, tako i po slubi apostolske ovlasti, naelno se sve moe svezati i dosljedno sve se moe odrijeiti, pogotovo ako u tome treba svima vie doi do izraaja primjer apostolskog smilovanja, kako bi svi osueni bili spaeni odrjeenjem, ako se pokaju i odreknu zablude ... i ako ne budu dvojili... da skinu okove prokletstva.... Zato, doputenjem Gospodina i prema ljudskoj mogunosti, pruamo pomo onome koji je trai, a sve stoje iznad granica nae mogunosti ostavljamo Bojem sudu, a nama nee moi predbaciti zato ivima otputamo uvredu otpadnitva, to Crkva moe initi prema Bojoj dareljivosti, oni koji od nas trae da oprotenje podijelimo i mrtvima, to mi, oito, ne moemo initi. Budui daje reeno "to god svee na zemlji", on je dakle one koji nisu vie na zemlji zadrao pod svojim a ne pod ljudskim sudom, a Crkva si ne moe prisvajati ono za to je jasno da nije bilo dano blaenim apostolima, jer jedan je postupak sa ivima, a drugi s mrtvima. 349: Nagodba "Ne forte" o trajnosti anateme, godine 495.
Izd.: E.Schvvartz, na *345 nav.mj. IO13-II2 / Thl 562 (= tract. IV) / PL 59.105A-C / MaC 8.90C-91A. - Reg.: CIPL 1672; JR 701.

Oprotenje

grijeha

(5) Gospodin je kazao da onima koji grijee protiv Duha Svetoga, ne moe biti 349 oproteno niti na ovom niti na drugom svijetu [Mt 12,32]. No, poznajemo mnoge koji su sagrijeili protiv Duha Svetoga, kao razliite krivovjernike ... a koji su, vrativi se katolikoj vjeri, primili oprotenje za svoje bogohulstvo, a i za budunost su dobili nadu da e stei oprotenje? Ali zbog toga rije Gospodnja ruje neistinita, niti je na bilo koji nain ukinuta; jer za takve (krivovjernike), ako u tome ostanu, ona zaista nee nikada biti ukinuta, a za one koji su prestali biti takvi ona ne moe vrijediti, jer za njih nije niti bila izreena. Tako je, dosljedno tome, vaea i ona rije blaenog apostola Ivana: Postoji grijeh na smrt i ne kaem da se za nj moli [1 Iv 5,16 si]. Postoji grijeh na smrt za one koji u njemu ostaju, a taj grijeh nije na smrt za one koji iz tog grijeha izau. Nema naime nikakvog grijeha za koji Crkva ne bi molila oprotenje, ili od kojeg, temeljem od Boga dobivene ovlasti, ne bi mogla odrijeiti one koji od njega odustanu, ili otpustiti ga onima koji ine pokoru, jer njoj je reeno: togod otpustite na zemlji... [usp. Iv 20,23]; "to god odrijeite na zemlji, bit e odrijeeno na nebu" [Mt 18,18]. U to su ukljueni svi (grijesi), koliki god bili i kakvi god bili, kod ega ne ostaje nita manje istinita rije, kojom se kae da nikada nee biti odrijeen onaj koji u njima ostane i da od njih kasnije ne odustane.

95

350-354: "Decretum Gelasianum", odn. dekretalno pismo o priznavanju i nepriznavanju knjiga, vrijeme nastanka dvojbeno
Predaja pripisuje neke dijelove zbirke dokumenata Damazu I. (^Decretum Damasi") ili Gelaziju I. ^Decretum Gelasianum"). Nju je navodno proirio i preradio papa Hormizda (Dekretalno pismo [125 Thl] De scripturis divinis, 13. kolovoza 520.). Radi se o dokumentima iz razliitih vremena, koje je poetkom 6. stoljea sakupio neki klerik u sjevernoj Italiji ili ujunoj Francuskoj. Zbirka ima pet dijelova: I. Rasprava o Duhu Svetom i o Kristovim imenima [* 178]; II. Kanon Sv. Pisma [*179 s i ] ; III. Izjava o prednosti Rimske Stolice i sjeditima patrijarha [*350sl]; IV. Izjava o priznavanju opih sabora [*352]; V. Dekret o priznavanju spisa crkvenih otaca i o odbacivanju apokrifnih i krivovjemih djela [*353 si]. Dijelovi 1-2 u bitnom seu do Damaza I., o 3. dijelu se dvoji ( C H . Turner, E.Schvvartz; neki i taj dio pripisuju Damazu). Dijelovi 4-5 su sigurno mlai od Damaza; oni se pripisuju Gelaziju I. i Hormizdi. Ipak se osporava autentinost njegovog gore spomenutog pisma. Izd.: [*350-354]: E.v.Dobschutz: TU 38/1V (Leipzig 1912) 7-13 29-60/Thl 454-471 [= Dercetum Gelasianum]; 932-938 [= Hormizdino pismo] / PL 59,159B-164B; usp. 165-180 Sinopsa /BullTau 1,122b-124b; usp. 665-672 / BullCocq l,71a-72a; usp. 1,409-416 / MaC 8,147-152; usp. 157-172.-[samo * 5 5 0 s / ] : Turner,u: JThSt 1 (1900)560/Turner 1/I/II, 155-158/PL 13.374B-376A; 19,793A-794B. - Reg.: CIPL 1676; JR 700 s dodacima.

Prednost 350

Rimske

stolice

Poslije [svih tih 1 ] prorokih i evaneoskih i apostolskih spisa [koje smo gore naveli 1 ], kojima je Katolika crkva po milosti Bojoj utemeljena, mislili smo da treba naglastiti i ovo: premda itavoj Katolikoj crkvi, rairenoj po cijelom svijetu, pripada ista blizina s Kristom, ipak sveta Rimska crkva nije uzdignuta nad druge Crkve nekim saborskim uredbama, nego je dobila prvenstvo evaneoskim rijeima Gospodina i Spasitelja, koji je kazao: Ti si Petar i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju i vrata paklena nee je nadvladati, i tebi u dati kljueve kraljevstva nebeskog, i togod svee na zemlji bit e svezano i na nebu i togod razrijei na zemlji, bit e razrijeeno i na nebu [Mt 16,18 st\. (Tome) je dodana i povezanost s preblaenim apostolom Pavlom, izabranom posudom, koji nije u razliito, kako priaju krivovjernici, nego u j e d n o te isto vrijeme bio okrunjen, umrvi slavnom smru s Petrom u gradu Rimu pod carem Neronom; i zajedno su gore spomenutu rimsku Crkvu posvetili Kristu Gospodinu, te su je svojom nazonou i svojim trijumfom uzdigli nad sve druge gradove na itavom svijetu.

351

Prva je dakle stolica apostola Petra, Rimska crkva, koja nema ljage, niti mrlje, niti to slino [Ef5,27]. Drugaje stolica u Aleksandriji, koju je u ime blaenog Petra posvetio njegov uenik i evanelista Marko ... . Trea je po asti stolica blaenog apostola Petra u Antiohiji, zbog toga to je on tamo boravio prije nego li je doao u Rim, i tamo je za novi narod najprije nastao naziv "krani" [usp. Dj 11,26].

*350

Dodatak u onim rukopisima, u kojima se ranije spominje kanon Sv. pisma.

96

Autoritet opih sabora I premda nitko ne moe poloiti drugi temelj, osim onog koji je poloen, a taj je Krist Isus [usp. 1 Kor 3,11], ipak sveta to jest Rimska crkva, ne zabranjuje da se za dogradnju, nakon spisa Starog i Novog zavjeta koje svi po pravilu prihvaamo, prihvate i drugi spisi, to jest: sveti nicejski s a b o r [ s v e t i carigradski sabor,... na kojem je pravednu osudu doivio krivovjernik Makedonije 1 ;] sveti efeki sabor ...; sveti kalcedonski sabor. ... [Odluili smo da se nakon autoriteta tih etiriju (sabora) prihvate i potuju i sveti sabori, koje su sveti oci do sada odrali 1 .] Knjige koje treba prihvatiti Isto tako djela blaenog muenika Cecilija Ciprijana, muenika, biskupa u Kartagi. Isto tako djela... [Na isti se nain navode: Gregorije Nazijanski, Bazilije Veliki, Atanazije Aleksandrijski, Ivan Zlatousti, Teofil Aleksandrijski, iril Aleksandrijski, Hilarije iz Poitiersa, Ambrozije, Augustin, Jeronim, Prosper Akvitanski.] Isto tako pismo blaenog Leona pape upueno Flavijanu, biskupu carigradskom; bude li netko o njegovom sadraju raspravljao makar samo o jednom slovu, i ne bude li ga u cijelosti prihvatio s potovanjem, neka bude kanjen anatemom. Isto tako odluujemo da se itaju djela i rasprave svih pravovjernih otaca, koji ni u emu nisu odstupili od zajednitva svete Rimske crkve. Isto tako treba s potovanjem prihvatiti dekretalna pisma, koja su preblaeni pape u razliito vrijeme poslali iz grada Rima kao savjet razliitim oima. Isto tako povijesti svetih muenika ... . Ali se prema starom obiaju, i iz posebnog opreza, one ne itaju u svetoj Rimskoj crkvi, jer su potpuno nepoznata imena onih koji su ih napisali, te ih nevjernici i neupueni smatraju za suvine i manje prikladne nego to bi bio r e d . . . . Zato,... da ne bi nastala pa ni najmanja prigoda za prigovor, one se ne itaju u svetoj Rimskoj crkvi. Mi pak, sa spomenutom Crkvom, sa svom pobonou tujemo i svete muenike i njihova slavna muenitva, koja su poznatija Bogu nego li ljudima. Isto tako sa svim tovanjem prihvaamo ivotopise otaca: Pavla, Antuna, Hilariona i svih pustinjaka, koje je napisao preblaeni mu Jeronim. [Nastavljajui niz knjiga, napominje se:] kada ovo doe u ruke katolika, treba najprije spomenuti rijei blaenog Pavla apostola: "Sve provjeravajte: dobro zadrite" [1 Sol 5,21]. Isto je tako Rufin, poboan ovjek, izdao vrlo mnogo knjiga crkvenog sadraja, a tumaio je i neka Pisma. Ali budui da gaje asni Jeronim ukorio zbog neega to se odnosi na slobodnu volju, nae je miljenje ono za koje znamo daje miljenje spomenutog blaenog Jeronima. To (vrijedi) ne samo za Rufinanego i za sve, koje je spomenuti mu ukorio u revnosti za Boga i za vjersku nauku. - Isto tako prihvaamo da treba itati neka Origenova djela, koja ne odbacuje preblaeni
*352 Bez dvojbe ovo nije umetnuto prije kraja Akacijevog raskola (godine 519.).
J 3 J

352

97

mu Jeronim. Za sve pak ostalo kaemo da treba odbaciti zajedno s njihovim piscem. Knjige koje se ne smiju prihvatiti 354 Ostalo pak to su napisali ili propovijedali krivovjernici ili raskolnici, katolika i apostolska rimska Crkva ne prihvaa ni na koji nain. [Slijedi dugi niz "apokrifa ", kako u uem smislu, tj. pseudokanonski spisi, isto tako i u irem smislu, tj. knjige optereene nekim krivovjerjem.] Izjavljujemo da to i slino onome, to su... uili... ili napisali krivovjernici, ija se imena niti ne spominju, treba ne samo odbaciti, nego treba takoer odstraniti iz itave rimske, katolike i apostolske Crkve i nerazrjeivim vezom anateme za vjenost kazniti njih s njihovim autorima i sljedbenicima autora.

355: Rasprava "Necessarium quoque" protiv Eutiha i Nestorija, vrijeme nesigurno

Izd.: E.Schvvartz, na *345 nav.mj., 87s-i2 / Thl 532 si (= tract. III). - Reg.: JR 670; CIPL 1673

Dvije naravi u Kristu 355 (pogl .4.) Premda je naime Gospodin Isus Krist jedan i isti, itav Bog ovjek i itav ovjek Bog; togod ima ovjetva Bog ovjek je uinio svojim, i togod ima botva, ima (ga) ovjek Bog: Ipak, da bi ostalo to otajstvo i da se ne bi ni na koji nain razdvojilo, to kao itav ovjek ostaje biti ono stoje Bog, i itav Bog ostaje biti ono stoje ovjek... ANASTAZIJE II.: 24. studenog 496. - 17. (19.?) studenog 498.

356: Pismo "Exordium pontificatus mei" caru Anastaziju I., kraj 496.
Izd.: Thl 620-623 (= Pismo 1) / BullCocq 1,74b-75a / BullTau 1,128b-129a / usp. Gracijan, Decretum, p.I, dist.19, c.8 (Frdb 1,63). - Reg.: JR 744 s dodacima.

Valjanost 356

sakramenata podijeljenih

od

raskolnika

(pgl-7.) Sukladno obiaju Katolike crkve, neka srce tvoje presvete jasnosti uvidi, da se ninakoga od onih koje je krstio Akacije 1 , ili koje je on u skladu s kanonima zaredio za sveenike ili levite, ne odnosi nikakav udio u prijestupu zbog Akacije1

*356

Patrijarh carigradski (472-489), zaetnik Akacijevog raskola (484-519).

98

vog imena, premda se moda milost sakramenta prenesena po nedostojnom, ini manje snanom. Naime, ako je krtenje bilo podijeljeno ... bilo od grjenika bilo od lopova, ono dospijeva primatelju kao neokaljani dar; onaj naime glas koji je govorio preko golubice, iskljuuje svaku ljagu ljudske grjenosti, on naime objavljuje i kae: 1 "On e vas krstiti..." [Lk 3,1c] . Ako se naime zrake tog vidljivog sunca, kada prolaze kroz najodvratnija mjesta ne kaljaju u dodiru s nekom prljavtinom, to e se nedostojnou (njegovog) slubenika mnogo manje ograniiti snaga onoga koji je te vidljive (zrake) stvorio. (pogl.9., dr. 8.) Stoga je dakle i on... samo sebi nakodio, podjeljujui dobra na lo nain. Naime nepovredivi sakramenat, koji je on podijelio, dobio je od drugud savrenstvo svoje snage. 357-359: Pismo "Inprolbcitate epistolae" biskupu Lovri iz Lignida (Ilirija), godine 497.
I to se pismo pogreno pripisuje Gelaziju I. Navedeni saetak vjerovanja nalazi se sauvan u ulomcima i u pismu Atanazija II. Urziciju iz godine 497. (Thl 627 si = Pismo 4). Izd.: O.Guenther: C S E L 3 5 , 2 2 6 i - 2 2 8 s ( = CollectioAvelana, Pismo 81)/Thl 625 si (= Atanazije, Pismo 3) / PL 59.20A-21B (= Gelazije, Pismo 2). - Reg.: JR 746.

Saetak

vjerovanja 357

Ispovijedamo dakle, daje na Gospodin Isus Krist, jedinoroeni Sin Boji, prije svih vjekova, bez poetka, po botvu roen od Oca, daje on isti u posljednje dane utjelovljen od svete djevice Marije, primivi pravog ovjeka s razumskom duom i tijelom, istobitan s Ocem po botvu i istobitan s nama po ovjetvu. Na neizreciv je naime nain nastalo savreno jedinstvo dviju naravi. Zbog toga mi ispovijedamo jednog te istog Krista za Sina Bojeg i ovjejeg, jedinoroenog od Oca i prvoroenog od mrtvih; znajui naime da se on, suvjean svom Ocu po botvu, po kojem je stvoritelj svega, udostojao nakon pristanka svete djevice, kad je ona rekla "Evo slubenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijei" [Lk 1,38], na neizreciv nain sam sebi od nje sagraditi hram, koji je sjedinio sa sobom; to tijelo nije kao suvjeno donio s neba od svoje biti, nego je ono od tvari nae supstancije, to jest od Djevice. Primivi ga i sjedinivi ga sa sobom, nije se Bog, Rije, pretvorila u tijelo, niti se pojavljivala kao privienje, nego je sauvavi svoju nepromjenjivu i neizmjenjivu bit, sa sobom sjedinila prvijenca nae naravi. Poetak, Bog, Rije se naime, po svojoj velikoj dobroti udostojala sjediniti sa sobom tog prvijenca nae naravi; On nije izmijean, nego je u obje naravi jedan te isti, kao stoje napisano: "Razvalite ovaj hram i ja u ga u tri dana podii" [Iv 2,19]. Krist biva uniten po naoj naravi koju je uzeo, i on uskriava svoj vlastiti razvaljeni hram po svojoj boanskoj naravi, po kojoj je i stvoritelj svega.
*356 Usp. Augustin, Contra epistulam Parmeniani I I 1 0 , br.22; 11, br.23 (CSEL 51,71io si 7 3 2 2 / P L 4 3 , 66 67).

99

358

Nikada poslije uskrsnua on nije napustio sjedinjenost s naom naravi, a zbog svoje neizrecive dobrostivosti nije niti mogao napustiti svoj vlastiti hram, nego je isti Gospodin Isus Krist i onaj koji moe i onaj koji ne moe trpjeti; po ovjetvu moe trpjeti, po botvu ne moe trpjeti. Bog, Rije uskrisila je svoj hram i u sebi je izvela uskrsnue i obnovu nae naravi. I Gospodin Isus Krist je poslije uskrsnua od mrtvih nju pokazao uenicima govorei: "Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao to vidite da ja imam" [Lk 24,39]. Nije rekao "kao to kaete da ja jesam" nego "imam", da bi promatrajui i onoga tko ima i to ima, uvidio da nije izvreno niti mijeanje, niti pretvaranje, niti promjena, nego sjedinjenje. Zato je on pokazao i tragove od avala i ubod koplja i jeo je s uenicima, da (nas) svim tim poui da je u njemu uskrsnula i obnovila se naa narav; jer je on, koji je po naravi blaenog botva nepromjenjiv, neizmjenljiv, nepovrediv, besmrtan, niega potrebit, izdrao sve muke i dozvolio da budu nanesene njegovom hramu, koji je uskrisio vlasitom snagom, te je svojim usavrenjem hrama izvrio obnovu nae naravi. Oni pak koji kau, daje Krist profinjeni ovjek, ili povredivi Bog koji je uao u tijelo, ili da nije imao susjedinjeno tijelo, ili da je tijelo donio s neba, ili daje privienje ili, nazivajui Boga, Rije, smrtnim da gaje Otac uskrisio, ili daje uzeo tijelo bez due, ili ovjeka bez duha, ili da su dvije naravi Kristove izmijeane mijeanjem postale jedna supstancija, i one koji ne ispovijedaju da su u Gospodinu naem Isusu Kristu dvije naravi neizmijeane, ali jedna osoba, po kojoj su jedan Krist, isto tako i jedan Sin, njih katolika i apostolska Crkva kanjava anatemom. 360-361: Pismo "Bonum atqueiucunum" biskupima Galije, 23. kolovoza 498.
Izd.: Thl 634-636 (= Pismo 6) / J.Tosi: OstVJKTh 5 (1866) 556-559 / BullTau Dodatak l,342b-344b. - Reg.: JR 751 s dodacima.

359

Porijeklo dua i izvorni grijeh 360 (pogl. 1 2) [Neki krivojernici tvrde] da roditelji ljudskom pokoljenju predaju takoer i duh ivotvorne due, kao to iz tvarnog sastojka predaju tijela. ... ( 4) Dakle, kako to oni, protivno Bojim rijeima i previe tjelesnim razumom tumae, da se dua koja je nainjena na Boju sliku, prenosi i usauje sjedinjenjem ljudi, premda djelovanje onoga koji je to uinio na poetku, ne prestaje niti danas, kao to je sam rekao: "Otac moj sve do sada radi, pa i ja radim" [usp. Iv 5,17]1 ( 5) Jer i ono bi trebali razumjeti stoje napisano: "Onaj koji ivi uvijeke, sve je stvorio zajedno" [Sir 18,1]. Ako je dakle on, prije nego lije Pismo razvrstalo (stvorenja) po pojedinim vrstama i,u sva stvorenja unijelo red i poredak, to se ne moe zanijekati, "potencijalno i uzrono djelovao da bi stvorio sve zajedno, to kad je dovrio otpoinu sedmi dan; a sada pak djeluje u tijeku vremena i radi sve do 100

sada" : Stoga uz zdravu nauku prianjaju oni (koji kau) da due daje onaj koji "zove da bude ono to nije" [usp. Rim 4,17]. (pogl. 4 13) Ukoliko oni moda misle, da pobono i dobro govore, i da s pravom kau da roditelji prenose due jer su one vezane grijesima, ipak to moraju razlui vati pametnim razlikovanjem: Oni (roditelji) naime ne mogu nita drugo predati osim onoga to je poinjeno njihovom zlom preuzetou, to jest krivnju i kaznu za grijeh, to jasno pokazuje potomstvo roeno nasljeivanjem, tako da se raaju optereeni i iskvareni ljudi. Jasno se vidi da upravo u tom Bog nema nikakvog udjela; da ne bi upali u tu nesretnu kob on im je to zabranio prijetei im kaznom smrti koju je prorekao. I tako se pokazuje oitim to se prenosi nasljedstvom od roditelja, a stoje od poetka radio Bog i to e raditi do kraja. 361

S I M A H : 22. studenog 498. - 1 9 . srpnja 514. 3 6 2 : Pismo "Ad augustae memoriae" caru Anastaziju I., izmeu 506. i 512.
To pismo nosi i naslov "Obrana protiv Anastazija". Sastavljeno je izmeu 506. i 512. Izd.: E.Schvvartz, na *345 nav. mj. 15431-155u /Thl 703 si (= Pismo 10) /PL 62.68C-69A/ BullTau dodatak l,355b-356a. - Reg.: JR 761.

Dvostruka

najvia

vlast na zemlji

(8) Usporedimo ast cara s au pape: Meu njima je samo ta razlika, to se car 362 brine za ljudske stvari a ovaj za boanske. Ti, care, od pape prima krtenje, dobiva sakramente, ite molitve, nada se blagoslovu, moli za pokoru. Napokon, ti upravlja ljudskim, a on tebi dijeli boansko. Tako da ba ne kaem, da je (papina) ast via, no sigurno je jednaka.... Neka uz pogled Boga i njegovih anela bude na svijetu to shvaanje, budimo na ogled itavom svijetu, kako bi sveenici postali primjer dobrog ivota a car vjerske skromnosti, jer se na poseban nain tim dvjema slubama upravlja ljudskim rodom; niti jedna ne bi trebala biti takva da bi boanstvo moglo biti povrijeeno, posebno jer se ini da su obje asti vjene, tako da i jedna i druga pomae ljudskom rodu. Molim te, care, govorim za tvoj mir, sjeti se da si ovjek, kako bi se mogao sluiti vlau koja ti je Bogom dana; i premda se to dogodilo po ljudskom miljenju, potrebno je da ono bude provjereno boanskim ispitom. Moda e rei, napisano je da moramo biti podloni svakoj vlasti [usp. Tit 3,1]. Mi naime prihvaamo ljudske vlasti na njihovom podruju tako dugo dok ne podignu svoju volju protiv Boga. Uostalom, ako je svaka vlast od Boga, to je vie ona
*360 Augustin, De genesi ad litteram VI 4, br.5 (CSEL 28/1,17524/ PL 34,341).

101

koja je na elu boanskim stvarima. Iskazi (ast) Bogu u n a m a , pa emo i mi iskazati (ast) Bogu u tebi.

H O R M I Z D A : 20. srpnja 514. - 6. srpnja 523. 363-365: "Libellus fidei" pape Hormizde, poslan u Carigrad 11. kolovoza 515.
Taj saetak vjerovanja bio je namijenjen za kler koji se vratio iz Akacijevog raskola. Od vie verzija, koje se meusobno razlikuju samo malo, navodi se ona koju je Hormizda 11. kolovoza 515. predao svojim izaslanicima. Tom osnovnom tekstu blizak je jedan drugi, koji je bio dodan pismu "Inter ea guae" biskupima panjolske od 2. travnja 517. [odstupanja suuuglatim zagradama], Usp. i saetak u pismu patrijarha Ivana Carigradskog Hormizdi od 22. travnja 519. (Collectio Avellana, Pismo 1 59). 16. oujka su car Justinijan i Menas, patrijarh Carigradski, (Collectio Avellana, Pismo 89 90), a kasnije i 4. carigradski sabor ( 1 . sjednica) potpisali takav saetak. Izd.: O.Guenther: CSEL 35 ,520 :8 -5225 (= Collectio Avellana, Pismo 116b) / Thl 754 si (= Pismo 7, pogl.9). - Drugi je saetak naime onaj koji je pridodan Pismu panjolskim biskupima: Thi 795 si / W.Haacke, Die Glaubensformel des Papstes Hormisdas im Acacianischen Schisma (Analecta Gregoriana 20; Rim 1939) 10-13. Usp. i CSEL 35 ,608is -2o3382i -339i 34024-34h 8OO13-8OI1. - Reg.: CIPL fS84; JR 788.

Saetak 363

vjerovanja protiv

kristolokih

zabluda

(1) Poetak je spasenja drati se propisa prave vjere i nikako ne odstupati od uredbi otaca. Budui da se ne mogu mimoii rijei Gospodina naeg Isusa Krista, koji kae: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju" [Mt 16,18], to to je reeno dokazuje se stvarnim uincima; jer pri Apostolskoj stolici katolika je religija uvijek ouvana neokrnjena. (2) Od te dakle [one] nade i vjere ne elimo se ni najmanje odijeliti slijedei u svemu [-!] uredbe otaca, osuujemo svako krivovjerje, posebno pak krivovjernika Nestorija, koji je neko bio biskup grada Carigrada, a na Efekom saboru su ga osudili Celestin, papa grada Rima i sveti [astan mu] iril, biskup grada Aleksandrije; zajedno s njim [slino] su osueni Eutih i Dioskur Aleksandrijski na svetom kalcedonskom saboru, [koji je ispovjedio apostolsku vjeru, slijedei sveti Nicejski sabor] to i mi slijedimo i prihvaamo. (3) Ovima dodajemo i Timoteja izdajnika otaca [Preziremo i Timoteja izdajnika otaca], zvanog Elur, kao to u svemu isto tako [-!] osuujemo i [takoer] kanjavamo anatemom i njegovog uenika i sljedbenika Akacija Carigradskog, biskupa, kojeg je neko osudila Apostolska stolica, njihovog sukrivca i sljedbenika, kao i one koji su ostali u zajednitvu s njihovim drutvom: jer [Akacije] zasluuje slinu osuujuu presudu kao i oni u ije se zajednitvo umijeao. Isto tako osuujui [osuujemo] Petra Antiohijskog s njegovim sljedbenicima i svim gore spomenutim piscima. 102

364

(4) Zbog toga [-!] [pak] prihvaamo i odobravamo sva pisma blaenog Leona pape, koja je on sastavio o kranskoj religiji. Zato [-!] kao to smo rekli raruje, slijedei u svemu Apostolsku stolicu i prihvaajui sve njezine uredbe, [i stoga] nadam se da zavreujem biti u onom zajednitvu s vama koje ispovijeda Apostolska stolica u kojoj se nalazi neokrnjena i istinita [i savrena] vrstoa kranske religije: obeajemo [obeajem] takoer da se [ubudue] u svetim otajstvima nee spominjati imena onih koji su odvojeni od zajednitva s Katolikom crkvom, to jest onih koji nisu u suglasju s Apostolskom stolicom. [Ako bi pak u bilo emu pokuao odstupiti od svoje ispovijesti, izjavljujem da bi, prema svom miljenju, postao suuesnikom s onima koje sam osudio.] (5) Ovu sam pak svoju ispovijest [ja] potpisao vlastitom [svojom] rukom i predao [uputio] je tebi, Hormizdi, svetom i asnom papi grada Rima ... 366: Pismo "Sicut ratione" afrikom biskupu Posesoru, 13. kolovoza 520.
Posesor, biskup koji ivi u progonstvu, izmolio je od pape sud o nauku o milosti Fausta iz Rejija (Collectio Avellana, Pismo 230 / Thiel [= Hormizda, Pismo 115] / PL 63,489 si). "Poglavlja" navedena u papinom odgovoru su zacijelo ista ona o kojima se govori u Predgovoru sinode u Orangeu: Usp. *370. Izd.: ACOe 4/11,46 / O.Guenther: CSEL 35,700i5-2i (= Collectio Avellana, Pismo 231) / Thiel 930 (= Hormizda, Pismo 124) / PL 63,493A (= Hormizda, Pismo 70). - Reg.: JR 850.

365

Autoriteti u pitanjima nauka o milosti (pogl. 5) to pak Rimska, to jest katolika, crkva slijedi i misli o slobodnoj volji i Bojoj milosti, moe se dodue obilno vidjeti i iz razliitih knjiga blaenog Augustina, te vrlo mnogo kod Hilarija i Prospera, ipak i u crkvenoj riznici nalaze se izraena Poglavlja, koja emo vam poslati ako ih tamo nemate i ako mislite da su vam potrebna, premda onaj tko briljivo promatra rijei Apostola jasno znade to treba slijediti. 367-369: Pismo "Inter ea quae" caru Justinu, 26. oujka 521.
Izd.: O.Guenther: CSEL35,718i8-72022(=Co//ec/io^ve//aa, P i s m o 2 3 6 ) ; Thiel 961-963 (= Pismo 137,3); PL 63.513D-515A (= Pismo 79). - Reg.: JR 857.

Boansko Trojstvo (pogl. 7) Ako je naime Trojstvo Bog, to jest Otac i Sin i Duh Sveti, a Bog je jedan, to na poseban nain kae Zakonodavac: "Posluaj Izraele, Gospodin Bog tvoj, jedan je B o g " (Pnz 6,4), onaj koji drugaije misli, nuno dijeli boanstvo u mnotvo ili na poseban nain unosi trpljenje u samu bit Trojstva i... to znai, ili uvoditi vie bogova na nain bezbonog poganstva, ili osjetnu kaznu prenositi na onu narav, kojoj je strano svako trpljenje. 103 367

(pogl. 8) Sveto Trojstvo je jedno, ono se ne umnoava brojem, ne raste poveanjem, niti se moe pojmiti razumom, niti se to to Bog jest moe razluiti ralambom. Tko bi se dakle usudio u tu tajnu vjene i neshvatljive suptancije, iju narav ne moe istraiti nikoje niti nevidljivo stvorenje, unositi bezbonu podjelu, i na ljudski nain nijekati tajnu boanske nedokuivosti? Klanjamo se zasebno Ocu i Sinu i Duhu Svetom i nedjeljivoj, nepojmljivoj i neizrecivoj biti Trojstva; i premda u njoj um doputa vie osoba, jednost ipak ne doputa (vie) biti; tako, kao to uvamo vlastitost boanske biti, tako uvamo i vlastitost svake osobe, kako se niti osobama ne bi odrekla vlastitost boanstva, niti pak da se na bit ne bi prenijelo ono stoje vlastito osobama. (pogl. 9) Velika je i nepojmljiva tajna Trojstva: Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh Sveti, nedjeljivo Trojstvo, a ipak poznato je, daje vlastito Ocu da rodi Sina; vlastito Bogu Sinu je da se rodi od Oca, jednak Ocu, a poznato je i stoje vlasito Duhu Svetom.

Utjelovljenje boanske Rijei 368 (pogl. 10) Vlastitost Bojeg Sina je, da... je u posljednje vrijeme Rije postala tijelom i boravila meu nama [usp. Iv 1,14], tako da su se u krilu svete Marije, djevice Bogorodice, bez ikakvog mijeanja sjedinile obje naravi, tako daje onaj koji je prije vjekova bio Sin Boji, postao sinom ovjejim, te se u vremenu rodio kao ovjek, tako daje rodivi se otvorio majino krilo, a da po Bojoj snazi nije povrijedio majino djevianstvo. (pogl. 11) Sasvim je dostojno otajstvo Boga koji se rodio, da onaj koji je uinio da bude zaet bez sjemena, ouva neoskvrnjeno i roenje, da zadravi ono stoje bio od Oca, pokae ono to je primio od majke.... 369 (pogl. 12) Isti je naime Bog i ovjek, ne kao to to kau nevjernici, uvoenjem etvrte osobe, nego sam Boji Sin, Bog i ovjek, isti je snaga i slabost, poniznost i velianstvo, otkupitelj i prodan, onaj koji je stavljen na kri i koji podjeljuje kraljevstvo nebesko, tako da je u naoj slabosti mogao umrijeti, tako da u neroenoj snazi niti smru nije mogao biti uniten. (pogl. 13) Pokopan je u skladu s tim jer se htio roditi kao ovjek, a uskrsnuo je u skladu s tim stoje bio slian Ocu: podnositelj rana i spasitelj bolesnih, jedan od umrlih i oivljavatelj mrtvih, siavi nad pakao a ne odvajajui se od krila Oeva. Zato je duu, koju je poloio, podloan opim uvjetima, odmah uzeo natrag vlasitom snagom i zadivljujuom silom.

104

IVAN I.: 13. kolovoza 523. - 18. svibnja 526. F E L I K S III. (IV.): 12. srpnja 526. - 22. rujna 530. 370-397: 2. sinoda u ORANGEU, zapoela 3. srpnja 529.
Kako bi, u odnosu na protivnike koji su se okupili na sinodi u Valenciji, potkrijepio svoje uenje o milosti autoritetom pape, nadbiskup Cezarije iz Arlesa izmolio je za sebe ovih "nekoliko poglavlja". Pod tim se ne podrazumijevaju samo "kanoni" u uem smislu rijei, to jest pogl. 1-8 (koja uvijek poinju sa "Si quis ..." / "Tko ..." nego i Sententiae ex Augustina delibatae, koje je u Rimu sredinom 5. stoljea sastavio Prosper Akvitanski, to jest pogl. 9-25. (Usp. M.Cappuvns, L 'origine des "Capitula " d'Orange, u: RechThAM 6 [1934] 121-142.) "Kanoni" su uzeti iz Syllabus Treverensis (= Trier), ija pogl. 3-10 u potpunosti odgovaraju kanonima iz Orangea. M.Cappuvns ih povezuje unatrag s Ivanom Maksencijem, zaetnikom skitskih teopasijanskih monaha. (Usp. njihov Libellus: izd. ACOe 4/II, 9 si; Pismo istih monaha afrikim biskupima, pogl. 6-8; PL 65.447B-451C; odgovor Fulgencija Liber adPetrum Diaconum 12 si: PL 65.466A-469B). Sinodu je potvrdio Bonifacije II. (*398-400). Kao provincijalna sinoda mnogima je ostala nepoznata, te je od 8. stoljea pala u zaborav. Tek je kroz rasprave na Tridentskom saboru dozvana ponovno u sjeanje. Izd.: G.Morin, CaesariiArelatensis Opera varia (Opera omnia 2; Maretioli 1942) 70-77/ C.Munier: CpChL 148 (1963) 55-63 / F.Maassen: MGH Leges III, = Concilia 1 (1893) 46-52 / Bruns 2,176-182 / MaC 8,711D-717A.

a) Predgovor ... Doprlo je do nas da neki zbog jednostavnosti ele o milosti i slobodnoj volji misliti manje oprezno i suprotno pravilima katolike vjere. Zato, u skladu s opomenom i auteritetom Apostolske stolice, inilo nam se pravednim i pametnim i potrebnim da iznesemo, kao neto to svi moraju prihvatiti, i da to potpiemo vlastitom rukom, neka poglavlja koja nam je poslala Apostolska stolica, a to su posebno o tom predmetu sakupili stari oci iz svezaka Svetog pisma, da se poue oni koji misle drugaije nego li to treba. b) Kanoni Izvorni grijeh Kan. 1. Tko kae, da se ovjek uvredom Adamova grijeha, nije itav, to jest i duom i tijelom, "promijenio na gore" 1 i vjeruje d a j e sloboda due ostala neokrnjena i d a j e samo tijelo podleglo propadanju, taj se, prevaren Pelagijevom zabludom, protivi Pismu koje kae: "Dua, koja je sagrijeila, sama e umrijeti" [Ez 18,20]; i " N e znate li: ako se kome predate za robove na poslunost, robovi ste onoga koga sluate?" [Rim 6,16]; i: "Svatko robuje onome tko ga svlada" [usp. 2 Pt 2,19].
*371 Augustin, De nuptiis et concupiscentia I I 3 4 , br.57 (CSEL 42,315 / PL 44,471)

105

372

Kan.2. Tko tvrdi, d a j e Adamov grijeh nakodio samo njemu a ne i njegovom potomstvu, ili tko izjavljuje daje sigurno daje kazna za grijeh samo smrt tijela, a ne daje grijeh, koji znai smrt due, po jednom ovjeku preao na itav ljudski rod, taj e Bogu uiniti nepravdu, jer e protusloviti Apostolu koji kae: " P o jednom ovjek ue u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time to svi sagrijeie, na sve ljude prijee smrt" svi su sagrijeili" [usp. Rim 5,12]1. Milost

373

Kan.3. Tko kae, da se milost Boja moe dobiti ljudskim zazivanjem, a ne da sama milost ini da mi molimo za nju, protuslovi proroku Izaiji ili Apostolu koji isto kae: "Naoe me koji me ne traahu, objavih se onima koji me ne pitahu" [Rim 10,20; usp. Iz 65,1] Kan.4. Tko tvrdi, da Bog eka nau volju kako bismo bili oieni od grijeha 2 , a ne ispovijeda, da se utjecajem i djelovanjem Duha Svetoga u nama stvara i to da se elimo oistiti, protivi se samom Duhu Svetom koji po Salomonu kae: "Gospodin priprema volju" [Izr 8,35 Septg.]3, i Apostolu koji nam sposonosno propovijeda: "Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati" [usp. Fil 2,13]. Kan.5. Tko kae da, kako rast tako i poetak vjerovanja, pa i sama naklonost vjerovanju - po kojem vjerujemo u njega koji opravdava bezbonika, i (po kojem) dolazimo do (pre)poroenja svetog krtenja - nisu po daru milosti, to jest po nadahnuu Duha Svetoga koji ispravlja nau volju od nevjere k vjeri, od bezbotva k pobonosti, nego d a j e ono u nama po naravi, taj dokazuje d a j e neprijatelj apostolskog nauka, budui da blaeni Pavao kae: "Onaj koji otpoe u vama dobro djelo, dovrit e ga do dana Krista Isusa" [usp. Fil 1,6]; i ono: "Vama je dana milost "za Krista" ne samo u njega vjerovati, nego za njega i trpjeti" [usp. Fil 1,29]; i: "Ta milou ste spaeni po vjeri! I to ne po sebi! Boji je to dar" [usp. Ef2,8]; Tko naime kae d a j e vjera, kojom mi vjerujemo u Boga, naravna, taj na neki nain tvrdi da su vjernici i svi koji su strani crkvi Kristovoj 4 . Kan.6. Tko kae, da oni koji bez milosti Boje vjeruju, ele, eznu, pokuavaju, mole, bdiju, tee, itu i kucaju dobivaju boansko milosre, a ne ispovijeda da se utjecajem i djelovanjem Duha Svetoga u nama stvara da vjerujemo, elimo, i sve to, da kao to treba uzmognemo i izvriti; i tko pomo milosti ini ovisnom o poniznosi ili o ljudskoj poslunosti, i ne prizna daje i to dar same milosti da smo posluni i poniz1

374

375

376

*372 *374

*375

Usp. Augustin, Contra duas epistulas Pelagianorum IV 4, br.4-7 (CSEL 60,524-528 / PL 44, 611-614). To je upravljeno protiv Fausta iz Rejija; usp. njegovo djelo De Gratia 1 1 8 (CSEL 21,56ssi), = I 19 (PL 58,812 D). Tako Septuaginta krivo prevodi hebrejski tekst, koji se ispravno nalazi u Vulgati: "crpsti e spas od Gospodina". Ovaj je kanon istovremeno Augustinov saetak, De praedestinatione Sanctorum (PL 44,959-992).

106

ni, protivi se Apostolu koji kae: "to ima da nisi primio?" [1 Kor 4,7]; i: "Ali milou Bojom jesam to j e s a m " [1 Kor 15, IO]1. Kan .7. Tko tvrdi, da je mogue snagom naravi neto dobro, to se odnosi na spas vjenog ivota, misliti kao to treba, ili izabrati, ili prihvatiti spasonosnu, to jest evaneosku poruku, a bez prosvjetljenja i nadahnua Duha Svetoga, koji svima daje radost da prihvate i vjeruju istini, taj je zavaran krivo vjernikim duhom i ne razumije glas Boji koji u Evanelju kae: "Bez mene ne moete nita uiniti" [Iv 15,5]; i onu Apostolovu: " N e kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni to pomisliti, nego naa je sposobnost od Boga [2 Kor 3,5]2. Kan.8. Tko tvrdi, da bijedni po milosru, a drugi po slobodnoj volji - koja je, kao to je poznato, u svima iskvarena koji su roeni iz grijeha prvog ovjeka - mogli doi do milosti krtenja, pokazuje da se udaljio od prave vjere. On bi naime tvrdio da slobodna volja nije kod svih oboljela grijehom prvog ovjeka, nego bi zasigurno mislio d a j e tako oteena, da bi neki ipak, po sebi, bez Boje objave, mogli postii tajnu vjenog spasenja. A koliko je to krivo dokazuje sam Gospodin, koji tvrdi da ne samo neki, nego da nitko ne moe doi k njemu osim onog "koga povue O t a c " [usp. Iv 6,44], kao stoje rekao i Petru: "Blago tebi, imune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima" [Mt 16,17]; a Apostol (kae): "Nitko ne moe rei: "Gospodin Isus" osim u Duhu Svetom" [usp. 1 Kor 12,3f. Kan .9. "O pomoi Bojoj. Boji je dar i kada ispravno mislimo i kada noge nae uvamo od lai i nepravde; kadgod naime inimo dobro, Bog djeluje u nama i s nama". 4 Kan. 10. O pomoi Bojoj. I preporoeni i ozdravljeni trebaju uvijek zazivati Boju pomo, kako bi mogli dospjeti do dobra, ili pak ustrajati u dobrom djelu 5 . Kan. 11. "O obvezatnosti zavjeta. Nitko ne bi Gospodinu nita ispravno zavjetovao, da nije primio od njega stoje zavjetovao" 6 , kao to se ita: I to smo od tvoje ruke primili, to dajemo tebi" [1 Ljet 29,14].
'
2

377

378

379

380 381

* 376 *377 *378 *379

*380 *381

Usp. Augustin, De donoperseverantiae 23, br.64 (PL 45,1032); Prosper Akvitanski, De gratia Usp. Augustin, De gratia Christi et depeccato originali 25, br. 26-26, br.27 (CSEL 42, 1 4 5 - 1 4 8 / P L 4 4 , 3 7 3 si). Usp. Prosper Akvitanski, Contra Collatorem (PL 51,225BC 267 si = c. 5, n. 1; c. 19; PL 45,1806 si 1829, = c.5, br.13; c.19, br. 55 [esta definicja]). Odavde do kan. 25 (s izuzetkom kan. 10, iji se izvor ne moe tono dokazati), navode se izabrane tvrdnje iz Prospera Akvitanskog, Sententiae ex operibus S.Augustini delibatae; ovdje bi bilo dovoljno naznaiti njihove brojeve; neka mjesta iz izvora mogu se lako pronai u PL 51,427-496; isto djelo kao prilog Augustinovim djelima u PL 45,1859-1898. Gore navedeno mjesto je sent.22. Povezano je s Prosperom Akvitanskim, Contra Collatorem 11-12 (PL 51,242-247; 45,1815-1817). Sent.54 (Kod Prospera se ita: "O polaganju zavjeta"!: Augustin, De civitate Dei XVII 4,7 (B.Dombart - A.Kalb: CpChL 48 [1955] 559 / C S E L 40/11,216 / PL

41,530).

107

382

Kan. 12. "Kakve nas Bog voli. Bog nas ljubi takve kakvi emo ubudue biti po njegovom daru, a ne kakvi smo po svojoj zasluzi" 1 . Kan. 13. O popravljanju slobodne volje. Slobodna volja oslabljena u prvom ovjeku ne moe se drugaije popraviti osim po milosti krtenja; "ono to je izgubljeno moe vratiti samo onaj koji je to mogao dati. Zato sama Istina kae: 'Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ete biti slobodni' [Iv 8,36]"2. Kan. 14. "Nijedan bijednik nee biti osloboen nikakve bijede, osim ako ga ne predusretne Boje milosre" 3 , kao to kae Psalmista: "Brzo neka nas predusretne tvoje milosre, Gospodine" [Ps 79,8]; i ono: "Boe moj, neka me predusretne njegovo milosre" [Ps 59,11]. Kan. 15. " O d onoga to je Bog stvorio, Adam je izmijenio, ali na gore, zbog svoje zloe. Od onoga to je napravila zloa, promijenio je vjernik, ali na bolje po milosti Bojoj. Ono je bila promjena prvog prijestupnika, a prema Psalmistu ova je 'promjena desnice Svevinjega' [usp. Ps 77,17]"4. Kan. 16. "Nitko neka se ne hvali onim to se ini da ima, kao da nije primio, i neka ne misli daje primio zato jer se izvana pojavila poruka da bude proitana, ili jer je izreena (rije) da bude uvena. Jer kao to kae Apostol: 'Ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud u m r o ' [Gal 2,21]; 'na visinu uzae vodei sunje, dade dare ljudima' [usp. Ef 4,8; usp. Ps 68,19]. Odatle ima, tgogod ima; tkogod pak tvrdi da nema odatle, ili uistinu nema, ili 'e se uzeti i ono to ima' [Mt 25,29] . "O kranskoj hrabrosti. Hrabrost pogana potjee od svjetovne poude, a hrabrost krana od ljubavi Boje 'koja je izlivena u naim srcima', ne po slobodnoj volji koja je od nas, nego 'po Duhu Svetom koji nam je dan' [Rim 5,5]"6. Kan. 18. "Milost se ne predusree nikakvim zaslugama. Ako postoje dobra djela, duguje se plaa; ali milost se ne duguje, ona prethodi da bi (dobra djela) nastala" 7 .

383

384

385

386

387

388

1 2

3 4

*382 Sent 56 *383 Sent] 152: iz Augustina, De ci vitateDei XIV 11,1 (CpChL 48,432/CSEL 40/11,28/PL 41,418). *384 Sent. 212 (drugi 211). *385 Sent. 226 (drugi 225): iz Augustina, Enarrationes in Psalmos 68 [uz redak 1], Govor 1,2 (E. Dekkers - J. Fraipont: CpChL 39 [1956] 902 / PL 36,841). *386 Sent. 260 (drugi 259): iz Augustina, De piritu et littera 29, br.50 (CSEL 60,205 / PL 44,231). *387 Sent. 297 (drugi 295): iz Augustina, Contra secundam Iuliani responsionem imperfectum opus I 83 (PL 45,1104). *388 Sent. 299 (drugi 297): iz Augustina, Contra secundam Iuliani responsionem imperfectum opus I 133 (PL 45,1133).

108

Kan. 19. "Nitko se ne spaava osim po Bojem smilovanju. Ljudska narav, da je i ostala u onoj cjelovitosti u kojoj je stvorena, nikako ne bi sauvala samu sebe bez pomoi svog Stvoritelja. Dakle, ako bez Boje milosti ne bi mogla sauvati spasenje koje je dobila, kako bi bez Boje milosti mogla ponovno stei ono stoje izgubila?" Kan. 20. "ovjek ne moe (uiniti) nita dobra bez Boga. Bog radi u ovjeku dobro koje ne radi ovjek; ovjek pak ne radi nita dobra, a da Bog ne daje da to ini 2 ovjek" . Kan. 2 1 . "O naravi i milosti. Kao to potpuno istinito kae Apostol onima koji se ele opravdati u Zakonu a ispali su iz milosti: 'Ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud u m r o ' [Gal 2,21], isto se tako potpuno istinito kae i onima koji misle daje milost - koju vjera u Krista preporuuje i prima - narav: Ako je opravdanje po naravi 'onda je Krist uzalud u m r o ' . Zakon je naime ve bio tu i nije opravdao, narav je ve bila tu i nije opravdala. Zbog toga Krist nije uzalud umro, nego da bi se po njemu ispunio Zakon koji kae: 'Nisam doao ukinuti Zakon, nego ispuniti' [Mt 5,17] i da bi se narav izgubljena po Adamu ponovno stekla po onomu koji kae daje doao 'potraiti i spasiti izgubljeno' [Lk 19,IO]"3. Kan. 22. "O onome to je vlastito ljudima. Od sebe nitko nema nita osim lai i grijeha. Ako pak ovjek ima neto od istine i pravednosti, to je iz onog izvora za kojim moramo eati u ovoj pustinji, da ne bismo, kao pokropljeni iz njega s nekoliko kapi, smalaksali na putu' . Kan. 23. "O volji Bojoj i ovjekovoj. Ljudi vre svoju volju a ne Boju kad rade ono to se Bogu ne svia; kada pak rade ono to hoe kako bi sluili Bojoj volji, premda svojevoljno rade ono to rade, ipak je to volja onoga koji ih pripravlja i koji (im) zapovijeda do to hoe" 5 . Kan. 24. "O lozama trsa. Loze su tako na trsu da trsu nita ne doprinose, nego odande dobivaju od ega ive; a trsje tako u lozama da im prua ivotvornu hranu, a ne uzima je od njih. I tako oboje koristi uenicima, a ne Kristu, i da u sebi imaju Krista i da ostaju u Kristu. Odsjekavi naime lozu, iz ivog korijena moe izniknuti druga; onaj pak koji je odsjeen ne moe ivjeti bez korijena [usp. Iv 15.5-8]"6.
1

389

390

391

392

393

394

*389 *390 *391 *392 *393 *394

3 4

Sent. 310 (drugi 308): iz Augustina, Pismo 186, pogl.11, br.37 (CSEL 57,77 / PL 33,830). Sent. 314 (drugi 312): iz Augustina, Contra duas epistulas Pelagianorum II 9 (drugi 8), br. 21 (CSEL 60,482 / PL 44,586). Sent. 317 (drugi 315): iz Augustina, De gratia et libero arbitrio 13, n 25 (PL 44,896). Sent. 325 (drugi 323): iz Augustina, In evangelium lohannis, tract. 5,1 [uz Iv 1,33] (R.Willems: CpChL36 [1954] 4 0 / P L 3 5 , 1 4 1 4 ) . Sent. 340 (drugi 338): iz Augustina, In evangelium lohannis, tract. 19,19 [uz Iv 5,19-30] (R.Willems: CpChL 36 [1954] 202 / PL 35,1555). Sent. 368 (drugi 366): iz Augustina, In evangelium lohannis, tract. 81,1 [uz Iv 15,4-7] (CpChL 36,530 / PL 35,1841).

109

395

Kan. 25. "O ljubavi kojom ljubimo Boga. Ljubiti Boga je isti dar Boji. On daje da ga se ljubi, jer ljubi a da nije ljubljen. Mi smo ljubljeni makar (mu) se ne sviamo, da bi nastalo u nama ono zbog ega emo (mu) se svidjeti. Duh Oca i Sina, koga ljubimo s Ocem i Sinom, razlio je ljubav u srcima naim [Rim 5,5]"'.

c) Zakljuak, sastavio biskup Cezarije Arleki

Milost, 396

ljudsko sudjelovanje i predodreenje

I tako, sukladno gore spomenutim rijeima svetog Pisma i definicijama starih otaca, uz Boju naklonost ovo moramo navjeivati i vjerovati, d a j e slobodna volja grijehom prvog ovjeka tako naeta i oslabljena, da nakon toga nitko ne moe ljubiti Boga kao to bi trebalo, niti vjerovati u Boga, niti raditi poradi Boga ono stoje dobro, ako ga ne predusretne milost Bojeg milosra. Zato vjerujemo da pravednom Abelu i Noi i Abrahamu i Izaku i Jakobu, i svem mnotvu starih svetaca, nije po daru naravi nego po milosti Bojoj dana ona presjajna vjera koju u njihovu pohvalu istie apostol Pavao [Heb 11], a koja je prije toga bila dana u Adamu. Znamo a ujedno i vjerujemo, da i poslije dolaska Gospodnjeg tu milost svi imaju ne po slobodnoj volji, nego se ona daje svima koji se ele krstiti po Kristovoj dareljivosti, prema onome to je ve esto reeno i to je govorio apostol Pavao: "Vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti" [Fil 1,29], i ono: "Onaj koji otpoe u vama dobro djelo, dovrit e ga do dana Krista Isusa" [Fil 1,6], i ono: "Milou ste spaeni po vjeri! A ne po sebi! Boji je to dar!" [Ef 2,8]; i ono to o samom sebi kae Apostol: "Milosre sam postigao da budem vjeran" [/ Kor 7,25; 1 Tim 1,13]; on ne kae: "jer sam bio", nego: da budem. I ono: "to ima da nisi primio?" [/ Kor 4,7]. I ono: "Svaki dobar dar, svaki savren poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila [Jk 1,17]. I ono "Nitko ne moe sebi uzeti nita ako mu nije dano s neba" [Iv 3,27]. Bezbrojna su svjedoanstva svetih spisa koja se mogu navesti kao dokaz za milost, ali su izostavljena zbog nastojanja oko kratkoe; jer zaista, ako malo njih nije dovoljno, niti mnoga nee koristiti.

397

Ovo naime vjerujemo sukladno katolikoj vjeri, da svi krtenici poslije primljene milosti krtenja, uz pomo i uz sudjelovanje Krista, mogu i moraju ispuniti ono to spada na spas due, ako se hoe vjerno potruditi. A da su neki po Bojoj moi predodreeni za zlo, to ne samo da ne vjerujemo, nego ako ih ima koji hoe vjerovati u takvo zlo, njih sa svim prezirom kanjavamo anatemom.
*395 Sent. 372 (drugi 370): iz Augustina, In evangelium lohannis, tract.102,5 [uz Iv 16,23-28] (CpChL 36,597 / PL 35,1898).

110

Spasonosno ispovijedamo i vjerujemo i to da svako dobro djelo ne zapoinjemo mi a kasnije da nas milost Boja pomae, nego nam on, bez ikakvih premodnih naih dobrih zasluga, prije toga udahnjuje vjeru i ljubav prema sebi, da i vjerno itemo sakrament krenja, a poslije krtenja da s njegovom pomoi moemo izvriti ono to je njemu drago. Zbog toga treba najjasnije vjerovati da ona tako divna vjera kod razbojnika, kojeg je Gospodin pozvao u rajsku domovinu [Lk 23,43], i kod satnika Kornelija, kojemu je bio poslan aneo Gospodnji [Dj 10,3], i kod Zakeja, koji je zavrijedio primiti samog Gospodina [Lk 19,6], nije bila od naravi nego (im) je bila darovana dareljivou Boje milosti. BONIFACIJE II.: 22. rujna 530. - 17. listopada 532. 398-400: Pismo "Perfilium nostrum" biskupu Cezariju Artekom, 25. sijenja 531.
Izd.: G.Morin, na *370, nav. mj. 67-69 / C. de Clercq: CpChL 148A (1963) 66-68 / usp. i izdanja (koja djelomice treba popraviti) PL 65.31C-33B; 45,1790 si / MaC 8.735D-736D.

Potvrda 2. sinode u Orangeu (pogl. 1)... Nismo odlagali dati katoliki odgovor tvom zahtjevu, koji si sastavio u hvalevrijednoj brizi za vjeru. Kae da neki biskupi Galije prihvaaju da sve stoje dobro proizlazi iz milosti Boje koju su primili, ali bi eljeli (rei) da samo vjera kojom vjerujemo u Krista pripada naravi ne milosti; a da su ljudi od Adama ostali u slobodnoj volji - to se ne smije rei - a da se ona (milost) niti sada ne dodjeljuje pojedincima dareljivou Bojeg milosra; da bi se odstranila neizvjesnost trai, da mi autoritetom Apostolske stolice potvrdimo vau vjeroispovjest, kojom vi (izjavljujete) drugaije, (tj.) da se prava vjera u Krista, i poetak svake dobre volje, sukladno katolikoj istini, udahnjuje duhu pojedinaca po prethodeoj milosti Bojoj. (pogl. 2) Budui da su mnogi oci, a prije svih blaene uspomene biskup Augustin, ali i nai predasnici, biskupi Apostolske stolice, o toj stvari vrlo opirno raspravljali i tako razlozima dokazali, da nitko vie ne bi trebao biti u neizvjesnosti, da nam i sama vjera dolazi po milosti; (zbog toga) smo mislili da moemo odustati od opirnog odgovora; pogotovo to je prema onim rijeima Apostola koje si naveo, kojima on kae: "Po milosru sam Gospodnjem vrijedan povjerenja" [1 Kor 7,25], i drugdje: "Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti" [Fil 1,29], biva potpuno jasno, da vjera kojom vjerujemo u Krista, kao i svako dobro pojedinim ljudima, dolazi od dara vinje milosti, a ne iz moi ljudske naravi. Veselimo se da i tvoje bratstvo, odravi sinodu s nekim sveenicima Galije, osjea sukladno katolikoj vjeri; u tome naime, kao to si izvjestio, da su oni jedno111 398

399

glasno izjavili vjeru kojom vjerujemo u Kristu, da se podjeljuje prethodea boanska milost; a dodali su takoer, da u odnosu na Boga nema uope nita dobra, to bi netko bez Boje milosti mogao ili htjeti, ili zapoeti, ili raditi ili zavriti , kao to kae sam na Spasitelj: "Bez mene ne moete uiniti nita" [Iv 15,5]. Sigurno je naime i katoliko, da nas u svakom dobru, od ega je glavna vjera, milost Boja predusree dok jo neemo da bismo htjeli, ostaje u nama dok hoemo, prati nas da bismo ustrajali u vjeri, kao to kae prorok David: "Boe moj, neka me predusretne njegovo milosre" [Ps 59,11]; i opet: "Moje je milosre s njim" [Ps 89,25]; i drugdje: "Njegovo me milosre prati" [Ps 22,6]. Slino kae i blaeni Pavao: "Ili: tko ga darom pretee da bi mu se moralo uzvratiti? Sve je naime od njega i po njemu i za njega" [Rim 11,35 si]; 400 Zbog toga se veoma udimo onima koji misle drugaije, koji su sve do danas jo tako optereeni onom starom zabludom, te vjeruju da se Kristu ne dolazi Bojim dobroinstvom, nego po naravi, te kau da dobro pripada samoj naravi, a zna se da je ona Adamovim grijehom iskvarena, i kau daje ona (narav) zaetnik nae vjere vie nego Krist; i ne shvaanju da proturijee Gospodinovoj rijei koji kae: "Nitko ne moe doi k meni ako ga ne povue Otac koji me posla" [Iv 6,44]; ujedno se protive i blaenom Pavlu koji dovikuje Hebrejima: "Postojano trimo u burbu koja je pred nama!. Uprimo pogled u Poetnika i Dovritelja vjere Isusa" [Heb 12,1 si]. Budui da je tome tako, ne moemo nai, zato oni za vjerovanje u Krista pridaju ljudskoj volji bez Boje milosti, budui daje Krist zaetnik i zavritelj vjere. - (pogl. 3) Zbog toga... potvrujemo daje gore napisana vaa ispovijest sukladna s katolikim propisima otaca.

IVAN II.: 2. sijenja 533. - 8. svibnja 535.

401-402: Pismo "Olim quidem" carigradskim senatorima, oujak 534.

Neki skitski monasi su pod vodstvom Maksencija bili pristalice izriaja "Jedan od [odn. iz] Trojstva je trpio". Izriaj se mogao initi kao prisega "trishagiona" monofizite Petra Fulla, koji je liturgijski zaziv "hagios ho thes, hagios ishvros, hagios athanatos" ("sveti Boe, sveti Jaki, sveti Besmrtni") povezao ne samo s Kristom, nego s itavim Trojstvom, tako daje dodatak uveden 435. "ho staurotheis di hemas" ("koji je za nas bio raspet") upuivao na teopasijanizam. Kako bi se obranili od takve sumnje, monasi su se obratili papi Hormizdi. On nije donio konani sud, ve ih je opomenuo da budu zadovoljni kristologijom sabora u Kalcedonu i Tomus-om Leona I. Kasnije ih je car Justinijan uzeo u zatitu protiv akoimeta, monaha iz Carigrada, teje ishodio od Ivana II, da on odobri izriaj skita i osudi akoimete (Ivan II., pismo "Inter claras" caru Justinijanu 25. oujka 534.: CSEL 35,320-328 / PL 66,17-20). U smislu komunikacije idioma taj se izriaj moe opravdati. Papa Ivan II. u pismu carigradskim senatorima odgovara na tri pitanja koja mu je u svom pismu postavio Justinijan (usp. Collectio Avellana, Pisma 84, 9 1 : CSEL 35,322-325 344-347). Izd.: ACOe 4/11,206-210 / PL 66,20C-23C / MaC 8.803E-806D / HaC 2,1150C-1152E / BullTau dodatak l,496a-500a. - Reg.: CIPL 1692; JR 885.

112

Komunikacija idioma [Car Justinijan] je priopio daje oko slijedea tri pitanja dolo do razmirica: [I] Da li se Krista i naeg Boga moe nazivati "jedan iz Trojstva", to jest jednom svetom osobom od triju osoba svetog Trojstva? [II] Da li je Krist, koji je po svom boanstvu nepovrediv, trpio u tijelu? [III] Da li Mariju, uvijek djevicu, treba zaista i uistinu zvati majkom Gospodina naeg Krista? ... [O izriaju: "Trpio je jedan iz Trojstva".] U ovim primjerima jasno pokazujemo, daje Krist jedan iz svetog Trojstva, to jest daje (on) od triju osoba svetog Trojstva jedna sveta osoba, odn. subsistencija, koju Grci zovu hipostaza [navode se meu ostalim Post 3,22; 1 Kor 8,6; Nicejski saetak vjerovanja]. [O Kristu kao "Bogu koji je trpio u tijelu".] Daje Bog zaista trpio u tijelu oito emo potkrij eti ovim primj erima [Pnz 28,66; Iv 14,6; Mal 3,8; Dj 3,15; 20,28; 1 Kor 2,8; iril Aleksandrijski, Anatema 12; Leon I, Tomus adFlavianum itd.]. [O nazivu "Majka Boja " ] Ispravno pak nauavamo i ljudi katolici ispovijedaju, da je slavna, sveta, uvijek djevica Marija, zaista i uistinu Bogorodica i majka Boje Rijei koja je od nje uzela tijelo. Naime, zaista i uistinu se on sam u posljednje vrijeme utjelovio i udostojao se roditi od svete i slavne djevianske majke. Stoga dakle, jer se zaista i uistinu Boji Sin od nje zaeo i rodio, mi nju priznajemo zaista i uistinu za majku Boga koji se od nje utjelovio i rodio, te da se ne bi vjerovalo daje Gospodin Isus primio ime Boga kao ast ili kao milost, kao to to misli bezumni Nestorije; (kaemo) pak 'uistinu', da se ne bi mislilo da on od Djevice nije uistinu uzeo tijelo, nego (samo) u privienju ili na neki drugi nain, kao stoje to tvrdio bezboni Eutih. [Saetak kristologije.] Tim je naime jasno pokazano ... emu se nadao car, to slijedi i tuje Rimska crkva, kao to smo naime esto govorili, da Krista naeg Gospodina treba priznati kao jednog iz svetog Trojstva, iz dvije naravi, to jest savrenog u botvu i ovjetvu, bez ranije postojeeg tijela koje bi se kasnije sjedinilo s Rijeju, nego je u samoj Bojoj Rijei uzelo poetak da bi postojalo. Budui pak da je tijelo Rijei uzelo poetak od majinog tijela, sauvana je vlastitost i istinitost obiju naravi, to jest botva i ovjetva [usp. *293], te mi katoliki ispovijedamo Bojeg Sina Gospodina naega Isusa Krista, odstranivi poslije toga svaku promjenu i mijeanje. I naravi u njemu ne podrazumijevamo drugaije nego shvaajui ih i ispovijedajui kao razlike izmeu botva i ovjetva. Ali time to govorimo o dvije naravi, ne mislimo na dvije osobe u Kristu, jer bi se inae moglo initi, to neka je daleko od nas, da inimo podjelu u sjedinjenom, tako da bi nastalo etvorstvo a ne Trojstvo, to misli bezumni Nestorjje; niti mijeamo naravi time to ispovijedamo jednu Kristovu osobu, kao to vjeruje bezboni Eutih. I mi slijedimo, prihvaamo i drimo se Tomusa pape Leona i svih poslanica kao i etiriju sabora: nicejskog, carigradskog i prvog efekog i kalcedonskog, kao'to ih je Rimska crkva do sada prihvatila i koje potuje. 402 401

113

AGAPETI.: 13. svibnja 535. - 22. travnja 536. SILVERIJE: 1. (8.?) lipnja 536. - 11. studenog 537. VIGILIJE: (29. oujka) 11. studenog 537. - 7. lipnja 555. Na poticaj carice Teodore bio je smijenjen papa Silverije, a 29. oujka je za njegovog nasljednika postavljen Vigilije. Tek nakon stoje Silverije 11. studenog abdicirao, legitimirano je Vigilijevo postavljanje. 403-411: Edikt cara Justinijana carigradskom patrijarhu Menasu, objavljen na sinodi u Carigradu, godine 543.
Protiv monaha iz Jeruzalema, koji su irili Origenov nauk, Justinijan, koji se smatrao teologom na carskom prijestolju, sastavio je iz Origenovog djela Deprincipiis izmeu ostalog i sljedeih 9 anatema, s kojima je zavrio svoje djelo Adversus Origenem liber, odn. svoj Edictum (napisan izmeu kraja 542. i poetka 543.). Justinijanove anateme proglaene su 543. na sinodi u Carigradu. ini se da ih je papa potvrdio za vrijeme boravka u Carigradu (547.-555.) kao stoje to nagovijestio Cassiodor u: De institutionibus divinarum litterarum 1 (PL 70,1111D). Osim toga toj je sinodi pripisan i niz od 15 anatema (MaC 9,396-400 / Hn 175 / P.Koetschau, na dolje nav. mj. str. CXXI-CXXIH: samo anateme 1-6). One se ovdje ne uzimlju u obzir. Izd.: ACOe 3,213 si / P.Koetschau, Origenes' JVerke 5 (GChSch; Leipzig 1913): De principiis, str. CVII si / PG 86,989 / PL 69,221A-D / MaC 9.533A-D / HaC 3.279C-E.

Anateme protiv 403

Origena

1. Tko kae ili tvrdi da su due ljudi prethodno postojale tako da su bile duhovi ili svete sile, da su se meutim zasitile boanskog motrenja, okrenule se prema neem gorem, zbog ega su se ohladile u ljubavi prema Bogu, pa su zato nazvane due, a za kaznu su poslane u tijela, neka bude kanjen anatemom. 2. Tko kae ili tvrdi daje dua Gospodinova prethodno postojala i daje bila sjedinjena s Bogom, s Rijeju, prije utjelovljenja i roenja od Djevice, neka bude kanjen anatemom. 3. Tko kae ili tvrdi da je tijelo naeg Gospodina Isusa Krista bilo najprije oblikovano u krilu svete Djevice i da su se potom s njim sjedinili Bog, Rije, i dua koja je prethodno postojala, neka bude kanjen anatemom. 4. Tko kae ili tvrdi daje Rije Boja postala slina svim nebeskim redovima, tako daje ona s kerubinima postala kerub a sa serafinima seraf, ukratko, daje postala slina svim vinjim silama, neka bude kanjen anatemom. 5. Tko kae ili tvrdi da e kod uskrsnua ljudska tijela uskrsnuti kuglasta i ne prizna da e biti uskriena uspravna, neka bude kanjen anatemom. 114

404

405

406

407

6. Tko kae ili tvrdi da nebo, sunce, mjesec, zvijezde i vode koje su iznad svoda 1 nebeskog, na neki nain imaju duu i razumom obdarenu [tvarnu] silu, neka bude kanjen anatemom. 7. Tko kae ili tvrdi da Gospodin Krist, kao to je bio raspet za ljude, tako e i u nadolazeem vremenu svijeta biti raspet i za avle, neka bude kanjen anatemom. 8. Tko kae ili tvrdi daje mo Boja ograniena, te daje on toliko stvorio koliko je mogao pojmiti / misliti [-!], ili da su stvorenja jednako vjena kao Bog [-!], neka bude kanjen anatemom. 9. Tko kae ili tvrdi da je kazna davala i bezbonih ljudi vremenita, i da e se ona nakon odreenog vremena zavriti, odn. da e doi do obraenja davala ili bezbonih ljudi, neka bude kanjen anatemom.

408

409

410

411

412-415: Pismo "Dum in sanctae"cjelokupnom narodu Bojem, 5. veljae 552.

Papa koji je pred carem pobjegao u Kalcedon, suprotstavio se tim pismom carevim monofizitskim nastojanjima. Izd.: E.Schvvartz, Vigiliusbriefe (SbBavAk, Philosophisch-historische Abteilung 1940, sv. 2) 527-814/ PL 69,56B-57D / MaC 9,53A-54D. - Reg.: JR 931.

Vjeroispovijest pape

Vigilija

Dakle, neka svi znadu, da mi propovijedamo, drimo i branimo onu vjeru koju su apostoli predali, koju su neokrnjenu uvali njihovi nasljednici i koju je po objavi Duha Svetoga prihvatio i u saetak vjerovanja oblikovao asni nicejski sabor 318 otaca, a (koju su) nakon njega obznanila i tri druga sabora, to jest carigradski... efeki... kalcedonski.... To je odatle, to je na Gospodin protiv nametljivosti takvih zabluda nebeskim (darom) opremio pastirsku slubu, koju je trostrukom zapovijedi povjerio apostolu Petru govorei: "Pasi ovce moje" [Iv 21,15]. I s pravom je briga za pastvu povjerena onome iju su preslavnu ispovijest pohvalila Gospodinova usta. ... on je udesnom kratkoom pitanja i odgovora "Ti si Krist-Pomazanik, sin Boga ivoga" [Mt 16,16] ispovjedio, d a j e on isti [Krist] Sin ovjeji i Boji, objavivi tako tajnu njegovog presvetog utjelovljenja, budui da su u jedinstvu osobe sauvane vlastitosti obiju na*408 Drugaije nego li u svim grkim rukopisima, ovdje se nalazi "logikas" = obdarene razumom: usp. Origen, De principiis I 7 (P.Koetschau: GChSch Origenes 5 [1913] 85-94); to potvruje i jedan serijski prijevod edikta.

115

ravi, isti (koji je) ovjek je i Bog, i ostao je (ono) stoje od majke uvijek djevice uzeo u vremenu i (ono) kako je od Oca roen prije vjekova. Time pak stoje nepomijeano i nepodijeljeno, nepromjenljivo i bitno uzeo sebi tijelo, doao je Bog, Rije, Emanuel na, koji je bio oekivan najavom Zakona i proroka: "Rije tijelom postade i nastani se meu nama" [Iv 1,14], sav u svome i sav u naem, uzevi iz krila tijelo s umnom i razumskom duom.... Uzeo je poetak ovjetva, da bi nas uinio subatinicima svoje vjenosti; udostojao se biti dionikom nae naravi, da bi nas uinio dionicima svoje besmrtnosti; postao je siromaan, premda je bio bogat, da bismo se mi obogatili po njegovom siromatvu [usp. 2 Kor 8,9]; obdario je sve stoje nae ponitivi obveznicu naih dugova [usp. Kol 2,13sl] ... Uinio je to da (nas) "posrednik izmeu Boga i budi, ovjek - Krist Isus" [1 Tim 2,5] oslobodi prokletsva kojim je prvi, zemaljski ovjek bio dran svezan okovima smrti, dok je drugi, nebeski ovjek [1 Kor 15,47] smru zgazio smrt. 414 Za nas je Boji Sin trpio, bio raspet u tijelu, umro je u tijelu i trei je dan uskrsnuo, kako bismo mi, budui da je on zadrao i nepovredivu boansku narav i sauvao istinost naega tijela, priznali i trpljenje i udesa Gospodina Boga naega Isusa Krista, kako bismo gledajui uskrsnu slavu nae Glave, koja se odnosi na tijelo itave Crkve, kao prvijenca, u naoj Glavi, to jest u Kristu naem Bogu i Gospodinu, oekivali dolazak iste budue slave i u onima koji su njegovi udovi. Dakle, sam na Otkupitelj sjedi zdesne Ocu, jedan te isti, bez mijeanja obiju naravi, bez podjele osobe, vjerujui da on ostaje iz dvjje i u dvije naravi; odatle e doi suditi ive i mrtve. A Otac je s istim jedinoroenim Sinom i Duhom Svetim jedan u botvu, jednake i iste naravi. Na je Gospodin poslije uskrsnua ovu puninu vjere povjerio apostolima govorei: "Poite dakle i unite mojim uenicima sve narode, krstei ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" [Mt 28,19]. Kae "u ime", a nije kazao 'u imena', kako bi ostalo netaknuto: jedna snaga, jedna mo, jedno botvo, jedno vjenost, jedna slava, jedna svemo, jedno blaenstvo, jedno djelovanje, jedna narav ijedno ime. U botvu nita nije razliito, samo je oevidno svojstvo osoba oznaeno razlikom. Sve dakle stoje Trojstvo, ostaje istobitno i nedjeljivo botvo.

415

416-420: Konstitucija (I) "Inter innumeras solttcitudines" o "Tri poglavlja" caru Justinijanu, 14. svibnja 553.
Pod nazivom "Tri poglavlja" podrazumijeva se spis Contra impium Apollinarium libri III Teodora Mopsuestijskog, spisi (Pentalogus) Teodoreta Cirskog protiv irila Aleksandrijskog i pismo Ibasa iz Edese Perzijancu Marisu. Car Justinijan je zahtijevao osudu tih "nestorijevskih spisa". U prvoj konstituciji papa je uz anatemu osudio 56 iskaza Teodora Mopsuestijskog, ali ipak nije osudio njega kao osobu. On je branio pravovjernost Teodoreta i Ibasa i pridodao je ope vaee anateme protiv nestorijanskog krivovjerja. U drugoj konstituciji "Dominus noster et Salvator" od 23. veljae 554.

116

(ACOe 4/11,138-168; PL 69,143-178) papa je popustio pod Justinijanovim pritiskom i osudio je sva "Tri poglavlja". Izd.: O.Guenther: CSEL 35,295is-296i6 (= Collectio Avellana, Pismo 83) / PL 69,104 / MaC 9.97E-98C / Hn 228. - Reg.: JR 935.

Osuda nestori)anskog krivovjerja o Kristovom ovjetvu 1. Tko ne ispovijeda daje Rije, sauvavi nepromjenjivost Boje naravi, postala tijelom i da je od samog zaea u krilu djevice po hipostazi sa sobom sjedinila principe ljudske naravi, nego (kae) da se Bog, Rije, sjedinila s ve postojeim ovjekom, tako da se zbog toga ne bi vjerovalo daje sveta Djevica uistinu Bogorodica, nego da se tako samo rijeima naziva, neka bude kanjen anatemom. 2. Tko rujee sjedinjenost naravi u Kristu po hipostazi, nego (kae) da se Bog, Rije, nastanila u zasebno postojeem ovjeku kao u jednom od pravednika, i ne ispovijeda da su se naravi sjedinile po hipostazi, tako daje Bog, Rije, s uzetim tijelom ostao i ostaje jedna hipostaza ili osoba, neka bude kanjen anatemom. 416

417

3. Tko evaneoske i apostolske iskaze o jednom Kristu tako dijeli da uvodi pod- 418 vojenost naravi u njemu sjedinjenih, nake bude kanjen anatemom. 4. Tko kae da jedan Isus Krist, pravi Bog, koji je isti pravi Sin Boji i ovjeji, nije znao za budue dogaaje niti za dan posljednjeg suda, i da je mogao znati (samo) onoliko koliko mu je objavilo botvo, kao da ono stanuje u nekom drugom, neka bude kanjen antemom. 5. Tko misli da je ona rye Apostola koja se nalazi u Poslanici Hebrejima [5,7 si] da je iskustveno spoznao poslunost i da je silnim vapajima i suzama prinio molitve i pronje onomu koji bi ga mogao spasiti od smrti, koja kao da govori o Kristu ogoljenom od botva, koji je naporima kreposti bio savren, tako te se ini da on uvodi dva Krista i dva Sina, a ne vjeruje da treba ispovijedati i tovati jednog te istog Krista, Bojeg i ovjejeg Sina, iz dvije i u dvije neodvojive i nepodvojene naravi, neka bude kanjen anatemom. 419

420

D R U G I C A R I G R A D S K I S A B O R (5. opi): 5. svibnja - do 2. lipnja 553.

Sabor je sazvao car Justinijan, kako bi osudom najvanijih teologa antiohijske kole (usp. *416) pridobio za sebe monofizite. Papa Vigilije, koji je na silu bio odveden iz Rima, ustruavao se sudjelovati na saboru. Konano je popustio pod carevim pritiscima i potvrdio je sabor u pismu od 8. prosinca 553. patrijarhu carigradskom Eutihiju (PL 69.121C-128A / MaC 9,413-420) i u gore navedenoj 2. konstituciji od 2 3 . veljae 554. (*416). 14 anatema tog sabora potjee najveim dijelom iz drugog Justinijanovog edikta, sastavljenog god. 551. Ta uhomologia pisteos" sadri 13 anatema i upravljena je

117

protiv "Tri poglavlja" (Izd. E.Schvvartz, Drei dogmatische Schriften Justinians [AbhBayAk, Philosopisch-historische Abteilung, N.F., sv.18, Miinchen 1939] 90-95 / MaC 9.537C-582A / HaC 3.287B-329A / PL 69.225C-268B).

421-438: 8. sjednica, 2. lipnja 553.: Kanoni

Izd.: ACOe 4/1,240-244 grki; 215-220 latinski/MaC 9.375D-388C / HaC 3.193D-201B / Hn 1 4 8 / C O e D 3 ; 114-122.

Anateme u vezi s 421

"Tripoglavlja"

1 . Tko ne ispovijeda jednu narav, odn. bit, jednu snagu i mo, istobitno Trojstvo ijedno botvo Oca i Sina i Duha Svetoga, koje se tuje u tri hipostaze, odn. osobe, neka bude kanjen anatemom. Jer jedan je Bog i Otac od kojeg je sve, jedan Gospodin Isus Krist po kojem je sve, ijedan Duh Sveti u kojem je sve. 2. Tko ne ispovijeda da postoje dva roenja Boga, Rijei, jedno bezvremensko i bestjelesno, prije vjekova od Oca, a drugo u posljednjim danima kad je on sam siao s nebesa, postao tijelom i rodio se od svete i slavne Bogorodice i vazda djevice Marije, neka bude kanjen anatemom. 3 . Tko kae da je jedno Rije Boja koja je inila udesa, a drugo daje Krist koji je trpio, ili tko kae da Bog, Rije, zajedno postoji s onim Kristom koji je roen od ene [usp. Gal 4,4], ili daje u njemu kao jedan u drugome,ili tko nijee, daje na Gospodin Isus Krist, Rije Boja koja je postala tijelom i ovjekom, jedan te isti, ili da udesa i trpljenje, koje je on dragovoljno uzeo na sebe u tijelu, pripadaju istom, taj neka bude kanjen anatemom. 4. Tko kae, da se sjedinjenje Boga, Rijei, s ovjekom dogodilo po milosti, ili po djelovanju, ili po jednakosti u asti, ili po savrenstvu moi, ili po odnosu ili vezi, ili po snazi ili iz naklonosti, kao da se Bogu, Rijei, svidio ovjek, jer mu je to izgledalo dobro i lijepo, kao to to kae Teodor u svojem bezumlju; ili (tko kae da se sjedinjenje dogodilo) po istoimenosti, kao to nestorijanci Boga, Rije, zovu Isusom i Kristom, a ovjeka odvojeno oznauju kao Krista i sina, oito je da govore o dvije osobe, dok samo licemjerno po nazivu, asti, dostojanstvu i tovanju govore o jednoj osobi ijednom Kristu, a nijee da se sjedinjenje Boga, Rijei, s tijelom oivljenim razumskom i umnom duom dogodilo sjedinjenjem ili po hipostazi, kako su to nauavali sveti oci, i da zato postoji jedna hipostaza istoga, koji je Gospodin Isus Krist, jedan od svetog Trojstva, neka bude kanjen anatemom. 118

422

423

424

Budui se naime sjedinjenje moe shvatiti na vie naina, sljedbenici Apolinarovog i Eutihovog bezbotva se zalau za nestajanje onoga stoje sjedinjeno i zastupaju sjedinjenje mijeanjem. Sljedbenici Teodora i Nestorija uivaju u podijeljenosti i uvode sjedinjenje po odnosu; sveta pak Boja crkva odbacuje bezbotvo obaju krivovjerja i ispovijeda sjedinjenje Boga, Rijei, s tijelom sjedinjenjem, t.j. po hipostazi. Sjedinjenje naime zdruenjem ne samo da u otajstvu Krista uva nepomijeano ono to se zdruilo, nego ne dozvoljava niti bilo kakvo razdvajanje.

425

5. Tko pak (izraz) "j edna hipostaza naeg Gospodina Isusa Krista" shvaa tako, 426 da bi moglo biti i vie hipostaza, i tko bi tako u otajstvo Krista pokuao uvesti dvije hipostaze, odn. dvije osobe, i nakon to bi tako uveo dvije osobe tko bi govorio o jednoj osobi asti, potovanja i tovanja, kao to su to u svom bezumlju napisali Teodor i Nestorij e, i tko bi tako klevetao sveti kalcedonski sabor time to bi u tom bezbonom smislu upotrijebio izraz "jedna hipostaza", a nijekao bi da se Rije Boja po hipostazi sjedinila s tijelom i da zbog toga postoji jedna hipostaza, odn. jedna osoba, te daje i sveti kalcedonski sabor u tom smislu upotrijebio (izraz) jedna hipostaza naeg Gospodina Isusa Krista, neka bude kanjen anatemom. Jer ako se i jedan od svetog Trojstva, Bog, Rije, utjelovio to ipak svetom Trojstvu nije dolo do dodavanja jedne osobe, odn. hipostaze. 6. Tko kae daje sveta, slavna, vazda djevica Marija u pravom smislu Bogoro- 427 dica, ali ne i uistinu, ili daje ona to samo po odnosu, tako kao daje od nje roen samo isti ovjek - a ne daje Bog, Rije, od nje postao tijelom i bio roen - a da se roenje ovjeka, kao to oni kau, (samo) odnosi na Boga, Rije, ukoliko on postoji zajedno s roenim ovjekom, i kleveui sveti kalcedonski sabor (kau) daje on u tom bezbonom smislu, koji je izmislio Teodor, Djevicu nazvao Bogorodicom, ili tko nju naziva ovjekorodicom ili Kristorodicom, kao da Krist ne bi bio Bog, a nijee, daje ona u pravom smislu i uistinu Bogorodica, jer je Bog, Rije, koji je roen od Oca prije vjekova, u posljednjim danima od nje postao ovjekom, i da ju je u tom pobonom smislu sveti kalcedonski sabor nazvao Bogorodicom, neka bude kanjem anatemom. 7. Tko izraz "u dvije naravi" ne upotrebljava u smislu kojim se priznaje da se na jedan Gospodin Isus Krist prepoznaje i u botvu i u ovjetvu, kako bi time ukazao na razliitost naravi iz koje je nastalo neizrecivo nepomijeano sjedinjenje, tako da se Rije nije pretvorila u narav tijela, niti je tijelo prelo u narav Rijei (jer oboje ostaje stoje po svojoj naravi bilo, pa i kad je nastalo sjedinjenje po hipostazi), nego da se taj izraz u odnosu na otajstvo Krista shvaa u smislu razdvojenosti dijelova; ili tko priznaje broj naravi u istom naem jednom Gospodinu Isusu Kristu, utjelovljenom Bogu, i kod toga razliku meu (dijelovima) iz kojih je on sastavljen ne promatra samo teoretski, tako da ona (razlika) zbog sjedinjenja nije ponitena, (jer jedan je iz obojeg, i oboje je po jednom), nego (kae) da se broj upotrebljava zato kako bi se odvojile naravi i uinilo ih se zasebnim hipostazama, neka bude kanjen anatemom. 119 428

429

8. Tko izraze "iz dvije naravi, botva i ovjetva, nastalo je sjedinjenje" ili "utjelovljena narav Boga, Rijei" ne shvaa tako kao to su to nauavali i sveti oci, naime, daje iz boanske i ljudske naravi sjedinjenjem po hipostazi nastao savreno jedan Krist, nego na temelju tih izraza pokuava uvesti jednu narav odn. bit botva i Kristovog ovjetva, neka bude kanjen anatemom. Kad mi naime kaemo, j edinoroena Rij e se sj edinila "po hispostazi", time ne kaemo daje dolo do bilo kakvog meusobnog mijeanja naravi, nego to razumijeva tako da se Rije sjedinila s tijelom, pri emu obje (naravi) ostaju to su bile. Zbog toga i postoji jedan Krist, B o g i ovjek, isti istobitan s Ocem po botvu i isti istobitan s nama po ovjetvu. Na isti nain naime odbacuje Crkva i one koji otajstvo boanskog spasenja u Kristu razdvajaju ili reu u dijelove kao i one koji ga mijeaju, te ih kanjava anatemom. 9. Tko tvrdi da se Krist tuje u dvije naravi, iz ega slijede dva tovanja: jedno vlastito za Boga, Rije, i drugo vlastito za ovjeka; ili tko, da dokine ovjetvo ili da pomijea botvo i ovjetvo, fantazira o jednoj naravi ili biti onoga stoje sastavljeno, i u tom smislu tuje Krista, a ne tuje jednim tovanjem utjelovljenog Boga, Rije, s njemu vlastitim tijelom, kako je to Bojoj crkvi bilo predano od poetka, neka bude kanjen anatemom. 10. Tko nijee daje na u tijelu raspeti Gospodin Isus Krist pravi Bog i Gospodin slave ijedan od svetog Trojstva, neka bude kanjen anatemom. 11 . Tko ne osudi anatemom Arija, Eunomija, Mecedonija, Apolinara, Nestorija, Eutiha i Origena zajedno s njihovim bezbonim spisima, kao i sve druge krivovjernike koje su osudili sveta, Katolika i apostolska crkva i ranye spomenuta etiri sabora, kao i one koji jednako misle ili su mislili kao i gore spomenuti krivovjernici, i koji su u svom bezbotvu ustrajali do smrti, neka bude kanjen anatemom. 12. Tko brani bezbonog Teodora iz Mopsuestije koji kae, jedan je Bog, Rije, a drugi je Krist kojeg su optereivala duevna trpljenja i tjelesne poude, koji se malo po malo oslobaao od nesavrenosti, koji je zbog napretka u djelima postajao bolji i koji je zbog naina ivota postao neporoan; nadalje, daje on samo kao ovjek bio krten u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, koji je krtenjem primio milost Duha Svetoga, koji je pronaen dostojnim da bude primljen na mjesto Sina, koji je tovan u odnosu na osobu Boga, Rijei, kao to se tuje i slika cara, i koji je tek nakon uskrsnua postao nepromjenjiv u svojim mislima i potpuno bezgrjean. I opet je kazao isti bezboni Teodor, sjedinjenje Boga, Rijei, s Kristom dogodilo se onako kao to to Apostol kae za mua i enu: "Dvoje njih bit e jedno tijelo" [Ef5,31]. Pored svojih drugih bezbrojnih bogohulstava on se usudio rei da Gospodin kad je nakon uskrsnua dahnuo prema svojim uenicima i rekao: "Primite Duha Sveto120

430

431

432

433

434

ga" [7v 20,22], nije uenicima podario Duha Svetoga, nego im je (njegov) dah bio samo znak. On (Teodor) je takoer kazao, da Tomina ispovijest pri doticanju ruku i boka Gospodinova nakon uskrsnua, naime, "Gospodin moj i Bog moj" [Iv 20,28] nije od Tome reena u odnosu na Krista, nego daje Toma pun divljenja nad udom uskrsnua slavio Boga koji je uskrisio Krista.

Stoje pak jo gore: Isti Teodor u Komentaru o Djelima apostolskim, koji je oi- 435 to on napisao, usporeuje Krista s Platonom, Manihejem, Epikurom i Markionom kad kae, na isti nain kao to je svaki od njih, nakon to je izmislio svoj nauk, dao svojim uenicima ime platonisti, manihejci, epikurejci, markioniti, tako je i Krist izmislio svoj nauk te su krani zbog toga nazvani po njemu. Tko dakle brani potpuno bezbonog Teodora i njegove bezbone spise, u kojima on izlijeva navedena i bezbrojna druga bogohulstva na naeg velikog Boga i Spasitelja Isusa Krista, i tko ne osuuje anatemom njega i njegove bezbone spise, kao i sve one koji se s njim slau, koji njega brane ili koji kau daje njegovo tumaenje Pisma pravovjerno, kao i one koji su za njega pisali i zastupali isto miljenje kao on, te one koji za njega i za njegove bezbone spise piu ili koji zastupaju isto miljenje, ili su ga ikada zastupali i ustrajali do smrti u tom bezbotvu [krivovjerju], neka bude kanjen anatemom.
13. Tko brani bezbone spise Teodoreta, koji su upravljeni protiv prave vjere prvog svetog sabora u Efezu, protiv irila koji (boravi) meu svetima, i njegovih dvanaest poglavlja [usp. *252-263], i (tko brani) sve stoje on (Teodoret) napisao u prilog bezbonog Teodora i Nestorija i u prilog drugih koji zastupaju isto miljenje kao ve spomenuti Teodor i Nestorije, te povlauje njima i njihovoj bezbonosti, i zbog njih uitelje Crkve koji zastupaju sjedinjenje Boga, Rijei, po hipostazi naziva bezbonima; i tko spomenute bezbone spise ne osuuje anatemom, kao i one koji su zastupali ili zastupaju isto miljenje, takoer i svi oni koji su pisali protiv prave vjere, ili protiv irila koji (boravi) meu svetima, i koji su u toj bezbonosti ustrajali do smrti, neka budu kanjeni anatemom. 436

14. Tko brani pismo, za koje se kae da ga je napisao Perzijanac Mari, i tko ni- 437 jee daje Bog, Rije, postao ovjekom od svete Bogorodice i vazda djevice Marije, tovie, tko tvrdi daje ona rodila samo ovjeka, kojeg on naziva hramom, tako daje Bog, Rije, drugi nego li ovjek, i tko klevee irila koji (boravi) meu svetima a koji je navjjetao pravu vjeru krana, kao daje on bio krivovjernik i daje pisao jednako kao bezboni Apolinarije, i tko prekorava sveti Efeki sabor kao daje on Nestorija osudio bez ispitivanja; isto naime bezbono pismo naziva i Dvanaest poglavlja irila koji (boravi) na nebesima [*252-263] bezbonima i suprotstavljenima pravoj vjeri, a brani Teodora i Nestorija i nihova bezbona uenja; tko dakle brani reeno pismo i ne osuuje ga anatemom zajedno s onima koji ga brane i kau daje ono samo ili njegov dio ispravan, i koji su pisali ili piu u njegovu korist ili (u korist) 121

bezbonosti koje se nalaze u njemu, i koji se usuuju braniti to (pismo) ili u njemu sadrane bezbonosti u ime svetih otaca ili svetog Kalcedonskog sabora, i koji su u tome ustrajali do smrti, neka budu kanjeni anatemom. 438 Tako smo se dakle oitovali o onome to smo primili iz boanskog Pisma, iz uenja svetih otaca, iz odredaba ve pry e spomenutih etiriju svetih sabora o jednoj i istoj vjeri; takoer, mi smo osudili i krivovjernike i njihovu bezbonost, kao i one koji su branili ili brane spomenuta Tri poglavlja i koji su ustrajali ili ustrajavaju u svojoj zabludi; tko bi se usudio predati, nauavati ili pisati neto protiv onoga to smo na poboni nain utvrdili, ako je biskup ili ako pripada kleru, budui da ine neto to se ne pristoji sveeniku ili crkvenom staleu, treba biti lien biskupske ili duhovne slube; ako je pak monah ili laik neka bude kanjen anatemom.

PELAGIJE I.: 16. travnja 556. - 3. (4.?) oujka 561. 441-443: Pismo "Humani generis" kralju Hildebertu I., 3. veljae 557.
Prema sadanjem stanju istraivanja "Fides PelagiF sadri dijelove pisma "Humani generis" (1*441-443; = Pismo 7,6-16 u izdanju Gass) i pisma "Vas electionis" (*444; = Pismo 11,6-11 upr. tu). ini se daje u tom drugom Pismu Fides po prvi put cjelovito iznesena. Pelagije I. je ispovijeu vjere pokuao predusresti prigovor daje svojom kolebljivou u sporu oko "Tri poglavlja" otpao od vjere Kalcedona. On je najprije revni pobornik za "Tri poglavlja" te je papi Vigiliiju pomagao pri sastavljanju njegove 1. konstitucije (*416-420), ali je odmah preao na carevu stranu kad mu je Justinijan nakon Vigilijeve smrti ponudio papinsku ast. Izd.: P.M.Gasso - C.M.Batlle, Pelagii Ipapae Epistulae quae supersunt (Scripta et Documenta [izd. opatije Montserrat] 8; Barcelona 1956) 22-25 (= Pismo 7) / V/.Gundlach, MGH Epistulae III (1892)78i8-794o (= Epistulae Arelatenses 54) / PL 69.407D-410D (= Pismo 15) / MaC 9.728D-730B / J.B.Pitra, Spicilegium Solesmense 4 (Pari 1858) str.XII si (pogreno pripisano papi Vigiliju) / Hn 229. - Reg.: JR 946.

"Fides Pelagii" 441 [O boanskom Trojstvu.] Vjerujem dakle u jednoga Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga: naime, Oca svemoguega, vjenog i neroenog; u Sina pak roenog iz biti ili naravi istog Oca prije bilo kojeg poetka bilo kakvog vremena ili vijeka, to jest svemogueg [od svemogueg], jednakog, suvjenog i istobitnog Ocu; i u Duha Svetoga svemoguega, obojici, to jest Ocu i Sinu, jednakog, suvjenog i istobitnog; koji bezvremenski proizlazi od Oca, (on) je Duh Oca i Sina; to jest tri osobe ili tri subzistencije jedne biti ili naravi, jedne snage, jednog djelovanja, jednog blaenstva ijedne vlasti; tako je jednost trojstvena a Trojstvo jedno, prema istinitoj rijei Gospodnjoj koja kae: "Poite dakle i uinite mojim uenicima sve narode krstei ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" [Mt 28,19]. Kae "u ime" a ne "u imena", da bi ukazao na jednog Boga po nedjeljivoj boanskoj biti i na razliitost osoba koje se pokazuju u svojim vlastitostima [usp. *415]; jer po tome to trojica imaju jedno 122

boansko ime pokazuje se jednakost osoba, a opet jednakost osoba ne dozvoljava da se u njima podrazumijeva ita tue, ita dodatno: tako da je svatko od njih pravi i savreni Bog, a sva trojica zajedno su jedan, pravi i savreni Bog; naime od punine boanstva nita nije manje u pojedincima, niti se ita vie podrazumijeva u trojici. [O utjelovljenom Bojem Sinu.] Vjerujem i ispovijedam da je jedna osoba iz tog 442 svetog i preblaenog i istobitnog Trojstva, to jest Sin Boji, u najnovije vrijeme siao s nebesa za spas ljudskog roda, a da ruje napustio niti prijestolje Oevo niti upravljanje svijetom; i kad je Duh Sveti siao na blaenu djevicu Mariju i kad ju je osjenio silom Svevinjega, ista je Rije i Boji Sin ula u krilo iste svete djevice i iz njezinog tijela sebi je sjedinila tijelo oivljeno razumskom i umnom duom; i nije tijelo bilo ranije stvoreno niti je kasnije nadoao Sin Boji, nego kao stoje napisano: "Mudrost je sebi izgradila dom" [Izr 9,1] im je nastalo tijelo u krilu djevice, ono je odmah postalo tijelo Bojeg Sina i tako je, bez ikakve promjene ili preobrazbe naravi Rijei ili tijela, Rije i Boji Sin postao ovjekom, jedan u obje naravi, boanskoj naime i ljudskoj, (i tako) je proiziao, to jest rodio se, Krist Isus, pravi Bog i pravi ovjek, sauvavi neokrnjenim majino djevianstvo: njega je naime ona rodila ostvai djevicom, kao to gaje i zaela kao djevica. Zbog toga istu blaenu djevicu Mariju najistinitije ispovijedamo kao Bogorodicu: rodila je naime utjelovljenu Boju Rye. Jedan je dakle i isti Isus Krist, pravi Boji Sin i on isti pravi sin ovjeji, savren u botvu i on isti savren u ovjetvu, kao stoje sav u svojem i on isti je sav u naem [usp. *293]; tako je po drugom roenju od ljudske majke uzeo (ono) to nije bio, a da nije prestao biti ono stoje bio po prvom roenju kojim je roen od Oca. Stoga vjerujemo daje on iz dvije i u dvije naravi koje ostaju nepodvojene i nepomijeane: nepodvojene naime, jer i poslije uzimanja nae naravi ostao je i ostaje jedan Krist Sin Boji: nepomijeane pak, jer vjerujemo da su one tako sjedinjene u jednoj osobi i subzistencjji, da su sauvane vlastitosti obiju i da se nijedna nije pretvorila u drugu. I zato ispovijedamo, kao to smo esto rekli, da je jedan i isti Krist pravi Boji Sin i da je on isti pravi sin ovjeji, daje istobitan Ocu po botvu i da je istobitan nama po ovjetvu, po svemu slian nama osim po grijehu; da (on) moe trpjeti po tijelu i on isti ne moe trpjeti po botvu. Ispovijedamo daje on pod Poncijem Pilatom svojevoljno trpio u tijelu za nae spasenje, bio raspet u tijelu, umro u tijelu, u istom je proslavljenom i nepropadljivom tijelu trei dan uskrsnuo i... uzaao na nebesa; (ispovijedamo) i da on sjedi zdesna Ocu. [O svretku svijeta.] Vjerujem i ispovijedam da e on... kao stoje uzaao na nebesa, tako doi suditi ive i mrtve. Ispovijedam naime da e svi ljudi koji su se od Adama do svretka rodili i umrli s istim Adamom i njegovom enom, koji nisu roeni od drugih roditelja, nego je on napravljen od zemlje a ona od muevog rebra [usp. Post 2,722], tada uskrsnuti i stati pred Kristovo sudite, kako bi svatko primio svoju 123 443

(plau) za ono stoje radio u tijelu, bilo doboro bilo zlo [usp. Rim 14,10; 2 Kor 5,10]; i pravednike e kao za slavu pripremljene posude milosra [usp. Rim 9,23], po preobilnoj Bojoj milosti nadariti nagradom vjenog ivota, te e oni naime beskrajno ivjeti u drutvu anela bez ikakvog straha da e pasti; a nepravednike e, koji su odlukom vlastite volje ostali "posude gnjeva dozrele za propast" [Rim 9,22], koji ili nisu spoznali put Gospodnji, ili su ga spoznavi napustili zarobljeni razliitim zlim sklonostima, najpravednijom osudom predati kazni vjenog i neugasivog ognja da gore bez kraja. To je dakle moja vjera i nada, koja je u meni darom Bojeg milosra; za nju moramo, kao to nam to zapovijeda blaeni apostol Petar, uvijek biti spremni odgovoriti svakomu tko od nas trai obrazloenje [usp. 1 Pt 3,15]. 444: Okrunica "Vas electionis" cjelokupnom Bojem narodu, oko 557.
To pismo, koje sadri drugi dio "Fides Pelagii", ima istu svrhu kao i gore navedeno pismo. Sporno je vrijeme sastavljanja: Gass (str. 36) navodi vrijeme izmeu 16. travnja 557. i poetka sijenja 559., dok Duchesne, Devresse i drugi tvrde daje ono napisano ve na dan posveenja pape, 16. travnja 556. Izd.: Gasso-Batlle, na *441 nav. mj. 38 si (= Pismo 11)/ W.Gundlach, MGH Epistulae III (1892) 8223-83 )5 (= Epistulae Arelatenses 56) / PL 69.399D-400C (= Pismo 6) / MaC 9.720A-D / Pitra, na 441 nav. mj., str.XIV-XV. - Reg: JR 938.

Autoritet opih sabora Ispovijedam pak da sam etiri sveta sabora, to jest nicejski, tristo osamnaest [otaca], carigradski, sto pedeset, prvi efeki 1 , dvjesto, kao i kalcedonski, esto trideset (otaca), uz zatitu Bojeg milosra prihvaao i da u ih do svretka svog ivota svom duom i svom snagom prihvaati, te da u ih se sa svom pobonou drati u obrani svete vjere i u osudi krivovjerja i krivovjernika, budui da su potvreni Duhom Svetim; ispovijedam da u tako tititi i braniti njihovu vrstou, jer je to vrstoa ope Crkve, kao to su je bez sumnje branili moji predasnici. U tome ponajvie elim slijediti i nasljedovati onoga za koga znamo d a j e bio zaetnik kalcedonskog sabora [papa Leon T], koji se u skladu sa svojim imenom jasno iskazao najivljom revnou za vjeru kao potomak lava koji je bio iz plemena Judina [usp. Otk 5,5]. Uvjeren sam dakle da u slino potovanje uvijek iskazivati gore spomenutim saborima, te da u sve koje su ta etiri sabora oslobodila (krivnje) i ja smatrati pravovjernima, niti u ikada u svom ivotu ... ita oduzeti od autoriteta njihovog svetog i istinitog navijetanja. Ja slijedim i potujem i kanone koje je prihvatila Sveta stolica.... Isto tako ispovijedam da u slijediti i pisma blaene uspomene pape Celestina... i Agapita koja su oni napisali za vrstou gore spomenutih etiriju sabora i protiv krivovjernika ...
On ga razlikuje od 2. efekog sabora "Latrocinium" ("Razbojniki sabor"); Leon I.: A C O e 2/IV.5 U I PL 54,943B), koji je odran u kolovozu 4 4 9 . u prilog Eutiha.

124

ispovijedam da u drati i smatrati za osuene sve koje su oni osudili te da u potivati kao pravovjerne koje su oni prihvatili, posebno pak asne biskupe Teodoreta i Ibasa. 445: Pismo "Admonemus ut" biskupu Gaudenciju od Volterre, izmeu rujna 558. i 2. veljae 559.
Izd.: Gass-Batlle, na *441 nav. mj. 65 si (= Pismo 21); Gracijan, Decretum, dio III, dist.4, pogl. 30 82 (Frdb 1,1370 1389) (= Pseudo-Gelasius). - Reg.: JR 980; P.Evvald, u: NArch 5 (1880) 539 si (= Collectio Britannica, Pelagius, Pismo 8).

Forma krtenja O krivovjernicima [koji se kane vratiti u katoliku vjeru, o kojima]... si smatrao da nas treba pitati za savjet... da li ih treba krstiti ili samo pomiriti (s Crkvom); mi elimo da se tvoja poslunost dri... : ... budui da oni tvrde da su krteni samo u Kristovo ime i to jednim uranjanjem, evaneoska nas zapovijed... opominje da svakome treba podijeliti krtenje u ime Trojstva i to s tri uranjanja, budui daje na Gospodin kazao svojim uenicima: "Poite dakle i uinite mojim uenicima sve narode krstei ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" [Mt 28,19]; ako stoga ti od reenih krivovjernika ... ispovijede da su moda krteni samo u ime Gospodinovo, njih e, kada dou u katoliku vjeru, bez ikakave dvojbe neizvjesnosti krstiti u ime svetog Trojstva. Ako pak ... jasnom ispovijeu izjave da su bili krteni u ime Trojstva, pourit e se da ih samo milou pomirbe pridrui zajamenoj katolikoj vjeri. 446: Pismo "Adeone te" biskupu [Ivanu], poetak 559
Izd.: Gass-Batlle, na *441 nav. mj., 111 si (= Pismo 39) / S. Lovvenfeld, Epistulae Pontficum Romanorum ineditae (Leipzig 1885) 15 si (= br.28; = Collectio Britannica, Pelagius, Pismo 26). Reg.: JR 998 s dodatcima; P.Evvald, u: NArch 5 (1880) 547.

445

Nunost jedinstva s Apostolskom stolicom Zar si se ti, koji stoji na najviem stupnju sveenitva, toliko prevario o istini katolike Majke, da nisi odmah uoio da si otpadnik kada si se odijelio od Apostolske stolice? Zar ti, koji si postavljen da propovijeda narodima, nisi itao o prvaku apostola na kojem je Krist, na Bog, utemeljio Crkvu i to na takvom temelju daje vrata paklena nee moi nadvladati (u borbi) protiv nje [usp. Mt 16.18]1 A ako si itao, to si mislio, gdje bi mogla biti Crkva osim u njemu u kojem jedinom se nalaze sve Apostolske stolice, kojima je, kao i onom koji je primio kljueve, podijeljena vlast vezati i razrjeivati? Ono stoje najprije elio dati jednom, dao je svima, te je prema blaenom mueniku Ciprijanu, koji tako tumai taj navod, (htio) pokazati da 125 446

je Crkva jedna. Kuda si ti, do sada najdrai u Kristu, lutao odijeljen od nje, ili u to si polagao nadu svog spasenja? 447: Pismo "Relegentes autem" patriciju Valerijanu, oujak ili poetak travnja 559.
Izd: Gass-Batlle, na 441. nav. mj. 158 (= Pismo 59) / P L 69.413B / djelomice: Gracijan, Decretum, dio I., dist.17, pogl.4 (Frdb 1,51). - Reg.: JR 1018; P.Evvald, u: NArch 5 (1880) 553-555 (= Collectio Britannica, Pelagius, Pismo 46).

Papa kao tuma saborskih dekreta 447 Niti je ikada bilo, niti e biti dozvoljeno da se sastane partikularna sinoda kako bi donijela sud o opem saboru. Nego koliko god se puta nekima rodila sumnja o opem saboru, ili su se oni to ele spas svoje due svojevoljno utjecali Apostolskoj Stolici kako bi dobili obrazloenje za ono to ne razumiju, ili ako su moda... postali tako tvrdoglavi i tvrdokorni da nisu eljeli biti poueni, njih trebaju apotolske Stolice ili na bilo koji nain privui spasenju, ili da ne bi postali na propast drugima, treba ih po svjetovnoj vlasti pritisnuti prema kanonima 2 .

IVAN III.: 17. srpnja 561. - 13. srpnja 574. 4 5 1 - 4 6 4 : 1 . sinoda u BRAGI (Portugal), zapoela 1. svibnja 561.: anateme protiv priscilijanaca i dr.
Ona se pogreno smatra i kao 2. sinoda u Bragi. Nakon preuzimanja ispovijesti i kanona 1. sinode u Toledu (*188-208) ona je dodala sljedea poglavlja. Izd.: Bruns 2,30 si / MaC 9.774C-775A / HaC 3.348B-349D / KUA 36-38 / Hn 176 / CdLuc 823-825 / CVis 67-69.

Trojstvo i Krist 451 1 . Tko ne ispovijeda da su Otac i Sin i Duh Sveti tri osobe jedne biti i moi i vlasti, kao to ui katolika i apostolska Crkva, nego kae da su (oni) samo jedna i samotna osoba, tako daje isti onaj Otac koji je Sin i isti daje i Tjeitelj Duh, kao to su govorili Sabelije i Priscilijan, neka bude kanjen anatemom.

*446 *447

Usp. Ciprijan, De catholicae Ecclesiae unitate 4 (M.Bevenot: CpChL 3 [1972] 251 si / CSEL 3,212 si). Sinoda u Antiohiji 3 4 1 , kan.5, citiran na Kalcedonskom saboru, 4. zasjedanje (ACOe 2/1/11,118, br. 90 grki; 2/1II/11,124 latinski prijevod).

126

2. Tko osim svetog Trojstva uvodi druga, neznam koja, imena boanstva govorei da u samom boanstvu postoj i troj stvo troj stva, kao to su govorili gnostici i Priscilijan, neka bude kanjen anatemom. 3. Tko kae da Sin Boji, na Gospodin, nije postojao prije nego li je roen od Djevice, kao to su govorili Pavao Samozatski, Fotin i Priscilijan, neka bude kanjen anatemom. 4. Tko uistinu ne tuje Kristovo roenje po tijelu, nego se pravi da ga tuje postei u taj dan i u nedjelju, jer ne vjeruje da je Krist roen u pravoj ljudskoj naravi, kao to su govorili Cerdon, Marcion, Manihej i Priscilijan, neka bude kanjen anatemom.

452

453

454

Stvaranje

i upravljanje svijetom 455

5. Tko vjeruje da su ljudske due ili aneli nastali iz Boje biti, kao to su govorili Manihej i Priscilijan, neka bude kanjen anatemom. 6. Tko kae da su ljudske due ranije sagrijeile u nebeskom boravitu i da su zato baene na zemlju u ljudska tijela, kao to kae Priscilijan, neka bude kanjen anatemom. 7. Tko kae da avao ranije nije bio dobri aneo stvoren od Boga, te da njegova narav nije bila Boje djelo, nego kae daje on proiziao iz kaosa i mraka te da nema nekog svog zaetnika, nego daje on poelo i supstancija zla, kao to su govorili Manihej i Priscilijan, naka bude kanjen anatemom. 8. Tko vjeruje d a j e avao na svijetu stvorio neka stvorenja i da sam avao vlatitom mou stvara gromove i munje i oluje i suu, kao to je kazao Priscilijan, neka bude kanjen anatemom. 9. Tko vjeruje da su ljudske due i tijela vezane sudbinskim zvijezdama, kao to su govorili pogani i Priscilijan, neka bude kanjen anatemom. 10. Tko vjeruje da je dvanaest zvjezdanih znakova, koje obiavaju promatrati astrolozi, rasporeeno prema pojedinim dijelovima due ili tijela i da su oni pripisani imenima patrijarha, kao stoje govorio Priscilijan, neka bude kanjen anatemom. 11. Tko osuuje enidbe ljudi i zgraa se nad raanjem djece, kao to su govorili Manihej i Priscilijan, neka bude kanjen anatemom.

456

457

458

459

460

461

127

462

12. Tko kae daje oblikovanje ljudskog tijela tvorevina avla i da se zaea u utrobama majki oblikuju djelovanjem demona, zbog ega i ne vjeruje u uskrsnue tijela, kao to su govorili Manihej i Priscilijan, naka bude kanjen anatemom. 13. Tko kae da stvaranje itavog tijela nije djelo Boje nego zlih anela, kao to su govorili Manihej i Priscilijan, neka bude kanjen antemom. 14. Tko mesna jela, koja je Bog dao na uporabu ljudima, smatra neistima i ne suzdrava se od njih radi kroenja svog tijela, nego zato jer ih smatra neistima tako da nee okusiti niti povre kuhano s mesom, kao to su govorili Manihej i Priscilijan, neka bude kanjen anatemom.

463

464

BENEDIKT I.: 2. lipnja 575. - 30. srpnja 579. PELAGIJE II.: 26. studenog 579. - 7. veljae 590. 468-469: Pismo "Dilectionis ves/rae"odijeljenim biskupima Istre, god. 585. ili 586.
Izd.: ACOe 4/11,11027-11126 / L.M.Hartmann: MGH Epistulae II44739-44834 / PL 72,713B-714C (= Pismo 4) / MaC 9,898A-899A. - Reg.: JR 1055.

Nunost jedinstva s Rimskom stolicom 468 Iako je na (temelju) rijei u svetom Evanelju jasno na emu je utemeljena Crkva, posluaj mo ipak Stoje odredio blaeni Augustin sjeajui se te Gospodinove rijei. On naime kae daje na onima utemeljena Boja crkva za koje se zna da po nasljeivanju predstojnika predsjedaju apostolskim Stolicama, i svatko tko se odijelio od zajednitva i autoriteta tih Stolica, pokazuje daje u raskolu. I kasnije (kae) ovo: "Postavljen vani bit e mrtav i za Kristovo ime. Meu udovima Kristovim trpi za Krista vezan uz tijelo; bori se za glavu [Nee biti ubrojen meu Kristove udove; trpi za Krista; vezan uz tijelo, bori se za glavu]" 1 . Ali i blaeni Ciprijan... govori izmeu ostalog ovako: "Poetak proizlazi iz jedinstva a primat je dan Petru da bi se Kristova crkva i stolica pokazali kao jedno" ; i
1 2

469

*468 *469

Izvor nesiguran. Ciprijan iz Kartage, De catholicae Ecclesiae unitate 4; umjesto "et primatus ... monstretur" ("i primat... se pokazuje") najstariji Ciprijanovi rukopisi imaju samo: "ut ecclesia Christi ima monstretur" ("da se Kristova crkva pokae kao jedna") (M.Bevenot: CpChL 3 [ 1972] 252 / CSEL 3,213* J usp. PL 515A); uz pitanje umetka usp. M.Bevenot, St.Cyprian's De unitate chap.4 in the light of the manuscripts (Analecta Gregoriana, ser. theol. 11; Rim 1937), Prilog: Skeleton texts, familia VII.

128

svi su pastiri, ali stado, koje apostoli pasu u jednodunoj suglasnosti, pokazuje se kaojedno. I malo poslije: "Zar onaj tko se ne dri tog crkvenog jedinstva misli da se dri vjere? Zar onaj tko napusti i opire se Petrovoj stolici na kojoj je sagraena Crkva [usp. Mt 16,18] vjeruje da se nalazi u Crkvi?" ... "Ne mogu ostati s Bogom koji nisu htjeli jednoduno ostati u Crkvi: makar oni gorjeli u plamenu predani vatri, ili (makar) poloili svoju duu baeni zvijerima: (to) onda nee biti kruna vjere nego kazna za nevjeru, niti e (to biti) slavni svretak, nego propast oajanja. Takav moe biti ubijen, ali ne moe biti okrunjen"2.... Zloin otpada je gori od onog koji su poinili oni koji su rtvovali (poganskim bogovima); ti naime postavljeni u pokoru najobilnijim zadovoljtinama mole Boga za svoj prijestup. Tu se Crkva trai i moli a tamo se Crkvi suprotstavlja. Tu tko je pao nakodio je samo sebi, a onaj koji je elio uiniti raskol mnoge vara povlaei ih za sobom. Tu je je teta jedne due a tamo je opasnost mnogih. Ovaj svakako shvaa da je zgrijeio te (to) ali i oplakuje; a onaj hvastajui se u svom grijehu i dopadajui se sebi u samim prijestupima odvaja djecu od majke, tjera ovce od pastira, razara Boje sakramente, i onaj koji je pao sagrijeio je jednom a ovaj grijei svakodnevno. Na kraju, onaj koji je pao te kasnije pretrpi muenitvo, moe primiti obeanja kraljevstva; a ako taj bude ubijen izvan Crkve ne moe dospjeti do nagrade Crkve."3

4 7 0 : 3. sinoda u Toledu, zapoela 8. svibnja 589: Ispovijest kralja Rekareda

Pored te ispovijesti spomena su vrijedne proglaene 23 anateme protiv arijanskog krivovjerja i "Filioque" umetnut u Carigradski obrazac vjerovanja, koji se po prvi put nalazi u dokumentima te sinode (MaC 9.981D /HaC 3.472A); ini se ipak daje on ubaen, jer g a n e m a u n e k i m starijim rukopisima, npr. u: Codex Lucensis ( 9 . s t ) : usp. J.Orlandis - D.Ramos-Lisson, Die Synoden aufder iberischen Halbinsel bis zum Einbruch des Islam (711) (Konziliengeschichte, niz A: Prikazi; Paderbom 1981) 109 sl,poseb. bilj. 54. Izd: MaC 9.978C-979A / HaC 3.469D-470A / Hn 177 / CVis 109 / CdLuc 44923-450*.

Boansko Trojstvo Ispovij edamo da postoj i Otac, koj i j e iz svoj e biti rodio Sina sebi j ednaka i suv- 470 jena, ipak ne tako da bi on isti bio roen i roditelj [roen (i) neroen], nego daje po osobi jedan Otac koji je rodio, a drugi Sin koji je roen, a ipak obojica postoje u boanstvu jedne biti: Otac od kojeg je Sin, a on pak nije ni od koga drugog; Sin koji ima Oca, ali postoji bez poetka i bez umanjenja u njemu (botvu), jer je jednak i suvjean Ocu. Na jednak nain moramo ispovjediti i navijestiti i Duha Svetoga koji izlazi od Oca i od Sina te je s Ocem i sa Sinom jedne biti; Duh Sveti je pak trea oso*469 Isto 4; nasuprot "cathedram ... deserit" ("naputa ... Stolicu") nalazi se izvorni tekst: "Ecclesiae renititur" ("protivi se Crkvi") (CpChL 3,252 / CSEL 3,213. ../PL 4,516A). Isto 14 (CpChL 3,26033../ CSEL 3,2235-io / PL 4,527A). Isto 19 (CpChL 3,263463 ^77 /CSEL 3,2279 -28/ PL 4.530CD; navedeno j e vrlo slobodno).

129

ba u Trojstvu koji naime ima zajedniku Boju bit s Ocem i sa Sinom. Ovo pak sveto Trojstvo jedan je Bog Otac i Sin i Duh Sveti, i premda je njegovom dobrotom stvoreno svako stvorenje [ovjekova narav] (kao) dobro, ipak jer je Sin uzeo oblik ljudskog bivovanja, od osuenog pokoljenja vraeni smo u prvotno blaenstvo.

G R G U R I. VELIKI: 3. rujna 590. - 12. oujka 604. 472: Pismo "Consideranti mini" patrijarsima, veljae 591.
Izd.: P.Evvald, Gregoriipapae Registrum epistolarum: M G H Epistulae I (Berlin 1887) 36is>-37i (= Registrum epistolarum I 24) / D.Norberg: CpChL 140 [1982] 32 (= Registrum epistolarum 1 24) / PL 7 7 , 4 7 8 A - C ( = Registrum epistolarum 1 25)/Gracijan, Decretum, p.L, dist.15, c.2 (Frdb 1,35 sl).Reg.: JR 1092.

Autoritet opih sabora 472 ... Izjavljujem da kao to prihvaam i potujem etiri knjige svetog Evanelja isto tako (prihvaam i potujem) etiri sabora: naime punom pobonou prihvaam i potpunim odobravanjem uvam nicejski (sabor) na kojem je razoreno izopaeno Arijevo uenje; i carigradski na kojem je pobjeena zabluda Eunomija i Macedonija, i Prvi efeki na kojem je osueno Nestorijevo bezbotvo, i kalcedonski na kojem je odbaena izopaenost Eutiha i Dioskura: na njima se naime, kao na etverougaonom kamenu, uzdie ustroj svete vjere i opstoji (ustroj) svekolikog ivota i djelovanja; tkogod se ne pridrava njihove vrstoe nalazi se izvan zgrade, makar mislio daje kamen (temeljac). Jednako potujem i peti sabor na kojem je odbaeno pismo puno zablude koje se naziva Ibasovo, a pobjeen je i Teodor [Mopsuestijsfci] koji je upao u bezbonu nevjeru razdvajajui osobu Posrednika (izmeu) Boga i ovjeka u dvije hipostaze, a odbacuju se i Teodoretovi spisi, izneseni ludom odvanou a pobijeni vjerom blaenog irila1. Odbacujem i sve osobe koje spomenuti potovani sabori odbacuju i prihvaam sve koje oni potuju; budui da su oni utemeljeni na opoj suglasnosti, sebe rui a ne njih tko se usuuje odrjeivati one koje oni osuuju, ili osuivati one koje su oni odrijeili. Tkogod pak drugaije misli neka bude kanjen anatemom. 4 7 3 : Pismo "O quam bona" biskupu Virgiliju iz Arlesa, 12. kolovoza 595.
Potpuno slina pisma o Simomji uputio je Grgur I. biskupima u Grkoj i u Epiru (Registrum epistolarum V 63 i V I 7 MGH, = V 58 i VI 8 Editio Maurina, PL; JR 1379 1383). *472 Usp. neodlunu osudu Teodoreta i Ibasa na kalcedonskom saboru kod Viglija i Pelagija I. (*300 416 444).

130

Izd.: MGH Epistulae 1369n -2j (= Registrum epistolarum V 58) / CpChL 140,355 si (= Registrum epistolarum V 58) / PL 77.783B-784A (= Registrum epistolarum V 53) / BullTau 1,164ab / BullCocq 1,98b. - Gracijan, Decretum, p. II, c s . l , q.l, cl 17 (Frdb 1,403 si) navodi Pismo JR 1379. - Reg.: JR 1374.

Simonija ... Doznao sam da u podrujima Galije i Germanije nitko ne dolazi do svetog reda bez odgovarajueg darivanja. Ako je tako, govorim plaui i obznanjujem uzdiui, ako ja naime sveeniki stale iznutra pao, nee dugo moi stajati niti izvana. Znamo naime iz Evanelja to je sam na Spasitelj uinio, kad je uavi u hram isprevrtao stolove prodavaa golubova [usp. Mt 21,12]. Prodovati golubove naime znai uzimati materijalnu korist za Duha Svetoga, koga svemogui Bog kao sebi istobitnoga podaruje ljudima polaganjem ruku. to slnedi iz tog zla ve se nasluuje iz onoga to sam ranije kazao; jer koji su se usudili u hramu Bojem prodavati golubove, njihovi su stolovi srueni po Bojem sudu. Ova se naime zabluda sve vie iri meu podreenima. Onaj naime, koji je doveden u ast svetog [reda], bit e spremniji drugima prodati stoje kupio, jer je ve na poetku iskvaren u samom svom korijenu. A gdje je ono stoje napisano: "Besplatno primiste, besplatno dajte" [Mt 10,8]? Budui daje prvo krivovjerje protiv Crkve bilo krivovjerje simonije, zato se ne razmisli, zato se ne vidi, da se onoga koga se redi za plau unapreuje da bude krivovjernik? 474-476: Pismo "Sicut aqua"patrijarhu Eulogiju iz Aleksadrije, kolovoz 600.
Izd.: L.M.Hartmann: MGH Epistulae II (Berlin 1899) 257 -25 3 5 - 2 5 8 1 3 ( = Registrum epistolarum X 21)/D.Norberg: CpChL 140A [1982] 853-855 (=Registrumepistolarum X21)/PL77.1097A-1098C (= Registrum epistolarum X 39). - Reg.: JR 1790.

473

Kristovo znanje (protiv agnoeta) O onome... stoje napisano, da "o onom danu i asu... ni aneli na nebu, ni Sin" ne znaju [usp. Mk 13,32], Vaa je svetost sasvim ispravno shvatila, najsigurnije je naime da se to ne odnosi na istog Sina ukoliko je glava, nego na tijelo njegovo to smo mi. Augustin se o toj stvari na mnogo mjesta ... slui takvim smislom . A on kae i drugo, to se moe razumjeti o istom Sinu; svemogui Bog naime govori katkada na ljudski nain, kao to kae Abrahamu: "Sada sam spoznao da se boji Boga" [usp. Post 22,12] ne kao daje on tada spoznao da se boji Boga, nego jer je tada istom Abrahamu dao da spozna da se boji Boga. Kao to naime i mi neki dan (zovemo) radosnim, ne kao da bi sam dan bio radostan, nego jer nas ini radosnima,
*474 Usp. npr. Augustin, Enarrationes in Psalmos 6 [pri retku 1] (E.Dekkers - J.Fraipont: CpChL 38 [1956] 27); De diversis quaestionibus LXXXIII libri, q. 60 65 (A.Mutzenbecher: CpChL 4 4 A [1975] 119 147-149/PL 40,48 59 sl);DeTrinitate 112 (W.J.Mountain - Fr.Glorie: CpChL 50 [1968] 61-68 / PL 42,836-840).

474

131

475

tako i svemogui S in kae da ne zna dan, j er ini da ga mi ne znamo, a ne j er ga on ne zna, nego jer niti najmanje ne doputa da on bude poznat. Zato se i kae da zna samo Otac, jer Sin istobitan s njim ima po svojoj naravi, po kojoj je iznad anela, da zna ono to ne znaju aneli. Stoga se moe tonije razumjeti i to, jer je utjelovljeni Jedinoroenac, koji je za nas postao savreni ovjek, u ljudskoj naravi zna za dan i as suda, ali ipak to nije iz ljudske naravi. Dakle, stoje znao u njoj nije znao iz nje, jer Bog koji je postao ovjekom znao je dan i as suda po snazi svog botva.... I tako je zanijekao da ima znanje koje iz ljudske naravi nije imao, i po kojoj je s anaelima bio stvorenje, i njega (to znanje) nije imao kao ni aneli koji su stvorenja. Dakle dan i as suda znade Bog i ovjek, ali zato jer je Bog ovjek. To je vrlo oita stvar za svakoga tko nije nestorijevac, jer on nikako ne moe biti agnoeta. Onaj naime koji priznaje da se utjelovila sama Boja mudrost, u kojem bi smislu mogao rei: postoji neto to Boja mudrost ne zna? Napisano je : "U poetku bijae Rye i Rije bijae u Boga i Rije bijae Bog: Sve postade po njoj" [Iv 1,1-3]. Ako je sve, onda je bez sumnje i dan i as suda. Tko bi dakle bio tako lud da bi se usudio rei: Rije Oeva je uinila neto to ne zna? Napisano je takoer: Isus je znao da mu je Otac sve dao u ruke [Iv 13,3]. Ako je sve, onda je sigurno i dan i as suda. Tko bi dakle bio tako bezuman da bi kazao, daje Sin primio neto u ruke to ne zna? O onom pak mjestu u kojem kae enama o Lazaru: "Kamo ste ga poloili?" [Iv 11,34], mi tono isto mislimo to ste i vi mislili, jer ako nijeu daje Gospodin znao gdje je Lazar bio sahranjen, te daje zbog toga pitao, morali bi bez sumnje izjaviti da Gospodin nije znao na kojem su se mjestu Adam i Eva sakrili poslije grijeha, jer on u raju kae: "Adame, gdje si?" [usp. Post 3,9], ili kad je ukorio Kaina govorei: "Gdje je tvoj brat Abel?" [Post 4,9]. Ako on to nije znao, zastoje odmah dodao: "Krv tvoga brata sa zemlje vie k meni"? 477: Pismo "Litterarum tuarumprimordia" biskupu Serenu iz Marseillea, listopad 600.
Njemu je u srpnju 599. prethodilo krae pismo biskupu Serenu o istom predmetu (Registrum epistolarum IX 208 MGH, = IX 105 PL). Izd.: M G H Epistulae II 2707-i 271i5-u (= Registrum epistolarum X I 1 0 ) / CpChL 140A.873-875 (= Registrum epistolarumXI 1 3 ) / P L 7 7 , 1 1 2 8 B C 1129C (= Registrum epistolarum XI13)/Gracijan Decretum, p. III, dist.3, c.27 (Frdb 1,1360). - Reg.: JR 1800.

476

Pravo vjernika na tovanje slika svetaca 477 Javlj eno... nam j e da... si ti razbio slike svetaca navodno s ovom isprikom da se njima ne bi smjelo klanjati. I mi dodue sasvim odobravamo to si zabranio klanjati im se, ali te korimo to si ih razbio.... Jedno je naime klanjati se slici, a drugo je nau132

iti preko slike povijest (onoga) to bi trebalo tovati. Naime, ono to naobraenima znai pismo to nenaobraenom prua promatranj e slike, j er u nj oj nenaobraeni vide to bi trebali slijediti i u njoj itaju oni koji su nepismeni; zato posebno (nenaobraenom) puku slika zamjenjuje itanje.... Nemoj nikako zabranjivati ako netko eli praviti slike, a izbjegavaj pak na svaki nain klanjanje slikama. Neka tvoje bratstvo brino opominje da (ljudi) iz gledanja povijesti zadobiju ar skruenosti, te da ponizno padnu niice samo kod klanjanja svemoguem svetom Trojstvu.

478-479: Pismo "Quia caritati nihil" biskupima Iberije (Gruzije), oko 22. lipnja 601.
Izd. [*478; 4 7 9 ] : M G H Epistulae II 325io-25 327 *.i2 326 2 7 -327 (= Registrum epistolarum X I 5 2 ) / CpCril40A,952-955(=^egis?repMto/arMXI52)/PL77,1205A-1206A1207A1207D-1208B (= Registrum epistolarum XI 67). - [Samo * 4 7 8 ] : Gracijan, Decretum, p. III, dist.4, c. 44 84 (Frdb 1,1380 1390). - Reg.: JR 1844.

Krtenje i sveta reenja krivovjernika Doznali smo iz starih uredaba otaca, kad se oni koji su u krivovjerju bili krteni u ime Trojstva vraaju k Svetoj crkvi, pozivaju se u krilo majke Crkve ili pomazanjem krizme, ili polaganjem ruku ili samo ispovijeu vjere. Tako Zapad arijevce za ulazak u Katoliku crkvu vraa polaganjem ruku, Istok pak pomazanjem svete krizme. Monofizite pak i druge, prima samo pravom vjeroispovijeu, jer sveto krtenje koje su primili kod krivovjernika tada dobiva u njima snagu oienja kad oni polaganjem ruku prime Duha Svetoga, ili kada se oni ispovijeu prave vjere pridruuju udovima Svete i sveope crkve. Oni pak krivovjernici koji nisu bili krteni u ime Trojstva kao bonosijanci i katafriani, jer oni ne vjeruju u Gospodina Krista, a ovi izopaenim osjeajem vjeruju daje Duh Sveti neki zli ovjek Montan,... bivaju krteni kada dolaze Svetoj crkvi, jer ono nije bilo krtenje, budui da oni -nalazei se u zabludi- nisu primili (krtenje) u ime svetog Trojstva. To se ne moe zvati niti ponovnim krtenjem jer, kao stoje reeno, ono nije niti podijeljeno u ime Trojstva.... Neka dakle vaa svetost bez ikakve sumnje njih [tj. obraene nestorijance] primi u svoju zajednicu, potujui njihova reenja, kako biste ih otrgli iz ralja starog neprijatelja, ne postavljujui -po vaoj dobroti- nikakave zapreke ili potekoe zbog njihovih vlastitih reenja. Trenutak hipostatskog sjedinjenja Nij e naime tij elo prij e bilo zaeto u krilu Dj evice a poslij e j e boanstvo dolo u 479 tijelo; nego, im je Rije dola u krilo, odmah je Rije postala tijelom, sauvavi 133 478

snagu vlastite naravi.... I nije (Krist) prije bio zaet a potom pomazan; nego biti zaet po Duhu Svetom od tijela Djevice je bilo isto to i biti pomazan od Duha Svetoga.

480: Pismo "Qui sincera" biskupu Pashaziju iz Napulja, studeni 602.

Izd.: MGH Epistulae I I 3 8 3 (= Registrume epistoIarumXm 15)/CpChL 140A, 1013 si (^Registrum epistolarum X I I I 1 3 ) / PL 77.1267C-1268B (= Registrum epistolarum X I I I 1 2 ) / Gracijan, Decretum, p. I, dist.45, c.3 (Frdb 1,160 si). - Reg.: JR 1879.

Snoljivost prema vjerskom uvjerenju drugih 480 Koji bi u iskrenoj namjeri eljeli privesti strance kranskoj religiji, pravoj vjeri, trebaju nastojati (to postii) blagou, ne strogou, kako potekoe ne bi odvratile one iji bi duh mogao biti privuen jasnim obrazloenjem. Koji naime drugaije rade, i njih pod ovim izgovorom ele odbiti od uobiajenog vrenja njihovog obiaja, dokazuju da vie tee za svojim interesima nego li za Bojim. idovi naime koji stanuju u Napulju alili su nam se tvrdei, da ih neki nerazumno nastoje sprijeiti u slavljenju njihovih blagdana, jer da njima nije dozvoljeno slaviti sveanosti svojih blagdana, kao to im je do sada, i njihovim preima mnogo vremena ranije, bilo dozvoljeno slaviti i obdravati ih. Ako je pak to zaista tako, ini se da se oni trude oko nevanoga. Naime kakva je korist ako bi im se to branilo suprotno dugotrajnom obiaju, ako im to nita ne bi pomoglo za vjeru i za obraenje? Ili zato bismo zidovima, koji moraju obravati svoje sveanosti, postavljali pravila, ako ih time ne moemo pridobiti? Dakle, treba nastojati, kako bi nas vie zaeljeli slijediti potaknuti razumom i blagou, a ne da bjee (od nas), kako bismo ih, uz pomo Boju, mogli privesti u krilo majke Crkve pokazujui im iz njihovih Knjiga ono o emu govorimo. Tako ih tvoje bratstvo, koliko to bude moglo uz pomo Boju, treba upozorenjima zapaliti na obraenj e, i neka nikako ne dozvoli da ih se uznemiruj e u nj ihovim sveanostima, nego neka imaju neogranieno doputenje da obdravaju i slave sve svoje sveanosti i blagdane, kao i do sada .... SABINUAN: 13. rujna 604. - 22. veljae 606. BONIFACIJE III.: 19 veljae - 1 2 studenog 607. BONIFACIJEIV.: 25. kolovoza 608. - 8. svibnja 615. DEUSDEDIT (ADEODAT I.): 19. listopada 615. - 8. studenog 618. BONIFACIJE V.: 23. prosinca 619. - 25. listopada 625. H O N O R I J E I.: 27. listopada 625. - 12. listopada 638. 134

485-486: 4. sinoda u TOLEDU, zapoeta 5. prosinca 633.: Poglavlje

Saetak vjerovanja ove sinode zavisi prije svega o saetku vjerovanja "Fides Damasf' i "Quicumgue" (*71 si 75 si). Izd. [*485; 486]: Bruns 1,221; 1,228 / MaC 10.615C-616B; 10.624AB / HaC 3.578E-579C; 3 . 5 8 4 C / C d L u c 4 9 8 s l ; 5 1 1 / C V i s 187si; 198. -[samo * 4 S J ] : H n 179. -[samo *45<5]:EnchBbr.34.

Trojstveno-kristoloki saetak vjerovanja (pogl. 1) Prema boanskom Pismu i uenju koje smo primili od svetih otaca, ispovijedamo Oca i Sina i Duha Svetoga jednog botva i naravi; vjerujui u Trojstvo razliito u osobama, navijetajui jednost u botvu, niti mijeamo osobe niti dijelimo narav. Kaemo da Otac nije ni od koga stvoren niti roen, da Sin nije stvoren od Oca nego roen, a Duh Sveti nije niti stvoren niti roen, ispovijedamo da on proizlazi od Oca i Sina, a daje naime sam Gospodin na Isus Krist, Boji Sin i stvoritelj svega, roen iz supstancije Oeve prije vjekova, daje u posljednje vrijeme siao od Oca za otkupljenje svijeta, koji nikada nije prestao biti s Ocem; utjelovio se naime od Duha Svetoga i svete i slavne Bogorodice djevice Marije, i samo (on) je roen od nje; isti Krist Gospodin Isus, jedan od svetog Trojstva, uzeo je po dui i po tijelu potpunog ovjeka bez grijeha, ostajui to je bio i uzevi to nije bio, jednak Ocu po botvu, manji od Oca po ovjetvu, zadravi u jednoj osobi vlastitosti obiju naravi; u njemu su naime dvije naravi, Bog i ovjek, ali nisu dva sina niti dva boga, nego jedna te ista osoba u obje naravi; izabrao je trpljene i smrt za nae spasenje ne u snazi botva nego u slabosti ovjetva, siao je nad pakao da oslobodi svete koji su tamo zadrani, te je uskrsnuo pobijedivi vlast smrti; zatim je uzet na nebesa i doi e u budunosti suditi ive i mrtve; oieni njegovom smru i krvlju stekli smo oprotenje grijeha, da bi nas on uskrisio u posljednji dan u tijelu u kojem sada ivimo i u onom obliku u kojem je uskrsnuo sam Gospodin, da od njega jedni za svoje zasluge prime vjeni ivot a drugi za grijehe osudu (na) vjenu muku. To je vjera Katolike crkve, tu ispovijest uvamo i drimo, i tkogod je bude veoma vrsto uvao, imat e vjeni ivot. 485

Ivanovo Otkrivenje kao knjiga Sv. Pisma (pogl. 17) Autoritet mnogih sabora i sinodalni dekreti svetih rimskih predstojnika pripisuju knjigu Otkrivenja evanelisti Ivanu i odredili su daje treba prihvatiti meu boanske knjige. Budui pak da ima mnogo njih koji ne prihvaaju njezin autoritet i preziru navijetati je u Bojoj crkvi; ako je netko ponovno ne bude prihvatio i ne bude je navijetao na misama u Crkvi od Uskrsa do Duhova, bit e kanjen osudom izopenja. 486

135

487: Pismo "Scripta fraternitatis"patrijarhu Sergiju iz Carigrada, god. 634.

Povodom tog i sljedeeg pisma postavlja se pitanje pravovjerja Honorija I., kojeg je 3. carigradski sabor na svojoj 13. sjednici od 28. oujka kaznio anatemom (*550 si). Pismo "Scripta fraternitatis", proitano je na 12. saborskoj sjednici, a sljedee na 13. sjednici, na latinskom izvornom tekstu. Sporno je da li je kod nas sauvani tekst originalni tekst na latinskom (tako H.Quentin, Note sur les originaux latins de lettres des papes Honorius, S.Agathon, et Leon II. relatives a Monothelisme [Rim 1920] ili se radi o povratnom prijevodu iz grkog. Grki tekst Pisma izdao je G.Kreuzer, Die Honoriusfrage ... (Papste und Papsttum 8; Stuttgart 1975) 32-46 (ovdje 33-42). Izd.: MaC 11.538D-542D / HaC 3.1319B-1322E / PL 80,471B-473C (= Pismo 4). - Reg.: JR 2018.

Dvije volje i djelovanja u Kristu 487 Pod vodstvom Bojim doi emo do mjerila prave vjere, koju su apostoli kao nit (vodilju) irili iz Svetog Pisma: ispovijedajui daje Gospodin Isus Krist, posrednik izmeu Boga i ljudi [usp. 1 Tim 2,5], inio boanske (stvari) posredstvom ovjetva koje je s Rijei Bojom bilo naravno (grki: po hispostazi] sjedinjeno, i da je isti ljudske (stvari) radio po tijelu, koje je na neizreciv i jedinstven nain bilo uzeto, koje je tajnovito [grki: nepodvojeno], nepomijeano i nepovratno ispunjeno botvom tako naime, da se uz udivljenje duha saznaje da se [tijelo koje moe trpjeti s boanstvom] udesno sjedinjuje, dok ostaju razliitosti obiju naravi.... Stoga i mi ispovijedamo jednu volju Gospodina naeg Isusa Krista, jer je naime, boanstvo uzelo nau narav, a ne grijeh; onu naime (narav) koja je stvorena prije grijeha, a ne onu koja je iskvarena poslije prijestupa. Krist naime... zaet bez grijeha po Duhu Svetom, takoer je i roen bez grijeha od svete i bezgrjene Djevice Bogorodice, ne doivjevi nikakvu zarazu s iskvarenom naravi.... Naime u (njegovim) udovima nije drugi zakon ili drugaija volja niti (volja) suprotna Spasitelju, jer je on roen iznad zakona ljudskog postojanja. ... Sveto Pismo je puno i dokazuje vrlo obilno, daje Gospodin Isus Krist, Sin i Rije Boja, " p o kojoj sve postade" [Iv 1,3], on sam jedini izvoditelj boanskog i ljudskog. Da li se pak zbog djela botva i ovjetva treba govoriti ili podrazumijevati o jednom ili o dva djelovanja, to se ne mora nas ticati; preputamo to gramatiarima koji obiavaju maloj djeci prodavati neobino izvedene nazive. Mi pak iz Svetog Pisma nismo doznali o jednom ili o dva djelovanja Gospodina Isusa Krista i njegova Svetog Duha, nego smo saznali o mnogostrukom djelovanju.

488: Pismo "Scripta dilectissimi filii" Sergiju iz Carigrada, godine 634.

Prema C.Silva Tarouca pismo nije autentino: Greg 12 (1931) 44-46. Izd.: MaC 11,579D-582A /HaC 3.1351E-1354B / PL 80,475A-C (= Pismo 5). - Reg.: JR 2024 s dodacima.

136

Dva djelovanja u Kristu ... to se tie crkvenog nauka, koji trebamo drati i navij etati, zbog nepoueno- 488 sti ljudi i da se izbjegnu nerazmrsive dvojbe p i t a n j a n e trebamo utvrivati da li su u posredniku izmeu Boga i ljudi jedno ili dva djelovanja, nego moramo ispovijedati da su obje naravi u jednom Kristu spojene naravnim jedinstvom, (u kojem) svaka djeluje i djelotvorna je u vezi s drugom i to tako da Boja narav radi stoje Boje a ljudska narav izvodi djela tijela: mi nauavamo da se nije niti podvojeno, niti pomijeano, niti izmjenjivo Boja narav pretvorila u ovjeka, niti ljudska (narav) u Boga: nego ispovijedamo da su razlike naravi neokrnjene.... Odstranjujui dakle ... sablazan novotarijskih ideja mi propovijedajui ne bismo trebali utvrivati da li (u Kristu) postoje jedno ili dva djelovanja, nego trebamo kao istinito ispovijedati da za jedan, kako neki kau, in postoji jedan izvoditelj Krist Gospodin u obje naravi: a za dva djelovanja treba odstraniti pojam dvostrukog djelovanja, nego treba radije s nama navijetati da su u osobu Jedinoroenca Boga Oca nepomijeano, nepodijeljeno i neizmjenjivo uzete dvije naravi tj. (narav) botva i tijela, radei svaka svoje. 490-493: 6. sinoda u TOLEDU, zapoeta 9. sijenja 638.
Izd.: Bruns 1,250 si / MaC 10.661D-663B / HaC 3.601D-603A (= P o g l . l ) / Hn 180 / CdLuc 553,-555. / CVis 233-235.

Trojstvo i Sin Boji, utjelovljeni Spasitelj Vjerujemo i ispovijedamo, da je presveto i svemogue Trojstvo, Otac i Sin i 490 Duh Sveti, samo jedan Bog ne samotan, jedne biti, snage, moi, velianstva ijedne naravi, neodvojivo razliit u osobama, bitno isti u naravi botva, stvarateljici sviju stvari; daje Otac neroen, nestvoren, izvor i ishodite cijelog botva; daje Sin od Oca bez poetka roen izvan vremena, prije svakog stvorenja; naime, niti je Otac ikada postojao bez Sina, niti Sin bez Oca, ali ipak Bog Sin od Boga Oca, ne Bog Otac od Boga Sina, Otac Sinovljev a ne Bog Sinovljev; on pak Sin Oca i B o g je od Oca, u svemu suvjean Ocu, pravi Bog od pravoga Boga; da Duh Sveti pak njje niti roen niti stvoren, nego izlazei od Oca i Sina, on je Duh obojice; i po tome su bivstveno jedno, jer (on) jedan proizlazi od obojice. U tom pak Trojstvu toliko je jedinstvo naravi da nema mnotva i da se odrava jednakost, te ona nije manja u pojedinim osobama nego li u svima, niti je vea u svima nego li to ostaje u pojedinima. Od tih dakle triju osoba samo za Sina kaemo da je za otkupljenje ljudskog roda, da (nas) oslobodi od krivnje grijeha koju smo izvorno naslijedili po Adamovoj neposlunosti i po svojoj slobodnoj volji, iziao iz tajnovitosti i skrovitosti Oca i uzeo od svete i uvijek djevice Marije ovjeka bez grijeha, kako bi isti Sin Boji i 137 491

Oev bio Sin ovjeji, potpun Bog i potpun ovjek, da bi bio ovjek i Bog u jednom Kristu, u dvije naravi a u osobi jedan, tako da Trojstvu ne bi dolo "etvorstvo", kad bi u Kristu i osoba bila udvostruena. Dakle od Oca i Duha Svetoga neodvojivo razliit po osobi a od uzetog ovjeka pak po naravi; tako je s tim istim ovjekom jedan po osobi, s Ocem i Duhom Svetim (jedan) po naravi, te kao to smo rekli, iz dvije naravi ijedne osobe jedan je Gospodin na Isus Krist, po naravi botva jednak Ocu, po naravi sluge manji od Oca; o tome naime (govori) njegova rije u psalmu [22,11]: "Od krila moje majke ti si moj Bog". Naime, roen od Boga bez majke, jedini je roen od djevice bez oca, "Rije tijelom postade i nastani se meu nama" [Iv 1,14]; i premda je itavo Trojstvo sudjelovalo u oblikovanju uzetog ovjeka, jer je djelovanje Trojstva nerazdvojivo, ipakje on sam uzeo ovjeka u jedinstvo osobe, ne u sjedinjenost naravi, u ono stoje svojstveno Sinu a ne u ono stoje zajedniko Trojstvu; jer da je on uzajamno pomijeao narav ovjetva i botva, itavo bi Trojstvo uzelo tijelo, budui daje poznato daje narav Trojstva jedna, ali ne i osoba. 492 Taj je dakle Gospodin Isus Krist poslan od Oca, primivi to nije bio a ne izgubivi stoje bio, nepovrediv u svome smrtan u naem, doao je na ovaj svijet spasiti grjenike i opravdati one koji vjeruju, inio je i udesa, predan je poradi naih grijeha, umro je radi nae zadovoljtine, uskrsnuo radi naeg opravdanja, njegovom smo modricom iscijeljeni [Iz 53,5], njegovom smo smru pomireni s Bogom Ocem, njegovim smo uskrsnuem uskrsli; njega takoer oekujemo da e doi na kraju vjekova, te e s uskrnuem sviju podijelit svojim najpravednijim sudom pravednima nagrade a bezbonima kazne. Vjerujemo takoer da je Katolika crkva, bez ljage u djelu i bez mane u vjeri [usp. Ef5,23-27], njegovo tijelo, te da e imati kraljevsku vlast sa svojom svemoguom Glavom, Kristom Isusom, nakon to se ovo raspadljivo obue u neraspadljivost i (ovo) smrtno u besmrtnost [1 Kor 15,53] "kako bi Bog bio sve u svemu" [ondje 15,28]. Tom se vjerom iste srca [usp. Dj 15,9], njome se iskorjenjuju krivovjerja, u njoj se hvali itava Crkva, ona ve smjetena u kraljevstvo nebesko i ona koja se nalazi na ovom svijetu, i nema spasenja u drugoj vjeri: "Nema uistinu pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se moemo spasiti" [Dj 4,12]. SEVERIN: 28. svibnja - 2. kolovoza 640. IVAN IV.: 24. prosinca 640. - 12. listopada 642. 496-498: Pismo "Dominus qui dbcit" caru Konstantinu IH. (Obrana pape Honorija), proljee 641.
Radi se o povratnom prijevodu iz grkog; latinski izvornik je izgubljen. Izd.PL 80.603B-606B; 129.562C-565C (= Anastasius Bibliothecarius, CollectaneaadJohannem diaconum) I MaC 10.683B-685E /HaC 3.611A-613C. -Reg.: CIPL 1729; JR 2042.

493

138

Znaenje Honorijevih rijei o dvije volje Patrijarha Sergije, asne uspomene, obavijestio je spomenutog prvosveenika 496 grada Rima, svete uspomene [Honorija], kako neki govore da u naem Spasitelju Gospodinu Isusu Kristu (postoje) dvije suprotne volje; kad je spomenuti papa to saznao, odgovorio mu je, kao stoje na Spasitelj jedan i jedinstven, tako je i udesno zaet i roen iznad svakog ljudskog bia. Temeljem svoje svete i povjerene mu ovlasti uio je, kao stoje na Otkupitelj potpun Bog tako je i potpun ovjek: kako bi roenjem bez ikakvog grijeha obnovio ono stoje prvi ovjek izgubio prijestupom, plemenito porijeklo prve slike. Roen je dakle drugi Adam, koji nije imao nikakvog grijeha niti po roenju niti po ophoenju s ljudima; naime, Rije utjelovljenja u slinosti grjenog tijela, uzela je sve nae a da nije nosila nikakvu krivnju grijeha koja bi nastala iz nasljeivanja prijestupa.... Dakle, jedan je i jedini posrednik izmeu Boga i ljudi, ovjek Krist Isus [usp. 1 Tim 2,5], koji je meu smrtnicima slobodno bio zaet i roen. On naime u djelovanju svoga svetog tijela nikada nije imao dvije suprotstavljene volje, niti se volji njegovog duha protivila volja njegovog tijela.... Budui da znamo da u njemu, kad je bio roen i kad je ophodio (s ljudima), nije bilo nikakvog grijeha, dolino izjavljujemo i istinito ispovijedamo jednu volju u njegovom svetom ljudskom djelovanju i ne pridajemo mu dvije suprotstavljene volje, duha i tijela, kao u obinom ovjeku, kao to doznajemo da neki krivovjernici ludo govore. Jasno je, daje... [papa Honorije Sergiju] u tom smislu pisao, da u naem Spasi- 497 telju uope nisu postojale dvije suprotstavljene volje, to jest u njegovim udovima [usp. Rim 7,23], jer on iz prijestupa prvog ovjeka nije naslijedio nikakvu manu.... Ali da netko manje razuman ne bi nekada prigovorio [Honoriju] da on tako uei govori samo o ljudskoj naravi a ne i o boanskoj naravi:... onaj koji o tome sumnja treba znati, daje upravo na to odgovoreno na upit spomenutog patrijarhe. Osim toga obiava se initi, da se lijenika pomo prua tamo gdje je rana. Zna se naime da je i blaem Apostol tako esto radio; jedanput govorei o najuzvienijoj naravi, potpuno uti o ljudskoj; drugi put pak raspravljajui o ljudskim svojstvima, ne dotie se tajne botva.... Dakle, spomenuti moj predasnik uei o tajni Kristovog utjelovljenja govorio j e da u nj emu (u Kristu) nisu postoj ale suprotstavlj ene volj e, duha i tij ela, kao u svim grjenicima. A to su neki po vlastitom shvaanju iskrivili pretpostavljajui, daje on uio daje u njegovom (Kristovom) botvu i ovjetvu jedna volja, stoje potpuno suprotno istini. TEODOR I.: 24. studeni 642. - 14. svibnja 649. M A R T I N L: 5.(?) srpnja 649. - 17. lipnja 653. (16. rujna 655.) 139 498

Prognan 17. lipnja 653.,umro 16. rujna655.; jo je za njegovog ivota, 10. kolovoza 654., za njegovog nasljednika izabaran Eugen I.) 500-522: Sinoda u LATERANU, 5.-31. listopada 649.
Ona je odrana protiv monoteleta. Njezini dokumenti postoje kako na latinskom tako i na grkom. Kod latinskog se teksta vjerojatno radi o prijevodu grkog predlokla, koji u bitnom potjee od Maksima Ispovjednika (R. Riedinger, u: Paradosis 27 [Fribourg 1982] 111-121). Nie je naveden latinski i grki tekst. Uzor za vane kanone 10 i 11 bila je saeta formula Maksima Ispovjednika u Disputatio cum Pyrrho Constantinopolitano godine 645.: "Isti je bio, u skladu sa svoje dvije naravi, obdaren voljom i sposoban za djelovanje za nae spasenje" ("kat'amfo... tas autou fyseis theletikos en ho aiitos kai energetikos tes hemon soterias"; PG 91, 289C; usp. i 320C). Izd. [Saetak vjerovanja; kanoni]: ACOe 2.Ser., 1,364-387 / MaC 10,1149DE (gr.) 1150DE (lat.); 1 0 , 1 1 5 1 B - 1 1 6 2 A / H a C 3 , 9 2 0 E - 9 2 1 A 9 1 9 E ; 922B-925D /Hn 181 i bilj. uz str.238.

5. sjednica, 3 1 . listopada 649. a) Saetak vjerovanja Dvije volje i djelovanja u Kristu

[Saetak vjerovanja je gotovo samo ponavljanje saetka vjerovanja iz Kalcedona (*301 si); u njega je ipak umetnut nie navedeni odsjeak i to nakon rijei:] jedinoroeni Sin, Bog, Rije, Gospodin Isus Krist, nije podijeljen niti razdvojen u dvije osobe, nego je jedan i isti / ouk eis dyo prosopa merizomenon e diairoiimenon, all'ena kai ton auton hyon monogene theon logon, kyrion 'Iesoun Hriston,/ non in duas personas partitum aut divisum, sed unum eundemque Filium et unigenitum Deum Verbum Dominum Iesum Christum:

[Latinska 500

verzija]

i kao to (ispovijedamo) njegove dvije nepomijeano sjedinjene naravi, tako (ispovijedamo) i dvije naravne volje, boansku i ljudsku, te u potpunosti i nesmanjeno tvrdimo d a j e on uistinu, i u pravom smislu, potpuni Bog i potpuni ovjek, daje isti ijedan Gospodin na i Bog Isus Krist, na Boji i ljudski nain htio i izveo nae spasenje, [Grka verzija]

500

i kao to (ispovijedamo) njegove dvije nepomijeano i nerazdvojeno sjedinjene naravi, tako (ispovijedamo) i dvije naravne volje, boansku i ljudsku, i njihova dva naravna djelovanja, boansko i ljudsko, te u potpunosti i nesmanjeno tvrdimo daje jedan i isti Gospodin na i Bog Isus Krist, uistinu po svojoj naravi potpuni Bog, osim u grijehu, jer je on u isto vrijeme na Boji i ljudski nain htio i izveo nae spasenje, 140

\potom se nastavlja vjeroispovijest iz Kalcedonai] kao to su ranije proroci o njemu... / kathaper anothen hoi profetai peri autou... / sicut superius prophetae de eo ...

b) Kanoni Osuda zabluda glede Trojstva i Krista [Latinska verzija] Kan. 1. Tko zaista i uistinu, prema svetim oima, ne ispovijeda Oca i Sina i Duha Svetoga, Trojstvo u jedinstvu i jedinstvo u Trojstvu, to jest jednoga Boga u tri osobe, istobitne i jednako slavne, jedno i isto botvo, narav, supstanciju, snagu, mo, kraljevstvo, vlast, volju, djelovanje, (botvo) nestvoreno, bez poetka, nepojmljivo, nepromjenjivo, stvoritelja i zatitnika svega, neka bude osuen. Kan. 2. Tko zaista i u skladu s istinom, prema svetim oima, ne ispovijeda daje jedan od svetog, istobitnog i asti dostojnog Trojstva, sam Bog, Rije, siao s neba i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije uvijek djevice i postao ovjekom, bio raspet u tijelu, dragovoljno trpio za nas i bio pokopan, i uskrsnuo trei dan i uzaao na nebesa, i sjedi zdesna Ocu, i da e opet doi s Oevom slavom, s uzetim svojim ty elom oivljenim razumskom duom, suditi ive i mrtve, neka bude osuen. Kan. 3. Tko zaista i u skladu s istinom, prema svetim oima, ne ispovijeda daje sveta i uvijek djevica i bezgrjena Marija Bogorodica, budui daje zaista i uistinu nepovrijeeno rodila samog Boga, Rije, koji je roen od Boga Oca prije svih vjekova, (poto gaje) na kraju vremena, bez (mukog) sjemena zaela po Duhu Svetom, a daje njezino djevianstvo i nakon poroda ostalo nerazoreno, neka bude osuen. Kan. 4. Tko zaista i u skladu s istinom, prema svetim oima, ne ispovijeda dva roenja istog i jednog Gospodina naega i Boga Isusa Krista, kako bestjelesno i vjeno prije vjekova od Boga i Oca, tako i tjelesno na kraju vremena od svete vazda djevice Bogorodice Marije, i (tko ne ispovijeda) jednog i istog Gospodina naega i Boga Isusa Krista, istobitna Bogu i Ocu po botvu, te istobitna ovjeku i majci po ovjetvu, i istoga podlona trpljenju po tijelu i nepodlona trpljenju po botvu, ograniena tijelom i neograniena botvom, istog nestvorenog i stvorenog, zemaljskog i nebeskog, vidljivog i duhovnog, shvatljivog i neshvatljivog, kako bi se itavim ovjekom i Bogom obnovio itav ovjek koji je pao pod grijeh, neka bude osuen.

501

502

503

504

Kan. 5. Tko zaista i u skladu s istinom, prema svetim oima, ne ispovyeda jed- 505 nu utjelovljenu narav Boga, Rijei, zato jer se kae daje i naa narav utjelovljena u Kristu Bogu savreno i neumanjeno, razumije se, osim samo u grijehu, neka bude osuen. Kan. 6. Tko zaista i u skladu s istinom, prema svetim oima, ne ispovijeda daje iz dvije i u dvije naravi, bitno, nepomijeano i nepodijeljeno sjedinjenima jedan i isti Gospodin i Bog Isus Krist, neka bude osuen. 141 506

507

Kan. 7. Tko zaista i u skladu s istinom, prema svetim oima, ne ispovijeda daje u njemu nepomijeano i nepodijeljeno sauvana bitna razlika naravi, neka bude osuen. Kan. 8. Tko zaista i u skladu s istinom, prema svetim oima, ne ispovij eda da se u njemu nepomijeano i nepodijeljeno spoznaje bitna sjedinjenost naravi, neka bude osuen. Kan. 9. Tko zaista i u skladu s istinom, prema svetim oima, ne ispovijeda da su u njemu neokrnjena i neumanjena sauvana naravna svojstva njegovog botva i ovjetva, neka bude osuen. Kan. 10. Tko zaista i u skladu s istinom, prema svetim oima, ne ispovijeda da su dvije volje, boanska i ljudska, jednog i istog Krista naeg Boga skladno ujedinjene, tako da je on po obje svoje naravi, na jednako naravni nain elio ostvariti nae spasenje, neka bude osuen. Kan. 11. Tko zaista i u skladu s istinom, prema svetim oima, ne ispovijeda da su dva djelovanja, boansko i ljudsko, jednog i istog Krista naeg Boga skladno ujedinjena, tako da je on po obje svoje naravi, na naravni nain izvoditelj naeg spasenja, neka bude osuen. Kan. 12. Tko prema bezom^n krivovjernicima ispovijeda jednu volju ijedno djelovanje Krista naeg Boga i (time) unitava ispovijest svetih otaca i nijee spasitelj stvo istog naeg Spasitelja, neka bude osuen. Kan. 13. Tko ispovijeda da su u Kristu Bogu bitno sauvane dvije volje i dva djelovanja, boansko i ljudsko, to su nai sveti oci pobono propovijedali, a prema bozonim krivovjernicima i protiv uenja otaca ispovjjeda ijednu volju ijedno djelovanje, neka bude osuen. Kan. 14. Tko prema bezonim krivovjernicima ispovij eda jednu volju i jedno djelovanje, kao to krivovjernici bezbono ispovijedaju, a ujedno nijee i odbacuje dvije volje i dva djelovanja, boansko i ljudsko, koja su u Kristu Bogu sauvana u sjedinjenju, a to sveti oci pravovjerno o njemu propovijedaju, neka bude osuen. Kan. 15. Tko prema bezonim krivovjernicima nerazumno prihvaa jedno djelovanje, bogo\judsko djelovanje, to Grci nazivaju theandrike, a ne ispovijeda prema svetim oima da je ono dvostruko, to jest boansko i ljudsko, i tko misli da ta novo uvedena rije 'bogoljudsko' oznaava jedno djelovanje, i da ne upuuje na udesno i slavno ujedinjenje obaju (djelovanja), neka bude osuen. Kan. 16. Tko prema bezonim krivovjernicima, u svrhu nijekanja dviju volja i dvaju djelovanja, to jest, boanskog i ljudskog, koja su u Kristu Bogu bitno ouvana u sjedinjenju, to su sveti oci pobono propovijedali, nerazumno unosi razdor i pod142

508

509

510

511

512

513

514

515

516

jelu u tajnu njegovog spasenja, i zbog toga evaneoske i apostolske rijei o istom Spasitelju ne pridaje jednoj i istoj osobi i bitno samom i istom Gospodinu i Bogu naemu Isusu Kristu, prema blaenom irilu, kako bi pokazao da su po naravi Bog i ovjek isto, neka bude osuen. Kan. 17. Tko prema svetim oima, zaista i u skladu s istinom, rijeima i duhom, ne ispovijeda sve stoje predano i navijeteno svetoj katolikoj i apostolskoj Bojoj crkvi, bilo od svetih otaca bilo od pet asnih opih sabora, sve do posljednjeg znaka, neka bude osuen. Kan. 18. Tko prema svetim oima, suglasno s nama i u istoj vjeri, duom i ustima ne odbacuje i ne osuuje anatemom sve one koje odbacuje i anatemom osuuje sveta Boja Katolika crkva, to jest pet svetih opih sabora, i suglasno svi priznati crkveni oci, kao bezone krivovjernike sa svim njihovim bezbonim spisima, sve do posljednjeg znaka, - to jest, Sabelija, Arija, Eunomija, Makedonija, Apolinara, Polemona, Eutiha, Dioskura, Timoteja Elura, Severa, Teodozija, Koluta, Temistija, Pavla Samosatskog, Diodora, Teodora, Nestorija, Teodula Perzijanca, Origena, Didima, Evagrija i zajedno sve ostale krivovjernike tko dakle ... ne odbacuje i ne osuuje anatemom najbezbonije tvrdnje njihovih krivovjerja, kao i ono to je od bilo koga za njih ili za njihovo pojanjenje bezbono napisano, te spomenute krivovjernike, Kira i Sergija, Pira i Pavla,... ili tko bi nekoga od onih koga su oni ili njima slini... smjenili ili osudili, jer nije niti najmanje vjerovao njima slino, nego je s nama ispovijedao uenje svetih otaca, - smatrao za osuenog ili ak smijenjenog i ne bi ga smatrao ... za pobonog i pravovjernog i za branitelja Katolike crkve,... nego bi takvim smatrao one bezbonike i njihove prezira vrijedne presude ili isprazne i nevaljale i neobvezatne, tovie nesvete i proklete ili odbacive odluke, neka bude osuen. Kan. 19. Tko bi ono, to bezoni krivovjernici misle navijetao kao nesumnjivo, i shvaao i govorio u nadmenoj drskosti: to je nauk pobonosti koji su nam od poetka predali oevici i slubenici rijei, to jest, da je to govorilo pet svetih i opih sabora, kleveui tako i same svete oce i pet spomenutih sabora, i dovodei u zabludu jednostavne da prihvate njihovo bezbono krivovjerje, takav neka bude osuen. Kan. 20. Tko u smislu bezonih heretika na bilo koji nain... nedozvoljeno pomie meae koje su vrsto postavili sveti oci Katolike crkve, to jest pet svetih i op*519 Osim toga spomenuti su monoteleti Teodor iz Pharana, Kir iz Aleksandrije, Sergije, patrijarha Carigradski, i njegovi nasljednici Pir i Pavao, nadalje edikt cara Heraklija zvan "Ekthesis", kojeg je god. 638. sastavio Sergije u prilog monoteletstva, i edikt "Typos" Konstantina III. (koji se naziva i Konstans II.) u kojem se dodue opoziva "Ekthesis", ali se nalae utnja zastupnicima uenja o dvije volje.

517

518

519

520

521

522

143

ih sabora, i lakomisleno izmilja novotarije i drugaije tumaenje vjere, ili knjige, ili pisma ili spise ili potpise ili lana svjedoanstva ili sinode ili spomenike zapise, ili nitavna reenja koja ne poznaju crkvena pravila, ili neprimjerena i nerazumna zastupnitva, i openito tko radi drugaije, tj. kao to to obiavaju initi najbezboniji krivovjernici pomou avolskog djelovanja, (tko radi) pokvareno i lukavo protiv pobonih pravovjernika Katolike crkve, to jest tko govori protiv propovijedi otaca i sinoda kako bi izokrenuo najiskrenije ispovijesti u naeg Gospodina Boga i tko bi do kraja ostao bez pokajanja u tom bezbonom djelovanju, takav neka bude osuen za vijeke vjekova, "i sav narod neka kae: amen, amen" [Ps 106, 48]. EUGEN I.: 10. kolovoza 654 - 2. (3.?) lipnja 657. VIT ALI AN: 30. srpnja 657. - 27. sijenja 672. A D E O D A T I I . : 11. travnja 672. - 17. (16.?) lipnja 676.

525-541: 11. sinada u TOLEDU, zapoela 7. studenog 675.: Vjeroispovijest

Tu vjeroispovijest koja je ranije pripisana Euzebiju iz Vercellia (PL 12,959-968) je prema J. Madozu izradila sama sinoda, kod ega su joj kao glavni izvori posluili vjeroispovijesti 4. i 6. sinode u Toledu ( 6 3 3 . i 638.); usp *485 490-493. Miljenje koje neki zastupaju daje tu sinodu potvrdio Inocent m. poiva na krivom tumaenju rijei "autentian"; usp. H.Lennerz: ZKTh 4 8 ( 1 9 2 4 ) 322-324. Izd.: J.Madoz, Le symbole du XI concile de Tolede (Louvain 1938) 16-26 / KOA 74-83 / Hn 182 / MaC 11.132E-137J3 / HaC 3.1020A-1023E / CdLuc 643-650; usp. 971-974; Prilog inaica / CVis 346-354.

Boansko Trojstvo 525 (1) Ispovijedamo i vjerujemo u sveto i neizrecivo Trojstvo, Oca i Sina i Duha Svetoga, jednog Boga, koji je po svojoj naravi jedne supstancije, jedne naravi, jednog velianstva i snage. (2) Ispovijedamo i O c a ne roenog, ne stvorenog, nego neroenog. On naime ne potjee ni od koga, a od njega se i Sin rodio i Duh Sveti proiziao. On je naime izvorite i poetak itavog botva. (3) On je /' Otac svoje biti, on koji je od svoje nizrecive supstancije na neizreciv nain rodio Sina, i nije rodio nita drugo nego li to je on sam [Otac neizrecive biti rodio je Sina svoje substancije]: Bog (je rodio) Boga, Svjetlost Svjetlo; od njega je dakle "svako oinstvo na nebu i na zemlji" [Ef3,15]. (4) Ispovijedamo i S i n a koji je roen, a ne stvoren, od Oeve substancije prije vjekova: niti je naime Otac ikada postojao bez Sina, niti Sin bez Oca. (5) I nije Sin od Oca tako kao stoje Otac od Sina, jer nije Sin rodio Oca nego Otac Sina. Dakle, Sinje Bog od Oca, a i Otac je B o g ali ne od Sina; onaj je naime Otac Sina, ali nije Bog po Sinu; ovaj je Sin od Oca i Bog od Oca. Sinje ipak po svemu jednak Bogu Ocu: jer nije se nekada poeo raati, niti je ikada prestao. 144

526

(6) Vjeruje se daje on jedne supstancije s Ocem, zbog toga se i kae daje "homousios" Ocu, to jest iste supstancije s Ocem; "homos" naime grki znai jedan, a "usia" znai supstancija, to bi zajedno poveznao znailo 'jedne supstancije'. Treba vjerovati naime da (Sin) nije iz nieg, niti iz neke druge supstancije, nego daje roen, ili da se rodio iz krila Oeva, to jest iz njegove supstancije. (7) Otac je dakle vjean, a vjean je i Sin. Ako je uvijek postojao Otac, on je uvijek imao i Sina iji je bio Otac: zbog toga ispovijedamo da se Sin rodio od Oca bez poetka. (8) Mi za tog Sina Bojeg ne kaemo da je "dio odvojene naravi"1, nego tvrdimo da je potpuni Otac rodio potpunog Sina bez umanjenja ili odvajanja, jer samo botvo moe imati (sebi) jednakog Sina. (9) I taj Boji Sinje po svojoj naravi Sin, a ne po posvojenju2, i treba vjerovati da ga Bog Otac nije rodio niti po svojoj volji, niti po nudi; jer u Bogu nema [dr. ne nalazi se] nikakve nude, niti je volja prije mudrosti. (10) Isto tako vjerujemo da je D u h S v e t i , kojije trea osoba u Trojstvu, je- 527 dan i jednak Bog s Bogom Ocem i Sinom, daje iste supstancije i iste naravi: ipak, on nije roen niti stvoren, nego proizlazi od obojice i Duh je obojice. (11) Vjeruje se da taj Duh Sveti nije niti neroen niti roen; kad bismo naime rekli daje neroen kazali bismo (da postoje) dva Oca; (kad bismo rekli) daje roen ispovijedali bismo dva Sina; za njega se pak kae daje Duh ujedno i Oca i Sina, a ne samo Oca ili pak samo Sina. (12) On naime ne izlazi iz Oca u Sina, niti pak izlazi iz Sina kako bi posvetio stvorenje, nego se kae da zajedno proizlazi od obojice; tako se naime priznaje ljubav i svetost obojice. (13) Taj je Duh Sveti poslan od obojice, kao to se vjeruje daje Sin [od Oca]; i ne smije ga se smatrati manjim od Oca i Sina, kao to Sin svjedoi da je zbog uzetog tijela manji od Oca i Duha Svetoga. (14) Ovo je prikaz svetog T r o j s t v a : ono nije trostruko, nego se mora govori- 528 ti i vjerovati daje Trojstvo. I ne moe se ispravno govoriti daje Trojstvo u jednom Bogu, nego da je jedan Bog Trojstvo. (15) U imenima pak osoba kojima se izraava odnos, Otac ima odnos prema Sinu, Sin prema Ocu, a Duh Sveti prema obojici; iako se oni nazivaju tri osobe u (meusobnom) odnosu, ipak se vjeruje da su oni jedna narav ili substancija. (16) Mi ne govorimo o tri substancije kao to (govorimo) o tri osobe, nego o jednoj substanciji i o tri osobe. (17) Ono stoje Otac, nije to u odnosu na sebe nego na Sina; i ono stoje Sin nije to u odnosu na sebe nego na Oca; slino i Duh Sveti nije to u odnosu na sebe nego u odnosu na Oca i Sina: time to se on zove Duh Oca i Sina. (18) Isto tako kaemo: Bog se ne odnosi prema neemu, nego Otac se odnosi prema Sinu, ili Sin prema Ocu, ili Duh Sveti prema Ocu i Sinu, a Bog se posebno zove u odnosu na sebe.
*526 Usp. Vigilije iz Thapsa, Contra Arianos, Sabellianos et Phorianos dialogus I I 1 3 (PL 62.206A) To je reeno protiv bonosijanaca, koji su za Sina Bojeg govorili daje 'posvojeni sin' po svojoj B o j o j naravi, dok su kasniji "adopcijanisti" to govorili za njegovu 1 j u d s k u narav.

145

529

(19) Naime, ako nas se pita o pojedinim osobama, moramo ih zvati Bogom. Dakle, zasebno se zove Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh Sveti: ne tri boga, nego jedan je Bog. (20) Isto se tako zasebno kae: Otac je svemogu i Sinje svemogu i Duh Sveti je svemogu; nisu tri svemogua, nego jedan je svemogu, kao to se govori i o jednom svjetlu i o jednom poelu. (21) Ispovijeda se [sic!] dakle i vjeruje daje zasebno svaka osoba potpun Bog i da su tri osobe jedan Bog; jedno, nedjeljivo i jednako im botvo i velianstvo i vlast koje je u njima, niti se umanjuje u pojedincima niti se poveava u trojici; niti je neto umanjeno kada se svaka osoba zasebno naziva Bogom, niti se neto poveava kada se tri osobe nazivaju jedan Bog. (22) To dakle sveto Trojstvo, koje je jedan i pravi Bog, niti odstupa od broja, niti je zarobljeno brojem. Po broju se razlikuju u odnosu osoba; u substanciji pak botva nema onoga to bi se brojilo. Dakle, na broj ukazuju samo [u] tome to su u meusobnom odnosu; a nema broja u tome to su prema sebi. (23) Naime, tom svetom Trojstvu po naravi pristaje jedno ime tako da (ono) niti u tri osobe ne moe biti u mnoini. Zbog toga dakle vjerujemo u onu rije svetog Pisma: "Velik je na Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj" [Ps 147,5]. (24) Iako kaemo da su tri osobe jedan Bog, ne moemo rei daje Otac isti koji je Sin, niti daje Sin isti koji je Otac, niti daje Duh Sveti isti koji je Otac ili Sin. (25) Nije naime isti Otac koji je Sin, niti je Sin isti koji je Otac, niti je Duh Sveti isti koji je Otac ili Sin; ali Otac je isto to i Sin, Sinje isto to i Otac, a Otac i Sin su isto to i Duh Sveti: to jest jedan Bog po naravi. (26) Kad naime kaemo da Otac nije isti koji je Sin, mislimo na razliitost osoba. Kad pak kaemo daje Otac isto to i Sin, Sin isto to i Otac a Duh Sveti isto to Otac i Sin, mislimo na narav po kojoj su Bog, ili pak na supstanciju jer su po substanciji jedno. Razlikujemo naime osobe, ali ne dijelimo botvo. (27) Dakle, priznajemo Trojstvo u razliitosti osoba; jednost ispovijedamo zbog naravi ili supstancije. Trojica su dakle jedno po naravi, ne po osobi. (28) Ne smiju se dakle te tri osobe promatrati zasebno, jer niti jedna nije postojala prije druge niti poslije druge, niti je ikada jedna postojala bez druge, niti se vjeruje daje (jedna) ikada ita radila (bez druge). (29) Nalazimo ih nerazdvojenima i u onome to jesu i u onome to rade; ne vjerujemo dakle daje postojao bilo kakav vremenski razmak izmeu Oca koji raa i Sina koji je roen ili Duha Svetog koji proizlazi, kojim bi roditelj bilo kada pretekao roenog ili u kojem bi roeni nedostajao roditelju ili u kojem bi se Duh pojavio nakon Oca i Sina. (30) Zbog toga dakle mi vjerujemo i ispovijedamo to nerazdvojivo i nepomijeano Trojstvo. Mi dakle, prema uenju predaka govorimo o tri osobe da ih spoznamo a ne da ih odvojimo. (31) Ako naime pazimo na ono to sveto Pismo kae o mudrosti: "Sjaj vjene svjetlosti" [Mudr 7,26]: kao to vidimo da je sjaj neodvojivo povezan sa svjetlou, isto tako ispovijedamo da se Sin ne moe odvojiti od Oca. (32) Kao to ne mijeamo te tri osobe s jednom nepodvojenom naravi, tako ni na koji nain ne ispovijedamo da su one razdvojive.

530

146

(33) To nam se je samo Trojstvo udostojalo jasno pokazati, i u tim imenima u kojima je htjelo biti u osobama spoznato, da se one ne mogu razumjeti jedna bez druge: niti se Otac moe spoznati bez Sina, niti se Sina spoznaje bez Oca. (34) Sam osobni odnos rijei zabranjuje odvajati osobe, koji iako ih zajedno ne imenuje, ipak zajedno ukazuje na njih. Nitko naime ne moe uti ni jedno od tih imena a da ne bi bio prisiljen u njemu podrazumijevati i drugo. (35) Budui da su ta trojica jedno i jedno je trojica, ipak svakoj osobi ostaju njezine vlastitosti. Otac naime ima vjenost bez roenja, Sin ima vjenost roenjem, a Duh Sveti ima izlazak bez roenja u vjenosti 1 . Utjelovljenje (36) Vjerujemo daje od te tri osobe samo osoba Sina uzela pravog ovjeka, bez grijeha, od svete i bezgrjene Marije djevice, za osloboenje ljudskog roda, po emu je u novom poretku roen novim roenjem; u novom poretku, jer on nevidljiv po botvu pokazuje se vidljivim po tijelu; roen novim roenjem, jer mu je netaknuto djevianstvo koje nije znalo za mua, oploeno Duhom Svetim, pruilo tjelesnu grau. (37) To roenje od Djevice niti se razumom shvaa niti primjerom potvruje; ono naime to se razumom shvaa nije udesno; to se primjerom dokazuje nije jedinstveno 2 . (38) Ne snuje se naime vjerovati daje Duh Sveti Sinovljev Otac zbog toga to gaje Marija zaela osjenjena istim Duhom Svetim, kako se ne bi inilo da tvrdimo kako Sin ima dva Oca, to se zaista ne smije rei. (39) U tom udesnom zaeu po kojem si je Mudrost sagradila dom [usp. Izr 9,1], "Rije je tijelom postala i nastanila se meu nama" [Iv 1,14], niti seje sama Rije tako pretvorila u tijelo i promijenila, da bi prestao biti Bogom onaj koji je elio biti ovjekom; nego, Rije je tako postala tijelom da tamo nije bila samo Boja Rjje i ljudsko tijelo nego i razumna ljudska dua; i to itavo treba nazivati i Bogom zbog Boga i ovjekom zbog ovjeka. (40) Vjerujemo da su u tom Bojem Sinu dvije naravi: jedna botva, druga ovjetva, koje je jedna osoba Krista tako u sebi spojila, da se nikada nije moglo odvojiti niti botvo od ovjetva, niti ovjetvo od botva. (41) Tako su potpun B o g i potpun ovjek u jedinstvu osobe jedan Krist; time to kaemo da su u Sinu dvije naravi ne stvaramo u njemu dvije osobe, kako se ne bi inilo da Trojstvo pretvaramo u etvorstvo, to neka je daleko od nas. (42) Naime, Bog, Rije nije uzela ljudsku osobu nego narav, pa je u vjenu osobu botva prihvaena smrtna supstancija tijela. (43) I tako, premda vjerujemo da su Otac i Sin i Duh Sveti jedna supstancija, ipak ne kaemo daje Marija rodila to Troj stveno jedinstvo, nego samo Sina, koji je jedini uzeo nau narav u jedinstvo svoje osobe. (44) Takoer treba vjerovati daje ut* 532 * 533 Usp. Izidor Seviljski, Differentiae U 3, br.7 (PL 83.71B). Usp. Augustin, Pismo 137, pogl.2, br.8 (CSEL 44,107io s i / PL 33,519).

532

533

534

535

147

jelovljenje tog Sina Bojeg provelo itavo Trojstvo, jer je djelovanje Trojstva nedjeljivo. Ipak, samo je Sin uzeo oblije sluge [usp. Fil 2,7] u jedinstvenosti osobe, ne u jednosti Boje naravi, u ono stoje vlastito Sinu a ne (u ono) stoje zajedniko Trojstvu: (45) to (ljudsko) oblije je uzeto u jednost osobe, to jest tako da bi Sin Boji i Sin ljudski bili jedan Krist. Isto tako taj Krist u te dvije naravi postoji u tri supstancije: (u supstanciji) Rijei, koja se odnosi na samu Boju narav, (u supstancijama) tijela i due, koje pripadaju pravom ovjeku. 536 (46) On ima dakle u sebi dvostruku supstanciju: svoje botvo i nae ovjetvo. (47) Po tome naime to on bez poetka, samo roen, izlazi od Boga Oca, ne smatramo ga ni sfrorenim ni predodreenim; treba pak vjerovati daje po tome stoje roen od Marije djevice i roen i stvoren i predodreen. (48) U njemu su naime divno spojena oba roenja, jer je prije vjekova roen od Oca bez majke, a na kraju vremena je roen od Majke bez oca; po tome to je on Bog stvorio je Mariju, a po tome to je ovjek stvorenje od Marije: on je i otac i sin majke Marije. (49) Isto tako, po tome stoje Bog jednakje Ocu: po tome stoje ovjek manji je od Oca. (50) Isto tako treba vjerovati daje i manji od samoga sebe: kao B o g naime sam je Sin vei od sebe jer je uzeo ovjetvo od kojeg je botvo vee; u obliju pak sluge, to jest po ovjetvu, manji je od samoga sebe, jer je ovjetvo manje od botva. (51) Naime, kao to se zbog uzetog tijela smatra manjim ne samo od Oca nego i od samoga sebe, tako se po botvu, po kojem je jednak Ocu, smatraju i on i Otac vei od ovjeka, kojeg je uzela samo osoba Sina. (52) Isto se tako pita, je li Sin na isti nain jednak i manji od Duha Svetoga, kao to se vjeruje daje i jednak Ocu i manji od Oca; treba odgovoriti: kao Bog jednak je Ocu i Duhu Svetom, u obliju sluge pak manji je i od Oca i od Duha Svetoga; jer tijelo nije uzeo niti Duh Sveti niti Bog Otac, nego samo osoba Sina, pa treba vjerovati daje po tome ona manja od drugih dviju osoba. (53) Isto se tako vjeruje daje taj Sin osoba nerazdvojno odvojena od Boga Oca i Duha Svetoga, a od ovjeka uzimanjem (ljudske) naravi. Tako on s ovjekom postoji u osobi; s Ocem pak i Duhom Svetim u Bojoj naravi ili supstanciji. (54) Treba vjerovati da Sin nije poslan samo od Oca nego i od Duha Svetoga: po tome stoje on sam kazao po proroku: "I sada me alje Gospodin i njegov Duh" [usp. Iz 48,16]. (55) A misli se da je on poslan i od samoga sebe po tome to se vjeruje da djelovanje pripada itavom Trojstvu. (56) On naime koji se naziva jedinoroenim prije vjekova, postao je prvoroeni u vremenu; jedinoroeni zbog supstancije botva, prvoroeni pak zbog uzete naravi tijela. Otkupljenje 539 (57) Vjeruje se prema evaneoskoj istini da je u obliju uzetog ovjeka zaet bez grijeha, roen bez grijeha i umro bez grijeha, on koji je za nas "uinjen grijehom" [usp. 2 Kor 5,21], to jest rtvom za nae grijehe. (58) Te je, izuzevi njegovo 148

537

538

botvo, podnio i samu muku za nae zloine, bio osuen na smrt i prihvativi pravu smrt tijela, trei je dan svojom vlastitom snagom ustao iz groba. Sudbina ovjeka poslije smrti (59) Tim primjerom svoje Glave ispovijedamo da e doi do pravog uskrsnua svih mrtvih. (60) Vjerujemo da emo uskrsnuti ne u tijelu slinom zraku, niti u bilo kakvom drugom (kao to neki ludo zamiljaju), nego u ovom kojim ivimo, postojimo i miemo se. (61) Zavrivi primjer svog svetog uskrsnua isti se na Gospodin i Spasitelj ponovno uspeo na prijestolje svog Oca, s kojeg po (svom) botvu nije nikada niti siao. (62) Tamo on sjedi zdesna Ocu i oekuje se za kraj vremena kao sudac svih ivih i mrtvih. (63) Odatle e sa svim svetima (anelima i ljudima) doi suditi kako bi svakome dodijelio njegovu zasluenu plau, onako kako je netko radio u tijelu, ili dobro ili zlo [usp. 2 Kor 5,10]. (64) Vjerujemo da e sveta Katolika crkva, koju je otkupio cijenom svoje krvi, s njim vladati u vijeke. (65) Sabrani u njezinom krilu vjerujemo i ispovijedamo jedno krtenje za oprotenje svih grijeha. (66) U toj vjeri uistinu vjerujemo i u uskrnue mrtvih i oekujemo radosti budueg vijeka. (67) Samo ovo trebamo moliti i traiti da Sin, nakon to provede i zavri suenje, vrati kran'evstvo Bogu Ocu [usp. 1 Kor 15,24] i da nas uini dionicima svog kraljevstva, kako bismo po istoj vjeri po kojoj smo mu privreni, s njim kraljevali bez kraja. (68) To je izloena vjera nae vjeroispovjesti kojom se zatiru uenja svih krivovjernika, kojom se iste srca vjernika i kojom se pobjedonosno dolazi do Boga.... 540

541

DON: 2. studenog 676. - 1 1 . travnja 678.

A G A T O N : 27. lipnja 678. - 10. sijenja 681.

542-545: Pismo caru "Consideranti mihi", 27. oujka 680.

Istog dana odaslana su Konstantinu IV. Pogonatu dva pisma: jedno je napisano u ime samog pape (*542-545), a drugo kao sinodalno pismo (*546-548). Oba su proitana na 3. carigradskom saboru, na 4. sjednici (15. studenog 680.) i odobrena od saborskih otaca. Na 18. sjednici je sljedeim rijeima caru preporueno da ih prihvati: "Vrhovni voa apostola borio se s nama; u njegovom sljedbeniku i nasljedniku na prijestolju mi imamo zatitnika koji nam je pismeno tumaio Boja otajstva. Taj stari grad Rim alje Ti od B o g a napisanu vjeroispovijest... preko Agatona govorio je Petar a zajedno sa svemonim Suvladarom odluuje i Ti, poboni care, jer si ti odreen od Boga"; MaC 11.666CD / HaC 3.1422E-1423A). Izd.: MaC 11.238C-239B 243CE / HaC 3.1078E-1079C 1083B-D / PL 87,1165D-1168B 1172C-1173A (= Pismo 1) / Hn 236. - Reg.: JR 2109.

149

Boansko 542

Trojstvo

Ovo je dakle poklad evaneoske i apostolske vjere i ispravne predaje da ispovijedamo daje sveto i nerazdvojno Trojstvo, to jest Otac i Sin i Duh Sveti, jedno botvo, jedna narav i supstancija ili bit, da propovijedamo daje ono jedne naravne volje, snage, djelovanja, velianstva, moi i slave. Poueni ipravnim uenjem trebamo shvatiti da togod se govori o biti tog svetog Trojstvo govori se u jednini, jer se govori o jednoj naravi triju istobitnih osoba. Utjelovljena Rije Boja

543

Kad dakle svjedoimo samo o jednoj od triju osoba tog svetog Trojstva, Sinu Bojem, Rijei Bojoj, i o klanjanja dostojnoj tajni njegovog djelovanja po tijelu, prema evaneoskoj predaji govorimo o jednom te istom Gospodinu naem Isusu Kristu sve dvostruko, to jest, govorimo o njegovim dvjema naravima, boanskoj naime i ljudskoj, od kojih i u kojima je postojao i poslije udesnog i neodvojivog sjedinjenja. Te ispovijedamo da je svaka njegova narav imala (vlastita) prirodna svojstva, tj. Boja je (narav) imala sve ono stoje boansko, a ljudska sve ono stoje ljudsko, ali bez ijednog grijeha. Tvrdimo da su obje (naravi) nepomijeano, neodvojivo, nepromjenjivo (naravi) jednog te istog Boga, utjelovljene tj. poovjeene Rijei, a samo razumom razlikujemo ono to je sjedinjeno, radi mogue zablude mijeanja. Naime, jednako odbacujemo i bogohulstvo podjele i mijeanja. Kada pak ispovijedamo dvije naravne voh'e i dva naravna djelovanja u jednom Gospodinu naem Isusu Kristu, ne kaemo da su one suprotne ili suprotstavljene jedna drugoj ... niti da su odvojene kao u dvije osobe ili subzistencije, nego kaemo da isti Gospodin na Isus Krist, kao to ima (dvije) naravi, tako ima u sebi i (dvije) volje i (dva) djelovanja, boansko naime i ljudsko: naime, boansku volju i djelovanje ima iz vjenosti po istobitnom zajednitvu s Ocem, ljudsko pak u vremenu kod nas, po naoj naravi koju je uzeo.... Nadalje, Kristova apostolska Crkva ... priznaje da je po svojim naravnim svojstvima svaka od tih Kristovih naravi savrena, i togod se odnosi na vlastitosti naravi o svemu se govori dvostruko, jer je isti na Gospodin Isus Krist i savren Bog i savren ovjek i iz dvije (naravi) i u dvije naravi .... Dosljedno dakle ... ona (Crkva) ispovijeda i priznaje u njemu dvije naravne volje i dva naravna djelovanja. Kada bi se naime podrazumijevalo da volja pripada osobi, a budui da su u svetom Trojstvu tri osobe, trebalo bi rei da u njemu postoje tri osobne volje i tri osobna djelovanja (stoje apsurdno i previe bezbono). Ako pak volja pripada naravi, kao to se to nalazi u istini kranske vjere, kada se govori o toj jednoj naravi svetog i nerazdvojnog Trojstva, dosljedno (tome) treba podrazumijevati ijednu naravnu volju ijedno naravno djelovanje. Kada pak ispovijedamo jednu osobu Gospodina naeg Isusa Krista, posrednika izmeu Boga i ljudi [usp. 1 Tim 150

544

545

2,5] i dvije naravi, to jest boansku i ljudsku, u kojima je on postojao i nakon udesnog sjedinjenja; kao to pravilno ispovijedamo dvije naravi jednog te istog (Krista) tako (pravilno ispovijedamo) i dvije naravne volje i dva naravna djelovanja.

546-548: R I M S K A sinoda: Sinodalno pismo caru "Omnium bonorum spes", 27. oujka 680.
Usp. *542. H.Quentin tvrdi da latinski tekst nije povratni prijevod iz grkog, nego izvorni tekst (u *487 nav.mj. 6). Grki tekst pisma izdao je G.Kreuzer, na *487 nav.mj., 32-46 (ovdje 33-42). Izd.: MaC 11.290A-291D / HaC 3,1119A-1122A / PL 87,1220C-1221D; (= Pismo 3) / Hn 184 -Reg.: J R 2 1 1 0 .

Boansko

Trojstvo 546

Vjerujui u Boga Oca ... i u njegovog Sina ... i u Duha Svetoga, Gospodina i ivotvorca, koji izlazi od Oca, koji se s Ocem i Sinom skupa asti i zajedno slavi: Trojstvo u jedinstvu i jedinstvo u Trojstvu, jedinstvo naime biti, Trojstvo pak osoba ili subzistencija; ispovijedajui Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga, ne tri boga nego jednog Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga; ne subzistenciju triju imena nego tri subzistencije jedne supstancije; njihova je jedna bit ili supstancija ili narav, to jest jedno botvo, jedna vjenost, jedna mo, jedna vlast, jedna slava, jedno klanjanje; jedna volja ijedno djelovanje biti istog svetog i nerazdvojivog Trojstva, koje je sve sazdalo, sve ureuje i sve uzdrava. Utjelovljenje Rijei Boje Ispovijedamo i jednog od tog svetog bitnog Trojstva, Boga Rije, koji je roen prije vjekova od Oca, a u posljednja je vremena siao s nebesa radi nas i radi naeg spasenja i utjelovio se po Duhu Svetom i svetoj, bezgrjenoj i uvijek djevici, slavnoj Mariji, naoj gospodarici, koja je naime uistinu i zaista Bogorodica, koja je po tijelu rodila i uistinu uinila ovjekom istog pravog Boga i istog pravog ovjeka; Boga naime od Boga Oca, ovjeka pak od djevice majke, koji se utjelovio i po tijelu imao razumsku i umnu duu; on koji je istobitan s Bogom Ocem po botvu, on isti je istobitan s nama po ovjetvu i u svemu slian nama osim samo po grijehu, koji je raspet za nas pod Poncijem Pilatom, muen, pokopan i uskrsnuo ... Mi dakle spoznajemo da Gospodin na Isus Krist, jedinoroeni Boji Sin, postoji iz dvije i u dvije supstancije, nepomijeano, nepromjenjivo, nepodijeljeno i neodvojivo, (kod kojega) zbog sjedinjenja nikada nije ponitena razliitost naravi, nego su se one sastale u jednu osobu ijednu subzistenciju i nisu se rasprile ili podijelile u dvojnost osoba, niti su se pomijeale u jednu spojenu narav; nego i poslije subzistentnog sjedinjenja priznajemo jednog te istog jedinoroenog Sina, Boga Ri151

547

548

je, Gospodina naeg Isusa Krista , ne jednog u drugom, niti jednog i drugog, nego njega samog u dvije naravi, to jest, u botvu i u ovjetvu, jer niti se Rije pretvorila u narav tijela, niti se tijelo preoblikovalo u narav Rijei, oboje je ostalo stoje po naravi bilo; razliku u njemu sjedinjenih naravi, od kojih je on sastavljen neodvojivo i nezamjenjivo, zamjeujemo samo razmiljanjem; on jedan je iz obojeg i po (njemu) jednom je oboje, jer zajedno su i uzvienost botva i poniznost tijela; svaka je od obje naravi i poslije sjedinjenja, bez oduzimanja, sauvala svoje vlastitosti i "svaka je od obje forme u zajednitvu djelovanja s drugom po onom to ima vlastito: Rije djeluje po onom stoje vlastito Rijei, a tijelo izvodi ono to je tjelesno; od kojih jedno sjaji udesima, drugo podlijee nepravdama [*294]. Dosljedno dakle, kao to uistinu ispovijedamo da on ima nepomijeano, nepodijeljeno i nepromjenjivo dvije naravi ili supstancije, to jest botvo i ovjetvo, tako isto nam pravilo pobonosti govori da on ima dvije naravne vojje i dva naravna djelovanja, kao potpun B o g i kao potpun ovjek, jedan te isti Gospodin na Isus Krist [*501-522]: pokazano (nam) je dakle daje to odredila apostolska i evaneoska predaja, uiteljstvo svetih otaca, koje prihvaa sveta, apostolska i katolika Crkva i asni sabori.

3. C A R I G R A D S K I S A B O R (6. opi): 7. studenog 680. - 16. rujna 681.

Sabor je sazvao car, a osudio je monotelete i papu Honorija; usp.*487 si. Naziva se i "Trulanski sabor" jer se odravao u "Trullos"-u, tj. u vijenici carske palae. Ta oznaka se ipak veinom upotrebljava za tamo odranu sinodu u godini 692. ("Quni-sextum"). Leon II. je u vie pisama priznao odluke tog sabora; usp. * 5 6 1 5 6 3 . U "Fides papae" iz Liber diurnus Romanorum pontificum (formula 84 Codex Vaticanus) predlae se za prihvaanje sljedea osuda Honorija: "[Saborski oci] su zaetnike tog novog uenja Sergija i Pira,... zajedno s Honorijem koji je njihovim lanim tvrdnjama podijelio svoju naklonost,... okovali vjenim okovima anateme"; izd. H.Foerster [Bern 1958] 155 uz fol.78. Usp. usporedne tekstove str.23 03si i2si i 349). Izd. [*550-552; 553-559]: MaC 11.553D-556C; 636C-640C 1397E-1401D.- [samo *553-559]: Hn 149 / COeD 3 124-130. / HaC 3,1331D-1334A;

5 5 0 - 5 5 2 : 1 3 . sjednica, 28. oujka 681. Osuda monoteleta i pape Honorija I. 550 Nakon to smo prouili dogmatska pisma koja su napisali: Sergije bivi patrijarh ovog carskog grada, koji je povjeren Bojoj zatiti, kao i Kir bivi biskup Fazisa, te Honorije, bivi papa starog Rima, kao i pismo koje je on, to jest Honorije, kao odgovor napisao istom Sergiju [usp. *487], i nakon to smo ustanovili da ta pisma u
*548 "Mi dakle - Krista" spoznajemo s malim izmjenama uzeto je iz kalcedonske vjeroispovijesti; usp. * 3 0 2 .

152

potpunosti proturjee apostolskom nauku i odredbama svetih sabora te svim priznatim svetim oima, tovie da se ona prikljuuju krivim uenjima krivovjernika, mi (ta pisma) u potpunosti odbacujemo i odbijamo ih kao tetna za duu. Mi pak odbacujemo njihov bezboni nauk, tj. tih, ija imena prema naoj odluci moraju biti izopena iz Svete crkve Boje, to su naime S e r g i j e koji je poeo pisati otombezbonomuenju, K i r Aleksandrijski, P i r , P a v a o , i P e t a r , i oni koji su obnaali biskupsku slubu u ovom gradu povjerenom Bojoj zatiti, a koji su isto pisali kao i oni; tu je i T e o d o r , bivi biskup Farana; sve gore spomenute osobe je Agaton, najsvetiji i triput blaeni papa starog Rima spomenuo i odbacio u svom pismu... caru [*542-545], budui da su oni zastupali miljenja koja su u suprotnosti s naom pravom vjerom; mi odluujemo da oni trebaju biti kanjeni i anatemom. S njima zajedno treba iz Svete crkve Boje biti izopen i kanjen anatemom i H o n o r i j e , bivi papa starog Rima, jer smo mi pronali u pismu, koje je on napisao Sergyu, daje on slijedio njegova (Sergijeva) shvaanja i potvrdio njegovo bezbono uenje. 551

552

5 5 3 - 5 5 9 : 1 8 . sjednica, 16. rujna 681. Definicija o dvije volje i dva djelovanja u Kristu Tu okupljen sveti i opi sabor prihvatio je s vjerom i pozdravio rairenim rukama pismo koje je Agaton, najsvetiji i preblaeni papa starog Rima, uputio naem najpobonijem i najvjernijem caru Konstantinu, koje odbacuje one - kao to je to prije bilo opisano - koji su navijetali i nauavali jednu voh'u i jedno djelovanje u spasenjskom djelovanju utjelovljenog Krista, naeg pravog Boga [usp. *542-545]\ isto je tako on odobrio i drugo saborsko pismo upueno njegovoj uzvienosti ispunjenoj Bojom mudruu, koje je sastavio sabor od 125 Bogom ljubljenih biskupa, a koji (sabor) se odravao pod istim najsvetijim papom [usp. *546-548]; oni (saborski oci) su vidjeli daje to pismo u suglasju kako sa svetim kalcedonskim saborom [usp. *300-306] tako i s Leonovim spisom, potpuno svetog i preblaenog pape istog starog Rima, koji (spis) je on uputio Flavijanu koji boravi meu svetima [usp. *290-295], a kojeg je taj isti sabor nazvao "stupom pravovjerja". 553

Ta pisma su isto tako suglasna sinodalnim pismima koja je napisao blaeni i- 554 ril protiv bezbonog Nestorija i uputio biskupima Istoka; u slijedu pet svetih i opih sabora te svetih i priznatih otaca, (sabor) jednoglasno definira i priznaje: na Gospodin Isus Krist, na pravi Bog, jedan od svetog, istobitnog i ivotvornog Trojstva, savren je u botvu a isto je tako savren u ovjetvu; on je pravi Bog i pravi ovjek od razumne due i tijela; on isti je istobitan Ocu po botvu, i istobitan nama po ovjetvu, nama u svemu jednak osim u grijehu [usp. Heb 4,15]. 153

555

On isti je s jedne strane, po svom botvu roen od Oca prije vjekova, a s druge strane roenje po svom ovjetvu u posljednjim danima, radi nas i radi naega spasenja, od Duha Svetoga i Marije Djevice, stvarne i prave Bogorodice; jedan te isti je Krist, jedinoroeni Sin i Gospodin, koji postoji u dvije naravi nepomijean, nepromjenjiv, nedjeljiv i neodvojiv; pri emu nigdje zbog sjedinjenja nije dokinuta razlika naravi, nego tovie ostaju sauvane vlastitosti obiju naravi, koje se sjedinjuju u jednoj osobi i jednoj hipostazi; jedinoroeni Sin, Rije Boja, Gospodin Isus Krist, nije podijeljen u dvije osobe, nego je jedan te isti, kao to su to ranije o njemu uili proroci, pa i Isus Krist sam, i kao to nam je to predajom prenijelo ispovijedanje svetih otaca.1 Isto tako u skladu s uenjem svetih otaca navjeujemo da u njemu postoje, kako dvije naravne vrste htijenja, odn. volje, tako i dva naravna djelovanja neodvojena, nepromjenjiva, nedjeljiva i nepomijeana; i dvije naravne volje nisu meusobno suprotstavljene - neka to bude daleko! - kao to to tvrde neasni krivovjernici; tovie, njegova ljudska volja je posluna, ne protivi se i ne eli suprotno, nego se podlae njegovoj boanskoj i svemoguoj volji; prema premudrom Atanaziju2 volja tijela morala se prilagoditi i podrediti se Bojoj voh'i; kao to se za tijelo kae, i ono to jest, tijelo Rijei Boje, tako se i naravna volja njegovog tijela naziva, i ona to jest, volja Rijei Boje, kao to on sam kae: "jer ja ne sioh s neba da vrim svoju volju, nego volju Oevu koji me je poslao" [Iv 6,38]; kod toga je volju tijela nazvao svojom vlastitom voljom, jer je i tijelo postalo njemu vlastito; kao to naime njegovo potpuno sveto i neokaljano tijelo s duom nije bilo poniteno usprkos njegovom poboanstvenjenju, nego je u potpunosti sauvano, kao to kae boanski uitelj Gregorije: "Njegovo naime htijenje, shvaeno u odnosu na Spasitelja, nije suprotstavljeno Bogu, nego je sasvim poboanstvenjeno" 3 . Mi pak priznajemo dva naravna djelovanja neodvojena, nepromjenjiva, nedjeljiva i nepomijeana u naem istom Gospodinu Isusu Kristu, naem pravom Bogu, tj. jedno boansko djelovanja ijedno ljudsko djelovanje kao stoje to najjasnije kazao Boji navjestitelj Leon: "Svako od dva oblija djeluje u zajednitvu s drugim ono to je njemu vlastito; kod ega Rije radi ono to spada na Rije, tijelo pak izvodi ono to spada na tijelo" [*294]. Nikako naime neemo pristati (rei) da postoji jedno naravno djelovanje Boga i stvorenja, jer ne elimo niti stvoreno uzdii u Boje bie, niti pak ono to potjee od boanske naravi povui na mjesto koje pripada stvorenome; mi naime priznajemo kako udesa tako i trpljenje, i svako od toga pridajemo ve prema razliitosti njegovih naravi, u kojima on postoji i u kojima ima svoj bitak, kao to to kae Bogom ispunjeni iril.4
1

556

557

3 4

*555 Od "tleion en theteti" ("savren u botvu" [*554]) dovde je gotovo do rijei preuzeta definicjaizKacedona(*301 si). *556 Atanazije Aleksandrijski, Tractatus in illud "Nunc anima mea turbata est" [Iv 12,27] (izgubljeno djelo). Gregorije Nazijanski, Oratio 30,12 (PG 36,117C). *557 ini se da te rijei u prilino slobodnom stilu navode sadraj uenja prije svega sinodalnog pisma Nestoriju, br. 8-9 (ACOe l/I/I, 38), njegovih anatema 4 i 9 (*225 260), pisma Ivanu Antiohijskom (*271-273), Scholia de incarnatione Unigeniti (Florilegium Cyrillianum 112 si: ACOe 1/V7I, 229) i Thesaurus de Trinitate (PG 75,388). Slie i 3. anatemi 2. carigradskog sabora (*423).

154

Budui da mi dakle sa svih strana branimo i nepomijeanost i neodvojivost, navijetamo itavo jednom kratkom reenicom: U vjeri da je na Gospodin Isus Krist na pravi Bog, i nakon utjelovljenja jednog iz svetog Trojstva, priznajemo njegove dvije naravi koje su se pojavile u njegovoj jednoj hipostazi, u kojoj je on ne prividno, nego zaista ostvario kako udesa tako i trpljenje za vrijeme itavog svog spasiteljskog ivota; pri emu se razlika naravi u toj jednoj hipostazi prepoznaje po tome to svaka od dvije naravi hoe i djeluje ono stoje njoj vlastito u zajednitvu s drugom; u tom smislu govorimo i o dvije naravne volje i djelovanja, koja naizmjence zajedno djeluju za spas ljudskog roda. Budui da smo mi to u svakom smislu sa svom briy'ivou i savjesnou utvrdili, zakljuujemo da nitko ne smije neku drugu vjeru iznositi, pisati, sastavljati, ili pak drugaije misliti i nauavati; koji bi se pak usudili neku drugu vjeru sastavljati, iznositi, uiti, ili pak koji bi onima koji se ele obratiti iz poganstva, idovstva ili bilo kojeg krivovjerja dali neku drugu vjeroispovijest; ili (koji bi se usudili) uvesti neki novi izraz, odn. neki novo-pronaeni pojam, kako bi sruili to to smo mi sada utvrdili: ti, ako bi se radilo o biskupima i klericima, neka budu iskljueni: biskupi od zbora biskupa, klerici od zbora klerika; ako bi se pak radilo o monasima ili laicima, njih neka se kazni anatemom. 559

L E O N II.: 17. kolovoza 682. - 3. srpnja 683. 561-563: Pismo "Regi regum" caru Konstantinu IV., oko kolovoza 682.
Nakon to su se papini izaslanici vratili iz Carigrada u Rim, Leon II. je osim dolje navedenog pisma caru uputio pisma i biskupima panjolske ("Cum diversa sint"), kao i Ervigu panjolskom kralju ("Cum unus exstef) (MaC 11.1050E-1053B 1055E-1058C/PL 96,413A-415C 418B-420D / CdLuc 350-354 357-361. - JR 2 1 1 9 2120), u kojima on priznaje 3. carigradski sabor. U njima spominje i osudu Honorija: "Oni koji su nastupili kao neprijatelji protiv istoe apostolske predaje,... kanjeni su osudom, to jest Teodor iz Farana ... zajedno s Honorijem, koji nije plamen krivo vjernikog uenja ugasio odmah na poetku, kao stoje to trebao uiniti apostolski autoritet, nego mu je svojom nemarnou jo i pogodovao" (Pismo biskupima panjolske); "zajedno s njima i Honorije iz Rima, koji je pristao da se okalja neokaljano pravilo apostolske predaje, koje je on primio od svojih predasnika" (Pismo Ervigu). Izd: MaC 11.727D-731D / HaC 3.1471C-1475B / PL 96.404B-408B (= Pismo 3). - Reg.: JR 2118.

Potvrda odluka 3.

carigradskog sabora protiv monoteleta i pape Honorija I. 561

Saznali smo daje sveti i sveopi i veliki esti sabor [Carigradski III.] kao i itava sinoda okupljena oko ove svete Apostolske stolice [Rimska, 680.g.] ... mislila i suglasno s nama ispovijedila da: Jedan iz svetog i nerazdvojnog Trojstva, Gospodin na Isus Krist, obstoji iz dvije i u dvije naravi, nepomijeano, nedjeljivo, nepodvojeno, kao pravi i potpuni 155

Bog i on isti kao pravi ovjek, sauvavi vlastitosti svake od dviju naravi koje su se u njemu sastale, te je on isti inio Boje stvari kao Bog i nedjeljivo je inio ljudske stvari kao ovjek, izuzev grijeha; i zato je (sabor) istinito objavio da on ima dvije naravne volje i dva naravna djelovanja, po kojima se naelno pokazuje i istinitost njegovih naravi, sve do dosljednog spoznavanja razlike kojim naravima pripadaju, a iz kojih i u kojima postoji jedan te isti na Gospodin Isus Krist; po tome smo zaista dokazali daje ovaj sveti... esti sabor... slijedio bez krzmanja apostolsko navijetanje, daje u svemu suglasan s definicijama pet i svetih i opih sabora, da nije nita niti dodao niti oduzeo odredbama prave vjere, nego je na najispravniji nain iao kraljevskom i evaneoskom stazom, te je na njima i po njima sauvan sadraj svetih dogmi i uenje priznatih otaca Katolike crkve ... 562 I jer je [carigradski sabor] najpotpunije objavio definicije prave vjere... koje je Apostolska stolica blaenog Petra apostola... s potovanjem prihvatila, stoga i mi, a po naoj slubi i ova asna Apostolska Stolica prihvaa i potvruje autoritetom blaenog Petra ono stoje on definirao ... isto tako kanjavamo anatemom zaetnike nove zablude, to jest biskupa Teodora iz Farana, Kira Aleksandrijskog, Sergija, Pira... kao i H o n o r i j a, koji ovu Apostolsku crkvu nije oistio uenjem apostolske predaje nego je pokuao svjetovnom izdajom iskriviti neokaljanu vjeru [grka verzjja: dozvolio je da neokaljana (Crkva) bude okalj ana svj etovnom izdaj om].

563

BENEDTKT II.: 26. lipnja 684. - 8. svibnja 685.

5 6 4 : 1 4 . sinoda u TOLEDU, 14. - 20. studenog 684.

Kralj Ervig odgovorio je elji Pape Leonall. (usp. u *561 spomenuto pismo), te je sazvao tu sinodu, kako bi ona potvrdila zakljuke koje je donio 3. carigradski sabor protiv monoteleta. bd.Bnms 1,351 s l / P L 8 4 , 5 0 8 A - 5 0 9 A / M a C H , 1 0 8 9 C - 1 0 9 0 C / H a C 3 , 1 7 5 5 C - 1 7 5 6 B / C d L u c 7 3 2 si / CVis 445 si.

Vlastitosti obiju naravi u Kristu 564 (pogl. 8) A sada mi... [vjernicima] propovijedamo, saevi (uenje) u vrlo kratku poruku, kako trebaju priznavati da u jednoj osobi Krista Bojeg Sina pojedinane vlastitosti dviju naravi ostaju kako nepodijeljene i neodvojive tako i nepomijeane i nepromjenjive, jedna (narav) botva, druga ovjetva, jedna kojom je roen od Boga Oca, druga kojom je roen od Marije djevice. Dakle, oba su njegova roenja potpuna, oba su prava; on nema nita manje od botva i nita nesavrenog nije primio od 156

ovjetva; nije podijeljen udvostruenjem naravi, niti je udvostruen u osobi, nego je pravi B o g i ovjek bez ikakva grijeha, u pojedinanosti osobe jedan je Krist. Dakle jedan, postojei u obje naravi sjaji znakovima botva i podloan je trpljenju ovjetva. Nije naime jedan roen od Oca a drugi od majke, ali ipak drugaije je roen od Oca a drugaije od majke: on sam pak nije podijeljen u dvije vrste naravi, nego je jedan te isti i Boji i ovjeji sin; on isti ivi premda je umro, on isti umire premda je iv; premda trpi, on isti ne moe trpjeti i on isti nije podloan trpljenju; niti botvom podlijee trpljenju, niti je ovjetvom (od njega) osloboen; imajui Boju narav ne moe umrijeti, imajui pak ljudsku supstanciju i ne eli i moe umrijeti; po jednoj (naravi) je besmrtan, po drugoj umire sudbinom smrtnika; imajui u vjenoj volji boanstva da e uzeti ovjeka, a u volji uzetog ovjeka se nalazi da e ljudska volja biti podlona Bogu. Zbog toga on i kae Ocu: "Oe, ne moja nego tvoja volja neka bude" [Lk 22,42]; jednu je naime boansku volju pokazao kojom je uzet ovjek, a drugu (ljudsku) kojom se trebao pokoravati Bogu. (pogl. 9) I tako s razlikama tih dviju naravi treba navijetati i vlastitosti dviju siedjeljivih volja i djelovanja. (pogl. 10) ... Tko dakle Isusu Kristu Bojem Sinu roenom iz krila Marne djevice ili umanji neto od boanstva ili oduzme neto od uzetog ovjetva, osim samo zakona grijeha, i tko ne bude najiskrenije vjerovao daje on istiniti Bog i pravi ovjek koji postoji u jednoj osobi, neka bude kanjen anatemom.

IVAN V.: 23. srpnja 685. - 2. kolovoza 686. KONON: 21. listopada 686. - 21. rujna 687.

S E R G I J E I.: 15. prosinca 687. - 8. rujna 701.

566-567:15. sinoda u TOLEDU, poela 11. svibnja 688.: Julijanova Apologija

14. sinoda u Toledu (684.) preuzela je jedno djelo Julijana, nadbiskupa toledskog i primasa panjolskog (+ 690.), s naslovom Apologia fidei verae (napisano protiv monoteleta). U njemu dolaze do \zxzta.)a dvije tvrdnje koje je osporio Benedikt II., prva, daje volja rodila volju, a isto tako i daje mudrost rodila mudrost, i druga, da u Kristu postoje tri supstancije. Julijan je ipak ostao kod svojih tvrdnji koje su osporene, te je napisao drugu aplogiju Liber responsionis fidei nostrae. On je mogao lako postii da ona bude preuzeta u dokumente 15. sinode u Toledu, jer je bio njezin predsjednik. ini se daje papa Sergije I. odobrio te Julijanove izreke. Drugaije nego li Spanjoslki oci, kasniji sudionici sinode u Frankfurtu odbacili su drugu Julijanovu tvrdnju (*613). Mora se priznati da nema prave logike, a to ne odgovara niti crkvenim obiajima, da se jednoj potpunoj substanciji Q3ojoj naravi), na istoj razini i na istom stupnju bitka, jednostavnim zbrajanjem dodaju dvije nepotpune substancije (dua i tijelo ljudske naravi). Izd: MaC 12.10E-12D / HaC 3.1761B-1762D / PL 96.525A-529B / CdLuc 741-746 / CVis 453-456.

157

Izjava o boanskom Trojstvu i o utjelovljenju 566 (1) ... Pronalazimo da se spomenutom papi [Benediktu II] inilo da smo mi u knjizi Responsionis fidei nostrae, koju smo poslali Rimskoj crkvi po regionaru Petru, nespretno predloili prvo poglavlje, gdje smo u odnosu na Boju bit kazali: " V o l j a je r o d i l a v o l j u , kao i mudrost (je rodila) mudrost"; a to on u nepaljivom itanju nije zapazio te je mislio da smo mi te izraze upotrijebili u relativnom smislu, ili prema usporedbi s ljudskim duhom; i zato je on u svom odgovoru bio potaknut da nas ovako opomene, govorei: ''Naravnim nainom spoznajemo da rije potjee iz duha, kao i razum i volja, a to se ne moe preokrenuti tako da bi se reklo: kao to rije i volja proizlaze iz duha tako i duh proizlazi iz rijei i volje"; na temelju te usporedbe se rimskom prvosveeniku inilo da se ne moe rei kako je volja iz volje. Mi pak ne govorimo prema toj usporedbi s ljudskim duhom, niti relativno, nego govorimo u odnosu na bit: Volja je iz volje, kao stoje i mudrost iz mudrosti. Kod Boga je naime isto 'biti' to i 'htjeti', isto je 'htjeti' to i 'znati'. A to se ne moe rei za ovjeka. Kod ovjeka je naime 'biti' bez 'htjeti' neto drugo nego li 'htjeti' bez 'znati'. U Bogu pak nije tako, jer u Bogu je naime jednostavna narav i zato je kod njega isto 'biti', to i 'htjeti', to i 'znati'.... (4) Sada pak treba prijei na raspravu o drugom poglavlju, za koje isti papa misli da smo nespretno govorili, kada smo ispovjedili da su t r i s u p s t a n c i j e u K r i s t u Bojem Sinu: kao to se neemo stidjeti braniti ono stoje istinito, tako e se moda neki stidjeti da ne znaju neto stoje istinito. Tko naime ne zna daje ovjek sastavljen od dvije supstancije due naime i tijela? [upuuje se na 2 Kor 4,16 i Ps 63,2] ... (5) Protiv tog pravila nalazimo u Pismu da se rjjeju 'tijelo' moe podrazumijevati itav ovjek; ili pak samo rijeju 'dua' moe se oznaiti savrenost itavog ovjeka. Zbog toga se sjedinjenje Boje naravi i ljudske naravi mogu nazivati u pravom smislu tri supstancije, a u prenesenom smislu dvije supstancije. Jedno je naime kada se po svojstvu oznaava itav ovjek, a drugo kada se pod jednim dijelom misli na itavog (ovjeka). Ima naime nain govora koji se esto upotrebljava i nalazi u svetom Pismu, tako da se (jednim) dijelom oznaava neto itavo: taj slikoviti nain gramatiari nazivaju "svnecdoche".

567

5 6 8 - 5 7 5 : 1 6 . sinoda u TOLEDU, zapoela 2. svibnja 693.: Ispovijest vjere

Ova ispovijest zavisi najveim dijelom o ispovijesti 11. sinode u Toledu (*525-541). U *573 brani se Julijanova verzija navedena u *566. Izd.: J.Madoz, El simbolo dei concilio XVI de Toledo (Estudios Onienses 1 3 ; Madrid 1946) 22-29 / MaC 12.64D-68D / HaC 3.1789E-1793C / CdLuc 77226-779 / CVis 489-496.

158

Boansko

Trojstvo

(51.1) Vjerujemo i ispovijedamo jedinstveno Trojstvo, stvoritelja i uzravatelja 568 svih stvorenja koja se nalaze u tri vrste ustroja: (2) to jest Oca, koji je izvor i po5etak boanstva; Sina, koji je potpuna slika Boja zbog u njemu izraenog jedinstva s 0 5 e v i m sjajem, na neizreciv na5in roenog iz 0 5 e v a krila prije po5etka svih vjekova; i Duha Svetoga, koji izlazi od Oca i Sina bez ikakva po5etka. (3) Premda se ta trojica odvajaju razli5itou osoba, ipak se nikada ne razlikuju 5 5 9 uzvienou vlasti: objavljuje se naime njihova nerazdvojna jednakost botva. Pa ipak, premda je Otac rodio Sina, nije zbog toga Sin isti koji je Otac, niti je Otac isti koji je Sin, niti je Duh Sveti Otac, a niti Sin, nego je on samo Duh Oca i Sina, te istom Ocu i Sinu sam u potpunosti jednak. (4) Nikako se ne smije vjerovati da u tom svetom Trojstvu ima ita stvorenog, sluga ili posluitelj; niti je dozvoljeno tvrditi da je neto pridolo ili uvedeno, ili da se ikada neto dogodilo to ono (Trojstvo) nekada ne bi imalo.... (6) Premda se u tome to su te osobe prema sebi, ne moe nai nikakva podvojenost, ipak u onome to se odnosi na razliitost ima neto to posebno moe pripadati jednoj osobi: naime, da Otac nema svoj poetak od nikoga, to Sin postoji po tome to ga raa Otac, i to Duh Sveti proizlazi iz sjedinjenja Oca i Sina.... (10) Kada to govorimo, ne mijeamo vlastitosti osoba, niti podvajamo jedinstvo supstancije; ne smije se vjerovati daje ita u tom svetom Trojstvu vee ili manje, ita nesavreno ili promjenjivo.... (12) Zbog toga ima u tom svetom Troj stvu ono to treba kao zaj edniko ispovi- 570 jedati. Po tome naime to su prema sebi Otac i Sin i Duh Sveti, treba bez razlikovanja vjerovati u jednog Boga, Oca sa Sinom i Duhom Svetim. to se pak tie odnosa, treba propovijedati razlikovno svojstvo triju osoba, jer evanelist kae: Idite uinite mojim uenicima sve narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga [usp. Mt 28,19]. Relativno se naime zove ono kako se jedna osoba odnosi prema drugoj; jer kada se kae Otac, svakako se oznaava i osoba Sina, i kada se kae Sin, bez sumnje se u njemu ukazuje na Oca. (13) A sada, jer se radi o nazivu Duh Sveti, kojim se ne oznaava itavo Trojstvo, nego trea osoba koja je u Trojstvu, i kako se ona po svom odnosu povezuje s osobama Oca i Sina; to naime nije nipoto najjasnije, jer kad kaemo Duh Sveti od Oca ne kaemo dosljedno Otac Duha Svetoga, kako ne bi mislili daje Duh Sveti Sin; u drugim pak nazivima kojima se oznaava osoba Duha Svetoga, jasno je da se misli na odnose. (14) Zbog toga Duha Svetog posebno prihvaamo kao "dar", za koji se zna daje on trea osoba u svetom Trojstvu, po tome to se vjeruje da se daje vjernicima od Oca i Sina: po tome naime to se kae "dar darovatelja" i "darovatelj dara" bez sumnje se govori o odnosu; isto naime, i bez (opasnosti) od pogreke, treba vjerovati i o nazivu Duh Sveti.

159

Krist utjelovljeni Sin Boji 571 (16) Premda je naime djelovanje Trojstva nepodijeljeno, ipak vjerno ispovijedamo da nije itavo Trojstvo primilo tijelo, nego samo Sin Boji, koji je roen prije vjekova iz supstancije Boga Oca, a na kraju vremena rodio se od djevice Marije, prema svjedoanstvu Evanelja koje kae: "Rije je tijelom postala i nastanila se meu nama" [Iv 1,14].... (18) ... Proroanstvo anela koji je rekao da e Duh Sveti sii na nju i navijestio da e je osjeniti sila Svevinjega, koja je (sila) Sina Bojega i Oca [usp. Lk 1,35], pokazuje daje kod utjelovljenja istog Sina sudjelovalo itavo Trojstvo. (19) I kao stoje ta djevica prije utjelovljenja primila stidljivost djevianstva, tako poslije poroda nije doivjela nikakvu povredu netaknutosti; naime, djevica je zaela, djevica je rodila i poslije poroaje sauvala stidljivost netaknutosti bez povrede.... (22) Oito je pak, daje sam Boji Sin roen od neroenog Oca, savren od savrenog, jedan od jednog, itav od itavog, daje uzeo pravog ovjeka od svete i netaknute uvijek djevice Marije. (23) Isto tako vjerujemo daje on kome pripisujemo potpuno ovjetvo, isto tako imao i dvije volje, jednu (volju) svojeg botva drugu naeg ovjetva: (24) a to je najjasnije iz govora istog naeg Spasitelja, iznesenog rijeima etiriju evanelista; ovako je on govorio kazavi: "Oe moj, ako je mogue, neka me mimoie ova aa. Ali ne kako ja hou, nego kako hoe ti" [Mt 26,39]; i opet: nisam doao vriti svoju volju, nego volju onoga koj i me posla [usp. Iv6,38]... (25) Tim govorima pokazuje da svoju volju povezuje s uzetim ovjekom, a Oevu s botvom, po kojem je on jedan i jednak Ocu: naime, to se tie boanskog jedinstva, nije Oeva volja jedna a Sinovljeva druga; jedna je naime volja gdje postoji jedno botvo. A to se tie volje uzetog ovjeka, jedna je volja uzetog botva a druga naeg ovjetva. (26) Zbog toga u tome stoje kazao: "Ne kako ja hou, nego kako hoe ti" [Mt 26,39] jasno je pokazao, kako on ne eli da se dogodi ono to mu je govorio osjeaj ljudske volje, nego volja Oeva, radi koje je siao na zemlju; a ta Oeva volja nije nipoto bila suprotna Sinovljenoj volji, jer oni koji imaju zajedniko botvo ne mogu imati razliite volje; i gdje u naravi ne moe doi do nikakve razliitosti, tamo se naelno ne mogu nabrajati nikakve viestrukosti. 573 (27) Stoga taj izraz 'sveta volja', premda se upotrebljava u usporednoj slinosti s Trojstvom, kojom se oznaava pamenje, razum i volja, odnosi se na osobu Svetog Duha, a po tome pak ukoliko se rabi za sebe, izrie se substancijalno. (28) Naime, Otac je volja, Sinje volja, Duh Sveti je volja, isto tako kao stoje Otac Bog, Sinje Bog, Duh Sveti je Bog, i mnogo drugog slinog to izriu oni koji su pravi privrenici katolike vjere, bez dvojbe to izriu supstancijalno. (29) Kao stoje katoliki rei Bog od Boga, svjetlo od svjetla, tako je i ispravna tvrdnja prave vjere rei voy'a od volje, mudrost od mudrosti, bit od biti; i kao stoje Bog Otac rodio Boga Sina, tako je Bog volja rodio Sina volju. (30) I kao to treba vjerovati da u odnosu na bit Otac je volja, Sinje volja Duh Sveti je volja, no oni to nisu u odnosnom smislu, jer jedan je Otac koji se odnosi prema Sinu, drugi je Sin koji se odnosi prema Ocu, a drugi je opet Duh Sveti koji se po tome to izlazi od Oca i Sina, odnosi prema Ocu i Sinu: ne 160

572

drugo, nego drugi; jer oni koji su jedno po naravi botva, imaju po razliitosti osoba posebna svojstva.... Uskrsnue mrtvih (35) Svojim uskrsnuem dao nam je primjer; mi trajno vjerujemo daje on koji nas oivljava, poslije dva dana, trei dan uskrsnuo iv od mrtvih, tako e i nas uskrisiti na kraju ovog vremena. Ne u zranom (tijelu), niti u obliku prividne sjene, kao to to govori neko osude vrijedno miljenje , nego u supstanciji pravog tijela, u kojem smo sada i (u kojem) ivimo; u vrijeme suda pred Kristom i njegovim svetim anelima uz njega, svaki e iznositi stoje inio u svom tijelu, bilo dobro, bilo zlo [usp. 2 Kor 5,10], a od njega e primiti prema svojim djelima, ili kraljevstvo beskrajnog blaenstva, ili za svoja zla djela propast vjene osude. Uzvienost i nunost Kristove crkve (36) Sveta katolika Crkva, oiena vodom krtenja, otkupljena predragocjenom Kristovom krvi, koja nema niti u vjeri nedostatka, niti nosi na sebi ljagu neasnog djela [usp. Ef5,23-27], bogata je odlijima, sjaji krepostima, bljeti dobivenim darovima Duha Svetoga. (37) Ona e vjeno vladati zajedno s Kristom naim Gospodinom, svojom glavom, nikako se ne dvoji da je ona njegovo tijelo; a svi koji sada nisu u njoj, ili koji nee biti, ili su od nje otpali ili e otpasti, ili su zloom nevjere zanijekali da se u njoj mogu oprostiti grijesi, ako se ne vrate k njoj inom pokore, i ako bez ikakvog trunka sumnje ne budu vjerovali sve to nalau da treba prihvatiti nicejski s a b o r c a r i g r a d s k i s a b o r p r v i efeki, ono stoje odredio autoritet kalcedonskog sabora u jednodunosti svetih, ili ostali sabori, ili pak svi asni oci koji u pravoj vjeri ispravno ive, bit e kanjeni osudom vjenog prokletstva, a na kraju vremena e s avlom i njegovim pristalicama biti spaljeni na lomai vjenog ognja. IVAN VI.: 30. listopada 701. - 11. sijenja 705. IVAN VII.: 1. oujka 7 0 5 . - 18. listopada 707. SIZINIJE: 15. sijenja - 4. veljae 708. KONSTANTIN I.: 25. oujka 708. - 9. travnja 715. G R G U R H.: 19. svibnja 715. - 1 1 . veljae 731. 580: Pismo "Desiderabilem mihi" Bonifaciju, 22. studenog 726.
Izd.: M.Tangl, Die Briefe des hl. Bonifatius undLullus: MGH Epistulae selectae I (Berlin 1916) 46 (= Pismo 2 6 ) / E. Dummler, S. Bonifatii er Lulli epistolae: M G H Epistulae III (Berlin 1892) 27627-32 (= Pismo 26: oznaavanje pisama brojem u izd. Tangla i Dummlera uvijek se podudara / Ph. Jaff, Monumenta Moguntina (Bibliotheca rerum Germanicarum III; Berlin 1866) 90 / PL 89.525CD. Reg.: JR 2 1 7 4 ; B o e W 1,4, br.20. *574 Protiv patrijarha Eutiha Carigradskog; usp. Grgur I. Veliki, Moralia XIV 56, br. 72 (M.Adriaen: CpChL 143A [1979] 743 si / PL 75,1077 si).

574

575

161

Oblik i djelitelj krtenja 580 Rekao si da su neke krstili nedostojni sveenici i preljubnici bez provjere vjeroispovijesti. Tvoja ljubav neka se u tome dri starog crkvenog obiaja: nije naime dozvoljeno ponovo krstiti one koji su krteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga; taj dar milosti se naime ne prima u ime onog koji krsti, nego u ime Trojstva. I treba se drati onoga to kae apostol: jedan Bog, jedna vjera, jedno krtenje [usp. Ef4,5]. No molimo te da takvima jo revnije podijeli duhovni nauk.

5 8 1 : Pismo "Ta grdmmata"caru Leonu III., izmeu 726. i 730.

To pismo, prije pogreno pripisano Grguru III., u najmanju rukuje u svojoj biti autentino. (E. Caspar). Ono je upueno Leonu III., Izaurijcu, s nadimkom "ikonoklast". Izd.:E. Caspar, Papst Gregor II. und der Bilderstreit, u: Z K G 5 2 (1933) 77m-m (samo grki)/ MaC 12.966A-C (grki); 965 (latinski) / HaC 4.8AB; 7AB / BarAE za godinu 726. br. 28.

tovanje svetih slika 581 A ti tvrdi da mi tujemo kamenje, zidove i ploe. No, to nije tako kao to ti, care, kae, nego radi naeg podsjeanja, radi bodrenja, kako bi se pomou njihovih imena, zazivanja i slika na tromi i neosjetljivi duh uzdigao; a ne (tujemo ih) kao bogove, kao to ti kae. Daleko to bilo (od nas)! Mi ne polaemo nadu u to. I ako je to Gospodinova slika, mi kaemo: Gospodine Isuse Kriste, Sine Boji, priteci nam u pomo i spasi nas. A ako je (slika) njegove svete Majke, mi kaemo: sveta Bogorodice, Majko Gospodinova, zauzmi se kod svog Sina, naeg pravog Boga, kako bismo spasili svoje due. Ako je pak (slika) muenika: sveti prvomuenie Stjepane, ti koji si svoju krv prolio za Krista jer si odvano govorio; zagovaraj nas. I kod svakog muenika koji je podnio muenitvo mi govorimo tako, i preko njih aljemo takve molitve gore. I nije to tako, kao to ti care kae, da mi muenike zazivamo kao bogove.

G R G U R III.: 18. oujka 731. - 28. (29.?) studenog 741.

582-583: Pismo "Magna nos habuit" biskupu Bonifaciju, oko 732.

Izd.: Tangl: MGH Epistulae selectae 1 5 0 si (= Pismo 28) / Dummler: M G H Epistulae III 27923i 34si [= * 5 8 3 ] / Jaff, Monumenta Moguntina 93 / PL 89.577BC / Gracijan, Decretum, p. III, dist. 4, c.52 (Frdb 1,1382) [= * 5 8 2 ] ; na nav. mj. p. II, cs.13, q.2, c.21 (Frdb 1,728) [= * 5 8 3 ] . - R e g : J R 2 2 3 9 ; BoeW l,4,br.21.

162

Krtenje s dvojbenom valjanou Nalaemo da one za koje tvrdi da su ih krstili pogani, ako je tome tako, da ih ponovno krsti u ime Trojstva.... Naime, zapovijedamo da se krste i oni, koji sumnjaju da li su krteni ili ne, ili koje je krstio sveenik koji Jupitru rtvuje i jede rtveno meso. Misna rtva za umrle Pitao si kako bi znao, da li je za umrle dozvoljeno prikazivati prinose. Sveta crkva misli ovako, neka svatko za svoje mrtve, zaista krane, prikazuje rtve i neka ih sveenik spominje. I premda smo svi podloni grijehu, primjereno je da sveenik spominje i posreduje za umrle katolike. No takvo to nije dozvoljeno initi za bezbone, premda su bili krani. 583 582

Z A H A R I J A : 10. (3.?) prosinca 741. - 22. (15.?) oujka 752. 586: Pismo "Suscipientes sanctissimae fraternitatis" Mainza, 5. studenog 744. Bonifaciju nadbiskupu

To pismo je odgovor na izgubljeno Bonifacijevo pismo. Izd.: Tangl: M G H Epistulae selectae 1107 (= Pismo 58) / Dummler: M G H Epistulae HI 31524-38 / Jaff, Monumenta Moguntina 135 (= Pismo 4 9 ) / PL 89.928BC (= Pismo 6). - Reg.: JR 2 2 7 1 ; B o e W l,10,br.47.

Simonija ( 2) Pronali smo [u Bonifacijevom pismu papi] da nam ti takve stvari poruu- 586 je kao da mi iskrivljujemo kanone, kao da nastojimo prekinuti predaju otaca, i da smo po tome, to neka je daleko (od nas), s naim klericima upali u krivovjerje simonije, primajui i traei da nam daju nagrade oni kojima smo podijeli palije, te da zahtijevamo od njih novac.... [Bonifacije je opomenut da takvo to vie nepie],}er mi primamo kao neto teko i nepravedno, kad nam se pripisuje ono to mi u potpunosti odbacujemo. Neka bude daleko od nas i od naih klerika, da bismo za novac prodavali ono to smo primili kao dar po milosti Duha Svetoga ... Mi naime kanjavamo anatemom sve koji bi se usudili dar Duha Svetoga prodavati za novac.

587: Sinoda u R I M U , 3. sjednica, 25. listopada 745.

Bonifacije je sveenika Klementa, koji potjee iz kotske, u Rimu tuio sljedeom optubom: "On uvodi idovstvo: on naime tvrdi da jedan kranin smije, ako eli, uzeti za enu udovicu svog

163

umrlog brata. On se protivi vjeri svetih otaca kad kae daje Krist, Sin Boji, kad je siao u pretpakao, oslobodio sve koje je podzemlje dralo zarobljene, kako vjernike tako i nevjernike, potovatelje prav o g B o g a kao i tovatelje idola. On isto tako tvrdi i mnoge stvari o predodreenju Bojem, od kojih se die kosa na glavi, i to se protivi katolikoj vjeri"; izd. M.Tangl: M G H Epistulae selectae 11 1219-25. Slinu zabludu, daje Krist kad je siao u podzemlje odande spasio sve koji su ga priznavali za Boga, odbacio je ve Grgur I. time to je zanijekao spasenje onima koji su imali samo mrtvu vjeru (Pismo "Memor bonitatis " sveeniku Grguru, svibanj 567.: M G H Epistulae 1 4 5 8 , = Registrum epistolarum VII 15 / PL 77,869 si; JR 1461). Izd.: Tangl: M G H Epistulae selectae 1 1 1 8 (= Pismo 59) / Dummler: M G H Epistulae III / PL 89.835D. - Reg: A.Werminghoff: NArch 24 (1899) 466 si; B o e W 1,13, br.58. 32134.39

Silazak Krista u podzemlje 587 ... Klementa koji je u svojoj ludosti odbacio odredbe otaca kao i sve sinodalne akte, koji i za krane uvodi idovstvo kad propovijeda da se uzme (za suprugu) enu umrlog brata, i koji osim toga propovijeda daje Gospodin Isus Krist, kad je siao u pretpakao odande oslobodio sve, pobone i bezbone, treba razrijeiti svih sveenikih slubi i kazniti ga okovima anateme.

588: Pismo "Virgilius et Sedonius" Bonifaciju nadbiskupu Mainza, 1. srpnja 746. (745.?)
Izd.: Tangl: M G H Epistulae selectae 1141 (= Pismo 68) / Dummler: MGH Epistulae III 336i9-2s / Jaff, Monumenta Moguntina 167 si (= Pismo 58) PL 89.926C (= Pismo 7) / Gracijan, Decretum, p.III, dist.4, c.86 (Frdb 1,1390). - Reg: JR 2276; A.Brackmann, Germania Pontificia l/I (Berlin 1910) 7, br.l; B o e W 1,15, br.66.

Za krtenje potrebna nakana i oblik 588 Neki su (nas) obavij estili, da j e u toj pokraj ini bio sveenik koj i nikako nij e znao latinski, te dok je krstio, ne znajui latinski govor, iskrivio je jezik govorei: "Baptizo te in nomine Patria er Filia et Spiritus Sancti". Zbog toga daje, tvoje asno bratstvo, takve mislilo ponovno krstiti. Ali... ako onaj koji je krstio nije unio zabludu ili krivovjerje, nego je samo zbog neznanja iskrivio rimski govor, govorei kod krtenja kao to smo gore rekli, ne moemo se suglasiti da se (takvi) ponovno krste...

589: Pismo "Sacris liminibus" Bonifaciju nadbiskupu Mainza, 1. svibnja 748.

Izd: Tangl: M G H Epistulae selectae 117319-26 1753-n (= Pismo 80) / Dummler: M G H Epistulae III 357io-24 3589-13 / Jaff, Monumenta Moguntina 186 si (= Pismo 66) / PL 89.943D 944C (= Pismo 11)/ Gracijan, Decretum, p.III, dist.4, c.83 (Frdb 1,1389 si). - Reg: JR 2 2 8 6 s dodacima; B o e W 1,16 si, br.70.

164

Za krtenje potrebna nakana i oblik Doznaje se, daje na onoj [Engleskoj sinodi] bio najozbiljnije donesen i briljivo dokazan ovakav dekret i zakljuak, da tkogod bi bio opran bez zazivanja Trojstva, nema sakrament proporoenja. To je potpuno istinito; ako bi netko bio uronjen u krsni zdenac bez zazivanja Trojstva, taj nije usavren, ako nije bio krten u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.... Na gore spomenutoj sinodi su sveenici razmotrili i ovo: ako netko kod krtenja ne bi spomenuo i samo jednu osobu Trojstva, to ne bi moglo biti krtenje; stoje zaista i istina, jer ako netko nije ispovjedio jednog od svetog Trojstva, ne moe biti potpun kranin. 589

(STJEPAN II.: 23. - 25.oujka 752.)

(Umro je dan prije posveenja, i zbog toga se, prema starom obiaju, ne ubraja meu pape.)

S T J E P A N II. (III.): 26. oujka 752. - 26. travnja 757. 592: Odgovori iz Quiercya (Oise) god. 754.
Ti (odgovori) su dani jednom samostanu u Francuskoj kad je papa boravio u Quiercyu. Spomena vrijedni su i odgovori o enidbi i njezinom nepotpunom razrjeenju. Izd.: PL 89.1027BC / MaC 12.561D / HaC 3.1988AB. - Reg.: JR 2315.

Oblik krtenja (Odgovor 14.) O onom sveeniku koji je na primitivan nain ovako krstio: Uranjam u ime Oca i Sina uranjam i Duha Svetoga uranjam, a taj sveenik i ne zna, je li onaj koji ga blagoslovio bio biskup: treba potpuno odbaciti onoga koje ne zna za svoje reenje ...; djeca pak koju je on, makar primitivno, krstio u ime svetog Trojstva, ostaju u tom krtenju.

592

PAVAO I.: 29. svibnja 757. - 28. lipnja 767. STJEPAN III. (IV.): 7 kolovoza 768. - 24. sijenja 772. H A D R I J A N I.: 9. veljae 772. - 25. prosinca 795. 595-596: Pismo "Institutio universalis" panjolskim biskupima, izmeu 785. i 791.
Jedan je prijepis pisma sauvan u Codex Carolinus (Pismo 95 MGH) / Pismo 83 PL). Tekst o predodreenju (*596) ponovljen je doslovce u pismu Hadrijana I. "Audientes arthodoxam" biskupu Egili iz Elvire (Granada) (MGH Epistulae III 644-647 = Codex Carolinus, Pismo 96 / PL 98,343; usp.

165

JR 2445). Pismo je uzeto iz jednog izgubljenog djela Fulgencija Ruspijskog, iz njegovog pisma Eugipiju. Izd. [*595; 596]: W.Gundlach: MGH Epistulae III 63733-3?; 6 4 2 6 / PL 98.376AB; 383B-384A. -Reg.: J R 2 4 7 9 .

Zablude

adopcijanista

... Iz vaih je krajeva k nama dolo izvjee, da se neki biskupi koji tamo borave, tj. Elifand i Askarik s drugim svojim istomiljenicima, ne stide ispovijedati daje Boji Sin usvojen; takvo bogohulstvo se nije usudio iznijeti niti jedan zaetnik krivovjerja, osim onaj bezboni Nestorije, koji je ispovijedao daje Sin Boji samo ovjek. Predodreenje Ono pak to neki od njih kau, daje predodreenje za ivot ili za smrt u Bojoj moi a ne u naoj; oni kau: "zato pokuavamo (dobro) ivjeti, kad je to u Bojoj moi?"; drugi pak kau: "zato molimo Boga da nas napast ne svlada, kao da (on) odluuje o slobodi, a to je u naoj moi?" Zaista, nikakav razlog ne mogu navesti niti primiti oni koji ne znaju za djelo blaenog Fulgencija, biskupa, upuenog sveeniku Eugipiju, protiv govora nekog Pelagija...: "Bog je dakle u vjenoj svojoj nepromjenjivosti pripremio ine milosra i pravednosti...; pripremio je dakle zasluge za ljude koji se budu opravdali; pripremio je i nagrade onima koji se budu proslavili; zlima pak nije pripremio zlu volju ili zla djela, nego im je pripremio pravedne i vjene muke. To je vjeno predodreenje buduih Bojih ina, i kao to spoznajemo da nam je apostolsko uenje tako uvijek predlagalo, tako trebamo to takoer s pouzdanjem propovijedati.

2. N I C E J S K I S A B O R (7. opi): 24. rujna - 23. listopada 787.

Nastojanjem carice Irene borba protiv svetih slika, koja je u Bizantskom carstvu bila splasnula ve od vremena Leona III., god. 726., bila je s vremenom potisnuta. Crkveno uenje o svetim slikama je na ovom saboru bilo sveano proglaeno. Zbog nespretnog latinskog prijevoda dolo je do toga da je njegovo (saborsko) uenje bilo napadnuto na sinodi u Frankfurtu.

600-603: 7. sjednica, 13. listopada 787.

Definicija sastavljena na 7. sjednici bila je sveano proglaena na 8. sjednici, 2 3 . listopada. Izd.: MaC 13,377C-380B / C O e D 3 1 3 536-13 734 / HaC 4,456A-D.

166

Definicija o svetim slikama ... Hodajui istovremeno i kraljevskom stazom i slijedei Bogom objavljeno uenje naih svetih otaca i predaje Katolike crkve - mi naime znamo da ona potjee od Duha Svetoga koji u njoj prebiva - mi smo zakljuili sa svom briljivou i savjesnou da se u svete Boje crkve, na sveto posue i ruho, na zidove i ploe, na kue i uz puteve postave kako likovi dragocjenog i ivotvornog kria tako i asne i svete slike, bilo da su one od boje, kamena ili nekog drugog prikladnog materijala; (to vrijedi) za slike naeg Gospodina i Boga i Otkupitelja Isusa Krista, nae neokaljane Gospodarice, svete Bogorodice, tovanja vrijednih anela, te svih svetih i pobonih ljudi. to ee naime budu oni promatrani kroz slikoviti prikaz, to ee e i oni koji budu promatrali biti potaknuti da se sjete pramodela slike, da eznu za njima i da im upute pozdrav i ponizno tovanje; ipak ne pravo klanjanje, koje prema naoj vjeri pripada samo boanskoj naravi, nego tako kao to se iskazuje tovanje liku dragocjenog i ivotvornog kria, svetim Evaneljima, drugim svetim i blagoslovljenim predmetima, kojima se za njihovo tovanje prinose tamjan i svijee, kao stoje to takoer bio poboni obiaj kod starih. "tovanje slika naime prenosi se na njihov pram o d e l " 1 . Tko tuje sliku tuje na njoj prikazanu osobu. Tako e naime biti uvrena predaja Katolike crkve koja je prihvatila Evanelje od (jednog) kraja (Zemlje) do (drugog) kraja; tako, ukoliko se drimo predaje [usp. 2 Sol 2,15] koju smo primili, slijedimo Pavla, koji je govorio u Kristu [usp. 2 Kor 2,17], itav boanski niz apostola i svetost otaca; tako proroki pjevamo pobjedniku himnu Crkvi: "Budi mnogo puta pozdravljena, keri Sionska, navijetaj, keri Jerzualemska, veseli se i uzvikuj iz svega svog srca: Gospodin je uzeo od tebe nepravde tvojih protivnika, ti si osloboena iz ruku svojih neprijtelja; Gospodin je Kralj u tvojoj sredini; ti nee gledati vie nikakvu propast" [Sol 3,14 si. Septg.] i mir e vladati u tebi zauvijek. Oni koji se usuuju drugaije misliti ili nauavati; ili koji u skladu s neasnim krivovjernicima odbacuju crkvenu predaju i izmiljaju bilo kakve novotarije; ili odbacuju neto od onoga to je Crkvi posveeno, knjigu Evanelja, lik Kria, slikoviti prikaz ili relikvije nekog svetog muenika; ili koji krivim i prepredenim putevima (ele neto) pronai kako bi makar samo u jednoj toki potkopali obvezatnu predaju Katolike crkve; ili kako bi blago crkve i svetih samostana upotrijebili u obine svrhe; za njih mi odreujemo: ako se radi o biskupima ili klericima, da ih se smijeni; ako se pak radi o monasima ili laicima, da ih se iskljui iz zajednitva. 600

601

602

603

*601

Bazilije Veliki, De piritu Sancto 18, br.45 (B.Pruche [SouChr 17bis; Pari 1968 2 ] 4 0 6 i 9 si / PG 32.149C); to vrijedi kao "klasino mjesto" za tovanje svetih slika.

167

604-609: 8. sjednica, 23. listopada 787.

Izd. [*604; 605-609]: MaC 13.419E-421 A; 416A-C / HaC 4.488CD; 484C-E. [*604; 606-609]: C O e D 3 1 4 0 i M 2 ; 13728-1383.

Izbori za svete slube 604 Svaki od (svjetovnog) vladara izvren izbor nekog biskupa, sveenika ili akona bit e nevaljan prema kanonu [Canones Apostolorum 30] koji kae: Ako se neki biskup slui svjetovnim vladarom i pomou njega doe do neke Crkve, takav treba biti smijenjen i iskljuen, kao i svi koji s njim saobraaju. Naime, tko treba biti uzdignut na biskupsku ast, treba biti izabran od biskupa, kao to su to odredili sveti oci u Niceji u kanonu [kan.4] koji kae: najbolje je da biskupa postave svi (biskupi) pokrajine. Ako bi pak zbog velike potrebe, ili zbog duljine puta, to bilo teko, onda se na istom mjestu u svakom sluaju trebaju sastati trojica, te ako su i nenazoni suglasni i ako daju pristanak preko pisama, onda treba izvriti posveenje; potvrdu pak tog dogaaja treba u svakoj pokrajini ostaviti metropolitu. O slikama, ovjetvu Kristovu i crkvenoj predaji 605 606 607 608 Mi prihvaamo asne slike; one pak koji ne misle tako kanjavamo anatemom... Tko ne ispovijeda daje Krist, na Bog, po svom ovjetvu ogranien, neka bude kanjem anatemom. Tko ne dozvoljava tumaenje Evanelja pomou slika, neka bude kanjen anatemom. Tko ne potuje (slike) koje nose ime Gospodinovo, ili njegovih svetaca, neka bude kanjen anatemom. Tko odbacuje itavu crkvenu predaju, pisanu ili nepisanu, neka bude kanjen anatemom....

609

610-611: Pismo "Si tamen licet" panjolskim biskupima, izmeu 793. i 794.
Izd. [*610; 611]: A.Wenninghoff: MGH Leges III, = Concilia 2/1 (1904) 1236-9; 123is-39 / M a C 13.865D-866D / HaC 4.866B-867A. - Reg.: JR 2482.

Zablude 610

adopcijanista

Meu ostalim treba odbaciti i obrazloenje za nevjeru o posvojenju po tijelu Isusa Krista, Sina Bojeg, koje se oslanja na lane razloge; tamo se itaju naslage 168

bezbonih rijei (napisane) neprimjerenom pisaljkom. To Katolika crkva nije nikada vjerovala, nikada nauavala, nikada nije dala suglasnost krivim vjernicima. ... Sam je [Krist] naime o sebi obznanio iji je Sin, kadje ustvrdio daje ljudima objavio Oevo ime. On naime kae: "Objavio sam ime Tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta" [Iv 17,6]. Tadje objavio Oevo ime ljudima, kadje obznanio daje on istiniti a ne zamiljeni Sin Oev, njegov pravi a ne posvojeni. Treba naglasiti da se kae: "ljudima koje si mi dao". Takvi naime nisu od onih ljudi koje mu je dao Otac, to vie koje je on izabrao s Ocem prije postanka svijeta, koji ispovijedaju daje on posvojeni a ne pravi Sin, kao daje ikada bio stran Ocu, ili daje po tijelu koje je uzeo postao njemu stran; jer da Rije postane tijelom, postojala je jedna volja Oca i Sina, kao stoje napisano: "Htio sam vrsti tvoju volju, Boe moj" [Ps 40,9]. Ovako drugdje kae: "Uzlazim Ocu svome i Ocu vaem" [Iv 20,17]. Izriito je naime kazao "svome" i "vaem"; njegovom naime, ne po milosti nego po naravi, naem pak po milosti posvojenj a. Sinje bio uvijek, jer je i Otac bio uvijek. On ga naime uvijek i svugdje izriito naziva svojim Ocem. On kae "Otac moj radi sve do sada i ja radim" [Iv 5,17], i opet: "Oe, proslavi Sina svoga i Sin e tvoj proslaviti tebe" [Iv 17,1], i: "to mije Otac moj dao, vee je od svega" [Iv 10,29]. Ako pak oni u svom lukavom uzmicanju kau, da oni misle kako se sve to to smo iznijeli odnosi samo na botvo Sina Bojeg, neka nam kau gdje je on ikada sa zajednikim osjeajem s nama izgovorio "Oe na". On kae "Znade naime va Otac, to vam treba. [Mt 6,8]. Ne kae "na", kao da bi s nama bio posvojen po milosti. I drugdje "Budite dakle savreni, kao stoje savren Otac va nebeski" [Mt 6,8]. Zato ne kae "na"? Jer je drugaije na a drugaije njegov. Opet ponovno kae: "Ako dakle vi, iako zli, znadete dobrim darovima darivati svoju djecu, koliko e vie Otac va nebeski dati dobar duh onima koji ga zaitu?" [Lk 11,13], i tako dalje. O tome kae i Pavao, izabrana posuda: Bog nije oprostio svom vlastitom Sinu, nego ga je predao za sve nas" [Rim 8,32]. Znademo naime, da nije predan po botvu, nego po tome stoje bio pravi ovjek. 612-615: Sinoda u F R A N K F U R T U (na Majni), oko lipnja 794.
Kralj Karlo Veliki je elio da ta sinoda bude priznata kao opa, te da bude izjednaena s 2. nicejskim saborom (usp. *600). Zbog toga se pobrinuo za to da budu poslana dva izaslanika Apostolske Stolice. U njihovoj nazonosti je ponovno osueno krivovjerje adopcijanista, koje je pod predsjedanjem Karla Velikog ve odbacila sinoda u Regensburgu 792. godine. Prije svega toga je u prilog adopcijanista biskupima Franake poslano pismo, koje su sastavili biskupi panjolske i Galicije, a koje je napisao nadbiskup Elipand iz Toleda god. 7 9 2 7 3 . (MGH Concilia 2/1, 111-119 / PL 101, 1321D-1331B). To pismo je iscrpno pobijeno na sinodi u Frankfurtu. Isto tako je sinoda u Frankfurtu, zbog krivog prijevoda, odbacila zakljuke 2. nicejskog sabora o tovanju slika (Kapitulare, kan.2; Izd. kao za *615; Libri Carolini de imaginibus: MGH Concilia 2, dodatak / PL 98,989-1248); ali je Hadrijan I. stao iza 2. nicejskog sabora (PL 89,1247-1292). Izd. [SinodaIno pismo]: A.V/erminghoff:MGHLegesIII, = Concilia2/1, 1444-9 l49i6-32 150i.i 1522-6 / PL 101.1332C 1337C-1338B 1340B / MaC 13.884E-885A 890B-891A 893B / HaC 4.883DE 888D-889B 8 9 1 B . - [ K a p i t u l a r i , kan.l]: MGH nav. mj. 16521-25 /MaC 13.909C / HaC 4,904C / PL 97.191B. - Reg.: A.Werminghoff, u: NArch 24 (1899) 4 7 2 si.

169

a) Sinodalno pismo biskupa Franake biskupima panjolske Pobijanje 612 adopcijanstva

... Na poetku vae knjiice nalazimo ono to ste vi napisali: "Ispovijedamo i vjerujemo daje Bog, Sin Boji, roen od Oca prije svih vremena, bez poetka, suvjean i istobitan ne po posvojenju, nego po roenju". Takoer, neto kasnije, ita se na istom mjestu: "Ispovijedamo i vjerujemo daje on uinjen od ene, uinjen pod zakonom [usp. Gal 4,4] nije Sin Boji po roenju nego po posvojenju, ne po naravi nego po milosti". Evo kako se zmija sakrila meujabuke raja da prevari neoprezne... U ispovijesti nicejskog obrasca vjerovanja ne nalazimo daje reeno niti ono to ste nadalje dodali "u Kristu su dvije naravi i tri supstancije" [usp. *567] i "poboanstvenjeni ovjek" i "poovjeeni Bog". Stoje ljudska narav, ako ne dua i tijelo? I koja je (razlika) izmeu naravi i supstancije, da bismo trebali govoriti o tri supstancije, a ne jednostavnije kako su govorili sveti oci, ispovijedajui daje Gospodin na Isus Krist pravi Bog i pravi ovjek u jednoj osobi? Osoba Sina je naime ostala u svetom Trojstvu; toj osobi je pridola ljudska narav da bude jedna osoba, Bog i ovjek, a ne poboanstvenjeni ovjek ili poovjeeni Bog, Bog ovjek i ovjek Bog: zbog jednosti osobe jedan je Boji Sin, a isti je i Sin ovjeji, potpun B o g i potpun ovjek. Potpun ovjek nije osim po dui i tijelu a mi ne nijeemo, da je u Kristu to troje, to jest botvo, dua i tijelo. Ali jer se kae daje on pravi B o g i ovjek, nazivom B o g oznaava se sve stoje Boje, a (nazivom) ovjek podrazumijeva se sve stoje ljudsko. Zbog toga je dovoljno ispovijedati daje u njemu jedna potpuna supstancija botva a druga ovjetva.... Crkvena predaja obiava govoriti o dvije supstancije u Kristu, Bojoj naime i ljudskoj....

613

614

Ako je naime pravi B o g onaj koji se rodio od Djevice, kako onda moe biti posvojen ili sluga? Naime, nikada se neete usuditi Boga nazivati slugom ili posvojenim; a kadje prorok njega nazvao slugom, to nije (uinio) zbog slunikog odnosa, nego zbog ponizne poslunosti kojom je postao Ocu "posluan do smrti" [Fil 2,8].

b) Kapitulari sinode Osuda 615 adopcijanista

Kan. 1.... Na poetku kapitulara govori se o bezbonom i bezonom krivovjerju Elifanda, biskupa toledske stolice, i Feliksa (biskupa) orgelskog i njihovih sljedbenika, koji su krivo razmiljajui nauavali posvojenje Sina Bojeg: to su svi najsve170

tiji oci i odbacili i jednoduno se (tome) usprotivili, te su odredili da to krivovjerje treba u potpunosti iskorijeniti iz Svete crkve. L E O N III.: 27. prosinca 795. - 12. lipnja 816. 616-619: Sinoda u FRIAULU, 796. ili 797.: Vjeroispovijest
Ta sinoda odrana je pod vodstvom akvilejskog patrijarha Paulina u Friaulu (Venecija). Izd. [*616-618; 619]: A.Werminghoff: M G H L e g e s III, = Concilia2/T, 18724-188s; I8819-34 /PL 99, 293B-294A; 2 9 4 C D / MaC 13.842E-843C; 843E-844B. - Reg.: A.Werminghoff, u: NArch 24 (1899)474.

Boansko Trojstvo [Poslije carigradskog obrasca vjerovanja slijedi;] Ispovijedam naime sveto, savreno, nedjeljivo i neizrecivo i istinito Trojstvo, to jest Oca i Sina i Duha Svetoga, jedno u jedinstvenoj naravi, jer je Bog trojstven ijedan: trojstven naime po razliitosti osoba; jedan pak po nedjeljivoj supstanciji botva. Vjerujemo dakle u te tri osobe... ne zamiljene niti samo naznaene, nego prave, subzistentne, suvjene, jednake i istobitne.... Naime Otac, pravi Bog, uistinu je i zaista Otac, koji je rodio iz sebe, to jest iz svoje supstancije, bezvremenski i bez poetka, pravog Sina, suvjenog, istobitnog i jednakog sebi. I Sinje pravi Bog, on je uistinu i zaista Sin, koji je roen od Oca prije svih vjekova, bezvremenski i bez ikakvog poetka.... I nikada nije bio Otac bez Sina, niti Sin bez Oca.... I Duh Sveti je naime pravi Bog, on je uistinu i zaista Duh Sveti; ne roen, ne stvoren, nego on proizlazi od Oca i Sina, bezvremenski i neodjeljivo. On uvijek jest, bio je i bit e istobitan, suvjean i jednak Ocu i Sinu. I nikada Otac ili Sin nisu bili bez Duha Svetoga, niti je Duh Sveti bio bez Oca i Sina. Zbog toga je djelovanje Trojstva nedjeljivo, i u svetom Trojstvu nita nije razliito, niti drugaije, niti nejednako: nita nije po naravi podijeljeno, niti u odnosu na osobe pomijeano, nita nije niti vee niti manje, niti ranije niti kasnije, niti nie niti vie; nego je jedna i jednaka vlast, jednaka slava, te vjekovjeno i suvjeno i istobitno velianstvo.... Krist naravni a ne posvojeni Sin Boji Od tog neizrecivog Trojstva samo je osoba Rijei, to jest Sin ... siao s neba, odakle nikad nije otiao. Utjelovljen po Duhu Svetom i od uvijek djevice Marije, postao je pravi ovjek a ostao je i pravi Bog. 171 619 616

617

618

Nije ljudsko roenje u vremenu bilo suprotno onom boanskom i bezvremenskom roenju, nego je u jednoj osobi Isusa Krista, pravi Boji i pravi ovjeji Sin, nije Sin ovjeji jedan a Sin Boji drugi, nego je jedan te isti i Boji i ovjeji Sin, u obje naravi, boanskoj naime i ljudskoj, pravi Bog i pravi ovjek, ne zamiljeni Boji Sin, nego pravi; ne posvojeni nego vlastiti, jer nikada nije bio stran Ocu zbog ovjeka kojeg je uzeo. On sam je kao ovjek roen bez grijeha, jer je samo on, novi ovjek, utjelovljen po Duhu Svetom i od bezgrjene Djevice. Istobitan Bogu Ocu po njegovoj, to jest boanskoj naravi; istobitan i majci, bez ljage grijeha, po naoj, to jest ljudskoj naravi. Zbog toga ispovijedamo daje on u obje naravi vlastiti a ne posvojeni Sin Boji, jer je on isti, uzevi ovjeka, nepomijeano i neodjeljivo i Boji i ovjeji Sin. Po botvu je naravni (Sin) Oev, po ovjetvu je naravni (Sin) majke; a vlastiti Sin Oev je u obojem....

STJEPAN IV. (V.): 22. lipnja 816. - 24. sijenja 817. PASHALI.: 25. sijenja 817. - 11. veljae 824. EUGENII.: veljae/svibnja 824. - kolovoza827. VALENTIN: kolovoza - rujna 827. GRGUR IV.: rujna (?) 827. - sijenja 844. SERGIJE II.: sijenja 844. - 27. rujna 847.

L E O N IV.: 10. travnja 847. - 1 7 . srpnja 855.

620: Sinoda u PAVIJI, god. 850.

Izd.: W.Hartmann: M G H Leges IV, = Concilia 3 (1984) 223is -29 / MaC 14.932E-933B / HaC 5,27 A-C.

Sakrament 620

bolesnikog pomazanja

Neumornim propovijedanjem treba objaviti narodu onaj spasonosni sakrament koji preporuuje apostol Jakov govorei: "Boluje li tko meu vama? ... oprostit e mu se" [Jk5,14 st\; sigurno je to veliko i vrlo poeljno otajstvo, po kojem se, ako se vjerno ite, i oprataju grijesi a dosljedno vraa se i tjelesno zdravlje.... Ipak treba znati i ovo, ako je naime onaj koji boluje u stanju javne pokore, nee moi stei lijek tog otajstva, ako nije prije, dobivi oprotenje, zasluio priest tijela i krvi Kristove. Ne moe se onome kome su zabranjeni ostali sakramenti zbog nikakvog razloga dozvoliti da se koristi tim (sakramentom).

172

621-624: Sinoda u QUIERCYU, svibanj 853.

Sinoda se odravala pod predsjedanjem nadbiskupa Hinkmara iz Reimsa u Quiercyu. Ona je upravljena protiv uenja monaha Gottschalka iz Orbaisa protiv dvostrukog predodreenja. Gottschalka je ve 848. osudila sinoda u Mainzu, i 849. sinoda u Quiercyu. Izd: W.Hartmann, na *620 nav. mj. 2977-32 / MaC 14.920D-921C / HaC 5.18C-19B / PL 125.63C-64A; nie e biti navedena pojedina poglavlja, protumaena u Hinkmarovom Depraedestinatione Dei et libero arbitrio posterior dissertatio: PL 125.129D-130A (= pogl. 1) 183C (= pogl. 2) 211C (= pogl. 3) 2 8 2 B (= pogl. 4). - Reg.: NArch 26/HI (1901) 619.

ovjekova slobodna volja i predodreenje Pogl. 1. Svemogui je Bog sazdao ovjeka ispravno, sa slobodnom voljom, i postavio ga u raj, te je elio da ostane u svetosti pravde. Sluei se loe slobodnom voljom ovjek je sagrijeio i pao, te je postao gomila za propast 1 za itav ljudski rod. Dobri i pravedni B o g je iz te gomile za propast, po svom predznanju izabrao za ivot one koje je po milosti predodredio [Rim 8,26; E/1,11] i njima je predodredio vjeni ivot; za druge pak, koje je prema sudu pravednosti ostavio u gomili za propast, znao je da e propasti, ali ih nije predodredio da propadnu; predodredio im je naime vjenu kaznu, jer je pravedan. I zbog toga kaemo da (postoji) samo jedno Boje predodreenje, koja se odnosi na dar milosti ili na kaznu pravednosti. Pogl. 2. Slobodnu volju smo izgubili u prvom ovjeku, a nju smo natrag dobili po Kristu, naem Gospodinu: imamo i slobodnu volju za dobro, koju milost predusree i pomae, a imamo i slobodnu volju za zlo, koju je milost napustila. Imamo dakle slobodnu volju, jer je milou osloboena i (jer je) milou izlijeena od iskvarenosti. Pogl. 3. Svemogui Bog "eli da se svi ljudi spase" [1 Tim 2,4], bez iznimke, premda se nee svi spasiti. To pak da se neki spaavaju, dar je Spasitelja; to pak da neki propadaju krivnja je onih koji propadaju. Pogl. 4. Kao to nema, niti je bilo, niti e biti, ijednog ovjeka iju narav Isus **24 Krist, na Gospodin, nije uzeo u sebe, isto tako nema, niti je bilo, niti e biti ijednog ovjeka za kojeg on nije trpio; premda nee svi biti spaeni otajstvom njegova trpljenja. To pak da nee svi biti spaeni otajstvom njegova trpljenja ne odnosi se na veliinu i na obilje otkupnine, nego se odnosi na vjernike i na one koji ne vjeruju onom vjerom "ljubavlju djelotvornom" [Gal 5,6]; jer aa ljudskog spasenja, koja je pripremljena naom slabou i boanskom snagom, ima u sebi to da koristi svima: ali ako se ne pije, ne lijei. 621

tili

"621

Usp. Augustin, Pismo 190, pogl.3, br.9 (CSEL 57,144 / PL 33,859 si); De dono perseverantiae 14, br.35 (PL 45,1014).

173

625-633: Sinoda u VALENCIJI, 8. sijena 855.

Povod za tu sinodu bile su prepirke o predodreenju. Predodreenje samo za blaeni ivot branili su sinodalni oci sinode u Quiercyu pod vodstvom Hinkmara (*621 -624). Dvostruko predodreenje, u smislu strogog aug^tinijanstva, napali su meu ostalim Flur iz Lyona (usp. PL 119,101 si), Prudencije iz Troyesa i biskup Remigije iz Lyona. Prudencije iz Troyesa odbacio je i krivo shvaanje Johannesa Scotusa Eurigene (usp. njegovo djelo De praedestinatione, napisano 851. godine), ali je poglavljima sinode u Quiercyu suprotstavio "protupoglavlje". Sinodom u Valenciji predsjedao je biskup Remigije iz Lyona, koji je na slian nain pobijao sinodu u Quiercyu. Nakon to su se odstranile razlike s obzirom na terminologiju, i nakon stoje odstranjena zabluda Hinkmarovih protivnika u odnosu na njegovo shvaanje, sudionici sinode u Valenciji su na sinodi u Langresu 859. godine, izbacili iz kan. 4 sinode u Valenciji rijei [ * 6 3 1 u u g l a t i m z a g r a d a m a ] , koje su bile upravljene protiv sinode u Quiercyu. Nakon toga su se obje strane pomirile na sinodi u Toulu, te su preuzele Hinkmarovo sinodalno pismo i poglavlja kako iz Quiercya tako i iz Valencije. Izd: W.Hartmann, na *620 nav. mj. 352i6-356 2 6 / MaC 15.3B-7A / HaC 5.89A-91C. -Reg.: NArch 26/IH (1901) 6 2 1 .

Predodreenje 625 Kan. 1.... Sa svom skrbi izbj egavamo nove izraze i preduzetna prianj a, iz koj ih meu braom mogu prije nastati arita svaa i sablazni, nego to bi rastao neki strah Boji. Nesumnjivo pak s potovanjem sluamo i spremno podlaemo svoj razum, te prema mogunosti prihvaamo ono to su za nae spasenje napisali ueni ljudi koji su pobono i ispravno raspravljali rije istine, te koji su i samo sveto Pismo najjasnije tumaili, to jest Ciprijan, Hilarije, Ambrozije, Jeronim, Augustin i ostali koji su usnuli u katolikoj pobonosti. Mislimo da o Bojem predznanju, o predodreenju i o drugim pitanjima u kojima se iskuavaju ne malo uznemirene due brae, treba najvre vjerovati samo ono emu se veselimo da smo crpili iz majinskog krila Crkve. Kan. 2. "Vjerno prihvaamo da Bog znade unaprijed, i daje od vijeka znao, i za dobro koja e initi dobri, i za zlo koje e initi z l i " , jer imamo rijei svetog Pisma koje kae: "Vjeni Boe, koji poznaje skriveno, i koji si poznavao sve prije nego je postalo" [Pnz 13,42]; i drago nam je to prihvaamo da "za dobre znade unaprijed da e samo po milosti biti dobri, te da e po istoj milosti primiti vjenu nagradu; za zle znade unaprijed da e zbog vlastite zloe biti zli, a da e po njegovoj pravednosti biti osueni na vjenu kaznu" : kao to kae psalmist: "Jer B o g ima vlast i Gospodin milosre, da vrati svakome prema njegovim djelima" [Ps 62,12 si] i kao to kae apostolsko uenje: "onima koji postojanou u dobrim djelima itu slavu, ast i neraspadljivost - ivot vjeni; buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdba, nevolja i tjeskoba na svaku duu ovjeju koja ini zlo [Rim 2,7-10].
*626 Flor iz Lyona, Sermo de praedestinatione (PL 119.96D-97 A). Na nav. mj. (97B).

626

174

U istom smislu kae isti na drugom mjestu: "Kad se Gospodin na Isus Krist objavi s neba s anelima svoje moi, u ognju goruem da se osveti onima koji ne spoznae Boga i koji se ne pokoravaju Evanelju Gospodina naega Isusa Krista, oni e biti kanjeni vjenom propau,... kad se bude doao proslaviti u svojim svetima i postati uzvien u svima koji povjerovae [2 Sol 1,7-10]. I Boje predznanje nije nikome nametnulo nikakvu nudu da drugaije ne bi moglo biti, nego je on kao Bog koji poznaje sve i prije nego li nastane, iz svoje svemogue i nepromjenjive uzvienosti unaprijed znao to e onaj uiniti od svoje volje. "Vjerujemo da nitko nije osuen zbog njegovog predsuda, nego po zaslugama vlastite zloe" 1 . "I zli ne propadaju zato jer nisu mogli biti dobri, nego jer nisu htjeli biti dobri, te su po svojoj zloi ostali u gomili za propast, bilo zbog izvornog ili takoer zbog uinjenog zla" 2 . Kan. 3. Ali i o Bojem predodreenju smo mi prema apostolskom autoritetu vjerno utvrdili i ono to kae (apostol): "Zar lonar nema vlasti nad glinom da iz istog tijesta naini posudu sad asnu, sad neasnu" [Rim 9,21] gdje odmah dodaje: "A ako je Bog, hotei oitovati gnjev i obznaniti svoju mo, u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, da obznani bogatstvo svoje milosti na posudama milosra, koje unaprijed pripremi za slavu" [Rim 9,22 si]; vjerno ispovijedamo predodreenje izabranih za ivot i predodreenje bezbonika za smrt; ipak kod izbora onih koji se trebaju spasiti, Boje milosre predusree zaslugu dobra; kod osude pak onih koji trebaju propasti, zasluga zla predusree pravedan Boji sud. "Predodreenjem je Bog odredio samo ono to e sam uiniti ili po nezasluenom milosru ili po pravednom sudu"3, prema Pismu koje kae: "Onaj koji je uinio ono to e biti" [Iz 45,ll:Septg.]\ kod zlih je unaprijed znao za njihovo zlou jer ona proizlazi od njih samih, a nije ju predodredio jer ona ne proizlazi od njega. 627

628

629 Kao Bog, koji je sve obeao, sigurno je unaprijed znao i predodredio da kazna slijedi zasluge njihovog zla, jer je pravedan i jer on ima, kao to kae sveti Augustin 4 , ba o svim stvarima kako vrsto miljenje tako i sigurno predznanje. O tome naime kae izreka Mudraca: "Ismijaima je pripremljen sud, i maljevi koji e udarati srca ludih" [Izr 19,29]. O toj nepromjenjivosti Bojeg predznanja i predodreenja, kod kojeg su budui ini ve uinjeni, moe se dobro razumjeti iz rijei kod Crkvenjaka: "Spoznao sam da sva djela koja je uinio Bog, ostaju uvijeke. Onome stoje Bog uinio ne moemo nita niti dodati niti oduzeti, kako bi ga se bojalo" [Ekl 3,14]. "A da su neki po Bojoj moi predodreeni za zlo", kao da naime ne bi moglo biti drugaije, "to ne
*627 Usp. nav. mj. (99B). Na nav. mj. (100A). *628 Usp. na nav. mj. (99D). * 6 2 9 Usp. Augustin, De praedestinatione sanctorum 17,34 (PL 44,986).

175

samo da ne vjerujemo, nego ako ih ima koji hoe vjerovati u takvo zlo, njih sa svim prezirom kanjavamo anatemom", kao sinoda u Orangeu [*397]. 630 Kan. 4. Isto i o otkupljenju Kristovom krvlju; zbog prevelike zablude koja je nastala zbog te stvari, tako da neki tvrde, kao to to pokazuju njihovi spisi, daje ona (krv) prolivena i za one bezbonike koji su od poetka svijeta pa do Gospodinove muke umrli u svojoj bezbonosti i koji su kanjeni vjenom osudom, protiv one rijei proroka: "Smrti, ja u biti tvoja smrt; paklu, ja u biti tvoj nemir" [Ho 13,14]; mi pak moramo jednostavno i vjerno drati i nauavati ono to je u skladu s evaneoskom i apostolskom istinom, da smatramo kako je ta cijena data za one o kojima sam na Gospodin kae: "Kao stoje Moj sije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin ovjeji, da svaki koji vjeruje, u njemu ima vjeni ivot. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoroenca, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima ivot vjeni [Iv 3,14-16], i apostol kae: "Krist, jednom se prinese da grijehe mnogih podnese [Heb 9,28]. Nadalje poglavlja [- etiri, koja je sabor nae brae na manje oprezan nain prihvatio, zbog njihove beskorisnosti ili ak kodljivosti, te zabluda protivnih istini; ali i drugo-] (i) 19 silogizama vrlo nespretno zakljuenih, premda se hvale da se nisu oslanjali ni na kavu svjetovnu literaturu, u kojima se nalazi vie poruka avla nego li sadraja vjere, elimo potpuno udaljiti od pobonih uiju vjernika, te nareujemo autoritetom Duha Svetoga da se od takvih i slinih (tvrdnji) treba u potpunosti uvati; isto tako mislimo da treba kazniti one koji uvode nove stvari, kako ne bi bili jo vie ranjeni. Kan. 5. Isto tako mislimo da treba najvre vjerovati daje sve motvo vjernika preporoeno "vodom i Duhom Svetim"[Iv 3,5] i po tome uistinu utjelovljeno u Crkvu, i u skladu s uenjem apostola krteno u Kristovu smrt [Rim 6,3] te je u njegovoj krvi oprano od svojih gry eha; jer niti u njima ne bi moglo doi do pravog preporoenja, da nije bilo i pravog otkupljenja; budui da u crkvenim sakramentima nita nije uzaludno, nita varljivo, nego je sve istinito i oslonjeno na svoju vlasitu istinu i iskrenost. Iz itavog pak mnotva vjernika i otkupljenih jedni se spaavaju vjenim spasenjem, jer su po milosti Bojoj vjerno ustrajali u svom otkupljenju, nosei u srcu glas samog svog Gospodina: "Tko ... ustraje do smrti, taj e se spasiti" [Mi 10,22 i 24,13]; drugi pak, jer nisu htjeli ustrajati u spasenju vjere koju su primili na poetku, a milost otkupljenja su uinili uzaludnom zlim uenjem ili ivotom koji su trajno izabrali, te na nikakav nain nisu prispjeli do prihvaanja vjenog blaenstva. [Poziva se na Rim 6,3; Gal 3,27; Heb I0,22sl, 26, 28 si.]. 633 Kan. 6. Isto o milosti po kojoj se spaavaju oni koji vjeruju, i bez koje razumno stvorenje nije nikada ivjelo blaeno, i o slobodnoj volji oslabljenoj u prvom ovjeku po grijehu, a (koja je) po milosti Gospodina Isusa njegovim vjernicima ponovno 176

631

632

uspostavljena i ozdravljena; najpostojanije i punom vjerom ispovijedamo isto ono to su nam sveti oci autoritetom svetog Pisma predali da trebamo drati, ono stoje ispovijedala Afrika sinoda [*222], sinoda u Orangeu [*370-397], ono to su preblaeni prvosveenici Apostolske Stolice [*238-249] drali katolikom vjerom; a u (odnosu) naravi i milosti nisu se drznili ni na koji nain prikoloniti se na drugu stranu. Neprikladna pak pitanja i bablje prie [/ Tim 4,7], kao i mjeavina Scotovih pristaa, koja pravoj vjeri izaziva muninu, a to je (sve) u (ova) vrlo opasna i teka vremena, za sav na trud, jadno i alosno naraslo do rascjepa u ljubavi, mi u potpunosti odbacujemo, kako se kranske due ne bi iskvarile i otpale od jednostavnosti i istoe vjere, koja je u Kristu [2 Kor 11,3], te opominjemo Kristovom ljubavlju da bratska ljubav kanjavajui brani od sluanja takvih stvari.

BENEDIKT III.: srpnja 855. - 17. travnja 858.

N I K O L A I.: 24. travnja 858. - 13. studenog 867.

635-637: Sinoda u RIMU, 862.

Navedni lanci pripisivani su i sinodi u Rimu 863., ali krivo. Prva dva lanka su zasebno prenesena kao umetak u pismo Nikole I. "Quae apud Constantinopolitanam urbem" biskupima Azije i Libije od 13. studenog 866. (tako MGH), i u njegovom pismu "His ita se habentibus" caru Mihaelu iz godine 8 6 3 . (tako starija izdanja). Izd [Pogl. 1-2, drugi 7-8]; E.Perels: MGH Epistulae VI (1925) 56034-5615 (=Pismo 98) / MaC 15,182E-183A;611-612A;658E-659A/HaC5,140E-141A/PL 119,795AB; 855BC. -[Pogl.9, drugi 4]: MaC 15.659B / PL 119.795B. - Reg.: NArch 26/111 (1901) 630; JR nakon 2692.

Zablude

teopasijanaca 635

Pogl. 1 (7). Kao istinito pak treba vjerovati, i na sve naine ispovijedati, daje muku kria po tijelu, podnio samo Gospodin na Isus Krist i Boji Sin, koji je ostao (takav) da po botvu ne moe trpjeti, kao to nas ui katoliki autoritet i kao to nam najobilnije pokazuje uenje svetih otaca. Pogl. 2 (8). Oni pak koji kau, daje Spasitelj na i Gospodin Isus Krist i Boji Sin muku kria podnio i po botvu, to je bezbono i odvratno za katolike due, neka budu kanjeni anatemom.

636

177

Uinak 637

krtenja

Pogl. 9 (4). Svi naime koji kau da se oni koji se preporaaju presvetim izvorom krtenja vjerujui u Oca i Sina i Duha Svetoga ne iste jednako od izvornog grijeha, nake budu kanjeni anatemom.

638-642: Pismo Proposueramus quidem" caru Mihajlu, 28. rujna 865.

Napisano u predmetu Focijevog odcjepljenja. Izd.: E.Perels: MGH Epistulae VI (1925) 465is,i 462M [= * 6 3 8 ] ; 4704-7 47112-15 [= * 6 3 9 ] ; 47433-475io [= * 6 4 0 ] ; 48O25-29 48h -i4 [= *641]; 4853o-486is [= * 6 4 2 ] ; (= Pismo 88) / PL 119.938D-960D (= Pismo 86). - Reg.: JR 2796 s dodacima.

Neovisnost Crkve i Apostolske Stolice 638 Sucu ne sudi niti car, niti sveukupni kler, niti narod 1 ... Prvu stolicu ne sudi nitko" . ...
2

639

Gdje ste itali da su carevi, Vai predasnici, sudjelovali na sinodalnim zasjedanjima, osim na onima gdje se raspravljalo o vjeri, koja je opa, koja je svima zajednika, koja ne pripada samo klericima nego i laicima, openito svim lananima? ... to vie kad se podnosi alba na sud vieg autoriteta, treba traiti jo vii autoritet, dok se postupno ne doe do Stolice, koja e sama izmijeniti predmet na bo|je ako to bude zahtijevao znaaj rasprave, ili e ona bez ispitivanja biti preputena Bojem sudu. Nadalje, ako Nas ne posluate, preostaje da za Nas budete onakvi, za kakve je Gospodin na Isus Krist zapovjedio da smatramo one koji su prezreli sluati Boju crkvu, posebno jer su povlastice Rimske crkve potvrene Kristovim ustima u blaenom Petru, koje su u samoj Crkvi ureene, od davnine obdravane, od svetih opih sabora utvrene, od itave Crkve stalno potovane, nikako se ne mogu smanjiti, nikako oslabiti, nikako izmijeniti, jer temelj koji je postavio B o g ne moe sruiti ljudsko nastojanje, i stoje Bog uspostavio ostaje vrsto i valjano.... Te dakle povlastice dane ovoj svetoj Kristovoj crkvi, koje joj nije dao sabor nego ih je on samo utvrdio i potovao,... tjeraju nas i obvezuju da se brinemo za sve crkve Boje" [usp. 2 Kor 11,28]....
*638 Ta se reenica navodi kao izreka pape Silvestra I.; usp. neautentinu konstituciju pape Silvestra I., odn. pogl 3 i 20 navodne 2. Rimske sinode (PL 8.833D [834D] i 840CD). Ona su preuzeta u: Gracijan, Decretum, p.II, cs.9, q . 3 , c . l 3 (Frdb 1,610). Iz dokumenata navodne sinode u Sinuessi (Latinum), koji su djelo nekog krivotvoritelja iz oko 500. godine; usp. CIPL 1679. Usp. i Liber pontificalis: izd. L. Duchesne 1 (Pari 1886) 72 162 si i LXXIV-LXXV.

640

178

Naime u skladu s kanonima, odluku nieg suda treba predloiti onom koji ima vii ugled, da ga taj ili poniiti ili potvrdi; jasno je dakle da odluku Svete stolice, od koje nema vieg autoriteta, nitko ne moe ponititi [usp. *232], niti je kome doputeno da prosuuje njezinu odluku. Kanoni naime ele da se iz bilo kojeg dyela svije1 ta na nju priziva; priziv pak protiv nje nikome nije doputen" ... Dakle, premda je potvreno ono to smo rekli da se odluka rimskog biskupa ne ponitava, jer to ne trae obiaji, ipak ne rujeemo da se odluka iste Stolice moe izmijeniti na bolje, kad joj je naime ili neto promaklo, ili ako je ona odluila neto narediti kao iznimku, vodei rauna o vremenu i okolnostima ili zbog velikih potreba; itamo naime daje i izvrsni apostol Pavao (dozvolio) da se neto radi kao iznimka, a za to se zna daje kasnije osudio; naime onda, kada ona, to jest Rimska crkva, nakon najpozornijeg razmatranja odlui da (neto) treba uiniti, a ne kada ona odbaci ponovno razmatrati ono stoje dobro definirano... Vas pak molimo, nemojte nanositi nita tetno Bojoj crkvi; ona naime ne nanosi nita tetnog Vaem carstvu, jer ona od vjenog boanstva vie zaziva za njega (carstvo) stabilnost, a stalnom pobonou moli za vae zdravlje i vjeno spasenje. Namojte otimati to njoj pripada; nemojte si prisvajati stoje samo njoj povjereno, znajui naime da upravitelj svjetovnih poslova mora toliko biti udaljen od svega svetog, koliko se ne dolii da se bilo tko iz popisa klerika i bojih vojnika uplie u svjetovne poslove. Uope ne znamo kako bi se oni, kojima je dozvoljeno da budu na elu samo ljudskim stvarima a ne boanskima, usuivali suditi o onima koji upravljaju boanskim stvarima. Bilo je to prije Kristovog dolaska da su neki kraljevi kao tipovi (Krista) bili ujedno i sveenici; - sveta povijest nam govori da je takav bio sveti Melkizedek [usp. Post. 14,18]; - no takvi su, oponaajui avla u svojim udovima, duhom tiranina uvijek nastojali prisvojiti sebi to pripada boanskom tovanju, tako da su se poganski carevi ujedno nazivali veliki sveenici". Ali kad se dolo do pravog kralja i prvosveenika, vie si niti car nije prisvajao prava prvosveenika, niti si je prvosveenik prisvajao ime cara. Isti je naime posrednik izmeu Boga i ljudi, ovjek Krist Isus" (7 Tim 2,5) vlastitim djelovanjem i razliitim astima razluio slube obiju vlasti, hotei se uzdii gore vlastitom spasonosnom ponozniu, da ne bi ljudskom oholou ponovno bio baen u dubine, kako bi i kranski vladari za vjeni ivot trebali prvosveenike, a da bi se prvosveenici sluili carskim zakonima samo za vremenite stvari; kako bi duhovno djelovanje bilo daleko od tjelesnih napada te da se ne bi uplitali u svjetovne stvari, borei se za Boga [usp. 2 Tim 2,4], as druge strane da se ne bi inilo kako onaj predsjeda boanskim stvarima koji je upleten u svjetovne poslove; kako bi se vodila briga za skromnost obaju redova, da se netko ne bi uzoholio oslonjen na oboje i kako bi se odgovarajue zasebno zvanje prilagodilo svojstvima (svakog) djelovanja.
*641 Gelazije I., Pismo Valde miratt' biskupima Dardanije (Srbije), 1.veljae 495., br. 5 (Thl 399).

641

642

179

643-648: Odgovori Bugarima Ad consulta vestra", 13. studenog 866.

Radi se o odgovorima izaslanstvu kneza Bogorisa iz Bugarske, koji je sa svojim narodom bio prihvatio kransku vjeru. Izd.: KPerels: M G H Epistulae VI (1925) 570-599 (=Pismo 99) / MaC 15.403B-429B / HaC 5.355A-384B / PL 119.980C-1015B (= Pismo 97). - Reg.: JR 2 8 1 2 s dodacima.

Bitni oblik enidbe 643 Pogl. 3.... Prema zakonima dovoljna je privola samo onih o ijem se povezivanju radi; ako bi moda kod vjenanja nedostajala ta privola, bilo bi uzaludno sve ostalo, pa bilo potvreno i samim spolnim odnosom, kao to svjedoi velik uitelj Ivan Zlatousti, koji kae: enidbu ne ini spolni odnos, nego volja" 1 .

Oblik i djelitelj krtenja 644 Pogl. 15. Pitate, da li su oni ljudi koji su primili krtenje od njega [lanogsveenika] krani, ili se trebaju ponovno krstiti. Ako su naime krteni u ime najvieg i jedinstvenog Trojstva, sigurno su krani; i one koji su krteni od bilo kojeg kranina ne treba ponovno krstiti;... krtenje ...podijeljeno bilo od preljubnika, bilo od lopova, dolazi primatelju kao neoskvrnjeni dar" [ * 3 5 6 ] . . . . I zato ako zao podjeljuje dobra, ne nanosi tetu drugome nego sebi, i zbog toga je sigurno, da oni nisu niim oteeni koje je krstio onaj Grk, radi one (rijei): Onje onaj koji krsti" [Iv 1,33], to jest Krist, i opet: Bog daje rasti", [1 Kor 3,7], podrazumijeva se: a ne ovjek. 645 Pogl. 71. Nitko ne moe, kolikogod bio neist, oneistiti boanska otajstva, koja su lijek za ienje od svih neistoa. Ne moe naime suneva zraka navui neistou prolazei kroz blato i neistou; zbog toga, kakavgod bio sveenik, ne moe oneistiti ono to je sveto; zbog toga treba primiti priest i od takvog, dok god po sudu biskupa ne bude kanjen: naime kad zli dijele dobra vrijeaju samo sebe, a zapaljena votana baklja oteuje dodue sebe, ali drugima daje svjetlo u tami.... Zato, primite Kristova otajstva od svakog sveenika bez straha, jer sve se isti u vjeri. Pogl. 104. Tvrdite da su u vaoj domovini mnogi krteni od nekog idova, a ne znate da li kranina ili poganina, te pitate to bi trebalo initi. Ako su zaista oni
*643 Pseudo-Ivan Zlatousti, Opus imperfectum in Matthaeum, hom. 32,9 (PG 56,802); usp. Digesta L 17, Rechtsregel 30 (P. Krttger - Th. Mommsen [Berlin 1 9 0 8 1 1 ] 921).

646

180

krteni u ime svetog Trojstva, ili samo u ime Kristovo, kao to itamo u Djelima 1 Apostolskim [2,38; 19,5] (to je jedno te isto, kao to tumai Ambrozije ), sigurno je da njih ne treba ponovno krstiti; ali najprije treba istraiti da lije taj idov bio kranin ili poganin, ili je kasnije postao kranin; ali mislimo da ne treba mimoii ono 2 to o krtenju kae blaeni Augustin : Ve smo dovoljno pokazali, kae on, da krtenje, koje posveuje evaeoskim rijeima, ne zahvaa nikakva zabluda niti djelitelja niti primatelja, ako bilo o Ocu, bilo o Sinu, bilo o Duhu Svetome drugaije misli nego li to kae nebeski nauk"; i opet: Ima nekih od onih koji jo neasno ive, ili koji se nalaze u krivovjerju ili u poganskom praznovjerju, ali takoer i meu njima poznaje Gospodin one koji su njegovi [2 Tim 2,19]. Naime, u onom neizrecivom predznanju, mnogi su unutra za koje se ini da su vani". I na drugom mjestu: I ljudi sporijeg shvaanja, kao to mislim, razumiju da se Kristovo krtenje ne moe obezvrijediti nikakvom pokvarenou niti djelitelja niti primatelja; i opet on kae: "(Krtenje) moe podijeliti odijeljeni, kao to ga moe imati odijeljeni, ali kako ga opasno moe podijeliti; onaj pak kome se podjeljuje moe ga spasonosno primiti, ako ga on sam ne prima kao odijeljen". Kod prihvaanja vjere nema primjene sile Pogl. 41. O onima pak koji odbijaju primiti dar kranstva,... ne moemo vam pisati nito drugo, nego da ih opomenama, poticajima i razlozima, vie nego li silom, uvjerite u pravu vjeru, kao i (u to) da (sada) isprazno misle.... Nadalje, nikako im se ne smije nanijeti nasilje kako bi vjerovali. Naime, nita ne moemo biti dobro to ruj e dobrovoljno [navodi se Ps 53,8; 119,108; 28,7]; Bog naime prima samo dobrovoljnu slubu i samo od onih koji je doborovoljno iskazuju; kad bi naime elio upotrijebiti silu, nitko se ne bi mogao oprijeti njegovoj svemoi. Na priznanje zlodjela ne smije se prisiljavati muenjem Pogl. 86. Kaete da kod vas, kad bude uhvaen lopov ili razbojnik, te ako nijee ono zbog ega je okrivljen, da ga onda sudac tapovima tue po glavi i bode njegove bokove raznim eljeznim iljcima, dok ne istjera istinu; takve stvari nikako ne odobrava niti Boji niti ljudski zakon, jer priznanje mora biti dobrovoljno a ne protiv volje i ne smije se na silu istjerati, nego svojevoljno iznijeti; konano, ako se dogodi da vi i nakon to ste nanijeli te muke, ne pronaete nita od onoga to se kao zlodjelo predbacuje, zar se neete barem onda zacrvenjen' i spoznati kako ste bezbono sudili? No isto tako, ako okrivljeni ovjek, ne mogavi podnijeti takvo to, kae daje poinio neto to nije poinio: molim vas, na koga e se okrenuti veliina takve bez*646 Usp. Ambrozije, De piritu Sancto 1 3 , br.42-44 (PL 16.713B-715A). Za tumaenje te r e e n i c e L B p O.Fdle', Die Taufe im Namen Jesu bei Amrosius: Festschrift 75 Jahre Stella Matutina I (FeldkirchA/orarlberg 1931) 139-150; G.Bareille: DThC 2/1 (1905) 184. Slijede 4 navoda iz Augustina, De baptismo contra Donatistas IV 15, br.22; V 27, br.38; VI 5, br.7 (CSEL 51,247 295 297 302 / PL 43,168 196 197 200).

647

648

181

bonosti ako ne na onoga koji gaje prisilio da takvo to lano prizna? Premda se zna da to nije priznao, nego (samo) izgovorio onaj koji ustima iznosi ono to ne misli u srcu! ... Nadalje, ako slobodan ovjek bude okrivljen zbog zlodjela, ako ve prije nije bilo pronaeno daje kriv za neko zlodjelo, ili neka mu se dokae s tri svjedoka i nametne mu se kazna, ili ako mu se ne bi moglo dokazati, neka se oslobodi poto prisegne na sveto Evanelje da nikako nije uinio ono to mu se predbacuje i neka se zavri taj postupak, kao to svjedoi esto spominjani apostol naroda govorei: zakletva je kao potvrda i kraj svake rasprave" [Heb 6,16] . H A D R I J A N 11.: 14. prosinca 867. - 1 4 . prosinca 872. 4. CARIGRADSKI sabor (8. opi): 5. listopada 869. - 28. veljae 870.
Sabor je sazvan kako bi se odluilo o Focijevom sluaju, koji je 859. godine izazavao raskol. Izvorni je grki tekst dokumenata dodue izgubljen. Ali postoji potpuni prijevod knjiniara Anastazija, kao i skraena grka verzija. Onaj sadri 27 kanona a ova samo 14. Oni si meusobno odgovaraju na sljedei nain: Kan. 1-8 grki (= 1-8 latinski); 9-10 (= 10-11); 11 (= 14); 12 (= 17); 13 ( = 2 1 ) ; 14 (= 27). Taj je sabor kao opi sabor priznat samo u latinskoj Crkvi, i to ne prije 12. stoljea. Izd.: MaC 16.160A-174D (latinski); 397D-405C (grki) / HaC 5.899A-909C; 1097D-1104D / COeD 3 ; 1 6 6 - 1 8 2 / P L 129.150B-160A.

650-664: 10. sjednica, 28. veljae 870.: Kanoni Predaja kao pravilo vjere [Prijevod knjiniara Anastazija] Kan. 1. Ako elimo bez zapreka koraati po ravnom i kralj evskom putu boanske pravednosti, moramo se, kao oni koji uvijek imaju zapaljene svjetiljke koje osvjetljavaju nae korake, drati definicija i duha svetih otaca, koji su u skladu s Bogom. Zbog toga, prema (rijeima) velikog i premudrog Dionizija 2 , njih smatramo i prihvaamo kao drugi (Boji) govor", te o njima s boanskim Davidom najspremnije pjevamo: ista je zapovijed Jahvina, oi prosvjetljuje" [Ps 19,9; citira se i Ps
*648 Taje odredba u oitoj suprotnosti sa zakonodavstvom koje je uveo Inocent IV. protiv krivovjerja. Usp. njegovu konstituciju Cum adversus" od 2 2 . veljae 1244. (BullTau 3,503b-505a), u kojoj on potkrepljuje prestroge zakone cara Fridriha U., kao i konstituciju ,4d extirpanda" od 15. svibnja 1252. (BullTau 3,552b-558b), koja u svojem 25. zakonu zapovijeda ono to odbacuje Nikola I., naime da uhiene krivovjernike treba pod prijetnjom otkidanja udova i smrti prisiliti ... da priznaju svoje krivovjerje i da druge optue..., kao to se prisiljavaju lopovi ili razbojnici" (na nav.mj. 556a). Usp. Pseudo-Dionizije Areopagita, De ecclesiastica hierarchia 1, br. 4 i 5 (PG 3,375-378).

650

651

*651

182

119,105; Izr 6,23; Sir 26,9; Sept.].... Naime, poticaji i opomene boanskih kanona zaista su sline svjetlu, prema njima se razlikuje bolje od goreg, te korisnije i povoljnije od onog to ne koristi, i za koje se zna da ak i teti. Stoga ispovijedamo da emo obdravati i uvati pravila koja su svetoj Katolikoj crkvi predana kako od svetih i vrlo slavnih apostola, tako i od pravovjernih opih i lokalnih sabora kao i od bilo kojeg bogomrjeivog oca i crkvenog uitelja; ureujui prema njima vlastiti ivot i ponaanje i odluujui kanonski da emo sveukupno sveenstvo kao i sve koji se pribrajaju kranskom imenu, podvri kaznama i osudama, kao i suprotno, priznanjima i opravdanjima koja su oni iznijeli i definirali; naime, veliki apostol Pavao opominje nas otvoreno da se drimo predaja svetih, koji su sjali prije, a koje smo primili bilo rijeima bilo u pisanom obliku [usp. 2 Sol 2,15]. tovanje svetih slika Kan. 3. Odreujemo da se sveta slika Gospodina naeg Isusa Krista, Oslobodi- 653 telja i Spasitelja sviju, tuje jednakim potovanjem kao i knjiga svetih Evanelja. Kao to naime svi postiemo spasenje po rijeima govora koje se iznose u knjigama, tako po likovnom slaganju boja, svi i mudri i nepismeni, crpe korist iz onoga stoje pred njima; ono naime to propovijeda i to preporuuje govor u rijeima to isto (ini) i pismo koje je u bojama; dolino je, i u skladu s razumskim razmiljanjem kao i s najstarijom predajom o tovanju, da se i slike u prenesenom smislu, jer se odnose na ono prvotno, potuju i tuju jednako kao i sveta knjiga Evanelja i lik predragocjenog kria. Tko dakle ne tuje sliku Spasitelja Krista, neka ne gleda njegov lik kad on bude doao u Oevoj slavi da bude proslavljen i da proslavi svoje svete [usp. 2 Sol 1,10]; nego neka bude odvojen od njegovog zajednitva i sjaja; a slino i sliku njegove neoskvrnjene Majke i Bogorodice Marije; tovie slikamo i slike svetih anela kao to ih ry'eima predouje boansko Pismo; ali isto tako potujemo i tujemo i (slike) vrlo slavnih apostola, proroka, muenika i svetih mueva, kao i svih svetih. A oni koji se tako ne ponaaju neka budu kanjeni anatemom od Oca i Sina i Duha Svetoga. Jednost ljudske due Kan. 11. Premda stari i novi Zavjet ue da ovjek ima jednu umnu i razumsku 657 duu, a istu misao potvruju bogomrjeivi oci i crkveni uitelji, ipak su neki, koji su se trudili oko bezbonosti i zlih novotarija, doli do toga da su bezono tvrdili kako 183 654 652

655

656

ovjek ima dvije due i svoje su krivovjerje eljeli potvrditi nekim nerazumnim pokuajima. ... 658 I tako ovaj sveti i opi sabor ... pronalazae i zagovornike takve bezbonosti, kao i one koji osjeaju njima slino, glasno kanjava anatemom, te definira i obznanjuje da ba nitko ni na koji nain ne smije drati ili uvati tvrdnje zaetnika te bezbonosti. Tko bi se pak usudio raditi protiv ovog svetog i velikog sabora, neka bude kanjen anatemom i odvojen od vjere i kranskog bogosluja. Sloboda u vodstvu Crkve 659 Kan. 12. Budui da apostolski i saborski kanoni u potpunosti zabranjuju unapreivanje i posvetu biskupa izvedenu vlau i po zapovijedi knezova, i mi jednoglasno odreujemo i donosimo odluku, da se odmah skine onaj koji je po himbenosti ili tiraniji knezova primio posveenje takve asti, jer je taj elio ili pristao da ima taj Boji dar ne po volji Bojoj i po crkvenom obredu i nalogu, nego po volji tjelesnog osjeaja od ovjeka i po ovjeku. Kan. 17. Ono pak to govore neki neobavjeteni, da se sinoda ne moe odravati bez nazonosti knezova, odbacujemo od svojih uiju kao neto tetno: budui da sveti kanoni nisu nikada odredili da se na sinodama okupe svjetovni knezovi, nego samo biskupi. Zato i ne nalazimo da su oni bili nazoni na sinodama, osim na opim saborima; nije naime niti pravo da svjetovni knezovi budu promatrai stvari koje se katkada dogaaju Bojim sveenicima .... Prvenstvo 661 Rimske stolice meu patrijarhijskim stolicama

660

Kan. 21. Vjerujui daje Gospodinov govor, koji je Krist izrekao svojim svetim apostolima i uenicima, naime:"Tko vas prima, mene prima" [Mt 10,40]; i tko vas prezire mene prezire" [Lk 10,16] izgovoren svima takoer (i onima) koji su poslije njih, i po njima, postali vrhovni sveenici i prvaci pastira u Katolikoj crkvi, odreujemo, da svjetovni monici ne smiju ba nikoga od onih koji su na elu patrijarhijskim Stolicama obeastiti ili ga pokuati svrgnuti s njegove Stolice, nego ih moraju smatrati dostojnima svakog potovanja i asti; posebno pak svetog papu starog Rima, a zatim carigradskog patrijarha, nakon toga pak aleksandrijskog, antiohijskog i jeruzalemskog; ali i nitko drugi ne smije pisati ili sastavljati nikakve spise niti govore protiv svetog pape starog Rima, pod izlikom kao (da eli) ukazati na neke zloine; stoje nedavno uinio Focije a mnogo prije Dioskur. Tkogod bi se naime usudio, potaknut tolikom preuzetnou i oholou, da kao Focije ili Dioskur u spisima ili bez spisa, pokrene neke nepravde protiv stolice Petra, prvaka apostola, neka primi jednaku i istu osudu kao i oni. 184

662

Ako bi pak netko tko ima svjetovnu vlast, ili monik, pokuao protjerati spornenutog papu Apostolske Stolice, ili nekog drugog patrijarha, neka bude kanjen anatemom. Nadalje, bude li sabran opi sabor, te ako sveta Rimska crkva iznese nekakvu dvojbu ili protivljenje, treba s potovanjem i s prikladnom odgovarajuom panjom raspraviti predloeno pitanje te prihvatiti rjeenje ili primiti pomo ili uiniti napredak, ali ne smiono iznositi miljenje protiv vrhovnih sveenika starog Rima. Grka verzija - skraena 1. Ako elimo bez zapreka koraati po ravnom i kraljevskom putu boanske pravednosti, moramo se drati definicija svetih otaca kao baklji koje uvijek svijetle;

663

664

650

zbog toga ispovijedamo da emo potovati i drati se postavki koje su u katoli- 652 koj i Apostolskoj crkvi predane, kako od svetih i vrlo slavnih apostola, tako i od pravovjernih, opih i lokalnih sabora kao i od bilo kojeg bogomrjeivog oca i crkvenog uitelja; naime, veliki apostol Pavao, izriito nas opominje da se drimo predaja koje smo primili bilo rijeima bilo u pisanom obliku [usp. 2 Sol 2,15] od svetih koji su prije sjali. tovanje svetih slika 3. Odreujemo da se sveta slika Gospodina naeg Isusa Krista, Osloboditelja, tuje jednakim potovanjem kao i knjiga svetih Evanelja. Kao to naime svi postiemo spasenje po rijeima koje se nalaze u njemu (Pisrnu), tako po likovnom slaganju boja, svi i mudri i nepismeni, crpe korist iz onoga stoje pred njima; naime, slika navijeta i predouje u bojama to i govor u rijeima; Tko dakle ne tuje sliku Krista Otkupitelja, neka ne gleda njegov lik kod drugog dolaska. Slino tujemo i sliku njegove neoskvrnjene Majke i slike svetih anela kao to ih rijeima predouje boansko Pismo, a jo i (slike) svih svetih; a tko se ne ponaa tako neka bude kanjen anatemom. Jednost ljudske due 10. Premda stari i novi Zavjet ue da ovjek ima jednu umnu i razumsku duu, a 657 istu misao potvruju bogomrjeivi oci i crkveni uitelji, ipak ima nekih koji ue da postoje dvije due, i vlastito krivovjerje potkrepljuju nekim nerazumnim dokazima. 185 653 654

655 656

658

Zato ovaj sveti i opi sabor glasno kanjava anatemom zaetnike takve bezbonosti, kao i one koji njima slino misle; tko bi se pak ubudue usudio govoriti suprotno, neka bude kanj en anatemom. 12. Dolo je do naih uiju da se sinode ne bi mogle odravati bez nazonosti knezova, to odbacujemo od svojih uiju kao neto tetno: sveti kanoni nisu nigdje odredili da se na sinodama okupe svjetovni knezovi, nego samo biskupi. Zato i ne nalazimo da su oni bili nazoni na sinodama, osim na opim saborima; nije naime niti pravo da svjetovni knezovi budu promatrai stvari koje se katkada dogaaju Bojim sveenicima.... Tkogod bi naime imao toliku preuzetnost, da kao Focije ili Dioskur u spisima ili bez spisa, iznese neke uvrede protiv Stolice Petra, prvaka apostola, neka primi istu osudu kao i oni. Ako bude sabran opi sabor, te ako Rimska crkva iznese nekakvu dvojbu, slobodno je s potovanjem i s prikladnom odgovarajuom panjom raspraviti predloeno pitanje te prihvatiti rjeenje ili primiti pomo, a ne drsko podizati optubu protiv biskupa starog Rima.

660

662

664

IVANVin.:

14. prosinca 872. - 16. prosinca 882.

668: Pismo Unum est"knezovima Sardinije, oko rujna 873.

Izd.: E.Caspar, Fragmenta registri Johannis VIII, br.27: M G H Epistulae VII (Berlin 1928) 2892-10 / S. LOvvenfeld, Epistolae Pontificum Romanorum ineditae (Leipzig 1885) 28, br.50 (= Collectio Britannica, 26). - Reg.: JR 2 9 8 3 ; P.Evvald, u: NArch 5 (1879) 306, br.26.

Ropstvo ljudi treba odstraniti 668 Ima jedna stvar zbog koje bismo vas trebali malo opomenuti na oinski nain; ako to ne ispravite upast ete u veliki grijeh i zbog toga neete sebi poveati korist, nego naprotiv tetu. Dakle, kao to smo uli, nastojanjem Grka se u vaim krajevima prodaju mnogi pogani odvedeni u zarobljenitvo, a kupljeni od vaih dre se u jarmu ropstva; budui da se zna daje pobono i sveto, kao to se pristoji kranima, kad su ih vai kupili od samih Grka, da ih za ljubav Kristovu otpuste da budu slobodni, a plau e primiti ne od ljudi nego od samog Gospodina naeg Isusa Krista. Zbog toga vas potiemo i oinskom ljubavlju zapovijedamo, ako ste neke zarobljenike od njih otkupili, da ih za spas vaih dua pustite da odu slobodni. 186

MARINI.: 16. prosinca 882. - 15. svibnja 884. HADRIJAN III.: 17. svibnja 884. - rujna 885.

S T J E P A N V. (VI.): rujna 885. - 1 4 . rujna 891.

670: Pismo Consuluisti de infantibus" Ludbertu biskupu Mainza, izmeu 887. i 888.
Moda je povod za ovaj upit Ludbertu (odn. Liutbertu) dao kan. 35 Sinode u Wormsu, god. 868. (MaC 15.876A). Izd.: E.Caspar: Fragmenta registri Stephani V, br.25: M G H Epistulae VII (Berlin 1928) 34721 -348 / Ph. Jaff, Monumenta Moguntina (usp. *580) 335, br.13 / PL 129.797B-D / MaC 18.25D / Gratian, Decretum, p.II, cs.2, q.5, c.20 (Frdb 1,462 si). To pismo djelomice navodi Aleksandar III. povodom odbacivanja ispitivanja uz pomo uarenog eljeza i slinog, u pismu Constituti a Domino" nadbiskupu iz Upsale, 10. rujna 1171., odn. 1172. (BullTau 2,736ab / B u l l C o c q 2 , 4 1 2 a / P L 200.859A). - Reg.: P.Evvald, u: NArch 5 (1879) 406, br.24; JR 3 4 4 3 ; B o e W 1,82, br.64.

Odbacivanje bojeg suda " Pitao si o djeci, koja su pronaena mrtva spavajui u jednom krevetu s roditelji- 670 ma, da li se roditelji trebaju opravdati uarenim eljezom ili kipuom vodom ili nekom drugom provjerom da ih nisu zaguili. Roditelje naime treba opomenuti i prijetiti im da ih tako nejake ne smjetaju sa sobom u jedan krevet, kako ih zbog neke nehotine nepanje ne bi zaguili ili zadavili, zbog ega bi postali krivi za ubojstvo. Naime, nikakvi sveti kanoni ne dozvoljavaju prisiljavati na priznanje ispitivanjem uarenim eljezom ili kipuom vodom; i ono to nije utvreno dokumentom svetih otaca ne treba odreivati praznovjernim novotarijama. Zlodjela oitovana svojevoljnim priznanjem ili dokazom svjedoka, imajui pred oima strah Boji, treba predati naoj vlasti da ona presudi; tajna i nepoznata djela pak treba prepustiti sudu onoga koji jedini poznaje srca sinova ljudskih" [usp. lKr8,39]. One pak za koje bi se dokazalo ili koji bi priznali da su krivi za takvo zlodjelo, neka kazni tvoje gospodstvo; ako je naime ubojica onaj koji pobaajem uniti zaetog u krilu, koliko se vie nee moi opravdati od ubojstva onaj koji zagui dijete staro makar samo jedan dan?

187

FORMOZ: 6. listopada 8 9 1 . - 4 . travnja 896. BONIFACIJE VI: travanj 896. STJEPAN VI. (VII.): svibnja 896. - kolovoza 897. ROMAN: kolovoza - studenog 897. TEODOR II.: prosinac 897. IVAN IX.: sijenja 898. - sijenja 900. BENEDIKT IV.: sijenja (veljae?) 900. - srpnja 903. LEON V.: srpnja - rujna 903. SERGIJE HL: 29. sijenja 904. - 14. travnja 911. ANASTAZIJE III.: travnja 9 1 1 . - lipnja 913. LANDON: srpnja 913. - veljae 914. IVAN X.: oujka 914. - svibnja 928. LEON VI.: svibnja - prosinca 928. STJEPAN VII. (VIII.): prosinca 928. - veljae 931. IVAN XI.: veljae/oujka 931. - prosinca 935. LEON VII.: 3. sijenja 936. - 13. srpnja 939. STJEPAN VIII. (IX.): 14. srpnja 939. - listopada 942. MARINII.: 30. listopada 942. - svibnja 946. AGAPETII.: 10. svibnja 946. - prosinca 955. IVAN XII.: 16. prosinca 955. - 14. svibnja 964.
(Jer su Ivan XTI. [4. prosinca 963.] i Benedikt V. [23. lipnja 964.] bili skinuti, niz papa je podijeljen. Budui da se nije znalo koji je papa legitiman, skinuta su oba.)

LEON Vni.: 6. (4.?) prosinca 963. - 1. oujka 965. BENEDIKT V.: 22. svibnja 964. - 4. srpnja 966. IVAN XIII.: 1. listopada 965. - 6. rujna 972. BENEDIKT VI.: 19. sijenja 973. - lipanj 974. BENEDIKT VII.. listopada 974. - 10. srpnja 983. IVAN XIV.: prosinnca 983. - 20. kolovoza 984. IVAN XV.: kolovoza 985. - oujka 996. 675: Enciklika Cum conventus esset" francuskim i njemakim biskupima i opatima, 3. veljae 993.
Radi se o najstarijem postupku u Crkvi za proglaenje svetim, kadje na jednoj sinodi u Lateranu 31. sijenja 993. biskup Ulrich iz Augsburga/Lecha (+973.) pridruen broju svetih. Izd: BullTau 1,460a / BullCocq 1,288b / MaC 19.170E-171A / HaC 6/I.727CD / PL 137.845D-846A. - Reg.: A.Brackmann, Germania Pontificia 2/1 (Berlin 1923) 30 si, br.6; JR 3848.

188

tovanje

svetih

(2) ... Odluili smo zajednikim savjetovanjem da najpobonijim osjeajem i najvjernijom pobonou treba tovati njegovu uspomenu, to jest svetog biskupa Ulricha; naime tako se klanjamo relikvijama muenika i ispovjedalaca i tujemo ih, da se klanjamo onome iji su oni muenici i ispovjedaoci; tujemo sluge kako bi tovanje prelo na Gospodara koji je kazao: Tko vas prima mene prima" [Mt 10,40]; kako bi nas, koji nemamo povjerenje u nau pravednost, pomagale njihove molitve i zasluge kod predobrog Boga, da ono oko ega djelotvorno nastoje najspasonosnije Boje zapovijedi i sveti kanoni i asni oci - upirui pogled blaenim razmatranjem na dokumente svih Crkava, tovie, oslonjeni na apostolsko vodstvo - postigli pogodnost koristi i vrstou uvjerenja, koje se nalazi u uspomeni na ve spomenutog asnog biskupa Ulricha koja se predaje boanskom tovanju, kako bi se ono uvijek moglo usavriti u hvalama Bogu, koje treba initi na najpoboniji nain. G R G U R V.: 3. svibnja 996. - 18. veljae 999. SILVESTARII.: 2. travnja 999. - 12. svibnja 1003. IVAN XVII.: lipnja - prosinca 1003. IVAN XVIII.: sijenja 1004. - srpnja 1009. SERGIJE .: 31. srpnja 1009. - 12. svibnja 1012. B E N E D I K T VIII.: 18. svibnja 1012. - 9. travnja 1024. IVAN XIX.: travnja/svibnja 1024. - 1032. BENEDIKT IX.: 1032. - 1044.
(Prvi put svrgnut godine 1044.; nakon stoje 1045. i 1047. po drugi i po trei put bio ustolien, ponovno je svrgnut.)

SILVESTAR III.: 20. sijenja - 10. veljae 1045. BENEDIKT IX.: 10 travnja - 1. svibnja 1045. G R G U R VI.: 5. svibnja 1045. - 20. prosinca 1046. K L E M E N T II.: 25. prosinca 1046. - 9. listopada 1047. BENEDIKT IX.: 8. studenog 1047.- 17 srpnja 1048. D A M A Z II.: 17. srpnja - 9. kolovoza 1048. L E O N IX.: 12. veljae 1049. - 19. travnja 1054. 680-686: Pismo Congratulamur vehementer"Petru, patrijarhu Antiohije, 13. travnja 1053.

Petar Antiohijski je od Leona IX. izmolio jednu vjeroispovijest, a njemu je poslao svoju. Slina zbirka lanaka vjere sadrana je u Statuta Ecclesiae Antigua (*325).

189

Izd.: PL 143.771C-773A / C.Will, Acta et scripta quae controversiis Ecclesiae Graece et Latinae saeculiXI compositae exstant (Leipzig 1861.) 170 si /MaC 19.662B-663C / HaC 6/I,953C-954D. - Reg.: JR 4297 s dodacima.

Vjeroispovijest 680 vrsto... vjerujem daje sveto T r o j s t v o , Otac i Sin i Duh Sveti, jedan svemogui Bog, te daje u Trojstvu itavo botvo iste biti i iste supstancije, jednako vjeno i svemogue, jedne volje, moi i velianstva; Stvoritelj svih stvorenja, iz koga je sve, po kome je sve i u kome je sve [Rim 11,36], stoje na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo. Takoer vjerujem daje svaka pojedina osoba u svetom Trojstvu jedan, pravi, potpuni i savreni Bog. Takoer vjerujem i u S i n a Boga Oca, Rije Boju vjeno roenu od Oca prije svih vremena, iste supstancije, jednako svemoguu i jednaku Ocu u svemu pa i u botvu, vremenito roenu s razumskom duom od Duha Svetoga i Marije uvijek djevice: on naime ima dva roenja, jedno vjeno od Oca, drugo vremenito od majke; ima i dvije volje i (dva) djelovanja; pravi Bog i pravi ovjek; u obje naravi isti i potpun; nije podloan mijeanju niti podjeli, nije posvojen niti izmiljen; jedan i jedini Bog, Sin Boji, u dvije naravi ali u jedinstvu jedne osobe; ne moe trpjeti i besmrtan po botvu, a u ovjetvu je trpio pravim tjelesnim trpljenjem za nas i za nae spasenje, bio pokopan i trei dan uskrsnuo od mrtvih pravim uskrsnuem tijela; da to potvrdi, jeo je s uenicima premda nije trebao hranu, nego (je to inio) samo voljom i mou; etrdeseti je dan poslije uskrnua, s tijelom s kojim je uskrsnuo i s duom, uzaao na nebo i sjedi zdesna Ocu, odakle je deseti dan poslao Duha Svetoga, i odakle e, kao stoje uzaao, doi suditi ive i mrtve i svakome e vratiti prema njegovim djelima. Vjerujem i u D u h a S v e t o g a , potpunog, savrenog i pravog Boga, koji izlazi od Oca i Sina, jednakog i istobitnog, Ocu i Sinu u svemu jednako svemogueg i jednako vjenog, koji je govorio po prorocima. Uistinu ispovijedam to sveto i jedinstveno Trojstvo, ne tri Boga, nego vjerujem i ispovijedam, u tri osobe i u jednoj naravi ili biti, jednog Boga, svemogueg, vjenog, nevidljivog i nepromjenjivog kao Oca neroenog, Sina jedinoroenog, Duha Svetoga niti roenog niti neroenog, nego (kao onog) koji proizlazi od Oca i Sina. [ R a z l i i t o : ] Vjerujem da postoji jedna i prava Crkva, sveta, katolika i apostolska, u kojoj postoji jedno krtenje i pravi oprost svih grijeha. Vjerujem i u pravo uskrsnue istog tijela koje sada nosim, i u ivot vjeni. Takoer vjerujem da je jedan zaetnik Novog i Starog zavjeta, Zakona, proroka i (Djela) Apostolskih, svemogui Bog i Gospodin. Bog je predodredio samo dobra 190

681

682

683

684

685

(djela), a unaprijed je znao za dobra i za zla. Vjerujem i ispovijedam da milost Boja predusree i prati ovjeka ali tako da ne nijeem slobodnu volju razumnom stvorenju. Vjerujem i ispovijedam da dua nije dio Boga, nego je stvorena iz niega, a bez krtenja ima krivnju istonog grijeha. Nadalje, osuujem anatemom svako krivovjerje koje se uzdie protiv svete katolike Crkve, isto tako (osuujem) i svakog onog koji vjeruje da treba smatrati za autoritet, i koji potuje bilo koje druge Spise osim onih koje je prihvatila Katolika crkva. Potpuno prihvaam etiri sabora i potujem ih kao etiri Evanelja: jer sveopa Crkva, utemeljene na njima kao na ugaonom kamenu, postoji na etiri strane svijeta [usp. *472]. ... Na isti nain prihvaam i potujem i ostala tri sabora. ... togod je spomenutih sedam svetih i opih sabora mislilo i potvrdilo i ja mislim i potvrujem, te osuujem anatemom sve kojegod su oni osudili. 686

687-688: Pismo Ad splendidutn nitentis" Petru Damianiju, god. 1054.

Petar Damiani je napisao djelo posveeno Leonu IX. s naslovom Liber Gomorrhianus (PL 145, 159-190), u kojem je zahtijevao najstroe kazne protiv najsramtonijeg ivota" (vitam spurcissimam") nekih klerika. Leon IX. koji je pristao na taj zahtjev, tim je pismom ostavio za ono vrijeme vrlo rijetki dokument crkvenog uiteljstva o spolnim zabludama. Izd.: MaC 19.686A-C / PL 145,159D-160C (pismo je stavljeno ispred djela Petra Damianija). Reg.: J R 4 3 1 1 .

Iskvarenost

spolnih

zabluda

... Potrebno je, kao to eli, da se mi svojim apostolskim autoritetom zaloimo, 687 kako bismo bojaljivom itateljima oduzeli sumnju, te da svima postane jasno da se mi slaemo sa svime togod sadri ta knjiica [Gomorrhianus'], koja se kao voda suprotstavlja avolskom ognju. Dakle da se nekanjeno ne proiri odobravanje iskvarene poude, potrebno je da se ona pobije primjerenom osudom apostolske strogosti, te da se neto pokua sa strogou. A sve one, koji se se oneiuju bilo kojom od etiri 1 vrste odvratnosti koje su spomenute, odmjerivi odgovarajuu kaznu, treba kako prema svetim kanonima tako i po naem sudu, odstraniti iz svih stupnjeva (asti) neporone Crkve. A mi postupajui blae, i uzdajui se u milosre Boje, elimo i zapovijedamo da se oni koji su vlastitim rukama ili meusobno izazivali sjeme, ili su ga prosipali meu bedra, ali ne kroz dugo vrijeme niti sa mnogima, te ako su poudu obuzdali i ako su dostojnom
*688 Petar Damiani razlikuje etiri razliita naina" (Pogl. 1: PL 145.161C): ,jedni naime grijee protiv naravi sa samima sobom, neki s rukama drugih, drugi pak meu bedrima, a neki izvrenjem ina".

688

191

pokorom oprali uinjene odvratnosti, povrate u onaj stupanj (asti) u kojem ne bi bili da su ostali u zloinu; a onima koji su se oneiavali bilo kojom od dvije vrste odvratnosti koje si opisao, kroz dugo vrijeme sa sobom ili s drugima, ili s mnogima makar kroz krae vrijeme, ili koji su to inili odostraga, stoje strano i za rei i za uti, treba oduzeti nadu povratka u njihov stale. Tko bi se usudio misliti ili govoriti (lajati) protiv odluke nae apostolske kazne, neka znade da to radi uz opasnost za svoj red.

VIKTOR II.: 16. travnja 1055. - 28. srpnja 1057. STJEPAN IX. (X.): 3. kolovoza 1057. - 29. oujka 1058.

N I K O L A II.: 6. prosinca 1058. - 27. srpnja 1061.

690: Sinoda u R I M U , god. 1059.

Berengar iz Toursa je bio osuen ve na vie sinoda: 1050. na sinodi u Rimu i Vercelliju, 1051. u Parizu, 1054. na jednoj sinodi u Toursu. N i e navedeni obrazac, koji je potpisan na sinodi u Rimu 1059. godine, sastavio je kardinal Humbert von Silva Candida. No Berengar je uskoro opet otpao od te vjere, tako daje 1078. i 1079. ponovno morao poloiti vjeroispovijest pred Grgurom VII. (usp. *700). Izd.UaC 1 9 , 9 0 0 A - C / H a C 6 / 1 , 1 0 6 4 C D / P L 150,410D-411A(=LanfrancvonCanterbury,Z ,jber de corpore et sanguineDomini adversus Berengarium Turonensem 2) / Gracijan, Decretum, p.III, dist.2, c.42(Frdb 1,1328 si).

Saetak vjerovanja u euharistiju propisan Berengaru 690 Ja Berengar... poznavajui pravu i apostolsku vjeru osuujem anatemom svako krivovjerje, posebno pak ono o kojem sam do sada obavijeten: ono naime pokuava tvrditi da su kruh i vino koji se stavljaju na oltar i poslije posveenja samo sakrament, a ne pravo tijelo i krv Gospodina naeg Isusa Krista, te da se rukama sveenika ne mogu osjetimo doticati ili lomiti, niti zubima vjernika drobiti, osim samo sakramentalno. A slaem se sa svetom rimskom Crkvom i Apostolskom Stolicom, te ustima i srcem ispovijedam da o sakramentu Gospodinovog stola prihvaam onu vjeru koju su gospodin i asni papa Nikola, i ova sveta sinoda, evaneoskim i apostolskim autoritetom predali da treba vjerovati i menije potvrdili: to jest da su kruh i vino, koji se stavljaju na oltar, poslije posveenja ne samo sakrament, nego pravo tijelo i krv Gospodina naeg Isusa Krista, te da se dotiu i lome rukama sveenika i drobe zubima vjernika, ne samo sakramentalno, nego osjetimo i uistinu; (na to) priseem svetim i istobitnim Trojstvom i ovim presvetim Kristovim Evaneljem. Izjavljujem 192

da su oni koji nastupaju protiv te vjere, sa svojim uenjem i sljedbenicima, zasluili vjenu anatemu.

691-694: Sinoda u LATERANU, travanj 1060.

U prosuivanju simonije, protiv koje se borilo ve na Kalcedonskom saboru, pogl. 2 (*304.) i u Canones Apostolorum 30, dolo je u 10. stoljeu do novog promiljanja koje je dobivalo sve vie na znaenju: da li su simonistika posveenja valjana ili ne. Glasnogovornik onih koji su to nijekali bio je tada kardinal Humbert von Silva Candida, koji je imao veliki utjecaj na Leona IX. Na drugoj strani valjanost je posebno branio Petar Damiani, kod ega se pozivao na princip koji je izgraen kod krtenja krivovjernika, a ovdje primijenjen. Papinski dokumenti su u toj stvari meusobno protuslovni. U skladu s tim treba prosuivati i pitanje polaganja ruku kod ponovnog primanja simonista, da li je to samo obred pomirenja (to se nasluuje u *694) ili je to posveenje. Izd. f*691-694]: L.Weiland: MGH Constitutiones et Acta publica imperatorum et regum (= Leges IV) 1 (Hannover 1893) 550 si. - ["691-693, ponovljeno na sinodi u Luteranu 1063]: MaC 19.899B-D 1024D-1025A. - [*694]: MaC 19.906BC / HaC 6/1, 1063D-1064A 1138E-1139B; 1068BC. - [*691 i 693; 694]: Gracijan, Decretum, p.II, cs.l, q.l, c.109 si; c.107 (Frdb 1,401 400).

Simonistika

reenja 691

Gospodin papa Nikola, predsjedavajui sinodi u Konstantinovoj bazilici, je kazao: ( 1) Odluujemo da se ne smije imati nikakvo milosre prema simonistima kako bi se zadrali u asti; nego ih u potpunosti osuujemo prema odredbama kanona i dekretima svetih otaca, i apostolskim autoritetom odluujemo da ih treba svrgnuti. ( 2) O onima pak koje simonisti nisu redili zbog novca, nego bez naknade, razrjeujemo svaku sumnju, jer je to pitanje raspravljano odavno i kroz dulje vrijeme: tako da ne dozvoljavamo da o tom poglavlju bilo tko ponovno dvoji.... Dozvoljavamo da oni koje su simonisti posvetili bez naknade... mogu ostati u primljenim redovima .... Ali autoritetom svetih apostola Petra i Pavla u potpunosti zabranjujemo kako ne bi netko od naih nasljednika iz ove nae dozvole za sebe prihvatio ili uinio pravilo; jer to nije kao zapovijed ili dozvolu proglasio autoritet starih otaca, nego da to dozvolimo prisilila nas je prevelika potreba vremena. ( 3 ) 0 ostalom pak, ako bi netko ubudue dozvolio da bude posveen od nekoga za koga ne sumnja daje simonist, neka i posvetitelj i posveeni budu podvrgnuti istoj kaznenoj odluci i obojica svrgnuta neka ine pokoru i neka ostanu bez vlastite asti. ( 5) Biskup Nikola svim biskupima: Izdali smo dekret o trostrukom simonistikom krivovjerju, to jest o simonistima zarediteljima i zareenima na simonistiki 193

692

693

694

nain, o simonistima (zareenima) na simonistiki nain od ne-simonista, i o simonistima (zareenima) na ne-simonistiki nain od simonista: Simonisti zareditelji ili zareeni na simonistiki nain trebaju prema svetim kanonima biti lieni vlastitog stupnja (asti). I simonisti (zareeni) na simonistiki nain od ne-simonista trebaju biti odstranjeni od loe primijene slube. A simonistima (zareenima) od simonista na ne-simonistiki nain milosrdno doputamo da nakon polaganja ruku ostanu u slubi zbog potreba vremena.

A L E K S A N D A R II.: 1. listopada 1061. - 2 1 . travnja 1073. 695: Pismo Super causas" Reinaldu biskupu Coma, god. 1063.
Izd. MaC 19.983BC7PL 146,1406C-1407A (= Pismo 122); 161.695B (= Ivo von Chartres, Decretum, p.X, c.15). - Reg.: JR 4505; P.Evvald, u: NArch 5 (1880) 337 (= Aleksandar, Pismo 49).

Odbacivanje bojeg suda " 695 O stvari tvog sveenika Guillanda [Gissanda] okrivljenog za smrt svog biskupa, tvog predasnika, savjetovali smo se u javnosti.... Ako nema sigurnih tuitelja, tada prema naelima pravednosti, bez ikakve rasprave, sveenik treba primiti sve to je zbog toga nepravedno izgubio i sveenitvo i sva prava; preputamo pak tvom sudu, ako tuitelj odustane, da mu prije toga dvojica sveenika koji e mu biti dodijeljeni, od sebe daju oienje. Konano elimo da on ne daje, niti da se od njega na bilo koji nain trai, narodnim obiajem, a ne kanonskom odlukom uveden zakon, dodirivanje kipue ili ledene vode ili uarenog eljeza, ili bilo kakav narodni pronalazak (sve je to naime sasvim izmiljeno pod utjecajem zavisti); tovie, apostolskim autoritetom (to) najstroe zabranjujemo.

698: Pismo Licet ex" knezu Landolfu iz Beneventa, god. 1065.

Izd: S.Lovvenfeld, na *668 nav. mj. 52 br. 105 (= Collectio Britannica, Pismo 39). - Reg: JR 4 5 8 1 ; P.Evvald, u: NArch 5 (1880) 336 (= Aleksandar, Pismo 39).

Tolerancija u odnosu na vjersko uvjerenje drugih 698 Premda ne sumnjamo da to to tvoja plemenitost nastoji idove privesti kranstvu proizlazi iz revnosti za pobonost, ipak jer se ini da to radi iz neprimjerene revnosti, inilo nam se potrebnim da ti upravimo nae pismo opomene. itamo naime da Gospodin na Isus Krist nije nikoga silom natjerao u svoju slubu, nego poniznim poticanjem, sauvavi svakome slobodu njegove volje; koje god je 194

predodredio za vjeni ivot nije dozvao iz zablude sudei nego prolivi vlastitu krv... 1 Isto u nekom svom pismu zabranjuje i blaeni Grgur, da se taj narod ne bi silom privodio vjeri.

G R G U R VII.: 22. travnja 1073. - 25. svibnja 1085. 700: Sinoda u R I M U : Vjeroispovijest Berengara iz Toursa, 11. veljae 1079.
Usp. *690. - Izd.: E.Caspar, Das Register Gregors VII. 2 (Berlin 1923) 4 2 6 si (= Gregor, Register VI 1 7 a ) / M a C 2 0 , 5 2 4 D E / H a C 6 / I , 1 5 8 5 B / P L 148,811CD (= 6. sinodau Rimu); 150,411BC(=Lanfranc iz Canterburva, Liber de corpore et sanguine Domini 2). - Reg.: JR nakon 5102.

Euharistijska

prisutnost

Kristova

Ja Berengar vjerujem srcem i ispovijedam ustima da se kruh i vino koji se stavljaju na oltar, po otajstvu svete molitve i rijei naeg Spasitelja, supstancijalno pretvaraju u pravo i vlastito i ivotvorno tijelo i krv Isusa Krista naeg Gospodina i da su poslije posveenja pravo Kristovo tijelo, koje je roeno od Djevice i koje je prikazano za spas svijeta visjelo na kriu, i koje sjedi zdesna Ocu, i prava Kristova krv koja je potekla iz njegova boka, a ne samo u znaku i snazi sakramenta, nego u vlastitostima naravi i istinitosti supstancije. Ono stoje sadrano u ovom breveu, ja sam itao a vi ste razumjeli; tako vjerujem i protiv ove vjere neu vie nauavati. Tako mi Bog pomogao i ova sveta Boja Evanelja.

Viktor.: 24. svibnja 1086. - 16. rujna 1087. U R B A N II.: 12. oujka 1088. - 29. srpnja 1099.

7 0 1 : Pismo Debent subditi" Petru biskupu Pistoie i opatu Rustiku iz Vallombroze, god. 1088.
*698 O toj stvari se mogu navesti mnogo pisma Grgura I.: usp. posebno *480; osim toga pisma Scribendi" biskupima Virgiliju iz Arlesa i Theodoru iz Marseillea od 3. lipnja 591. i ,JSupplicaverunt" biskupima Bacaudusu i Angellusu u rujnu ili listopadau 591. (MGH Epistulae 1 7 1 si 105 / PL 77,509-511 457). Nisu svi pape slijedili to miljenje. Meu najalosnije dokumente spada konstitucija Pavla IV. Cum nimis absurdum" od 14. srpnja 1555., kojim meu ostalim u Rimu stvara geto za idove (BullTau 6,498 si). S tim shvaanjem Grgura I. je nespojivo da su idovi bili prisiljeni sluati propovijedi teologa (usp. Grgur XIII., "Sancta Mater", 1. mj. 1584.: BullTau 8, 487 si).

195

To pismo je najvaniji dokument u pitanju ponovnog reenja", odn. ponovnog posveenja". Nadbiskup V/ezelo (odn. Guezelo i drugi) iz Mainza, koji je i sam bio posveen od krivovjernika, nije mogao po miljenju pape Urbana valjano podjeljivati nikakva posveenja. Zbog toga su se posveenja podijeljena od Dai[m]berta iz Wezela smatrala kao nevaljana. Konano mu je sam papa podijelio red akonata. Izd.: S.L8wenfeld, na *668 nav. mj. 61 si (^Collectio Britannica, Urban, Pismo 30) / PL 161,1148CD (= Ivo iz Chartresa, Panormia III 81) / Ph.Jaff, Monumenta Moguntina (usp. *580) 373, br.30 / Gracijan, Decretum, p.l, cs.l, q.7, c.24 (Frdb 1,436 si). - Reg.: JR 5 3 8 3 ; P.Evvald, u: NArch 5 (1880) 360 si, br.30; B o e W 1,223, br.22 (usp. br.6 i 7).

Nevaljanost reenja primljenog od simonista 701 ... Premda je Daiberta za akona zaredio simonist Guezelon, ali ne na simonistiki nain, kao to smo doznali iz njegovog priznanja, ipak ostaje odluka objavljena od blaenog pape Inocenta, da krivovjernik Guezelon, za kojeg se zna daje reen od krivovjernika, nije mogao nita dati onome na koga je poloio ruke, jer nije nita imao. Mi pak uvreni autoritetom tako velikog pape, potkrijepljeni svjedoanstvom pape Damaza, koji je kazao: Treba ponoviti ono stoje loe uinjeno", u cijelosti postavljamo za akona Daiberta koji se udaljio od krivovjernika tijelom i duhom i koji se prema (svojim) snagama trudio oko koristi Crkve, jer nas na to sili potreba Crkve. Mislimo da se to ne moe smatrati ponavljanjem, nego cjelovito davanje akonata, jer naime kao to smo rekli, nita nije mogao dati onaj koji nije nita imao.

702: Pismo Gaudeamus filii" Lanzu, Rudolfu i dr., 1. veljae 1091.

Trierski protoakon Poppo, odreeni nasljednik biskupa Hermanna iz Metza, bio je zareen za akona od Engelberta, odvojenog nadbiskupa Triera, koji je pripadao stranci protupape Klementa III. i cara Henrika IV. Izd.: MaC 2 0 . 7 0 6 A / P L 151.327CD (= Pismo 47). - Reg.: JR 5442.

Nevaljanost reenja primljenog od simonista 702 Ovo naime treba na svaki nain istraiti da li je [Poppo] na simonistiki nain zareen za akona polaganjem ruku ve spomenutog biskupa Trierskog. Sve naime stoje od njega na izvanredan i nedostojan nain primio, mi prema sudu Duha Svetoga smatramo nevaljanim i sadanjim autoritetom zapovijedamo da mu iste redove podijeli drugi katoliki biskup. Naime, takav zareditelj nije mogao nita dati jer nije nita imao.

703: Sinoda u B E N E V E N T U , poela 18. oujka 1091.

Izd.MaC20,738E/usp.Gracijan,Decretum,p.l,dist.60,c.4(Frdb 1,227). -Reg.: JR iza5444.

196

Sakramentalni karakter

akonata 703

Kan. 1. Nitko neka se ne izabire za biskupa ako se ve pobono ne nalazi u svetim redovima. Svetim redovima pak nazivamo akonat i prezbiterat. ita se naime daje prvotna Crkva imala samo te; samo o njima imamo zapovijed apostola.

P A S H A L I I . : 14. kolovoza 1099. - 21. sijenja 1118.

704: Sinoda u LATERANU, korizmeno vrijeme 1102.

Na sinodi koja je raspravljala o Bojem miru i o caru Henriku IV., papinom suparniku u sporu oko investiture, bili su prisutni biskupi iz Italije i Njemake. Ona je svim metropolitima zapadne Crkve propisala sljedei obrazac. Izd.: MaC 20,1147CD / HaC 6/II, 1863A.

Poslunost prema

Crkvi 704

Osuujem anatemom svako krivovjerje, naroito ono koje stvara nered u sadanjem stanju Crkve, koje nauava i tvrdi: Anatemu treba prezreti i crkvene obveze (zakone) omalovaiti. Obeaj em pak poslunost Apostolskoj Stolici, vrhovnom sveeniku gospodinu Pashalu i njegovim nasljednicima pod svjedoanstvom Krista i Crkve, tvrdei i osuujui to tvrdi i osuuje sveta i opa Crkva.

705: Sinoda u GUASTALLI, 22. listopada 1106.

Odrane pod (predsjedanjem) samog pape u Guastalli (izmeu Verone i Mantove). Izd.: L. Weiland: M G H Constitutiones et Acta publica imperatorum et regum (= Leges IV) 1 (Hanover 1893) 565 / MaC 20.1209E-1210D / HaC 6/E, 1883A.

Krivovjernika

i simonistika posveenja

(4) Ve kroz mnogo godina je podruje Njemakog kraljevstva odvojeno od je- 705 dinstva s Apostolskom Stolicom. U tom se naime raskolu nalazi tolika opasnost da, a to kaemo s bolom, jedva da ima nekoliko katolikih sveenika ili klerika na itavom (tom) podruju zemalja. Toliko je naime sinova u toj poasti stradalo da potreba kranskog mira trai, da se nad njima otvori majinsko krilo Crkve. Poueni dakle primjerima i spisima naih otaca koji su u razliitim vremenima u svoje redove primali novacijance, donatiste i druge krivovjernike, (i mi) u biskupsku slubu primamo biskupe spomenutog kraljevstva koji su zareeni u raskolu, 197

osim ako se nisu iskazali kao nasilnici ili simonisti ili zloinci. Isto odreujemo i za klerike bilo kojeg reda, koje preporuuje (njihov) ivot i znanje.

706-708: Sinoda u LATERANU, 7. oujka 1110.

Kanon 10. te sinode obuhvaa pogl. 1,2 i 4 sinode u Piacenzi odrane od 1 .-7. oujka 1095. pod predsjedanjem Urbana II. Kan. 15 odgovara pogl. 13 sinode iz 1095. Izd. [sve kao sinoda u Lateranu]: J. von Pflugk-Harttung, Acta pontificum Romanorum inedita 2 ( S t u t t g a r t l 8 8 4 ) I 9 7 s l (br. 238). - [samo *706]: Weiland, na ^ O S 0 nav. mj. 5693si (= kan. 4 lateranske sinode)/MaC 21,9A. -[*707sl, kao sinoda u Piacenzi]: Weiland,nanav. mj. 561n-23 5638>i/MaC 20.805A-C 806D.

Pljakanje 706

brodolomaca

i simonija

Kan. 9 (dr. 4). Sve koji pljakaju stvari brodolomaca treba udaljiti od crkvenog praga kao razbojnike i bratoubojice. Kan. 10 (1). to je odlueno o simonistima (to) i mi potvrujemo presudom Duha Svetoga i apostolskim autoritetom. (2) togod je dakle u svetim redovima ili u crkvenim stvarima steeno davanjem ili obeavanjem novca, mi smatramo nevaljanim i nikada nije imalo nikavu snagu. (4) Koji su svjesno posveeni od simonista, to vie koji su dozvolili da budu obeaeni, odluujemo daje njihovo posveenje u potpunosti nevaljano. Kan. 1 5 ( 1 3 ) . Odreujemo i ovo, da se za krizmu, krtenje i pokop nikada nita ne trai.

707

708

GELAZIJEII.: 24. sijenja 1118. - 28. sijenja 1119.

K A L I K S T II.: 2. veljae 1119. - 13. prosinca 1124.

1. LATERANSKI S A B O R (9. opi): 18.-27. oujka (6. travnja?) 1123.

Sabor je meu ostalim donio zakone protiv investiture laika i za reformu klera. Njegov ekumenski karakter je vie puta dovoen u sumnju, dokumenti nedostaju. Zakoni, prenijeti samo u zbirci kanona, govore u prvom redu o investituri laika. Kod toga kan. 4 (dr. 8-9; *712) trai slobodu za Crkvu. Izd.: L. Weiland, na *705 nav. mj. 575 / MaC 21,282B-E / HaC 6/II, 1111C-E / C O e D 3 1 9 0 si.

710-712: Kanoni, 27. oujka 1123. 198

Simonija, celibat, investitura Kan. 1. Slijedei primjere svetih otaca" i obnavljajui obveze nae slube autoritetom Apostolske stolice na sve naine zabranjujemo da se bilo tko u crkvi Bojoj redi ili unapreuje zbog novca. Ako pak netko u Crkvi tako stekne reenje ili 1 unapreenje, neka bude u potpunosti lien asti" . Kan. 3 (dr. 7). Sveenicima, akonima ili subakonima u potpunosti zabranjujemo zajedniki ivot s prilenicama i suprugama i zajedniko stanovanje s drugim enama, osim s onima s kojima je to zbog iste potrebe dopustila sinoda u Neceji 2 , naime s majkom, sestrom, tetom s oeve ili majine strane i slino, o kojima ne moe nastati nikakva opravdana sumnja3. Kan. 4 (dr. 8). Osim toga odreujemo u skladu s odredbama pape Stjepana4 da laici, premda su redovnici, nemaju nikakvo ovlatenje raspolagati crkvenim stvarima; nego da prema Apostolorum Canones [kan. 38, dr. 3 9 ] 5 svu brigu za crkvene poslove ima biskup i da s njima upravlja kao da ga B o g gleda. (Dr. kan. 9) Ako dakle netko sebi prisvoji darivanje ili prijenos stvari ili posjeda knezova ili drugih laika, neka bude smatran za poinitelja svetogra. 710

711

712

HONORIJE II.: 15. prosinca 1124. - 1 3 . veljae 1130.

I N O C E N T H.: 14. veljae 1130. - 24. rujna 1143.

2. LATERANSKI S A B O R (10. opi): poeo 4. travnja 1139.

Sabor je okonao raskol Anakleta U. i osudio zablude petrobrusijanaca (pristaa putujueg propovjednika Petra iz ruvsa) i Arnolda iz rescie. Njegov je ekumenski karakter neosporan. Izd: MaC 21.526C-532C /HaC 6/TI,1208B-1212C/COeDl 197 200 202. - [samo *717]: Gracijan, Decretum, p.II, cs.33, dist.5, c.8 0?rdb 1,1242).

715-718: Kanoni
1

2 3

'

*710 Sinoda u Tuluzi odrana je u srpnju 1119. pod predsjedanjem Kaliksta U, kan. 1 (MaC 21.226CD). *711 Kan 3 iz Niceje (Turner 1/WI[1904] 116 si; usp. sinodu u Elviri, kan. 27 [*118]). Ova je odredba upravljena protiv krivog uenja nikolaita, koji naelno tvrde da je nemogue obdravati celibat te da on kodi moralu. *712 Pseudo-Izidor: Drugo Stjepanovo pismo, pogl. 12 O '.Hinschius, Decretales PseudoCanones Apostolorum 38 (39) (Turner IM [1899] 26 / Bruns 1,6).

199

Simonija i uzimanje kamata 715 Kan. 2. Ako bi netko posredstvom neasne gramzivosti s n o v c e m stekao prebendu ili priorat ili dekanat ili ast ili neko crkveno unapreenje, ili bilo koji crkveni sakrament kao to su potvrda ili sveto ulje, posvetu oltara ili crkvi, neka ostane bez grjeno steene asti, a kupac i prodava i posrednik neka se kazne ocjen o m neastan. Nitko neka se ne usuuje nita niti prije niti kasnije ni od koga to traiti, niti sam dati niti za hranu, niti pod izlikom nekog obiaja, jer je to simonija; ali slobodno i bez ikakvog umanjivanja moe uivati l 1 podijeljenu mu ast i zadubinu. Kan. 13. Nadalje kaem, osuujemo onu runu i odvratno nezasitnu gramzljivost l i h v a r a odbaenu boanskim i ljudskim zakonima po Pismu Starog i Novog zavjeta i iskljuujemo ih od svake utjehe Crkve, zapovijedajui da se niti jedan nadbiskup, niti biskup, niti opat bilo kojeg reda, niti itko u redu ili od klera ne usudi primiti lihvare, osim s najveom opreznou, nego neka takvi za itav ivot budu smatrani za neasne, a ako se ne pokaju neka im se uskrati kranski p o g r e b i 2 . Lano 717 kajanje i postojanje sakramenata

716

Kan. 22." Zaista, jer meu ostalim postoji jedno to najvie uznemiruje Crkvu, a to je lano kajanje, mi opominjemo svoju subrau i sveenike kako ne bi dozvolili da se due laika varaju l a n i m k a j an j e m i da budu odvuene u pakao. Poznato je daje lano kajanje, kad se sagrijei u mnogome a kaje se samo zajedno; ili kad se tako kaje zajedno da se ne odustaje od drugog. Zbog toga je napisano: 'Tko sav Zakon uuva a u jednome samo posrne, postao je krivac svega' [Jk 2,10]; tj. u odnosu na ivot vjeni. Onaj koji bi ostao samo u jednom (grijehu) nee prijei vrata vjenog ivota isto kao i onaj koji bi bio upleten u sve grijehe. Lano je naime pokajanje, kad pokajnik ne odustaje od dvorske ili trgovake slube, koju ni na koji nain ne moe obavljati bez grijeha; ili ako u srcu nosi mrnju, ili ako ne da zadovoljtinu nekome koga je uvrijedio, ili ako uvrijeen ne oprosti uvrjeditelju, ili ako netko nosi oruje protiv pravednosti" 3 .
*715 Time bi se trebalo sprijeiti da netko, kako bi izbjegao opasnost simonije, trai proviziju umjesto prave prodaje. *716 Mnogi smatraju daje ova sankcija donesena samo za zabranu posuivanja novca, tako da bi uzimanje novca uz kamate moglo biti od nje osloboeno. No to je Aleksandar III. zabranio (Grgur IX., Decretales, l.V, tit. 19, c.4; Frdb 2,812sl), i u sluaju da se tako otkupe krani koji su se nalazili u saracenskom zarobljenitvu. Isto je tako papa (c.5) odbacio ogranienje kako bi, prema dekretu lateranskog sabora, trebalo vratiti samo one kamate koje je netko primio. Konano je on odredio (c.9) da su na povrat obvezatni samo nasljednici i stranci. Usp. pod istim naslovom 19 dekrete Inocenta III., koji inzistira na potivanju tog kanona. *717 Iz sinode u Amalfiju koje je 1089. odrana pod Urbanom II., kan. 16 (MaC 20.724CD). S t o j e lano pokajanje" opisano je i u kan. 5 pod Grgurom VII odrane 5. sinode u Rimu (MaC 20,510AB / Gracijan, Decretum, p.II, cs.33, dist.5, c.6: Frdb 1,1241).

200

Kan. 23. One pak koji se hinei priinjaju vjernicima a osuuju s a k r a m e n t Tijela i Krvi Gospodnje, krtenje djece, sveenitvo i druge crkvene redove i saveze zakonitih enidbi saveza osuujemo kao krivovjernike iskljuujemo iz crkve Boje te zapovijedamo da ih se vanjskom vlau obuzda. A i njihove branitelje veemo 1 istim okovima osude" .

718

721-739: Sinoda u SENSu, poela 2. lipnja 1140 (1141.?)

Petra Abelarda (i Baiolard i drugaije) ukorila je ve sinoda u Soissonsu 1121. zbog razliitih krivovjerja; bilo je osueno njegovo djelo De unitate et trinitate divina. Sinoda u Sensu, odrana 2./3. lipnja 1140. ili 26. svibnja 1141., pozvala gaje da opozove niz izjava koji je iz njegovih djela sastavio Bernard iz Clairvauxa, a da mu nije dana mogunost da ih pojasni. Zbog toga je Abelard uloio priziv papi i napisao je Apologiju koja je sauvana samo u fragmentima (Codex latinus Monacensis 2 8 3 6 3 : izd. P.Ruf i M.Grabmann u nie nav. dj. 10-18), u kojoj je objanjeno 19 izjava osuenih od sinode. Popis zabluda Petra Abelarda koji je sinoda poslala u Rim, sauvao se u starijem [usp. nie navedeni tekst] i u novijem izdanju. Navodi samo malo odstupaju jedan od drugog. Osim toga predano nam je 14 Capitula haeresum Petri Abaelardi (E.M.Buvtaert: CpChL.CM 12 [1969] 473-480 / PL 182,1049-1054). Ovdje se ne radi o skraenom popisu izreka osuenih od sinode, nego o privatnoj zbirci (usp. E.M.Buvtaert, na nav. mj. 458-467; J.Rivire, nanie nav. mj.). Capitula se samo djelomice slau s 19 izreka slubenog teksta: pogl. 3 4 5 7 8 10 11 14 odgovaraju izrekama 6 3 4 7 8 1 3 9 - 1 0 1 4 ; u nekom smislu podudaraju se capitula i izreke 1 2 1 2 ; pogl. 13 povezuje se s izrekama 16 i 19. Ostala poglavlja (6 i 9) nemaju nita zajednikog s izrekama sinode. Spomena vrijedno je pogl. 19: Tijelo Gospodinovo ne pada na tlo". Na poslanih 19 izreka i na pismo (br. 190) odn. Tractatus contra auaedam capitula errorum Abaelardi adInnocentium //Bernarda iz Clairvauxa (SanctiBernardi Opera 8, izd. J. Leclerq - H-M- Rochais [Rim 1977] 17-40/PL 182,1053-1072) papaje odgovorio u pismu ,,7e ^a/e^/?oJto/o" biskupu Heinrichu i z S e n s a o d l 6 . srpnja 1140. (1141.?): Poglavlja koja ste nam briljivo poslali kao i sve uenje tog Petra, zajedno s njegovim zaetnikom, mi smo osudili snagom svetih kanona, a njemu kao krivovjerniku naloili smo vjenu utnju"; BullCocq 2,250bf / BullTau 2,450a / PL 179,517A; usp. JR 8148). Izd.: P. Ruf - M. - Grabmann, Ein neuaufgefundenes Bruchstuck der Apologia Abaelards (SbBavAk Philosophisch-historische Abteilung 1930, Heft 5) 10 si / J.Rivire, Les capitula" d'Abelard condamnes au Concile de Sens, u: RechThAM 5 (1933) 16 si /MaC 21,568C-570A/ Sancti Bernardi Opera 8,39 si / HaC 6/II.1224E / DuPIA 1/1,21 a.

Zablude Petra Abelarda

1. Otac je puna mo, Sinje neka mo a Duh Sveti nije nikakva mo. 2. Duh Sveti nije iz Oeve supstancije, nego dua svijeta.

721 722

*718

Gotovo doslovce iz sinode u Toulousu odrane 1119. pod Kalikstom II. (MaC 21.234AB). Kanon je upravljen naroito protiv Petra iz Bruvsa

201

723 724 725 726

3. Krist nije uzeo tijelo da nas oslobodi od avolskog jarma. 4. Niti Bog i ovjek, niti osoba koja je Krist, nije trea osoba u Trojstvu. 5. Slobodna volja je po sebi dostatna za neko dobro. 6. Bog moe initi samo ono to ini i dosputiti ono to doputa, ili samo na taj nain ili u to vrijeme i ne drugaije. 7. Bog ne moe i ne smije sprijeiti zlo. 8. Od Adama nismo naslijedili krivnju nego samo kaznu. 9. Nisu sagrijeili oni koji su neznajui raspeli Krista. 10. Ne smije se pripisati u krivnju ono to je uinjeno u neznanju. 11. Krist nije imao duh straha Gospodnjega. 12. Ovlast vezati i razrjeivati dana je samo apostolima a ne i njihovim nasljednicima. 13. Zbog djela ovjek ne postaje niti bolji niti gori. 14. Ocu koji nije od drugoga, vlastito i posebno pripada svemo a ne i mudrost i dobrota. 15.1 isti strah iskljuuje od budueg ivota. 16. avao upuuje naputke postavljanjem kamena ili trava. 17. Dolazak na kraju vremena moe se pripisati Ocu. 18. U pretpakao ne silazi dua Kristova po sebi nego samo po moi. 19. Nije grijeh niti djelo, niti volja, niti pouda, niti veselje koje ju pokree, i ne trebamo eljeti da se ugasi.

727 728 729 730 731 732

733 734

735 736 737 738 739

7 4 1 : Pismo Apostolicam sedem" biskupu Cremone; vrijeme nesigurno

202

Izd.: PL 179.624D-625A / Grgur IX., Decretales, 1, III, tit.43, c.2 (Fdb 2,648; ovdje je pripisano Inocentu HL). - Reg.: JR 8272.

Krtenje eljom Bez dvojbe tvrdimo daje prezbiter, o kojem si pisao daje bez vode krtenja zavrio posljednji dan, bio osloboen izvornog grijeha i daje stekao veselje nebeske domovine, jer je ustrajao u vjeri svete majke Crkve i u ispovijedanju Kristovog imena. itaj osmu knjigu Augustinove De civitate Dei1, gdje se meu ostalim ita:,.Krtenje se podjeljuje nevidljivo, kada ga ne iskljuuje prezir vjere nego zavretak potrebe". Proitaj i knjigu blaenog Ambrozija De obitu Valentiniani2 koja tvrdi isto. Smirivi dakle pitanja, dri se miljenja uenih otaca i zapovijedi da se u tvojoj Crkvi za spomenutog sveenika prinose neprestane molitve i rtve.

CELESTINII.: 26. rujna 1143. - 8. oujka 1144. LUCIJE II.: 12. oujka 1144. - 1 5 . veljae 1145.

E U G E N in.: 15. veljae 1145. - 8. srpnja 1153.

745: Sinoda u R E I M S u , poela 21. oujka 1148.

Nakon rasputanja sinode koju je vodio sam Eugen III., 29. oujka 1148. poeo je Konzistorij koji je raspravljao o predmetu Gilberta de la Porreea. Biskupu iz Poitiersa predbaene su zablude skupljene u etiri sljedea poglavlja: 1) Boja bit, supstancija i narav zovu se botvo, a dobrota, mudrost i Boja veliina i sve slino, nisu B o g nego forma po kojima B o g jest. 2) Tri osobe, Otac, Sin i Duh Sveti nisu niti jedan B o g niti jedna supstancija niti ita jedno. 3) Tri osobe su tri po tri jednosti, razliite po tri svojstva koja nisu isto to i osobe, nego su tri vjene, po broju razliite meu sobom kao i od Boje supstancije. 4) Boja narav se nije utjelovila niti je primila ljudsku narav. Svojom otroumnom obranom je Gilbert postigao da papa ta poglavlja nije osudio kao krivovjerje. Samo je uz prvo poglavlje primijetio ono stoje navedeno nie kao tekst i to nam je prenio Otto von Freising. Nakon stoje sinoda ve bila rasputena, Gilbertovi protivnici su pod vodstvom Bernarda iz Clairvauxa meu ostalim sastavili ispovijest vjere protiv Gilberta, kako bi od pape ishodili osudu, to se ipak nije dogodilo. Ta ispovijest vjere nije uvrtena niti u sinodalne dokumente niti u papine Registre, te zbog toga nije slubeni dokument crkvenog uiteljstva. 741 Augustin se potpuno slae s tim miljenjem, De civitate Dei XIII 7 (B.Dombart A.Kalb: CpChL 48 [1955] 389 si / CSEL 40/1,622 si / PL 41,381); trebalo bi navesti: Augustin, De baptismo contraDonatistas IV 22, br. 29 (CSEL 51,257 1 4 /PL 43,173 Ambrozije, De obitu Valentiani 51 (CSEL 73,354 / PL 16.1374BC).

203

Izd.: Otto von Freising, Gesta Friderici imperatoris I 57 u izd. od G.H.Pertz: M G H Scriptores (folianti) 20 (Hannover 1868) 3 8432-34; = pogl. 61 u izd. G. Waitz: MGH Scriptores rerum Germanicarum in usum scholarum XIV (Hannover - Leipzig 1912 3 ) 87 / MaC 21,726E. - Poglavlja pripisana Gilbertu,v.PL 185.617A.

Boansko 745

Trojstvo

Rimski prvosveenik je odluio samo o prvom [poglavlju] da ne bi neki teoloki pojam dijelio narav i osobu, te da se boanska narav ne bi zvala Bogom samo u smislu ablativa nego i nominativa."

ANASTAZIJE IV.: 12. srpnja 1153. - 3. prosinca 1154. HADRIJAN IV.: 4. prosinca 1154. - 1. rujna 1159.

A L E K S A N D A R III.: 7. rujna 1159. - 30. kolovoza 1181.

747: Sinoda u T O U R S u , poela 19. svibnja 1163.

Toj sinodi je predsjedao sam Aleksandar III. Osim rasprave o Kristologiji Petra Lombarda (usp. *749 si) nije bilo j o nita odlueno ; spomena je vrijedna zabrana skrivenog uzimanja kamata, koje nosi naziv vadium (odn. vadimonium) mortuum, tj. (,jnrtvo davanje jamstva", fancuski: mortage); zloupotreba ugovora se zove Antichresis, tj. jamstvo koritenja. Vjerovniku je na primjer dana u zalog neka stvar koja donosi prinos (n.pr. njiva, vinograd) i to tako da su svi prinosi za itavo vrijeme zaloga pripali vjerovniku, pa i onda kad su dostigli ili preli vrijednost posuenog kapitala, dok prema sinodi pravednost trai da se prinosi obraunaju za posueni kapital. Izd:MaC21,1176DE/HaC6/11,1597AB/GrgurIX.,Decretales, 1. V , t i t . 1 9 , c l na nav.mj. c.2 zabrana skrivenog uzimanja kamata izreena je i za laike. (Frdb2,811);

Uzimanje 141

kamata

(Pogl.2) Mnogi klerici, to kaemo sa alou, i od onih koji su ostavili ovaj svijet redovnikim zavjetima i odijelom, dok se zgraaju nad opom lihvom jer je ona jasnije osuena, posudivi novac potrebnima primaju u zalog njihovo imanje, a nadole plodove primaju preko mjere. Zbog toga je autoritet ope sinode odluio, da se nitko uvrten u klerike ne bi usudio ubirati takvu ili druge vrsti lihvu. Ako je pak netko do sada zbog danog novca pod tim vidom ili uvjetom primio zalog, te ako je iz plodova primio svoj iznos, odbivi trokove, treba posjed u potpunosti vratiti duniku. Ako je pak primio neto manje, kad to primi, vlasnitvo se slobodno vraa gospodaru. 204

Ako bi itko poslije ove odluke bio u kleru takav koji bi inzistirao na dobiti odvratnih kamata, neka trpi opasnost za crkvenu slubu, osim ako bi to bila crkvena nadarbina koju misli na taj nain otkupiti iz ruku laika.

748: Pismo ,,Ex litteris tuis" sultanu sa sjeditem u Ikoniju, god. 1169.
Pismo je pouka o katolikoj vjeri, koju je navodno htio primiti selduki knez. Izd.: PL 207,1077A-1078A (meu djelima Petra von Blois) MaC 21.898AB.

Marijino tijelo neraspadnuto nakon smrti [Marija] j e zaela bez (oskvrnua) stidh- ivosti, rodila j e bez bolova, a odavde j e 748 otila bez raspadanja, prema anelovoj rijei, ili bolje prema Bojoj (rijei) preko anela, kako bi se pokazalo daje puna milosti, a ne polupuna, te daje Bog, njezin sin, vjerno ispunio staru zapovijed koju je prije toga nauavao, to jest da treba au predusresti oca i majku, te da se Kristovo djeviansko tijelo ne bi u potpunosti razlikovalo od tijela majke-djevice, od kojeg je uzeto.

749: Pismo Cum in nostra" Wilhelmu, nadbiskupu Sensa, 28. svibnja 1170.
Kao stoje dokazao P. Glorieux (MiscellaneaLombardiana [Novara 1957] 137-147), Petar Lombardski nije izriito nauavao kristoloki nihilizam" kao to mu se to predbacuje; no njegova ne bas sretna primjena Abelardove metode Sic et non", dala je povod za sumnjienje. izd: DenCh 1,4 (nr. 3) / PL 200,685 BC (= Pismo 744) / MaE 22,239 A B . - Reg.: JR 11806.

Zabluda Petra Lombarda s obzirom na Kristovo ovjetvo Kad si neko u naoj nazonosti bio ustolien, usmeno smo ti naredili da u Parizu kod svojih sufragana koji su ti dodijeljeni, jako nastoji i uinkovito se zaloi da se ukloni krivo uenje Petra, biveg biskupa Pariza, koji kae d a K r i s t p o t o m e t o j e o v j e k n i j e n i t a . Odatle dolazi d a tvom bratstvu apostolskim pismom naloimo, da... svoje sufragane sazove u Pariz, te da s njima i s drugim vjernim i razboritim muevima, nastoji opisano uenje potpuno ukloniti, te da zapovijedi profesorima i studentima koji tamo studiraju teologiju, kako treba uiti daje Krist potpun Bog i potpun ovjek koji se sastoji iz due i tijela. 750: Pismo Cum Christus" Wilhelmu, nadbiskupu Reimsa, 18. veljae 1177.
Radi se o pismu o istoj stvari kao u *749, koje je poslano istom biskupu, ali koji je premjeten u drugo sjedite (Reims). Izd.: DenCh 1,8sl (br.9) / MaC 21,1081 CD / Grgur J X , Decretales, 1 .V, tit.7, c.7 (Frdb 2,799). Reg.: JR 12785

749

205

Zabluda s obzirom na Kristovo ovjetvo 750 Budui daje Krist potpun Bog i potpun ovjek, udno je s kakvom se lakomislenou netko usuuje rei d a K r i s t n i j e n i t a p o t o m e t o j e o v j e k . Da u crkvi Bojoj ne bi nastala takva zloporaba i da se ne uvede takva zabluda, apostolskim pismom zapovijedamo Tvojem bratstvu, da... naim autoritetom pod (prijetnjom) anateme zabrani kako se ubudue nitko ne bi usudio rei da Krist nije nita po tome stoje ovjek, jer kao stoje pravi Bog tako je i pravi ovjek koji se sastoji iz razumne due i ljudskog tijela.

3. LATERANSKI S A B O R (11. opi): 5. - 19. (22.?) oujka 1179.

Sabor je izdao zakone koji su se odnosili na raskol koji je trajao od 1159. do konanog zavretka 1180., i koji su bili upereni protiv nedostatka crkvenog reda i protiv krivovjerja onog vremena, posebno protiv krivovjerja albigenza. Dokumenti ne postoje.

7 5 1 : 3. sjednica 19. ili 22. oujka: Poglavlje

Izd.: MaC 22.224B / HaC 6/II.1678C / Grgur IX., Decretales, 1 .III, tit.35, c.2 (Frdb 2,596) / C O e D 3 217.

Simonija 751 Pogl. 10. Monasi neka se ne primaju u samostan za novac.... Ako je pak netko tko je istjeran neto dao za ponovno prihvaanje, neka se ne uzdie u svete redove. Onaj pak koji je (neto) primio, neka se kazni lienjem njegove slube 1 . 753: Pismo ,Jn civitate tua" biskupu Genove, vrijeme nesigurno
Izd: MaC 2 2 . 3 4 3 D E / Grgur LX., Decretales, l.V, tit.19, c.6 (Frdb 2,813). - Reg.: JR 13965.

Nedozvoljeni 753

kupoprodajni

ugovor

Kae da se u tvom gradu esto dogaa da neki kupuju papar, cimet ili drugu robu, koja u to vrijeme ne vrijedi vie od pet funti, a onima od kojih tu robu kupuju obeavaju da e im nakon nekog vremena platiti est funti. Premda se takav ugovor u tom obliku ne moe smatrati lmvarskim, ipak prodavai ne upadaju manje u grijeh, osim ako postoji sumnja da bi ta roba u vrijeme isplate vrijedila vie manje toli*751 Tako je (odredila) ve sinoda u Amalfiu 1089. pod Urbanom II., kan.7 (MaC 20.723C).

206

ko. Zbog toga e se tvoji graani dobro pobrinuti za svoje spasenje, ako odustanu od takvog ugovora, jer se svemoguem Bogu ne mogu sakriti ljudske misli.

754: Pismo ,>Expublico instrumente" biskupu Brescie, vrijeme nesigurno

Izd.: MaC 22.284E-285B / Grgur IX., Decretales, 1 .III, tit.32, c.7 (Frdb 2,581). - Reg.: JR 13787.

enidbena

veza 754

Budui d a j e spomenuta ena bila udana za spomenutog mukarca, a do sada je on, kao to ona tvrdi, nije spoznao, apostolskim pismom Tvojem bratstvu nareujui zapovijedamo: ukoliko spomenuti mu nije tjelesno spoznao tu enu, i ako ta ena, kao to nam se to od tvoje strane iznosi, eli ui u red, nakon to od nje primi dovoljno jamstvo da e u roku od dva mjeseca ui u red ili da e se vratiti svom muu, nju nakon isteka prigovora ili albe odrijei od presude [izopenja] kojom je vezana, te ako ue u red, neka jedno drugome vrati za to znaju da su meusobno primili, a mu ima dozvolu sklopiti drugu enidbu (zavjet) ako ona uzme redovniku odjeu. Zaista, ono to Gospodin kae u Evanelju da nije dozvoljeno otpustiti enu, osim zbog bludnitva [Mt 5,32; 19,9] treba prema tumaenju svetih rijei shvatiti o onima ija je enidba dovrena tjelesnom vezom, bez koje nema dovrene enidbe; zbog toga ako spomenutu enu nije spoznao njezin mu, dozvoljeno joj je otii u red.

755-756: Pismo (ulomci) Verum post" nadbiskupu Salerna, vrijeme nesigurno

Izd. [*755 7 5 6 ] : MaC 22.283AB; 2 8 8 B C /Grgur IX., Decretales, 1.III, tit.32, c.2; LIV, tit.4, c.3 (Frdb 2,579 681). - Reg.: JR 14091.

Djelovanje

enidbene privole 755

Poslije zakonite privole u sadanjosti dozvoljeno je da jedno izabere samostan, makar se drugo i protivilo, kao to su neki sveti bili pozvani sa svadbe, samo ako meu njima nije dolo do tjelesnog odnosa; a drugi koji je ostao, ako opomenut ne bude elio uvati uzdranost, moe prijei u drugu enidbu; budui da nisu uinili da zajedno budu jedno tijelo, zaista moe jedan prijei Bogu a drugi ostati u svijetu. Ako [izmeu mua i ene] doe do zakonite privole u sadanjosti, i to tako da jedno drugo u meusobnom sporazumu izriito prihvate uobiajenim rijeima, ... bilo daje umentuta prisega ili ne, ena se ne smije udati za drugoga. A ako se udala, makar dolo i do tjelesnih odnosa, treba je crkvenom prisilom natjerati da se od nje207

756

ga odvoji i vrati se prvome, premda neki misle drugaije i premda su neki nai predasnici nekada drugaije prosudili.

757-758: Pismo (Ulomci) Ponciju, biskupu Clermonta (?), vrijeme nesigurno

Izd:GrgurLX.,Decretales, 1.DI,tit.42,c.1-2(Frdb2,644). - [samo * 7 5 7 ] : M a C 2 1 , l 101B [drugi oblik]. - Reg.: JR 14200.

Forma krtenja 757 Ako je netko dijete triput uronio u vodu u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, Amen, a nije kazao: Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, Amen", dijete nije krteno. Ako se za neke sumnja da li su krteni, neka se krste uz prethodno (izgovorene) ove rijei: Ako si krten ne krstim te; ali ako jo nisi krten, ja te krstim itd."

758

LUCIJE IH.: 1. rujna 1181. - 25. studenog 1185. 760-761: Sinoda u VERONI, konac listopada - poetak studenog 1184.
Sam je papa predsjedao sinodi. Dolje navedena anatema ponavlja se u vie bula 13. stoljea (usp. npr. PoR 8445 9675 10043). Izd.: MaC 22.477A-C / HaC 6/11,1878D-E / BullTau 3,20b-21a / BullCocq 3,9b si / Grgur LX., Decretales, l.V, tit.7, c.9 (Frdb 2,780). - Reg.: JR 15109.

Osuda zabluda laikih sekti o ovlastima hijerarhije 760 ... temeljem ove konstitucije apostolskim autoritetom osuujemo sve vrste krivovjerja kojim god se imenom nazivala. Odluujemo dakle kazniti vjenom anatemom ponajprije katare i patarene i one koji se lanim imenima nazivaju humilijati ili lvonski siromasi, pasagijanci, jozefmci i arnaldisti. I budui da si neki pod vidom pobonosti prisvajaju pravo propovijedanja jednakim vezom vjene anateme veemo sve koji bi se, (usprkos) zabrani ili ako nisu poslani, usudili javno ili privatno propovijedati, osim ako su primili ovlast od Apostolske stolice ili od mjesnog biskupa, kao i sve koji se ne boje drugaije misliti ili nauavati o sakramentu tijela i krvi Gospodina naega Isusa Krista, ili o krtenju, ili o ispovijedanju grijeha, o enidbi i o ostalim crkvenim sakramentima, nego li to presveta Rimska crkva propovijeda i obdrava, i openito sve koje je ista Rimska crkva, ili pojedini biskupi u svojim biskupijama sa savjetom klerika, ili sami klerici 208

761

kad nema biskupa (sede vacante), ako je to potrebno uz savjet susjednih biskupa, osudili kao krivovjerce.

762: Pismo Dilectae in Christo" biskupu Simonu Meauxa, vrijeme nesigurno

Izd.: S.L6wenfeld, Epistulae Pontificum Romanorum ineditae (Leipzig 1885) 220 (br.364) / MaC 21,1102D-1103A (pripisane Aleksandru III.). - Reg.: JR 14017.

Kastracija ... Predstojnica i samostan u Kolonanciji su traili od Apostolske stolice, da li neki mladi, njihov obraenik, koji je bez spolnih organa, moe s kanonskom dozvolom biti zareen za sveenika. Htijui u tom predmetu potivati kanonsku razliitost, Tvojem bratstvu apostolskim pismom zapovijedamo da poblie istrai istinu, da li je on bio osakaen od neprijatelja ili od lijenika ili je pak sam na sebe digao ruku ne znajui se suprotstaviti poudi tijela. Prvima kanoni dozvoljavaju (reenje) [usp. *128a] ako su inae prikladni, za tree pak odreuju da ih se kazni kao ubojice samih sebe. 762

U R B A N III.: 25. studenog 1185. - 19./20. listopada 1187.

764: Pismo Consuluit n o s " jednom sveeniku iz Brescie, vrijeme nesigurno

Izd.: Grgur IX., Decretales, l.V, tit. 19, c.10 (Frdb 2,814). - Reg.: JR 15726

Uzimanje

kamata 764

Tvoja nas je pobonost pitala, da li na sudu dua treba kao lihvaru suditi onome, koji inae ne bi posuivao, ali s tom namjerom posuuje novac jer misli da e sluajno primiti vie, makar nije bilo nikakvog ugovora; i da li se u istu zloinaku krivicu uplie koji, kao to se u narodu kae, inae ne bi dao pristanak na prisegu, dok odatle ne primi neku korist, makar bez prisile; da li slinom kaznom treba kazniti onog trgovca, koji svoju robu prodaje po mnogo vioj cijeni, ako se tijek plaanja produljuje kroz dulje vrijeme, nego li kad bi se cijena odmah platila. Uistinu pak, to o tim sluajevima treba misliti oito se razaznaje iz Lukinog Evanelja u kojem se kae: Pozajmljujte ne nadajui se odatle niemu" [Lk 6,35]. Zbog namjere dobitka koju imaju, treba suditi da takvi ljudi rade zlo, jer se zakonom 209

zabranjuje svaka lihva i uveano vraanje, a ono stoje tako primljeno treba vratiti na sudu dua.

G R G U R VIII.: 2 1 . listopada - 17. prosinca 1187. K L E M E N T III.: 19. prosinca 1187. - oujka 1191. CELESTIN III.: 30. oujka 1191. - 8. sijenja 1198.

I N O C E N T III.: 8. sijenja 1198. - 16. srpnja 1216.

766: Pismo Cum apud sedem" Ymbertu, nadbiskupu Arlesa, 15. srpnja 1198.
Izd.: PL 214.304CD (= Pisma I 333); Grgur IX., Decretales, LIV, tit.l, c.23 (usp. 25) (Frdb 2,669 si). -Reg.: PoR 329.

Sakramentalni 766

oblik

enidbe

Pitao si nas da li se nijemi i gluhi moe s drugim enidbeno vezati. Na to Tvom bratstvu ovako odgovaramo: budui daje odredba o sklapanju enidbe prohibitivan zakon, te je dosljedno tome ona svakome dozvoljena kome nije zabranjena; a za enidbu je dostatan samo pristanak onih o ijem su vezivanju radi: jasno je, ako takav eli sklopiti (enidbu), to mu se ne moe i ne smije uskratiti; jer on to ne moe izjaviti rijeima, moe znakovima.

767: Pismo Sicut universitatis" konzulu Acerbu iz Firenze, 30. listopada 1198.
Izd.: PL 216,1186AB (= Inocent, Decretales, Prima collectio, tit.2) / PL 214.377AB (= Pisma I 401). -Reg.: P o R 4 0 3 .

Dvostruka 767

najvia vlast na Zemlji

Kao to je Bog, stvoritelj svemira, postavio na nebeskom svodu dva velika svjetlila, vee svjetlilo da vodi dan i manje svjetlilo da vodi no, tako je i za svod svekolike Crkve, koja si prisvaja ime neba, uspostavio dvije asti: veu koja e voditi due, kao dane, i manju koja e voditi tijela, kao noi, a to su p a p i n s k i a u t o ritet i k r a l j e v s k a vlast. 210

Nadalje, kao to mjesec dobiva svoje svjetlo od sunca, a on je i manji od sunca i po veliini i po kakvoi i po poloaju i po uinku, tako i kraljevska vlast dobiva svoj sjaj dostojanstva od papinskog ugleda; i to ona vie ovisi od njegova lica tim se veim sjajem resi, i to se vie udaljuje od njegova lica, to joj vie opada sjaj.

768-769: Pismo ,,Quanto te magis" Ugu, biskupu Ferrare, 1. svibnja 1199.

Izd:PL214.588D-589B(= PismaII50);216.1267D-1268B /Grgar c.7 (Frdb 2,722 si). - Reg.: PoR 684. IX, Decretales, LTV,tit.19,

enidbena

veza

ipavlovska povlastica 768

Tvoje bratstvo nam je svojim pismom javilo, to ako jedan od suprunika prijee u krivovjerje, a onaj koji ostaje eli sklopiti drugu enidbu i roditi djecu, da li to moe prema pravu, ti si Nas svojim pismom mislio pitati za savjet. Odgovarajui na tvoje pitanje u skladu sa savjetom nae brae, mi razlikujemo, premda se ini daje neki Na predasnik [Celestin Z/7] mislio drugaije, da li se od dva suprunika jedan obratio na katoliku vjeru, ili je od vjernika jedan posrnuo u krivovjerje, ili je pao u zabludu poganstva. Ako se naime jedan od nevjernih suprunika obratio na katoliku vjeru, a drugi ni na koji nain nee s njim ivjeti, ili barem ne bez vrijeanja Bojeg imena, ili ga eli odvui u smrtni grijeh: onaj koji je ostavljen moe, ako to eli, sklopiti drugu enidbu. I u tom smislu shvaamo ono to je kazao Apostol: Ako li se nevjernik hoe rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani" [1 Kor 7,15]. Isto tako i kanon u kojem se kae: da uvreda stvoritelja razrjeava enidbeno pravo za onoga koji je ostavljen" 1 . Ako jedan od v j e r n i h suprunika posrne u krivovjerje, ili pak prijee u pogansku 2 zabludu, ne mislimo da u tom sluaju onaj koji je ostavljen, dok drugi ivi, moe sklopiti drugu enidbu, premda se i u tom sluaju ini vea uvreda stvoritelju. Premda naime izmeu nevjernika postoji prava enidba, ona ipak nije potvrena; meu vjernicima pak postoji prava i potvrena enidba, jer sakrament vjere, koji je jednom primljen nikada se ne gubi, a sakrament enidbe ini potvrenim, tako da on ostaje kod suprunika, dok on traje.

769

770-771: Pismo Cum ex iniuncto" stanovnicima Metza, 12. srpnja 1199.

Izd.: PL 214.695C-697A (= Pisma II141); 216.1210B-1211D / Grgur IX., Decretales, LV, tit.7, c.12 (Frdb 2,785 si) / BullTau 3,159a-160b / BullCocq 3,91. - Reg.: PoR 780.
1 2

*768 *769

Usp. Gracijan, Decretum, p.II, cs.28, q.2, c.2 (Frdb 1,1090). Na taj je nain Celestin III. primijenio pavlovsku povlasticu.

211

Potreba crkvenog uiteljstva za tumaenje Sv. pisma 770 Na asni brat, biskup Metza, nam je svojim pismom javio daje kako u biskupiji tako i u gradu Metzu, ne malo mnotvo laika i ena, privuena na neki nain eljom da si na francuski jezik prevede Pismo, Evanelja, Pavlove poslanice, Psalme, Poune knjige i Joba i mnoge druge knjige;... [a tako se dogodilo] da su se na tajnim sastancima laici i ene usudili meusobom natjecati i sebi meusobno propovijedati; oni isto tako osporavaju drutvo onih koji se ne drue s onima koji misle isto .... Mnogi se od njih rugaju jednostavnosti svojih sveenika; i dok im oni svojim rijeima iznose rijei spasenja, oni potajno mrmljaju da to imaju bolje u svojim knjigama i da to mogu pametnije rei. Premda ne treba (nikoga) koriti zbog elje za razumijevanjem boanskog Pisma i zbog poticaja za njegovim prouavanjem, nego to vie to treba preporuiti, ali se ipak ini da s pravom treba koriti takve koji slave svoje tajne sastanke, koji si prisvajaju slubu propovijedanja, ismjehuju jednostavnost sveenika i koji preziru drutvo onih koji se tako ne ponaaju. Bog naime ... toliko mrzi djela tame daje govorei [Apostolima] zapovjedio: Sto vam govorim u tami, recite na svjetlu; i to na uho ujete, propovijedajte na krovovima" [Mt 10,27]; time je javno obznanio da se Evanelje ne propovijeda na tajnim sastancima, kao to to ine krivovjernici, nego prema katolikom obiaju javno u crkvi.... 771 Tajna pak vjerska otajstva ne treba posvuda svima tumaiti, jer ih svi posvuda ne mogu razumjeti, nego samo onima koji ih mogu prihvatiti vjernim razumom. Zbog toga Apostol kae jednostavnima: Kao nejaadi u Kristu mlijekom vas napojili, ne jelom" [1 Kor 3,2].... Tolika je naime dubina boanskog Pisma, da istraivati njegov smisao ne mogu potpuno ne samo jednostavni i nepismeni, nego niti pametni ni ueni. Zbog toga kae Pismo: Mnogi su naime pali istraujui tajne"[P.s 64,7]. Zbog toga je nekada u boanskom zakonu bilo ispravno odreeno, da se kamenuje ivotinja koja je dotakla brdo [Sinaj] [usp. Hebr. 12,20; Iz 19,12sl] kako se naime ne bi netko obian i neuk usuivao dosegnuti uzvienost svetog Pisma ili ga pak drugima propovijedati. Napisano je naime: Nemoj traiti vie" [Sir 3,22]. Zbog toga kae Apostol: Ne precjenjujte se vie nego to se treba cijeniti, nego cijenite se razumno" [Rim 12,3]. Kao to naime ima mnogo udova tijela, a svi udovi ne rade isto, tako su i mnogi redovi u Crkvi, ali nemaju svi istu slubu, jer prema Apostolu: On i 'dade' jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za uitelje itd." [Ef 4,11]. Budui pak daje red uitelja kao poseban u Crkvi, nitko si ne smije bez razlikovanja prisvajati slubu propovijedanja.

772-773: Konstitucija Licet perfidia Iudaeorum", 15. rujna 1199.

Ta konstitucija je u isto vrijeme Magna Charta" tolerancije u odnosu na idove. Prethodnici toga su uostalom bili u tekstu spomenuti pape i 3. lateranski sabor (1179.) gdje se u 26. poglavlju kae:

212

krani trebaju idove podupirati v e iz istog ovjekoljublja": COeD; 2246/ MaC 22.355E-356C; JR 13973). Honorije III. je konstituciju ponovio i potvrdio (7. studenog 1217.: PoR 5616); Grgur IX. (3. svibnja 1235.: PoR 9893), Inocent IV. (22. listopada 1246. i 5. srpnja 1247.: PoR 12315 12596), i drugi. Izd: PL 214.864C-865B (= Pisma I I 3 0 2 ) . - Reg.: PoR 834.

Tolerancija u odnosu na ljude druge vjeroispovijesti Premda idovsku nevjernost treba viestruko kuditi, ipak jer se po njima naa vjera uistinu potvruje, vjernici ih ne bi smjeli jako tlaiti.... Kao to si idovi ne bi smjeli u svojim sinagogama dozvoljavati vie nego li im je zakonom doputeno, tako niti u onome to im je doputeno ne bi smjeli trpjeti nikakva ogranienja. Premda oni vie ele ustrajati u svojoj tvrdokornosti nego li upoznati tajne proroanstava proroka i Zakona i tako doi do spoznaje kranske vjere, mi dakle, jer oni trae pomo nae obrane, iz blagosti kranske pobonosti i slijedei tragove rimskih prvosveenika Kaliksta [II.], Eugena [III], Aleksandra [HI.], Klementa [HL] i Celestina [III.], naih predasnika sretne uspomene, prihvaamo njihove molbe i podjeljujemo im tit nae zatite. Odreujemo dakle da ih nitko od krana ne smije silom natjerati da ne htijui, ili protiv volje, dou na krtenje; ako se pak netko od njih svojevoljno i radi vjere utekne kranima, nakon to bude oitovana njegova volja, neka postane kraninom bez ikakve sramote. Ne vjerujemo da netko moe imati pravu kransku vjeru za kojeg se zna da kranskom krtenju nije pristupio svojevoljno, nego preko volje. Nitko od krana neka se bez suda zemaljske vlasti ne usudi njih kao osobe povrijediti, niti pak njihove stvari na silu uzeti, niti mijenjati dobre obiaje koje su do sada imali u kraju u kojem stanuju. Osim toga neka ih nitko bievima ili kamenjem ne uznemiruje u slavljenju njihovih blagdana, niti neka ne nastoji od njih zahtijevati ili prisiljavati ih na neobvezatne slube, osim na one koje su sami obiavali initi u prijanja vremena. Kako bismo predusreli zlobu i pohlepu zlih ljudi, odreujemo da se nitko ne usudi oskvrnuti idovsko groblje, niti uz primanje novca iskapati ve ukupana tijela. ... [Bit e izopeni svi koji budu krili ovaj dekret.] Ovom pak obranom elimo zatititi one koji se nee usuditi nita smiljati za potkopavanje kranske vjere. 774-775: Pismo Apostolicae Sedis primatus" carigradskom patrijarhu, 12. studenog 1199.
Ovaj dokument nije samo svjedoanstvo o prednosti rimskog biskupa, nego i izvanredni primjer srednjevjekovnog dokazivanja u tom predmetu iz pera jednog od najznaajnijih papa onog vremena. Slino uenje zastupao je Inocent III. u svom pismu Grguru, armenskom katholikosu od 2 3 . studenog 1199. i u jednom pismu Leonu, armenskom kralju od 24. studenog 1199. (PL 214, 776D-778B; 7 7 9 A - 7 8 0 B ; P o R 8 7 1 878). Izd: PL 214.758D-761B (=Pisma II209); 216,1186C-1188D. - Reg.: PoR 862.

772

773

213

Prvenstvo Rimske stolice 114 Prvenstvo Rimske stolice, koju nije utemeljio ovjek, nego Bog, tovie jo tonije Bog-ovjek, dokazuje se mnogim evaneoskim i apostolskim svjedoanstvima, od kojih su kasnije proizale kanonske konstitucije koje jednoduno tvrde da presveta Crkva posveena na blaenom Petru apostolu ima prednost kao uiteljica i majka. On je naime zasluio uti: Ti si Petar... tebi u dati kljueve kraljevstva nebeskoga" [Mt 16,18sl\. Premda je naime prvi i osobiti temelj Crkve jedinoroeni Boji Sin, u skladu (s onim) to kae Apsotol: Jer nitko ne moe postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist" [Kor 3,11], Petar je pak drugi i drugotni temelj Crkve, iako nije po vremenu prvi, ipakje po autoritetu prvi meu ostalima, o kojima kae apostol Pavao: Vie niste tuinci ni pridolice, nego sugraani ste svetih i ukuani Boji nazidani na temelju apostola i proroka" [Ef2,20].... Njegovo prvenstvo obznanila je sama Istina kad mu je rekla: Zvat e se Kefa" [Iv 1,42]; premda se to prevodi kao 'Petar', ipak se tumai kao 'glava'; kao to glava ima prvenstvo meu udovima tijela, jer kao da se u njoj nalazi sva punina osjetila, tako i Petar meu apostolima, i njegovi nasljednici meu prelatima svoje Crkve, prednjae po prednosti asti, kod ega su drugi tako pozvani u sudionitvo skrbi, da nita nisu izgubili od punine vlasti. Njemu je Gospodin trostrukim ponavljanjem rijei povjerio da pase njegove ovce, tako da kao stranca treba smatrati u Gospodnjem stadu onog koji ne bude htio imati za pastira njega u njegovim nasljednicima. On naime nije razlikovao izmeu ovih i onih ovaca, nego je jednostavno kazao: Pasi ovce moje" [Iv 21,17], tako da svi potpuno shvate da su njemu povjerene. ... [Iv 21,7 tumai se alegorijski:] Budui da more oznaava svijet [prema Ps 104,25]..., po tome to se Petar bacio u more, izrazio j e povlasticu svakog poj edinog pape, po emu je preuzeo upravljanje itavim svijetom, dok su drugi apostoli ostali kao omeeni laom, jer nijednom od njih nije povjeren itav svijet, nego su pojedincima povjerene pojedine pokrajine ili Crkve. ... [Slian alegorijski dokaz izvodi se i iz Mt 14,28-31:] Time stoje Petar hodao po vodama mora, pokazao je daje primio vlast nad svim narodima. 775 Gospodin kae da se za nj ega molio govorei u asu trplj enj a: Ali j a sam molio za tebe, Petre, da ne smalake tvoja vjera, pa kad k sebi doe, uvrsti svoju brau." [Lk 22,32], time je jasno dao do znanja da njegovi nasljednici nee nikada skrenuti s puta kranske vjere, nego e tovie vraati druge i utvrivati (u vjeri) one koji budu sumnjali; time stoje njemu podijelio vlast utvrivanja (u vjeri) drugih, drugima je nametnuo obvezu sluanja.... itao si... da mu je jo reeno: togod svee na zemelji, bit e svezano i na nebesima" [Mt 16,19], A ako misli daje to reeno i svim apostolima zajedno, ipak to nije (reeno) njima bez njega, nego e priznati daje njemu bez drugih podijeljena vlast vezanja i odrjeivanja, kako bi ono to drugi ne mogu bez njega, on mogao bez 214

njih, na temelju povlastice dane mu od Gospodina i (na temlju) podijeljene mu punine vlasti.... [Petar] je vidio otvoreno nebo i posudu neku poput velikog platna kako s etiri uleknuta okrajka silazi s neba na zemlju; u njoj bijahu svakojaki etveronoci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske [Dj 10,9-12]. ...I k njemu je doao neki glas: to Bog oisti, ti ne zovi okaljanim". Time se jasno daje na znanje daje Petar pretpostavljen svim narodima, jer ona posuda oznaava svijet i sveukupnost svih, koji se u njemu nalaze, bilo Zidova bilo poganskih naroda. 776: Pismo ,,Exparte tua" biskupu Modene, god. 1200.
Izd.: Grgur IX., Decretales, 1JV, tit.4, c.5 (Frdb 2,681sl) / PL 216.1264AB. - Reg.: PoR 1238.

Sakramentalni

oblik enidbe 776

Meu ostalim elimo da se kod sklapanja enidbe dri ovog: nakon to meu zakonski podobnim osobama doe u sadanjosti do zakonitog pristanka, on je u takvim (sluajevima) dovoljan, u skladu s kanonskim odredbama. A ako njega nema ostalo se ponitava, pa bilo potvreno i samim spolnim odnosom; ako pak zakonito vezane osobe kasnije s drugima stvarno sklope enidbu, time se ne moe ponititi ono to su one prije uinile po pravu.

777-779: Pismo Gaudeamus in Domino" biskupu u Tiberiji, poetak 1201.

Izd: Grgur IX, Decretales, 1. IV, tit. 19 c.8 (Frdb 2,723sl) / P L 216.1269C-1271A. - Reg: PoR 1325

enidbe pogana

ipavlovska povlastica

elio si biti pouen Apostolskim dopisom, da li pogani koji prihvate ene u 777 d r u g o m i l i t r e e m i l i d a l j n j e m s t u p n j u srodstva, trebaju poslije svog obraenja ostati s njima zajedno, ili se trebaju meusobno razdvojiti. O tome tvom bratstvu odgovaramo ovako: budui da postoji sakrament enidbe kod vjernika i nevjernika, kao to to pokazuje apostol govorei: ima li koji brat enu nevjernicu, i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otputa" [usp. 1 Kor 7,12]; a o spomenutim stupnjevima (srodstva), jer su pogani doputeno sklopili enidbu, a njih ne veu kanonske odredbe, (prema istom Apostolu, to bi spadalo na nas suditi one vani?" [usp. 1 Kor 5,12]); posebno pak zbog dobrobiti kranske religije i vjere, budui da bi muevi lako odustali (od prihvaanja vjere) kad bi se bojali da e zbog prihvaanja vjere biti ostavljeni od ena, takvi vjernici enidbeno vezani, slobodno i doputeno mogu ostati vezani, jer se sakramentom krtenja ne razrjeuju enidbe, nego se oprataju grijesi. 215

778

Budui pak da pogani dijele brani osjeaj i s t o v r e m e n o s v i e ena, s pravom se dvoji da li poslije obraenja mogu zadrati sve, ili (samo) neku od njih. Ono se zaista ini neprihvatljivim i protivno kranskoj vjeri, jer je na poetku jedno rebro pretvoreno u jednu enu, a boansko Pismo svjedoi stoga e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu; dvoje njih bit e jedno tijelo" [Ef5,31; Post 2,24; usp. Mt 19,5]; ne kae troje ili vie" nego dvoje"; isto tako ne kae: prionut e enama", nego eni". Nikome nikad nije bilo doputeno istovremeno imati vie ena, osim onome kome je to bilo doputeno po Bojoj objavi; misli se meutim da je taj obiaj katkad bio dozvoljen, kako bi se oslobodili krivnje kako Jakob od lai, Izraelci od krae, Samson od ubojstva, tako i patrijarhe i drugi pravedni muevi, za koje se ita da su istovremeno imali vie ena, od preljuba. Zaista, to se istinito shvaanje dokazuje svjedoenjem Istine koja svjedoi u Evanelju: Tkogod otpusti svoju enu, osim zbog bludnitva, pa se oeni drugom, ini preljub" [Mt 19,9; usp Mk 10,11]. Ako se dakle, po pravu ne moe dovesti druga postoje ena otputena, tim vie ako se ona zadri. Time se jasno pokazuje da treba odbaciti viestrukost u oba spola s obzirom na enidbu, budui da se ona ne vrednuje razliito.

779

Tko pak prema svom obredu otpusti zakonitu enu, budui da takvo otputanje ne dozvoljava Istina u Evanelju, on nikada nee kao zakonitu imati drugu, makar se obratio i na Kristovu vjeru, osim ako nakon njegovog obraenja ona odbije ivjeti s njim, a ako bi i pristala ali ne bez uvrede Stvoritelja ili da ga navede na smrtni grijeh; u tom sluaju odbija se povratak u prijanje stanje njoj koja trai povrat u prijanje stanje, pa makar se radilo o nepravednom odbijanju; prema Apostolu naime, brat ili sestra nisu podloni takvom sluenju [usp. 1 Kor 7,15]. Ako pak njega koji se obratio na (kransku) vjeru bude slijedila i ona obraena, i to prije nego li je on zbog gore spomenutih razloga uzeo drugu zakonitu enu, obvezan je nju primiti. Premda prema evaneoskoj istini ini preljub onaj koji uzme otputenu [Mt 19,9], ipak otpustitelj nee moi otputenu okriviti zbog preljuba zbog toga to se udala za drugog poslije otputanja, ako nije na drugi nain uinila preljub. 780-781: Pismo Maiores Ecclesiae causas "Ymbertu nadbiskupu Arlesa, svretkom 1201.
Izd.: Grgur IX., Decretales, l.ffl, tit. 4 2 , c.3 (Frdb 2,644-646). - Reg.: PoR 1479

Djelovanje krtenja, prije svega peata 780 ... Tvrde naime, da se m a 1 oj d j e c i beskorisno podjeljuje krtenje.... Odgovaramo daje krtenje dolo umjesto obrezanja.... Dakle, kao to dua obrezanog iz njegovog naroda nee propasti [usp. Post. 17,14] tako e i onaj koji bude ponovno roen od Duha Svetoga zadobiti ulaz u kraljevstvo nebesko [usp. Iv 3,5].... 216

Premda se tajnom obrezanja opratao izvorni grijeh i izbjegavala se opasnost osude, ipak nije se dolazilo u kraljevstvo nebesko, koje je svima bilo zatvoreno do Kristove smrti; a po sakramentu krtenja, koji je zarumenjen Kristovom krvi, stie se i u kraljevstvo nebesko ija je vrata svojim vjernima milosrdno otkljuala Kristova krv. Bilo daleko od nas, da bi propala sva mala djeca, od kojih toliko mnotvo svaki dan umire, a da im dobrostivi Bog koji ne eli da itko propadne, ne bi priskrbio neko sredstvo spasenja.... Ono to navode protivnici, da se maloj djeci ne ulijevaju vjera ili ljubav i druge kreposti, jer oni na to nisu pristali, veina ne prihvaa bezuvjetno..., drugi pak tvrde da se dodue maloj djeci snagom krtenja oprata grijeh ali im se ne podjeljuje milost; neki pak kau da se i grijeh oprata i ulijevaju kreposti, koje oni imaju kao posjedovanje [usp. *904] a ne kao koritenje, dok ne dou u odraslu dob.... Odgovaramo razlikujui da postoji dvostruki grijeh: izvorni naime i osobni. Izvorni se dogaa bez pristanka, a osobni se ini s pristankom. Izvorni grijeh koji se dogaa bez pristanka i oprata se bez pristanka snagom sakramenta; osobni pak koji se ini s pristankom, nipoto se ne oprata bez pristanka.... Kazna za istoni grijeh je uskraivanje gledanja Boga, kazna pak za osobni grijeh su muke vjenog pakla.... Protivno je kranskoj religiji, da netko bude prisiljen da prihvati i sauva kranstvo p r o t i v s t a l n e v o l j e i potpuno se protivei. Zbog toga neki nerazumno ne razlikuju izmeu 'protiv volje' i 'protiv volje' te izmeu 'na silu' i 'na silu'; jedan je naime prisilno natjeran strahom i muenjem, a drugi prima sakrament krtenja da ne bi pretrpio tetu; taj naime, kao i onaj koji neiskreno pristupa sakramentu, prima utisnuti peat kranstva; i takav koji ga samo uvjetno eli, premda ga bezuvjetno ne eli, treba biti prisljen na obdravanje kranske vjere.... Onaj pak koji nikada nije pristao, nego se potpuno protivi, ne prima niti sakrament niti sakramentalni peat, jer je vie izriito se protiviti nego li i najmanje pristati. Kao to niti onaj ne upada u neku krivnju koji je nasilno i potpuno protiv volje, i protivei se, bio prisiljen prinositi kad idolima. Oni pak koji spavaju ili koji su izgubili pamet, ako su ustrajali u protivljenju prije nego li su izgubili pamet ili zaspali, ne primaju peat sakramenta makar bili poliveni vodom, jer se podrazumijeva daje kod njih ostala odluka protivljenja; suprotno je, ako su prije bili katekumeni i ako su imali elju krstiti se. Zbog toga Crkva obiava krstiti takve u asu nude. Sakramentalni in naime tada utiskuje peat kada ne nalazi zapreku suprotstavljene vo|je koja bi se protivila.

782-784: Pismo Cum Marthae circa" Ivanu nadbiskupu Lyona, 29. studenog 1202.
Izd.: PL 214,1119A-1122B (= Pisma V 121) / Grgur IX., Decretales, I.III, tit. 41 .C .6 (Frdb 2,637-639). - Reg.: PoR 1779.

217

Sakramentalni oblik euharistije 782 Pitao si naime, tko je u kanonu mise kojim se slui itava Crkva, a za koji se ne ita da gaje napisao ijedan evanelista, dodao onaj (izraz) obliku rijei koje je izrekao sam Krist kada je u svoje tijelo i krv substancijalno pretvorio kruh i vino.... U kanonu mise se naime ovim rijeima nalazi umetnut izraz: tajna vjere".... Zaista mnogo toga nalazimo da su evanelisti ispustili kako od rijei tako i od djela Gospodinovih, a za koje itamo da su apostoli ili nadopunili rijeju ili izrazili djelom.... Iz onog izraza o kojem je tvoje bratstvo pokrenulo pitanje, to jest tajna vjere", neki su mislili izvui oslonac za zabludu, govorei da u oltarskom sakramentu nije istinito tijelo i krv Kristova, nego samo slika, odraz i obris za spomenuto, jer Pismo naime spominje, da je to to se na oltaru prima sakrament, tajna i primjer. Ali takvi zbog toga padaju u zamku zablude, jer ne razumiju pravo niti autoritet Pisma, niti pobono primaju Boje sakramente, a podjednako ne znaju niti Pismo niti Boju mo [usp. Mt 22,29].... Kae se naime tajna vjere", jer se drugaije vjeruje nego li se vidi, i drugaije se vidi nego li se vjeruje. Vidi se naime oblije kruha i vina a vjeruje se istinito tijelo i krv Kristova, te snaga jedinstva i ljubavi.... Sastavnice euharistije 783 Treba naime pomno razlikovati izmeu trojeg, to je razliito u tom sakramentu, to jest vidljivi oblik, istina tijela i duhovna snaga. Oblik je kruh i vino, istina je tijelo i krv, snaga je jedinstvo i ljubav. Prvo je 'skarament a ne stvar'. Drugo je 'sakrament i stvar'. Tree je 'stvar a ne sakrament'. Ipak prvo je sakrament dvostruke stvari. Drugo je sakrament jednog a stvar drugog. Tree pak je stvar dvostrukog sakramenta. Vjerujemo pak da su oblik rijei kako se ponavljaju u kanonu apostoli primili od Krista, a od njih su primili njihovi nasljednici.... Voda pomijeana s vinom u misnoj rtvi 784 Pitao si takoer, da li se voda pomijeana s vinom pretvara u krv. O tome se pak razlikuju miljenja skolastika. Nekima se ini, budui da su iz Kristova boka potekla dva vana sakramenta, (sakrament) otkupljenja u krvi i preporoda u vodi, to se dvoje, vino i voda, koje se mijeaju u kaleu, pretvaraju boanskom snagom. ... Neki pak misle, da se voda s vinom supstancijalno mijenja, budui da voda pomijeana prelazi u vino.... Osim toga moe se rei, da voda ne prelazi u krv, nego ostaje obuhvaena akcidentima prijanjeg vina. Ovo se pak ne smije misliti, to su se neki usudili govoriti, da se naime voda pretvara u limfu. 218

ini se da je meu spomenutim miljenjima vjerojatnije ono koje tvrdi da se voda pretvara u krv zajedno s vinom [usp. *798].

785: Pismo Cum venisset" Baziliju nadbiskupu Tarnove (Bugarska), 25. veljae 1204.
Izreena zabrana da potvrdu podjeljuje sveenik je stvar crkvenog prava, kao Stoje to jasno iz viestruko potvrenog obiaja, daje i obinom sveeniku to dozvoljeno, ali uz primjenu ulja koje je posvetio biskup; usp. * 1318 2S88. Slina zabrana za sveenike latinskog (!) obreda nalazi se kod Inocenta 111.; Pismo svom zamjeniku u Carigradu ,,Quanto de benignitate", 16. studenog 1199 (PL 214,772BC;PoR868). Izd.: PL 2 1 5 . 2 8 5 C D (= Pisma VH 3); Grgur IX., Decretales, 1.1, tit. 15, c. 1, 7 (Frdb 2,133). Reg.: PoR 2138.

Djelitelj

potvrde 785

Pomazivanjem ela oznaava se polaganje ruku, koje se drugim rijeima zove potvrda, jer se po njoj daje Duh Sveti za rast i uvrenje (vjere). Dok ostala pomazivanja moe podjeljivati obini sveenik ili prezbiter, nju treba podjeljivati samo vrhovni sveenik, to jest biskup, jer se ita samo o apostolima, iji su zamjenici biskupi, da su davali Duha Svetoga polaganjem ruku [usp. Dj 8,14-25].

786: Pismo ,,Exparte tua" Andriji, nadbiskupu Lunda, 12. sijenja 1206.
Izd.: PL 215,774 / Grgur IX., Decretales, l.IH, tit.32, c.14 (Frdb 2,584). - Reg.: PoR 2651

Prestanak valjane enidbe redovnikim

zavjetom 786

Mi u toj stvari ne elimo odstupiti od tragova naih predasnika, koji su upitani odgovorili: dozvoljeno je jednome napustiti suprunika, ostavivi ga a da ga se i ne pita, i ui u red, prije nego lije enidba dovrena tjelesnim odnosom, a tako ostavljeni moe se zakonito vezati s drugim; preporuujemo ti da se toga pridrava. 787: Pismo Non ut apponeres" Thoriasu, nadbiskupu Trondheima (Norveka), 1. oujka 1206.
Izd.: PL 215,813A (= Pisma IX 5) / Grgur IX., Decretales, 1 .III, tit.42, c.5 (Frdb 2,647). - Reg.: PoR 2696

219

Materija 1%1

krtenja

Pitao si, da li treba smatrati kranima malu djecu, koje je na asu smrti, zbog pomanjkanja vode i odsutnosti sveenika neija jednostavnost ovlaila kapljicama sline po glavi, prsima i leima. Odgovaramo, budui da se kod krtenja uvijek nuno 1 trai dvoje, to jest rije i element" , u skladu s onim stoje Istina rekla o rijeima: Poite po svem svijetu i krstite sve narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" [Mk 16,15; Mt 28,19], isto kae i o elementu: tko se ne rodi nanovo, iz vode i Duha Svetoga, nee ui u kralj evstvo nebesko" [Iv 3,5], ne smij e sumnj ati da oni nemaju pravo krtenje kod kojih je primijenjeno samo jedno od reenog, a isputeno je drugo od toga. 788: Pismo Debitum officiipontificalis" Bertoldu (odn. Bertrandu) biskupu Metza, 28. kolovoza 1206.
Izd:PL215,986A(= P i s m a I X 159) Reg.: PoR 2875. /GrgurIX., Decretales, 1 . I I I , t i t . 4 2 , c . 4 ( F r d b 2 , 6 4 6 s l ) . -

Djelitelj krtenja i krtenje eljom 788 Zaista, svojim si nas pismom obavijestio, da je neki idov, dospjevi do asa smrti, budui daje bio sam meu idovima, sam sebe uronio u vodu govorei:, ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Sada pita da li se treba krstiti taj idov, koji je ustrajao u pobonosti kranske vjere. Mi pak tvom bratstvu odgovaramo ovako, budui da moraju biti razliiti krstitelj i krtenik, kao to se to jasno vidi iz rijei Gospodinovih koji je rekao apostolima krstite sve narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga" [Mt 28,19], spomenutog idova treba dodatno krstiti netko drugi, kako bi se pokazalo da je jedan onaj koji biva krten a drugi onaj koji krsti.... Pa ipak, daje takav neposredno onda bio umro, odmah bi bio uzletio u domovinu zbog vjere u sakrament, premda ne zbog sakramenta vjere. 789: Pismo De homine qui" voditelju rimskog bratstva, 22. rujna 1208.
7 z r f . : P L 2 1 5 , 1 4 6 3 A ( = P i s m a X I 1 4 6 ) /GrgurIX., Decretales, l . m , t i t . 4 1 , c . 7 ( F r d b 2,640sl).Reg.: PoR 3503.

Prividno misno slavlje 789 Pitao si Nas to treba misliti o neopreznom sveeniku koji zna da se nalazi u smrtnom grijehu, te slavi misno slavlje koje ne moe propustiti zbog neke potrebe, a
*787 Augustin, In evangelium lohannis, tract. 80,3 (R. Willems: CpChL 36 [1954] 529 / PL 35, 1840).

220

ustruava ga se slaviti zbog svijesti svog prijestupa ... i izvrivi ostale obrede pretvara se da slavi misu, izostavivi rijei kojima se stvara Kristovo tijelo, te uzima zapravo samo kruh i vino .... Treba dakle odbaciti krivi lijek, koji je gori od pravih opasnosti; premda se onaj koji misli da je nedostojan zbog svijesti svog prijestupa mora s potovanjem suzdrati od tog sakramenta, i grijei teko ako se bez potovanja upusti u nj, ipak se bez sumnje ini da tee grijei onaj koji se usudi tako prijevarno prividno ga vriti. Onaj naime izbjegavajui grijeh ini ga, ali upada samo u ruke milosrdnog Boga, ovaj pak ini grijeh izbjegavajui ga, i to ne samo (protiv) Boga, koga se ne srami izrugivati, nego i (protiv) naroda koji vara. 790-791: Pismo Eius exemplo" biskupu Tarragone, 18. prosinca 1208.
Pismo sadri saetak vjerovanja Duranda von Osca, odn. Huesca (Aragonija), valdenza koji se vratio u Katoliku Crkvu 1207. godine. Saetak se ponavlja u pismu nadbiskupu Tarragone i njegovim sufraganskim biskupima od 12. svibnja 1210. (PL 216,274D), te malo skraeno u pismu od 14. lipnja 1210. (PL 216,289C-293A; PoR 4014) u kojem se obznanjuje obraenje Bernarda Prima od valdenana. Na temelju istraivanja A.Dondaina i J.Leclersqsa, danas je sigurno da se ve sam Valdes na sinodi u Lyonu izmeu 1179. i 1181. zakleo sa slinim obrascem u prisutnosti kardinala legata Heinricha, biskupa Albana; taj saetak vjerovanja (izd. von A.Dondaine, u: ArchFrPr 16 [1946] 231 si / K.-V. Selge, Die ersten Waldenser 2 [Berlin 1967] 3-6) je bez sumnje uzorak za ostale. Izd.: P L 2 1 5 , 1 5 1 0 C - 1 5 1 3 A ( = PismaXI 196). -Reg.: P o R 3 5 7 1 .

Ispovijest propisana

za

valdenze 790

Neka bude obznanjeno svim vjernicima da ja, Durand de Osca... i sva naa braa, vjerujemo srcem, shvaamo vjerom, ispovijedamo ustima i tvrdimo jednostavnim rijeima da su: Otac i Sin i Duh Sveti tri osobe, jedan Bog, a itavo T r o j s t v o je iste biti, iste supstancije, jednako po vjenosti i svemogunosti, a svaka pojedina osoba u Trojstvu je potpuni Bog, kao stoje sadrano u Vjerujem u Boga" [Apostolsko vjerovanje *30], u Vjerujem u jednoga Boga" [Carigradsko vjerovanje *150] i u Tkogod eli" [pseudo-Atanazijevo vjerovanje *75 si]. Srcem vjerujemo i ustima ispovijedamo da su isto tako Otac i Sin i Duh Sveti jedan Bog o kojem govorimo, Stvoritelj, initelj, Voditelj i Upravitelj svega tjelesnog i duhovnog, vidljivog i nevidljivog. Vjerujemo da je jedan te isti Bog zaetnik Novog i Starog zavjeta, koji je sve iz niega stvorio ostajui u Trojstvu, kao s t o j e reeno; d a j e i Ivan Krstitelj od njega poslan, svet i pravedan, te d a j e u krilu svoje majke ispunjen Duhom Svetim. Srcem vjerujemo i ustima ispovijedamo da se u t j e l o v l j e n j e boanstva nije dogodilo niti u Ocu, niti u Duhu Svetomu, nego samo u Sinu; i onaj koji je u botvu bio Sin Boga Oca, pravi Bog od Oca, u ovjetvu je sin ovjeji, pravi ovjek od 221

791

majke, imajui iz majina krila pravo tijelo i razumnu ljudsku duu, ujedno obje naravi, to jest B o g i ovjek, jedna osoba, jedan Sin, jedan Krist, jedan Bog s Ocem i Duhom Svetim, zaetnik i upravlja svega, roen od Marije djevice pravim tjelesnim roenjem; jeo je i pio, spavao je i odmarao se umoran od puta, trpio je pravim trpljenjem svoga tijela, umro pravom smru svoga tijela i uskrsnuo je pravim uskrsnuem svoga tijela i pravim ponovnim spajanjem due s tijelom u kojem je poslije jeo i pio, uzaao na nebo, sjedi zdesna Ocu i u njemu e doi suditi ive i mrtve. 792 Srcem vjerujemo i ustima ispovijedamo jednu C r k v u ne krivojernika, nego svetu Rimsku, katoliku, apostolsku, (i) vjerujemo da se izvan nje nitko ne spaava. 793 Ni u emu ne odbacujemo s a k r a m e n t e koji se u njoj slave uz suradnju neprocjenjive i nevidljive snage Duha Svetoga, makar bili dijeljeni od sveenika grjenika, (te) dok ga Crkva prihvaa mi ga ne liavamo crkvenih slubi niti blagoslova koje on podjeljuje, nego ih dobrohotnom duom prihvaamo kao od najpravednijeg, jer zloa ne smeta biskupu ili sveeniku niti kod krtenja djece, niti kod posveivanja euharistije, niti u vrenju drugih crkvenih slubi (u odnosu na) podlonike. 794 Odobravamo dakle k r t e n j e djece, te ispovijedamo i vjerujemo da se spaavaju oni koji umru poslije krtenja a prije nego li poine grijehe; isto vjerujemo da se u krtenju oprataju svi grijesi, kako onaj naslijeeni izvorni grijeh tako i oni uinjeni svojevoljno. Mislimo da potvrdu podijeljenu od biskupa, to jest polaganje ruku, treba prihvatiti sveto i s potovanjem. vrsto i nedvojbeno istim srcem vjerujemo i jednostavno rijeima vjernika tvrdimo daje r t v a , to jest da su kruh i vino poslije posveenja pravo tijelo i prava krv Gospodina naega Isusa Krista, te vjerujemo da se u njoj (rtvi) od dobrog sveenika ne dogaa nita vee, niti od loeg nita manje; jer se (to) ne dogaa zaslugom posvetitelja, nego rijeju Stvoriteljevom i snagom Duha Svetoga. Zbog toga vrsto vjerujemo i ispovijedamo da nitko ne moe i ne smije posveivati euharistiju niti vriti oltarsku rtvu, ma koliko on bio poten, poboan, svet i razborit, ako nije sveenik zakonito posveen od vidljivog i dodirljivog biskupa. Vjerujemo daje za tu slubu potrebno troje: naime, odreena osoba, to jest sveenik postavljen upravo za tu slubu, kao to smo ve rekli, i one sveane rijei koje su sveti oci izrazili u kanonu, i vjerna nakana onog koji ih izgovara; zbog toga vrsto vjerujemo i ispovijedamo, ako netko vjeruje i tvrdi da bez prethodnog reenja od biskupa moe vriti euharistijsku rtvu taj je krivovjernik, te sudionik i sudrug propasti Kora i njegovih pristaa [Br 16], i treba ga odstraniti od svekolike svete Rimske crkve. Vjerujemo da B o g onima koji se pravo kaju daje oprotenje i to im najradosnije saopavamo. Potujemo p o m a z i v a n j e b o l e s n i k a posveenim uljem. Ne nijeemo da prema Apostolu [usp. 1 Kor 7] treba sklapati tjelesne e n id b e, a potpuno zabranjujemo da se razvrgavaju one zakonito sklopljene. Vjeruje222

mo i ispovijedamo da se ovjek spaava sa svojom enom i ne osuujemo drugu ili daljnje enidbe. Nikako ne zabranjujemo b 1 a g ov a nj e m e s a . Ne osuujemo niti zak l e t v u , tovie, istim srcem vjerujemo, daje dozvoljeno zakleti se istinom, sudom i pravdom. [Dodano god. 1210: O svjetovnoj vlasti tvrdimo, da bez smrtnog grijeha moe izvriti k r v n u p r e s u d u , dok se ona vri zbog nanoenja kazne a ne mrnje, prema presudi, a ne neoprezno ili nepromiljeno.] Vjerujemo daje p r o p o v i j e d a n j e jako potrebno i pohvalno, ali vjerujemo da ga treba vriti s autoritetom i dozvolom vrhovnog sveenika ili odobrenjem prelata. Vjerujemo, da u svim mjestima gdje ima oitih krivovjernika koji se odriu i vrijeaju i Boga i vjeru svete Rimske crkve, da ih treba raspravljanjem i poticanjem, svim nainima u skladu s Bogom pobijati Gospodinovom rjei kao neprijatelje Krista i Crkve i suprotstaviti im se uspravna ela, sve do smrti. C r k v e n e p a k r e d o v e , i sve to se u svetoj Rimskoj crkvi kao odreeno ita ili pjeva, ponizno hvalimo i vjerno potujemo. 795

796

Vjerujemo da je a v a o postao zao ne po okolnostima, nego slobodnom vo- 797 ljom. Srcem vjerujemo i ustima ispovijedamo u s k r s n u e ovog tijela koje nosimo, a ne drugog. vrsto vjerujemo i tvrdimo iu s u e n j e po Isusu Kristu, te da e pojedinci primiti ili kaznu ili nagradu za ono to su uinili u ovom tijelu. Vjerujemo damilostinja, rtva i druga dobra djela mogu k o r i s t i t i m r t v i m a . Vjerujemo i ispovijedamo da se oni koji ostaju u svijetu i sa s v o j om i m o v i n o m spaavaju milostinjom i inei dobrim djelima svojom imovinom i obdravajui Boje zapovijedi. Vjerujemo da po zapovijedi Gospodnjoj klericima treba davati desetinu, prvijence i prinose. 798: Pismo In quadam nostra" Ugu, biskupu Ferrare, 5. oujka 1209.
Izd.: PL 216,16B-17D / Grgur IX., Decretales, 1 .III, tit. 4 1 , c.8 (Frdb 2,640sl). - Reg.: PoR 3684.

Voda pomijeana s misnim vinom Tvrdi da si u nekom naem dekretalnom pismu [ * 784] proitao da bi bilo zabranjeno misliti ono to su se neki usuivali govoriti, naime da se u sakramentu euharistije voda pretvara u limfu; jer da iz boka Kristova nije potekla voda, nego vodenasta tekuina. Premda spominje da su tako mislili veliki i ugledni muevi, ija si miljenja do sada slijedio govorom i pisanjem, ipak mi o tome mislimo suprotno, te se mora suglasiti s naim miljenjem.... 223 798

Jer da nije bila voda ono stoje poteklo iz Spasiteljeva boka, nego limfa, onda onaj koji je vidio i dao svjedoanstvo istini [usp. Iv 19,35], sigurno ne bi kazao voda" nego limfa".... Ostaje dakle (kao nevano) kakva je bila ona voda, prirodna ili udesna, ili nanovo stvorena Bojom snagom, ili izdvojena kao neki dio iz sastava, ali bez sumnje je bila prava.

799: Pismo Licet apud1' Henriku, biskupu Strassburga, 9. sijenja 1212.

Inocent III. je i u vie drugih pisama odbacio boje sudove" i dvoboj; usp. dva pisma nadbiskupu Besancona od 13. studenog 1202. i 22. oujka 1208. (PL 214,1106A-C; 1372C; PoR 1759 3342), pismo nekom sucu u Torresu (Sardinija) od 3. srpnja 1204. (PL 215,394C; PoR 2268) te pismo gospodaru jedne zaklade u Bourgesu iz 1208. godine (PL 215,1381CD; PoR 3585), kao i 4. lateranski sabor, pogl. 18 (MaC 22,1007AB). /zd r .:PL216,502CD (= Pisma XIV 138); 217.214CD (= Dodatak, Pismo 166). -Reg.: A.HesselM.Krebs, Regesten der Bischofe von Strassburg 2 (Innsbruck 1928) br.785; PoR 4358.

Boji 799

sudovi"

Premda se kod svjetovnih sudaca provode puki sudovi, hladnom vodom ili uarenim eljezom ili dvoboji, ipak Crkva nije dopustila takvo suenje, jer je napisano u Bojem zakonu: Ne iskuavaj Gospodina Boga svojega"[ Pnz 6,16; Mt4,7],

4. LATERANSKI SABOR (12. opi): 11. - 30. studenog 1215.

Sabor je u tri sveene sjednice (11., 20., 30. studenog) donio zakljuke o vraanju Svete Zemlje, o obnovi Crkve i protiv dolje spomenutih zabluda.

800-802: Poglavlje 1. Katolika vjera

bd.: MaC 22,981sl /HaC 7,15-17 / BarAE, za godinu 1215 br. 8-10 / Grgur IX., Decretales, 1.1, tit. 1, cl (Frdb 2 , 5 s l ) / C O e D 3 230sl.

Definicija protiv albingenza i katara 800 vrsto vjerujemo i jednostavno ispovijedamo daje samo jedan pravi Bog, vjean, neizmjeran i nepromjenjiv, neshvatljiv, vjean i neizreciv, O t a c i S i n i D u h S v e t i : tri su naime osobe ali jedna bit, supstancija ili narav sasvim jednostavna: Otac ni od koga, Sin samo od Oca a Duh Sveti jednako od obojice; bez poetka, trajan i bez kraja; Otac raa, Sin se raa a Duh Sveti izlazi: istobitni i jednaki, i jednako svemogui i jednako vjeni; jedan poetak svega; Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga, duhovnog i tjelesnog, jer je svojom svemoguom snagom zajedno 224

od poetka vremena iz niega stvorio oba stvorenja, duhovno i tjelesno, aneosko naime i svjetovno, a zatim ljudsko kao zajedno ustrojeno iz duha i tijela. avle naime i druge demone Bog je stvorio po naravi kao dobre, a oni su postali zli po sebi. ovjek je pak sagrijeio na poticaj avla. Ovo sveto Trojstvo, jedinstveno po zajednikoj biti a razliito po osobnim vlastitostima, dalo je ljudskom rodu spasonosni nauk najprije po Mojsiju i svetim prorocima i po drugim svojim slugama, prema najureenijem rasporedu vremena. I konano jedinoroeni Boji Sin I s u s K r i s t , utjelovljen zajedniki od ita- 801 vog Trojstva, zaet od Marije uvijek djevice uz sudjelovanje Duha Svetoga, postao je pravi ovjek sastavljen od razumske due i ljudskog tijela, jedna osoba u dvije naravi, oitije je pokazao put ivota. On je po botvu besmrtan i ne moe trpjeti, on isti je po ovjetvu postao podloan trpljenju i smrtan; to vie, on je takoer za spas ljudskog roda trpio na drvu kriu i umro, siao nad pakao, uskrsnuo od mrtvih i uzaao na nebo; siao je naime duom a uskrnuo u tijelu, a uzaao je zajedno u obojem; doi e na kraju vremena suditi ive i mrtve a svakome e uzvratiti prema njegovim djelima, kako izabranima tako i odbaenima; svi e oni uskrsnuli sa svojim tijelima koja sada nose, kako bi primili prema svojim djelima bila ona dobra ili zla; ovi e (primiti) s avlom vjenu kaznu a oni s Kristom vjenu slavu. Jedna je naime sveopa C r k v a vjernika, izvan koje se uope nitko ne spasa- 802 va 1 , u kojoj je on isti sveenik i vrta, Isus Krist, ije se tijelo i krv uistinu nalaze u o l t a r s k o m s a k r a m e n t u pod prilikama kruha i vina; pretvorivi naime Bojom moi kruh u tijelo i vino u krv, kako bismo izvravajui tajnu jedinstva mi primili od njega ono stoje on primio od nas. Taj sakrament nitko ne moe initi, osim sveenika koji je bio uredno zareen, u skladu s kljuevima Crkve koje je sam Isus Krist podijelio apostolima i njihovim nasljednicima. Sakrament pak k r t e n j a (koji se slavi u vodi uz zazivanje Boga i jedinstvenog Trojstva, naime Oca i Sina i Duha Svetoga) slui za spasenje kako djeci tako i odraslima od koga god on bio uredno podijeljen u crkvenom obliku. I tkogod poslije krtenja padne u grijeh, uvijek (to) moe popraviti p o k o r o m . Po pravoj vjeri i inei dobra djela koja se sviaju Bogu, zasluuju doi u vjeno blaenstvo ne samo djevice i oni koji se suzdravaju, nego i oenjeni. 803-808: Pogl. 2. Zablude Joakima de Fiore
Cistercitski opat Joakim de Fiore (+ 1202.) pobijao je u svom djelu De unitate Trinitatis, koje se izgubilo, nie navedene tvrdnje Petra Lombardskog uzete iz Sententiae, 1.1, dist.5. Ostala tri Joakimova dj ela Concordia Novi et Veteris Testamenti, Expositio in Apocalypsim i Palter ium decem chordarum, koja su njegovi uenici izdali pod zajednikim naslovom Evangelium aeternum, i u kojima se nalazi uenje o tri doba: Oca, Sina i Duha Svetoga, dola su kasnije na zao glas, nakon to je minorit Gerard de Borgo San Donnino napisao svoj Liber introductorius in Evangelium aeternum (1254.) i *802 Ciprijan Kartaki, pismo (73) Jubaianu, pogl. 21 (CSEL 3/T1, 7953.i; PL 3,1169A):(Nema spasenja izvan Crkve"; usp. *3866-3873).

225

kojemu je kao komentar bilo pridodano izdanje Joakimovih djela. Pariki su teolozi 1254. iz tih djela izvadili 31 zabludu (DenCh 1,272-275). Aleksandar IV. zadovoljio se time da ( 2 3 . listopada 1255.) osudi Concordiu zajedno s Joakimovim Liber introductorius. Kasnije su na saboru odbaene zablude parikog teologa Almaricha, odn. Amalricha iz Bene (Bene kod Chartresa); prema popisu njegovih zabluda kod DenCh l,71sl (br.12); D u P l A l/I (1724) 126b-131b. Almarich je zastupao sljedee teze: 1) da je B o g sve. - 2) da je svaki kranin obvezatan vjerovati daje on jedan od Kristovih udova, te da se nitko ne m o e spasiti tko to ne bi vjerovao, isto kao kad ne bi vjerovao da se Krist rodio, daje trpio i druge lanke vjere. - 3) da se onima koji se nalaze u ljubavi nita ne uraunava u grijeh. Izd: DenCh 1,81 (br.22) [*808] / MaC 22.982A-986D / HaC 7,17-19 / Grgur IX. Decretales, 1. I, rit. 1, c.2 (Frdb 2,6sl) / C O e D 3 231 -233.

Trojstvo 803 Osuuj emo dakle i odbacuj emo knj igu ili dj elo koj e j e izdao opat Joakim protiv uitelja Petra Lombardskog o jedinstvu ili biti Trojstva, nazivajui ga heretikom i bezumnikom zbog toga to je kazao u svojim Sentencijama: J e r je kao najvea stvarnost Otac i Sin i Duh Sveti, a ona nn'e ona koji rodi, niti je roena, niti proizlazi." Iz toga tvrdi da onaj nije u Bogu ustrojio Trojstvo nego vie etvorstvo osoba, ona zajednika bit naime je etvrta; javno prosvjedujui da nema nikakve stvarnosti koja bi bila Otac i Sin i Duh Sveti; ona naime nije niti bit, niti supstancija, niti narav, premda dozvoljava da su Otac i Sin i Duh Sveti jedna bit, jedna supstancija ijedna narav. On zapravo kae da takvo jedinstvo nije pravo i vlastito, nego kao zajednitvo i po slinosti, kao to se kae daje mnogo ljudi jedan narod, i da su mnogi vjernici Jedna crkva prema onome: ,,U mnotva onih to prigrlie vjeru bijae jedno srce i jedna dua" [Dj 4,32]; i Tko prione uz Gospodina, jedan je duh" [1 Kor 6,17] s njim; te: Tko sadi i tko zalijeva, jedno su" [) Kor 3,8]; i: Svi smo jedno tijelo u Kristu" [Rim 12,5]; opet u Knjizi kraljeva: Moj narod i tvoj narod jedno su" [1 Kr 22,5: Vulgata; usp. Rt 1,16]. Kako bi potkrijepio to svoje miljenje, posebice navodi onu rije koju je Krist u Evanelju kazao o vjernicima: Oe, elim da budu jedno u nama kao to smo mi jedno, da tako budu savreno jedno" [Iv 17,22sT]. Kao to kae, Kristovi vjernici naime nisu jedno, to jest neka jedna stvarnost koja bi bila zajednika svima, nego su na taj nain jedno, to jest Jedna crkva, zbog jedinstva katolike vjere, i konano su jedno kraljevstvo zbog neraskidive veze ljubavi, kao to se ita u kanonskoj poslanici Apostola Ivana: jer trojica su koji svjedoe na nebu Otac i Sin i Duh Sveti: i ova trojica su jedno" [1 Iv 5,7] i odmah se dodaje: Troje je to svjedoi na zenuji: Duh, voda i krv; i to je troje jedinstveno" [1 Iv 5,8] kao to se nalazi u nekim kodeksima. 804 Mi pak, uz odobravanje svetog sabora, vjerujemo i ispovijedamo s Petrom Lombardskim, da je jedna najvia stvarnost,, neshvatljiva dodue i neizreciva, koja uistinujest Otac i Sin i Duh Sveti; tri osobe zajedno i svaka pojedina ponaosob: zbog toga je u Bogu samo T r o j s t v o a ne e t v o r s t v o ; jer svaka od triju osoba je ona stvarnost, naime supstancija, bit ili Boja narav, i ona je sama poetak svega i 226

osim nje drugo se ne moe nai; i ta stvarnost nije ona koja raa, niti je roena, niti ona koja izlazi, nego Otac je onaj koji raa, Sinje onaj koji je roen i D u h Sveti je onaj koji koji proizlazi: kako bi razlika bila u osobama a jedinstvo u naravi. Premda je dakle ,j e d a n Otac, d r u g i Sin a d r u g i opet Duh Sveti, i p a k 805 o n i n i s u d r u g o " 1 ; potpuno ono isto stoje Otac je i Sin i D u h Sveti, kako bi se prema ispravnoj i katolikoj vjeri vjerovalo da su istobitni. Otac naime od vijeka raajui Sina, dao mu je svoju supstanciju, prema onome to sam svjedoi: "Otac moj, koji mi ih dade, vei je od svih" [Iv 10,29]. A ne moe se rei da mu je dao dio svoje supstancije a dio d a j e zadrao za sebe, jer Oeva je supstancija nedjeljiva kao potpuno jednostavna. A ne moe se niti rei daje Otac na Sina raanjem prenio svoju supstanciju, kao dajuje tako dao Sinu daje nije zadrao za sebe; jer tako bi prestao biti supstancija. Oito je dakle, daje Sin roenjem od Oca primio supstanciju, te tako Otac i Sin imaju istu supstanciju; i tako su isto Otac i Sin kao i D u h Sveti koji proizlazi od obojice. Budui pak da Istina moli Oca za svoje vjernike govorei: elim da i oni u nama budu jedno, kao to smo mi j e d n o " [Iv 17,22]. Ta rije , j e d n o " o vjernicima se upotrebljava kako bi se oznailo jedinstvo ljubavi u milosti, dok se za boanske osobe (upotrebljava) kako bi se oznailo jedinstvo u naravi, premda na drugom mjestu Istina kae: Budite dakle savreni kao s t o j e savren Otac va nebeski" [Mt 5,48]; jasnije bi to kazao: Budite savreni" savrenou milosti kao s t o j e savren Otac va nebeski" savrenou naravi, oboje naime na svoj nain; izmeu Stvoritelja i stvorenja ne moe se utvrditi toliko velika slinost, a da se meu njima ne bi utvrdila vea razliitost. Tko bi se dakle usudio miljenje ili uenje spomenutog Joakima u tom dijelu braniti ili odobravati neka od svih bude odbaen kao krivovjernik. Zbog toga ne elimo ni u emu otetiti firentinski samostan, ij i j e osnivatelj bio 807 sam Joakim, jer je u njemu pravilno ureenje i spasonosno obdravanje; tim vie jer 2 sam Joakim, u pismu koje je sam diktirao i koje je vlastoruno potpisao, vrsto ispovijeda da prihvaa onu vjeru koju prihvaa Rimska crkva, koja je po Gospodinovoj odredbi majka i uiteljica svih vjernika, odredio da se svi njegovi spisi poalju nama, kako bi po sudu Svete stolice bili odobreni ili ispravljeni;
*805 *807 Usp. Gregorije Nazijanski, Pismo (101) Kledoniju I 20-21 (P. Dallev: SouChr 208 [1974] 44-46 / PG 37.180AB). Protestatio Joakima de Fiore, napisana je godine 1200. ( D u P l A l/I, 121ab).

806

227

809: Pogl. 3. O krivojernicima [valdenzima]

Izd.: MaC 22.990A / HaC / Grgur IX., Decretales, 1. V, tit.7, c. 13, 6 (Frdb 2,788) / C O e D 3 2 3 4 si.

Potreba 809

kanonskog poslanja

Budui da neki imaju oblije pobonosti a snage su se njezine odrekli, kao to kae Aposto] [usp. 2 Tim 3,5] te pod vidom pobonosti sebi prisvajaju vlast propovijedanja, a isti Apostol kae 'kako propovijedati bez poslanja?' [Rim 10,15]; neka dakle svi kojima je zabranjeno, ili koji nisu poslani i koji se usuuju javno ili privatno prisvojiti si slubu propovijedanja bez dobivene ovlasti Apostolske Stolice ili mjesnog katolikog biskupa" [*761] budu kanjeni kaznom izopenja a i drugom odgovarajuom kaznom ako ponovno ne dou pameti.

810: Pogl. 4. Oholost grka u odnosu na latine

Nikola I. se v e u svom pismu od 2 3 . listopada 867. alio na grke u carstvu Karla elavog (PL 119,1152D-1161 A; JR 2 8 7 9 ) zbog njihovog prezira sakramentalnih obreda latinske Crkve. Izd: MaC 22,989sl / HaC 7,21-23 / Grgur IX., Decretales, 1. III, tit.42, c.6 (Frdb 2,647sl) / COeD 3 235sl.

Preziranje sakramentalnih obreda Latinske crkve 810 Premda elimo poticati i potivati grke koji su se u naim danima vratili poslunosti Apostolskoj stolici, tolerirajui, koliko moemo u Gospodinu, njihove obiaje i obrede, u onome im pak, to stvara opasnost za due i to rui crkvenu ast, niti moemo niti elimo povlaivati. Nakon to se naime Grka crkva s nekim svojim sukrivcima i poticateljima odvojila od poslunosti Apostolskoj stolici, grci su toliko poeli prezirati latine, da su meu ostalim bezbono radili protiv njih; ako bi latinski sveenici slavili (euharistiju) na njihovim oltarima, nisu htjeli na njima rtvovati prije nego li su ih oistili, kao da su (oltari) time bili oneieni; isti grci su se usudili lakomislenom odvanou ponovno krstiti one koje su krstili latini; i kao to smo doznali, neki se ne stide to jo initi. Htijui dakle od Crkve odvratiti takvu sablazan, na poticaj svetog sabora strogo smo zapovjedili da se ubudue ne usude (initi) takvo to, prilagoavajui se kao djeca poslunosti svetoj Rimskoj crkvi svojoj majci, da bude, jedno stado ijedan pastir" [Iv 10,16],. Ako bi se netko usudio (initi) takvo to, neka bude udaren maem izopenja i lien bilo koje crkvene slube i nadarbine. 228

8 1 1 : Pogl. 5. ast patrijarha

Izd.: MaC 22,989-922 / HaC 7,23sl / Grgur IX., Decretales, 1. V, tit.33, c.23 (Frdb 2,866) / C O e D 3 236.

Prednost Rimske stolice Obnavljajui stare povlastice patrijarijskih sjedita, odreujemo uz odobrenje opeg sabora, da poslije Rimske crkve, koja po Gospodinovoj odluci dobiva prvenstvo redovne vlasti nad svim drugim (Crkvama), kao majka i uiteljica svih Kristovih vjernika, prvo mjesto dobiva carigradska, drugo aleksandrijska, tree antiohijska, etvrto jeruzalemska. 811

812-814:

Pogl. 2 1 . Ispovijed, dranje tajne od strane sveenika i primanje priesti o Uskrsu.

Izd.: MaC 22.1007E-1010C / HaC 7,35sl / Grgur IX., Decretales, 1. V, tit.38, c.12 (Frdb 2,887) / C O e D 3 245.

Zapovijed godinje ispovijedi i uskrsne priesti Neka svi vjernici, obaju spolova, nakon to dou u godine razlikovanja, barem jedamput godinje, sami sve svoje grijehe vjerno ispovijede vlastitom sveeniku i neka nastoje, prema svojim snagama, izvriti naloenu pokoru, primajui pobono, barem o Uskrsu, sakrament euharistije, osim ako bi se po savjetu vlastitog sveenika privremeno trebali suzdrati od toga zbog nekog opravdanog razloga: u suprotnom, neka se ivom zabrani ulazak u crkvu a mrtav neka nema kranski pokop. Neka se zbog toga ova spasonosna odredba esto obznanjuje u crkvama, da netko ne bi zaslijepljen neznanjem imao pokrov isprike. Ako bi pak tko zbog opravdanog razloga htio ispovjediti svoje grijehe stranom sveeniku, treba prije traiti i dobiti dozvolu od vlastitog sveenika, jer ga inae taj ne bi mogao odrijeiti ili vezati. Obveze ispovjednika 813 812

Sveenik pak neka bude promiljen i oprezan, kako bi kao vjet lijenik na rane ozlijeenog izlio vino i ulje [usp. Lk 10,34], briljivo istraujui okolnosti i grjenika i grijeha, ime e razborito shvatiti, kakav savjet treba pruiti, kakav lijek primijeniti, sluei se razliim pokuajima za ozdravljenje bolesnika.

229

814 Neka pak jako pazi da rijeju ili znakom ili na neki drugi nain ne bi odao grjenika. Ako bi pak trebao razboritiji savjet, treba ga oprezno traiti bez ikakvog oznaivanja osobe; odreujemo naime da se onoga koji bi se usudio obznaniti grijeh, koji je njemu otkriven na sudu pokore, ne samo lii sveenike slube, nego da ga se zatvori u strogi samostan da ini doivotnu pokoru.

815: Pogl. 22. Bolesoici se trebaju vie brinuti za duu nego za tijelo
Spominju se prije svega spolni ini koji su savj eto vani posebno za lijeenje psihikih bolesti. TakoKlaudije Galen,Devenereis(Operaomnia, izd. K.G.Ktihn, sv.5 [Leipzig 1823] 9\2s\)\Delocis affectis V 5 (na istom mj. sv.8 [1824] 417sl). Usp. Pohvala Yorkom nadbiskupu Thomasu ( + 1 1 1 4 . ) u GestaS.Anselmi(Actasanctorum, April, sv.2 [Antvverpen 1 6 7 5 ] 9 4 9 a C , bilj.h)ikodEadmer,#s/oriaNovorum (PL 159.483CD, biljeke). Izd.: MaC 22,1011A / HaC 7.38C / Grgur IX., Decretales, 1. V, tit.38, c. 13 (Frdb 2,888) / C O e D 3 246.

Dozvoljena sredstva za vraanje zdravlja 815 ... Budui daje dua mnogo dragocjenija od tijela, zabranjujemo pod prijetnjom anateme da neki lijenik savjetuje bolesniku za zdravlje tijela neto to bi se pretvorilo u opasnost za duu.

816: Pogl. 41. Potrebna je dobra vjera kod zaposjedanja

Izd.: MaC 2 2 . 1 0 2 7 A B / HaC 7.50C / Grgur IX., Decretales, LII, tit.26, c.20 (Frdb 2,393) / COeD 3 2 5 3 .

Dobra vjera koja je potrebna kod zaposjedanja 816 Budui daje sve to nije iz uvjerenja grijeh" [Rim 14,23], odredili smo saborskom odlukom, da bez dobre vjere nije valjano niti kanonsko niti graansko zaposjedanje, budui da openito svaka uredba i obiaj ponitava ono to se ne moe obdravati bez smrtnog grijeha. Zbog toga je potrebno da onaj koji zaposjeda ni u koje vrijeme nema svijest o tuoj stvari.

817: Pogl. 51. Zabrana tajnih enidbi

Izd.: MaC 22.1038DE / HaC 7.58B / GrgurIX., Decretales, 1 .IV, tit.3, c.3 (Frdb 2,680)/ C O e D 3 258.

230

Nedozvoljenost

tajnih

enidbi 817

Slijedei tragove naih predasnika, potpuno zabranjujemo tajne enidbe; zabranjujemo takoer da bi se takvim (enidbama) usudio prisustvovati neki sveenik. Stoga odreujemo da se posebni obiaj nekih mjesta protegne openito i na druga; kad se ele sklopiti enidbe neka sveenici u crkvama to javno iznesu i odrede prikladan rok unutar kojeg e iznijeti zakonitu zapreku onaj koji to hoe i moe.

818-819: Pogl. 62. Relikvije svetaca

Izd.: M a C 2 2 . 1 0 4 9 A B / HaC 7.65AB / Grgur IX., Decretales, 1 .III, tit.45, c.2; V, 3 8 , 1 4 (Frdb 2,650 889) / C O e D 3 263sl.

Postupak s relikvijama bez potovanja Budui daje kranska religija ee oteena zbog toga to neki relikvije sve- 818 taca izlau za prodaju i to ih posvuda pokazuju, kako se ubudue (kranska religija) ne bi oteivala, odreujemo ovim dekretom da se stare relikvije nikako ne pokazuju izvan relikvijara i da se ne izlau za prodaju. Nanovo pak pronaene neka se nitko ne usudi j avno tovati, ako prij e toga ne budu odobrene autoritetom Rimkog velikosveenika. Ubudue nadstojnici neka ne dozvoljavaju da se ispraznim priama ili lanim dokumentima varaju oni koji dolaze u njihove crkve radi tovanja (relikvija), kako se na mnogim mjestima obiava stvarati prilika za zaradu. ... Budui da se zbog nepromiljenih i suvinih oprosta, koje se neki predstojnici crkava ne ustruavaju davati, preziru i kljuevi Crkve i pokornika se zadovoljtina slabi, odluuj emo da kod posvete bazilike oprost ne bude vei od godine dana...; a zatim da na godinjicu posveenja podijeljeni oprost ne prijee 40 dana naloene pokore. Odreujemo (ovim) pismom da se uskladi i broj dana oprosta, koji se opetovano podjeljuju zbog bilo kakvih razloga, s postupcima kojih se u takvim (prilikama) obiava drati Rimski velikosveenik, koji obnaa puninu vlasti. 820: Pogl. 63. Simonija
Izd: MaC 22,1051BC / H a C 7.66E-67A / Grgur IX., Decretales, l.V, tit.3, c.39 (Frdb 2,765) / C O e D 3 264.

819

... Na mnogim mjestima i od vrlo mnogih osoba postavljaju se zahtjevi, te rune i zle ucjene, kao od onih koji su u hramu prodavali golubove, za posveenje biskupa, za blagoslov opata i redove klerika; tako je odreeno koliko treba platiti ovome ili onome, te koliko jednom ili drugom; i kao vrhunac jo vee pokvarenosti, neki nastoje braniti zlou takvog (postupka) obiajem ustaljenim ve dugo vremena. 231

820

Htijui iskorijeniti tako veliku zloporabu u potpunosti osuujemo to to bi radije trebalo nazvati pokvarenou, te vrsto odreujemo da se nitko ne usudi, pod bilo kakvim izgovorom, traiti ili iznuivati neto za podjeljivanje ili davanje svetih redova. U suprotnom, neka bude osuen s Giezijem [usp. 2 Kr 5,20-27] i Simonom [usp. Dj 8,9-24] i onaj koji je traio i onaj koji je dao neto takvo.

H O N O R I J E i n . : 18. srpnja 1216. - 18. oujka 1227. 822: Pismo ,J*erniciosus valde" Olafu, nadbiskupu Upsale, 13. prosinca 1220.
Izd.: Grgur IX., Decretales, 1. III, tit.41, c.13 (Frdb 2,643). - Reg.: PoR 6 4 4 1 .

Voda dodana vinu u misnoj rtvi 822 Kao to smo uli, na tvojem podruju se jako rairila zloporaba, da se naime u rtvi ulijeva vie vode nego vina; a prema razboritom obiaju ope Crkve treba kod nje (rtve) uliti vie vina nego vode. Zbog toga apostolskim pismom zapovijedamo tvom bratstvu, da to ubudue ne ini, niti trpi da se to radi u tvojoj pokrajini.

G R G U R IX.: 19. oujka 1227. - 22. kolovoza 1241. 824: Pismo yyAb Aegyptiis argentea" parikim teolozima, 7. srpnja 1228.
Starija izdanja nude osakaeni tekst koji poinje rijeima Tacti dolore". Izd.: DenCh 1,114-116 (br.59) / L. Auvrav, Le registres de Gregoire IX, sv.I (Pari 1896) 117-120 (br.203). - Reg.: PoR 8 2 3 1 ; Auvray, kao gore.

Zadravanje teoloke terminologije i predaje 824 A teoloko razmiljanje pak treba biti na elu svakoj moi kao mukarac, i kao to duh vri vlast nad tijelom i upravlja ga na pravi put da ne zaluta... Zaista, iznutra pogoeni bolom srca [usp. 6,6], ispunjeni smo gorinom pelina [usp. Tu3,I5], jer... neki kod vas... od otaca utvrene nazive" [usp. Izr 22,28] nastoje zamijeniti svjetovnim novinama; ne samo da je lakomisleno nego je i bezbono, priklanjanjem naravnoj filozofskoj znanosti mijenjati razumijevanje svetog Pisma, koje je omeeno nastojanjem svetih otaca i upotrebom odreenog nazivlja, kako bi se pokazalo znanje a ne (da se postigne) korist sluatelja, kako bi se vidjeli ne bogoslovi ili teolozi nego bogoznanci. 232

Premda bi oni trebali teologiju iznositi u skladu s iskuanom predajom svetaca, ne tjelesnim orujem nego boanski snanim za ruenje utvrda, obarajui mudrovanja i svaku oholost koja se podie protiv spoznanja Boga i zarobljujui svaki um na pokornost Kristu" [2 Kor 10,4sl], oni zavedeni razliitim i stranim uenjem [usp. Heb 13,9] pretvaraju glavu u rep [usp. Pnz 28,13 44], a kraljicu sile da slui slukinji, kad naime zemaljskoj znanosti (podlau) nebesku, pripisujui naravi ono to pripada milosti. U stvari, vie nego treba oslanjaju se na naravnu znanost, vraaju se i ponovo slue nemonim i jadnim elementima svijeta ... [usp. Gal 4,9], kao slabi u Kristu hrane se,.mlijekom ne vrstom hranom" [Heb 5,12] i ini se da im srce nije uvreno milou [usp. Heb 13,9]; zbog toga, jer im je oduzeta milost i ranjeni u svojoj naravi"1 ne dozivaju si u svijest onu Apostolovu...: kloni se svjetovnog praznoglasja i proturjeja nekog nazovispoznanja, koje su neki ispovijedali pa od vjere zastranili" [1 Tim 6,20sT]... I pokuavajui vie nego li treba upotpuniti vjeru naravnim razumom, ne ine li je time na neki nain beskorisnom i ispraznom? Budui da vjera nema zaslugu tamo gdje razum prua provjeru"2. Narav vjeruje naime ono to razumije, ali vjera shvaa iz vlastite snage milosnog uvida ono to vjeruje, te odvana i nekontrolirana prodire u ono to naravni razum ne moe dosei.

825: Pismo Consultationi tuae" nadbiskupu Barija, 12. studenog 1231.

Izd.: Grgur IX., Decretales, 1.1, rit. 11, c.16 (Frdb 2,124) / BarAE, za godinu 1231. br.30. - Reg.: PoR 8832.

Sakramentalni peat primljen

reenjem 825

Na tvoje pitanje ovako odgovaramo: nema dvojbe da su primili peat oni koji su primili svete redove izvan odreenog vremena; poto im se najprije za taj prijestup nametne primjerena pokora, moi e tolerirati da oni slue u primljenim redovima. 826: Pismo ,J*resbyter er diaconus" Olafu, biskupu Lunda, 9. prosinca 1232.
Izd: Grgur IX., Decretales, 1.1, tit.16, c.3 (Frdb 2,135). Reg: PoR 9056; Auvrav, na *824 nav. mj., 581, br.988. *824 Petar Lombardski, Sententiae, 1. II, dist.25, c.7; spomenuto kod Ambrozija Milanskog, Expositio evangelii secundum Lucam VII 73, = kom. Lk 10,30 (M. Adriaen: CpChL 14 [1957] 2 3 8 s l / CSEL32/IV.312 s i / P L 15.1806A); Augustin, OuaestionesEvangeliorum II, q.l9 (A. Mutzenbecher: CpChL 44B [1980] 62sl / PL 35,1340); Beda Venerabilis, In Lucae evangelium expositio Ul 10 (D. Hurst: CpChL 120 [1960] 2 2 2 / PL 92.468D). Grgur I. Veliki, In Evangelia homiliae, 1. II, hom.26, br.l (PL 76 1197C).

233

Materija i forma reenja 826 Kad se rede, sveenik i akon primaju polaganje ruku tjelesnim dodirom, obredom uvedenim od apostola [usp. 1 Tim 4,14; 5,22; 2 Tim 1,6; Dj 6,6]; ako to bude isputeno, ne treba to nikako ponoviti, nego u vrijeme kad se podjeljuju takvi redovi, treba poljivo nadopuniti to je zabunom bilo isputeno. Mora pak biti podizanje ruku, kad se izgovara molitva nad glavom redenika. 827: Dekret u ulomcima ,?Si condiciones", izmeu 1227. i 1234.
Izd: Grgur IX., Decretales, 1. IV, tit.5, c.7 (Frdb 2,684) / MaC 23,141A (= ulomak br.104). Reg.: PoR 9664.

Nevaljanost uvjetne enidbe 827 Ako se pridoda uvjet protiv bitnog kod enidbe, npr. ako jedno kae drugome: enim se s tobom, ako bude izbjegavala djecu", ili: dok ne naem drugu dostojniju po asti ili bogatiju", ili: ako se poda prostituciji za novac", enidbeni ugovor nema uinka koliko god bio pogodan. Drugi pak uvjeti dodani enidbi, ako su sramotni ili nemogui, trebaju se u prilog enidbe smatrati kao da nisu dodani. 828: Pismo ,JVaviganti vet" bratu R., izmeu 1227. i 1234.
Izd: Grgur IX., Decretales, 1. V, tit.19, c.19 (Frdb 2,816) / MaC 23.131E-132A (= ulomak br.69). - Reg.: PoR 9678.

Uzimanje kamata 828 Onoga tko posudi odreenu koliinu novca nekome koj i krene na plovidbu ili na trgovaki put, [ne?] treba smatrati lihvarom ako primi neto vie blaga, jer je uzeo na sebe rizik. Niti onoga koj i dadne 10 zlatnika, da mu se kasnij e vrati toliko mj erica ita, vina i ulja, a on je tada iskreno sumnjao da li e to u vrijeme vraanja vrijediti vie ili manje; premda e kasnije vrijediti vie, ne treba ga zbog toga smatrati lihvarom. Temeljem takve sumnje ispriava se i onaj koji prodaje tkaninu, ito, vino, ulje ili drugu robu, kako bi za odreeno vrijeme primio vie nego li sada vrijede, ako ih u vrijeme (sklapanja) ugovora ne bi prodao. 829: Pismo Cum sicut ex" Sigurdu, nadbiskupu Trondheima (Norveka) 8. srpnja 1241.
Izd.: BarAE, za godinu 1241. br.42 / Chr.C.A.Lange - C.R. Unger, Diplomatarium Norvegicum l/I (Christiana [= Oslo] 1847) 2 1 , br.26. - Reg: PoR 11048.

234

Materija krtenja Kao to smo doznali iz tvog izvjea, nekada se djeca tvoje zemlje krste u pivu, jer nedostaje vode: Tebi ovim pismo odgovaramo, budui da se prema uenju evanelja treba roditi iz vode i Duha Svetoga [usp. Iv 3,5], ne smije se smatrati da su pravilno krteni oni koji su krteni u pivu. 829

CELESTIN IV.: 25. listopada - 1 0 studenog 1241.

I N O C E N T IV.: 25. lipnja 1243. - 7. prosinca 1254.

1. L Y O N S K I S A B O R (13. opi).: 28. lipnja - 17. srpnja 1245.

Ovaj je sabor odravan u tri sveane sjednice (28. lipnja, 5. i 17. srpnja), ako se izuzme pripremna sjednica 26. lipnja. On je donio dekrete protiv cara Friedricha II, protiv Saracena i o ponovnom zaposjedanju Svete zemlje, ali nije donio dogmatske zakljuke.

830-839: Pismo ,*Sub catholicae professione" biskupu Tuskuluma, izaslaniku Apostolske Stolice kod Grka, 6. oujka 1254. Obredi i uenja na koje treba obvezati grke 3 (dr. 4). 1 . 0 tome je dakle naa razboritost odluila ovako, da se grci tog kraljevstva kod pomazivanja koja se vre uz krtenje dre i pridravaju obiaja Rimske Crkve. 2. Neka se pak podnosi obred ili obiaj, za koji kau da ga imaju, da po itavom tij elu mau tij ela krtenika; ako se on ne bi mogao ukinuti ili odstraniti bez sablazni, inio se on ili ne, to ne pridonosi mnogo uinkovitosti ili uinku krtenja. 3. Takoer nije vano da li krste hladnom ili toplom vodom, jer se kae naime kako tvrde da krtenje ima jednaku snagu i uinak u oba (sluaja). 4 ( 5). Neka pak samo biskupi oznaavaju krtenike na elu, jer takvo pomazivanje smiju podjeljivati samo biskupi. ita se naime [usp. Dj 8,14-25] da samo apostoli, koje zastupaju biskupi, polaganjem ruku podjeljuju Duha Svetoga, to se oznaava kao p o t v r d a ili pomazivanje ela. 5. Pojedini pak biskupi mogu na dan Gospodnje veere, prema nainu Crkve, pripremiti krizmu od balzama i maslinovog ulja. Naime, dar Duha Svetoga se podjeljuje pomazivanjem kriznom. ita se daje golub, koji oznaava Duha Svetoga, donio maslinovu granicu do (Noine) lae. Ako bi pak grci u tome radije htjeli sauvati 235 830

831

svoj stari obred, naime da patrijarh zajedno s nadbiskupima i biskupima svojim sufraganima, a nadbiskupi sa svojim sufraganima, pripremaju krizmu, neka se u tome podnosi njihov obiaj. 832 6. Sveenik ili ispovjednik neka nikoga umjesto p o k o r n i k e zadovoljtine ne pomazuje samo nekim pomazanjem. 7. Neka se pak, prema rijei apostola Jakova [Jak 5,14sl\, bolesnima podjeljuje posljednje pomazanje. 8 ( 6). Nadalje, kod dodavanja vode u oltarskoj rtvi, bilo hladne bilo tople ili mlake, ako ele neka se grci dre svog obiaja dok vjeruju i tvrde da podjednako od obojega ine (oltarsku rtvu). 9. A e u h a r i s t i j u posveenu na dan Gospodnje veere, koju (uvaju) poradi bolesnika kako bi ih od nje prieivali, neka ne uvaju dulje od godine dana. Ipak oni mogu za te bolesnike initi Kristovo tijelo i uvati ga kroz petnaest dana, a ne kroz dulje vremensko razdoblje, kako se kroz dulje uvanje ne bi moda promijenile prilike i postale manje prikladne za uzimanje, premda istina i uinkovitost ostaju uvijek potpuno iste i nikada nita ne slabi zbog dugog trajanja ili zbog vremenske promjenjivosti. 835 1 8 ( 14) O b l u d u pak koji slobodan poini sa slobodnom, ne treba nipoto dvojiti d a j e smrtni grijeh, jer Apostol tvrdi da su iskljueni iz kraljevstva Bojeg kako bludnici tako i preljubnici [usp. 1 Kor 6,9sl\. 19 ( 15). K tomu elimo i izriito zapovijedamo, da grki biskupi ubudue podjeljuju s e d a m r e d o v a prema obiaju Rimske crkve, jer se govori da su do sada tri nia reda kod reenja zanemarivali ili izostavljali. Oni pak koji su tako od njih (grka) reeni, zbog njihovog velikog broja, neka budu podnoeni u tako primljenim redovima. 20 ( 16). Budui d a j e prema Apostolu poslije smrti mua ena slobodna od njegovog zakona, te ima u Gospodinu slobodu udati se za koga hoe [usp. Rim 7,2; 1 Kor 7,39], neka grci nikako ne ocrnjuju niti osuuju drugu i treu i d a l j nj e e n i d b e , nego neka ih radije odobravaju izmeu osoba koje se inae sobodno mogu meusobno vezati enidbom. 2 1 . One koji se drugi put ene sveenici neka ni u kom sluaju ne blagoslivaju. [O sudbini u m r l i h] 23 ( 18). Budui da Istina u Evaelju tvrdi da se onome koji izrekne bogohulstvo protiv Duha Svetoga, nee oprostiti niti na ovom svijetu niti u buduem [usp. Mt 12,32], time se daje razumjeti da se neki grijesi oprataju na ovom a neki pak na drugom svijetu; a Apostol kae svaije e se djelo oitovati u ognju, kakvo j e " i izgori li ije djelo, taj e tetovati; ipak, on e se sam spasiti, ali 236

833 834

836

837

838

kao kroz oganj" [1 Kor 3,13 15], kae se, da i sami grci zaista i bez dvojbe vjeruju i tvrde da se due onih koji su primili pokoru ali je nisu izvrili, ili pak koji umru bez smrtnog grijeha s lakim i malim (grijesima), iste poslije smrti te da im se moe pomagati molitvama Crkve. Budui da kau da njihovi uitelji njima takvo mjesto ienja nisu oznaili sigurnim i vlastitim imenom, mi elimo da se prema predaji i autoritetu svetih otaca nazove istilite"; uostalom jer se i kod njih naziva tim imenom. Tom se naime prolaznom vatrom iste grijesi, ali ne teki ili glavni koji prije toga nisu bili oproteni pokorom, nego mali i sitni, koji optereuju i poslije smrti iako su u ivotu bili oproteni. 24 ( 19). Tko bez pokore umre u smrtnom grijehu, taj e bez dvojbe biti vjeno muen vatrom vjenog pakla. 25 ( 20). Due pak djece poslije pranja krtenjem, a takoer i odraslih koji umru u ljubavi, koji nisu vezani niti grijehom niti nekom zadovoljtinom za njega, odmah odlaze u vjenu domovinu. 839

A L E K S A N D A R IV.: 12. prosinca 1254. - 25. svibnja 1261.

840-844: Konstitucija Romanus Pontifac de summi", 5. listopada 1256.

Kadje izbio spor izmeu Parikog sveuilita i prosjakih redova (OP, OFM) oko prava na pouavanje, Wilhelm de St.-Amour je u svom spisu objavljenom 1255. De periculis novissimorum temporum otro napao nain ivota redovnika prosjakih redova. Osuda izreena u toj konstituciji ponovljena je vie puta: usp. Pisma: Veri soli" francuskom kralju Ljudevitu XII., 17. listopada 1256.; ,Jfon sine multa" biskupima Francuske, Burgundije itd., 19. listopada 1256.; ,,Quidam Scripturae" biskupima Toursa, Rouena i Pariza, 2 1 . listopada 1256., i ee. (DenCh 1,333-338, 353 = br. 289-292 308; usp. PoR 16585 16589sl 16808). Izd: DenCh 1,331-333 (br. 288)/BullTau3,645b-646a. -Reg.: PoR 16565.

Zablude

JVilhelma de St.

Amour o prosjakim redovima 840

Paljivo proitavi te zrelo i ozbiljno ispitavi [JVilhelmovu knjiicu] i poto nam je o njoj podnesen potpuni izvjetaj, utvrdili smo da se u njoj oito nalazi neto to je krivo i to treba odbaciti, protiv vlasti i autoriteta Rimskog prvosveenika i njegovih subiskupa, i neto protiv onih koji radi Boga prosjae u najstroem siromatvu, nadvladavajui dobrovoljnom neimatinom svijet s njegovim bogatsvom; neto pak protiv onih koji gorue elei spas dua i unapreujui svete studije, mnogo rade u crkvi Bojoj za duhovni napredak te tamo postiu velike plodove; 237

841

842

843

neto pak protiv spasonosnog stalea radovnika siromaha i prosjaka, kao to su ljubljena djeca braa propovjednici i manja braa, koji snagom duha, ostavivi svijet s njegovim bogatstvom, svom snagom eznu samo za nebeskom domovinom; isto tako i mnogo drugog neprikladnog, a stoje vrijedno pobijanja i vjenog odbijanja; i j er j e upravo ta knj iica postala rasadite velike sablazni i predmet mnogih previranja, jer je uzrokovala tetu dua, jer je odvraala vjernike od uobiajene pobonosti i obiajnog dijeljenja milostinje, od obraenja i od ulaska u red: mi tu knjiicu, koja ovako poinje: Ecce videntes clamabunt foris" i koja po svom naslovu koji glasi Tractatus brevis depericulis novissimorum temporum, prema savjetu Nae brae, Apostolskim autoritetom odbacujemo i za navjjek osuujemo ... kao krivu, zlu i odvratnu, a pravila i dokumente koji se u njoj nalaze kao zle, krive i nedoputene.

844

U R B A N I V . : 29. kolovoza 1261. - 2 listopada 1264.

846-847: Bula Transiturus de hoc mundo", 11. kolovoza 1264.

S tom konstitucijom, upuenom svim biskupima Crkve, uveden je blagdan Tijelova. Izd.: BullTau 3,705b-706b / BullCocq 3/1,415 / MaC 23,1077B-1078D / u potpunosti navedena i u konstituciji ,J5i Dominum" Klementa V. (Constitutiones, 1. III, tit. 16, c. 1; Frdb 2,1175sl). - Reg.: PoR 18998.

Euharistija kao spomen na Krista 846 Kod ustanovljenja pak ovog sakramenta on sam je kazao apostolima: Ovo inite meni na spomen" [Lk22,19], kako bi nam taj uzvieni i asni sakrament bio poseban i naroit spomen njegove ljubavi kojom nas je ljubio. Kaem, udesni spomen ... u kojem su obnovljeni znakovi i nepromjenjena udesa, u kojem se nalazi svaka r a d o s t u kojem se zaista postie pomo za ivot i spasenje. To je spasonosni spomen u kojem obnavljamo dragi spomen naeg spasenja, u kojem se udaljujemo od zla i utvrujemo u dobru i napredujemo u rastu kreposti i milosti, u emu zaista napredujemo tjelesnom prisutnou samog Spasitelja. Druge naime (tajne) kojih se spominjemo, obuhvaamo duhom i razumom, ali zbog toga ne dobivamo njihovu stvarnu prisutnost. U tom pak sakrametalnom spomenu Krista, Isus Krist je prisutan u drugom obliju ali je s nama vlastitom supstancijom. Uzlazei naime na nebo rekao je apostolima i njihovim nasljednicima: Evo ja sam s vama u sve dane do svretka svijeta" [Mt 28,20], ohrabrio ih je (tim) dobrohotnim obeanjem, da e ostati i da e biti s njima i tjelesnom prisutnou.

238

Euharistija kao hrana due ... Dao se u hrani nadilazei svu puninu dareljivosti, prevrivi svaku mjeru ljubavi. O jedinstvene li i zadivljujue dareljivosti, gdje darovatelj dolazi u daru, a darovano je potpuno isto s darovateljem! ... Dao nam se dakle za hranu, kako bi se ovjek, koji je po smrti pao, uzdigao na ivot. Hrana je ranila, hrana i lijei. Vidi, odakle je naime nastala rana odatle je doao i lijek, i odakle je ula smrt odatle je proiziao ivot. O onoj je naime hrani reeno: ,,U onaj dan u koji s njega oskusi, zacijelo e umrijeti!" [Post 2,17];ao ovoj se ita: Tko bude jeo od ovoga kruha, ivjet e uvijeke" [Iv 6,52].... Bila je naime to dostojna dareljivost i prikladan in, da se vjena Boja Rije, koja je razumnom stvorenju hrana i okrepa, koja je postala tijelom, podijeli kao hrana tjelesnosti i tijelu razumnog stvorenja, to jest ovjeku.... Taj kruh se uzima ali se stvarno ne troi, blaguje se ali se ne mijenja, jer se ni najmanje ne mijenja u onoga koji ga blaguje, nego, ako se dostojno prima u sebe pretvara primatelja. 847

K L E M E N T IV.: 5. veljae 1265. - 29. studenog 1268.

849: Pismo Quanto sincerius" Maurinu, nadbiskupu Narbonne, 28. listopada 1267.
Izd.: DenCh 1,470 (br.417; usp. odgovor Maurinu, nav.mj., br.418) / E. Martene, Thesaurus novus anecdotorum 2 (Pari 1717) 536E-537B (br.549). - Reg.: PoR 20154.

Stvarna Kristova prisutnost u euharistiji [Dolo je do naih uiju da si ti...] rekao da na oltaru nij e presveto tijelo Gospo- 849 dina naega Isusa Krista, nego (daje ono) kao oznaeno pod znakom, te da si dodao da je to raireno miljenje u Parizu. Takav se naime govor irio ... i kadje konano doao do nas, vrlo jako nas je sablaznio, i nama nije lako vjerovati da si rekao neto takvo to sadri oito krivovjerje i nijee istinitost onog sakramenta u kojem se vjera to bolje usavrava to (on) vie nadilazi osjete, zarobljava razum i svojim zakonima podlae pamet.... Prihvati vrsto ono to openito dri Crkva..., daje naime poslije svetih rijei izgovorenih ustima sveenika prema obredu Crkve, pod prilikama kruha i vina, uistinu, stvarno i bitno tijelo i krv Gospodina naega Isusa Krista, premda je po prebivalitu na nebu.

239

G R G U R X.: 1. rujna 1271. - 10 sijenja 1276.

L Y O N S K I S A B O R (14. opi): 7. svibnja - 17.- srpnja 1274.

Predmet savjetovanja je meu ostalim bilo sjedinjene s grcima. Prigovor odbijen *850. da Rimska crkva ui, da su Otac i Sin dva razliita poela Duha Svetoga, bila je ubrzo nakon toga ponovljena od nekih Istonjaka. U pismu "Etsi Christus salvator" od 4. oujka 1443. taj je prigovor ponovno odbacio Eugen IV. (G. Hofmann: TD v. th.22 [1951 2 ] 45-47, br.10 / MaC 31B, 1751E-1752E). Na 4. sjednici je pred papom proitana vjeroispovjest grkog cara Mihajla Paleologa iz njegovog pisma "Ouoniam missi sunf\ Taj je obrazac vjeroispovjesti Klement IV. predloio caru na potpis ve 1267. (usp. "Magnitudinis tuae litteras", izd. E. Martene - U. Durand, Veterum scriptorum et monumentorum ... collectio 7 [Pari 1733] 204-206; usp. i Grgur X., Pismo "Qui miseratione" od 24. listopada 1272. [MaC 24, 42-49]). Taj obrazac je Urban VI. 1. kolovoza 1385. propisao za grke koji prijeu u Katoliku crkvu. Slinu vjeroispovijest objavio je patrijarh carigradski Ivan XI. Bekkos i njegovi sinodalci u travnju 1277. (MaC 24.186E-190B / PG 141.945D-950A).

850: 2. sjednica, 18. svibnja 1274.: Konstitucija o presvetom Trojstvu i o katolikoj vjeri
Izd: MaC 24, 81B-D / HaC 7,705A-C / Bonifacije VIII., Decretales ("Liber sextus"), 1.1, tit.l, c. 1 (Frdb 2,937) / C O e D 3 314. - Reg.: PoR 20950.

Maenje Duha Svetoga Vjernom i pobonom ispovijeu izjavljujemo da Duh Sveti od vijeka proizlazi od Oca i Sina, ne kao od dva poela nego kao iz jednog poela, ne pomou dva daha nego jednim dahom; to je do sada ispovijedala, propovyedala i uila, to vrsto dri, propovijeda i ui sveta Rimska crkva, majka i uiteljica svih vjernika; to je nepromjenjivo i istinito miljenje pravoslavnih otaca i uitelja, kako latinskih tako i grkih. Budui da su neki upali u razliite zablude zbog nepoznavanja spomenute neokrnjive istine, to Mi, elei zatvoriti put takvim zabludama, uz odobrenje svetog sabora, osuujemo i odbacujemo one koji su se usudili nijekati da Duh Sveti od vijeka izlazi od Oca i Sina, ili koji su se lakomisleno usudili tvrditi da Duh Sveti izlazi od Oca i Sina kao iz dva poela a ne kao iz jednog.

851-861: 4. sjednica, 6. srpnja 1274., Pismo cara Mihajla papi Grguru

Izd: MaC 24.70A-74A / HaC 7.694C-698A / BullTau 4,26b-28a / BullCocq 3/H,12a-13a.

240

Vjeroispovijest 851

cara

Mihajla Paleologa

[Opa vj ero ispovij e st] Vjerujemo u Sveto Trojstvo, Oca i Sina i Duha Svetoga, jednog svemogueg Boga i itavo botvo u Trojstvu, iste biti i supstancije, jednako vjeno i svemogue, jedne volje, moi i uzvienosti, stvoritelja svega stvorenja, od kojeg je sve, u kojem je sve i po kojem je sve stoje na nebu i na zemlji vidljivo, nevidljivo, tjelesno i duhovno. Vjerujemo da je svaka pojedina osoba u Trojstvu jedan, pravi, potpuni i savreni Bog. Vjerujemo d a j e sam B o j i S i n, Boja Rije, od vijeka roen od Oca, iste supstancije, jednako svemogu i po svemu jednak Ocu u botvu, u vremenu roen od Duha Svetoga i Marije uvijek djevice, s razumskom duom; (vjerujemo) da on ima dva roenja, jedno roenje od Oca od vijeka, drugo od majke u vremenu; (vjerujemo) da je on pravi Bog i pravi ovjek, samosvojan i savren u obje naravi, ne posvojen niti prividan, nego jedan i jedini Boji Sin u dvije i iz dvije naravi, Bojoj naime i ljudskoj, u zasebnosti iste osobe, nepodloan trpljenju i besmrtan po botvu, ali koji je za nas i za nae spasenje po ovjetvu trpio pravim tjelesnim trpljenjem, umro i pokopan i saao nad pakao i trei dan uskrsnuo od mrtvih pravim uskrsnuem tijela i etrdeseti dan poslije uskrsnua, s tijelom, s kojim je uskrsnuo, i s duom uzaao na nebo i sjedi zdesna Bogu Ocu, odakle e doi suditi ive i mrtve i koji e vratiti svakome prema njegovim djelima, bilo da su bila dobra bilo zla. Vjerujemo i u D u h a S v e t o g a , potpunog i savrenog i pravog Boga koji izlazi od Oca i Sina, jednakog (njima) i iste supstancije, po svemu jednako svemogueg i vjenog kao Otac i Sin. Vjerujemo u to sveto Trojstvo, ne tri boga, nego jedinog Boga svemogueg, vjenog i nevidljivog i nepromjenjivog. Vjerujemo d a j e Sveta, katolika i apostolska c r k v a jedina prava (Crkva), u kojoj postoji j e d n o sveto krtenje i pravo oprotenje svih gryeha. Vjerujemo i u pravo u s k r s n u e ovog tijela koje sada nosimo, i u ivot vjeni. Vjerujemo da je svemogui Bog i Gospodin jedini pisac N o v o g i S t a r o g z a v j e t a , i Zakona i Proroka i Apostola. [Posebni dodatak protiv zabluda Js to nj a ka] T o j e p r a v a k a tolika vjera i nju u spomenutim lancima dri i propovijeda sveta Rimska crkva. Ali zbog razliitih zabluda, koje su neki uveli iz neznanja a drugi iz zlobe, (ona) govori i navijeta: da se ne smije ponovno krstiti one koji poslije krtenja padnu u grijehe, nego da oni postiu oprotenje svojih grijeha po pravoj p o k o r i . [O sudbini p o koj n i ka] Ako oni koji se zaista kaju umru u ljubavi, prije nego su dostojnim plodovima pokore dali zadovoljtinu za uinjeno i proputeno, njihove e se due poslije smrti istiti kaznama istilita, odn. oienja, kao to nam je (to) protumaio Ivan [Parastron O.F.M.]; a za ublaavanje takvih kazni pomau 241 856 852

853

854

855

im molitve ivih vjernika, to jest misne rtve, molitve i milostinja i druga djela pobonosti, koje vjernici prema uredbama Crkve obiavaju initi za druge vjernike. 857 Due pak onih koji se poslije primljenog svetog krtenja nisu okaljali ba nikakvom ljagom grijeha, kao i onih koji su poslije kaljanja ljagom grijeha bile oiene, bilo da su ostale u svojim tijelima, ili su ih ve odloile, kao stoje gore reeno, bit e odmah primljene u nebo. Due pak onih koji su umrli u smrtnom grijehu, ili samo s izvornim (grijehom), odmah odlaze u pakao, ali e biti kanjene razliitim kaznama. Ista sveta Rimska crkva dri i ui da postoj i sedam crkvenih s a k r a m e n a t a , jedanje naime krtenje o kojem je bilo govora gore; drugi je sakrament potvrde, koji se podjeljuje polaganjem ruku biskupa, potvrujui ponovno roene; sljedei je pokora, sljedei je euharistija, sljedei je sakrament reda, sljedei je enidba, sljedei je posljednje pomazanje, koje se prema uenju blaenog Jakova podjeljuje bolesnicima. Ista Rimska crkva za sakrament euharistije upotrebljava beskvasni kruh, drei i uei da se u tom sakramentu kruh uistinu pretvara u tijelo a vino u krv Gospodina naeg Isusa Krista. O enidbi pak dri i kae kako nije dozvoljeno da jedan mukarac istovremeno ima vie ena, niti da jedna ena ima vie mueva. Kad se pak smru (jednog) suprunika razrijei zakonita enidba, drugom (supruniku) je dozvoljeno sklopiti drugu a zatim i treu 1 enidbu, ako se (tome) iz nekog razloga ne protivi neka kanonska zapreka. Ista pak sveta Rimska crkva dobiva p r v e n s t v o i vlast nad itavom Katolikom crkvom. (Ona) istinito i ponizno spoznaje da je to (prvenstvo) primila s puninom vlasti od samog Gospodina u blaenom Petru, prvaku ili glavi apostola, iji je nasljednik rimski prvosveenik. I kao to je ona vie od ostalih obvezna braniti vjersku istinu, isto tako, ako se pojave neka pitanja o vjeri, ona se moraju razrijeiti prema nj ezinom sudu. Na nju se moe pozvati svatko koga pritiu stvari koj e spadaju u crkvenu nadlenost; i njezinom se sudu moe utei u svim pitanjima koja spadaju u crkveno odluivanje; i njoj su podreene sve Crkve, a njihovi nadstojnici njoj obeavaju poslunost i potovanje. Njoj pak punina vlasti pripada tako da ona ostalim Crkvama doputa sudjelovati u skrbi; Rimska crkva je mnoge od njih, a naroito patrijarhijske, poastila razliitim povlasticama, ali sauvavi uvijek neokrnjenu svoju nadlenost kako na opim saborima tako i u nekim drugim (postupcima).

858

860

861

*860

Tako stoji u verziji koju je potpisao car; u verziji Klementa IV. (1267.) stoji: "treu i sljedee enidbe".

242

I N O C E N T V.: 2 1 . sijenja - 22. lipnja 1276. H A D R I J A N V.: 11. srpnja - 18. kolovoza 1276. IVAN XXI.: 8. rujna 1276. - 20. svibnja 1277. N I K O L A III.: 25. studenog 1277. - 22. kolovoza 1280. M A R T I N IV.: 22. veljae 1281. - 28. oujka 1285. H O N O R I J E IV.: 2. travnja 1285. - 3. travnja 1287. N I K O L A IV.: 22. veljae 1288. - 4. travnja 1292. CELESTIN V.: 5. srpnja - 13. prosinca 1294.

B O N I F A C I J E VIII.: 24. prosinca 1294. - 11. listopada 1303.

866: Bula "Saepe sanctam Ecclesiam", 1. kolovoza 1296.

Bula osuuje udrugu laika koja se nazvala "Braa visokog ili novog duha". Ona je nauavala krajnji kvijetizam i odbacivala svako izvanjsko crkveno ureenje. Iscrpni prikaz njezinog uenja daje Albert Veliki u Determinatio sastavljenoj izmeu 1260.-1262. U njoj je navedeno 97 zabluda rairenih u biskupiji Augsburg (usp. Guibert br. 198-216). Izd.: BullTau 4,134b- 135a/ BullCocq 3/11,8lb. - Reg.: PoR 24378.

Zablude laike sekte Brae novog duha Doznali samo naime, da neke osobe, pa i enskog roda, diui se protiv svete Katolike crkve, ue da imaju kljueve vezati i razrjeivati, da sluaju ispovijedi i odrjeuju od grijeha, da ne odravaju sastanke samo po danu nego i po noi, na kojima govore o svojoj iskvarenosti ... te se usuuju (i) propovijedati; zloupotrebljavajui kleriku tonzuru protiv crkvenog obreda, lau da polaganjem ruku podjeljuju D u h a Svetoga te da treba iskazivati [acfopwm:potovanje? poslunost?] samo Bogu i nikom drugom, bio on kojeg god poloaja, dostojanstva ili stalea. Takoer tvrde da su one molitve djelotvornije koje se prinose od obnaenih po itavom tijelu;... i potpuno nijeu da bi u spomenutoj Svetoj crkvi postojala vlast odrjeivanja .... Stoga obznanjujemo da je ta sekta osuena i krivovjernika. 868: Bula "Antiquorum habef, 22. veljae 1300.
Tom bulom je po prvi put navijeteno slavljenje "svete godine", povezano s potpunim oprostom. Takvo opratanje svih kazni za grijehe nije bilo nita novo. V e je sinoda u Clermontu, koju je jo

243

1095. sazvao Urban II., u (pogl.2) utvrdila, da e se svakome koji "samo iz pobonosti, a ne da bi stekao ast ili novac, poe u Jeruzalem za osloboenje Crkve Boje, to putovanje uraunati kao potpuna po kor a": MaC 20,816E). ini se daje ve Aleksandar II., oko 1063. godine, podijelio slian potpuni oprost kranskim vojnicima koji su se borili protiv Saracena (usp. S.Lovvenfeld, Epistulae Pontificum Romanorum ineditae 43 /br.82/). Izd.: Buli Tau 4,156b-157a / Extravagantes communes, l.V, tit.9, cl (Frdb 2,1303sl). - Reg.: PoR 24917.

Oprosti Postoji pouzdano izvjee starih da su podijeljena velika oprotenja i oprosti grijeha onima koji su pohodili asnu baziliku prvaka Apostola u Gradu. Mi pak ... sva i pojedina takva oprotenja i oproste smatrano valjanima i hvalevrijednima, te ih apostolskim autoritetom potvrujemo i odobravamo...Mi, uzdajui se u milosre svemoguega Boga i u zasluge i autoritet istih apostola, temeljem savjeta nae brae i punine apostolske vlasti, podjeljujemo svima... koji pobono pohode iste bazilike, koji se pravo pokaju i ispovijede ... u ovoj sadanjoj i u svakoj sljedeoj stotoj godini, ne samo potpuni i iri (oprost), nego tovie podjeljujemo i najpotpunije oprotenje svih njihovih grijeha.

870-875: Bula "TJnam sanctam", 18. studenog 1302.

Povod buli je bio sukob izmeu pape i kralja Filipa IV. Francuskog o pitanju, koja prava ima kralj u odnosu na vremenita dobra klera. Budui da bula trai neogranienu i izravnu puninu vlasti u odnosu na kraljeve, pa i u pitanju vremenitih dobara, uzrokovala je veliko uzbuenje i izazvala viestruko protivljenje. U buli nema onog razlikovanja koje je sam Bonifacije VIII. 24. lipnja 1302. izriito uinio u nazonosti francuskih izaslanika: Kralj je, kao i svaki vjernik, podloan duhovnoj vlasti pape s a m o "u o d n o s u na g r i j e h " . Tom zgodom se papa alio daje nepravedno napadnut kao da "smo Mi kralju zapovjedili da on mora priznati, da kraljevska vlast (potjee) od nas. V e je tome etrdeset godina kako smo priznali, a Mi to znademo, daje B o g uspostavio dvije vlasti; tko bi dakle smio ili mogao vjerovati daje u Naoj glavi sada, ili daje bila, tako velika ludost? Mi kaemo da Mi ni u emu ne elimo traiti kraljevske ovlasti, a tako je kazao i Na brat iz Porta". Brat iz Porta je naime kardinal Matej iz Acquasparta OFM, koji je vjerojatno i sastavio tu bulu (usp. J.B. Lo Grasso, na dolje nav.mj. br.489; rijei Mateja iz Acquasparte, na nav.mj. br.488). Tako zvana teorija o dva maa, - koja se tu navodi esto je pripisivana Bernardu od Clairvauxa De consideratione adEugenium III, 1. IV, c.3 (Opera 3, izd. J.Leclercq - H.M.Rochais [Rim 1963] 453-455 / PL 182.776C) - potjee iz patristike. Definiciju u zavrnoj reenici bule (*875) treba tumaiti u svjetlu ranijeg i kasnijeg crkvenog uenja. Toma Akvinski u vezi s tim tekstom, iz kojeg je uzeta ta reenica, istie potrebu Crkve za spasenje. (Contra errores Graecorum 32, izd. Parma 15 [1865] 257a / u izd. Madonneta, Opuscula omnia 3 [Pari 1927] 325 / izd. Marietti, Opuscula theologica 1 [Torino] 328, br. 1077). Strogou te bule oslabio je Klement V. u breveu "Meruif od 1. veljae 1306. (izd. Lo Grasso, na dolje nav.mj. br.498; Frdb 2,1300). Njegova je definicija potvrena na 5. lateranskom saboru: 11. sjednica, 19. prosinca 1516. (MaC 32.968E). Izd.: J.B. Lo Grasso, Ecclesia et Status: De mutuis ojficiis et iuribus fontes selecti (Rim 1952 2 ), br. 491 -497: to je prvo kritino izdanje te bule. Budui daje izvorni tekst izgubljen, ono se oslanja na primjerak sauvan u Regestama Bonifacija VIII: Vatikanski arhiv, Registar rimskih biskupa, sv. 50 (godine 7-9), fol. 387 / Extravagantes communes, 1.1, tit.8, cl (Frdb 2,1245). - Reg: PoR 25189.

244

Jednost

Crkve 870

Na zahtjev vjere moramo prihvatiti i vjerovati u j e d n u svetu Crkvu, katoliku a i apostolsku, a mi u nju, izvan koje nema spasenja niti oprotenja grijeha ... vrsto vjerujemo i jednostavno ispovijedamo; ona predstavlja jedno mistino tijelo, ija je glava Krist, a Kristova pak Bog. U njoj su "jedan Bog, jedna vjera i jedno krtenje" [Ef 4,5]. U vrijeme potopa je bila jedna Noina laa, koja predstavlja jednu Crkvu; ostvarena u jednom laktu, imala je jednog vou i upravljaa, to jest Nou; itamo da je sve bilo uniteno s t o j e na zemlji bilo izvan nje. Tu pak (Crkvu) potujemo kao j e d i n u , kao to kae Gospodin po proroku: "Duu moju istrgni mau, iz apa pasjih moju jedinu" [Ps 22,21]. Molio je naime za duu, to jest za samoga sebe, za glavu i tijelo; tijelo je nazvao 'jedina' to jest Crkva, radi jedinstva zarunika, vjere, sakremenata i ljubavi Crkve. To je ona Gospodinova "neivena haljina" [Iv 19,23], koja nije bila razderana, nego dodijeljena kockom.

871

Dakle, Jedna i jedina crkva ima jedno tijelo, jednu glavu, ne dvije glave kao u- 872 dovite; Krist naime i Kristov zamjenik Petar i Petrov nasljednik; Gospodin je naime kazao samom Petru: "Pasi ovce moje" [Iv 21,17]. Kazao je " m o j e " i openito, ne pojedinano ove ili one; iz toga se podrazumijeva da mu je povjerio sve. Ako pak grci ili drugi kau da oni nisu povjereni Petru i njegovim nasljednicima, onda bi morali rei da nisu od Kristovih ovaca; Gospodin naime kae kod Ivana "postoji jedan ovinjak i jedan jedini pastir" [Iv 10,16]. Duhovna ovlast Crkve Evaneoskim rijeima smo poueni da su u toj njezinoj vlasti d v a m a a , d u h o v n i naime i v r em e ni ti [Navode se Lk 22,23 i Mt 26,52].... Oba su dakle u vlasti Crkve, duhovni naime i materijalni ma. Ovaj se naime treba koristiti za Crkvu a onaj od Crkve. Onaj je u ruci s v e e n i k a aovaj kralja i v o j n i k a , ali na raspolaganje i uz suglasnost sveenika. Potrebno je pak da ma bude pod maem i da se vremenita vlast podloi duhovnoj vlasti. ... Da duhovna vlast nadilazi svaku zemaljsku vlast po dostojanstvu i odlinosti, treba utoliko jasnije govoriti koliko duhovno nadilazi vremenito.... Naime prema svjedoanstvu Istine, duhovna vlast treba uspostaviti i suditi 1 zemaljsku vlast ako nije bila dobra.... Dakle, ako je zemaljska vlast zastranila, bit e suena od duhovne vlasti; ako pak zastrani nia duhovna (vlast), (bit e suena) od svoje vie; ako pak (zastrani) najvia, moi e biti suena od samog Boga a ne od ovjeka, jer prema svjedoenju apostola: "Duhovan pak prosuuje sve, a njega nitko ne prosuuje" [1 Kor 2,15]. 873

*873

H u g o od sv. Viktora, De sacramentis lib.II, p.II, c.4 (PL 176,418C)

245

874

Ova pak vlast, premda je dana vojeku i premda je vri ovjek, nije ljudska, nego vie boanska vlast, dana po Bojim ustima Petru, a njemu i njegovim nasljednicima u samom Kristu, koga je on sam nazvao i potvrdio kao stijenu, jer je Gospodin kazao samom Petru: "togod svee" itd. [Mt 16,19]. Tkogod se dakle ovoj vlasti tako ureenoj od Boga "suprotstavlja, protivi se Bojoj odredbi" [Rim 13,2], osim ako si (netko) ne zamilja, kao Manihej, da postoje dva poetka, a to prosuuj e m o kao lano i krivovjerno, jer prema Mojsijevu svjedoanstvu, ne na poecima, nego " n a poetku svori Bog nebo i zemlju" [Post 1,1]. Nadalje, izjavljujemo, kaemo i defmiramo d a j e u potpunosti potrebno za spasenje, d a svako ljudsko stvorenje b u d e p o d l o n o R i m s k o m p r v o s v e eniku. B E N E D I K T XI.: 22. listopada 1303. - 7. srpnja 1304. 880: Konstitucija "Inter cunctas sollicitudines", 17. veljae 1304.
Dekret 4. lateranskog sabora, pogl. 2 1 . (*812), obvezuje vjernike da se barem jedanput godinje ispovijede vlastitom upniku, inae je izbor ispovjednika bio slobodan. Martin IV. je bulom "Adfructus uberes" od 13. prosinca 1281. prosjakim redovima udijelio pravo da ispovijedaju neovisno od dozvole ordinarija. Neki upnici su zahtijevali da se ispovijedi uinjene pred redovnicima-prosjacima ponove pred upnicima. Bonifacije VIII. je opozvao povlasticu koju je dao Martin IV. ("Super cathedram" 18. veljae 1300.), alijujeBenediktXI., i sam dominikanac, obnovio tom (u naslovu spomenutom) bulom. Ipak on preporuuje ponavljanje ispovijedi. Ali je kratko nakon toga, na nastojanje saborau Vienni ("Dudum a Bonifatio", 6. svibnja 1312.), ta konstitucija ponovno stavljena izvan snage. Time taj spor ipak nije zavren: usp. *921-924. Izd.: Ch. Grandjean, LesregistresdeBenoitXI. (Pari 1 9 0 5 ) 7 1 8 , b r . I E x t r a v a g a n t e s c o m munes, 1. V, tit.7, cl (Frdb 2,1298sl). - Reg.: Grandjean, kao gore; PoR 25370.

875

Ponavljanje

ispovijedi

880 ... Premda... nij e potrebno ponovno ispovij edati iste grij ehe, ipak mislimo da j e to korisno radi stida, koji je veliki dio pokore, da se ponovi ispovijed istih grijeha, te strogo nareujemo, da braa [propovjednici i manja braa] koji ispovijedaju, briljivo (na to) upozore i da u svojim propovjedima potiu, da se (vjernici) barem jedanput godinje ispovijede svojim sveenicima, tvrdei im d a j e to bez sumnje na korist dua. K L E M E N T V.: 5. lipnja 1305. - 20. travnja 1314. S A B O R U V I E N N I ( 1 5 . opi): 16. listopada 1311. - 6. svibnja 1312.
Dokumenti tog sabora su veinom izgubljeni. Klement V. je tom saboru prije svega postavio tri cilja: (1) sud o templarima, koji su bili ukinuti temeljem bule "Vox in excelso" iznijete na sjednici 22.

246

oujka 1312., a sveano proglaene 3. travnja na 2. sjednici (izd. C J . vonHefele, u: ThQ 48 [1866] 63-76; (2) pomo za Svetu Zemlju; (3) obnova crkvene stege, posebno s obzirom na siromatvo redovnika-prosjaka. Osim toga odbaene su i dogmatske zablude spiritualista.

891-899: 3. sjednica, 6. svibnja 1312. a) Konstitucija "Ad nostrum quf

Zajednice begarda i begina bile su ve osumnjiene zbog krivovjerja na vie sinoda u Njemakoj (npr. na sinodi u Trieru 1227. i na sinodi u Mainzu 1259. i 1310.) N e k e (zajednice) su bile pod utjecaj e m uenja brae slobodnog duha (usp. *866). Izd.: Clementinae [= Klement V., Constitutiones], 1. V, tit.3, c.3 (Frdb 2,1183) / MaC 25.410A-D / HaC 7.1358E-1359B / COeD 3 383 2 7 -384 6 .

Zablude begarda i begina o stanju savrenosti (1) ovjek u sadanjem ivotu moe postii tolik i takav stupanj savrenosti da postane potpuno nepogrjeiv, te vie nije u stanju napredovati u milosti; kao to naime kau, kad bi netko stalno mogao napredovati, mogao bi postati saveniji od Krista. 891

(2) ovj ek ne treba postiti niti moliti nakon to j e postigao takav stupanj savre- 892 nosti; jer je senzualnost tada tako savreno podlona duhu i razumu, da ovjek moe tijelu slobodno dati ono to mu se svia. (3) Oni koji se nalaze u reenom stupnju savrenosti i duhu slobode nisu podloni ljudskoj poslunosti, niti su vezani nekim crkvenim zapovijedima; jer kao to tvrde, "gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda" [2 Kor 3,17]. (4) ovjek moe u sadanjosti postii konano blaenstvo u najviem stupnju savrenosti, kao to e ga postii u blaenom ivotu. 893

894

(5) Svako razumno bie je u sebi po prirodi blaeno, a dui nije potrebito svjetlo 895 slave, koje b i j e uzdiglo za gledanje Boga i da ga blaeno uiva. (6) Vjebanje u kreposnim djelima je svojstvo nesavrenog ovjeka, a savrena dua se liava kreposti. (7) Poljubac ene je smrtni grijeh, jer narav tome ne naginje; tjelesni pak odnos nije smrtni grijeh, jer narav prema tome naginje, posebno kad to ini onaj koji je napastovan. 247 896

897

898

(8) Kod podizanja tijela Isusa Krista nije potrebno ustati niti mu iskazivati potovanje; tvrdei da bi to njima bila nesavrenost kad bi se toliko spustili od istoe i visine svoje kontemplacije, da bi neto razmiljali o tajni ili o sakramentu euharistije ili o trpljenju Kristovog ovjetva. [Ocjena:] Mi uz odobrenje svetog sabora osuujemo i potpuno odbacujemo tu sektu s prethodnim zabludama, i uostalom vrlo strogo zabranjujemo da ih netko dri, odobrava ili brani.

899

b) Konstitucija "Fidei catholicae"

Neke tvrdnje Petra Ivana Olivija (Olieu) OFM, voe spiritualista, bile su provjeravane ve 1274. na zahtjev njegovog generalnog poglavara reda. Kod toga su spaljena Petrova osumnjiena djela. Njegova je djela osudilo 7 parikih uitelja. Oni su 34 tvrdnje oznaili s "loe zvue" ili "opasne", a protiv njih su sastavili 22 tvrdnje koje je Petar trebao potpisati. On je potvrdio svoju vjernost Crkvi te je umro 14. oujka 1298. Ipak se nastavio spor o njegovom uenju, dok sabor u Vienni nije dovrio postupak koji je zapoet u papinskoj kuriji 1309. Olivijevo shvaanje o Kristovoj prsnoj rani (*901) nalazi se u njegovom djelu Postilla in Johannem (nije sauvano u svom izvornom obliku; sva sporna mjesta su izostavljena, tako nema niti osuenog teksta; usp. F.Ehrle, u: ArchLKGMA 3 [1887] 489-491). O uenju o ljudskoj dui (*902) usp. njegove Ouaestiones in Sententias, 1. II, q.51 56 59 (izd. B.Jansen sv.2 [Quaracchi 1924] 104-126 136-198 [usp. 302-304 518-568]). O djelovanju krtenja (*903sl) usp. Quaestio de merito Christi (Codex Vaticanus Burghesianus 173, fol. 54-60). Izd: Clementinae, 1.1, tit.l, c.l (Frdb 2,1133sl) / MaC 25.410E-411D / HaC 7.1359C-1360A / C O e D 3 360sl.

Zablude pripisane Petru Ivanu 900

Oliviju

[O dvij e Kristove naravi.] vrsto se drei temelja katolike vjere, mimo kojega, prema Apostolovu svjeanstvu, nitko ne moe postaviti drugi [usp. 1 Kor 3,11], sa svetom majkom Crkvom otvoreno ispovijedamo da je jedinoroeni Boji Sin, koji od vijeka postoji s Ocem u svemu onome u emu postoji Bog Otac, sjedinio dijelove nae naravi s onim po emu je on u sebi pravi Bog, kako bi postao pravi ovjek, to jest (on je) u vremenu iz djeviinog krila u jedinstvo svoje hipostaze i osobe uzeo ljudsko tijelo koje moe trpjeti i razumnu ili umnu duu koja po sebi i bitno proima samo tijelo. [O Kristovoj prsnoj rani.]\ daje sama Boja Rije, za izvrenje spasenja svih, htjela u tako uzetoj naravi ne samo da bude pribijena na kri i da u njoj umre, nego takoer da, nakon stoje ispustila duh, podnese da koplje probode njezin bok, kako bi se iz tako protekle bujice vode i krvi [usp. Iv 19,34] oblikovala jedina, i bezgrjena i djevica: sveta majka Crkva, zarunica Kristova, kao to je iz boka prvog uspavanog ovjeka bila oblikovana Eva njemu za enu [usp. Post 2,21sT]\ 248

901

kako bi se u stvarnoj slici prvog i starog Adama, koji je prema Apostolu "slika budueg" [Rim 5,14], odraavala istinitost u naem novom Adamu [usp. 1 Kor 15,45], to jest u Kristu. Kaem, to je istina koju je (svojim) svjedoanstvom potvrdio onaj preveliki orao, to jest blaeni Ivan, kojeg je vidio prorok Ezekijel [usp. Ez 1,4-28] kako prelijee ostale evaneoske ivotinje, apostole i evaneliste, a koji iznosei tajnu i redosljed ovog dogaaja, kae u svom evanelju: "Kada dooe do Isusa i vidjee daje ve umro, ne prebie mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah potee krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoi i istinito je svjedoanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete" [Iv 19,33-35]. Svraajui dakle pogled na tako slavno svjedoanstvo i svetih otaca i uitelja, te na zajedniko miljenje apostolske predaje, na koje jedino spada da to iznese, mi uz odobrenje svetog sabora izjavljujemo, da je spomenuti apostol i evanelista Ivan zadrao pravilan redosljed gore opisanog dogaaja, govorei da tek "nakon Kristove smrti jedan od vojnika kopljem probode njegov bok". [O dui kao formi tij ela.] Nadalje, uz odobrenje spomenutog svetog sabora odbacujemo kao krivo i protivno istini katolike vjere, svako uenje ili miljenje koje proizvoljno tvrdi, ili dovodi u sumnju, da supstancija razumne i umne due nije po sebi forma ljudskog tijela; a kako bi svima bila poznata istina iskrene vjere, te kako bi se zatvorio pristup svim zabludama da ne uu, te kako se ne bi dogodilo da bi se neki usudili ponovno ustvrditi ili proizvoljno i tvrdoglavo braniti da ljudska razumna i umna dua nije po sebi i po biti forma ljudskog tijela, definiramo da (takvog) treba smatrati za krivovjernika. [O uinku krtenja.] to se tie jedinog krtenja, kojejedinopreporaa sve krtene u Kristu, i kao to svi trebaju vjerno ispovijedati jednog Boga i jednu vjeru [usp. Ef4,5], tako vjerujemo daje ono (krtenje) slavljeno u vodi i u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, savreno sredstvo za spasenje jednako za odrasle kao i za djecu. 902

903

Istina, ima nekih uitelj a i teologa koj i su imali razliita milj enj a to se tie ui- 904 naka krtenja kod djece; neki od njih govore da se snagom krtenja djeci dodue oprata grijeh ali da im se ne podjeljuje milost, drugi pak tvrde suprotno, da im se (djeci) kod krtenja oprata i grijeh a i da im se ulijevaju kreposti i posveujua milost kao posjedovanje [usp *780], iako u to vrijeme jo ne kao koritenje. Mi pak mislei na opu uinkovitost Kristove smrti, koja se krtenjem jednako daje svim krtenima, uz odobrenja svetog sabora mislimo da kao vjerojatnije te blie i sukladno rijeima svetaca i suvremenih uitelja teologije, treba izabrati drugo miljenje koje kae, da se kako djeci tako i odraslima kod krtenja podjeljuje i posveujua milost i kreposti.

249

c) Konsitucija "Ex gravi adNos"

Izd.: Clementinae, 1. V, tit.5, c. 1 (Frdb 2,1184) / MaC 25,411 DE / HaC 7,1360A / COeD 384sl.
3

Uzimanje 906

kamata

... Odluujemo da onaj koji padne u tu zabaludu te se usuuje tvrdoglavo tvrditi da uzimanje kamata nije grijeh, bude kanjen kao krivovjernik. d) Konstitucija "Exivi de paradiso"
6. poglavlje Pravila sv. Franje, koja je potvrdio Honorije III. odreuje da u pojam jednostavne "uporabe" stvari ne ulazi niti privatno niti zajedniko vlasnitvo. Bula pokuava rijeiti spor meu Malom braom oko tumaenja (tog teksta). Prije svega ukoren je Petar Ivan Olivi, koji je zastupao spiritualistiko shvaanje redovnikog siromatva: "Krivovjerno je rei da u zavjetu evaneoskog siromatva nije ukljueno siromano koritenje"; Codex Vaticanus Burghesianus 358 fol. 193rb). Izd.: Clementinae, 1. V , t i t . l l , c . l (Frdb 2,1198sl) BullFr 5,85 / C O e D 3 4 0 0 1 6 . 3 i .

Zabluda oko obveza zavjetovanog siromatva (franjevaca) 908 Meu braom je nastalo zaista osjetljivo pitanje, naime: jesu li po zavjetu na svoje Pravilo obvezatni na strogo i potpuno obdravanje, odn. na siromano koritenje stvari; neki od njih misle i govore da, kao to se po zavjetu najstroe odriu svakog posjedovanja stvari, da im je isto tako naloena i najvea strogost i tedljivost u koritenju; drugi pak tvrde suprotno, da po svojim zavjetima nisu obvezatni na nikakvo siromano koritenje koje nije izraeno u Pravilu, premda su obvezatni na skromnost i umjerenost koritenja, pa i vie od doputenog za ostale krane. elei dakle pridonijeti miru savjesti spomenute brae i stati na kraj tim prepiranjima, izjavljujui kaemo, da su Manja braa po zavjetu na svoje Pravilo na poseban nain obvezatni na strogo, odn. siromano koritenje kako se ono nalazi u njihovom Pravilu, i na onaj nain obveze koritenja koji sadri ili pod koji ih stavlja Pravilo. Mislimo pak daje preuzetno i lakomisleno rei, kako to si neki dozvoljavaju tvrditi, daje krivovjerno misliti kako je siromano koritenje ukljueno ili nije ukljueno u zavjet evaneoskog siromatva.

IVAN XXIL: 7. kolovoza 1316. - 4. prosinca 1334. 910-916: Konstitucija "Gloriosam Ecclesiam", 23. sijenja 1318.
Manja braa su se podvojila oko tumaenja Pravila sv. Franje o siromanom koritenju stvari. "Konventualci" su dozvoljavali zajedniko vlasnitvo, sigurne prihode i posjedovanje nekretnina,

250

"spiritualci" su to odbacivali. Neki spiritualci su se 1294. godine, uz odobrenje Celestina V., izdvojili iz zajednice i osnovali vlastitu kongregaciju "siromanih pustinjaka", koju je puk prozvao "fraticelli". Bonifacije VIII. je (8. travnja 1295.) ponitio dekret Celestina V. i tako su (fraticelli) izgubili neovisnost. Oni su odbacili ponovno sjedinjenje koje su zahtijevali Klement V. ("Exivi de paradiso" 6. svibnja 1312. [ups. *908]) i Ivan XXII. ("Sancta Romana Ecclesia", 30. prosinca 1317.) budui da su svoje Pravilo i tumaenje usporedili sa samim Evaneljem, Ivana XXII., koji je pristao na ublaavanje, nazvali su neprijateljem Evanenja, koji je prema tome izgubio svaku jurisdikcijsku i svaeniku ovlast. Njihove zablude koje je papa osudio 8. veljae 1326., djelomino su uzete iz Postilla super Apocalypsim Petra Ivana Olivia. Budui da te zablude j o nisu objavljene, umjesto na njih (prema J.Koch, ThQ 113 [1932] 145-147) moe se pozvati na izvatke osam cenzora, koji su 1319/20. sastavili "Miljenje" o Postilli. To je "Miljenje" izdao St. Baluzi - I.D. Mansi Miscellanea 2 (Luca 1761) 258-270. Za 1. reenicu usp. "Miljenje", l. 5 7 9 17; usp. 12 18sl; za reenicu 5 usp. na istom mj. l. 3 s l 9 16 22. Izd.: BullTau 4,263b-266a / BullCocq 3/11,162a-163b / BullFr 5,139-141 (br. 302) / DuPIA 1/I,291ab.

Crkva i sakramenti, protiv fraticella 12.... Spomenuti sinovi lakomislenosti i bezbonosti, kao to to iznosi vjerodostojna predaja, spustili su se na takav nedostatak duha da bezbono misle protiv presjajne i spasonosne istine kranske vjere, da preziru asne sakramente Crkve, a gonjeni slijepim nagonom ele to prije zatrti slavni primat Rimske crkve koji sjaji kod svih naroda. (1) 14.1 tako, prva zabluda koja je proizila iz njihove mrane radionice zamisija dvije crkve, jednu tjelesnu pritisnutu bogatstvom i preobilnu bogatstvima, okaljanu zloinima, kojom, kako tvrde, vladaju rimski biskup i drugi nii prelati; a druga (crkva) je duhovna, oiena suzdranou, ureena krepostima, opasana siromatvom u kojoj se nalaze samo oni i njihovi sljedbenici, i kojoj su na elu oni sami zaslugom svog duhovnog ivota, ako se bilo kako moe vjerovati laima. (2) 16. Druga zabluda kojom se okaljala savjest spomenutih posebnjaka jest navijetanje da su asni sveenici i drugi slubenici Crkve u tolikoj mjeri lieni ovlasti jurisdikcije i reda da ne mogu donositi odluke, slaviti sakramente niti su kadri uiti ili pauavati povjereni im narod, te misle da su oni lieni svake crkvene ovlasti za koje oni (krivovjernici) misle da su daleko od njihove nevjere: jer (kao to si sami zamiljaju) da sami oni imaju kako svetost ivota tako imaju i autoritet, te u tome slijede zabludu donatista... (3) 18. Trea se njihova zabluda spojila sa zabludom valdenza, jer i ovi i oni ue da se ni u kom sluaju ne smije zaklinjati, tvrdei da se oni kojima se dogodilo da su se vezali obvezom zakletve, kaljaju ljagom smrtnog prijestupa i potpadaju pod kaznu. 910

911

912

913

251

914

(4) 20. etvrta zabluda ovih bezbonika proizlazi iz zatrovanog izvora spomenutih valdenza, izmiljajui da sveenici zareeni uredno i zakonito prema obredu Crkve, a ipak optereeni bilo kojim prijestupom, ne mogu slaviti niti podjeljivati crkvene sakramente. (5) 22. Peta zabluda tako zasljepljuje oi tih ljudi da tvrde kako je Kristovo Evanelje u ovom vremenu cjelovito samo kod njih, te daje ono do sada (kao to sami sanjare) bilo zasjenjeno, tovie, potpuno ugaeno. 24. Ima mnogo drugog to ti preuzetni ljudi brbljajui govore protiv asnog sakramenta enidbe, mnogo toga to sanjare o tijeku vremena i kraju svijeta, daje, kao to tvrde, ve blizu Antikristov dolazak, to ire sa aljenja vrijednom ispraznou. Sve to smatramo djelomice krivovjernim, djelomice bezumnim, djelomice bajkovitim, a mislimo da (sve to) treba vie osuditi s njihovim zaetnicima nego li (samo) pisanjem napadati ili pobijati.

915

916

921-924: Konstitucija "Vas electionis", 24. srpnja 1321.

U sporu oko ovlasti ispovijedanja Ivan de Polliaco (Pouillv), profesor na sveuilitu u Parizu, zastupao je, protiv redovnika prosjakih redova, da iskljuivo pravo (ispovijedanja) imaju upnici. On je optuen kod papinske Kurije u Avignonu. Temelj njegove zablude je krivo shvaanje Crkve. Odbaene tvrdnje, koje su mu bile zamjerene, uzete su iz njegovog avignonskog odgovora: tvrdnja 1 = odgovor na 3. lanak; tvrdnje 2 i 3 = odogovr na 4. lanak; tekst predstavlja J.Koch u: ThQ 113 (1932) 148sl. Njegov je dopis opoziva izdan u DenCh 2,245 (br.799). Iste zablude koje su se pojavile jedno stoljee kasnije, ponovno je osudio Eugen IV. u konstituciji Gregis nobis" od 16. sijenja 1447 (BullTau 5,85sl). Izd: DenCh 2,243sl (br. 798) / Extravagantes communes, l.V, tit.3, c.2 (Frdb 2,1291) / MaC 25.576E-577A.

Zablude Ivana de Polliaco o pravnim ovlastima s obzirom na ispovjednike 921 (1) Oni koji su se ispovjedili brai, koja imaju ope odobrenje sluati ispovijedi, trebaju ponovno ispovjediti vlastitom sveeniku iste grijehe koje su bili ispovjedili. (2) Dok ostaje odredba donesena na opem saboru [Concilii Lateranensis IV, *812] "Omnis utriusaue sexus", Rimski prvosveenik ne moe uiniti da upljani ne bi bili obvezatni jednom godinje ispovjediti sve vlastite grijehe svom sveeniku za kojeg se kae daje duobrinik upe; tovie, to ne moe uiniti niti Bog, jer kao to kae, to bi ukljuivalo protuslovlje. (3) Papa ne moe dati opu ovlast sluati ispovijedi, tovie niti Bog, a da onaj koji se ispovjedio nekome tko ima ope odobrenje ne bi bio obvezatan ponovno se ispovjediti svom vlastitom sveeniku, za kojeg se kae (kao to je reeno) daje duobrinik upe. 252

922

923

[Ocjena:]... Spoznali smo da prethodni lanci ne sadre zdravo uenje, nego jako opasno i protivno istini. A sve i pojedine lanke je takoer opozvao ... i uitelj I v a n . . . . Sve lanke i svaki od njih osuujemo i odbacujemo autoritetom apostolske stolice, i prema savjetu nae brae, kao krive i pogrene i kao one koji odstupaju od zdravog uenja te tvrdimo d a j e pravo i katoliko uenje (ono) njima suprotno.

925-926: Pismo "Nequaquam sine dolore" Armencima, 21. studenog 1321.

U spomenutom tekstu radi se o gotovo ponovljenoj vjeroispvijesti Mihajla Paleologa [*857-858]; spomena vrijeanje meutim dodatak "i na razliitim mjestima" (*926), kojim se nagovijeta l i m b . N e k a starija izdanja imaju tekst koji to potvruje. Ona nakon rijei "bit e pak kanjene nejednakim kaznama i (na razliitim) mjestima" nastavljaju: "Due djece bit e naime u limbu kanjena kaznom gubitka (vjenog blaenstva) a ne osjetnim (kaznama)"; ali to je u tekst bule kasnije umetnuta rubna napomena, kao stoje to oito iz izdanja F. Segarre. Izd.: F. Segarra, u: EstEcl 5 (1926) 441 / BarAE, za godinu 1321, br.l 1.

Sudbina

umrlih 925

[Rimska crkva ui] ... due pak onih koji se poslije primljenog sakramenta krtenja nisu okaljale ba nikakvom ljagom grijeha, kao i one koje su oiene nakon kaljanja ljagom grijeha, bilo ostajui u svojim tijelima ili nakon to su izile iz njih, odmah bivaju primljene na nebo. Due pak onih koji umru u smrtnom grijehu, ili samo s izvornim (grijehom), odm a h odlaze u pakao, a bit e pak kanjene nejednakim kaznama i (na razliitim) mjestima.

926

930-931: Konstitucija "Cum inter nonnullos", 12. studenog 1323.

Tvdnju koja se odbacuje ovom bulom, ve je god. 1321. inkvizitor Ivan de Belna OP oznaio kao krivovjernu. Franjevci spiritualci su protiv takve ocjene uloili papi albu, u kojoj se prvenstveno pozivaju na dekret "Exiit qui seminar" Nikole III. od 14. kolvoza 1 2 7 9 . , u kojem je reeno: " M i kaemo daje takvo odricanje od vlasnitva nad svim stvarima radi Boga, privatnog ili zajednikog, zasluno i sveto;i K r i s t j e t o u i o svojomrijei i p o t v r d i o s v o j i m p r i m j e r o m , kaoputprema savrenosti"; Bonifacije VIII, Decretales ["Liber Sextus"], 1. V, tit.12, c.3 [Frdb 2,1109-1121 / BullFr 3.407AB]). Generalni kapitul manje brae, odran u Perugi 1322., branio je tu tvrdnju. Ogorena rasprava o evaneoskom i savrenom siromatvu Krista i manje brae, dovela su do vie izjava Ivana XXII., meu kojima se obvezatnou svojeg uenja istie nie navedena bula. estoki spor se nastavio. Ivan XXII. je u bulama "Quia quorundam" od 10. studenog 1324. i "Quia vir reprobus" od 16. studenog 1329. branio svoje svhaanje protiv prigovora zbog krivovjerja. Izd: Ivan XXII. Extravagantes communes, tit.14, c.4 (Frdb 2,1229sl) / DuPIA l/I (1724) 295b-296a/ BullFr 5,256-259.

253

Zablude spiritualista o Kristovom 930

siromatvu

Budui da se esto dogaa da neki teolozi dovode u sumnju, treba li smatrati krivovjernim tvrdokorne izjave, da Spasitelj na i Gospodin Isus Krist i njegovi apostoli nisu nita posjedovali, niti zasebno niti zajedniki; Mi pak onima koji o tome razliito i suprotno misle (poruujemo): Htijui zavriti ovaj spor, ovim vjenim ukazom, prema savjetu nae brae, proglaavamo da treba smatrati krivim i krivovjernim sljedee tvrdokorne izjave: - budui da Sveto Pismo na mnogim mjestima tvrdi da su oni neto posjedovali, a to izriito proturjei istom Svetom Pismu kojim se dokazuju lanci ispravne vjere, pa se u gore reenom nalazi zametak otvorene lai, pa dosljedno, koliko je do njega (Pisma), (ono) gubi svaku vjerodostojnost, to katoliku vjeru ini dvojbenom i nesigurnom, oduzimajui joj njegove dokaze -. Isto tako i ubudue tvrdokorno izjavljivati, da na spomenuti Spasitelj i njegovi apostoli, nisu prema svjedoanstvu Svetog pisma imali pravo raspolaganja s onim to su posjedovali, niti su imali pravo to prodati ili darovati ili s tim neto stei, a to su oni ipak inili prema svjedoanstvu Pisma, ili (Pismo) iziriito pretpostavlja da su to mogli uiniti; budui da bi takva izreena tvrdnja oito ukljuivala njihovo nezakonito koritenje i raspolaganje, - a to se ne smije misliti za koritenje, raspolaganje ili djelovanje naeg Spasitelja, Sina Bojeg, (jer je) suprotno Svetom pismu i protivno katolikom uenju, (Mi) prema savjetu nae brae proglaavamo da takve tvrdokorne izjave treba smatrati za krive i krivovjerne.

931

941-946:

Konstitucija "Licet iuxta doctrinam" biskupu Worcestera, 23. listopada 1327.

Ta bula odbacuje zablude krajnjeg regalizma, koje se nalaze u Defensor pacis parikog uitelja Marsilija Padovanskog. Djelo je bilo zavreno 1324. ali je objavljeno tek 1326. Nije sigurno je li Ivan de Janduno suautor tog djela. Rijei bule ne iznose zablude doslovno, nego samo prema smislu. One se nabrajaju dvaput, jednom u glavnom dijelu bule i malo izmijenjene na kraju bule. One su osuene u tom drugom obliku. Zbog toga sljedei tekst iznosi ovu drugu verziju. Uz pojedine tvrdnje navode se odgovarajui izvori. Usp. kritino izdanje R.Schmolza (MGH Fontes iuris Germanici, in usum scholarum separatim editi [Hannover 1932]) i C.W. Prvit-Orton (Cambridge 1928). Na zahtjev Benedikta XII. Defensor pacis je ponovno podvrgnut ispitivanju, koje je dovrio Klement VI. godine 1343. tako daje odbacio 240 teza. Izd: Du Pia l/I (1724) 304b-309b; usp. 397 b / BarAE, za godinu 1327., br. 29-33.

Zablude Marsilija Padovanskog o ustroju

Crkve

941 (1) Ono to se u Evanelju blaenog Mateja [Mt 17,27], ita o Kristu, naime daje on platio porez caru k a d j e zapovjedio da se stater, izvaen iz ustiju ribe, dadne 254

onima koji su traili dvodrahmu, da to nije uinio zbog poniznosti i irine svoje 1 pobonosti, nego prisiljen obvezom . (2) Blaeni apostol Petar nye bio vie glava Crkve nego bilo koji drugi od apostola, niti je imao vie autoriteta nego li su ga imali drugi apotoli, te da Krist nije 2 ostavio Crkvi nikakvu glavu, niti je ikoga uinio svojim zamjenikom . (3) Car je nadlean papu opomenuti i kazniti, postaviti ga i skinuti . (4) Svi sveenici, bio papa, bio nadbiskup, bio bilo koji jednostavni sveenik, prema odredbi Kristovoj, imaju jednak autoritet i jurisdikciju; a koliko jedan ima vie od drugog, to je po tome stoje car podijelio vie ili manje, te kao stoje podijelio moe i opozvati 4 . (5) Niti papa, niti itava Crkva uzeta zajedno, ne moe kazniti nijednog ovjeka, bilo kolikog zloinca, prisilnom kaznom, ako im car nije (za to) dao ovlasti 5 . [Ocjen a: preanjih lanaka]... objavljujemo u obliku presude da su (navedeni lanci) suprotni Svetom pismu i protivni katolikoj vjeri, krivovjerni ili blizi krivovjerju i krivi, a (isto tako) da su spomenuti Marsilije i Ivan krivovjernici, tovie da su javni i oiti prvaci krivovjernika.
3

942

943 944

945 946

950-980: Konstitucija "In agro dominico", 27. oujka 1329.

Uitelj Eckhart OP (latinski osim Echardus i Ekkardus [tako on sam], Avchardus i dr.) morao je zbog svog uenja po prvi put odgovarati na pitanja 26. rujna 1326., na poziv kfllnskog nadbiskupa Heinricha von Virneburga. Najprije mu je osueno 49 lanaka, a zatim drugih 59. Dokumentaciju te optube izdao je A.Daniels, u: BeitrGPhThMA 23/V (1923) i G.Therv, u: ArchHDLMA 1 (1926) 157-268. Eckhartov priziv na papu (13. veljae 1327.) sprijeili su njegovi protivnici; ipak njegova je stvar iznijeta pred avignonsku kuriju. O tome postoji avignonsko teoloko vjetaenje (u daljnjem tekstu skraeno "Av.G.") (izd. F.Pelster, u: BeitrGPhThMA Supplement III, = Aus der Geistesv/elt des Mittelalters 2 [Miinster 1935] 1109-1124), u kojem su obraene sve te tvrdnje (rezumije se drugim redoslijedom, koje e u daljnjem tekstu biti oznaene s "usp. Av.G."), a one su kasnije nakon Eckhartove smrti bile osuene u buli Ivana XXII. Papa se zadovoljio time s t o j e kolnskom nadbiskupu 15. travnja 1329. poslao prijepis te bule, kako bije (on) konano objavio unutar svoje biskupije i crkvene pokrajine. Izd.: M.H. Laurent, Autour duproces de Maitre Eckhart, Les documents des Archives Vaticanes, Dok. VIII, u: DivThomPl 39 (1936) 436-444 / H. Denifle, u: ArchLKGMA 2 (1886) 636-640 / DuPIA l/I,312b-314a. *941 *942 *943 *944 *945 Usp. dictio II, c.4, 10-11 (Scholz 168-172) Usp. d.II, c l 5 , 3-4; c.16, 5 8 9; c.22, 5; c.28 (Scholz 327-329, 340-346 423sl 528-575). Usp. d.II, c.8, 7 9; c.21, 5; c.22, 11; d.III, c.2, 41 (Scholz 225-231 406-408 430 611). Usp. d.II, c.15, 4; c.16, 5; d.III, c.2, 17 (Scholz 328sl 340-342 606). Usp. d.II, c.5, 4-6; d.III, c.2, 7 14 15 16 18 30; usp. i d.I, c.19, 12 (Scholz 182-192 604-608; 135sl).

255

Za istraivanje izvora tvrdnji ove bule zasluni su osim H.Denifle (ArchLKGMA 2 [ 1886] 684) uglavnom J.Koch (ThQ 113 [1932] 152-156; ArchFrPr [1960] 52) i M.H. Laurent OP (u gore navedenom izdanju). Oznaivanje mjesta tvrdnji vri se uglavnom prema izdanju Meister Eckhart, Die deutschen und lateinischen JVerke, izd. po nalogu njemake zajednice za istriivanje (Stuttgart-Berlin 1936sl; izdanje j o nije zavreno [u daljnjem tekstu skraenice prema njihovim odjelima: Die deutschen Werke = DW; D i e lateinischen Werke = LW]). Aa' = Ab' = B' C = = Expositio libri Genesis, 1. izdanje (izd. K.Weiss: LW 1 [1937sl]) [za tvrdnje 1 3 ] . Liber parabolarum Genesis odn. Expositio libri Genesis, 2. izdanje (izd. K.Weiss: LW 1) [16sl]. Expositio libriExodi (izd. K.Weiss: LW 2 [1954]) [ 2 3 ] . Expositio libri Sapientiae (izd. J.Koch: LW 2 [ 1958sl] / G.Therv, Le commentaire de maitre Eckhart sur le Uvre de Sagesse, u: ArchHDLMA 3 [1928] 321-443; 4 [1929] 233-394) [19]. D' = E' = Expositio sancti Evangelii secundum Johannem (izd. K.Christ - J.Koch: LW 3 [1936sl]) [2 4-7 18 2 5 ] . "Benedictus" odn. "Buch der gOttlichen Tr6stung" s priloenom propovijedi Vom edeln Menschen (izd J.Ouint: DW 5 [1952sl]) [13(?) 14 20(?) 2 4 ] . Fa' = Fb' = Fc' = Fd' = Fe' = Ff = Fg' = G' = Propovijed "lustiviventin aeternum" (izd. J.Quint: D W 1 [Stuttgart 1936sl],br.6) [8-10 2 2 ] . Propovijed "In hoc apparuif (DW 1, br. 5a) [11]. Propovijed "Surge, illuminare, Iherusalem" ( D W 1, br. 14) [21]. Propovijed "Omne datum optimum" (DW 1, br. 4) [26]. Propovijed "Quasi stella matutina" (DW 1, br. 9) [prilog 2 ] , Propovijed "Vidi supra montem" (DW 1, br. 13) [prilog 1]. Propovijed "5a/ Paulus sprichtet: 'intuot iu "' (DW 1, br. 24) [12]. Reden der Unterscheidung (izd. J.Ouint: DW 5 [1961] / E. Diederichs [Bonn 1925 7 ]) [15].

Eckhartove zablude o odnosu Boga prema svijetu i ljudima 950 Doznali smo iz prij e provedenog ispitivanj a... po nalogu... kolnskog nadbiskupa i nedavno obnovljenog (ispitivanja) po naem nalogu u Rimskoj kuriji, a oito je i prema ispovijesti 1 istog Eckharta, daje on propovijedao, nauavao i napisao dvadeset est lanaka, koji imaju sljedei sadraj: (1) Upitan jednom, zato Bog nije prije proizveo svijet, odgovorio je tada kao i sada, da Bog nije mogao ranije proizvesti svijet 2 , jer stvar ne moe djelovati prije nego li postoji; tj. im je Bog bio odmah je stvorio svijet 3 . (2) Isto tako, da se moe prihvatiti d a j e svijet bio oduvijek .
4

951

952

*950 *951 *951 *952

Naime, pred avignonskim suditem (usp. Av.G.) Kod Eckharta ispravno: "prius" ("ranije"). Aa' 1,1 (LW 1,50 2 5 ; l,190 5 . 9 /Demfie: ArchLKGMA 2 [1886] 4 7 4 5 5 3 u . i 5 ) ; u s p . Av.G.; ali dokazivanje ("jer...") ne nalazi se kod Eckharta. D'1,38 (LW 3,181 7 /usp. Denifle, kao gore, 636sl); usp Av.G. 2.

256

(3) Isto tako, daje zajedno ijednom kadje bio Bog, koji je rodio sebi suvjenog 1 Sina i po svemu jednakog Boga, stvorio je i svijet . (4) Isto tako, da se u svakom djelu, pa i zlom, kaem zlom, preko kazne i kriv2 nje, jednako oituje i sjaji slava Boja . (5) Isto tako, da netko klevetanjem, samim grijehom klevete, slavi Boga, i to vie klevee i tee grijei, vie slavi Boga 3 . (6) Isto tako, da Boga slavi onaj koji vrijea samog Boga 4 . (7) Isto tako, da onaj tko trai ovo ili ono, zlo i loe trai, jer trai nijekanje dobra i nijekanje Boga i moli da mu se Bog zanijee 5 . (8) Koji ne tee za stvarima, niti za koriu, niti za unutarnjom pobonou, niti za svetou, niti za nagradom, niti za kraljevstvom nebeskim, nego koji su se svega toga odrekli i onoga stoje njihovo, u takvim ljudima se slavi Bog 6 .

953

954

955

956 957

958

(9) Nedavno sam mislio da li bih elio neto primiti od Boga; elim o tome jako 959 dobro razmisliti, jer gdje bi ja bio primatelj od Boga, tamo bi ja bio pod njim ili ispod njega, kao sluga ili rob, a on kao gospodar u darivanju, a tako ne bi smjelo biti u vjenom ivotu 7 . (10) Mi se potpuno preoblikujemo u Boga i pretvaramo se u njega; na slian nain kao to se u sakramentu kruh pretvara u tijelo Kristovo, tako s e j a pretvaram u njega, jer on ini da budem jedno s njim, ne slian. Po (svjedoenju) Boga ivoga, istina je da tu nema nikakve razlike 8 . (11) togod je Bog Otac dao svom jedinoroenom Sinu u ljudskoj naravi, sve to dao je (i) meni. Ovdje nita ne izuzimam, niti sjedinjenje niti svetost, nego je sve dao meni kao (i) njemu 9 . (12) togod Sveto pismo kae o Kristu, to se takoer potpuno obistinjuje u svakom dobrom i Bojem ovjeku 1 0 .
*953 *954 3 *955 4 *956 5 *957 6 *958 1 *959 *960 9 *961 10 *962
1 1

960

961

962

Aa'1,1 (LW l , 1 9 0 U s i ; usp. 1,5 l 2 s ,/Denifle 474 553 1 5 . 1 8 ); usp. Av.G. 3. D'9,3 (LW 3, br.494 / Denifle 637); usp. Av.G. 7. D'9,3 (LW 3, br.494 / Denifle 637); usp. Av.G. 8. D'9,3 (LW 3, br.494 / Denifle 637); usp. Av.G. 9. D' 16,23 (LW 3, br.611 / Denifle 637sl); usp. Av.G. 14. Fa' ( D W 1,100 4 . 6 ); usp. Kolner Satze, 2. niz, 35; usp. Av.G. 15. Fa' ( D W 1,112 6 . 9 ); usp. Kfilner Satze, 2. niz, 40; usp. Av.G. 16. Fa' (DWl,1108-lll26-7);usp.Av.G.20. Moda F b ' ( D W l , 7 7 u - i 7 ) ; usp. Av.G. 21. Usp. F g ' ( D W 1,421,-4220; usp. Av.G. 22.

257

963

(13) togod je vlastito Bojoj naravi, sve je to vlastito i pravednom i boanskom ovjeku; zbog toga taj ovjek radi togod Bog radi, te je zajedno s Bogom stvorio nebo i zemlju, te je i roditelj vjene Rijei, a Bog bez takvog ovjeka ne bi znao nita uiniti 1 . (14) Dobar ovjek treba tako prilagoditi svoju volju volji Bojoj, da on hoe isto togod hoe Bog. Jer je Bog na neki nain elio da sam ja sagrijeio, a ja nisam htio da ne poinim grijehe, i to je prava pokora 2 . (15) D a j e ovjek uinio i tisuu smrtnih grijeha, kad bi on bio pravo raspoloen, ne bi trebao eljeti da ih nije poinio 3 . (16) Bog zapravo ne zapovijeda vanjski in 4 . (17) Vanjski in nije zapravo dobar niti boanski, niti ga Bog zapravo ini, niti proizvodi 5 . (18) Donosimo plodove ne vanjskih ina, koji nas ne ine dobrima, nego unutarnjih ina, koje ini i proizvodi Otac koji ostaje u nama 6 . (19) Bog ljubi due, ne vanjske ine 7 . (20) Dobar ovjek je jedinoroeni Sin Boji 8 . (21) Plemenit ovjek je onaj jedinoroeni Sin Boji, kojeg je Otac rodio od vijeka 9 . (22) Otac raa mene svog sina i istog sina. togod Bog ini jedno je; zbog toga on raa mene svog sina bez ikakve razlike 1 0 . (23) Bog je jedan na svaki nain i u svakom pogledu, tako da se u njemu ne moe nai nikakvo mnotvo u razumu niti izvan r a z u m a " . Tko naime vidi dva ili (tko) vidi razliku, ne vidi Boga. Bogje naime jedan izvan broja i iznad broja, niti se s nekim stavlja u j e d n o 1 2 . Slijedi [naime na daljnjem mjestu]: dakle, u samom Bogu ne moe biti niti se moe podrazumijevati bilo kakva razlika 1 3 .
1

964

965 966 967 968 969 970 971 972 973

*963 *964 *965 *966 *967 *968 *969 *970 *971 *972 *973

2 3 4 5 6 7 8 9 10

12 13

ini se da se ovdje ne radi niti o propovijedi niti o saetku od E' (za prvi dio usp. DW 5,43 1 9 ); usp. Av.G. 23. E' ( D W 5,22 s . 8 1 0 ); usp. Av.G. 28. Usp. G ' ( D W 5,334 .6) / Diederichs 2 O 3 2 . 3 7 ) ; usp. Av.G. 27 Ab' (LW 1, br.fuz Ab'] 165 / Denifle 638); usp. Av.G. 10 Ab' (LW 1, br.fuzAb'] 165 / Denifle 638); usp. Av.G. 11. D' 18,16 (LW 3, br.646 / Denifle 638); usp. Av.G. 12. C 11,27 (LW 2, br.fuz C] 226 / Thry: ArchHDLMA 4 [1929] 320 4 ); usp. Av.G. 13. Moda E' ( D W 5,44 1 9 2 6 ): usp. Av.G. 17. Fc' ( D W l , 2 3 9 4 s i ) ; usp. Av.G. 18. Fa' ( D W l , 1 0 9 6 s , 110, S |); usp. Av.G. 19. "Bog je jedan - izvan razuma": Maimonides, Dux neutrorum (Pari 1520) f o l . l 8 v i 6 . 1 9 . Kod Eckharta se ita: "niti se moe s nekim staviti u broj". B' 15,3 (LW 2,65 2 - 6 66 6 / Denifle 638); usp. Av.G. 24.

258

(24) Bilo kakva razlika je Bogu strana, kako u naravi tako i u osobama; dokazu- 974 je se: budui d a j e sama narav jedna i to je jedno, i svaka osoba je jedna i to isto je jedno s t o j e narav 1 . (25) Kad se kae: "Simone, ljubi li me vie nego ovi?" [Iv 21,15], smisao je, to 975 jest vie nego ovi, i to (je) dobro ali nije savreno. U prvom i drugom se naime nalazi i vie i manje, i stupanj i red, u jednom pak se ne nalazi niti stupanj niti red. Tko naime ljubi Boga vie nego blinjega, (ljubi) dodue dobro ali ne savreno 2 . (26) Sva stvorenja su jedno isto nita; ne kaem da su neto malo ili neto, nego da su jedno isto nita . Osim toga prigovoreno je spomenutom Eckhartu da je nauavao druga dva lanka ovim rijeima: (1) U dui ima neto to nije stvoreno niti stvorivo; kad bi itava dua bila takva, bila bi nestvorena i nestvoriva, a to je razum 4 . (2) Bog nije dobar niti bolji niti najbolji. Zbog toga krivo govorim kad Boga nazivam dobrim, kao kad bi bijelo nazivao crnim 5 . [Ocjena:]... Budui da... smo pronali da prvih petnaest navedenih lanaka, kao i dva druga posljednja, kako po zvuku samih rijei, tako i po povezanosti misli, sadre zabludu ili ljagu krivovjerja, a za drugih jedanaest, od kojih prvi poinje "Bog ne zapovijeda" itd. [lanak 16], pronali smo da zvue previe loe te da su jako lakomisleni i sumnjivi zbog krivovjerja, premda bi se s mnogim izlaganjima i dodacima mogli oblikovati tako da imaju katoliki smisao; kako takvi lanci ili sadraji koji se nalaze u njima ne bi vie zaraivali srca jednostavnih (ljudi), kojima e biti propovijedani... M i . . . osuujemo i izriito odbacujemo spomenutih petnaest lanaka, kao i dva posljednja, kao krivovjerne, a drugih pak jedanaest navedenih (lanaka), kao one koji zvue loe, kao lakomislene i sumnjive zbog krivovjerja, a isto tako i sve knjige ili lanke istog Eckharta koji sadre navedene lanke.... Nadalje ... elimo da bude poznato, kao to se zna, d a j e spomenuti Eckhart na kraju svog ivota, ispovijedajui katoliku vjeru, koliko je do njega, opozvao a takoer i odbacio navedenih dvadesetest lanaka, za koje sam izjavljuje da ih je propovijedao, kao i sve drugo stoje on napisao ili nauavao ... a to bi u srcima vjernika moglo izazvati krivovjerni ili krivi smisao i protivan katolikoj vjeri... podlaui kako sebe tako i sve svoje spise i rijei odredbama Apostolske stolice i naim 6 .
1 2 3

976

977 978

980

4
5 6

*974 *975 *976 *977 *978 *980

E ' ( D W 5 , 1 1 4 2 1 - 1 1 5 3 ) ; u s p . Av.G. 25. D' 21,15 (LW 3, br.728 / Denifle 639); usp. Av.G. 26. F d ' ( D W l,69 s -70i); usp. Av.G. 6. F f ( D W 2 2 0 ) ; usp. Av.G. 4 . F e ' ( D W 148 5 . 7 ); usp. Av.G. 5. Eckhart je dodue 13. veljae 1327. u KSlnu javno izjavio da e opozvati sve to se u njegovim izjavama i spisima pronae kao krivo (usp. Laurent, u: DivThomPl 39 [1936] 344-346, dok.V / Denifle, u: ArchLKGMA 2 [1886] 630-633); ali ini se, da se rijei bule odnose na neki kasniji opoziv, koji nije poblie poznat.

259

990-991: Bula "Ne super his", 3. prosinca 1334.

Protivno ve tada zastupanom teolokom shvaanju, Ivan XXII. je zastupao miljenje da due umrlih koje poivaju "pod oltarom" Bojim (usp. Otk 6,9), imaju zasada gledanje Kristove ljudske naravi, te da e tek nakon opeg suda stei puno blaenstvo. To je shvaanje on iznio posebno u tri propovijedi: 1. studenog i 15. prosinca 1331. i 5. sijenja 1332. Prve dvije je izdao Mariano Prados S L u : ArchTGran 23 [1960] 155-184; vidi rukopisi kod DenCh 2,414. U drugoj propovijedi papa izjavljuje da se gledanje B o g a daje kao nagrada (prema Augustinu, Enarrationes in Psalmos 90, govor 2, br.13 [CpChL 39,1277i 3 .i5 / PL 37,1170A]) samo nakon uskrsnua ljudima sjedinjene due i tijela kao subjektu, a ne duama odvojenima od tijela. U 3. propovijedi on tvrdi, da e kako avli tako i odbaeni ljudi, nastupiti vjenu kaznu u paklu tek nakon opeg suda. Kako bi potkrijepio svoje svhaanje Ivan XXII. je god. 1333. sastavio jedan spis. Kralj Filip VI. Francuski pokrenuo je istragu. Ona je zapoela 19. prosinca 1333. Nato je i papa sazvao komisiju kardinala i teologa, koja je papu privolila daje 3. sijenja 1334. u konzistoriju izjavio da e opozvati svoje miljenje ako je ono protivno opem uenju Crkve. 3. prosinca 1334., dan prije svoje smrti, u nazonosti kardinalskog kolegija, sveano je opozvao svoje miljenje rijeima koje se nalaze u ovoj buli. Bulu je objavio njegov nasljednik Benedikt XII. Izd.: DenCh 2,440sl (br.987) / tekst koji prilino odstupa kod DuPlA l/I /1724) 320b-32 la / MaC 25,568E-569C / HaC 7.1405B-D.

Opoziv Ivana XXII. - Miljenja u odnosu na blaenstvo svetih 990 Kako se o duama oienima i odvojeriima od tijela (da li one prije spajanja s tijelima gledaju Boju bit onim gledanjem koje apostol zove licem u lice) ne bi drugaije shvaalo i govorilo nego to smo govorili i shvaali, bilo mi bilo neki drugi u naoj nazonosti navodei sveto Pismo i izvorne navode svetaca, ili zakljuujui na drugi nain, i kako se ne bi (neto) drugaije upuivalo uima vjernika, evo to svoje miljenje, koje imamo, i koje smo imali sa svetom Katolikom crkvom oko tog (pitanja) iznosimo kako slijedi u ovom pismu. Ispovij edamo dakle i vj eruj emo da su due oiene i odvoj ene od tij ela u nebu, nebeskom kraljevstvu i raju, te s Kristom, okupljene u drutvu anela, i prema opem zakonu, gledaju Boga jasno licem u lice, koliko to doputa stanje i poloaj odvojene due. Ako smo pak na bilo koji nain kazali neto drugo ili drugaije o ovom predmetu, to smo kazali, i tvrdimo da smo to izgovorili i iznijeli, u smislu katolike vjere, te elimo da to bude tako reeno. tovie, ako smo kazali neto drugo govorei, iznosei, propovijedajui ili pouavajui, ili na neki drugi nain, o onome to se odnosi na katoliku vjeru, Sveto pismo ili dobre obiaje, to odobravamo ukoliko je u skladu s katolikom vjerom, odredbama Crkve, sa Svetim pismom i dobrim obiajima; nasuprot pak, ono to, i ukoliko, bi odstupalo od postavki katolike vjere, odredbi Crkve, Svetog pisma ili dobrih obiaja, ili od ega toga, eljeli bismo da nije izreeno, te to nikako ne odobravamo nego odbacujemo; a nita manje i sve to smo rekli i 260

991

napisali o bilo kojem predmetu, na bilo kojem mjestu i u bilo kojoj ulozi koju imamo ili smo do sada imali, podlaemo odredbama Crkve i naih nasljednika.

B E N E D I K T XII.: 20. prosinca 1334. - 25. travnja 1342.

1000-1002: Konstitucija "Benedictus Deus", 29. sijenja 1336.

Kao povod ovoj definiciji, usp. *990, Benedikt XII. je ve kao kardinal napisao opseno djelo De statu animarum sanctarum ante generale iudicium (Archivum Vaticanum latinum 4006, Fol. 16A-218B; usp. J.-M. Vidal, u: RHE 6 [1905] 788). On je protiv svog predasnika branio uhodano teoloko miljenje o tom pitanju. Prije nego je sastavio definiciju, dao je jednom teolokom povjerenstvu nalog da zapone istraivanje tog problema. Izd.: BullTau 4,346b-347a / BullCocq 3/II,214ab / DuPlA l/I (1724) 321b-322a / Benedikt XII, Acta, izd. A.L. Tiutu (Codex Iuris Canonici Orientalis, Fontes III 8; Vatikan 1958) 12sl.

Sudbina ovjeka nakon smrti [Blaeno gledanje Boga.] Ovom konstitucijom, koja e trajati dovije1000 ka, definiramo apostolskim autoritetom: da po opoj Bojoj odredbi due sviju svetih koje su otile s ovog svijeta prije trpljenja Gospodina naega Isusa Krista, kao i (due) svetih apostola, muenika, ispovijedalaca, djevica i drugih vjernih pokojnika, kod kojih kada su umrli, nakon to su primili sveto Kristovo krtenje, nije bilo niega to bi se trebalo oistiti, i kod kojih (toga) nee biti niti u budunosti kada budu umrli, ili ako je u njima tada bilo ili ako e biti neto to bi se trebalo oistiti, te kada poshj'e smrti budu oiene, te due djece preporoene istim Kristovim krtenjem, kao i (due) krtenika kada budu krteni a umru prij e uporabe slobodne volj e, odmah poslije svoje smrti, i (poslije) spomenutog oienja za one kojima oienje bude potrebno, pa i prije ponovnog preuzima svojeg tijela i opeg suda nakon uzaaa na nebo Sapsitelja (i) Gospodina naega Isusa Krista, bile su, jesu i bit e s Kristom u nebu, kraljevstvu nebeskom i raju nebeskom, okupljene u drutvu svetih; a poslije trpljenja i smrti Gospodina Isusa Krista, gledat e i gledaju Boju bit intuitivnim gledanjem i licem u lice, bez posredovanja bilo kojeg stvorenja koje bi imalo smisao vienog objekta, nego (e gledati) Boju bit, koja e im se pokazati neposredno, bez vela, jasno i otvoreno, te da e tako gledajui uivati u istoj Bojoj biti, isto tako da su zbog takvog gledanja i uivanja due onih koji su umrli uistinu blaene te imaju ivot i pokoj vjeni, pa i due onih koji su poslije umrli gledat e istu Boju bit i u njoj e uivati i pry'e opeg suda; te daje takvo gledanje i uivanje Boje biti in vjere i ufanja, koji se u njoj gube, 1001 budui da su vjera i ufanje prave teoloke kreposti; i nakon to kod njih zapone takvo intuitivno gledanje i (gledanje) licem u lice i uivanje, isto gledanje i uivanje na261

stavit e postojati bez ikakvog prekida i prestanka spomenutog gledanja i uivanja, te e se produiti do posljednjeg suda a od tada sve dovijeka. 1002 [ P a k a o - P o s l j e d n j i s u d . ] Osim toga definiramo, d a prema opem Bojem odreenju, due koje umru u postojeem smrtnom grijehu, odmah poslije svoje smrti odlaze u pakao, gdje e biti muene paklenskim mukama, te da se nee nita manje na dan suda svi ljudi pojaviti "pred suditem Kristovim", da poloe raun o svojim djelima " da svatko dobije s t o j e kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo z l o " [2 Kor 5,10]. 1006-1020: Pismo "Ciw dudum" Armencima, kolovoz 1341.
Znaenje tog dokumenta nalazi se u pojanjenju katolikog nauka.Pismo se poziva na jedno istraivanje provedeno bez slubenog naloga. 117 toki optube koje se nalaze u njemu ne mogu u cijelosti teretiti Armensku crkvu. Armenci su protiv tog pisma podnijeli albu te su se 1345. (1344.?) okupili na sinodi kod Sisa da pobiju te lanke pojedinano: usp. MaC 25,1185-1270; tu se nalazi i tekst lanaka. - U latinskom tekstu je umjesto uobiajenog oblika "Armenii" zadran oblik uzet iz izvora "Armeni". Izd.: Tlutu, na *1000, nav.mj. 121-143 / E. Martene, Veterum scriptorum et monumentorum amplissima collectio 7 (Pari 1733) 318B-385B / BarAE, za godinu 1341 br. 50-69.

Zablude predbaene 1006

Armencima

4. Isto to kau i dre Armenci, daje osobni grijeh prvih roditelja bio tako teak da su sva njihova djeca, potekla iz njihovog sjemena, sve do Kristovog trpljenja, s pravom bila osuena zbog njihovog osobnog grijeha i (da su) poslije smrti baena u pakao; ne zbog toga jer su od Adama naslijedili neki izvorni grijeh, jer kau da djeca nemaju nikakav izvorni grijeh, niti prije Kristovog trpljenja niti poslije, nego d a j e spomenuta osuda prije Kristovog trpljenja njih zadesila zbog teine osobnog grijeha koji su poinili Adam i Eva, krei danu im Boju zapovijed. Ali poslije Gospodinove muke, u kojoj je unitem grijeh prvih roditelja, djeca koja se raaju od Adamovih potomaka nisu podlona osudi, niti trebaju biti baena u pakao zbog spomenutog grijeha, jer je Krist u svom trpljenju u potpunosti unitio grijeh prvih roditelja. 5. Isto stoje neki armenski uitelj, zvan Mechitriz, to se prevodi kao utjeitelj, uveo i nauavao novinu, da se ljudska dua djeteta razmnoava od due njegovog oca kao tijelo od tijela, te (kao) aneo jedan od drugoga; budui da su postojea ljudska razumska dua, kao i postojei aneo razumske naravi, kao neka duhovna svjetla, oni iz sebe ire druga duhovna svjetla.... 6. Isto to kau Armenci, da due djece koja se poslije Kristovog trpljenja raaju od kranskih roditelja, ako umru prije krtenja, idu u zemaljski raj u kojem je bio Adam prije grijeha; due pak djece koja se poslije Kristova trpljenja raaju od roditelja koji nisu krani i umru bez krtenja, idu u mjesto gdje su due njihovih roditelja. 262

1007

1008

8. Isto to kau Armenci, da e due krtene djece i due vrlo savrenih ljudi, 1009 poslije opeg suda ui u kraljevstvo nebesko, gdje nee biti nikakvog kaznenog zla ovog ivota ... . Ipak one nee gledati Boju bit, jer nju ne moe vidjeti niti jedno stvorenje; ali vidjet e Boji sjaj koji izlazi iz njegove biti, kao to svjetlo sunca izlazi iz sunca a ipak nije sunce.... 17. Isto to Armenci openito dre, da na drugom svijetu nema istilita za 1010 due, jer, kao to kau, ako kranin ispovijedi svoje grijehe, oprataju mu se svi njegovi grijesi i kazne za grijehe. Niti se oni mole za umrle kako bi im se oprostili grijesi, nego se openito mole za sve mrtve kao za blaenu Mariju, apostole ... 18. Isto to Armenci vjeruju i dre, daje Krist siao s neba i utjelovio se poradi 1011 spasenja ljudi, ne zbog toga to bi potomci proizali od Adama i Eve sticali izvorni grijeh od kojeg bi se spaavali po Kristovom utjelovljenju i smru, jer kau da takav grijeh ne postoji kod Adamovih potomaka; nego kau da se Krist utjelovio i trpio za spasenje ljudi, kako bi se po njegovom trpljenju Adamovi potomci, koji su prethodili spomenutom trpljenju, oslobodili od pakla, u kojem su bili ne zbog izvornog grijeha koji bi bio u njima, nego zbog teine osobnog grijeha prvih roditelja. Takoer vjeruju da se Krist utjelovio i d a j e trpio zbog spasenja djece koja su ivjela poslije njegove smrti, jer je on svojim trpljenjem potpuno unitio pakao.... 19. ... Isto tako kau da ... je pouda tijela grijeh i zlo koje poinjaju i roditelji 1012 krani, kada imaju brane odnose jer kau da je brani in grijeh a takoer i enidba.... 40.... Drugi pak kau da armenski biskupi i sveenici ne ine nita za oprotenje 1013 grijeha, niti izvorno niti po slubi, nego da grjjehe oprata smo Bog; niti biskupi niti sveenici ne slue tome da bi izvrili spomenuti oprost grijeha, osim ukoliko su od Boga dobili ovlatenje govora, te zato kad odrjeuju kau: "Oprostio ti Bog tvoje grijehe"; ili: "Ja ti opratam tvoje grijehe na zemlji a Bog e ti oprostiti na nebesima . 42. Isto to Armenci kau i dre, daje za oprotenje grijeha dovoljno samo Kri- 1014 stovo trpljenje, bez bilo kojeg drugog Bojeg dara, pa i onog koji (ljude) ini (Bogu) ugodnima; niti govore da se za izvrenje oprotenja grijeha trai milost Boja koja (ljude) ini (Bogu) ugodnima, niti opravdavajua milost, niti da se sakramentima novog Zakona daje milost koja (ljude) ini (Bogu) ugodnima. 49. Isto to kau, ako netko... uzme treu [enu] ili etvrtu i tako dalje, ne moe 1015 biti odrijeen od svoje Crkve, jer kau d a j e takva enidba bludnitvo.... 58. Isto to Armenci kau i dre, da se za to da krtenje bude pravo trai ovo tro- 1016 je, naime voda, krizma ... i euharsitija; isto tako, ako bi netko nekoga krstio u vodi govorei: "Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, Amen", a kasnije ga ne bi pomazao reenom krizmom, (taj) ne bi bio krten. I ako mu ne bi dao sakrament euharistije, (taj) ne bi bio krten.... 263

1017

66. Isto to svi Armenci zajedniki govore i dre, da rijeima stavljenim u njihov kanon mise, kada sveenik kae "vize kruh i zahvalivi dade svojim svetim izabranim uenicima koji su s njim (za stolom) leali govorei: uzmite i jedite od ovoga svi, ovo je tijelo moje...; istao tako uze i kale... govorei: Uzmite i pijte iz njega svi, ovo je krv moja... za oprotenje grijeha", ne nastaje niti oni namjeravaju stvarati, tijelo i krv Kristovu, nego (te) rijei kau samo izjavno, izjavljujui naime stoje Gospodin uinio kad je ustanovio sakrament. A poslije tih rijei sveenik izgovara mnoge molitve stavljene u njihov kanon, te poslije izgovorenih molitava dolazi do mjesta na kojem u njihovom kanonu stoji ovako: "Klanjamo ti se, vapimo (ti) i molimo te, dobrostivi Boe, poalji u nas i u ovaj prikazani dar Duha Svetoga, dar istobitan s tobom, po kojem e ovaj blagoslovljeni kruh uistinu uiniti tijelom Gospodina i Spasitelja naega Isusa Krista" - i navedene rijei sveenik izgovara triput; a zatim sveenik kae nad blagoslovljenim kaleom i vinom: "uistinu e uiniti krvlju Gospodina i Spasitelja naega Isusa Krista", te vjeruju da se tim rijeima [tako zvanom "epiklezom"] ini tijelo i krv Kristova... 67. Isto to Armenci ne kau, da poslij e izvorenih rij ei posvete nastaj e pretvorba kruha i vina u pravo tijelo i krv Kristovu, koje se rodilo od Djevice Marije, trpjelo i uskrsnulo; nego dre, d a j e taj sakrament odraz, ili slinost ili slika pravog tijela i krvi Gospodinove.... Zbog toga oni oltarski sakrament ne zovu tijelo i krv Kristova, nego hostija ili rtva ili priest... 68. Isto to Armenci kau i dre, da ako zareeni sveenik ili biskup sagrijee bludno, makar i potajno, gube m o initi i podjeljivati sve sakramente... 70. Isto to Armenci ne kau niti dre, da dostojno primljeni sakrament euharistije kod primatelja proizvodi oprotenje grijeha, ili smanjivanje zasluenih kazni za grijehe, ili da se po njemu daje milost Boja ili da se ona poveava; nego samo kau da... tijelo Kristovo ulazi u tijelo primatelja i pretvara se u njega, kao to se i druga hrana pretavara u onoga tko jede....

1018

1019

1020

K L E M E N T VI.: 7. svibnja 1342. - 6. prosinca 1352.

1025-1027: Jubilejska bula "Unigenitus Dei Filius", 27. sijenja 1343.

Bonifacije VIII. uveo je obiaj da se svaka stota godina slavi kao jubilejska godina, popraena potpunim oprostom (usp. *868). Klement VI. je odredio da se taj jubilej slavi svake pedesete godine. Tom bulom je on 1350. godinu proglasio jubilejskom godinom. Tom prigodom je po prvi put izloio uenje, koje su izradili teolozi 13. stoljea, o crkvenom milosnom blagu kao temelju oprosta. Izd.: Klement VI., Acta, izd. A.L.TSutu (CodexIuris Canonici Orientalis, Fontes III 9; Vatikan 1960) 246sl / Extravagantes communes, l.V, tit.9, c.2 (Frdb 2,1304).

264

Blago Kristovih zasluga koje dijeli Crkva Jedinoroeni Boji Sin... "koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i po- 1025 sveenje, i otkupljenje" [1 Kor 1,30], " n e po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj, ue jednom zauvijek u Svetinju i nae vjeno otkupljenje" [Heb 9,12]. Nije nas naime otkupio propadljivim zlatom i srebrom nego svojom vlastitom krvlju, jaganjca neokaljanog i bez mane [usp. 1 Pt 1,18st], koju je nevin rtvovao na rtveniku kria; ne malu kapljicu krvi, koja bi naime zbog sjedinjenosti s Rjeju bila dovoljna za spasenje itavog svijeta, nego se zna da ju je prolio obilno, kao neku rijeku, tako da se na njemu nije nalo "od pete do glave nigdje zdrava mjesta" [Iz 1,6]. Koliko je dakle blago time stekao vojujuoj Crkvi, a kako ono ne bi postalo uzaludno, prazno i suvino, blagi je Otac elio obogatiti svoju djecu, kako bi (to blago) postalo "neiscrpljiva riznica ljudima i koji se njome slue postaju prijatelji Boji" [Mudr 7,14]. To je pak blago... preko blaenog Petra nebeskog kljuara i njegovih nasljedni- 1026 ka, povjerio svojim zamjenicima na zemlji da ga vjernicima dostojno dijele, te da ga zbog pobonih i razumnih razloga milosrdno, ili openito ili posebno, primjenjuju na one koji se zaista kaju i ispovijede, bilo za opi, bilo za djelomini oprost vremenskih kazni dunih za grijehe, (kako s Bogom spoznaju da treba). A zna se da su tom velikom blagu dale doprinos zasluge blaene Djevice Marije 1027 i svih izabranika od prvog do posljednjeg pravednika; i nikako se ne treba bojati da bi ono (blago) moglo nestati ili se smanjiti, kako zbog neizmjernih Kristovih zasluga (kao stoje ve reeno), tako i zbog toga, jer to vie njih bude njihovom primjenom privueno pravednosti, to e vie rasti koliina njihovih zasluga. 1028-1049: Opoziv Nikole iz Autrecourta, 25. studenog 1347.
Nikola iz Autrecoura je zastupao postavke koje su bile suprotstavljene skolastikoj i aristotelikoj filozofiji. 1342. zapoeo je proces na papinskoj Kuriji u Avignonu. Karadinal legat Wilhelm, naslovnik Quattro Coronata, dao je godine 1346., pred okupljenim sveuilitem spaliti Nikoline knjige, kao one koje sadre "mnogo lanog, opasnog, preuzetnog, sumnjivog, krivog i krivovjernog". Nikola je morao opozvati 60 tvrdnji kao lane, krive, dvoznane, preuzetne i sumnjive. Postoje dva dokumenta o opozivu, kojima treba j o dodati Articuli missi de Parisiis (sve izd. kod DenCh 2,576-579 579-583 583-587). Nikola je 1350. postao katedralni dekan u Metzu. Izd.: DenCh 2,580-584 (br. 1124) / DuPlA l/I (1724) 355a-357a (osakaeni tekst).

Filozofske zablude Nikole

iz Autrecourta

1.... Na temelju prirodnih pojavnosti ne moe se o stvarima imati gotovo nikak- 1028 va sigurnost; mala (sigurnost) se ipak moe imati za kratko vrijeme, ako ljudi okrenu svoj razum stvarima a ne razumu Aristotela i (njegovog) komentatora. 265

1029 1030 1031 1032 1033 1034

2.... Na temelju spomenute jasnoe ne moe se jasno iz jedne stvari izvesti ili zakljuiti druga stvar, ili iz ne-postojanja jednog na ne-postojanje drugog. 3 . . . . Izrazi: "Bog jest", "Bog nije" znae potpuno isto, premda na drugi nain. 9.... Sigurnost (na temelju) uvida nema stupnjeva. 10. ... O materijalnoj supstanciji nemamo druge sigurnosti uvida, osim nae due. 1 1 . . . . Osim sigurnosti vjere nema druge sigurnosti osim sigurnosti prvog principa, ili to se moe svesti na prvi princip. 14.... Ne znamo oito da bi osim Boga mogao postoj ati neki drugi uzrok nekog uinka - da bi neki uzrok djelovao uinkovito, a da nije Bog - da bi postojao ili bi mogao postojati neki prirodni djelatni uzrok. 15.... Ne znamo oito, da li neki uinak jest, ili bi mogao biti, prirodno proizveden. 17.... Ne znamo oito da li u nekom djelovanju sudjeluje subjekt. 2 1 . . . . Dokazavi bilo koju stvar, nitko ne zna oito da li ona odlinou nadilazi sve druge. 22. ... Dokazavi bilo koju stvar, nitko ne zna oito da li je ona Bog, ako pod (imenom) Bog podrazumijevamo najodlinije bie. 2 5 . . . . Nitko ne zna oito da li se ova (tvrdnja) moe razumski dozvoliti: "Ako je neka stvar proizvedena, Bog je proizveden". 26.... Ne moe se oito pokazati, da lije neka stvar vjena. 30.... Ovi zakljuci nisu oiti: "Postoji in razumijevanja, dakle postoji razum. Postoji in htijenja, dakle postoji volja". 3 1 . . . . Ne moe se oito pokazati da li je sve istinito to se pojavljuje. 32.... Bog i stvorenje nisu neto. 39.... Svemir je najsavreniji u sebi i u svim svojim dijelovima, te ne moe biti nikakve nesavrenosti niti u cjelini niti u dijelovima; i zbog toga je potrebno da i cjelina i dijelovi budu vjeni, niti prelaze iz ne-postojanja u postojanje, niti obrnuto, jer bi iz toga nuno slijedila nesavrenost ili u svemiru ili u njegovim dijelovima. 40.... togod postoji u svemiru vie je to isto nego ne to isto. 42.... Nagraivanj e dobrih i kanj avanj e zlih, zbiva se tako, kad se nedj elj iva tijela odvoje, ostane jedan duh koji se naziva razum, i drugi koje se zove osjeaj; kao 266

1035 1036 1037 1038 1039 1040 1041 1042 1043 1044

1045 1046

to su ti duhovi u dobrom (ovjeku) u najboljem skladu, tako e biti bez kraja, jer e se te zasebnosti slagati bez kraja i tako e dobar (ovjek) biti nagraen; a zao e biti kanjen, jer kad se uvijek ponovno budu sastajale te zasebnosti, uvijek e postojati njihovo loe slaganje. Ili se moe, kae [Nikola de U.] i drugaije postaviti: ona dva duha, kad se kae da se raspada njihova supstancija, postaju prisutni u drugoj supstanciji koja se sastoji od savrenijih dijelova. I tada, jer je ta supstancija vee prilagodljivosti i savrenosti, spoznatljivo vie nego ranije dolazi k njima. 43. ... Biti raspadljiv ukljuuje odbojnost i proturjeje. 5 3 . . . . Ovo je prvi princip a ne drugi: "Ako neto jest, neto jest". 1047 1048

58.... Bog moe zapovjediti razumnom stvorenju da ga mrzi, i tom poslunou 1049 e zasluiti vie nego da ga ljubi prema zapovijedi, jer e to raditi s veim naporom i vie protiv vlastite sklonosti.

1050-1085: Pismo "Super quibusdam" Mekhitaru (= Utjeitelju), katholikosu Armenije, 29. rujna 1351.
Prije nego lije Armencima osigurao zatraenu pomo protiv sultana, Klement VI. je elio provjeriti istou njihove vjere, te im je poslao vjeroispovijest na prihvaanje. Budui da ga odgovor armenske hijerarhije nije u potpunosti zadovoljio, papa je ovim pismom traio dodatne vjerske izjave. Izd: Tautu, na * 1025 nav. mj. 302-315 / BarAE za godinu 1351. br.3 8 1 2 1 5 (Theiner 25,502sl 505-508).

Prvenstvo Rimske stolice U prvom smo dakle poglavlju tvog odgovora... traili: 1., Vjeruje li ti i Armen- 1050 ska crkva koja je tebi posluna, da su svi oni odcijepljeni i krivovjernici koji su na krtenju primili istu katoliku vjeru, a poslije su napustili, ili e napustiti, zajednitvo vjere iste Rimske crkve, koja je jedina katolika, ako tvrdoglavo ustraju u odvojenosti od vjere iste Rimske crkve. 2. Traimo, vjeruje li ti i Armenci koji su tebi posluni, da se niti jedan ov- 1051 jek-putnik, ne moe konano spasiti izvan vjere iste Crkve i poslunosti rimskim prvosveenicima. U drugom pak poglavlju ... traimo: 1., Jesi li vjerovao, je li vjeruje i jesi li 1052 spreman vjerovati s Armenskom crkvom koja je tebi posluna, daje preblaeni Petar od Gospodina Isusa Krista primio svu puninu jurisdikcijske vlasti nad svim vjernim kranima; te da sva jurisdikcijska vlast koju su u odreenim zemljama i pokrajinama i razliitim dijelovima svijeta, na poseban i naroit nain imali Juda Tadej i ostali apostoli, bila podlona punini autoriteta i vlasti nad svima koji vjeruju u Krista u 267

svim dijelovima svijeta, koju je blaeni Petar primio od samog Gospodina Isusa Krista; te da nijedan apostol, ni bilo tko drugi, nije primio puninu vlasti nad svim kranima osim samo Petar. 1053 2. Jesi li vjerovao, drao ili da li si s tebi podlonim Armencima spreman drati, da su svi rimski prvosveenici, nasljednici blaenog Petra, koji su kanonski uli ili e kanonski ui (u vlast), naslijedili blaenog Petra rimskog prvosveenika i da e ga nasljeivati u istoj punini jurisdikcijske vlasti, koju je blaeni Petar primio od Gospodina Isusa Krista nad itavim i sveukupnim tijelom vojujue Crkve. 3. Jesi li ti i tebi podloni Armenci vjerovali, te je li vjerujete, da su oni koji su bili rimski prvosveenici, i mi koji smo rimski prvosveenik, i oni koji e kasnije redom (to) biti, zakoniti i po vlasti potpuni Kristovi zamjenici, koji su neposredno od samog Krista primili svu jurisdikcijsku vlast nad itavim i sveukupnim tijelom vojujue Crkve, koju je Krist kao prikladna glava imao u ljudskom ivotu. 4. Jesi li vjerovao, te je li vjeruje, da su svi koji su bili rimski prvosveenici, mi koji smo (to) sada, i drugi koji e (to) biti ubudue, iz punine prethodno (spomenute) sudske vlasti i autoriteta, mogli, mogu i da e moi, neposredno mi kao i oni po naoj ovlasti, suditi u svemu svojim podlonicima, i za suenje odrediti i postaviti koga god od crkvenih sudaca budemo htjeli. 5. Jesi li vjerovao, te je li vjeruje, d a j e bio, jest i da e biti vrhovni i uzvieni autoritet i sudska vlast onih koji su bili rimski prvosveenici, nas koji smo (to) sada, i onih koji e (to) biti ubudue, da ni od koga nisu mogli, ne mogu, niti e ubudue moi biti sueni, nego su za suenje bili pridrani, pridrani su, i bit e pridrani samo Bogu; a protiv nae, ili naih sudaca, presude nije mogao, ne moe, niti e moi prizvati na nekog drugog suca. 6. Jesi li vjerovao, te je li jo vjeruje, da se punina vlasti rimskog prvosveenika protee dotle, da (on) moe patrijarhe, katholikose, nadbiskupe, biskupe, opate i bilo koje druge prelate iz asti u koje su bili postavljeni, postaviti na druge asti s veim ili manjim ovlastima, ili pak ako bi (to) zahtijevali njihovi zloini, da ih lii i skine (s asti), iskljui iz Crkve i preda sotoni [usp. 1 Kor 5,5]. 7. Jesi li vjerovao, te je li jo vjeruje, da se papinski autoritet ne moe, niti smije, podloiti bilo kojoj vlasti, carskoj, kraljevskoj ili (nekoj) drugoj svjetovnoj, u odnosu na sudske, popravne (kaznene) odredbe ili na liavanje (asti). 8. Jesi li vjerovao, te je li vjeruje da jedino rimski prvosveenik moe izdavati ope svete kanone (zakone), podijeliti potpuni oprost onima koji posjete pragove (crkve) apostola Petra i Pavla ili Svetu zemnu, kao i svim vjernicima koji se uistinu i potpuno kaju i ispovijede. 9. Jesi li vjerovao, te je li vjeruje da su bili osueni i da su sili u vjene paklene muke svi koji su se podigli protiv vjere Rimske crkve i na kraju umrli bez pokajanja. 268

1054

1055

1056

1057

1058

1059

1060

10. Jesi li vjerovao, te je li jo vjeruje da rimski prvosveenik moe kod podje- 1061 ljivanja sakramenata tolerirati razliite obrede Kristovih crkvi i dozvoliti da se (oni) obdravaju, sauvavi uvijek ono to spada na cjelovitost i nunost sakramenata. 11. Jesi li vjerovao, te je li vjeruje da Armenci koji su u razliitim dijelovima 1062 svijeta posluni rimskom prvosveeniku i koji briljivo i s pobonou kod podjeljivanja sakramenata, te u crkvenim slubama, postovima i drugim slavljima, obdravaju oblike i obrede Rimske crkve, dobro rade i da e tako radei zasluiti vjeni ivot. 12. Jesi li vjerovao, te je li vjeruje da se nitko vlastitim autoritetom, kao niti au- 1063 toritetom bilo kojeg svjetovnog kneza, bio on kralj ili car, ili bilo tko drugi oslonjen na bilo kakvu zemaljsku vlast ili ast, ne moe s asti biskupa uzdii na (ast) nadbiskupa, patrijarha ili katholikosa. 13. Jesi li vjerovao, te je li jo vjeruje dajedino rimski prvosveenik moe au- 1064 tentinom odredbom, koju treba u potpunosti prihvatiti, konano rijeiti sumnje koje se pojave o katolikoj vjeri, te da treba smatrati za istinito i katoliko togod on vlau kljueva, koju je dobio od Krista, odredi daje istinito i togod odredi daje krivo i krivovjerno. 14. Jesi li vjerovao, te je li vjeruje da Stari i Novi zavjet u svim knjigama koje 1065 nam je predao autoritet Rimske crkve, sadri u svemu nedvojbenu istinu.... Mjesto ienja

... Pitamo jesi li vjerovao, te je li vjeruje da postoji istilite u koje idu due 1066 onih koji su umrli u milosti, a jo nisu potpunom pokorom dale zadovoljtinu za svoje grijehe. Isto, jesi li vjerovao, te je li vjeruje da su (one) privremeno muene vatrom, i 1067 im budu oiene, pa i prije sudnjeg dana, odlaze u pravo i vjeno blaenstvo koje se sastoji od gledanja Boga licem u lice i od ljubavi. Materija i djelitelj krizme ... Dao si odgovore koji nas navode da te pitamo sljedee: o posveenju krizme; 1068 vjeruje li da krizmu ne moe ispravno i dostojno posvetiti nitko od sveenika tko nije biskup. 2. Vjeruje li da sakrament potvrde po slubi ne moe redovno podjeljivati nitko 1069 drugi osim biskupa. 269

1070

3. Vjeruje li da samo rimski prvosveenik, koji ima puninu vlasti, moe sveenicima koji nisu biskupi, dati ovlatenje za podjeljivanje sakramenta potvrde. 4. Vjeruje li da potvrenicima kojima su potvrdu podijelili oni sveenici koji nisu biskupi, a za to nisu dobili ovlatenje ili dozvolu od rimskog prvosveenika, trebaju potvrdu ponovno podijeliti biskup ili biskupi. Postavke koje su suprotstavljene posebnim zabludama Armenaca

1071

1072

Poslije svega stoje reeno, prisiljeni smo jako se uditi, to u pismu koje poinje "Honorabilibus in Christo Patribus", iz prva 53 poglavlja izostavlja 14 poglavlja: 1. D u h Sveti proizlazi od Oca i Sina.

1073 1074 1075 1076 1077 1078 1079 1080 1081

3. Djeca nasljeuju izvorni grijeh od prvih roditelja. 6. Due potpuno oiene, a odvojene od svojih tijela, jasno gledaju Boga. 9. Due onih koji umru u smrtnom grijehu odlaze u pakao. 12. Krtenje brie izvorni grijeh i uinjene grijehe. 13. Silazei nad pakao Krist nije unitio nii pakao. 15. Aneli su od Boga stvoreni kao dobri. 30. Prolijevanjem krvi ivotinja ne postie se oprost grijeha. 32. Ne smije se osuivati one koji u dane posta j e d u ribe i ulje. 39. One koji su krteni u Katolikoj crkvi a postanu nevjernici, ne treba ponovno krstiti nakon to se obrate. 40. Djecu se moe krstiti (i) prije osmog dana, a krtenje se ne moe podijeliti u drugoj tekuini osim u pravoj vodi. 42. Poslije rijei pretvorbe Kristovo tijelo je prema broju isto kao tijelo roeno od Djevice i rtvovano na kriu. 45. Kristovo tijelo ne moe uprisutniti nitko osim sveenika. 46. Potrebno je za spasenje potpuno i posebice ispovjediti sve smrtne grijehe svom sveeniku, ili (drugom) po njegovom ovlatenju. 270

1082

1083

1084 1085

I N O C E N T VI.: 18. prosinca 1352. - 12. rujna 1362.

U R B A N V.: 28. rujna 1362. - 19. prosinca 1370. 1087-1097: Opoziv nametnut Dioniziju Foullechatu konstitucijom "Ex supernae clementiae" od 23. prosinca 1368.
Dionizije Foullechat (odn. Soulechat) OFM je u svojim tumaenjima Knjiga sentencija o evaneoskoj savrenosti i siromatvu zastupao teze koje su proturijeile dekretima Ivana XXII. Pariko sveuilite ga je 1363. pozvalo na opoziv, ali je on uloio priziv papi. Papa ga je dvaput prisilio na opoziv: 3 1 . sijenja 1365. u Avignonui 12. travnja 1369. u Parizu. Drugi opoziv je bio nareen zbog novih Dionizijevih izjava, te je do njega i dolo na nastojanje kardinala Ivana, ranije biskupa Beauvaisa (tekst v. DenCh 3 [1894] 183sl [br. 1350]). Izd.: DenCh 3,117-119 (br. 1298); 185 (br. 1352) / netoni tekst nudi: DuPlA l/I (1724) 384b-386a / BarAE, za godinu 1368. br.17 (Theiner 26,159sl).

Zablude o staleu savrenosti i o siromatvu a) Prvi opoziv (31. sijenja 1365.) (1.4, zakljuak 3) Da ovaj blagoslovljeni, to vie preuzvieni i preslatki za- 1087 kon, to jest zakon ljubavi... ponitava svako vlasnitvo i pravo raspolaganja ... - opozivam kao laan, kriv i krivovjeran, jer su Krist i apostoli taj zakon najsavrenije obdravali, a obdravali... su taj zakon i mnogi drugi (pripadnici) razliitih stalea koji su imali vlasnitvo i pravo raspolaganja.... (Dodatak 1) Da ovaj zakon ujedinjuje posvojne reenice, naime " m o j " i 1088 "tvoj".... (Dodatak 2) Da savrena ljubav ne ini manje da sve postane zajedniko, nego li krajnja potreba.... - Kaem sada da su ta dva dodatka lana, kao to to slijedi iz ve reenog zakljuka. (Dodatak 4) D a j e ovaj zakon Krist dao svojim uenicima kako bi ga prvenstve- 1089 no i djelatno proveli, a ne samo naelno.... - Razumijevajui taj dodatak zakonu ljubavi kao da on ukida svako vlasnitvo i pravo raspolaganja, kao to to kae zakljuak, takvo shvaanje smatram za lano, krivo i krivovjerno i protiv crkvenih odredbi.... (Zakljuak 4) Da stvarno odricanje od volje srca i vremenite vlasti, prava raspo- 1090 laganja ili autoriteta, pokazuje i ini stale najsavrenijim.... - Takav (zakljuak) shvaen openito, smatram lanim, krivim i krivovjernim... 271

1091

(Dodatak 1) Da se Krist nije odrekao takvog posjedovanja i prava u vremenitim stvarima, ne slijedi iz Novog Zavjeta, nego radije suprotno ... [usp. Mt 8,20]. (Dodatak 2) Da je taj zakon kao pravilo savrenosti Krist uio i primjerom potvrdio. ... - Ta dva dodatka opozivam kao lana, kriva i krivovjerna i protivna dekretalnoj x odredbi gospodina pape Ivana [XXII], koja poinje :"Quia quorumdam" . (Dodatak 4) Da odricanje od vremenitih stvari, u skladu s pripremom due, ne pokazuje niti ini nekakvu savrenost, osim (samo) vrlo nepotpunu i krhku.... - Opozivam taj lanak kao kriv i sablanjiv. Odgovaram nekom bakalaureatu (studentu) [koji kae] ... da se Krist toga nije odrekao; to sam zanijekao i kazao da Krist nije nita zadrao za sebe. - Te dvije izjave opozivam kao lane i krivovjerne, jer je Krist drao gozbe radi bolesnika, od sauvanih darova vjernika ... (Posljednji dodatak) Da se Krist nije vie brinuo za vremenito, nego li to ine bogatai za siromane. ... - Sada kaem da se Krist brinuo za vremenito jer se nije odrekao svega... Tvrdnje koje su dodane za drugi opoziv (12. travnja 1369.) Da se Krist jednostavno u svojoj smrti odrekao svega. - Tu (tvrdnju) smatram za lanu, krivu i krivovjernu. Da k a d j e tijelo [Kristovo] ostalo u grobu, tamo je ljubav od njega odnijela svako vlasnitvo i pravo na raspolaganje. - Tu (tvrdnju) opozivam kao lanu, krivu i krivovjernu. D a j e tada ope Gospodinovo prijestolje bilo prazno do tog dana ... - (To) opozivam kao lano i krivo.

1092

1093

1094

1095

1096

1097

G R G U R XI.: 30. prosinca 1370. - 26./27. oujka 1378.

1101-1103: Pismo inkvizicijskog kardinala nadbiskupima Tarragone i Saragose, 8. kolovoza 1371.

Nie navedena teoloka shvaanja zastupali su, meu ostalima, Petar Lombardski (Sententiae l.IV, dist. 13), Inocent III. (De mysterio Missae III 11) i Bonaventura (Sententiae, l.IV, dist.13, a.2,
1

*1091

Konstitucija "Quia guorumdam mentes", 10. studenog 1324.: Ivan XXII., Extravagantes communes, tit.14, c.5 (Frdb 2,1230-1236).

272

q. 1), a poslije su ih gotovo potpuno napustili. Kada su ih Petar de Bonageta i Ivan de Latone ponovno poeli zastupati, bili su prijavljeni inkviziciji. Ona je pod Grgurom XI. odluila daje zabranjeno pod prijetnjom izopenja javno nauavati te postavke.

Zablude Petra de Bonageta i Ivana de Latone o euharistiji 1. Ako posveena hostija padne ili bude baena na smetite, u blato ili na neko 1101 runo mjesto, ako i ostanu prilike kruha, pod njima prestaje biti tijelo Kristovo a vraa se supstancija kruha. 2. Ako posveenu hostiju nagrize mi, ili j e poj ede ivotinj a, ako i ostanu reene 1102 prilike, pod njima prestaje biti tijelo Kristovo a vraa se supstancija kruha. 3. Ako posveenu hostiju uzme pravednik ili grjenik, dok se prilike usitnjuju 1103 zubima, Krist odlazi u nebo i ne ulazi u eludac ovjeka.

1110-1116: Bula "Salvator humanigeneris" nadbiskupu Rige i njegovim sufraganima, 8. travnja 1374.
Saksonsko ogledalo Eikea von Repgovva, sastavljeno je najprije na latinskom (nakon 1221. izgubljeno je) a zatim je prevedeno na "nisko-njemaki" jezik (izmeu srpnja 1224. i 1228.; usp. K.A. Eckhardt, Lehnrecht [1956] 127-129, i smatra se za najznaajniju pravnu zbirku njemakog srednjeg vijeka. Ono je imalo velik utjecaj prije svega u junoj Njemakoj ("vapsko ogledalo"). Budui pak da su neki njegovi principi bili u suprotnosti s kranskim uenjem, Ivan Klenkok OESA je traio od Pape da odbaci 14 lanaka. Grgur XI. je tome udovoljio ovom bulom upuenom nadbiskupu Rige i njegovim sufraganskim biskupima u Livlandu i Pruskoj. U istom predmetu obratio se dopisom od 15.10.1374. (MaC 23,157-162) caru Karlu IV. Izd.: BullTau 4,575a-576a / BullCocq 3/II,360b-361 a / MaC 23,160 (krivo se navodi pod Grgurom IX.). Mjesta postavki nie su navedena prema K.A. Eckhardt, Sachsenspiegel: [sv. 1] Landrecht; [sv. 2] Lehnrecht (Germanenrechte, N.F., Land- und Lehnrechtsbucher; G5ttingen - Berlin - Frankfurt/M. 1955; 1956) [= GR]; i prema istom, Land- und Lehnrecht (Fontes iuris Germanici antiqui, novi niz I/I i l/II, po izboru izdano iz MGH; Hannover 1933) [= M G H ] .

Krivi pravni principi sadrani u

"Saksonskom ogledalu"

Apostolskim pismom zapovijedamo svim vjernim kranima da se ubudue ne 1110 slue tim odbaenim spisima ili zakonima. (l. 1) togod ovjek uinio izvan suda, kolikogod to bilo poznato, moe se (od toga) osloboditi svojom zakletvom, i protiv takvog ne vrijedi nikakvo svjedoenje 1 .
*1110 Landrecht 1 1 8 2 (= UO GR 1,83 / = l.9 MGH 30).

273

1111

(6) Ako netko bude ubijen u pljaki ili krai, pa se roak ubijenog ponudi za dvoboj, on dvobojem odbacuje svako svjedoenje, te se takav mrtvac tada bez dvo1 boja nee moi dovesti . (7) Ako na sudu dvojica istovremeno daju proturjene izjave, tada kojigod od njih bude imao vie pristaa, taj e dobiti sud . (8) Tkogod bude izazvan na dvoboj prema odredbama ove knjige, taj nee moi odbiti dvoboj, osim ako izaziva nije nieg roda nego li izazvani . (9) Ako netko izgubi svoje pravo zbog krae ili pljake, te ako po drugi put bude optuen zbog krae ili pljake, takav se nee moi osloboditi zakletvom, nego e imati izbor ili uareno eljezo ili kipuu vodu ili dvoboj. Posljednji dio ovog lanka, koji doputa izbor (izmeu) uarenog eljeza itd. je kriv 4 . (12) Nasljednik ne odgovara za krau ili pljaku onoga kojeg nasljeuje; to je krivo barem u podruju savjesti 5 . [Ocjena: Spisi se osuuju kao] lani, lakoumni, nepravedni i u neemu krivovjerni i shizmatiki (odcjepljeniki) i upravljeni protiv dobrih obiaja, te opasni za due.

1112

1113

1114

1115

1116

1121-1139: Zablude Ivana Wyclifa, osuenog u pismu "Super periculosis" biskupima Canterburva i Londona, 22. svibnja 1377.
Ivana Wyclifa (i Wiclif, Wiclef) je u veljai 1377. optuio biskup William Courtnav Londonski zbog razliitih zabluda u odnosu na crkvene ovlasti. Budui daje rasprava ostala bez rezultata, 19 je njegovih izabranih postavki, izvaeno iz njegovih predavanja (na sveuilitu u Oxfordu) i spisa (prije svega De civili dominio) te odaslano papi koji ih je odbacio kao krive. Wyclif ih je branio u svom spisu nazvanom Protestatio odn. Declarationes (izd. R.Vaughan, na nie nav.mj. 432-437 / Th. Walsingham, na nie nav.mj. 357-362). Izd.: MaC 26.565E-566D /HaC 7,1870E-1871C / DuPlA l/II,3ab / R.Vaugham The life andopinions of John de Wycliffe 1 [London 1831 2 ] 432-437 / Th.Walsingham, Historia Anglicana, izd. H.Th.Riley, 1 [London 1863] 357-362. Mjesta postavki se navode (u tekstu) nie, ukoliko se nalaze u djelu De civili dominio (napisano oko 1376), prema izdanju Wyclif-Society: sv.l = k n j i g a l , izd. R.L.Poole (London 1885); sv.2 = knjiga II i sv. 3-4 = knjiga III: izd. J.Losert (London 1990-1904). *1111 Na nav.mj. I 64 (= l.44 GR l,125sl / = l.45 MGH 56). * 1 1 1 2 Usp. na nav.mj. 1 1 8 3; I I 1 2 8a; III 21 1 (= l. 1 0 5 5 128 GR l,83sl 138sl 207sl / = *1113 Usp. Landrecht 1 6 3 3 (= l.43 GR 1,122 / = l. 45 MGH 54sl). *1114 N a nav. mj. I 39 (= l. 25 GR 1,102 / = l. 23 MGH 41). *1115 Usp. na nav.mj. 16 2; I I 1 7 1 (= l. 6 62 GR 1,78 148 i 149, aparat / = l. 7 66 MGH 25 73).

274

Zablude Ivana Wyclifa u odnosu na raspolaganje vremenitim stvarima 1 . itav ljudski rod u svojoj cjelini, osim Krista, nema ovlasti jednostavno nare- 1121 diti da Petar i itavo njegovo pokoljenje (svi njegovi nasljednici) do vijeka politiki vladaju nad svijetom . 2. Bog ne moe dati nekom ovjeku, niti njegovim nasljednicima, graansku 1122 vlast do vijeka2. 3. Nemogue je pronai ljudske dokumente o vjenom graanskom nasljed- 1123 stvu 3 . 4. Svatko tko se dobrostivo i vjerno nalazi u milosti, nema samo pravo na sve 1124 Boje darove, nego ih stvarno ima . 5. ovjek moe naravnom sinu, kao i onom u prenesenom smislu, u Kristovoj 1125 koli dati samo upravljanje kako nad vremenitim tako i nad vjenim vlasnitvom 5 . 6. Ako B o g postoji, vremeniti gospodari mogu zakonito i po zasluzi oduzeti ma- 1126 terijalna dobra Crkvi koja ini zlo . 7. Nije na meni da raspavljam je li Crkva u takvom stanju ili ne, (to) trebaju ispi- 1127 tati vremeniti gospodari, i ako se to utvrdi, trebaju raditi povjerljivo i pod kaznom vjene osude oduzeti joj vremenita dobra7. 8. Znamo da nije mogue da Kristov zamjenik bilo koga osposobi ili onesposobi 1128 (za vlast) samo sa svojim bulama, ili na temelju njih po svojoj volji i po suglasnosti svog kolegija 8 . 9. Nije mogue ovjeka izopiti iz Crkve ako prije toga i u osnovi on sam sebe 1129 ne izopi. 10. Nitko ne moe biti izopen iz Crkve, suspendiran ili kanjen drugim kazna- 1130 ma kojima se pogorava njegovo stanje, osim u Bojim pitanjima10.
1 2 3 4 5 6

*1121 *1123 *1124 *1125 *1126

I35(l,251i9-2i). I 35 (1,252 2 4. 2 6 ). 11(1,1,,). I35(l,2533.5). I 37 (l,267i2.i 4 ); istovremeno i uz tvrdnju 17 (*1137) usp. II 1 (2,1 4 . 6 2 1 3 . 1 8 ); 2 (2,13); 3 (2,23-26); 4 (2,33 1 9 s i); 8 (2,76-80); 10 (2,97-101 112sl); III 2 (3,27sl); 14 (3,259 263); 17

*1122 1 3 5 (1,252,).

9 10

'

(3,346); 20 (4,404). Usp. i tvrdnju iz Konstanza 16 (* 1166). * 1 1 2 7 Usp. 1 3 7 ( l , 2 6 9 i 2 . , 7 napomena). *1128 1 3 5 (1,255 2 4. 2 7 ); usp 44 (1,410). *1129 I 3 8 ( l , 2 7 4 1 5 s i ) . *1130 1 3 8 (1,2767 .9).

275

1131

11. Prokletstvo ili izopenje iz Crkve ne stupaju na snagu bezuvjetno, osim ako su doneseni protiv neprijatelja Kristovog zakona 1 . 12. Krist nije svojim uenicima u obliku prispodoba dao vlast izopenja iz Crkve njihovih podlonika, naroito pak ne zbog prijestupa u vremenitim stvarima, nego nasuprot2. 13. Kristovi uenici nemaju vlast kaznama prisilno zahtijevati vremenite stvari3.

1132

1133

1134

14. Temeljem apsolutne Boje moi nije mogue, da ako papa, ili netko drugi, na bilo koji nain namjerava sebe razrijeiti ili vezati, da on tim samim sebe razrjeava ili vee 4 . 15. Moramo vjerovati da (Crkva) samo onda vee ili razrjeava kad se prilagoava Kristovom zakonu 5 . 16. Ovo treba katoliki vjerovati: Svaki sveenik pravilno zareen ima dovoljnu vlast podjeljivanja sakramenata, te dosljedno svakog koji se kaje (moe) odrijeiti od bilo kojeg grijeha6. 17. Kraljevima je dozvoljeno oduzeti crkvenim (dunosnicima) vremenita dobra, ako ih oni redovito zloupotrebljavaju7. 18. Bilo da su svjetovni gospodari, bilo sveti pape, bilo Glava Crkve, to jest Krist, obdarili Crkvu svjetovnim dobrima ili milou i izopili one koji su joj oduzeli vremenita dobra, ipak bi bilo odgovarajue oduzeti joj vremenita dobra zbog okolnosti sadrane u zloinu 8 . 19. Podlonici i laici mogu zakonito ukoriti i optuiti crkvenog dunosnika, tovie i rimskog prvosveenika 9 .

1135

1136

1137

1138

1139

1 2 3 4 5 6 7

'
9

*1131 *1132 *1133 *1134 *1135 *1136 *1137 *1138 *1139

I 38 (1,275 2 2 . 2 4 ). I38(l,27729-2782). I 3 8 ( l , 2 7 9 4 s i ) . U s p . I 4 0 i 4 2 ( l , 3 0 9 336). Usp. 1 3 8 ( 1 , 2 8 3 2 napomena). I 38 (l,284i 9 . 2 i). Usp. III 19 (4,389 2 9 .3i). I38(l,28423-2852). 1 3 9 ( l , 2 8 9 3 0 - 2 9 0 i ) . Usp. mjesta navedena uz izjavu 6 (*1126); I I 4 ( 2 , 2 6 2 7 - 3 2 ) . Usp. I 39 (1,285-288). 119 (2,94 3 4 . 3 6 ); naznaeno 1 3 9 (1,291); usp. III 2 (3,28 2 3 . 2 7 ).

276

U R B A N VI.: 8. travnja 1378. - 15 listopada 1389.

B O N I F A C I J E IX.: 2. studenog 1389. - 1. listopada 1404.

1145-1146: Papinske bule iz godine 1400. i 1403. koje se odnose na ovlasti samostana sv. Osvthe u Essexu na podjeljivanje viih redova.
Postoje dvije bule. Prvom od njih se jednom opatu daje - do tada nepoznata - ovlast podjeljivanja viih redova, pa i sveenitva. Drugom bulom se tri godine kasnije, na inzistiranje londonskog biskupa Roberta Bravbrooka, ta povlastica opoziva. Na temelju tih bula postavlja se pitanje, moe li sveenik biti izvanredni djeljitelj sveenikog reda, kao stoje to openito prihvaeno za sakrament krizme. ini se da rimska praksa to potvruje (usp. i * 1290 1435). Kod toga treba imati na umu da su dugo vremena postojale rasprave o pitanju sakramentalnosti biskupskog posveenja. 2 vatikanski sabor ui da se biskupskim posveenjem podjeljuje punina sakramenta reda (LG 2 1 ; *4145); nije razjanjeno pitanje koje se ovdje postavlja. Treba paziti i na tridentsku osudu na 2 3 . sjednici, kanon 7 (* 1777). Jedva da se m o e staviti u sumnju autentinost bula o kojima se ovdje radi, jer je njihov popis sauvan u Vatikanskom arhivu, Registrum Latinum 81 fol.264 (* 1145) i na nav.mj. Registrum Latinum 108 fol.132 (*1146). Izd.: E.Beck, Two Bulls ofBonifaceDCfor theAbbot ofSt. Osyth, u: EnglHR 26 (1911) 125-127 / PerRMor 12 (1924) 18sl / NvRTh 76 (1954) 364sl. - Reg.: Calendar of entries in thepapalregisters relating to Great Britain on Ireland: Papal Letters 5 (godine 1396-1404), izd. W.H.Bliss - J. A.Twemlow (London 1904) 334 534sl.

Sezanje ovlasti reda u prezbitera a) Bula "Sacrae religionis", 1. veljae 1400. Dostojanstvo svete vjere pod kojom ljubljena djeca opat i redovnici samostana 1145 apostola Petra i Pavla i svete Osithe djevice i muenice u Essexu, reda svetog Augustina, londonske biskupije, iskazuju pobonu i vjernu slubu Svevinjem, zasluuju da milostivo udovoljimo njihovim molbama ... koliko to s Bogom moemo. To je razlog da smo mi skloni u tom dijelu (udovoljiti) molbama njegovog opata i redovnika, kako bi isti opat i njegovi nasljednici do vijeka, opati istog samostana za vrijeme svoje slube, mogli slobodno i zakonito p o d j e l j i v a t i sve nie redove kao i r e d o v e s u b a k o n a t a , a k o n a t a i s v e e n i t v a svim i pojedinim kanonicima, sadanjim i buduim redovnicima istog samostana, i kako bi spomenuti kanonici zareeni od spomenutih opata, u tako dobivenim redovima mogli slobodno i zakonito slubovati, usprkos bilo kakvim protivnim ili u suprotnom smislu izdanim apostolskim uredbama, bile one ukrijepljene bilo kojom potvrdom, to po apostolskom autoritetu ovim pismom podjeljujemo istom opatu i njegovim nasljednicima i njegovim kanonicima. Odluujui istim autoritetom podjeljujemo istom opatu i samostanu obilniji dar milosti, ako bi se moda dogodilo da bi kasnije ista Stolica openito ili pojedinano 277

opozvala, ograniila i umanjila milosti i povlastice ili bilo kakva druga odobrenja ili apostolsko pismo o podjeljivanju i primanju tih redova, ili bilo koji drugi sadraj ili stvar koju je Apostolska Stolica ili sa spomenutim autoritetom dodijelila zauvijek, ili na ogranieno vrijeme, spomenutom opatu i samostanu ili bilo kom drugom u zemljema Engleske ili drugdje, to ovom sadanjom povlasticom nee nikako biti opozvano, ogranieno niti na bilo koji drugi nain umanjeno. N e g o ovo sadanje pismo, ako ono ne bude spomenuto potpuno i izriito od rijei do rijei, ostaje potvreno u svoj svojoj snazi u (svim) udjeljenim... uredbama, bez utjecaja bilo kakvih suprotnih odredbi.

b) Bula "Apostolicae Sedis", 6. veljae 1403. 1146 Sveopa briga Apostolske stolice povlai, opoziva i ponitava sve stoje udijelila ili naredila, kao to ... posebno pak uoava da e biti korisno urediti ono to se tie stolnih crkvi i prelata koji im predsjedaju. Nedavno smo naime mi na ustrajne molbe, ljubljenim sinovima opatu i redovnicima samostana svete Osithe, reda svetog Augustina, biskupije londonske, istom opatu i (njegovim) nasljednicima, apostolskim autoritetom i posebnom milou, jednim naim pismom [*1145] mislili da treba udijeliti, kao to je to u spomenutom pismu opirnije sadrano, [1] kao prvo, da isti opat i njegovi nasljednici, opati spomenutog samostana, koji se mogu privremeno slobodno sluiti mitrom, prstenom i svim drugim znakovima biskupstva, u spomenutom samostanu i u prioratima koji su podloni istom samostanu, te u upskim i drugim crkvama koje pripadaju k njima ... premda im nisu punopravno podlone, mogu poslije slavlja mise, veernje ili jutrenje podjeljivati sveani blagoslov, ako za vrijeme takvog blagoslova njje nazoan neki biskup ili izaslanik Svete stolice, [2] i zatim da opat i spomenuti nasljednici, svim i pojedinim kanonicima, sadanj im i buduim redovnicima istog samostana mogu slobodno i zakonito p o d j e l j i v a t i sve nie redove, kao i r e d o v e s u b a k o n a t a , a k o n a t a i s v e e n i t v a , bez utjecaja sutprotnih (odredbi) pisma naeg predasnika sretne uspomene pape Aleksandra IV. koje poinje "Abbates" 1 i svih drugih apostolskih uredbi. Budui pak daje nedavno nama upravljena molba od strane naeg asnog brata Roberta, londonskog biskupa, sadravala daje spomenuti samostan nad kojim isti biskup ima patronat, utemeljen od nekih njegovih predasnika, te se utvruje da Pismo i takve povlastice teko vrijeaju redovite ovlasti biskupa i londonske Crkve, pa smo od strane istog biskupa ponizno zamoljeni da se udostojimo naom apostolskom dobrotom pobrinuti da on i ista Crkva ne budu oteeni. Htijui tome ... udovoljiti i skloni tim molbama, ovim dopisom opozivamo, povlaimo i ponitavamo Pismo i takve povlastice, te elimo da one budu bez snage i vanosti.
*1146 Bonifacije VIII., Decretales ("Liber Sextus"), l.V, tit.7, c.3 (Frdb 2,1084); PoR 18116.

278

INOCENT VII.: 17. listopada 1404. - 6. studenog 1406.

G R G U R XII.: 30. studenog 1406. - 4. srpnja 1415. SABOR U K O N S T A N Z U (16. opi) 5. prosinca 1414. - 22. travnja 1418.
Car Sigismund se zajedno s Ivanom XXIII. trudio da okupi opi sabor u Konstanz, (bula saziva: BullTau 4,462-464). Glavna zasluga tog sabora je okonanje raskola triju papa: Grgur XII. je bio sklon da se slobodno odrekne papinstva (4. srpnja 1415.), Ivan XXIII. i Bendikt XIII. su bili svrgnuti (29. svibnja 1415. i 26. lipnja 1417.).Nanjihovo mjesto je 11. studenog 1417. izabran papa Martin V. Saborski oci su v e od poetka tvrdili da sabor ima znaaj opeg sabora, te su se oslanjali na princip postavljen na 4. i 5. sjednici o vrhovnoj vlasti sabora: Ova sinoda, zakonito okupljena u Duhu Svetom, koja ini opi sabor i koja zastupa vojujuu katoliku Crkvu, ima svoje ovlasti neposredno od Krista; svatko, pripadao on bilo kojem staleu i bilo kojoj asti, pa bila to i papinska, obvezatan je pokoravati joj se u onome to spada na vjeru i na iskorjenjivanje spomenutog raskola..."; MaC 27.585B 590D / C O e D 3 408 1 0 -i 4 409 2 2 . 2 6 ). Martin V. je obvezao vjernike da ovaj sabor trebaju priznati kao opi sabor (* 1247-1248). Sporno je u kojoj je mjeri on potvrdio dekrete sabora. Na posljednjoj sjednici (45.) od 2 2 . travnja 1418. papa je proglasio kao vaee "sve s t o j e uinjeno na saboru, na saborski nain, u odnosu na sadraj vjere", (MaC 27,1199B / C O e D 3 45Osi, bilj.4). Osim dekreta spomenutih u buli "In eminentis apostolicae" od 1. rujna 1425. (usp. * 1247), izriito je odobrena i konstitucija "Freguens generalium conciliorum" 39. sjednice od 9. listopada 1417. (MaC 27,1159B-E / C O e D 3 438-443), kao to to proizlazi iz pisma Eugena IV. "Adea ex debito" rimskom caru Friedrichu III., od 5. veljae 1447. (1446. prema kurijskom raunanju vremena) (izd. G.Hofmann, Concilium Florentinum l/III [Rim 1946] l l l s l / A.Mercati, Raccolta di concordati 1 [Rim 1954 2 ] 168sl); ta konstitucija meu ostalim utvruje i nain postupka za okonanje raskola: da o pitanju pravovaljanosti moe odluivati samo autoritet opeg sabora, te ako meu papama nastane raskol, svaki od njih se mora podvrgnuti saboru.

1151-1195: 8. sjednica, 4. svibnja 1415.: Dekret pape Martina V. potvren 22. veljae 1418.
Postavke Ivana Wyclifa koje su osuene na 8. sjednici sabora u Konstanz, i ponovljene u buli "Inter cunctas" od 2 2 . veljae 1418., bile su djelomice ve odbaene na dvije londonske sinode (MaC 26.695E-697B; 817A-819A). Londonska sinoda iz god. 1382. ("Sinoda potresa") osudila je 24 postavke, koje se gotovo doslovce poklapaju s postavkama iz Konstanza 1-24; nadalje je londonska sinoda 1396. osporila 18 daljnjih postavki iz Trialogusa (napisan 1383.). Jedna rimska sinoda odrana potkraj 1412. godine odbacila je spise Ivana Wyclifa, poimence Dialogus i Trialogus, nakon to je u tu svrhu bilo odreeno ispitivanje (BullTau 4,661sl/MaC27,505-508;usp. 1217-1220/HaC8,203sl; usp. 920-923). Spominje se i kratka ocjena i iscrpna osuda 45 Wyclifovih lanaka od strane teologa sabora u Konstanzu (izd. H. von der Hardt, na dolje nav.mj. 3,168-211 212-335). Izd.: MaC 27,632C-634B [=Tekstzasjedanja]; 1207E-1209B [= tekst bule] / HaC 8.299E-301C; 909E-911D / H. von der Hardt, Magnum eocumenicum Constantiense Concilium 4 (Frankfurt /M.-Leipzigl699) 153-155 1523-1525/BullTau4,669b-671a/BullLux l , 2 9 0 b - 2 9 1 a / D u P ! A l/JJ49a-50b/ COeD 3 411-413. Osuene postavke samo rijetko tono ponavljaju Wyclifove rijei. U pravilu one u grubo donose smisao, koji (rijei) imaju kod Wyclifa. Njihovi izvori navode se u daljnjem tekstu prema radnom izdanju Wyclif-Society:

279

De civili dominio, napisano oko 1376.; usp. *1121E; Dialogus sive Speculum ecclesiae militantis (1379): izd. A.W.Pollard (London 1886); De eucharistia tractalus maior (1379): izd. J.Loserth (London 1892); Tractatus de potestate papae (1379): izd. J.Loserth (London 1907); De ordine christiano (oko 1380.), u: Opera minora, izd. J.Loserth (London 1913); Tractatus de blasphemia (1381): izd. M.H.Dziewicki (London 1893); De mendaciis Fratrum (1382), u: John W i c l i f s Polemical Works in Latin, izd. R.Buddensieg, sv.2 (London 1883); Trialogus, cum Supplemento Trialogi (1383): izd. G.Lechler (Oxford 1869).

Zablude Ivana Wyclifa 1151 1. Materijalna supstancija kruha a slino i materijalna supstancija vina, ostaju u oltarskom sakramentu1. 2. U tom sakramentu prilike kruha ne ostaju bez subjekta. 3. U tom sakramentu Krist se ne nalazi identino i stvarno u svoj oj tj elesnoj prisutnosti2. 4. Ako je biskup ili sveenik u smrtnom grijehu, ne zareuje, ne posveuje, ne slavi, ne krsti3. 5 Nije utemeljeno na Evanelju daje Krist uspostavio misu. 6. Bog se mora pokoravati avlu 4 . 7. Za ovjeka zaista skruena, svaka bi vanjska ispovijed za njega bila ili suvina ili beskorisna 5 . 8. Papa koji je po (Bojem) predznanju (odbaen) i zao, pa dosljedno ud avla, nema vlasti nad vjernicima koju bi mu netko dao, osim moda car6.
1

1152 1153

1154

1155 1156 1157

1158

*1151

*1153 *1154

*1156

5 6

*1157 *1158

Vrlo mnoga mjesta koja su od vanosti i za postavku 2 (* 1152) (ukoliko se nijee ovlast sveenika za pretvorbu biti) i za postavku 5 (* 1155) nalaze se u De eucharistia, prije svega pogl. 2-5 9; Trialogus IV 2-6 27 36. Trialogus IV 7 (Le. 266); usp. na nav. mj. pogl.8 (Le. 269sl); usp. De eucharistia, pogl. 2 4 7 9 (Los. 5 3 ; 100 112; 190-192 227sl; 291-293). To je izvedeno iz teorije postavke 15 (usp. mjesta navedena uz *1165), prema kojoj je pravo na posjedovanje tako podreeno milosti, da grjenom ovjeku ne pripada pravo posjedovanja nego samo pravo koritenja stvari. Ta je postavka u tom obliku za Wyclifa potpuno strana; to je ironini zakljuak: nedostojni papa je prema Wyclifu avao i antikrist; ako Bog, temeljem Mt 16,19, proglaava vaeim to papa razrjeava ili vee, onda bi se on pokoravao avlu. Nagovjeteno u: De potestate papae, pogl. 11 (Los. 314). Nagovjeteno u: Trialogus IV 32 (Le. 358sl).

280

9. Poslije Urbana VI. nitko ne smije biti prihvaen za papu, nego treba ivjeti na 1159 nain grka, po vlastitim zakonima 1 . 10. Protiv Svetog Pisma je da crkveni ljudi imaju vlasnitvo 2 . 1160

11. Niti jedan prelat ne smije nikoga izopiti (iz Crkve), ako prije toga ne zna da 1161 gaje Bog izopio; a tko bi tako izopivao bio bi time krivovjernik i izopen 3 . 12. Prelat koji bi izopio (iz Crkve) klerika koji je prizvao na kralja ili na sabor 1162 kraljevstva, tim samim je izdajnik kralja i kraljevstva4. 13. Oni koji zbog izopenja ljudi (iz Crkve) propuste propovijedati ili sluati 1163 Boju rije, izopeni su, i na Bojem sudu smatrat e se za izdajnike Krista5. 14. akon ili sveenik smiju propovijedati Boju rije i bez ovlasti Apostolske 1164 Stolice ili katolikog biskupa 6 . 15. Nitko nije svjetovni poglavar, nitko nije prelat, nitko nije biskup, dok je u 1165 smrtnom grijehu7. 16. Vremeniti gospodari mogu svojom odlukom Crkvi oduzeti vremenita do- 1166 bra, ako ih posjeduju trajni grjenici, to jest trajni, a ne samo sadanji grjenici8. 17. Puani mogu prema vlastitoj volji ukoriti poglavare koji pogrijee 9 . 1167

18. Desetina je ista milostinja, pa je upljani mogu dokinuti prema vlastitoj 1168 volji, zbog grijeha svojih prelata1 . 19. Posebne molitve prikazane za neku osobu od prelata ili redovnika, ne kori- 1169 ste joj vie od opih (molitava), ako je sve ostalo jednako 1 1 . 20. Tko redovnicima daje milostinju, izopenje (iz Crkve) samim (tim) inom 1 2 1170
*1159 *1160 *1161 *1162 *1163 *1164 *1165 *1166 *1167 *1168 *1169 *1170 Supplementum Trialogi, pogl. 8 (Le. 446). Usp. Dialogus, pogl. 3-7 fl>oll. 5-14); usp. Trialogus IV 15 17 (Le. 298sl; 303sl). Slijedi iz De civili dominio 1 3 8 O'oole 1,274-285). Usp. De blasphemia, pogl. 7 (Dzw. 109-110). Usp. De civili dominio 1 3 8 fl'oole 1,275). Usp. De mendaciis Fratrum Q3uddensieg 4056 -7). V. postavka 4 (*1154); usp. De civili dominio I 3 Coole 1,16-25); II 10 12 16 (Los. 2,105 3 2 . 3 4 ; 139io,i; 210-213 217); III 2 (Los. 3,25 1 2 .33). Trialogus IV 37 (Le. 377); usp. De potestate papae, pogl. 8 (Los. 181 3 0 ) i mjesta Trialogus IV 37 (Le. 377); usp. De civili dominio I I 2 (Los. 2,11). Usp. De civili dominio I 37 fl'oole 1,265-274); III 22 (Los. 4,454sl); Supplementum Trialogi, pogl. 3 (Le. 420). Usp. De civili dominio HI 22 (Los. 4,478i 5 - 2 9 ); Dialogus, pogl 22 23 (Poli. 44; 46sl); V. postavku 34 (* 1184).

281

1171 1172 1173 1174

21. Tko ue u bilo koji privatni red, kako onaj koji ima posjed tako i u prosjaki, 1 postaje neprikadniji i nesposobniji za obdravanje Bojih zapovijedi . 22. Sveci ustanovljujui privatne redove, grijeili su ustanovljujui (ih) . 23. Redovnici koji ive u privatnim redovima ne spadaju u kransku religiju . 24. Redovnici trebaju zasluiti za ivot radom svojih ruku a ne prosjaenjem . [U oba teksta tu se dodaje ocjena:] Prvi dio je sablanjiv i preuzetan, ukoliko se govori tako openito i bez razlikovanja; a drugi je pogrean, ukoliko tvrdi da braa ne smiju prositi. 25. Svi su simonisti koji se obvezuju da e moliti za one koji im daju vremenita dobra5. 26. Molitva onoga koji je po (Bojem) predznanju (odbaen) ne vrijedi nita 6 . 27. Sve se dogaa po apsolutnoj nudi7. 28. Potvrivanje mladih, reenje klerika, posveivanje mjesta, pridrano je papi i biskupima radi pohlepe za vremenitim dobitkom i au 8 . 29. Sveuilita, studiji, kolegiji, stupnjevi, kao i uiteljstvo u njima, uvedeni su iz istog poganstva; (oni) toliko koriste Crkvi koliko i avao 9 . 30. Ne treba se bojati izopenja od pape ili nekog prelata, jer je to Antikristova kazna 10 . 31. Grijee oni koji osnivaju samostane, a oni koji ulaze u njih su avolski ljudi 11 .
4 3 2

1175

1176 1177 1178

1179

1180

1181

1182
1 2 3 4 5 6 7

32. Obogaivati kler je protiv Kristovih propisa 12 .

*1171 *1172 *1173 *1174 *1175 *1176 *1177 Usp. De civili dominio III 2 (Los. 3,15 2 3 . 2 5 I617.19); v. i postavku 35 (*1185). Usp. Trialogus IV 35 (Le. 361sl); De blasphemia, pogl. 15 (Dzw. 2 2 9 i 9 . 2 i ) . Usp. Trialogus IV 33 (Le. 362sl); Usp. Trialogus IV 28 29 (Le. 341-344; 348). Usp. Trialogus IV 30 (Le. 349sl); Dialogus, pogl. 22 OMI. 43-45; 4 1 3 i ) . Usp. Dialogus, pogl. 22 23 OMI. 45 9 -n; 47 6 . 9 ); Trialogus IV 30 (Le. 350). Trialogus III 8 (Le. 154); usp. pogl 12 13 (Le. 286; 289sl). usp. Dialogus, pogl. 23 (Poli.

466si)i v- i De blasphemia, pogl. 11 (Dzw. 166, bilj.). * *1178 Dialogus, pogl. 24 (Poli. 50 1 9 . 2 3 ); u o d n o s u n a potvrdu usp. i Trialogus I V 1 4 (Le. 294sl). ' * 1 1 7 9 Dialogus, pogl. 26 (Poli. 53 2 5 -2 8 )10 *1180 Usp. Dialogus, pogl. 27 (Poli. 56is.n);De potestate papae, pogl. 10 1 2 ( L o s . 2 3 9 s l ; 3 5 5 ) . " *1181 Usp. Dialogus, pogl. 28 (Poli. 5 9 M i 7 - 2 6 ); Supplementum Trialogi, pogl. 7 (Le. 439sl); De civili dominio IH 22 (Los. 4,473sl). 12 *1182 Usp. Trialoguslll 17 (Le. 186sl); Supplementum Trialogi,pogl. 2 (Le. 4\2sY);Dialogus, pogl. 29 36 (Poli. 62 2 0 ,i; 8 4 1 2 85 2 i).

282

33. Papa Silvestar i car Konstantin pogrijeili su darivajui Crkvu .

1183

34. Svi iz prosjakih redova su krivovjernici, a oni koji ima daju milostinju 1184 2 izopeni su (iz Crkve) . 35. Oni koji ulaze u vjersku zajednicu ili neki red, tim samim postaju nesposob- 1185 ni za obdravanje Bojih zapovijedi [usp. *1171],Xt dosljedno i za ulazak u kraljev3 stvo nebesko, osim ako su od njih otpali . 36. Papa sa svim svojim klericima koji imaju posjed su heretici zbog toga to 1186 imaju posjed, a svi svjetovni poglavari i ostali laici jer se s njima slau 4 . 37. Rimska crkva je sotonina sinagoga [usp. Otkr 2,9], a papa nije najblii nepo- 1187 sredni zamjenik Krista i apostola 5 . 38. Dekretalna pisma su lana i zavode Kristove vjernike, a klerici koji ih prou- 1188 avaju su glupi 6 . 39. Car i svjetovni poglavari su zavedeni od avla kako bi darivali Crkvu vre- 1189 menitim dobrima7. 40. Izbor pape od kardinala uveden je od avla 8 . 1190

4 1 . Nije potrebno za spasenje vjerovati daje Rimska crkva prva meu svim 1191 Crkvama. - [Ocjena:] Pogreno je, ako se pod Rimskom crkvom podrazumijeva sveopa Crkva ili opi sabor, ili ukoliko nijee prvenstvo vrhovnog sveenika nad drugim partikularnim Crkvama. 42. Glupo je vjerovati oprostima pape i biskupa9. 1192

43. Nedozvoljene su zakletve koje se polau za uvrivanje ljudskih ugovora i 1193 graanskih poslova 1 0 .
1

3 4

6 7

* '

10

* 1 1 8 3 Usp. Trialogus HI 20; IV 17 18 (Le. 196; 306; 310); Supplementum Trialogi, pogl. 1 2 (Le. 407sl; 413); Dialogus, pogl. 4 30 fPoll. 7 2 2 - 8 3 ; 6 4 n . 2 i ) ; De civili dominio III 21 22 (Los. 4,445; 473i 4 .n). * 1 1 8 4 Usp. Trialogus IV 34 fLe. 365); osim toga posvuda u njegovim polemikim spisima protiv "sekti". M 1 8 5 Usp. Trialogus IV 39 (Le. 385sl); nagovijeteno u: Dialogus, pogl. 26 fPoll. 55). * 1 1 8 6 Usp. Trialogus IV 18 (Le. 307-311); Dialogus, pogl. 3 4 7 17 35 fPoll. 6sl; 8 1 2 .i 5 ; 14 5 . 8 ; 34n-i9; 82sl); De civili dominio III 14 23 (Los. 3,261; 4,498). *1187 Usp. Trialogus Kl 17 (Lc. 186);IV22(Le.325);D/a /ogMj ,pogl.4 20 0 , o l . 8 1 5 , i ; 4 1 1 2 ) ; D e potestate papae, pogl. 8 O^os. 1653Si); De ordine christiano, pogl. 3 (Los. 133 2 s). * 1 1 8 8 Usp. Trialogus IV 6 (Le. 262sl); Dialogus, pogl. 7 13 OMI. 14 1 7 . 2 i; 26 6 ). M 1 8 9 TrialogusTV 18 (Le. 310); De potestate papae, pogl. 12 O^os. 317) i drugdje; v. i postavke 32 i 33 (*1182sl). * 1 1 9 0 Usp. Supplementum Trialogi, pogl. 4 9 (Le. 426; 450sl); Dialogus, pogl. 11 OMI. 22 1 5 . 2 3 ). * 1 1 9 2 Usp. Trialogus IV 32 (Le. 359); Dialogus, pogl. 13 OMI. 25i 3 .i 6 ). * 1 1 9 3 Usp. Dialogus, pogl. 13 OMI. 2 6 n . 1 3 ) .

283

1194

44. Augustin, Benedikt i Bernard bit e osueni ako se ne pokaju zbog toga to su imali posjede i to su ustanovljivali redove i u njih stupali; i tako su svi krivovjer1 nici od pape sve do posljednjeg redovnika . 45. Svi redovi bez iznimke uvedeni su od avla .
[O c j e n a, za svih 45 lanaka dana je openito: v. * 1 2 5 1 ; usp. i * 1225]
2

1195

1198-1200:13. sjednica, 15. lipnja 1415.: Dekret "Cum in nonnullis", potvren 1. rujna 1425. od pape Martina V.
Taj dekret je ponovljen u konstitucijama "In eminentis" od 1. rujna 1425. (BarAE, za godinu 1425. br. 18/ Theiner 28,27) i "Apostolicae sedis praecellens" od 25. sijenja 1426. (BullTau 4,726sl). Izd.: MaC 27.727C-728A / HaC 8,381B-E / v.d. Hardt, na *1151 nav. mj., 4,333sl / COeD 3 418 2 7 -419 2 2 .

Dekret o priesti samo pod prilikom kruha 1198 Kako su se u nekim dijelovima svijeta neki lakomisleno usudili tvrditi da kranski narod mora primati sakrament svete euharistije pod obje prilike, kruha i vina, a ne samo pod prilikom kruha, te da se ljudi laici posvuda prieuju i pod prilikom vina, pa i poslije veere, ili inae ne natate, to tvrdoglavo tvrde protiv razumski prihvaenog hvalevrijednog obiaja Crkve, koji oni osuujui pokuavaju odbaciti kao svetogrdan: odatle dolazi da ovaj sabor izjavljuje, odluuje i definira: premda je Krist poslije Veere ustanovio i svojim uenicima podijelio taj asni sakrament pod obje prilike, kruha i vina, ipak je uza sve to, autoritet svetih kanona te hvalevrijedan i prokuan obiaj Crkve zastupao i zastupa, da se taj sakrament ne mora slaviti poslije veere, niti primati od vjernika koji nisu natate, osim u sluaju bolesti ili druge potrebe, to je dozvoljeno ili doputeno po pravu ili od Crkve. I kao stoje taj obiaj razumno uveden kako bi se izbjegle neke opasnosti i sablazni, tako se on mogao zbog slinih ili veih razloga uvesti i razumno obdravati; premda su vjernici u prvoj Crkvi taj sakrament primali pod obje prilike, ipak su kasnije taj sakrament posvetitelji primali pod obje prilike a laici samo pod prilikom kruha; treba naime najvre vjerovati i nikako sumnjati, da se potpuno Kristovo tijelo i krv uistinu nalaze pod prilikama i kruha i vina. Dakle, budui da su Crkva i sveti oci taj obiaj razumno uveli i dugo vremena obdravali, treba ga smatrati za zakon koji se ne smije odbacivati niti po elji mijenjati bez autoriteta Crkve.
*1194 Usp. Dialogus, pogl. 15 32 (Poli. 31 8 - 9 ; 76 4 ); Supplementum Trialogi, pogl. 1 (Le. 409); De potestate papae, pogl. 10 (Los. 240); De blasphemia, pogl. 15 (Dzw. 2 2 9 2 9 ) . * 1 1 9 5 Usp. Dialogus, pogl. 21 (Poli. 42 8 ); Trialogus IV 32 34 (Le. 360; 366sl); Supplementum Trialogi, pogl. 7 (Le. 440).

1199

284

Zbog toga t\rdnju daje obdravanje tog obiaja ili zakona svetogrdno ili nedoz- 1200 voljeno treba smatrati pogrenom, a one koji tvrdokorno tvrde suprotno ranije reenom, treba smatrati za krivovjernike...

1201-1230:15. sjednica, 6. srpnja 1415.: Dekret koji je 22. veljae 1418. potvrdio papa Martin V.
Jan Hus je uvelike kao svoja prihvatio shvaanja Ivana Wyclifa, te ga je branio (usp. * 1225). Veina postavki ima veliku slinost s Wyclifovim izjavama: za postavku 7 usp. De ordine christiano, pogl.2 (v. *1151; Loserth 132); usp. na nav.mj. uz postavku 28-29, pogl.3 na kraju (Los. 135); postavka 2 dolazi doslovce iz De fide catholica, pogl.5 (u: John Wyclif, Opera minora, izd. J.Loserth [London 1913] 1 1 4 3 ] . 3 3 ) ; postavke 3 5 6 21 su jednake s nav. mj. pogl.5 (Los. 111-114); za postavku 11 usp. na nav. mj., pogl.6 (Los. 118sl). Naprotiv Hus nije nikada zastupao Wyclifove zablude o euharistiji, to mu je do nedavno stavljano na teret. Saboru je predloeno 26 postavki iz knjige Jana HusaZ)e Ecclesia (napisane god. 1413.), a 7 iz njegove knjige protiv Stefana Palecza, a 6 postavki iz njegove knjige protiv Stanislava Znojma (Znaim); zatim je njihov broj smanjen, tako da su u saborske dokumente i u bulu "Inter cunctas" (22. veljae 1418.) -djelomice doslovce-uli l. 1-19 iz De Ecclesia, l. 20-25 i 30 iz spisa protiv Palecza, i l. 26-29 iz spisa protiv Stanislava Znojma. Tekstovi itani u meuzavisnosti esto omoguuju pozitivno tumaenje. Hus je bio spaljen jo istog dana u kojem se odravala sjednica. N i e je naveden tekst sjednice. Tekst bule se od tog teksta razlikuje samo nebitno. Izd.: MaC 27.754A-755D [= sjednica]; 1209C-1211A [= bula] / HaC 8.410C-412C; 911D-913D / C O e D 3 429-431 / v.d. Hadrt, uz *1151 Ena nav. mj. 4,407-412; 4,1525-1527. Usp. i malo izmjenjene lanke koje je za opoziv predloio Jeronim Praki na 19. sjednici od 2 3 . rujna 1415. (v.d. Hardt, na nav. mj. 4,509-514).

Zablude Jana Husa 1. Jedina je sveta opa Crkva, tj. sveukupnost predodreenih. A dalje slijedi: 1201 1 Samo je jedna opa Crkva sveta, kao stoje i samo jedan broj svih predodreenih . 2. Pavao nikada nije bio ud avla, premda je inio neka djela slina djelima 1202 Crkve zlih 2 . 3. Oni za koje (Bog) po predznanju zna (da su odbaeni) nisu dijelovi Crkve, jer 1203 se niti jedan njezin dio konano nee otkinuti od nje, jer y'ubav predznanja, koja ju (Crkvu) povezuje, ne otkida [usp. 1 Kor 13,8]3. 4. Dvije naravi, botvo i ovjetvo su jedan Krist4.
1

1204

2 3

De ecclesia, pogl. 1 C (S. Harrison Thompson, Magistri Johannis Hus Tractatus de Ecclesia [Cambridge 1956] 3); usp. na nav. mj. pogl 2 A i D (Thompson 8 10) i ee. *1202 Na nav. mj. pogl. 3 H /Thompson 18); usp. pogl. 4 H (Th. 27sl). * 1 2 0 3 Na nav. mj. pogl. 3 F /Th. 15); usp. i pogl. 4 D (Th. 23). Hus razlikuje predznane u Crkvi i predznane izvan Crkve; prvo predznanje doputa, drugo odbacuje. *1204 Na nav. mj. pogl 4 B (Th. 21): to je okrnjeni lanak kod kojeg nije vie jasno to se zapravo odbacuje; naime iza rijei "... su jedan Krist" treba dodati: "koji je jedina glava

*1201

285

1205

5. Premda je onaj za koga (Bog ) po predznanju zna (daje odbaen) katkada u milosti prema sadanjoj pravednosti, ipak (on) nikada nije lan Svete crkve; a predodreen uvijek ostaje udom Crkve, premda katkada ispada iz dolazee milosti, ali ne i iz milosti predodreen] a1. 6. Uzimajui Crkvu kao sveukupnost predodreenih, bili prema sadanjoj pravednosti u milosti ili ne bili, i u tom smislu se Crkva nalazi u lanku vjere2. 7. Petar nije, niti je bio, glava svete Katolike crkve 3 . 8. Sveenici koji na bilo koji nain ive grjeno, oskvrnjuju ovlasti sveenitva, kao to sinovi nevjernici misle nevjerniki o sedam sakramenata Crkve, o kljuevima, slubama, presudama, propisima, obredima i svetim crkvenim stvarima, o tovanju relikvija, oprostima i redovima 4 . 9. Papinska ast izrasla je iz careve, a prednost i uspostava papinstva proizala je iz careve vlasti 5 . 10. Nitko bez objave ne moe razumno tvrditi, o sebi ili o drugome, daje glava partikularne Crkve, niti je rimski prvosveenik glava Rimske crkve 6 . 11. Ne treba vjerovati daje onaj koji je rimski prvosveenik, glava bilo koje partikularne Svete crkve, ako ga Bog nije (za to) predodredio7. 12. Nitko nije zamjenik Krista ili Petra, ako ih ne nasljeduje u ivotu; jer niti jedno drugo nasljeivanje njje vie vlastito, niti se na drugi nain prima od Boga upravljaka vlast; jer za tu se slubu namjesnitva trai, sukladnost ponaanja i autoritet ustanovitelj a . 13. Papa nije pravi i oiti nasljednik prvaka apostola Petra, ako ivi ivotom suprotnim Petrovu; a ako je pohlepan onda je nasljednik Jude Ikariotskog. I na isti nain, kardinali nisu pravi i oiti nasljednici zbora drugih Kristovih apostola, ako ne
svoje zarunice sveope Crkve, koja je sveukupnost predodreenih". Hus uobiajeni pojam "sveopa Crkva" kojoj je glava papa, zamjenjuje drugim pojmom koji obuhvaa kako slavnu Crkvu tako i "spavajuu" (= na mjestu gdje se ispata za grijehe); tako je samo Krist glava sveope Crkve, i to vanjska (glava) kao Bog, i unutarnja kao ovjek; papa je praktiki iskljuen. Na nav. mj., pogl. 4 H (Th. 28) (uz 1. dio postavke); za ostalo usp. pogl. 4 D H; pogl. 5 D (Th. 23 27 34). Na nav. mj., pogl. 7 C (Th. 45); usp. pogl. 5 F G (Th. 35-37). Na nav. mj., pogl. 9 G (Th. 65); usp. pogl. 7 G; 9 B (Th. 51 si; 58). Na nav. mj., pogl. 11 D (Th. 93). Na nav. mj., pogl. 15 E (Th. 122); usp. pogl. 13 C; 15 D (Th. 104 122). Na nav. mj., pogl. 13 G (Th. 107). Na nav. mj., pogl. 13 G (Th. 107); usp. pogl. 13 H (Th. 108). Na nav. mj.,pogl. 14 C (Th. 112).

1206

1207 1208

1209

1210

1211 1212

1213

*1205 *1206 *1207 *1208 *1209 *1210 *1211 *1212

2 3 4 5 6 7

'

286

ive na nain apostola, obdravajui zapovijedi i savjete Gospodina naega Isusa Krista 1 . 14. Uitelji koji tvrde, da onoga koga treba popraviti crkvenom kaznom, a on se 1214 ne eli popraviti, treba predati svjetovnom sudu, sigurno u tome slijede velike sveenike, pismoznance i farizeje, koji su Krista, kad im se nije htio pokoravati u svemu, predali svjetovnoj vlasti govorei: " N a m a nije doputeno nikoga ubiti" [Iv 18,31]; a takvi su ubojice gori od Pilata 2 . 15. Crkvena poslunost je poslunost izmiljena od sveenika Crkve, mimo izri- 1215 itog autoriteta Pisma 3 . 16. Neposredna podjela ljudskih djela je da su ona ili kreposna ili zla; ako je 1216 ovjek zao i neto radi, onda radi zlo; a ako je krepostan, togod radio radi kreposno; kao to zloa, koja se zove zloin ili smrtni grijeh, potpuno kvari djelo zlog ovjeka, tako i krepost oivljava sva djela kreposnog ovjeka . 17. Kristovi sveenici koji ive po njegovom zakonu, koji poznaju Pismo i ima- 1217 ju sklonost za izgraivanje naroda, moraju propovijedati bez obzira na prijetnju navodnog izopenja. I dalje: Ako papa ili drugi prelat tako raspoloenom sveenika zabrane propovijedati, podlonik se ne mora pokoravati 5 . 18. Svatko po zapovijedi prima slubu propovijedanja tko stupa u sveenitvo; 1218 tu zapovijed treba izvriti bez obzira na prijetnju navodnog izopenja 6 . 19. Preko crkvenih kazni izopenja, suzpenzije i interdikta, kler za svoje uzvisi- 1219 vanje podlae laiki narod, umnoava pohlepu, titi zlou i priprema put Antikristu. Jasan je pak znak da takve kazne dolaze od Antikrista, koje oni u svojim postupcima zovu munjama; njima kler prvenstveno ide protiv onih koji razgoliuju Antikristovu zlou, a koju kler ponajvie prisvaja za sebe 7 . 20. Ako je papa zao, posebno ako (Bog) za njega po predznanju zna (da je iz- 1220 gubljen), tada je kao apostol Juda avao, lopov, sin propasti, a nije glava Svete voju8 jue crkve, jer nije niti njezin ud .
*1213 *1214 *1216 *1215 *1217 *1218 *1219 *1220 Na nav. mj., pogl. 14 G (Th. 115). Na nav. mj., pogl. 16 H (Th. 139). Na nav. mj., pogl. 19 D (Th. 176). Na nav. mj., pogl. 17 H (Th. 156); usp. pogl. 16 B-G (Th. 132-138). Na nav. m j , pogl. 20 H (Th. 190sl); usp. pogl. 18 K L (Th. 164-166). Na nav. m j , pogl. 20 H (Th. 191). Na nav. m j , pogl. 23 G (Th. 225); usp. pogl. 22-23 (Th. 209-237). Responsio ad scritpa magistri Stephani Palecz (u: Johannis Hus et Hieronymi Pragensis Confessorum Christi Historia et Monumenta [Niirnberg 1558; u sljedeem skraeno: Nbg.] 1, Fol. 225v si).

287

1221 1222 1223

21. Milost predodreenja je veza kojom se tijelo Crkve i bilo koji njegov ud, nerazrjeivo veu s glavom, Kristom 1 . 22. Zao papa ili prelat i za koga (Bog) po predznanju zna (daje izgubljen) samo je u krivom znaenju rijei pastir, a u stvari on je lopov i razbojnik2. 23. Papa se ne smije nazivati 'najsvetiji', pa ni s obzirom na slubu; inae bi se i kralj, prema (svojoj) slubi, trebao nazivati najsvetiji, pa i muitelji i glasnici bi se zvali sveti, tovie i avao bi se trebao zvati svet, jer je Boji sluga 3 . 24. Ako papa ivi suprotno Kristu, pa ako je i izabran pravilnim i zakonitim izborom u skladu s objavljenim ljudskim ustanovama, ipak bi uzaao (na papinsko prijestolje) od drugud a ne po Kristu, premda je uao po izboru koji je prvenstveno uinio Bog; naime, i Juda Ikariotski je ubiskupstvo izabran pravilno i zakonito od Boga Isusa Krista, pa ipak je drugim putem (a ne po Kristu) uao u ovinjak ovaca 4 . 25. Osuda 25 lanaka Ivana Wyclifa, koju su sastavili profesori, nerazumna je i nepravedna i loe uinjena; izmiljen je i razlog koji su naveli, naime zbog toga jer 'niti jedan od njih nije katoliki, nego je svaki od njih ili krivovjeran, ili kriv, ili sablanjiv' 5 . 26. Nije neka osoba tim samim zakonito izabrana jer su izbornici, ili vei dio njih, ivim glasom, prema ljudskim obiajima, bili za neku osobu; niti je netko tim samim pravi i oiti nasljednik ili zamjenik apostola Petra, ili drugog apostola u crkvenoj slubi; dakle, izabrali izbornici dobro ili loe, trebamo vjerovati djelima izabranog; naime tim samim, to netko obilnije zasluno radi za napredak Crkve, on ima za to od Boga vee ovlasti 6 . 27. Nije iskra prividnosti, da treba postojati jedna glava koja vodi Crkvu u duhovnim stvarima, a ona mora biti u vezi sa samom vojujuom Crkvom i nju odravati 7 . 28. Krist bi bez takvih udovinih glava bolje vodio svoju Crkvu preko svojih pravih uenika rasprenih po itavoj zemlji8.
1 2 3 4 5

1224

1225

1226

1227

1228

*1221 *1222 *1223 *1224 *1225

8 7 8

Na nav. mj. (Nbg. 1, fol. 257r). Na nav. mj. (Nbg. 1, fol. 258r). Na nav. mj. (Nbg. 1, fol. 258v). Na nav. mj. (Nbg. 1, fol. 259r); usp. De ecclesia, pogl. 5 F G; 14 G (Th. 35-37 115). Responsio ad scripta Stephani Palecz (Nbg. 1, fol. 260r); usp. De ecclesia, pogl. 23 [slovo] 0 (Th. 236); Defensio auorumdam articulorum lohannis Wicleff (napisana god. 1412.) Nbg. 1, fol. 11 lr-117r; Responsio ad scripta Stanislai de Znojma (Nbg. 1, fol. 265v); ali time Hus izriito brani samo Wyclifove postavke iz Konstanza 4 1 3 1 5 1 6 1 8 3 2 33. * 1 2 2 6 Responsio ad scripta Stanislai de Znojma, pogl. 2 (Nbg. 1, fol 27 lrv). M 2 2 7 Na nav. m j , pogl. 5 (Nbg. 1, fol 277r). *1228 Na nav. m j , pogl. 5 (Nbg. 1, fol 277v); usp. De ecclesia, pogl. 15 A (Thomson 119).

288

29. Apostoli i vjerni Gospodnji sveenici marljivo su vodili Crkvu u onome to 1229 je potrebno za spasenje, prije nego lije uvedena papinska sluba; tako bi i radili sve 1 do sudnjeg dana, da nema pape, to je vrlo mogue . 30. Nema svjetovnog gospodara, nema prelata, nema biskupa, dok je u smrtnom 1230 2 grijehu[5p. *1165] .

1235: 15. sjednica, 6. srpnja 1415.: Dekret "Quilibet tyrannus"

Na poticaj burgundskog vojvode Ivana 23. studenog 1407. ubijen je vojvoda Ljudevit Orleanski. Jean Petit, profesor na sveuilitu u Parizu, 8. oujka 1408. godine sveano je branio taj zloin kao zakonito ubojstvo tiranina. Kadje nakon smrti Jeana Petita 1413. godine na vlast dola Orleanska stranka, parika je sinoda osudila 9 teza iz Petitovog djela lustificatio ducis Burgundiae. Budui da su Petitovi pristae prizvali na Rim, predmet je doao pred sabor u Konstanzu (MaC 28,757-760: tekst teza). Sabor je ponitio parike odluke te je donio ublaeni zakljuak. Nedostaje izriita potvrda od strane Martina V. Ipak osuda ubojstva tiranina nalazi se u konstituciji "Cura dominici gregis" Pavla V. od 24. sijenja 1615. (BullTau 12,296). Izd: MaC 27.765E-766A / COeD 3 4 3 2 8 . 1 9 / v.d. Hardt, 1151 nav. mj. 4,439sl.

Kriva postavka o ubojstvu tiranina "Dozvoljeno je i zasluno da bilo koji vazal ili podanik moe i mora ubiti sva- 1235 kog tiranina pa i pomou tajnih zasjeda, finog laskanja i umiljavanja, bez obzira na bilo kakvu poloenu zakletvu, ili na sklopljeni savez s njim, ne ekajui presudu ili nalog bilo kojeg suca" ... (Ta postavka) je kriva s obzirom na vjeru i moral, te nju (sabor) odbacuje i osuuje kao krivovjernu, sablanjivu i koja priprema put himbenosti, prijavarama, laima, izdajama i krivim zakletvama. tovie (sabor) izjavljuje, odluuje i definira da su krivovjernici svi koji to vrlo pogubno uenje tvrdoglavo zastupaju.

Nastavak sabora u KONSTANZU pod MARTINOM V. M A R T I N V.: 11. studenog 1417. - 20. veljae 1431.

1247-1279: Bula "Inter cunctas", 22. veljae 1418.

Ta bula upuena svim hijerarsima i inkvizitorima sadri 1. 45 lanaka Ivana Wyclifa, 2. 30 lanaka Jana Husa, 3. jedan upitnik za wyclifovce i husite koji se sa sljedeim rijeima prikljuuje na priResponsio ad scripta Stanislai de Znojma, pogl. 8 (Nbg. 1, fol. 283v); usp. De ecclesia, pogl. 15 A C D H ( T h . 119 121 127). *1230 De decimis Nbg. 1, fol. 128r), kod obrane 15. Wyclifove postavke u Konstanzu (* 1165); usp. Responsio adscritpa Stephani Palecz (Nbg. 1, fol. 256r). *1229

289

jasnji lanak: "Svatko pak tko je sumnjiv zbog prethodnih lanaka, ili bude uhvaen da ih tvrdi, treba biti ispitan na sljedei nain". Isti dekreti ponavljaju se zajedno s drugima (npr. s dekretom o priesti pod jednom prilikom) u buli Martina V. "In eminentis apostolicae" od 1. rujna 1425. (usp. MaC 27,1215-1220). \zd.: MaC 27,1211B-1213B / HaC 8,914A-916C / v.d. Hardt, uz * 1151 na nav. mj. 4,1527-1529 / BullTau 4,673a-675a / BullCocq 3/II,424a-425b.

Upitnik za wyclifovce i husite 1247 5. Isto, da li vjeruje, dri i tvrdi da svaki opi sabor, pa i u Konstanzu, predstavlj a sveopu Crkvu1. 6. Isto, da li vjeruje da ono stoje u prilog vjere i za spas dua odobrio, i to odobrava, sabor u Konstanzu, koji predstavlja opu Crkvu, trebaju odobravati i prihvaati svi Kristovi vjernici; a ono to je (sabor) osudio, i to osuuje, kao protivno vjeri i dobrim obiajima, to i oni moraju vjerovati i tvrditi kao osueno. 7. Isto, da li vjeruje, da su osude svetog sabora u Konstanzu (protiv) Ivana Wyclifa, Jana Husa i Jeronima Prakog, njihovih osoba, knjiga i dokumenata, izreene ispravno i pravedno, te da ih svaki katolik treba prihvatiti i vrsto tvrditi kao takve. 8. Isto, da li vjeruje, dri i tvrdi da su Ivan Wyclif iz Engleske, Jan Hus iz eke i Jeronim Praki bili krivovjernici te da ih treba nazivati i smatrati krivovjernicima, te da su njihove knjige i uenja bili pokvareni, zbog kojih i zbog ega su, kao i zbog svoje tvrdokornosti, od svetog sabora u Konstanzu osueni kao krivovjernici. 11. Isto, na poseban nain treba pitati kolovanog, da li vjeruje da je izneseno miljenje svetog sabora u Konstanzu, o gore opisanih etrdeset pet lanaka Ivana Wyclifa, te o trideset lanaka Ivana Husa, pravo i katoliko; to jest, da gore spomenutih etrdeset pet lanaka Ivana Wyclifa i trideset lanaka Jan Husa nisu katoliki.nego da su neki od njih oito krivovjerniki, neki krivi, drugi lakomisleni i zavodljivi, drugi pak vrijeaju pobone ui. 12. Isto, da li vjeruje i tvrdi, da ni u kom sluaju nije dozvoljeno zaklinjali se. 13. Isto, da li vjeruje, daje dozvoljeno zakleti se po zapovijedi suca o istinitosti reenoga, ili o bilo kom drugom prikladnom predmetu, takoer da se opravda od kleveta. 14. Isto, da li vjeruje daje smrtni grijeh svjesno poinjeno krivokletstvo, radi bilo kojeg razloga ili prilike, radi spaavanja vlastitog ili tueg tjelesnog ivota, pa i u korist vjere.
*1247 Usp. napomene o vrijednosti dekreta tog sabora: * 1151.

1248

1249

1250

1251

1252 1253

1254

290

15. Isto, da li vjeruje, da smrtno grijei onaj koji promiljeno prezire obred 1255 Crkve, obrede egzorcizma, katekizma i posveivanja krsne vode. 16. Isto, da li vjeruje da se poslije posveenja sveenika, u oltarskom sakramen- 1256 tu pod prilikama kruha i vina ne nalaze vie materijalni kruh i materijalno vino, nego da je u svemu isti Krist, koji je trpio na kriu i (koji) sjedi zdesna Ocu. 17. Isto, da li vjeruje i tvrdi, da nakon to sveenik uini posveenje samo pod 1257 prilikama kruha, pa i bez prilika vina, biva pravo Kristovo tijelo i krv i dua i botvo i itav Krist, isto tijelo apsolutno i pojedinano pod svakom od tih prilika. 18. Isto, da li vjeruje, da se treba pridravati obiaja prieivanja laikih osoba 1258 samo pod prilikama kruha, to je opa Crkva obdravala i sveti sabor u Konstanzu odobrio, da nije dozvoljeno odbacivati ga, niti ga mijenjati po elji bez crkvenog autoriteta. A da one koji bi tvrdokorno govorili suprotno reenom treba odbacivati i kazniti kao krivovjernike ili kao one koji su skloni krivovjerju. 19. Isto, da li vjeruje da smrtno grijei kranin koji prezire primanje sakrame- 1259 nata potvrde ili posljednjeg pomazanja ili slavljenja enidbe. 20. Isto, da li vjeruje kao nuno za spasenje, da se kranin osim skruenosti 1260 srca, kad ima dovoljno prikladnih sveenika, mora ispovjediti sveeniku a ne laiku ili laicima, kolikogod oni bili dobri ili poboni. 21. Isto, da li vjeruje da sveenik, u sluajevima za koje ima odobrenje, moe 1261 odrijeiti od grijeha skruenog grjenika koji se ispovjedio i naloiti mu pokoru. 22. Isto, da li vjeruje da lo sveenik, uz pravilnu materiju i formu i s nakanom 1262 initi ono to ini Crkva, uistinu slavi (misu), uistinu odrjeuje, uistinu krsti, uistinu podjeljuje ostale sakramente. 23. Isto, da li vjeruje daje blaeni Petar bio Kristov namjesnik koji je imao na 1263 zemlji ovlasti vezati i razrjeivati. 24. Isto, da li vjeruje da papa koji je u neko vrijeme bio kanonski izabran, nakon 1264 objavljivanja njegovog imena, postaje nasljednikom blaenog Petra, te da ima najviu vlast u Bojoj crkvi. 25. Isto, da li vjeruje da je jurisdikcijska vlast pape, nadbiskupa i biskupa u raz- 1265 rjeivanju i vezivanju vea od vlasti jednostavnog sveenika, makar on imao i brigu za due. 26. Isto, da li vjeruje da papa moe svim zaista skruenim kranima koji se 1266 ispovijede, iz pobonog i pravednog razloga podijeliti oproste za oprotenje grijeha, naroito onima koji pohode sveta mjesta i (tako) im pruiti svoju ruku pomonicu. 291

1267 1268 1269

27.1 da li vjeruje, da oni koji po takvom odobrenju pohode odreene crkve, uz pruenu im ruku pomonicu, mogu stei takve oproste. 28. Isto, da li vjeruje da pojedini biskupi mogu podijeliti takve oproste svojim podreenima, u skladu s ogranienjima svetih kanona. 29. Isto, da li vjeruje i tvrdi da kranski vjernici smiju tovati relikvije i slike svetaca. 30. Isto, da li vjeruje da su sveti oci zakonito i razumno uveli redove odobrene od Crkve. 31. Isto, da li vjeruje da papa, nakon to je u neko vrijeme objavio vlastito ime pape, ili drugi prelat, ili njihovi zamjenici, mogu svog crkvenog ili svjetovnog podlonika zbog neposlunosti ili tvrdokornosti izopiti (iz Crkve), tako da takvog treba smatrati za izopenog. 32. Isto, da li vjeruje da prelati, ili njihovi zamjenici u duhovnim stvarima, imaju ovlast oteati i ponovno oteati (kaznu), izrei prokletstvo i prizvati svjetovnu vlast, ako bude rasla nesposlunost ili tvrdokornost izopenih ; te da se podlonici moraju pokoravati tim kaznama. 33. Isto, da li vjeruje da papa ili drugi prelati i njihovi zamjenici u duhovnim stvarima imaju ovlast izopiti neposlune i tvrdokorne sveenike i laike, te ih suspendirati iz slube, zaklade, od ulaska u crkvu i podjeljivanja crkvenih sakramenata. 34. Isto, da li vjeruje da crkvene osobe smiju bez grijeha posjedovati imanja ovoga svijeta i vremenita dobra. 35. Isto, da li vjeruje da laicima nije doputeno temeljem vlasti koju imaju oduzeti vremenita dobra od njih (crkvenih osoba). tovie, da one koji crkvena dobra budu tako oduzimali, otimali i napadali, treba kazniti kao svetogrdnike, pa makar one crkvene osobe koja posjeduju ta dobra ivjele zlo. 36. Isto, da li vjeruje da takvo oduzimanje i napadanje, uinjeno proizvoljno ili nasilno, ili naneseno bilo kojem sveeniku, pa i onom koji ivi zlo, znai svetogre. 37. Isto, da li vjeruje da laici obaju spolova, to jest mukarci i ene, mogu slobodno propovijedati rije Boju. 38. Isto, da li vjeruje da pojedini sveenici, ako i nisu poslani, smiju slobodno propovijedati rije Boju, gdjegod, kadgod i kome god im se bude svidjelo. 39. Isto, da li vjeruje da sve smrtne grijehe, posebno javne, treba javno kanjavati i iskorjenjivati. 292

1270 1271

1272

1273

1274 1275

1276 1277 1278 1279

1290: Bula "Gerentes ad vos" opatu cistercitskog samostana u Saskoj, 16. studenog 1427.
Original bule nalazi se u Dresdenu (Dravni arhiv Saske, br. 6043), prijepis u Vatikanskom arhivu, Registrum Latinum 271 fol. 203r. U toj buli radi se o osiguranoj pravnoj povlastici slinoj onoj u dokumentima *1145-1146 i *1435. Izd.: K.A.Fink, Zur Spendungder hoheren Weihen durch denPriester, u: ZSavStKan 63 (Kan. Abt.32; 1949) 506-508 / ponovljeno u: NvRTh 76 (1954) 366.

Ovlast reenja za sveenike u prezbitera Gajei prema vama i vaem samostanu osjeaj oinske ljubavi, rado nastojimo 1290 oko vaih prednosti i lako dajemo suglasnost vaim molbama, posebno pak to se tie vaih ovlasti. Odatle dolazi da mi elimo vas i sam samostan obdariti povlasticom milosti i asti, te tebi, sine opate, apostolskom vlau i temeljem ovog (pisma) podjeljujemo dozvolu a takoer i ovlatenje, koliko god puta bude to prikladno u (sljedeih) pet godina, da moe ponovno posvetiti crkve koje spadaju u tvoju, ili tvoga samostana, zakladu ili darivanje ili naslov, ili po bilo kojoj drugoj opoj ili posebnoj osnovi, lanove spomenutog samostana koji se nalazi u dresdenskoj biskupiji i njihova groblja koja su bila oskrvnjena krvlju ili sjemenom, te da moe redovnicima tog samostana, kao i osobama tebi podlonima kao opatu, p o d j e l j i v a t i s v e pa i s v e t e r e d o v e , a da (ti) za to nije potrebna dozvola mjesnog biskupa, usprkos bilo kakvim suprotnim apostolskim konstitucijama i uredbama.

EUGEN IV.: 3. oujka 1431. - 23. veljae 1447.

F I R E N T I N S K I S A B O R (17. opi): 26. veljae 1439. - kolovoza (?) 1445.

Sabor odran u Firenzi, zajedno sa saborima u Baselu i Ferrari koje je on nastavio, raunaju se kao 17. opi sabor. Sabor u Baselu bio je otvoren 23. srpnja 1431.; Eugen IV. g a j e ve 18. prosinca 1431. bulom "Quoniam alto" preselio u Bolognu. Saborski oci koji su veim dijelom ostali u Baselu, posumnjali su u spremnost pape na reforme, te su na 2. sjednici 15. veljae 1432. ponovili dekret iz Konstanza "Frequens" o vlasti sabora nad papom (usp. *1151 0 0 ). Zbog otpora crkvenih knezova okupljenih u Baselu, Eugen IV. je bulom "Dudum sacrum" od 15. prosinca 1433. opozvao svoje dekrete protiv sabora u Baselu, te je priznao njegovu pravovaljanost (MaC 29.78C-79D). Dosljedno, prvih je 25 sjednica tog sabora imalo ope znaenje. U sporu oko pitanja na kojem se mjestu treba pregovarati s grcima o ponovnom sjedinjenju, Eugen IV. je 18. rujna 1437. konsitucijom "Doctoris gentium" (izd. G. Hofmann, Epistolaepontificiae ad Concilium Florentinum spectantes [v.dolje], br. 88), premjestio sabor u Ferraru. No veina je saborskih otaca nastavila sabor u Baselu do 1448. godine. Oni su 24. lipnja 1439. svrgli Eugena I V , te su 5. studenog 1439. za vrhovnog poglavara Crkve izabrali Amadeusa VIII. Savojskog. Raskol je nastao izborom protupape.

293

Saborje zasjedao u Ferrari od 8. sijenja 1438. Nakon 16 sjednica premjeten je u Firenzu, gdje je 26. veljae 1439. dolo do 1. ope sjednice. Nakon tekih rasprava 28. lipnja 1439. godine donesen je dekret o sjedinjenju s grcima, koji je potpisan 5. srpnja a dan kasnije je objavljen. 2 2 . studenog 1439. uslijedilo j e sjedinjenje s Armencima. Dekret o jakobitima (bula stalno govori o j a k o b i M c i m a ) koji je potvrdio sjedinjenje s Koptima, izdanje 4. veljae 1442. Saborje 26. travnja 1443. premjeten u Rim na Lateran gdje je u dvije sjednice (30. rujna 1444. i 7. kolovoza 1445.) zakljuio sjedinjenje s drugim Istonjacima: Sirijcima, Mezopotamcima, Kaldejcima i s Maronitima s Cipra.

1300-1308: Bula o sjedinjenju s grcima "Laetentur caeli", 6. srpnja 1439.

Dekret o Grcima ponovljen je s dodacima, odn. tumaenjima, Benedikta XIV. za Italo-Grke u konstituciji "Etsi pastoralis" od 26. svibnja 1742 ( 1). Izd.: G. Hofmann, Concilium Florentinum: Documenta et scriptores, serija A, sv. 1: Epistolae pontificiae ad Concilium Florentinum spectantes II (Rim 1944) 71-73 (br. 176) / G. Hofmann, Documenta Concilii Florentini de unione Orientalium: I. De unione Graecorum (TD ser. theol. 18; Rim 1935) 14-17 / MaC 31A, 1030D-1034A, usp. 31B, 1696D-1698A / HaC 9.422B-423B; usp. 9.986B-987B / BullTau 5,4 lab / BullCocq 3/III,25b-26b / C O e D 3 5 2 6 3 I - 5 2 8 4 2 .

Dekret za Grke 1300 [O i z l a s k u D u h a S v e t o g a . ] Dakle, u ime Svetog Trojstva, Oca i Sina i Duha Svetoga, definiramo uz potvrdu ovog svetog Firentinskog sabora, kako bi ovu vjersku istinu vjerovali i prihvatili svi krani, i kako bi tako svi ispovijedali daje Duh Sveti od vijeka od Oca i Sina, te da svoju bit i svoj bitak ima zajedno od Oca i Sina, te da od obojice od vijeka proizlazi jedinim dahom kao od jednog poela [usp. Concilium Lugdunense II: *850]; izjavljujemo da ono to sveti uitelji i oci kau, da Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina, tei takvom razumijevanju, kako bi se njime oznailo, daje Sin prema Grcima uzrok, a prema Latinima poelo bivstvovanja Duha Svetoga, kao i Otac. Budui daje sam Otac raajui dao svom jedinoroenom Sinu sve stoje Oevo, osim da bude Otac, pa i to da Duh Sveti proizlazi od Sina, sam Sin ima od vijeka od Oca, od kojeg je roen takoer od vijeka. Osim toga radi iznoenja istine definiramo tumaenje onih rijei "Filioque", da su one svojevremeno, zbog velike potrebe, na dozvoljen nain i razumno bile dodane obrascu vjerovanja. Isto, da se tij elo Kristovo uistinu dogaa bilo u beskvasnom bilo u kvasnom peninom kruhu; sveenici moraju slaviti to Gospodnje tijelo na jedan od naina, svaki naime prema obiaju svoje Crkve, bilo zapadne bilo istone. [O s u d b i n i u m r l i h . ] Isto, ako su pokajnici umrli u Bojoj ljubavi prije nego li su dostojnim plodovima pokore zadovoljili za grijehe poinjene (djelatno) ili 294

1301

1302

1303

1304

propustom, njihove e se due poslije smrti istiti kaznama istilita; kako bi im se olakale te kazne koriste im zazivi ivih vjernika, to jest misne rtve, molitve i milostinja i drugi ini pobonosti koje vjernici obiavaju initi za druge vjernike, prema uredbama Crkve. Due onih koji poslije primljenog krtenja nisu poinili ba nikakvu ljagu grije- 1305 ha, kao i one koje su oiene poslije uinjene ljage grijehe, bilo u svojim tijelima, bilo da su ve napustile tijelo, kao stoje to gore reeno, bivaju odmah primljene u nebo te jasno gledaju samoga Boga kao to jest, trojstvenog ijednog, ipakprem razliitosti zasluga, jedan savrenije od drugog. Due pak onih koji umru u uinjenom smrtnom grijehu, ili samo u izvornom, 1306 odmah odlaze u pakao, ali e ipak biti kanjene razliitim kaznama [usp. *856-858\. [ P o r e d a k p a t r i j a r i j s k i h s j e d i t a ; p r i m a t R i m a . ] I s t o d e f i n i - 1307 ramo, da sveta Apostolska Stolica i rimski prvosveenik imaju primat na itavom svijetu, te da je isti rimski prvosveenik nasljednik blaenog Petra, prvaka apostola, i pravi Kristov zamjenik, glava itave Crkve te otac i uitelj svih krana; te da je Gospodin na Isus Krist, istom blaenom Petru predao puninu vlasti da pase, vodi u upravlja itavu Crkvu, kao to je to uostalom sadrano u dokumentima opih sabora i u svetim kanonima. Osim toga, obnavljajui poredak sadran u kanonima drugih asnih patrijarha, 1308 (izjavljujemo) daje carigradski patrijarh drugi poslije najsvetijeg rimskog prvosveenika, trei je aleksandrijski, etvrti pak antiohijski, a peti jeruzalemski, naime tako da sve njihove povlastice i prava ostaju neokrnjena.

1309: Dekret "Moyses vir Dei" protiv sabora u Baselu, 4. rujna 1439.
Kad su saborski oci, koji su ostali u Baselu nakon premjetanja sabora u Ferraru, uvidjeli da papa Eugen IV. nije promijenio svoj stav, na 3 3 . sjednici od 16. svibnja 1439. izglasali su tri postavke o vlasti opih sabora nad papom (MaC 29.178B-179B / Ivan de Segovia, dolje na nav. m j , XTV 37, str. 278), te su na sljedeoj sjednici od 24. lipnja 1439. svrgnuli papu (MaC 29,179C-181B/Ivan de Segovia, dolje na nav. mj. XV 15, str. 325-327). Na to je Eugen IV odgovorio tim dekretom. Izd.: G. Hofmann, Concilium Florentinum ... (usp. *1300) l/H, 104,.,, 105 3 1 _ 3 8 / MaC 31b, 1718D-1719A 1720BC /HaC 9,1006E-1007A 1008BC / Ivan de Segovia, Historia gestorum genera/w5vnod , ifiasi7i'ejw(CanciliumBasileense: Scriptores 3/1 [Be 1 8 8 6 ] X V , 2 7 , s t r . 3 8 4 - 3 8 6 / C O e D 3 532]_i2 5 3 3 33.42-

Ovisnost opeg sabora o papi [Sinodalni oci sabora u Baselu] ... su iznijeli tri postavke, koje nazivaju vjer- 1309 skim istinama, kojima kao da nas i sve knezove i prelate i sve vjernike privrene 295

Apostolskoj stolici pretvaraju u krivovjernike, a njihov je sadraj izraen u ovim rijeima: " Istina je katolike vjere, postavka o vlasti opeg sabora, koji predstavlja itavu Crkvu, nad papom i bilo kim drugim, koju su proglasili opi sabori u Konstanzu i Baselu. Katolika je istina postavka da papa ne moe zaista zakonito sazvani opi sabor, koji predstavlja itavu Crkvu, temeljem reenog u gornjoj postavci, ni na koji nain nekim autoritetom, bez njegove (saborske) suglasnosti, raspustiti ili prebaciti u drugo vrijeme, ili prenijeti iz (jednog) mjesta u mjesto. Treba smatrati krivo vjernikom onoga tko bi se tvrdoglavo protivio gore spomenutim istinama." [Pobijanje:]... uz odobrenje samog sabora osuujemo i odbacujemo i proglaavamo te gore opisane postavke osuenima i odbaenima, prema njihovom krivom baselskom shvaanju, koje (oni) pokazuju djelom, kao protivne zdravom smislu svetog Pisma i svetih otaca i samog sabora u Konstanzu; isto tako (osuujemo...) gore iznijetu izjavu, ili odluku o svrgnuu sa svim to iz nje slijedi ili to bi ubudue moglo slijediti, kao bezbonu, sablanjivu i kao onu koja vodi u oiti raskol Boje Crkve, svakog crkvenog poretka i koja tei prema zbrci kranske vladavine.

1310-1328: Bula o sjedinjenju s Armencima "ExultateDeo", 22. studenog 1439.

Osim nie navedenih starih vjerskih dokumenata ova bula sadri pouku o sakramentima; kod toga se veim dijelom radi o izvodima iz Tome Akvinskog, De articulis fidei et Ecclesiae sacramentis (P. Mandonnet, Sancti Thomae Aquinatis Opuscula omnia 3 [Pari 1927] 1 1 - 1 8 / Parmsko izd. 16 [ 1865] 119-122). D u g o je vremena bila sporna valjanost ove pouke, posebno zbog njezine izjave, daje predaja instrumenata materija sakramenta svetog reda (usp. * 1326), dok povijesne injenice govore daje do 9. stoljea, kako u Zapadnoj tako i u Istonoj Crkvi bilo uobiajeno samo polaganje ruku. To je za neke Istonjake vrijedilo kao neprikosnoveno za sva vremena, kao to su to prihvaali i neki pape; usp. npr. Klement V I I I , instrukcija "Presbyterigraeci", 31. kolovoza 1595. (BullTau 10,213); Urban V I I I , breve "Universalis Ecclesiae", 23. studenog 1624. (BullLux 4,172ab); Benedikt X I V , konstitucija "Etsipastoralis", 26. svibnja 1742. (BullLux 16,98b-100b); Leon X I I I , bula "Orientalium dignitas", 30. studenog 1894. (AAS 27 [1894/95] 257-264). Pijo XII. je u konstituciji "Sacramentum ordinis" od 30. studenog 1947. (*3857-3861) potvrdio, a da se nije uputao u povijesna razmimoilaenja, daje polaganje ruku jedina nuna materija za valjanost sveenikog posveenja. Izd: G. Hofmann, Concilium Florentinum... (usp. *1300) l/II, 128-131 134 (br. 2 2 4 ) / n a nav. mj. Documenta ... (usp. *1300): II. De unione Armeniorum... (TD ser. theol. 19; Rim 1935) 30-42 / A. Balgy, Historia doctrinae catholicae inter Armenios unionisgue eorum cum Ecclesia Romana in Concilio Florentino (Be 1878) 110-117 124 (armenski tekst na nav. mj. 132-155) / MaC 31A.1054B-1060C / HaC 9.437D-442B / BullTau 5,48a-51b / BullCocq 3/III, 30b-33a / C O e D 3 540-555.

Dekret za Armence
[Navode se: 1. carigradsko vjerovanje s unesenim "Filioque" (* 150); 2. Definicija kalcedonskog sabora o dvije naravi u Kristu (*301-303); 3. Definicja 3. carigradskog sabora o dvije Kristove volje (*557sl); 4. Dekret o autoritetu kalcedonskog sabora i Leona Velikog.]

296

Peto, istinu o crkvenim s a k r a m e n t i m a saimamo u ovu vrlo kratku formu- 1310 lu za lake shvaanje samih Armenaca, kako sadanjih tako i buduih. Ima sedam sakramenata Novog zakona: to jest, krtenje, potvrda, euharistija, pokora, bolesniko pomazanje, red i enidba, koji se uvelike razlikuju od sakramenata Starog zakona. Ovi naime nisu uzrokovali milost, nego su naznaavali da e se ona davati samo po Kristovom trpljenju; oni pak nai (sakramenti) sadre milost i daju je onima koji ih dostojno primaju. Prvih pet od njih upravljeni su na duhovno usavravanje svakog ovjeka u sa- 1311 mom sebi, dok su posljednja dva upravljena na upravljanje i poveavanje itave Crkve. Po krtenju se naime dohovno raamo; po potvrdi nam se poveava milost i vrstoa u vjeri; ponovno roeni i okrijepljeni haranimo se boanskom hranom euharistije. Ako smo po grijehu zadobili bolest due, po pokori se duhovno lijeimo: a po posljednjem pomazanju (se lijeimo) duhovno i tjelesno, kako je (vie) na korist due; po sveenikom redu se upravlja Crkvom i duhovno poveava, a po enidbi se tjelesno poveava. Svi ovi sakramenti sadre tri (elementa), naime predmete kao materiju, rijei 1312 kao formu i osobu podjeljitelja sakramenta s nakanom da ini ono to ini Crkva; ako neto od toga nedostaje nema sakramenta. Meu tim sakramenti su tri (sakramenta) koja utiskuju u duu neizbrisivi biljeg, 1313 to jest neki duhovni znak, koji ih razlikuje od drugih. Zbog toga se oni ne ponavljaju kod iste osobe. Ostala pak etiri (sakramenta) ne utiskuju biljeg, te dozvoljavaju ponavljanje. Prvo mjesto meu svim sakramentima ima sveto k r t e n j e, i ono znai vrata 1314 duhovnog ivota; po njemu naime (krtenici) postaju udovi Kristovi i pripadnici tijela Crkve. I budui daje po prvom ovjeku smrt ula u sve [usp. Rim 5,12], ne moemo ui u kraljevstvo nebesko, osim ako budemo ponovno roeni iz vode i Duha, kao to kae Istina [usp. Iv 3,5]. M a t e r i j a ovog sakramenta je prava i prirodna voda; nije vano je li ona hladna ili topla. F o r m a pak je: "Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Ne nijeemo pak, da se pravo krtenje podjeljuje i ovim rijeima: "Taj se Kristov sluga krsti u ime Oca i Sina i Duha Svetoga", ili "Mojim rukama neka taj bude krten u ime Oca i Sina i Duha Svetoga"; budui daje sveto Trojstvo glavni uzrok iz kojeg krtenje ima snagu, a instrumentalni uzrok je podjelitelj koji sakrament podjeljuje izvana, ako se izvri in koji izvodi sam podjelitelj, sakrament se zbiva zazivom svetog Trojstva. P o d j e l j i t e l j tog sakramenta je sveenik koji ima pravo krstiti po (svojoj) 1315 slubi. U sluaju pak potrebe krstiti moe ne samo sveenik ili akon, nego takoer i laik i ena, tovie krstiti moe i poganin i nevjernik, dok obdrava formu Crkve i kani raditi ono to radi Crkva. 297

1316

U i n a k tog sakramenta je opratanje svakog grijeha, izvornog i uinjenog, kao i svih kazni koje se zasluuju samim grijehom. Zbog toga krtenicima ne treba nalagati nikakvu zadovoljtinu za prole grijehe, nego ako umru prije nego li poine neki grijeh, odmah odlaze u nebesko kraljevstvo i (postiu) gledanje Boga. Drugi sakrament je p o t v r d a ; njezina m a t e r i j a je krizma uinjena iz ulja, koje oznaava sjaj savjesti i balzama, koji oznaava dobar glas, posveena od biskupa. F o r m a pak je: "Oznaavam te znakom kria i potvrujem te krizmom spasenja u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Redoviti p o d j e 1 j i t e 1 j je biskup. Premda ostala pomazanja moe initi obini sveenik, ovo treba izvesti samo biskup, jer se samo o apostolima, koje zamjenjuju biskupi, ita da su polaganjem ruku podjeljivali Duha Svetoga, kao to nam to daje na znanje itanje Djela Apostolskih. (Ona) govore: "Kad su apostoli u Jeruzalemu uli daje Samarij a prigrlila rije Boju, poslae k njima Petra i Ivana. Oni sioe i pomolie se za njih da bi primili Duha Svetoga. Jer jo ni na koga od njih ne bijae siao; bijahu samo krteni u ime Gospodina Isusa Krista. Tada polaganu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga" [Dj 8,14-17]. Umjesto tog polaganja ruku u Crkvi se podjeljuje potvrda. Ipak se ita daje nekada, po odobrenju Apostolske Stolice, zbog razumnog i hitnog sluaja, obian sveenik podjeljivao ovaj sakrament potvrde, (pamazujui) krizmom koju je posvetio biskup. U i n a k pak tog sakramenta je, da se u njemu daje Duh Sveti za ojaanje, kao stoje dan apostolima na Duhove, kako bi naime kranin odvano ispovijedao Kristovo ime. Zbog toga se krizmanik pomazuje na elu, gdje je sjedite straha, kako se ne bi stidio ispovijedati Kristovo ime, posebno pak njegov kri, koji je prema Apostolu, idovima sablazan a poganima ludost [usp. 1 Kor 1,23]; zbog toga se i oznaava znakom kria. Trei je sakrament e u h a r i s t i j e , ija je m a t e r i j a penini kruh i vino od loze, kojem prije posveenja treba dodati vrlo malo vode. Voda se mijea stoga, jer se vjeruje prema svjedoanstvu svetih otaca i uitelja Crkve, ranije iznijetog u raspravi, daje sam Gospodin ustanovio ovaj sakrament vinom pomijeanim s vodom. Zatim, to je pogodno i kao predstavljanje Gospodinove muke. Blaeni papa Aleksandar1, peti [nasljednik] od blaenog Petra: "U sakramentu prinosa, koji se Gospodinu prikazuju kod slavljenja mise, kao rtva se prinose samo kruh i vino pomijeano s vodom. U Gospodinovom kaleu ne smiju se prinositi samo vino niti samo voda, nego oboje pomijeano, jer je oboje, to jest krv i voda, potekla iz Kristovog boka, kako se ita [usp. Iv 19,34]".
1

1317

1318

1319

1320

*1320 Pseudo-Aleksandar I, Pismo svim pravovjernima, pogl. 9, kod Gracijana, Decretum, p. III, dist.2, c. 1 (Frdb 1,1314), iz Pseudo-Izidora (P. Hinschius, Decretales Pseudo Isidorianae... [Leipzig 1863] 99).

298

Zatim takoer, to je pogodno i oznaavanje uinka tog sakramenta, a taj je sjedinjenje kranskog naroda s Kristom. Voda naime oznaava narod, prema Apoka1 lipsi: Mnoge vode, mnogi narodi [usp. Otk 17,15]. I papa Julije , drugi [nasljednik] poslije blaenog Silvestra, kae: "Prema propisima kanona Gospodinov kale se mora prinositi s vinom pomijeanim s vodom, jer vidimo da se pod vodom podrazumijeva narod, a u vinu se pokazuje Kristova krv. Dakle, kad se u kaleu mijeaju vino i voda, Kristu se pridruuje narod, vjerni se puk spaja i pridruuje onome u koga vjeruje." Budui dakle da su kako sveta Rimska crkva, pouena od preblaenih apostola Petra i Pavla, tako i ostale Latinske i Grke crkve, u kojima su svijetlila svjetla svake svetosti i nauka, to obdravale od poetka nastajanja Crkve, a obdravaju i dalje, ini se vrlo nepodobnim da se bilo koja pokrajina razlikuje od te sveope i razumne prakse. Stoga smo odluili da se i Armenci prilagode svekolikom kranskom svijetu, te da njihovi sveenici kod prikazivanja kalea vinu pridodaju malo vode, kao to je reeno. F o r m a togsakramentasurijeiSpasiteljeve,kojimajeonustanoviotaj sakra- 1321 ment; sveenik naime govorei u Kristovo ime slavi taj sakrament. Naime, snagom njegovih rijei supstancija kruha pretvara se u tijelo Kristovo a supstancija vina u krv (Kristovu), ipak tako da se itav Krist nalazi pod prilikama kruha i itav pod prilikama vina. U bilo kojem dijelu posveene hostije i posveenog vina, kad se oni odijele, nalazi se itav Krist. U i n a k tog sakramenta, koji on proizvodi u dui onoga tko ga dostojno pri- 1322 ma, jest sjedinjenje ovjeka s Kristom. I budui da se po milosti ovjek utjelovljuje u Krista i spaja se s njegovim udovima, iz toga slijedi da se tim sakramentom uveava milost onima koji ga dostojno primaju; svaki uinak koji materijalna hrana i pie ine za tjelesni ivot, podravajui ga, uveavajui, lijeei i razveseljavajui, to proizvodi i taj sakrament za duhovni ivot, u kojem, kao to kae papa Urban [IV] [ *846] obnavljamo blagi spomen na naeg Spasitelja, udaljujemo se od zla, uvrujemo u dobru i napredujemo prema uveanju kreposti i milosti. etvrti sakrament je p o k o r a , iji su kao m a t e r i j a ini pokornika koji se 1323 dijele u tri dijela. Prvi od njih je skruenost srca: na koji spada da mu je ao zbog uinjenog grijeha s odlukom da ubudue nee grijeiti. Drugi dio je ispovijed rijeima: na koji spada da grjenik u potpunosti ispovijedi svom sveeniku sve grijehe kojih se sjeti. Trei dio je zadovoljtina za grijehe, prema sudu sveenika; a ona se uglavnom provodi molitvom, postom i milostinjom. F o r m a tog sakramenta su rijei odrjeenja koje izgovara sveenik kad kae: "Ja te odrjeujem". P o d j e 1 j i t e 1 j tog sakramenta je sveenik koji ima ovlast od* 1 3 2 0 Pseudo-Julije I, Pismo egipatskim biskupima, kod Gracijana, Decretum, p. III, dist.2, c. 7 (Frdb 1,1316); usp. 4. sinoda iz Brage god. 6 7 5 , pogl. 2 (MaC 11,155E).

299

rjeivati ili redovnu ili po udjeljivanju od pretpostavljenog. U i n a k tog sakramenta je odrjeenje od grijeha. 1324 Peti sakrament je p o s l j e d n j e p o m a z a n j e , ija je m a t e r i j a maslinovo ulje koje je posvetio biskup. Ovaj se sakrament ne smije podjeljivati osim bolesniku za kojeg se boji da e umrijeti; njega treba pomazati po ovim mjestima: po oima zbog gledanja, po uimao zbog sluanja, po nosnicama zbog mirisanja, po ustima zbog jela ili govora, po rukama zbog dodira, po nogama zbog hodanja, po slabinama zbog uitka koji se u njima budi. F o r m a tog sakramenta je ova: "Po ovom svetom pomazanju i po svom preblagom milosru, oprostio ti Gospodin togod si sagrijeio gledanjem" i slino za druge udove. 1325 P o d j e 1 j i t e 1 j tog sakramentaje sveenik. U i n a k pak je ozdravljenje duha, a i samog tijela ukoliko je to korisno za duu. O tom sakramentu kae blaeni Jakov: "Boluje li tko meu vama? Neka dozove starjeine Crkve! Oni neka mole nad njim maui ga uljem u ime Gospodnje pa e molitva vjere spasiti nemonika; Gospodin e ga podii, i ako je sagrijeio, oprostit e mu se" [Jk 5,14sT]. esti je sakrament svetog r e d a , ija je m a t e r i j a ono ijim se predavanjem podjeljuje sveti red, kao to se prezbiterat podjeljuje predavanjem kalea s vinom te plitice s kruhom; akonat pak predavanjem knjige Evanelja; subakonat pak predavanjem praznog kalea na kojem je prazna plitica; slino i o drugim (redovima) predavanjem stvari koje spadaju na njihovu slubu. F o r m a sveenitva jest: "Primi ovlast prinoenja rtve u Crkvi za ive i mrtve, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga". I tako o drugim oblicima svetog reda, kao to se to opirno nalazi u Rimskom Pontifikalu. Redoviti p o d j e 1 j i t e 1 j tog sakramentaje biskup. U i n a k je poveanje milosti, kako bi bio prikladan Kristov slubenik. 1327 Sedmi je sakrament e n i b e, a on je znak sjedinjenja Krista i Crkve, prema Apostolu koji kae: "Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu" [Ef 5,32]. U i n k o v i t i u z r o k enidbe redovito je meusobno pristajanje izraeno rijeima prisutnih. Oznaava se t r o s t r u k o d o b r o enidbe. Prvo su djeca koju treba primiti i odgajati za tovanje Boga. Drugo je vjernost koju jedan suprunik treba uvati drugom. Tree je nerazrjeivost enidbe, zbog toga to oznaava nedjeljivo sjedinjenje Krista i Crkve. Premda je zbog bludnitva dozvoljeno odvajanje od zajednikog ivota, ali nije dozvoljeno sklopiti drugu enidbu, jer je zakonito sklopljena enidbena veza trajna. [Slijede: 6. Ispovijest Pseudo-Atanazija (*75-76); 7. Dekret o sjedinjenju s Grcima (* 1300-1308); 8. Dekret o tome da odreene blagdane treba slaviti zajedno s Rimskom crkvom; napokon je sve zavreno rijeima:] 300

1326

Nakon to je sve ovo izneseno, spomenuti armenski govornici, u svoje ime i u 1328 ime patrijarha svih Armenaca, sa svom pobonou prihvaaju, primaju i usvajaju ovaj spasonosni saborski dekret sa svim njegovim poglavljima, izjavama, definicijama, predajama, zapovijedima i odredbama, kao i sav nauk opisan u njemu, te sve to dri i ui sveta Apostolska stolica i Rimska crkva. Oni isto tako pobono prihvaaju one uitelje i svete oce, koje je odobrila Rimska crkva. Koje god osobe i togod je ista Rimska crkva odbacila i osudila i oni smatraju za odbaeno i osueno.

1330-1353: Bula o sjedinjenju s Koprima i Etiopljanima "Cantate Domino", 4. veljae (1441. prema firentinskom raunanju godina)
Izd.: G. Hofamnn, Concilium Florentinum... (usp. * 1300) l/III (Rim 1944) 47-51 62 (br. 258) / na nav. mj. Documenta... (usp. * 1300) III. De unione Coptorum, Syrorum, Chaldaeorum, Maronitarumaue Cypri ( T D ser. theol. 2 2 ; Rim 1951 2 ) 32-38 40 / MaC 31B.1735D-1741E / HaC 9.1023A-1028D / BullTau 5,59b-64b / BullCocq 3/ffl, 37bsl / C O e D 3 5 7 0 2 0 - 5 8 2 7 .

Dekret

o jakobitima

Presveta Rimska crkva, utemeljena rijeju naeg Gospodina i Spasitelja, vrsto 1330 vjeruje, ispovijeda i propovijeda jednog, pravog svemogueg B o g a , nepromjenjivog i vjenog, Oca i Sina i Duha Svetoga, j e d n o g u b i t i , trojstvenog u o s o b a m a : Oca neroenog, Sina roenog od Oca, Duha Svetoga koji proizlazi od Oca i Sina. Oca koji nije Sin niti Duh Sveti; Sina koji nije Otac niti Duh Sveti; Duha Svetog koji nije Otac niti Sin; nego Otac je samo Otac, Sinje samo Sin, Duh Sveti je samo Duh Sveti. Samo Otac iz svoje supstancije raa Sina, samo je Sin roen od samog Oca, samo Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina zajedno. Te tri osobe su jedan B o g a ne tri boga: jer ta trojica (imaju) jednu supstanciju, jednu bit, jednu narav, jedno botvo, jednu neizmjersnost i vjenost, sve je jedno gdje nema suprotnosti odnosa 1 . "Zbog tog jedinstva Otac je itav u Sinu, itav u Duhu Svetom; Sinje itav u 1331 Ocu, itav u Duhu Svetom: Duh Sveti je itav u Ocu, itav u Sinu. Niti jedan drugom ne prethodi niti vjenou, niti odskae veliinom, niti nadilazi vlau. Naime, vjeno i bez poetka je da Sin postoji od Oca; vjeno i bez poetka je da Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina" 2 . togod ima Otac nema od drugog nego od sebe, te je on poelo bez poela. togod Sin jest ili ima, ima od Oca, te je on poelo od poela. togod
1

*1330

Ta osnovna naela trojstvene teologije po prvi put je formulirao Anzelno Kantorberijski, De processione Spiritus Sancti 1 (F.S. Schmitt, Sancti Anselmi Cantuariensis Opera Omnia 2 [Edinburg 1946] 1 8 0 2 4 - 1 8 1 4 1 8 1 M ) , = pogl. 2 (PL 158.288C). *1331 Usp. Fulgencije Ruspijski, De fide seu regula fidei ad Petrum 1, br. 4 (J.Fraipont: CpCh91A [1968] 714 / PL 65.674AB).

301

Duh Sveti jest ili ima , ima od Oca i Sina zajedno. Ali, Otac i Sin nisu dva poela, kao to niti Otac i Sin i Duh Sveti nisu tri poela stvorenja, nego jedno poelo. 1332 Sve dakle, koji drugaije ili suprotno misle, osuuje, odbacuje, kanjava anatemom i proglaava ih odijeljenima od Kristovog tijela, a ono je Crkva. Tako osuuje Sabelija koji mijea osobe i potpuno ponitava stvarnu rezliku meu njima. Osuuje arijance, eunomijance i makedonce koji kau daje samo Otac pravi Bog, a Sina i Duha Svetoga smjetaju u red stvorenja. Osuuje i sve druge, koji u Trojstvo unose stupnjeve ili nejednakost. Najvre vjeruje, ispovijeda i propovijeda, da je jedan pravi Bog, Otac i Sin i Duh Sveti, s t v o r i t e l j svega vidljivoga i nevidljivoga, koji je, kada je htio, u svojoj dobroti sazdao sva stvorenja, kako duhovna tako i tjelesna, i to dobra, jer ih je sazdalo najvee dobro, ali promjenjiva, jer su su sazdana od nieg; i tvrdi da u naravi nema nita zlog, jer je svaka narav dobra, ukoliko je narav. Ispovijeda daje jedan i i s t i B o g zaetnik S t a r o g i N o v o g z a v j e t a , to jest zakona i proroka i evanelja, jer su (pisci) obaju svetih Zavjeta govorili prosvijetljeni istim Duhom Svetim, te prihvaa i tuje njihove knjige koje imaju sljedee naslove: Pet (knjiga) Mojsijevih, to jest Postanka, Izlaska, Levitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon: Joua, Suci, Ruta, etiri (knjige) o Kraljevima, dvije (knjige) Ljetopisa, Ezra, Nehemija, Tobija, Judita, Estera, Job, Psalmi Davidovi, Parabole, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Mudrost, Crkvenjak (Sirah), Izaija, Jeremija, Baruh, Ezekijel, Danijel, dvanest malih proroka, to jest Hoea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija; dvije (knjige) Makabejaca, etiri Evanelja: Matej, Marko Luka Ivan; etrnaest poslanica Pavlovih: Rimljanima, dvije Korinanima, Galaanima, Efeanima, Filipljanima, dvije Solunjanima, Koloanima, dvije Timoteju, Titu, Filemonu, Hebrejima; dvije Petrove; tri Ivanove; jedna Jakobova: jedna Judina, Djela Apostolska i Ivanovo Otkrivenje. Zbog toga kanjava anatemom manihejce koji su postavili dva prva poela, jedno vidljivo, drugo nevidljivo i koji su govorili da postoje dva boga, jedan Novog a drugi Starog zavjeta. vrsto vjeruje, ispovijeda i propovijeda, da je jedna osoba iz Trojstva, pravi Bog, S i n Boji, roen od Oca, iste biti i suvjean s Ocem, u punini vremena, koje je odredila nepredvidiva uzvienost Boje odluke, poradi spasenja ljudskog roda uzela pravu i potpunu ljudsku narav iz bezgrjenog krila djevice Marije, te ju je spojio sebi u takvo jedinstvo jedne osobe, da togod je kod nje Boje nije odijeljeno od ovjetva, i togod je ljudsko nije odijeheno od botva, te je jedan i isti nedjeljiv, tako da obje naravi ostaju sa svojim svojstvima, Bog i ovjek, Sin Boji i sin ovjeji, "jed302

1333

1334

1335

1336

1337

nak Ocu po botvu, manji od Oca po ovjetvu" [Symbolumpseudo-Athanasianum: *76], besmrtan i vjean po naravi botva, onaj koji moe trpjeti i vremenit zbog uzetog ovjetva. vrsto vjeruje, ispovijeda i propovijeda, daje Sin Boji uistinu roen u uzetom 1338 ovjetvu od Djevice, uistinu trpio, uistinu umro i bio pokopan, uistinu uskrsnuo od mrtvih, uzaao na nebo, i sjedi zdesna Ocu, te da e na kraju vjekova doi suditi ive i mrtve. Kanjava anatemom, proklinje i osuuje svako krivovjerje koje zastupa suprot- 1339 no. I (kao) prvo osuuje Ebiona, Kerintha, Marciona, Pavla Samosatskog, Focija i sve koji slino bogohule, koji nisu bili kadri shvatiti osobno sjedinjene ovjetva s Rijeju, te su nijekali daje Isus Krist na Gospodin pravi Bog, ispovijedajui daje on samo ovjek, koji se naziva boanski ovjek, zbog veeg udjela u Bojoj milosti koju je primio zaslugom svetijeg ivota. Kanjava anatemom i Maniheja s njegovim sljedbenicima, koji su potpuno za- 1340 nijekali istinu ovjetva u Kristu umiljajui si, da Boji Sin nije uzeo pravo tijelo nego prividno. I Valentina koji tvrdi, da Boji Sin nije nita uzeo od Majke djevice, nego daje 1341 uzeo nebesko tijelo, te daje tako proao kroz djeviino krilo kao to voda tekui prolazi kroz vodovod. I Arija, koji je tvrdio daje tijelo uzeto od Djevice bilo bez due, te je elio da 1342 mjesto due bude botvo. I Apolinara, koji je mislio, bude li se nijekalo da u Kristu postoji dua koja 1343 proima tijelo, onda tamo ne bi bilo ovjetva, nego je tvrdio da (postoji) samo osjetna dua, a da botvo Rijei zauzima mjesto razumske due. Kanj ava anatemom i Teodora Mopsuestij skog i Nestorij a koj i tvrde, da j e ov- 1344 jetvo Sinu Bojem bilo pripojeno po milosti, te da su zbog toga u Kristu dvije osobe, kao to se kae da postoje dvije naravi; jer nisu mogli razumjeti, daje sjedinjenje ovjetva s Rjeju bilo hipostatsko, te su zbog toga nijekali daje (ovjetvo) primilo subzistenciju Rijei. Naime prema tom bogohulstvu nije Rije postala tijelom, nego je Rije po milosti stanovala u tijelu, to jest, nije Sin Boji postao ovjekom, nego vie, Sin Boji je stanovao u ovjeku. Takoer kanjava anatemom, proklinje i osuuje arhimandrita Eutiha, koji je 1345 dodue shvaao da se prema Nestorijevom bogohulstvu iskljuuje istina utjelovljenja, i da zbog toga treba (misliti) daje ovjetvo tako sjedinjeno s Bojom Rijei, da su botvo i ovjetvo jedna te ista osoba; a (on) takoer nije mogao shvatiti jedinstvo osobe uz viestrukost naravi, te je uio daje u Kristu jedna osoba botva i ovjetva, a tvrdio je i da postoji samo jedna narav, govorei da su prije sjedinjenja bile dvije 303

naravi koje su kod uzimanja prele u jednu; tako je on dozvolio najvee bogohulstvo i bezbotvo (govorei) da se ili ovjetvo pretvorilo u botvo ili botvo u ovjetvo. 1346 Kanjava anatemom, proklinje i osuuje i Makarija Antiohijskog, i sve koji slino misle, koji je dodue ispravno mislio o dvojstvu naravi i jedinstvu osobe ali je jako zabludio govorei, da su dvije naravi u Kristu imale jedno djelovanje i jednu volju. Sveta Rimska ckrva sve njih s njihovim krivovjerjima kanjava anatemom, tvrdei da u Kristu postoje dvije volje i dva djelovanja. vrsto vjeruje, ispovijeda i ui, da nitko nikada zaet od mua i ene nije bio osloboen avlove vlasti osim po vjeri1 u posrednika (izmeu) Boga i ljudi Isusa Krista [usp. 1 Tim 2,5], koji je zaet bez grijeha, roen i umro, te sam svojom smru svladao neprijatelja ljudskog roda, unitivi nae gryehe, otvorio je ulaz u kraljevstvo nebsko koji je prvi ovjek svojim grijehom izgubio i za sve potomke, a sve svete rtve, sakramenti i obredi Starog zavjeta su ga naznaavali. vrsto vjeruje, ispovij eda i ui, da p r o p i s a n o u S t a r o m z a v j e t u , ili Mojsijev zakon, koji se dijeli u obrede, svete rtve, sakramente, jer je to ustanovljeno da oznai neto budue, to je odgovaralo boanskom kultu onog vremena, ali kadje doao Gospodin na Isus Krist, koji je time bio oznaen, to je prestalo i poeli su sakramenti Novog zavjeta. Dakle, smrtno bi grijeio tkogod bi poslije muke (Kristove) stavljao nadu u zakon, te bi se tome podlagao kao neem potrebnom za spasenje, kao da vjera u Krista ne bi mogla spasiti bez toga. A ipak ne nijee da se od Kristovog trpljenja do proglaenja Evanelja to moglo obdravati, ali se niti najmanje nije smjelo vjerovati da je to potrebno za spasenje, ali tvrdi da se poslije proglaenja Evanelja to ne moe obdravati bez gubitka vjenog spasenja. Objavljuje dakle, da su svi poslije tog vremena koji bi obdravali obrezanje, subote i ostale zakonske (propise) daleko od Kristove vjere, i nikako ne mogu biti dionici vjenog spasenja, osim ako se nekada odreknu tih svojih zabluda. Svima dakle, koji se die kranskim imenom, strogo nareuje da odustanu od obrezivanja u bilo koje vrijeme, bilo prije, bilo nakon krtenja; stavljao netko nadu u to, ili ne, to se nipoto ne moe initi bez gubitka vjenog spasenja. 1349 Opominje pak da zbog opasnosti od smrti kod d j e c e , to se esto moe dogoditi, budui da im se ne moe pomoi drugim lijekom da se oslobode od avolske vlasti i da ih se pribroji u Boje sinove, osim s a k r a m e n t o m k r t e n j a , da sveto krtenje ne treba odgaati za etrdeset ili osamdeset dana, ili na drugo vrijeme prema nekim obiajima, nego ga treba podijeliti to se prije to moe pogodno uini1

1347

1348

*1347 Tako izvorni tekst bule kao i Fulgencije Ruspijski, De fide seu de regula fidei ad Petrum 26, br.69 (J.Fraipont - C. Lambot: CpChL 9 1 A [1968] 753 / PL 65,701 A [= br.67] iz kojeg su uzete te rijei; drugi (tekstovi) umjesto "vjera" s Tridentskim saborom (*1513) imaju "zasluga" (po zasluzi... Kristovoj).

304

ti, ali tako ako bi bila neposredna smrtna opasnost, da se ona krste odmah, bez odlaganja, a ako nema sveenika i od laika i ene, prema nainu Crkve, kao to se opirnije nalazi u dekretu o Armencima [*1315]. vrsto vjeruje, ispovijeda i ui daje s v a k o B o j e s t v o r e n j e d o b r o , 1350 "ne valja odbaciti nita to se prima sa zahvalnou" [1 Tim 4,4], jer prema Gospodinovoj rijei "ne oneiuje ovjeka to ulazi u usta, nego to iz usta izlazi" [Mt 15,11], te tvrdi da ono razlikovanje Mojsijevog zakona o istim i neistim jelima spada meu obrede, koji vie ne vrijede kadje uspostavljeno Evanelje i oni su prestali biti djelatni. A za onu Apostolovu zabranu "uzdravati se od mesa rtvovanog idolima, od krvi i udavljenoga" [Dj 15,29] kae daje bila pogodna za ono vrijeme u kojem su (ivjeli) zidovi i pogani, koji su prije toga imali razliite obrede i obiaje, iz kojih je nastajala Jedna crkva, kako bi sa idovima i pogani obdravali neto zajedniki, te da im se prui prilika zajednikog ivotau jednom tovanju Boga i (jednoj) vjeri, te da se otkloni predmet razdora, jer su se idovima zbog starog obiaja krv i udavljeno inili odvratnima, a blagovanjem rtvovanog moglo se misliti da su se vratili u idolopoklonstvo. Gdje se pak kranska vjera toliko proirila te se ini da u njoj nema vie niti jedan (lan) porijeklom idov, nego se svi koji su preli na kranstvo slau u istim obredima i ceremonijama Evanelja, vjerujui daje "sve je isto istima" [Tit 1,15]; budui da su nestali razlozi apostolske zabrane, prestao je i uinak. Objavljuje da niti jedna vrsta hrane, koju dozvoljava ljudsko drutvo, nije zabranjena, pa niti kod ivotinja ne treba nita razlikovati, niti muko niti ensko, i na bilo koji nainje nastupila smrt, premda se za zdravlje tijela, za vjebanje u krepostima, za redovniku i crkvenu stegu, moe i mora od mnogo ega odrei to ruje zabranjeno, jer prema Apostolu "sve je doputeno, ali sve ne koristi" [1 Kor 6,12; 10,23]. vrsto vjeruje, ispovijeda i propovijeda, "nitko t k o s e n a l a z i i z v a n K a t o - 1351 l i k e c r k v e , ne samo pogani" 2 nego niti idovi niti krivovjernici ili odvojeni ne mogu biti sudionici vjenog ivota, nego e ii u oganj vjeni "koji je pripremljen avlu i anelima njegovim" [Mt 25,41], osim ako joj budu pripojeni prije kraja ivota; jedinstvo crkvenog tijela vrijedi toliko da crkveni sakramenti vrijede samo onima koji ostaju u njoj, kao to i postovi, milostinja i druga djela pobonosti i vjebe kranske vojske postiu vjenu nagradu (samo u njoj). "Nitko se ne moe spasiti osim ako ostane u krilu i u jedinstvu Katolike crkve, koliku god on dijelio milostinju, pa za Kristovo ime prolio i krv"3.
* 1 3 5 0 Usp. Fulgencije Ruspijski, De fideseu de regula fidei adPetrum 42, br.85 (J.Fraipont - C. Lambot: CpChL 91A [1968] 758 / PL 65.704CD [= br.83] *1351 Fulgencije Ruspijski, De fide seu de regula fidei ad Petrum 38, br.81 (CpChL 91A, 757 / PL 65.704A [= br.79]. *1351 Na nav. mj. 39,br.82 (CpChL 91 A . 7 5 7 / P L 65/704B [=br.80]).
1

305

[Slijede dekreti za Grke i Armence^ 1352 Budui da u gore navedenom dekretu njje protumaena forma rijei kojom se presveta Rimska crkva uvijek obiavala sluiti kod p o s v e t e tijela i krvi Gospodinove, koja je potvrena uenjem i autoritetom apostola Petra i Pavla, pa mislimo da ju je potrebno ovdje umetnuti. Kod posvete tijela Gospodinova (Rimska crkva) se slui ovom formom rijei: "Ovo je naime tijelo moje"; a za krv: "Ovo je naime kale krvi moje, novoga i vjenoga zavjeta, tajna vjere, koja e se proliti za vas i za mnoge na oprotenje grijeha". Nije nimalo vano da li je penini kruh, kojim se slavi ovaj sakrament, peen istog dana, ili pak ranije, dok god (u njemu) ostaje supstancija kruha; a nipoto se ne smije sumnjati, da se nakon to sveenik izgovori spomenute rijei posvete tijela, s nakanom da slavi (sakrament), supstancija (kruha) odmah pretvara u pravo Kristovo tijelo. Budui da neki tvrde da e t v r t u e n i d b u treba odbaciti kao osuenu, kako se ne bi inilo daje grijeh tamo gdje ga nema; ali prema Apostolu ena je nekon smrti mua slobodna od njegovog zakona, i moe se udati u Gospodinu za koga eli [Rim 7,2; 1 Kor 7,39], i (on) ne razlikuje nakon smrti prvog, drugog ili treeg; (stoga) izjavljujemo da se slobodno mogu sklopiti ne samo drugi i trei nego i etvrti i daljnji brakovi, ako nema kanonske zapreke. Ali kaemo kao preporuku, da se suzdre od daljnje enidbe i ostanu u istoi, jer kao to djevianstvu treba dati prednost pred udovitvom, tako mislimo daje pohvalno i zasluno isto udovitvo pred brakom.

1353

NIKOLA V.: 6. oujka 1447. - 24.725. oujka 1455.

K A L I K S T IH.: 8. travnja 1455. - 6. kolovoza 1458. 1355-1357: Konstitucija "Regimini universalis" biskupu Magdeburga, Naumburga i Halberstadta, 6. svibnja 1455.
Ta konstitucija je potvrda bule "Regimini universalis" od 2. srpnja 1 4 2 5 , koju je Martin V. o istom predmetu uputio biskupima Triera, LUbecka i Olmutza (Extravagantes communes 1. III, tit. 5, c. 1; Frdb 2,1269-1271). Izd.: Extravagantes communes, 1. III, tit. 5, c. 2 (Frdb 2,1271sl).

Uzimanje kamata i ugovor o renti 1355 ... Nedavno Nama upuen zahtjev sadravao je, daje od davnog vremena u razliitim dijelovima Njemake, a zajedniko dobro ljudi dozvoljen, a meu stanovni306

cima i prebivateljima tih krajeva je nastao obiaj koji se obdravao do sada ... i o emu ne postoji sjeanje na suprotno... da su ti stanovnici i prebivatelji, odn. oni od njih, kojima se to zbog njihovog poloaja i sigurnosti inilo korisnim, obiavali svoja dobra, kue, polja, imanja, posjede i nasljedstvo godinje prihode, odn. rentu prodavati za marke, guldene ili talire, u valuti koja je u onim krajevima u obiaju, i za njih uzimati marke, guldene ili talire od onih koji su jedne ili druge kupili kao prihod ili kao rentu, te su prema odreenoj prikladnoj cijeni dobili gotov novac, ve prema okolnostima vremena, kao to su se sami prodava i kupac u ugovorima o tome sporazumjeli, kod ega su one od spomenutih kua, dobara, njiva, imanja, posjeda i nasljedstva, kako su u tim ugovorima tono opisani, djelatno optereivali plaanjem spomenutih prihoda i renti u korist kupca; ovome treba jo dodati, da su spomenuti kupci, ve prema udjelu, taj od njih dobiveni novac vraali u potpunosti ili djelomice, te da su bili potpuno slobodni i nevezani za plaanje prihoda odn. renti koje su se odnosile na vraeni novac, tako da ti kupci, pa i ako su ta dobra, kue, imanja, njihve, posjedi i nasljedstva tijekom vremena koritenjem sramotno bila razruena i opustoena, nisu mogli traiti povrat novca pa niti putem suda. Kod nekih su pak nastale bojazni i kolebanja, da li su takvi ugovori dozvoljeni. 1356 Zbog toga neki misle da su oni lihvarski, pa trae priliku da ih se oslobodi od plaanja takvih prihoda i renti.... Mi dakle ... da skinemo o tome svaku sumnju, i otklonimo svaku smetnju pro- 1357 turjeja, izjavljujemo da su spomenuti ugovori dozvoljeni, sukladni pravu, te da su njihovi prodavai djelatno obvezatni na plaanjenje tih renti i prihoda, prema sadraju spomenutih ugovora.

PIJO II.: 19. kolovoza 1458. - 14. kolovoza 1464. 1361-1369: Osuene tvrdnje Zanina de Solcia u pismu "Cum sicut accepimus", 14. studenog 1459.
Zanin de Solcia, kanonik iz Bergama, zastupao je miljenja koja je Pijo II. oznaio kao "vrlo opasne zablude", koje su "protivne uenju svetih otaca". Premda je Zanin de Solcia pred inkvizitorom i papinskim istranim sucem (sve) opozvao, bio je prema nalogu ove bule, ije znaenje lei prvenstveno u podruju stege, upuen u samostan na trajno zatoenje. \zd.: DuPlA l/II, 254a / BarAE, za godinu 1459. br.31 (Theiner 29,192).

Zablude Zanina de Solcia (1) Svijet se mora prirodno istroiti i zavriti, a bit e uniten vlagom zemlje i 1361 zraka te toplinom sunca, tako da e se elementi zapaliti. (2) I svi se krani trebaju spasiti. 307 1362

1363 1364 1365 1366 1367

(3) Bog je stvorio i drugi svijet ne samo ovaj, te je u to vrijeme bilo mnogo drugih mueva i ena, pa dosljedno, Adam nije bio prvi ovjek. (4) Isto, Isus Krist nije trpio iz ljubavi za spas ljudskog roda, nego je trpio i umro odredbom zvijezda. (5) Isto, Isus Krist, Mojsije i Muhamed, vladali su svijetom po proizvoljnosti svoje volje. (6) Isto, isti Gospodin na Isus je nezakoniti (sin), a u posveenoj hostiji nalazi se samo po botvu a ne i po ovjetvu. (7) Spolni odnosi izvan braka nisu grijeh, osim po zabrani pozitivnih zakona, a oni nisu to dobro uredili, a suzdravanje je samo prema crkvenoj zabrani, zato treba slijediti Epikurovo miljenje kao ispravno. (8) Isto, uzeti tuu stvar, makar i protiv volje gospodara, nije smrtni grijeh. (9) Konano, Kristov zakon e zavriti dolaskom drugog zakona, kao to je Mojsijev zakon zavrio Kristovim zakonom. 1375: Bula "Execrabilis", 18 sijenja 1460. (prema firentinskom raunanju vremena 1459.)

1368 1369

Taje bula znaajna u sporu oko "koncilijarne teorije". Njezin pisac Pijo II. (Enea Silvio de Piccolomini), prije posvete za sveenika bio je odluan zastupnik koncilijarizma, kao i iz njega proizilog Bazelskog sabora (tada ve raskolnikog).Usp. njegovu knjigu izdanu 1440. Libellum dialogorum de generalis concilii auctoritate. On je u toj buli, i u drugim dokumentima, izriito opozvao svoja ranija shvaanja. Najpoznatija je njegova molba, koju je uputio sveuilitu u Kolnu (kojem je posvetio i svoj gore spomenuti Libellum od 26. travnja 1463: "Odbacite Eneju, prihvatite Pija!"; BullTau 5,175a/ BullCocq 3/III, 101b/HaC9,1452C).Prijetogaje on ve osudio koncilijarizam ubuli "Infructuosas palmites "odi. studenog 1460. (BarAE, za godinu 1460. br.35 / Theiner 29,232sl). Osuda priziva od pape na opi sabor bila je prihvaena ve i u stari Codex iuris canonici 1917: u kan. 2332 oni koji prizivaju proglaeni su za "sumnjive zbog krivovjerja". - Rukopisi se meusobno razlikuju kod odreivanja nadnevka izdavanja (izdana je u Mantovi) bule "Execrabilis"; usp. L.v. Pastor, Geschichte der Papste 2 (Freiburg 1923 5 ' 7 ) 80, bilj.2. \zd.: BullTau 5,149b-150a/BullCocq 3/UJ, 97b-98a.

Priziv od pape na opi sabor 1375 U naim burnim vremenima pojavila se prokleta i od starih vremena neuvena zloporaba, da se neki proeti duhom pobune, ne eljom za zdravijim sudom, nego kako bi izbjegli ve poinjeni grijeh, od rimskog velikosveenika, namjesnika Isusa Krista, kojem je u osobi blaenog Petra reeno: "Pasi ovce moje" [Iv 21,17] i: "togod svee na zemlji bit e svezano i na nebesima" [Mt 16,19], usuuju prizvati na budui sabor.... Htijui dakle taj pogubni otrov daleko otjerati od Kristove crkve osuujuemo takav priziv i odbacujemo ga kao pogrean i vrijedan zgraanja. 308

1385: Bula "Ineffabilis summiprovidentia Patris", 1. kolovoza 1464.

Povodom propovijedi koju je 1462. u Bresci za Uskrs odrao Jakov de Marchia OFM, razbuktao se izmeu dominikanaca i franjevaca spor o pitanju, je li prolivena Kristova krv do uskrsnua bila odijeljena od botva (to je zastupao Jakov, a nakon njega su to uenje openito zastupali franjevci) ili ne (to su redovito zastupali dominikanci). Jakov de Bresciaje takvo shvaanje oznaio kao krivovjerno. Papa se nije htio zamjeriti niti jednoj od suprotstavljenih strana, te je obim stranama naloio utnju. Ipak, usp. ocjenu uz * 2 6 6 3 ! Izd.: BullTau 5,181ab / BullCocq 3 /in, 116ab / BullOP 3 (Rim 1731) 434.

Kristova krv tijekom triju dana smrti Apostolskom vlau odreujemo i ovim pismom nareujemo, da se nitko od 1385 spomenute brae [manje brae i brae propovjednika] o gornjoj dvojbi ne usudi ponovno raspravljati, propovijedati, javno ili privatno govoriti, ili drugima savjetovati, kao daje naime krivovjerno ili grjeno drati ili vjerovati, daje sama presveta krv istog Gospodina naeg Isusa Krista, (kao to se misli) za vrijeme trodnevlja muke bila na bilo koji nain odijeljena ili odvojena od samog botva, ili da nije bila, dok Mi i Apostolska stolica o toj dvojbi ne odredimo to treba drati.

PAVAO II.: 30. kolovoza 1464. - 26. srpnja 1471.

S I K S T O I V . : 9. kolovoza 1471. - 1 2 . kolovoza 1484.

1391-1396: Tvrdnje Petra de Rivo, osuene u buli "Ad Christi vian?' od 3. sijenja 1474.
Petar de Rivo, profesor na sveuilitu u Leuwenu, zastupao je god. 1465. u djelu Quodlibet miljenja protiv kojih su bili profesori istog sveuilita, sveuilita u Parizu kao i Francesco della Rovere, budui papa Siksto I V , koji je napisao Tractatus de futuris contingentibus. Kadje Petar de Rivo putovao u Rim da se tamo opravda, morao je opozvati 5 tvrdnji. One se nalaze u dokumentu opoziva koji su mu suci predloili 19. oujka 1473. Kadje Petar to pokuao izbjei novim tumaenjima, uslijedila je bula osude. 7zrf.:DuPlA 1/II, 279b.

Zablude o istinitosti buduih dogaaja (1) Kad Elizabeta, Lk 1, kae blaenoj Djevici Mariji govorei: "Blaena ti to 1391 povjerova da e se ispuniti to ti je reeno od Gospodina" [Lk 1,45], ini se daje mislio kako one izjave, naime "rodit e sina i nadjet e mu ime Isus; on e biti velik" jo ne sadre istinu. 309

1392

(2) Isto, na kraju Lk, kada Krist poslije uskrsnua kae:"Treba da se ispuni sve stoje u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano" [Lk 24,44], ini se daje mislio kako te izjave ne sadre istinu. (3) Isto, u Heb 10, gdje Apostol kae: "Ima tek sjenu buduih dobara" a " ne sam lik zbiljnosti" [Heb 10,1], ini se da misli kako izjave Starog zavjeta o buduim dogaajima jo ne sadre odreenu istinu. (4) Isto, da nije za istinitost izjave o buduem dogaaju dovoljno da e se stvar dogoditi, nego se trai da e se dogoditi bez mogunosti spreavanja. (5) Isto, treba kazati jedno od (ovog) dvojeg: ili da se u lancima vjere o buduim dogaajima ne nalazi prava i djelatna istina, ili da se ono na to se oni odnose, ne moe sprijeiti niti po Bojoj moi. [ O c j e n a : ] (Te su tvrdnje) sablanjive i odstupaju od puta katolike vjere.

1393

1394

1395

1396

1398: Bula "Salvator noster" u korist crkve sv. Petra u Saintesu, 3. kolovoza 1476.
Za razliku od do sada izdanih bula o oprostima, ovdje se daje potpuni oprost molitvama za umrle. Budui daje to odobrenje doivjelo krivo i zloporabno tumaenje Siksto IV. je u drugoj buli (* 1405-1407) protumaio njezin smisao. R. Peraudi, kanonik u Saintesu i papin komesar za odobravanje tog oprosta, napisao je Summaria declaratio za bulu "Salvator noster" na koju su se oslanjale sve kasnije instrukcije o oprostima. Izd.: Archives historhjues de la Saintonge et de l 'Aunis 10( 1882) 64 / N.Paulus, u: HJb 21 (1900) 649sl, bilj. 4 / na nav. m j , Geschichte des Ablasses im Mittelalter 3 (Paderborn 1923) 382, bilj.3.

Oprosti za umrle 1398 I kako bi se u ovo vrijeme bolje pobrinulo za spas dua, koje to vie trebaju pomo to manje mogu pomoi same sebi, elei apostolskim autoritetom iz riznice Crkve pomoi duama u istilitu, koje su sjedinjene s Kristom u ljubavi otile s ovog svijetla (svijeta), i koje su dok su ivjele zavrijedile da im se izmoli takav oprost, oinskom ljubavlju elei, koliko to s Bogom moemo, oslanjajui se na baansko milosre, iz punine vlasti podjeljujemo te ujedno i odobravamo: ako roditelji, prijatelji ili drugi Kristovi vjernici, potaknuti ljubavlju, za njihove due koje su izloene istilinom ognju kao izvrenju kazne koje moraju izdravati prema boanskoj pravednosti, za vrijeme spomenutog desetljea, prema odredbi dekana i kaptola spomenute crkve, ili naeg milostinjara, posjeujui spomenutu crkvu, daju za obnovu crkve u Saintesu odreenu svotu novca ili (drugih) vrijednosti, ili preko izaslanika koje oni budu poslali za vrijeme spomenutog desetljea, elimo da taj potpuni 310

oprost, bude kao molitvena pomo [usp. *1405sl\ za one due u istilitu za koje su oni dali spomenutu svotu novca ili (drugih) vrijednosti, kao stoje to gore reeno, te da to vrijedi za ublaavanje kazni i kao molitvena pomo.

1400: Konstitucija "Cumpraeaccelsa", 27. veljae 1477. (1476. prema kurijalnom raunanju vremena)
Uenje o Marijinom bezgrjenom zaeu, to su prije svega zastupali skotisti, obznanio je ostatak sabora u Baselu. 17. rujna 1 4 3 9 , na 36. sjednici, saborski su oci izjavili: "Definiramo, da ono uenje koje kae da preslavna Djevica i Bogorodica Marija, po predusretanju i djelovanju posebne milosti Bojeg promisla, nikada nije bila podlona izvornom grijehu, nego je uvijek bila ista i od izvornog i od uinjenog grijeha, sveta i neokaljana, trebaju prihvatiti svi katolici kao pobono i koje je u skladu s kranskim shvaanjem, katolikom vjerom, zdravim razumom i Svetim Pismom ... te da ubudue nikome nije dozvoljeno suprotno propovijedati, odn. nauavati". Nikola de Pomussio OP i Vincenzo Bandello OP otro su se usprotivili tom uenju za vrijeme Siksta IV. Sam je pak Siksto IV. (iz Reda manje brae) tom konstitucijom odobrio misni obrazac i asoslov "Sicut lilium", koji je u ast Marijinog bezgrjenog zaea sastavio Leonardo de Nogarola, te se u isto vrijeme zauzeo i za slobodno prihvaanje skotistikog shvaanja. On je i po drugi put postao odvjetnikom tog shvaanja u konstituciji "Grave nimis", koja se nalazi u dvije verzije, koje se samo malo meusobno razlikuju. Ranija verzija, izdana 1 4 8 2 , upravljena je samo protiv Brae propovjednika u Lombardiji; kasnija, od 4. rujna 1483. (usp. *1425sl), protiv Brae propovjednika openito, koji su osuivali zastupnike bezgrjenog zaea. To se shvaanje konano moglo probiti konstitucij o m Klementa XI. "Commissi nobis divinitus" od 6. prosinca 1708. u kojoj je propisano da se blagdan Bezgrjenog zaea Marijina treba slaviti posvuda (BullTau 21,338ab). Definicija je uslijedila od Pija LX. (2800-2804). Izd.: Ch. Sericoli, ImmaculataB.M.V. Conceptio iuxtaXystiIVConstitutiones (BibliothecaMarianamedii Aevi, Textus etDisquisitiones 5; ibenik-Rim 1945) 153sl [kritiko izd.] IExtravagantes communes, 1. III, tit. 12, cl (Frdb 2,1285) / HaC 9.1493E-1494E.

Marijino bezgrjeno zaee Razmatramo li pobonim istraivanjem presjajne znakove zasluga kojima slav- 1400 na Djevica Bogorodica, uzviena iznad nebeskih prijestolja, sjaji nad zvijezdama kao zvijezda danica...; smatrat emo daje dostojno, tovie potrebno, da svi Kristovi vjernici izraze svemoguem Bogu (koji je svojom providnou od vijeka pogledao na poniznost iste Djevice, kako bi palu ljudsku narav, koja je padom prvog ovjeka trebala biti kanjena vjenom smrti, pomirio s njezinim Stvoriteljem, te je nju /Djevicu/ po pripremi Duha Svetoga uinio prebivalitem svog Jedinoroenca, od nje uzeo tijelo nae smrtnosti za otkupljenje svog naroda, a da ona poslije poroda nije nita manje ostala bezgrjena Djevica), hvalu i slavu za udesno bezgrjeno zaee iste Djevice, te da zbog toga slave mise i druge slube Boje ustanovljene u crkvi Bojoj, da njima prisustvuju, da zazivaju oproste i oprotenje grijeha, kako bi po zaslugama i zagovorom iste Djevice bili pogodniji za prihvaanje Boje milosti. 311

1405-1407: Enciklika "Romani Pontificisprovida", 27. studenog 1477.

Usp. *1398. -Izd.: E. Amort, De origine,progressu, valoreacfructu indulgentiarum... 2 (Augsburg 1735) 292b-293b/djelomice tono navedena kod N. Paulus, Geschichte des Ablasses imMittelalter 3, Paderborn 1923, 384 / W. KShler, Dokumente zum Ablafistreit von 1517 (Tubingen 1934 2 ) 39sl (br. 25).

Smisao rijei 1405

"per modum suffragii''("kao molitvena pomo")

Budui da Nam je u posljednjim mjesecima javljano, kako su nakon Naeg objavljivanja oprosta, koje smo inae podijelili crkvi u Saintesu [*1398], nastale mnoge sablazni i opasnosti, te da su neki propovjednici ... povodom spomenutog oprosta, koji smo Mi dodijelili za due koje borave u istilitu na nain molitvene pomoi, neke nae spise krivo tumaili, te da su javno tvrdili, i tvrde, da vie nije potrebno moliti ili vriti pobonu molitvenu pomo za te due. Zbog ega su mnogi odustali initi dobro. elei po svojoj pastirskoj slubi stati na put takvim sablaznima i zabludama, napisali smo svoj breve raznim prelatima tih krajeva, kako bi oni Kristovim vjernicima protumaili, da smo mi taj potpuni oprost za due koje borave u istilitu dodijelili na nain molitvene pomoi, a ne da bi se spomenutim oprostom Kristovi vjernici odvratili od pobonih i dobrih djela, nego kako bi oni na nain molitvene pomoi bili na korist spasenja tih dua. Dakle, taj oprost koristi isto toliko kao da se bogobojazne molitve i pobona milostinja upuuju i prinose za spas njihovih dua.

1406

Nedavno smo, ne bez velike nelagode Nae due, spoznali da su neki manje tono i mnogo drugaije tumaili te nae rijei nego lije bila, i nego li jest, Naa nakana. ... Mi naime nismo ... pisali niti izjavili spomenutim prelatima, da se ini da spomenuti potpuni oprost koristi duama koje borave u istilitu, kao da se za njih prikazuju bogobojazne molitve i pobona milostinja; nismo namjeravali, kao to niti ne namjeravamo, niti elimo, ustvrditi da oprost ne koristi ili ne vrijedi vie nego li milostinja i molitve, niti pak da milostinja i molitve toliko vrijede koliko i oporost kao molitvena pomo, budui da znamo da se molitve i milostinja ne razlikuju mnogo od oprosta kao molitvene pomoi; nego smo kazali da on vrijedi "isto toliko", to jest na nain "kao da", to jest na nain na koji molitve i milostinja vrijede. Budui pak da molitve i milostinja vrijede kao molitvena pomo upuena duama, to Mi, kojima je dana punina vlasti odozgo, iz riznice ope Crkve koja Nam je povjerena, a koja se sastoji od zasluga Krista i njegovih svetaca, elei pruiti pomo duama u istilitu, podijelili smo spomenuti oprost, ali tako da sami vjernici pruaju molitvenu pomo za te due, koju same due umrlih po sebi ne mogu initi. To smo u svojim spisima namjeravali i namjeravamo ... Stoga ovu Nau svetu i hvale vrijednu elju nitko ne moe s pravom osuditi, a tako ne treba zbog dvolinosti napadati niti nakanu niti zdravo shvaanje, koje tei samo prema oitom dobru, budui da prema pravilu teoloke znanosti, svaku 312

1407

tvrdnju koja u sebi sadri dvojbu, treba uvijek prihvaati u onom smislu u kojem se odraava ispravan govor. Zbog toga ... ovim pismom, na vlastitu pobudu, odluujemo i izjavljujemo da je u svim Naim pismima naa nakana uvijek bila, te da je i sada: da taj potpuni oprost dodijeljen duama u istililitu na nain molitvene pomoi, tako vrijedi i koristi, kao to zajedniko uenje uitelja dozvoljava da on vrijedi i koristi.

1411-1419: Tvrdnje Petra de Osme, osuene u buli "Licet ea quae de nostro mandato", 9. kolovoza 1479.
U izgubljenom djelu De confessione Petra Martineza de Osme, profesora u Salamanci, zastupane su krive teze o ispovijedi, oprostima i ovlastima Rimskog biskupa. Te teze su osudili: 15. prosinca 1476. kapitularni vikar Saragose, i 24. svibnja 1479. teolozi koje je u Alacali de Henares okupio nadbiskup Toleda Alfonso Carillo. Siksto IV. je njihovu osudu posvojio u svojoj buli. Od 11 tvrdnji iz Alcale tri se ne spominju (tj. 7 10 11; spomena je vrijedna tvrdnja 7: "Crkva grada Rima moe pogrijeiti"; ostale tvrdnje navode se uz neznatne promjene i u drugom redosljedu. Tekst tvrdnji iz Alcale v. kod M. Menendez y Pelavo, Historia de los heterodoxes espanoles 2 (Obras completas, Edicion nacional, sv. 36; Santander 1947) 381sl; nap. Petar de Osma je opozvao svoje zablude prije nego lije bula bila objelodanjena. Izd: BullTau 5,265a / BullCocq 3/III, 171b/ DuPlA l/II, 301b.

Zablude o sakramentu ispovijedi i oprostima 1) Ispovijedanje pojedinanih grijeha stvarno je ustanovila opa Crkva, a nije 1411 ureeno Bojim pravom. (2) Smrtni grijesi u odnosu na krivnju i na kaznu na drugom svijetu, briu se 1412 samo skruenou srca, bez ispovijedi, (3) a zle misli se briu samo odbacivanjem. (4) Ne trai se nuno da ispovijed bude tajna. (5) Ne smije se odrijeiti pokornike koji nisu izvrili pokoru. (6) Rimski prvosveenik ne moe osloboditi od kazni istilita, (7) i ne moe osloboditi od onoga to je odredila opa Crkva. 1413 1414 1415 1416 1417

(8) A sakrament pokore, to se tie podjeljivanja milosti, je (sakrament) naravi a 1418 nije ustanova Novog ili Starog zavjeta. [O cj e n a :] Kako bismo bolje pomogli opreznosti, izjavljujemo da su sve i po- 1419 jedine navedene tvrdnje lane, protivne svetoj katolikoj vjeri, krive i sablanjive te potpuno strane evaneoskoj istini, protivne dekretima otaca i drugim apostolskim konstitucijama i da sadre oito krivovjerje .... 313

1425-1426: Konstitucija "Grave nimis", 4. rujna 1483.

Usp. *1400. -Izd.: Ch. Sericoli, na *1400nav. mj. 159sl/ Extravagantes communes, 1. III, tit. 12, c.2 (Frdb 2,1286) / HaC 9.1495C-1496B.

Marijino 1425

bezgrjeno zaee

Premda sveta Rimska crkva javno i sveano slavi blagdan neokaljanog zaea uvijek djevice Marije, te je za njega odredila poseban i vlastiti asoslov, (ipak) kao to smo uli, neki se propovjednici razliitih redova u svojim propovijedima narodu do sada nisu stidjeli, po razliitim gradovima i pokrajinama, javno tvrditi, i ne prestaju svaki dan propovijedati, da svi oni smrtno gryee koji dre i tvrde da je ista slavna bezgrjena Bogorodica bila zaeta bez ljage izvornog grijeha, ili da su krivovjernici oni koji slave asoslov istog bezgrjenog zaea, ili da teko grijee oni koji sluaju propovijedi onih koji tvrde daje ona bila zaeta bez takve ljage. ... elei dakle predusresti takve... lakoumne pokuaje, na vlastiti poticaj, a ne udovoljavajui neijem podnesenom zahtjevu za to, apostolskom vlau ovim pismom odbacujemo i osuujemo takve tvrdnje spomenutih, kao i bilo kog drugog, koji se usuuju tvrditi, da bi oni koji vjeruju ili dre daje ista Bogorodica u svom zaeu bila sauvana od ljage izvornog grijeha, zbog toga bili okaljani ljagom nekog krivovjerja, ili da bi smrtno grijeili oni koji slave takav asoslov zaea, ili da bi upali u neki prijestup grijeha koji bi sluali takve propovijedi, kao krive i lane i potpuno strane istini, kao i sve spomenute i izdane knjige koje to sadravaju; ... podvrgavajui slinoj kazni i osudi one koji bi se, mislei drugaije, usudili tvrditi, jer da to jo nije odlueno od Rimske crkve i Apostolske stolice... daje naime slavna Djevica Marija bila zaeta s izvornim grijehom; takvi upadaju u zloin krivovjerja ili smrtni grijeh.

1426

I N O C E N T Vffl.: 29. kolovoza 1484. - 25 srpnja 1492.

1435: Bula "Exposcit tuae devotionis" Ivanu de Cirevu, opatu samostana Citeauxa, biskupija Chalon-sur-Saone, 9. travnja 1489.
Ovom bulom je opatima Citeauxa i vanih samostana-keri La Fert, Portignv, Clairvaux i Morimond dana ovlast podjeljivanja reda subakonata i akonata. Ta ovlast je manja od onih bula navedenih u *1145sl, 1290. Kratki saetak bule nalazi se u vatikanskom arhivu, armaria 54, t. 8, fol. 295. Opat Jean de Cirey objavio je tu odluku u Collecta auorumdam privilegiorum Ordinis Cisterciensis (Dijon 1491). Cisterciti su se sluili tom ovlasu do kraja 18. st. Rituale Cisterciense ex libro usuum, definitionibus Ordinis et Caeremoniali episcoporum collectum VIII 17-18 (konano izd. Westmalle 1949, str. 402-412), sadri obred reenja subakona i akona. Izd.: L. Meschet, Privileges de 1' Ordre de Cueaux (Pari 1713) 135 / R. KOndig, Elenchus privilegiorum regularium tam mendicantium quam non mendicantium, maxime Cisterciensium (KOln 1713; 1779 2 ) 391 si / ponovljeno kod Pio de Langogne, De Bulla Innocentiana seu de potestate papae

314

commitendi simplici presbytero subdiaconatus collationem, u: EtFranc 6 (1901) 131-133; C. Baisi, // ministro straordinario degli ordini sacramentali (Rim 1935) 13-15; H. Lennerz, De sacramento Ordinis (Rim 1953 2 ) 148sl; J. Beyer, u: NvRTh 76 (1954) 361sl.

Opseg ovlasti reenja sveenika ... Kao to sadri Tvoja nedavna molba, tebi i opatima tvojih spomenutih etiri- 1435 ju samostana za vrijeme njihovog upravljanja, bilo je temeljem apostolskih povlastica i odobrenja ... dozvoljeno,... a dobiveno vrijedi, da mogu podjeljivati sve nie redove osobama tog Reda u spomenutim samostanima, te blagoslivljati oltarnike i druge crkvene predmete, da se mogu sluiti mitrom i prstenom i drugim biskupskim znakovima, te da u tim i drugim samostanima i prioriatima njima podreenima, kao i u upnim i drugim crkvama koje im zajedno ili pojedinano pripadaju, premda im nisu punim pravom podreene, mogu podjeljivati sveani blagoslov poslije slavljenja misa, veernji i jutrenji, ako kod takvih blagoslova ne bude nazoan neki biskup ili izaslanik Apostolske stolice,... Mi koji taj Red prije svih nosimo u srcu ljubavi, elimo ga ukrasiti ne manjim milostima i povlasticama nego li su to uinili Nai predasnici, a nakloni u tome tvojim molbama i opata ostalih spomenutih etiriju samostana koji sada i u ovo vrijeme njima upravljaju, kao uostalom i trajno u budunosti, apostolskom vlau i iz sigurnog znanja, ovim dopisom udjeljujemo od posebnog dara milosti, da slobodno i zakonito moe i da mogu, ... blagoslivljati spomenuto i ostalo ruho i crkvene predmete ... posveivati kalee ... te posveivati oltare ... svetom krizmom koju ste prije dobili od nekog katolikog biskupa, na bilo kojim mjestima spomenutog Reda, ... podjeljivati i sveani blagoslov poslije misa, veernji i jutrenji; a kako redovnici spomenutog Reda ne bi, ovdje i ondje, bili prisiljeni izlaziti iz samostana zbog primanja reda subakonata i akonata, (udjeljujemo poseban dar milosti) tebi i tvojim nasljednicima, kako bi mogao svim redovnicima tog Reda, a (udjeljujemo to) i opatima spomenutih etiriju samostana i njihovim nasljednicima, kako bi mogli redovnicima svojih spomenutih samostana, za koje budete mislili da su podobni, zakonito p o d j e l j i v a t i takve r e d o v e s u b a k o n a t a i a k o n a t a . . .

ALEKSANDAR VI.: 11. kolovoza 1492. - 18 kolovoza 1503. PIJO III.: 22. rujna - 1 8 . listopada 1503. J U L I J E II.: 3 1 . listopada 1503. - 21. veljae 1513.

LATERANSKI S A B O R (18. opi): 3. svibnja 1512. - 16. oujka 1517.

Saborje prije svega pokuavao rijeiti galikanske sporove. Nakon to se kralj Ljudevit II. Francuski god. 1513. pomirio s Apostolskom stolicom, a njegova je nacija bila zastupljena na saboru od 8.

315

sjednice, uspjelo mu je Pragmatiku sankciju iz Bourgesa (usp * 1445) zamijeniti konkordatom. Sabor je osim toga donio dekrete iz podruja vjere i morala (* 1440-1444).

Nastavak 5. LATERANSKOG SABORA za vrijeme Leona X.: L E O N X.: 11. oujka 1513. - 1. prosinca 1521. 1440-1441: 8. sjednica, 19. prosinca 1513.: Bula "Apostolici regiminis"
Tom bulom se odbacuje uenje blisko averoizmu: besmrtnost ljudske due se ne moe dokazati razumom, nego se u to mora vjerovati. To je uenje prije svega zastupao Pietro Pomponazzi u djelu (zavrenom u rujnu 1516.) De immortalitate animae (izd. Gianfranco Morra [Bologna 1954]; Abhandlung iiber dieUnsterblichkeit der Seele. Tractatus de immortalitate animae, izd. B.Moisisch; Philosophische Bibliothek 4 3 4 [Hamburg 1990]). Izd: Mac 32.842A-D / HaC 9.1719C-1720A / BullTau 5,601b-602a / BullCocq 3/III. 393ab / COeD 3 6 0 5 n - 6 0 6 2 .

Uenje o ljudskoj dui, protiv neo-aristotelovaca 1440 Budui da se ... sija kukolja, stari neprijatelj ljudskog roda [usp. Mt 13,25], usudio nadosijavati i umnoavati na Gospodinovoj njivi neke vrlo pogubne zablude, koje su vjernici uvijek odbacivali, posebno pak o naravi razumne due, kao daje ona smrtna, ili jedinstvena kod svih ljudi, kako su neki lakoumno filozofirali, te su tvrdili da je to barem filozofski istinito; elei primijeniti prikladna sredstva protiv takve kuge, uz odobravanje ovog svetog sabora osuujemo i odbacujemo sve one koji tvrde, daje razumna dua smrtna, ili jedinstvena kod svih ljudi, kao i one koji u to sumnjaju, budui da ona postoji ne samo zaista po sebi i bitno kao forma ljudskog tijela, kao to se to nalazi u kanonu sretne uspomene pape Klementa V., naeg predasnika, donesenom na saboru u Vienni [*902], nego je zaista i besmrtna, te se moe umnoavati za mnotvo tijela u koja se ulijeva pojedinano, umnoava se i treba se umnoavati.... Budui da istina niti najmanje ne proturijei istini, definiramo da je potpuno lana svaka tvrdnja koja je suprotna istini prosvijetljene vjere [usp. *3017]; te jo stroe zabranjujemo odobravanje (takvog) uenja: sve takve lai koje se nalaze u tvrdnjama oznaavamo kao vrlo pogubna krivovjerja, a sve one koji ih posvuda siju (oznaavamo) kao odvratne i rune krivovjernike i nevjernike, kao one koji rue katoliku vjeru, koje treba izbjegavati i kanjavati. 1442-1444:10. sjednica, 4. svibnja 1515.: Bula "Inter multiplices"
V e je izdano vie papinskih dekreta u prilog "Montes pietatis" ("Pobone ustanove"): H. Holzapfel, Die Anfange der Montes pietatis (1462-1515) (Objavljeno iz crkveno-povijesnog seminara Munchen, izd. A.Knopfler, sv. 11; Munchen 1903) 10-12, broji 17 dekreta, od kojih prvi "Cumdilectr

1441

316

(3. lipnja 1463.) potjee od Pija I I , u prilog zaklade u Orvietu. Postoje suzdranosti o vrsti i nainu, kako bez tete odrati te ustanove. Izd.: MaC 32.905E-907A / HaC 9.1773D-1774E / BullTau 5,622a-623b / BullCocq 3/111, 408b-409a / C O e D 3 626i 7 -627 3 0 . - Reg.: J. HergenrOther, Regesta LeonisX(Freiburg 1884) br. 15297.

Uzimanje kamata i "Montes pietatis " Neki uitelji i profesori govore da takve ustanove nisu dozvoljene u kojima, 1442 slubenici tih ustanova od siromaha kojima se daje zajam, istjekom nekog vremena, trae vie nego lije bio pozajmljeni novac, te da zbog toga ne mogu biti isti od zloina lihve, jer nas je na Gospodinu, prema Lukinom svjedoanstvu [Lk 6,34sF\ jasnom zapovijedi obvezao, da se ne smijemo od dane pozajmice nadati niem iznad nje. To je naime pravo znaenje lihve, kada netko naime za koritenje stvari koja ne raa, bez ikakvog truda, i bez ikakve preuzete opasnosti nastoji stei dobit i poveanje... Drugi pak mnogi uitelji i profesori... zalau se za (to) da tako veliko dobro 1443 koje je drutvu vrlo potrebno, ali samo ako se nita ne trai i ako se nita ne oekuje zbog pozajmice; za obeteenje pak samih ustanova, naime za trokove njihovih slubenika i svih stvari koje spadaju na odravanje ustanova, ali bez njihove dobiti, moe se slobodno uzeti, tovie i traiti i iznad pozajmljenog od onih koji imaju korist od takve pozajmice, ali i to umjereno i nuno, jer postoji pravna norma: ako netko osjea korist, mora osjetiti i teret1, posebno ako se tome doda i apostolski autoritet. Oni naime pokazuju daje to dokazano ... miljenje naih predasnika, Rimskih prvosveenika, sretne uspomene Pavla II., Siksta IV., Inocenta VIII., Aleksandra VI. i Julija II. Mi elei jednoj strani... prikladno pomoi, vodei brigu o pravednosti, kako se 1444 ne bi otvorio jaz lihvarstva, a drugoj strani u h'ubavi prema pobonosti i istini, kako bi se pomoglo siromasima, preporuujemo brigu za oboje,... te uz odobravanje svetog sabora izjavljujemo i definiramo, da spomenute pobone ustanove, ustanovljene od drave i do sada odobrene i potvrene (temeljem) autoriteta Svete Stolice, u kojima se za njihove trokove i za obeteenje prima neto umjereno iznad posuenog i bez dobiti tih ustanova, samo za trokove slubenika i drugih stvari koje spadaju na njihovo odravanje, kao stoje to ve reeno, dakle za njihovo obeteenje, ne ukazuju ni na kakvo zlo, niti daju pobudu za grijeh, niti ih se na bilo koji nain moe odbacivati, tovie treba ih odobriti kao zaslune i pohvalne i nikako ih se ne smije smatrati lihvarskim.... elimo pak da svi... koji bi se ubudue usudili, protiv ove izjave ili protiv vrsta kazni u ovom dopisu, propovijedati ili raspravljati usmeno ili u pisanom obliku, upadnu u izreenu kaznu izopenja ...
1

*1443

Regulae iuris, u: Bonifacije VIII, Liber Sextus Decretalium V. dodatak, norma 55 (Frdb 2,1123).

317

1 4 4 5 : 1 1 . sjednica, 19. prosinca 1516: Bula "Pastor aeternus gregem"

Na poticaj kralja Karla VII. Francuskog, skuptina klerika je u svibnju/lipnju 1438. u Bourgesu usvojila 23 lanka koji su bili inspirirani Baselskim saborom, u kojima je posebno zastupan koncilijarizam. Kralj je 7. lipnja 1438. potpisao "Pragmatiku sankciju iz Bourgesa", koja je posebno odgovarala interesima kraljevskog senata i Sveuilita u Parizu. Nakon stoje rijeen spor izmeu papa, koji nikada nisu priznali sankciju, i Francuske pod vodstvom Ljudevita X I I , njegov nasljednik Franjo I. je priznao nie navedenu bulu Lava X. U njoj je "Pragmatika sankcija" proglaena za nevaeu, a potvrena je bula Bonifacija VIII. "Unam sanctam" (*870-875), ali bez utjecaja na izjavu Klementa V. 'Meruit', kojom je ta bula oslabljena. Izd.: MaC 32.967C-E / HaC 9,1828D-1829A / BullTau 5,661 ab / BullCocq 3/III, 43 lb / C O e D 3
642 1 0 .26.

Odnos izmeu pape i sabora 1445 Mi mislimo da se tako ozloglaena Sankcija [pragmatika iz Bourgesa] i njezin sadraj, ne moe i ne smije mirne savjesti prestati opozivati i odbacivati. Ne smije na Nas utjecati niti to stoje tu Sankciju i njezin sadraj izdao Baselski sabor, a na inzistiranje sabora ju je primila i prihvatila Skuptina u Bourgesu, jer se sve to dogodilo poslije preseljenja istog Baselskog sabora od sretne uspomene pape Eugena IV.... [u Ferraru 18. rujna 1437.] na Baselskom "saboriu", te zbog toga ne moe imati nikakvu snagu, budui daje oito, ne samo prema svjedoanstvu svetog Pisma, (prema) rijeima svetih otaca i drugih rimskih prvosveenika i Naih predasnika, (prema) odluci svetih kanona, nego i prema vlastitim izjavama istih sabora, da samo Rimski prvosveenik, za vrijeme svog pontifikata, ima autoritet nad svim saborima, te puno pravo i vlast za sazivanje sabora, (njihovo) preseljenje i rasputanje.

1447-1449: Dekret "Cumpostquam" Cajetanu de Vio, papinom izaslaniku, 9. studenog 1518.

Pitanje oprosta u Njemakoj, koje je trpjelo od velikih zloporaba, iskoristio je Martin Luther za objavljivanje 95 teza o oprostima 31. listopada 1517. (Weimarsko izd. 1 [ 1 8 8 3 ] 229-238). Kao odgovor na to bula eli iznijeti crkveno uenje o oprostima. Njezin doktrinarni autoritet podigao je Lav X. u jednom popratnom pismu "An die Schweizer", od 30. travnja 1519. (izd. L.R. Schmidlin, Bernhardin Sanson, der Ablafiprediger in der Schveiz 1518-1519 [Solothurn 1898] 30sl): "Ovlast rimskog biskupa za podjeljivanje takvih oprosta, prema ispravnom uenju Rimske Crkve, kojeg se, kako smo odluili, svi moraju drati i propovijedati... kao to to moete jasno vidjeti iz pisma koje smo vam uputili na potpis kako bi nastojali obdravati ga.... vrsto se trebate drati ispravnog uenja svete Rimske crkve i ove Svete stolice, koja ne dozvoljava zablude". Kardinal Cajetan de Vio, koji je bio odreen za tu bulu, dodao joj je god. 1522. znaajan dio teksta svog komentara Tome Akvinskog, Summa theologiae III, q.48, a.5 (izd. Leonina 11 [ 1903] 469). Izd.: kod Cajetana, vidi gore / J. Le Plat, Monumentorum ad historiam Concilii Tridentini spectantium amplissima collectio 2 (Louvain 1782) 23sl / ponovljeno kodN.Paulus, u: ZKTh 37 (1913) 395sl / W. KShler, Dokumente zum Ablafistreit von 1517 (Tlibingen-Leipzig 1902) 158sl (br.36).

318

Oprosti ... Kako se ubudue nitko ne bi (mogao) pozivati na nepoznavanje nauka Rim- 1447 ske crkve o takvim oprostima i njihovoj uinkovitosti, niti se ispriavati pod izlikom takvom neznanju, niti si pomagati izmiljenim protivljenjem, nego kako bi takvi zbog poznate lai mogli biti privedeni kao krivi i s pravom kanjeni, ovim pismom elimo ti dati na znanje daje Rimska crkva, koju ostali moraju slijediti kao majku, predala: Rimski biskup, nasljednik kljuara Petra i zamjenik Isusa Krista na zemlji, vla- 1448 u kljueva, kojima moe otvoriti kraljevstvo nebesko, otklanjajui kod krana takve zapreke (to jest krivnju i dunu kaznu za uinjene grijehe, krivnju naime pomou sakramenta pokore, a vremenitu kaznu za uinjene grijehe dunu prema Bojoj pravednosti, pomou crkvenih oprosta), moe iz opravdanih razloga podijeliti istim kranskim vjernicima, koji su Kristovi udovi zbog veze ljubavi, bilo da su u ovom ivotu, bilo u istilitu, oproste iz preobilnih zasluga Krista i svetaca; podjeljujui oprost apostolskom vlau, kako za ive tako i za mrtve, (papa) obiava raspodijeliti blago zasluga Isusa Krista i svetaca, podjeljivanjem samog oprosta na nain odrjeenja ili ga prenosi kao molitvu za pomo. Zbog toga se svi, kako ivi tako i mrtvi, koji uistinu budu stekli takve oproste, oslobaaju od tolike vremenite kazne, koju su prema Bojoj pravednosti zasluili za svoje uinjene grijehe, koliki budu udijeljeni i steeni oprosti. I tako mi, apostolskim autoritetom, snagom ovdje iznesenog, odreujemo pod pri- 1449 jetnjom izreene kazne izopenja, da svi moraju tako misliti i propovijedati.

1451-1492: Bula "Exsurge Domine", 15. lipnja 1520.

Martin Luther, ijih je 95 teza (usp. *1447) nailo na veliki odjek, bio je ve u studenom 1517. u Rimu optuen i pozvan da se opravda. Malo nakon toga je Leon X. povjerio kardinalu Cajetanu de Vio zadau da skloni Luthera na opoziv. Do sporazuma nije dolo niti na sastanku u Augsburgu u listopadu 1 5 1 8 , niti na raspravama izmeu Ivana Ecka, najznaajnijeg branitelja katolianstva, i reformatora Luthera, odranima u Karlstadtu u lipnju-srpnju 1519. Postupak protiv Luthera je otvoren nakon stoje Ivan Eck bio opozvan u Rim (sijeanj-travanja 1520.). Tu su se meu ostalim nalazila i miljenja sveuilita u Kolnu i Louvainu (DuPlA 1/II[1728] 358-361; usp. Responsio Lutheriana iz god. 1 5 2 0 , Weimarsko izd. 6 [1888] 170-195). Budui da Luther nije htio napustiti svoje uenje te je 10. prosinca 1520. javno spalio bulu "Exsurge Domine", bio je 3. sijenja 1521. izopen bulom "Decet Romanum Pontificem" (Buli Tau 5,761a764a / BullCocq 3/III, 493b-495b). Izd.: BullTau 5,750a-752a / BullCocq 3/ffl, 488b-489b / MaC 32.1051C-1053D / HaC 9.1893A-1895A / DuPlA l/II, 362b-364b. Izrazi u buli redovito tono iznose Lutherove rijei; za navoenje izvora pobrinuo se prije svih H.Roos, Die Quellen der Bulle "Exsurge Domine" u: J.Auer - H.Volk (izd.), Theologie in der Geschichte und Gegemvart (izd. u ast M.Schmausa; Munchen 1957) 909-926. Zbog jednostavnosti su

319

izvori pojedinih tvrdnji oznaeni s oznakama; slijede (u zagradama) mjesta kritikog izdanja Z). Martin Luthers fVerke (Weimar 1883sl). Oznake znae: A' B' C D' E' F' H' I' K' L' M' O' = = = = = Resolutiones disputationum de indulgentiarum virtute (1518) [za tvrdnje 1 3 10 18 20-22 26 28 32-35 3 9 ] . Disputatio et excusatio F.MartiniLuther adversus criminationes D.Johannis Eccii (1519) Disputatiopro declaratione virtutis indulgentiarum (1517) [4 17 3 8 ] . Ein Sermon von Ablass und Gnade(\5\ll\5\%) [5 18]. Sermo depoenitentia (151S) [6-9 llsl 14]. Instructiopro confessionepeccatorum (1519) [15]. Verklarung etlicher Artikel in dem Sermon von dem heiligen Sakrament (1520) [16]. = ResolutionesLutherianaesuperpropositionibussuisLipsiaedisputatis (1519) [19 27 2931]. [2].

= Ein Sermon von dem Sakrament der Busse (1519) [13]. = Ein Sermon vom Sakrament des Leichnams Christi und von den Bruderschaften (1519) [16]. = = Disputatio I. Eccii et M. Lutheri Lipsiae habita (1519) [18 30 37 40]. = Sermo de virtute excommunicationis (1518) [23]. = Disputatio Heilderbergae habita (1518) [36].

G' =

N' = Ein Sermo von dem Bonn (1520) [ 2 4 ] . P' = (Grosser) Sermon von dem Wucher (1520) [41]. Q' = Contra malignum J. Eccii iudicium (1519) [25]. R' = Resolutio super Propositiones XIII de potestate papae (1519) [25].

Zablude Martina Luthera

1451

1. Krivovjerno je, ali uobiajeno, miljenje da sakramenti Novog Zakona daju milost opravdanja onima koji ne postavljaju zapreku1. 2. Nijekati da poslije krtenja kod djeteta ostaje grijeh, znai gaziti zajedno Pavla i Krista2. 3. arite grijeha, makar i ne bilo uinjenog grijeha, sprjeava duu koja izlazi iz tijela da ue u nebo 3 . 4. Nesavrena ljubav umirueg nosi nuno sa sobom veliki strah, koji je sam po sebi dovoljan za podnoenje kazne istilita, i sprjeava ulazak u kraljevstvo4.

1452

1453

1454

1 2 3 4

*1451 A \ C o n c l u s i o V I I ( l , 5 4 4 3 S . 3 8 ) . *1452 B' (2,160 34! ,i) *1453 A ' , C o n c I u s i o X X r V ( l , 5 7 2 i 0 . , 4 ) . *1454 C ' i A ' , C o n c l u s i o X X I V ( l , 2 3 4 3 . 6 i

l,572i 5 ).

320

5. Da (sakrament) pokore ima tri dijela: pokajanje, ispovijed i zadovoljtinu nije 1455 utemeljeno na Svetom pismu niti na starim svetim kranskim uiteljima . 6. Pokajanje koje se sastoji od ispitivanja, utvrivanja i odbacivanja grijeha, ko- 1456 jim netko razmilja o svojim godinama u gorini svoje due [usp. Iz 38,15], odmjeravajui teinu, mnoinu, i odvratnost grijeha, gubitak vjenog blaenstva i 2 stjecanje vjene osude, takvo pokajanje ini licemjera, to vie grjenika . 7. Vrlo je istinita poslovica i bolja od svih do sada iznesenih uenja o skrueno- 1457 sti: 'Najvea pokora je ubudue ne initi (grijehe); najbolja pak pokora je novi ivot' 3 . 8. Nemoj ni na koji nain pokuati ispovijedati lake grijehe, ali niti sve smrtne, 1458 jer je nemogue da bi spoznao sve (svoje) smrtne (grijehe). Zbog toga su se u prvotnoj Crkvi ispovijedali samo javni smrtni (grijesi) . 9. Kada elimo sve potpuno ispovijedati, ne inimo nita drugo, nego samo 1459 elimo da Bojem milosru ne ostane nita za pratanje5. 10. Grijesi nisu nikome oproteni tko ne vjeruje da (mu) se oni kod sveeniko- 1460 vog odrjeenja oprataju; tovie, grijeh ostaje ako se ne vjeruje daje oproten. Nije naime dovoljno oprotenje grijeha i darivanje milosti, nego je potrebno i vjerovati da su (oni) oproteni 6 . 11. Ni na koji nain ne smije vjerovati da su ti (grijesi) oproteni radi tvoje 1461 skruenosti, nego radi Kristove ryei: "togod odrijei" itd. [Mt 16,19]. Zbog toga kaem, vjeruj, ako dobije odrjeenje sveenika, a jae vjeruj da si odrjeen, pa e zaista biti odrjeen, togod bilo sa skruenou 7 . 12. Ako bi, stoje nemogue, bio ispovijeen onaj koji ne bi bio skruen, ili ako 1462 bi sveenik odrijeio u ali, a ne za ozbiljno, kada bi (takav) vjerovao daje odrjeen, on bi najistinitije bio odrjeen8. 13. U sakramentu pokore i oprotenju grijeha papa i biskup ne ine vie nego li 1463 najnii sveenik; tovie, gdje nema sveenika, isto toliko bi inio bilo koji kranin, pa bio on i ena ili djeak .

*1455 *1456 3 *1457 4 *1458 *1459 *1460 *1461 *1462 *1463

2
5 6 7

D'(1,2434-n). W (1,7,19^). E' (l,321 2 -). '(1,32222 .25). E' ( 1 , 3 2 3 ) . A', Conclusio VII ( 1 , 5 4 3 E'(1,3 2 3 .28). E'(1,3 2 3 .34). F'(2,7 1 6 5-2 ).
23
3 2 2 8

14sl

22-24).

321

1464

14. Nitko ne mora sveeniku odgovoriti da se kaje, niti sveenik smije to ispiti1 vati . 15. U velikoj su zabludi oni, koji pristupaju sakramentu euharistije oslanjajui se na to da su ispovjeeni, da si nisu svijesni nikakvog smrtnog grijeha, da su se prije toga molili i pripremili se; svi takvi jedu i piju sebi osudu. Ali ako vjeruju i pouzdaju 2 se da e tamo zadobiti milost, sama ih ta vjera ini istima i dostojnima . 16. ini se prikladnim da Crkva na opem saboru odredi da se i laici trebaju prieivati pod obje prilike; esi koji se prieuju pod obje prilike nisu krivovjernici nego odcijepljeni3. 17. Riznica Crkve iz koje papa dijeli oproste nisu zasluge Krista i svetaca 4 . 18. Oprosti su pobona varka za vjernike i izostavljanje dobrih djela; oni (oprosti) spadaju meu ono to je dozvoljeno, a ne meu ono to koristi [usp. 1 Kor 6,12; 10.23]5. 19. Oprosti onima koji ih zaista steknu ne vrijede za oprotenje pred Bojom pravdom zasluene kazne za uinjene grijehe6. 20. U zabludi su oni koji vjeruju da su oprosti spasonosni i korisni za duhovni plod (rast)7. 1471 2 1 . Oprosti su potrebni samo za javne grijehe, i zapravo se podjeljuju samo tvrdokornima i nestrpljivima8.

1465

1466

1467 1468

1469

1470

1472

22. Oprosti nisu niti potrebni niti korisni za est vrsta ljudi: tj. za mrtve ili umirue, za bolesnike, za opravdano sprijeene, za one koji nisu poinili teke grijehe, za one koji su poinili teke grijehe ali ne javne, za one koji ine bolje 9 . 23. Izopenja su samo vanjske kazne i ne liavaju ovjeka zajednikih duhovnih molitava Crkve . 24. Krane treba pouavati da izopenje vie vole nego li ga se boje 11 .
*1464 *1465 *1466 M467 *1468 *1469 *1470 *1471 *1472 *1473 *1474 E'(l,32216sl). G* (1,264,., 5 ). H* i F ( 2 , 7 4 2 2 4 . 2 6 i 6,80 3 6 s i). C'(l,23610sll4si). K" (2,353 1 3 . usp. 3 4 9 ) 6 s l 356 3 8 ) i A', Conclusio XX (1,570^]) i D' (1,246, 5 . 1 9 ). L' (2,429 5 . 7 ). A', Conclusio XXXII (1,587 2 4 . 2 6 ). A', Conclusio XIII ( l , 5 5 2 2 4 s , 5 5 3 30 ,i). A', Conclusio XIII (1,552, 9 . 2 2 ). M'(l,639I9sl33si). N' (6,70 2 ,).

1473

1474

1 1

322

25. Rimski prvosveenik, Petrov nasljednik, nije Kristov zamjenik nad svim 1475 1 Crkvama itavog svijeta, koje je sam Krist osnovao u blaenom Petru . 26. Kristova rije Petru: "togod razrijei na zemlji" itd. [Mt 16,19] odnosi se 1476 2 samo i vezana je samo na Petra . 27. Sigurno je, da u ovlast Crkve ili pape uope ne spada odreivanje lanaka 1477 vjere, tovie, niti zakona morala ili dobrih djela . 28. Kada bi papa s velikim dijelom Crkve mislio ovako ili onako, ne bi pogrije- 1478 io; misliti drugaije jo uvijek nije grijeh niti krivovjerje, posebno kod stvari koje nisu potrebne za spasenje, sve dok opi sabor jedno ne odbaci a drugo ne potvrdi4. 29. Otvoren nam je put umanjiti autoritet sabora, i slobodno protusloviti njego- 1479 vim inima, i prosuivati njegove odluke i pouzdano ispovijedati sve to (nam) se ini istinitim, bilo to potvreno ili odbaeno od bilo kojeg sabora5. 30. Neki lanci Ivana Husa, koji su osueni na saboru u Konstanzu, jesu posve 1480 kranski, istiniti i evaneoski, njih ne moe osuditi niti opa Crkva6. 31. Pravednik grijei u svakom dobrom djelu7. 32. Dobro djelo uinjeno na najbolji nainje laki grijeh8. 33. Spaljivanje krivovjernika je protivno volji Duha 9 . 1481 1482 1483

34. Boriti se protiv Turaka znai protiviti se Bogu koji preko njih (Turaka) 1484 kanjava nae zle ine 1 0 . 35. Zbog vrlo skrovite mane oholosti nitko nije siguran da stalno ne grijei 1485 11 smrtno . 36. Slobodna volja je poslije grijeha samo ime; dok (ona) radi (prema) onome 1486 stoje u njoj, smrtno grijei 12 . 37. istilite se ne moe dokazati iz svetih Spisa koji su u kanonu 13 .
*1475 *1476 3 *1477 4 *1478 5 *1479 6 *1480 7 *1481 *1482 ' *1483 10 *1484 11 *1485 12 *1486 13 *1487
2 1

1487

Usp. otprilike Q ' ( 2 , 6 2 8 5 ) i R'(2,225 3 5 s i). A ' , Conclusio V (1,53620.22). L' (2,427 8 .io). A ' , Conclusio X X V I (1,583 5 . 8 ). L,(2,406l8l40415.17). K" (2,279ii -i3). L' (2,41635i>i). A " , Conclusio L V n i ( l , 6 0 8 i o , i ) . A ' , Conclusio LXXX(l ,625 4 62435-38). A " , Conclusio V (1,53535.39). A ' , Conclusio X n i ( l , 5 5 3 1 3 s l ) . O' ( l , 3 5 4 5 s l ) . K' (2,324,o .i2).

323

1488

38. Due u istilitu nisu sigurne za svoje spasenje, barem ne sve; niti je dokazano ikakvim razlozima ili Pismom, da se one nalaze izvan stanja stjecanja ili povea1 vanja ljubavi . 39. Due u istilitu stalno grijee, dokle god trae spokoj i dok se boje kazni . 40. Due osloboene iz istilita uz molitvenu pomo imaju manje nego li bi 3 imale da su same dale zadovoljtinu . 41. Crkveni prelati i knezovi ne bi uinili (nita) loe, kad bi unitili sve prosjake torbe4. 42. [Ocjena :] Sve i pojedine gore spomenute lanke odn. zablude osuujemo, odbacujemo i u potpunosti odbacujemo , kao stoje ve reeno, kao krivovjerne, sablanjive, krive i kao one koje vrijeaju pobone ui, ili kao zavodljive za due jednostavnih, i kao suprotstavljene katolikoj istini.
2

1489 1490

1491

1492

HADRIJAN VI.: 9. sijenja 1522. - 14. rujna 1523. KLEMENT VII.: 19. studenog 1523. - 25. rujna 1534. PAVAO III.: 13. listopada 1534. - 10 studenog 1549.
1495: Breve "Pastorale officium" nadbiskupu Toleda, 29. svibnja 1537. Jedan je dio dominikanaca vodio u Rimu tubu jer su panjolski kolonisti uroenike Srednje Amerike vodili u ropstvo, pa su molili papu da se zauzme za njihova opa prava. Pavao III. je objavio breve "Pastorale officium" o pravu na slobodu i vlasnitvo, upuen kardinalu Juanu de Tavera, nadbiskupu Toleda, i drugi breve " Veritas /psa", 2. lipnja 1537. u kojem prijeti izopenjem. On je dodue na zahtjev panjolske vlade 19. lipnja 1538. opozvao kaznene odredbe. Ipak je on svojim stavovima pripravio put novom zakonodavstvu, koje je 20. studenog 1542. potpisao car Karlo V, temeljem kojegje trebalo voditi rauna o pravima uroenika, na nain primjeren kranskom duhu. Izd.: J.Margraf, Kirche undSklaverei seit der Entdeckung Amerikas (Tubingen 1865) 218sl (na nav. mj. 219sl, breve " Veritas ipsa")\ Colleccion de documentos ineditos ralativos al descubrimiento, conquista y organizacion de las antiguas posesiones espanolas de America y Oceania 7 (Madrid 1867) 414 (na nav. mj. breve "Veritas ipsa").

Prava ljudi na slobodu i vlasnitvo 1495 Do naih je naime uiju stigao (glas) daje ... Karlo [V] car Rimski... kako bi potisnuo one koji voeni poudom nose u sebi neljudski duh protiv ljudskog roda, jav*1488 *1489 5 *1490 *1491
1

C ( 1 , 2 3 4 1 W ,,). A', Conclusio XVIII ( l , 5 6 2 , 5 s i ) . K'(2,34039-341,). P'(6,4212sl).

324

nim ukazom zabranio svim svojim podanicima, kako se nitko ne bi usudio odvesti u ropstvo Zapadne ili June Indijance, ili ih liiti njihove imovine. Stoga Mi elimo da ti isti Indijanci, premda su jo izvan krila Crkve, ne budu, niti bi smjeli biti, lieni svoje slobode ili vlasnitva nad svojim stvarima, jer su ljudi, dakle prikladni za vjeru i spasenje, da ih se ne smije unititi ropstvom, nego ih propovijedima i primjerom treba pozivati na ivot; zbog toga se Mi elimo pobrinuti da se suzbiju tako opaki pokuaji takvih bezbonika, kako (Indijanci) ogoreni na nepravde i kazne, ne bi postali tvri za prihvaanje Kristove vjere, te stavljamo pred... tvoju uviavnost, da... svima i pojedincima, nalazili se oni u bilo kojoj asti... pod kaznom izopenja izreene kazne, stroe zabrani, kako se oni ni na koji nain ne bi usudili spomenute Indijance tjerati u ropstvo, niti ih na bilo koji nain liavati njihovih dobara.

1497: Konstitucija "Altitudo divini consiliF, 1. lipnja 1537.

Taj je dekret odreen za "Zapadnoindijska podruja"; o tom je pitanju v e 2. srpnja 1524. raspravljala jedna skuptina misonara franjevaca ("Primera Junta de Mxico"). Izd.: CdICF 9,140 (br.81) / CoollPF 2 1,30 (bilj. 1 uzbr.114).

Povlastica

vjere

U odnosu pak na njihov brak {Zapadnih Indijanaca] odreujemo da se dri sije- 1497 deeg: koji su prije obraenja imali vie ena, prema svom obiaju, i ako se ne sjeaju koju su prvo uzeli, kad se obrate na vjeru neka uzmu jednu od njih, koju hoe, i s njom neka sklope enidbu, kako je to obiaj; koji se pak sjeaju koju su najprije uzeli, nju neka zadre, poto druge otpuste.

T R I D E N T S K I S A B O R (19. opi): 13. prosinca 1545. - 4. prosinca 1563.

Reformatorski je pokret u Njemakoj traio sabor za reformu Crkve. Klement VII. se suprotstavljao sazivanju opeg sabora, stoje car Karlo V. zahtijevao ve od 1529.Nakon propalog sporazumijevanja na saboru u Augsburgu (1530.) Pavao III. je na pritisak cara 2. lipnja 1536. sazvao opi sabor u Mantovi. Rat izmeu Karla V. i Franje I. Francuskog, sprijeio je njegovo otvaranje predvieno za 23. svibnja. Papa je 8. listopada 1536. naredio da se sabor premjesti u Vicenzu. Pokuaj je propao zbog malog broja sudionika. Nakon zavretka rata, zbog propalih vjerskih razgovora u Regensburgu god. 1 5 4 1 , papa je 2 2 . svibnja 1542. sazvao sabor u Tridentu. N o , novi rat izmeu Karla V. i Franje I. uzrokovao je suspenziju sabora. Nakon mira u Crepvu (rujan 1544.) oslobodio se put za ponovni saziv sabora 30. studenog 1544. bulom "Laetare Ierusalem". Saborje otvoren tek 13. prosinca 1545; nazoni su bili samo katolici. Zbog pribliavanja malkadskog rata koji se vodio od srpnja 1 5 4 6 , saborje 11. oujka 1547. premjetan u Bolognu. Julije III. je 14. studenog 1550. bulom "Cum ad tollenda" naredio povratak sabora u Tridentu, gdje je on 1. svibnja 1551. godine otvorio drugo tridentsko zasjedanje. Propali su pregovori o sjedinjenju s protestantima koji su bili na saboru od sijenja 1 5 5 2 , a sabor se 28. travnja 1552. ponovno suspendirao zbog pobune kneza Moritza Saskog. Nakon mnogostrukih po-

325

kih previranja Pijo IV. je 29. studenog 1560. bulom "Ad ecclesiae regimen" naredio nastavak sabora, a tree zasjedanje Tridentskog sabora otvoreno je 18. sijenja 1562. Savjetovanja su se zavrila 4. prosinca 1563. sveanim zavretkom u Tridentu. Tumaenja i provedbu zakljuaka sabora koje je Pijo IV. potvrdio 26. sijenja 1564. bulom "Benedictus Deus" (* 1847-1850) povjereno je kongregaciji kardinala 2. kolovoza 1564. Daljnji utjecaj se razvijao preko saborskih dekreta, preko Katekizma (1566.) koji je izdao Pijo V, Rimskog brevijara (1568.) i Rimskog misala (1572.). Radovi pojedinih zasjedanja:

1. Tridentsko zasjedanje: 1.-8. sjednica, od prosinca 1545. do oujka 1547.

Naroito treba spomenuti: 4. sjednicu (8. travnja 1546.) s dekretom o svetom Pismu i predaji; 5. sjednicu (17. lipnja 1546.) s dekretom o izvornom grijehu; 6. sjednicu (13. sijenja 1547.) s dekretom o opravdanju; 7. sjednicu ( 3 . oujka 1547.) s dekretom o sakramentima openito, o krtenju i potvrdi; 8. sjednicu ( 1 1 . oujka 1547.) sa zakljukom da se sabor premjesti u Bolognu.

Zasjedanje u Bologni: 9. -10. sjednica, od oujka 1547. do (veljae 1548.) rujna 1549.
Rasprave o sakramentu pokore, o posljednjem pomazanju, o svetom redu i o braku; nema obvezujueg dekreta. U veljai 1548. je sabor privremeno, a 13. rujna 1549. formalno i definitivno suspendiran.

2. Tridentsko zasjedanje: 11.-16. sjednica, od svibnja 1551. do travnja 1552.

Julije III. je ponovno 1. svibnja 1551. sabrao sabornike u Tridentu. Naroito treba spomenuti: 13. sjednicu ( 1 1 . listpada 1551.) s dekretom o euharistiji; 14. sjednicu (25. studenog 1551.) s dekretom o pokori i posljednjem pomazanju. 28 travnja 1552. saborje ponovno suspendiran.

3. Tridentsko zasjedanje: 17.-25. sjednica, sijeanj 1562. do prosinca 1563.

Pijo IV. je 29. studenog 1560. po trei put sazvao sabor u Tridentu, za Uskrs 16. travnja 1561.; prva sveana sjednica (tj. 17.) odrana je tek 18. sijenja 1562. Spomena su vrijedne: 2 1 . sjednica(16. srpnja 1562.) s dekretom o primanju euharistije (priesti); 2 2 . sjednica (17. rujna 1562.) s dekretom o svetoj misnoj rtvi; 2 3 . sjednica (15. srpnja 1563.) s dekretom o sakramentu (svetog) reda; 24. sjednica ( 1 1 . studenog 1563.) s dekretom o enidbi; 25. sjednica ( 3 . i 4. prosinca 1563.) s dekretom o mjestu ienja, tovanju svetaca, svetih slika i oprostima. Tom je sjednicom sabor zavren.

1500: 3. sjednica, 4. veljae 1546.: Dekret o saetku vjerovanja

Izd: SGTr 4,579sl /RiTr 10 / M a C 33,19-B-D/HaC 10.19E-20B / C O e D 3 662.

1500

Ovaj sveti, ekumenski i opi Tridentski sabor, zakonito sazvan u Duhu Svetom, kojemu su predsjedala ista tri izaslanika Apostolske stolice, razmatrajui veliinu predmeta koje treba raspravljati, naroito onih koje se nalaze u ona dva poglavlja o 326

iskorjenjivanju krivovjerja i o obnovi morala, zbog ega je on prvenstveno i sazvan, ...smatrao je da treba sastaviti obrazac vjerovanja, kojim se slui sveta Rimska crkva, kao ono poelo u kojem se svi nuno slau koji ispovijedaju Kristovu vjeru, kao vrsti i jedini temelj, koji vrata paklena nee nadvladati [usp. Mt 16,18] i to onim rijeima kojima se on izgovara u svim crkvama. [SlijediNicejsko-carigradsko vjerovanje: *150.] 1501-1508: 4. sjednica, 8. travnja 1546. a) Dekret o prihvaanju svetih knjiga i o predaji.
U vrijeme odravanja sabora ponovno se dovodilo u sumnju da li sljedee knjige spadaju u kanon: Tob, Jud, Mudr, Sir, 1-2 Mak, Heb, 2 Pt, Jak, 2-3 Iv, Jd, Otk i odreeni dijelovi Dn. Izd.: SGTr 5,91 /RiTr 1 l s l / M a C 33.22A-E/HaC 10,22C-23B / COeD 3 663sl/EnchBbr.57-60. - Usp. prijedlog dekreta: SGTr 5,3 l s l / TheiTr 1,66.

Sveti ekumenski i opi sabor, zakonito sazvan u Duhu Svetom,... stavljajui si 1501 stalno pred oi, da se nakon odstranjivanja zabluda u Crkvi treba sauvati prava istoa Evanelja, stoje prije po prorocima bilo obeano u svetom Pismu, a Gospodin na Isus Krist je to prvi objavio svojim ustima, te je preko svojih apostola zapovjedio [usp. Mkl6,15] da se to propovijeda svakom stvorenju kao izvor svake spasonosne istine i moralne zasade; uviujui da se ta istina i zasade nalaze u pisanim knjigama i u nepisanoj predaji, koju su apostoli primili iz ustiju samog Krista, ili su je sami apostoli, kao izgovorenu Duhom Svetim, tako rei rukama predali, te je (tako) stigla do nas, slijedei primjere pravovjernih otaca, (Sabor) s jednakim osjeajem pobonosti i s potovanjem prihvaa i asti sve knjige i Starog i Novog zavjeta, jer je jedan B o g autor obadvaju, a (prihvaa i asti) i samu predaju, kako ono to spada na vjeru tako i ono (to spada) na moral, kao izreenu Duhom Svetim i u neprestanom nasljeivanju sauvanu u Katolikoj crkvi. Saborje mislio da tom dekretu treba pridodati i popis knjiga, kako se kod nekog ne bi mogla pojaviti dvojba, koje su to knjige koje sabor prihvaa. To su nie navedene: (Knjige) S t a r o g z a v j e t a : Pet (knjiga) Mojsijevih, Postanak, Izlazak, Le- 1502 vitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon; Joua, Suci, Ruta, etiri (knjige) o kraljevima, Dvije (knjige) ljetopisa, Prva i Druga (knjiga) Ezrina, koja se zove Nehemijina, Tobija, Judita, Estera, Job, Davidov psaltir, stopedeset psalama, Mudre izreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Mudrost, Knjiga Sirahova, Izaija, Jeremija s Baruhom, Ezekijel, Danijel, dvanaest manjih proroka, to jest Hoea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija; dvije (knjige) Makabejaca, prva i druga. (Knjige) N o v o g z a v j e t a : etiri evanelja, po Mateju, Marku, Luki, Iva- 1503 nu; Djela apostolska koja je napisao evanelist Luka, etrnaest poslanica apostola 327

Pavla, Rimljanima, dvije Korinanima, Galaanima, Efeariima, Filipljanima, Koloanima, dvije Solunjanima, dvije Timoteju, Titu, Filemonu, Hebrejima; dvije (poslanice) apostola Petra, tri apostola Ivana, jedna apostola Jakova, jedna apostola Jude i Otkrivenje apostola Ivana. 1504 Tko ne bi u potpunosti prihvatio te knj ige, sa svim nj ihovim dij elovima, kako se obiavaju itati u Katolikoj crkvi i kako se nalaze u starom latinskom izdanju Vulgati, za svete i kanonske, i tko bi svjesno i namjerno prezreo spomenutu predaju, neka bude kanjen anatemom. Stoga neka svi shvate, kojim e redom i putem Sabor nadalje raditi, nakon stoje postavio temelj ispovijesti vjere, i kojim e se svjedoanstvima i dokumentima prvenstveno sluiti kod utvrivanja dogmi i obnove crkvenog morala. b) Dekret o izdanju Biblije Vulgata i o nainu tumaenja Svetog pisma
Izd: SGTr 5,91 si/RiTr 1 2 / M a C 33,22E-23C/HaC 10,23B-E/COeD 3 664sl/EnchB br.61-63.

1505

1506

Osim toga isti je sveti sabor, razmatrajui kako bi moglo biti od ne male koristi za Crkvu Boju, kad bi se odredilo koje od svih latinskih izdanja svetih knjiga koje krue naokolo, treba smatrati autentinim: odredio i izjavio kako to isto staro izdanje Vulgata, koje je potvreno upotrebom u samoj Crkvi kroz toliko stoljea, treba smatrati autentinim u javnim predavanjima, raspravama, propovijedima i tumaenjima, te da se nitko, ni pod kakvim izgovorom, ne bi usudio ili pokuao odbaciti ga [usp. *3825]. Osim toga, kako bi obuzdao lakoumne duhove, (sabor) odluuje kako se nitko, oslanjajui se na svoju mudrost, ne bi usudio u stvarima vjere i morala, u onome to spada na cjelinu kranskog uenja, izokretati sveto Pismo prema svom shvaanju, a protiv onog shvaanja koje je drala i dri sveta majka Crkva, na koju spada suditi o pravom smislu i tumaenju svetog Pisma, ili tumaiti isto sveto Pismo protiv jednodune suglasnosti Otaca, takoer da takva tumaenja nikada, ni u koje vrijeme ne budu izdana na svjetlo (dana).... Ali elei u toj stvari, kao stoje pravo, i tiskarima nametnuti (odredbe)... (Saborne odredio, da poto se to Pismo, posebno pak to samo staro izdanje Vulgata najispravljenije otisne, da nitko ne smije tiskati, niti uiniti da se tiskaju, bilo koje knjige o svetim stvarima bez imena autora, niti ih ubudue prodavati, niti ih zadravati kod sebe, ako prije toga ne budu provjerene i odobrene od ordinarija (mjesnog biskupa) ... 1510-1516: 5. sjednica, 17 lipnja 1546.: Dokret o izvornom grijehu
Savjetovanje o izvornom grijehu zapoelo je 24. svibnja 1546. Istog je dana kardinal Pedro Pacheco od Jaena predloio da se definira Marijino bezgrjeno zaee (usp. SGTr 5,16631.33; 5,199io). Povod za taj dekret dalo je prije svega Lutherovo shvaanje o povezanosti izmeu izvornog grijeha i

1507

1508

328

poude, kao i praksa pristalica ponovnog krtenja. Od pripremnih radova preporueno je usporediti prijedlog podnesen 5. lipnja (SGTr 5,196sl / TheiTr l,130 a -131 a ) s konanim dokumentom. Izd.: SGTr 5,238-240 / RiTr 13-15 / MaC 33.27A-29B / HaC 10.27C-29C / C O e D 3 665-667.

Kako bi naa kranska vjera "bez koje je nemogue svidjeti se Bogu" [Heb 1510 11,6], nakon ienja od zabluda ostala cjelovita i neokaljana u svojoj iskrenosti, i kako se kranski narod ne bi "zanosio svakim vjetrom uenja" [Ef4,14], budui da je ona stara zmija [usp. Otk 12,9; 20,2], vjeni neprijatelj ljudskog roda, probudila meu vrlo mnogim zlima koja u ovim naim vremenima uznemiruju crkvu Boju, ne samo nove nego i stare zablude o izvornom grijehu i njegovom lijeku: sveti ekumenski i opi Tridentski sabor... htijui pristupiti tome da zabludjele pozove natrag i utvrdi one koji se kolebaju, slijedei svjedoanstva svetog Pisma i svetih Otaca i najpriznatijih sabora kao i sud same Crkve o tom istom izvornom grijehu odreuje, govori i izjavljuje: 1 . Tko ne ispovijeda daje Adam, prvi ovjek, nakon stoje u raju prekrio Boju 1511 zapovijed, odmah izgubio svetost i pravednost u koju je bio postavljen, te daje zbog krivnje takvog prijestupa (odmah) upao u srdbu i nemilost Boju, a zbog toga i u smrt, kojom mu se prije toga Bog bio zaprijetio, a sa smru i u ropstvo pod vlau onoga "koji imae mo smrti, to jest avla" [Heb 2,14], te se tako itav Adam zbog krivnje tog prijestupa duom i tijelom promijenio na gore [usp. *371], neka bude kanjen anatemom. 2. "Tko ustvrdi daje Adamov prijestup kodio samo njemu a ne i njegovom po- 1512 tomstvu" te daje on od Boga primljenu svetost i pravednost koju je izgubio, izgubio samo za sebe a ne i za nas; ili tko (ustvrdi) daje on okaljan grijehom neposlunosti "na itav ljudski rod prenio samo smrt" i kaznu "tijela, a ne i grijeh koji je smrt due", neka bude kanjen anatemom "jer proturijei Apostolu koji kae: 'Po jednom ovjeku ue u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time to svi sagrijeie, na sve ljude prijee smrt' [Rim 5,12]" [*372]. 3. Tko ustvrdi da se taj Adamov grijeh, koji je u svima i svima vlastit, jedan po 1513 nastanku i prenesen roenjem a ne nasljedovanjem, uklanja ili snagom ljudske naravi ili nekim drugim sredstvom a ne zaslugama jedinog posrednika Gospodina naega Isusa Krista [usp. *1347], koji nas je pomirio s Bogom u svojoj krvi [usp. Rim 5,9st], "koji nama posta pravednost, posveenje i otkupljenje" [1 Kor 1,30]; ili tko nijee da se same zasluge Krista Isusapo pravilno podijeljenom sakramentu krtenja prema nainu Crkve, primjenjuju kako na odrasle tako i na djecu, neka bude kanjen anatemom. Jer "nema pod nebom drugog imena... po kojem se moemo spasiti" [Dj 4,12]. Odatle i ona rije: "Evo Jaganjca Bojega koji odnosi grijehe svijeta" [Iv 1,29]. I ona: "Koji ste god krteni, Kristom se zaodjenuste" [Gal 3,27]. 4. "Tko nijee da treba krstiti malu djecu od utrobe majine", pa i ako su roena 1514 od krtenih roditelja, "ili tko kae, da ih se dodue krsti za oprotenje grijehe, ali da oni nisu od Adama naslijedili nikakav izvorni grijeh koji bi trebalo okajati kupkom 329

preporoenja" kako bi postigli vjeni ivot, "odakle slijedi, da se kod njih forma krtenja 'za oprotenje grijeha' ne shvaa kao istinita nego kao lana, neka bude kanjen anatemom. Jer ne smije se drugaije shvaati ono to kae Apostol: 'Po jednom ovjeku ue u svijet gryeh i po grijehu smrt, i time to svi sagrijeie, na sve ljude prijee smrt' [Rim 5,12], nego kao stoje to uvijek shvaala Katolika crkva rairena posvuda. Zbog tog se naime prema pravilu vjere", po apostolskoj predaji, "za oprotenje grijeha uistinu krste i djeca koja sama jo nisu mogla poiniti nikakav grijeh, kako bi se preporoenjem (kod njih) oistilo ono to su zadobili roenjem" [*223]. "Ako se tko ne rodi iz vode i Duha ne moe ui u kraljevstvo Boje" [Iv 3,5]. 1515 5 . Tko nijee da se po milosti Isusa Krista naega Gospodina, koja se podjeljuje u krtenju, ne oprata krivnja izvornog grijeha, ili tko tvrdi da ne nestaje svega to ima pravi i istiniti smisao grijeha, nego kae da se to samo brie 1 , ili da se ne uraunava, neka bude kanjen anatemom. Kod preporoenih naime Bog ne mrzi nita, jer "u njima nema nikakve osude" [Rim 8,1], koji su uistinu "krtenjem s Kristom suukopani u smrt" [Rim 6,4], koji "ne hodaju po tijelu" [Rim 8,1], nego su svukli starog ovjeka i obukli novog koji je stvoren po Bogu [usp. Ef 4,22-24; Kol 3,9sl], nevini, neokaljani, isti, neduni i Bogu ljubljeni sinovi postali su "batinici Boji i subatinici Kristovi" [Rim 8,17], tako da ih zaista nita ne moe sprijeiti da uu u nebo. Sveti sabor pak misli i izjavaljuje da kod krtenih ostaje pouda ili arite (grijeha); ona je ostavljena za borbu i ne moe koditi onima koji na nju ne pristanu i koji joj se po milosti Krista Isusa snano odupiru. to vie "bit e ovjenan tko se zakonito natjee" [2 Tim 2,5]. Sveti sabor izjavljuje da tu poudu koju Apostol katkada zove "grijeh" [usp. Rim 6,12-15; 7,7 14-20], Katolika crkva nikada nije smatrala niti nazivala grijehom, kao neto to bi kod preporoenih zaista i uistinu bio grijeh, nego jer je iz grijeha i navodi na grijeh. Tko bi pak mislio drugaije neka bude kanjen anatemom. 1516 6. Ovaj pak isti sveti sabor izjavljuje da nije njegova nakana, da u ovaj dekret u kojem se radi o izvornom grijehu, ukljuuje blaenu i bezgrjenu Djevicu Mariju, Bogorodicu, nego odreuje da se treba drati konstitucija blaene uspomene pape Siksta IV., uz kazne koje su u tim konstitucijama odreene, a (Sabor) ih obnavlja [*1400 1425sT]. 1520-1583: 6. sjednica, 13. sijenja 1547.: Dekret o opravdanju
Rasprava o opravdanju zapoela je 22. lipnja 1546. /SGTr 5,261 / TheiTr 1,159). Po jedan je nacrt dekreta predloen 24 srpnja, 2 3 . rujna i 5. studenog (SGTr 5,384 4 2 0 634-641 / TheiTr 1,203-209 220-225 280-285). Daljnje promjene nadole su kasnije. U dekretu su prije svega odbaena *1515 Usp. Augustin, Contra duas epistulas Pelagianorum 1 1 3 , br.26 (CSEL 60,445 / PL 44,562)

330

Lutherova uenja o opravdanju i o suradnji ovjeka s milou, nadalje shvaanja Ivana Calvina o predodreenju (usp. kan. 6 17), ali isto tako i suprotstavljene zablude Jovinijana i Pelagija, koji su nijekali nunost milosti za stjecanje i zadravanje opravdanja (usp. kan. 1-3 22sl). Izd: SGTr 5,791-799 / RiTr 23-33 / MaC 33,32D-43E / C O e D 3 671-681.

Predgovor Budui da je u ovo vrijeme, ne bez gubitka mnogih dua i velike tete za crkve- 1520 no jedinstvo, rasijano krivo uenje o opravdanju, sveti ekumenski i opi Tridentski sabor na hvalu i slavu svemoguega Boga, za mir Crkve i za spas dua... eli izloiti svim vjernim kranima pravo i zdravo uenje o samom opravdanju, koje je nauavao "sol pravednosti" [Mol 4,2] Krist Gospodin, "poetnik i dovritelj nae vjere" [Heb 12,2] koju su (nam) predali apostoli i koju je trajno drala Katolika crkva, potpomognuta Duhom Svetim; najstroe zabranjujui kako se ne bi netko ponovno usudio drugaije vjerovati, propovijedati ili nauavati, nego li se ovim dekretom odreuje i objavljuje. Poglavlje 1. - O nemogunosti naravi i zakona da opravdaju ljude Sveti Sabor ponajprije izjavljuje daje za poteno i iskreno razumijevanje uenja 1521 o opravdanju potrebno da svatko spozna i prizna da, budui da su svi ljudi u Adamovom prijestupu izgubivi nevinost [usp. Rim 5,12; 1 Kor 15,22; *239] "postali neisti" [Iz 64,6] i (kao to kae Apostol) "po naravi djeca gnjeva" [Ef2,3], kao stoje to izloeno u dekretu o istonom grijehu, i da sve do sada bijahu sluge grijeha [usp. Rim 6,20], i pod vlau avla i smrti, tako da se toga ne mogu osloboditi ili ustati ne samo pogani snagom naravi [kan. 1], nego niti idovi po samom slovu Mojsijevog zakona, ipak u njima nije nikako bila ugaena slobodna volja [kan. 5], ali je njezina snaga ipak oslabljena i smanjena [usp. *378]. Poglavlje 2.-0 provedbi i o tajni Kristovog dolaska Tako se dogodilo daje nebeski Otac "Otac milosra i Bog svake utjehe [2 Kor 1522 1,3], kada je dola ona blaena "punina vremena" [Efl,10; Gal 4,4], poslao ljudima Krista Isusa [kan. 1] svoga Sina, o kojem je govorio i kojeg je obeao preko mnogih svetih Otaca i prije Zakona i za vrijeme Zakona [usp. Post 49,1018], kako bi "otkupio i idove koji su bili pod Zakonom" [Gal 4,5], te kako bi i "pogani koji nisu traili pravednost stekli pravednost" [Rim 9,30], te kako bi svi "primili posinstvo" [Gal 4,5]. Njega je "Bog izloio da krvlju svojom bude Pomirilite po vjeri" [Rim 3,25], "za grijehe nae, i ne samo nae, nego i svega svijeta" [1 Iv 2,2]. Poglavlje 3. - Tko se opravdava po Kristu Zaista, premda je on "umro za sve" [2 Kor 5,15], ipak svi ne primaju blagodat 1523 njegove smrti, nego samo oni kojima se udjeljuje zasluga njegove muke. Kao to se 331

ljudi zaista ne raaju osim zaeti iz Adamovog sjemena, ne bi se rodili neopravdani osim roenjem po njemu, jer dok su zaeti primaju i vlastitu neopravdanost, isto tako nikada nee biti opravdani ako se ne preporode u Kristu [kan.2 i 10], jer po tom preporoenju, po zasluzi njegovog trpljenja, udjeljuje im se milost kojom postaju opravdani. Apostol nas potie da za to dobroinstvo stalno zahvaljujemo Ocu, "koji nas osposobi za dionitvo u batini svetih u svjetlosti i izbavi nas iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje i otputenje grijeha" [Kol 1,12-14]. Poglavlje 4. - Naznaava se opis opravdanja neopravdanih i nain njihovog ulaska u stanje milosti 1524 Tim rijeima naznaava se opis opravdanja neopravdanih, kako bi iz onog stanja u kojem se ovjek raa kao dijete prvog Adama, preao u stanje milosti i "posinstva" [Rim 8,15] Bojeg po drugom Adamu, Isusu Kristu naem Spasitelju; taj pak prijelaz poslije objave evanelja nije mogu bez kupke preporoenja [kan. 5 o krtenju], ili elje za njom, kao stoje napisano: "Ako se tko ne rodi iz vode i Duha ne moe ui u kraljevstvo Boje" [Iv 3,5]. Poglavlje 5. - O potrebi pripreme za opravdanje kod odraslih i odakle ono dolazi 1525 Osim toga (sabor) izjavljuje, da poetak opravdanja kod odraslih treba zapoeti s prethodnom milou Bojom po Isusu Kristu [kan. 3], to jest od njegovog poziva, kojim su pozvani bez ikakvih njihovih zasluga, kako bi oni koji su se grijesima otklonili od Boga, po njegovoj poticajuoj i pomauoj milosti postali skloni za obraenje i za svoje vlastito opravdanje, slobodno se priklanjajui i suraujui s istom milou [kan. 4 i 5], tako da kada Bog prosvjetljenjem Duha Svetoga dodirne ljudsko srce, sam ovjek ne radi ba nita prihvaajui tu milost, koju je mogao i odbiti, ali se bez milosti Boje, svojom slobodnom voljom, ne bi mogao niti pokrenuti za opravdanje pred njim [kan. 3]. Zato kad se u Svetom pismu kae: "Vratite se k meni i ja u se vratiti k vama [Zah 1,3] podsjea nas se na nau slobodu; kada odgovaramo: "Vrati nas k sebi, Gospodine, i obratit emo se" [Tu 5,21], ispovijedamo da nas predusree Boja milost. Poglavlje 6. - Nain pripreme 1526 Pripremaju se pak za to opravdanj e [kan. 7 i 9] kada se potaknuti i potpomognuti Bojom milou, prihvaajui vjeru po sluanju [usp. Rim 10,17], slobodno okreu Bogu, vjerujui da je istinito ono to je od Boga objavljeno i obeano [kan. 12-14], prvenstveno pak to, da Bog opravdava neopravdanog po svojoj milosti, "po otkupljenju koje je u Kristu Isusu" [Rim 3,24]; zatim, kada shvaajui da su grjenici, od straha pred Bojom pravednou koja ih na koristan nain potie [kan. 8] da se 332

obrate promatranju Bojeg milosra, te im se tako uzdie nada, vjerujui, da e im se Bog smilovati radi Krista, pa poinju njega ljubiti kao izvor svakog opravdanja, i zbog toga se okreu protiv grjjeha mrzei ga i odbacujui [kan. 9], to jest onom pokorom koju treba initi prije krtenja [usp. Dj 2,38]; konano, kada odlue primiti krtenje, zapoeti nov ivot i obdravati Boje zapovijedi. O tom je pripremanju napisano: "Tko Bogu pristupa treba vjerovati da on posto- 1527 ji i da je platac onima koji ga trae" [Heb 11,6], i: "Hrabro, sine, oprataju ti se tvoji grijesi" [Mt 9,2; Mk2,5], i "Strah Boji tjera grijeh" [Sir 1,27], i: "Obratite se, i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ete dar, Duha Svetoga" [Dj 2,38], i: "Poite dakle i uinite mojim uenicima sve narode krstei ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i uei ih uvati sve to sam vam zapovjedio" [Mt 28,19sT], i napokon: "Pripremite srca vaa Gospodinu" [1 Sam 7,3]. Poglavlje 7. - to je to opravdanje neopravdanih i koji su njegovi uzroci Samo opravdanje slijedi tu raspoloivost ili pripremu, koje se ne sastoji samo 1528 od oprotenja grijeha [kan. 11], nego je i posveenje i obnova unutarnjeg ovjeka slobodnim prihvaanjem milosti i darova, po emu ovjek od neopravdanog postaje opravdan i od neprijatelja prijatelj, kako bi "po nadi postao batinik ivota vjenoga" [Tit 3,7]. U z r o c i tog opravdanja su: c i 1 j n i (uzrok) je Boja i Kristova slava i ivot 1529 vjeni; d j e l a t n i je pak (uzrok) milosrdni Bog, koji badava pere i posveuje [usp. 1 Kor 6,11] oznaujui i pomazujui [usp. 2 Kor 1,2lsl] obeanim Duhom Svetim, koji je zalog naeg nasljedstva" [Efl, 13sl]; z a s l u n i je pak (uzrok) ljubljeni njegov Jedinoroenac, Gospodin na Isus Krist, koji nam je "jer bijasmo neprijatelji" [Rim 5,10], "zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi" [Ef 2,4], svojim presvetim trpljenjem na drvu kria zasluio opravdanje [kan. 10], te je za nas Bogu Ocu dao zadovolj stinu; i n s t r u m e n t a l n i pak (uzrok) j e sakrament krtenj a, koj i j e "sakrament vjere"1, bez kojeg nikada nikome nije udijeljeno opravdanje. Konano, jedini f o r m a l n i uzrok je pravednost Boja, ne kojom je on sam pravedan, nego kojom nas ini pravednima2 [kan. 10 i 11], kojom se naime od njega darovanom (pravednou) obnavh'amo u duhu svoje pameti [Ef4,23], ne samo da se nazivamo, nego se zaista opravdanima zovemo i jesmo [usp. 1 Iv 3,1], primajui u sebe opravdanje, svatko svoje, prema mjeri prema kojoj Duh Sveti daje pojedincima kako eli [usp. 1 Kor 12,11] i prema njegovoj vlastitoj pripremi i suradnji.
1

*1529

Ambrozije Milanski, De piritu Sancto 1 3 , br. 42 (PL 16 [1866] 743A); Augustin, Pismo 98 biskupu Bonifaciju, pogl. 9sl (CSEL 34/11,531 9 i 2 2 0 5 3 2 u / PL 33,364; Inocent I I I , v. *769 788. Usp. Augustin, De Trinitate XIV 12, br. 15 (W.J. Mountain - Fr. Glorie: CpChL 50A [1968] 4 4 2 s l / P L 42,1048).

333

1530

Premda nitko ne moe biti opravdan, ako mu se ne udijele zasluge trpljenja Gospodina naega Isusa Krista, ipak se u tom opravdanju neopravdanih dogaa, da se po zaslugama njegovog trpljenja, po Duhu Svetom ljubav Boja izlijeva u srca [usp. Rim 5,5] onih koji se opravdavaju, i kod njih ostaje [kan. 11]. Tako ovjek kod samog opravdanja zajedno s oprotenjem grijeha dobiva po Isusu Kristu, u kojeg se ucjepljuje, uliveno i sve ovo: vjeru, nadu i ljubav. Naime vjera, ako joj ne priu nada i ljubav, ne sjedinjuje (ovjeka) savreno s Kristom, niti ga ini ivim udom njegovog tijela. Zbog toga se najistinitije kae, vjera je bez djela mrtva i nedjelotvorna [usp Jak 2,17 20: kan. 19],i "u Kristu Isusu nita ne vrijedi niti obrezanje, niti neobrezanje, nego vjera ljubavlju djelotvorna [Gal 5,6; usp. 6,15]. Tu vjeru prije sakramenta krtenja po apostolskoj predaji trae od Crkve katekumeni, kada trae "vjeru koja daje vjeni ivot" 1 , a nju ne moe dati vjera bez nade i ljubavi. Zbog toga odmah uju Kristovu rije: "Ako hoe u ivot ui, uvaj zapovijedi" 2 [Mt 19,17; kan. 18.20]. I tako oni koji primaju pravo kransko opravdanje, primaju ga kao novu haljinu, umjesto one koju je Adam svojom neposlunou izgubio za sebe i za nas, a nju im daje Krist Isus [usp. Lk 15,22] uz zapovijed daje sada preporoeni uvaju istu i neokaljanu, daje (takvu) donesu pred sudite Gospodina naeg Isusa Krista i da imaju ivot vjeni. Poglavlje 8. - Kako treba razumjeti da se neopravdani opravdava po vjeri i bez vlastite zasluge

1531

1532

Kad naime Apostol kae da se ovjek opravdava "po vjeri" [kan. 9] i "bez vlastite zasluge" [Rim 3,22 24], te rijei treba razumijeti u smislu, koji je razumijevala i izraavala trajna suglasnot Katolike crkve, naime, zbog toga se kae da se opravda4 vamo po vjeri, jer "vjera je poetak ljudskog spasenja" , temelj i korijen svakog opravdanja, "bez koje je nemogue omiljeti Bogu" [Heb 11,6] i stii u sudionitvo njegove djece; a kae se da se opravdavamo bez vlastitih zasluga, jer nita od onoga to predusree opravdanje, bilo to vjera ili djela, ne zasluuje samu milost opravdanja; "ako je po milosti, nije po djelima; inae (kao to kae isti Apostol) milost nije vie milost" [Rim 11,6]. Poglavlje 9. - Protiv isprazne nade krivovjernika Premda je naime nuno vjerovati, da se grijesi ne oprataju, niti su ikada bili 1533 oproteni, osim po Bojem milosru zbog Krista; ipak treba rei da se grijesi ne
1 2 3 4

Rituale Romanum, Red krtenja br.l. Nanav.mj. br.2. Na nav.mj. br.3. * 1 5 3 2 Fulgencije Ruspijski, De fide liber ad Petrum, Predgovor, br. 1 (J. Fraipont - C. Lambot: CpChL 91A [1968] 7 1 W P L 65,671 / P L 40,753 [Pseudo-Augustin]).

*1531

334

oprataju, niti su bili oproteni onome koji se hvali da ima uvjerenje i sigurnost da su mu njegovi grijesi oproteni, jer to moe biti i kod krivovjernika i odcijepljenih; tovie, u naa burna vremena postoji velika borba protiv Katolike crkve, i propovijeda se to isprazno pouzdanje, koje je daleko od svake pobonosti [kan. 12]. Ali ne smije se tvrditi da oni koji su zaista opravdani moraju u samima sebi, pot- 1534 puno bez ikakve dvojbe, utvrditi da su opravdani, niti da nitko ne biva odrijeen od grijeha niti opravdan, osim onoga koji sa sigurnou vjeruje daje odrijeen i opravdan, te da se odrjeenje i opravdanje dovravaju samom tom vjerom [kan. 14], kao da onaj koji to ne vjeruje sumnja u Boja obeanja i u uinkovitost Kristove smrti i uskrsnua. Kao to naime nitko poboan ne smije sumnjati o Kristovim zaslugama i o snazi i uinkovitosti sakramenta, isto tako svatko tko gleda na samoga sebe i na svoju vlastitu slabost i nepripremljenost, moe se bojati i strahovati za svoju milost [kan. 13], jer nitko ne moe znati daje postigao milost Boju sa sigurnou vjere, koja se nikako ne moe prevariti. Poglavlje 10. - O porastu primljenog opravdanja

Ako se dakle oni koji su postali opravdani i "prijatelji Boji" i "ukuani" [Iv 1535 15,15; Ef2,19] "koji idu iz kreposti u krepost" [Ps 84,8], koji se "obnavljaju (kako kae Apostol) iz dana u dan" [2 Kor 4,16], to jest mrtvei udove svog tijela [usp. Kol 3,5] inei ih orujem pravde za posveenje [usp. Rim 6,13] po obdravanju zapovijedi Bojih i Crkve rastu u samom primljenom opravdanju po milosti Kristovoj, kod ega vjera sudjeluje u dobrim djelima [usp. Jak2,22], i sve se vie opravdavaju [kan. 24 i 32], kao to je napisano: "Svet neka se i dalje posveuje" [Otk 22,11] i opet: "Nemoj se stidjeti posveivati se sve do smrti" [Sir 18,22], i opet: "Gledajte, ovjek se opravdava djelima a ne samo vjerom" [Jak 2,24]. Sveta crkva trai taj porast opravdanja kada moli: "Daj nam, Gospodine, porast vjere, nade i ljubavi"1. Poglavlje 11. - O obdravanju zapovijedi i o njegovoj potrebi i mogunosti Nitko ne smije misliti, koliko god on bio opravdan, da je osloboen od 1536 obdravanja zapovijedi [kan. 20]; nitko se ne smije sluiti onom lakomislenom rijei koju su Oci zabranili pod prijetnjom anateme, da opravdan ovjek ne moe obdravati Boje zapovijedi [kan. 18 i 22; usp. *397]. "Bog naime ne zapovijeda nemogue, nego zapovijedajui potie i da ini to moe i da moli to ne moe" 2 , i pomae kako bi mogao; "Zapovijedi onoga nisu teke" [1 Iv 5,3], iji je "jaram sladak i breme lako" [Mt 11,30]. Oni naime koji su sinovi Boji ljube Krista; koji ga pak ljube (kao to sam svjedoi) uvaju njegove rijei [usp. Iv 14,23], a to naime mogu initi uz Boju pomo.
*1535 *1536 Missale Romanum (1962), Oratio [molitva dana] na 13. nedjelju po Duhovima. Augustin, De natura et gratia 4 3 , br.50 (CSEL 60,270 2 0 .22 / PL 44,271).

335

1537

Premda naime u ovom smrtnom ivotu, (ljudi) koliko god bili sveti i pravedni, padaju katkada barem u lake i svakidanje grijehe, koji se zovu i oprostivi [kan. 23], ipak zbog toga ne prestaju biti pravedni. Pravedni naime (izgovaraju) ponizno i istinito one rijei: "Oprosti nam duge nae" [Mt 6,12; usp. *229sl]. Zbog toga se pravedni moraju osjeati jo vie obvezatnima da hodaju putem pravednosti, "osloboeni od grijeha, postali su sluge Boje" [Rim 6,22] "ivui trijezno i pravedno" [Tit 2,12], mogu napredovati u Kristu Isusu, po kojem imaju pristup istoj milosti [usp. Rim 5,2]. Bog naime one koje je jednom opravdao svojom milou "ne naputa, ako oni njega prije ne napuste" 1 .

1538

Zbog toga, nitko si samo zbog vjere [kan. 919 20] ne smije laskati, mislei daje postao batinik, i da e stei batinu samo po vjeri, ako ne trpi s Kristom kako bi se s njim proslavio [Rim 8,17]. Naime i sam Krist (kao to kae Apostol) "premda je Sin, iz onoga to prepati, naviknu sluati i, postigavi savrenstvo, posta svima koji ga sluaju zaetnik vjenoga spasenja" [Heb 5,8sl]. Zbog toga sam Apostol opominje opravdano, govorei: " N e znate li: trkai u trkalitu svi dodue tre, ali jedan prima nagradu? Tako trite da dobijete. Svaki natjecatelj sve mogue izdrava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. Ja dakle tako trim - ne kao besciljno, tako udaram akom - ne kao da mlatim vjetar, nego krotim svoje tijelo i zarobljavam ga da sam ne budem iskljuen poto sam drugima propovijedao" [1 Kor 9, 24-27]. Isto (kae) i Petar, prvak apostola: "To revnije uznastojte uvrstiti svoj poziv i izabranje: to inei - ne, neete posrnuti nikada" [2 Ptl.10].

1539

Odatle slijedi, protive se uenju prave vjere oni koji kau, pravednik u svakom dobrom djelu grjjei barem lako [kan.25; usp. * 148lsl], ili (to je jo nepodnosivije), da on zavreuje vjenu kaznu; isto tako se i oni (protive pravom uenju) koji tvrde da pravednici grijee u svim djelima, ako njih ine, hrabrei se protiv svoje vlastite tromosti i potiui se na trku na trkalitu, ponajprije kako bi se proslavio Bog, a nastoje stei i vjenu nagradu [kan. 26 57], jer je napisano: "Prignuh srce da vri naredbe tvoje zbog nagrade" [119,112], a za Mojsija je kazao Apostol "jer je gledao na plau" [Heb 11,26]. Poglavlje 12. - Treba se uvati lakomislenog vjerovanja u predodreenje

1540

Nitko pak dok ivi u ovoj smrtnosti, ne smije tako misliti o skrivenoj tajni Bojeg predodreenja, da bi nedvojbeno tvrdio da je on sigurno u broju predodreenih 2 [kan 15], kao da bi bilo istinito da opravdan vie ne moe grijeiti [kan.
1 2

* 1 5 3 7 Usp. na nav.mj. 26, br.29 (CSEL 6 0 , 2 5 5 , / P L 44,261). * 1 5 4 0 Usp. Augustin, De correptione et gratia 15, br.46 (PL 44,944).

336

23], ili ako sagrijei da mu se mora obeati sigurno obraenje. Naime, ne moe se znati koje je Bog sebi odabrao, osim po posebnoj Bojoj objavi [kan. 16]. Poglavlje 13. - O daru ustrajnosti Isto (vrijedi) i o daru ustrajnosti [kan. 16] za koji je napisano: "Tko ustraje do 1541 svretka, taj e se spasiti" [Mt 10,22; 24,13] (a to se ne moe imati od drugud osim od onoga koji moe onoga uvrstiti koji stoji [usp. Rim 14,4] da uspravno stoji i ponovno uspraviti onoga koji padne); nitko ne moe sebi neto s apsolutnom sigurnou obeati, premda svi moraju staviti i postaviti najvru nadu u Boju pomo. Bog e naime dobro djelo dovriti kako gaje i poeo, ako oni sami ne iznevjere njegovu milost [usp. Fil 1,6], jer on izvodi i htjeti i dovriti [usp. Fil 2,13; kan. 22]. Zaista, oni koji misle da stoje, neka paze da ne padnu [usp. 1 Kor 10,12], i neka sa strahom i trepetom rade na svom spasenju [usp. Fil 2,12], u naporima, u bdjenjima, u milostinjama, u molitvama i rtvama, u postovima i istoi [usp. 2 Kor 6,5si]. Znajui da su preporoeni u nadu slave [usp. 1 Pt 1,3] a jo ne u slavu, moraju se naime bojati u borbi koja im jo predstoji s tijelom, sa svijetom, s avlom, u kojoj ne mogu biti pobjednici, osim ako zadobiju milost Boju, prema Apostolu koji kae: "Dunici smo, ali ne tijelu da po tijelu ivimo! Jer ako po tijelu ivite, umrijet vam je, ako li pak Duhom usmrujete tjelesna djela, ivjet ete" [Rim 8,12st]. Poglavlje 14.-0 onima koji su pali i o njihovom uspravljanju Koji su naime po grijehu otpali od primljene milosti opravdanja, mogu se po- 1542 novno opravdati [kan. 29], ako se na Boji poticaj pobrinu da po sakramentu pokore, po Kristovim zaslugama, ponovno steknu izgubljenu milost. Taj je naime nain opravdanja uspravljanje onog koji je pao, a to su sveti oci prikladno nazvali "drugom daskom (spasenja) poslije brodoloma gubitka milosti" . Za one naime koji poslije krtenja padnu u grijehe, Isus Krist je ustanovio sakrament pokore, kad je kazao: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe otputaju im se; kojima zadrite, zadrani su im" [Iv 20,22sl].
*1542 Tertulijan, De paenitentia 4,2; usp. 12,9: "O dvije daske ljudskog spasenja": CpChL 1 [ 1 9 5 4 ] 3 2 6 i 0 ; 340 3 5 ! ,i/FIP 10,14 2 8 / P L 1.1343B 1360A); Jeronim Stridonski,Pismo 84 Pamahiju i Oceanu, pogl. 6 (CSEL 55,128 5 a i / PL 22,748), isti, Pismo 130 Demetrijadu, pogl. 9 (CSEL 56,189 4 s i / PL 22,1115), odatle je preuzeto u Gracijan, Decretum, dio II, cs. 33, q.3, c.72 (Frdb 1,1179) i Petar Lombardski, Sententiae, 1. IV, dist. 14, c. 1-2 (Specilegium Bonaventur. 5 [Grottaferrata 1981] 315-318); Jeronim Stridonski, Commentarii in Isaiam [3,8-9] II (M.Adriaen: CpChL 73[1963] 51 2 hi / PL 24 [1865] 66C); Pacijan Bercelonski, Pismo 1 Sempronijanu (odn. Svmpromanu), pogl. 5 (PL 13,1056A); Pseudo-Ambrozije (= Nicet Remezijanski?), De lapsu virginis consecratae 8, br.38 (PL 16 [1866] 395B).

337

1543

Zbog toga treba nauavati daje pokora ovjeka kranina poslije pada mnogo drugaija nego li krtenika, jer ona sadri ne samo prestanak grijeha i njihovo odbacivanje "srce pobono i ponieno" [Ps 50,19], nego i njihovo sakramentalno ispovijedanje, barem u elji da e ga izvriti u svoje vrijeme, i sveenikovo odrjeenje, kao i zadovoljtinu postom, milostinjom, molitvama i drugim pobonim vjebama duhovnog ivota, naime, ne zbog vjene kazne koja se oprata zajedno s grijehom u sakramentu ili u elji za njim, nego radi vremenite kazne [kan. 30], koja se (kao to kae sveto Pismo) ne oprata uvijek potpuno, kao to to biva kod krtenja, onima koji su milost Boju koju su primili, te su nezahvalni raalostili Duha Svetoga [usp. E/4,30] i nisu se ustruavali oskvrnuti hram Boji [usp. 1 Kor 3,17]. O toj je pokori napisano: "Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i ini prva djela" [Otkr 2,5], i ponovno: "Jer alost po Boju raa neopozivo spasonosnim obraenjem" [2 Kor 7,10], i opet: "Obratite se" [Mt3,2; 4,17], i: Donesite plodove dostojne obraenja" [Mt 3,8; Lk 3,8]. Poglavlje 15. - Svakim se smrtnim grijehom gubi milost ali ne i vjera

1544

Takoer, protiv nekih ljudi lukavog uma koji "lijepim i laskavim rijeima zavode srca nedunih" [Rim 16,18], treba ustvrditi da se primljena milost opravdanja ne gubi samo nevjerom [kan. 27], kojom se gubi i sama vjera, nego i svakim drugim smrtnim grijehom, premda se njime ne gubi vjera [kan. 28]; branei zakon Bojeg nauka koji iz kraljevstva Bojeg ne iskljuuje samo nevjernike nego i vjernike bludnike, preljubnike, putene, homoseksualce, lopove, krtice, pijanice, bogohulnike, razbojnike [usp. 1 Kor 6,9sl], i sve one koji ine smrtne grijehe, od kojih bi se mogli suzdrati uz pomo milosti Boje, i zbog kojih se odjeljuju od Kristove milosti [kan. 27]. Poglavlje 16. - O plodu opravdanja, to jest, o zasluzi dobrih djela i o razlogu te zaslugae

1545

Zbog ovog naime razloga treba opravdanim ljudima, bilo da su primljenu milost trajno sauvali, bilo da su izgubljenu opet zadobili, iznijeti rijei Apostola: "Znajui da trud Va nije neplodan u Gospodinu" [1 Kor 15,58]; "ta B o g nije nepravedan da bi zaboravio vae djelo i ljubav to je iskazaste njegovu imenu" [Heb 6,10], i: t c Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaa" [Heb 10,35]. I zato onima koji budu dobro radili "sve do kraja" [Mt 10,22; 24,13] i koji se budu uzdali u Boga, treba predoiti vjeni ivot dobrostivo obean kao milost djeci Bojoj i "kao plau" 1 za njihova dobra djela i zasluge, vjerno isplaenu iz obeanja samoga Boga [kan. 26 i 32]. To je naime ona kruna pravednosti za koju je Apostol govorio da mu
1

*1545

Usp. Augustin, De gratia et libero arbitrio 8, br.20 (PL 44,893).

338

je pripremljena poslije njegovog boja i trke, koju e mu dati pravedan sudac, ali ne samo njemu nego i svima koji ljube njegov dolazak [2 Tim 4,7sl\. Budui da sam Isus Krist, kao glava u udove [usp. Ef4,15] i kao trs u loze [usp. 1546 Iv 15,5] u same opravdane neprestano ulijeva snagu, a ta snaga dobra djela uvijek pretjee, prati i slijedi, i bez nje ni na koji nain ne mogu (dobra djela) biti Bogu draga i zasluna [kan. 2 ] : treba vjerovati da samim opravdanima vie nita ne nedostaje kako bi se smatralo, da su tim djelima koja su uinjena u Bogu, potpuno zadovoljili Bojem zakonu u stanju ovog ivota, i da u svoje vrijeme (ako preminu u milosti [usp. Otk 14,13]) zaista zasluuju ivot vjeni, jer je Krist na Spasitelj kazao: "A tko bude pio vode koju u mu ja dati, ne, nee oednjeti nikada: voda koju u mu ja dati postat e u njemu izvorom vode koja struji u ivot vjeni" [Iv 4,14]. I tako se ne tvrdi daje naa vlastita pravednost nama vlastita, od nas [usp. 2 Kor 1547 3,5], niti se nijee ili odbija Boja pravednost [usp. Rim 10,3]; ta se naime pravednost zove naa, jer se opravdavamo po njoj koja se nalazi u nama [kan. 10 i 11], a. ona ista je i Boja, jer ju Bog po Kristovim zaslugama ulijeva u nas. A ne traeba izostaviti ni to, da se u svetom Pismu dobrim djelima daje jako veli- 1548 ko (znaenje), Krist naime obeava kako onoga tko jednom od njegovih najmanjih prui au hladne vode, nee mimoii njegova plaa [usp. Mt 10,42; Mk 9,41], i Apostol svjedoi "ova malenkost nae asovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vjene slave" [2 Kor 4,17]; ne dogodilo se, da bi se ovjek kranin pouzdao u samoga sebe, ili se hvalio (sobom), a ne u Gospodinu [usp. 1 Kor 1,31; 2 Kor 10,17], jer je njegova dobrota prema ljudima tolika te eli da bude njihova zasluga [kan. 32] ono stoje njegov dar [usp. *248]. I jer "svi mnogo grijeimo" [Jak 3,2; kan. 23], svatko mora imati pred oima 1549 kako milosre i dobrotu tako i strogost i sud, i neka nitko ne sudi samom sebi makar si i ne bio niega svjestan, jer e se itav ljudski ivot ispitivati i suditi ne ljudskim nego Bojim sudom, koji "e iznijeti na vidjelo to je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada e svatko primiti pohvalu od Boga" [1 Kor 4,4sl\, kao stoje napisano "koji e uzvratiti svakomu po djelima njegovim" [Rim 2,6]. Poslije tog katolikog uenja o opravdanju [kan. 33] koje svatko mora vjerno i 1550 vrsto prihvatiti, sveti je sabor odluio dodati ove kanone, kako bi svi znali ne samo to treba drati i to slijediti, nego i ega se treba kloniti i to izbjegavati, kako se nitko ne bi mogao opravdavati. Kanoni o opravdanju Kan. 1. Tko kae da se ovjek moe opravdati pred Bogom svojim djelima koja 1551 se ine snagom ljudske naravi ili prema uenju Zakona, bez Boje milosti po Kristu Isusu, neka bude kanjen anatemom [usp. *1521]. 339

1552

Kan. 2. Tko kae da se Boja milost po Kristu Isusu daje samo za to kako bi ovjek lake mogao pravedno ivjeti i zasluiti vjeni ivot, kao da bi po slobodnoj volji, bez milosti, oboje mogao postii ali s mukom i teko, neka bude kanjen anatemom [usp. *1524st]. Kan. 3. Tko kae da ovjek moe bez prethodnog nadahnua Duha Svetoga i bez njegove pomoi vjerovati, nadati se i ljubiti ili initi pokoru kao to treba, kako bi mu se udijelila milost opravdanja, neka bude kanjen anatemom [usp. *1525]. Kan. 4. Tko kae da ovjekova slobodna volja pokrenuta i potaknuta od Boga, pristajui uz Boga koji ju potie i zove, nita ne ini ime bi se priredila i pripremila da prihvati milost opravdanja, te da se (toj milosti) ne moe niti usprotiviti kad bi to i htjela, nego da poput neeg neivog uope nita ne radi i da se ponaa sasvim pasivno, naka bude kanjen anatemom [usp. *1525]. Kan. 5. Tko kae da j e ovj ekova slobodna volj a poslij e Adamovog grij eha izgubljena i ugaena, ili da se radi samo o nazivu, tovie o nazivu bez sadraja, te konano daje ona privid koji je avao izmislio u Crkvi, neka bude kanjen anatemom [usp. *1521 1525 1486]. Kan. 6. Tko kae da nije u ovjekovoj vlasti hodati vlastitim zlim putem, nego da zla djela isto kao i dobra ini Bog, ne samo doputajui ih, nego uisitinu i stvarno, tako da su ona prava njegova djela, kako Judino izdajstvo tako i Pavlov poziv, neka bude kanjen anatemom. Kan. 7. Tko kae da su sva djela uinjena prije opravdanja, bila ona uinjena zbog bilo kojeg razloga, zaista grijesi i da zasluuju Boju srdbu; ili koliko god netko jae nastojao da se pripremi za milost, toliko vie grijei, neka bude kanjen anatemom [usp. *1526]. Kan. 8. Tko kae da j e strah od pakla, zbog koj eg alimo radi grij eha i utj eemo se Bojem milosru ili se uvamo grijeha, grijeh ili da on (takav strah) ini jo vee grjenike, neka bude kanjen anatemom [usp. *1526 1456]. Kan. 9. Tko kae da se neopravdan opravdava samo vjerom, tako da misli, kako se nita drugo ne trai ime bi (ovjek) sudjelovao da postigne milost opravdanja, i da ni iz kog stanovita nije potrebno da se on (za to) pripremi i priredi inom svoje volje, neka bude kanjen anatemom [usp. *1532 1538 1465 1460sl\. Kan. 10. Tko kae da ljudi bivaju opravdani bez Kristove pravednosti, koju nam je zasluio, ili da njom samom postaju formalno opravdani, neka bude kanjen anatemom [usp. *1523 1529]. 340

1553

1554

1555

1556

1557

1558

1559

1560

Kan. 11. Tko kae da se ljudi opravdavaju samom primjenom Kristove praved- 1561 nosti, ili samo oprotenjem grijeha, iskljuujui milost i ljubav koja se razlijeva u njihova srca po Duhu Svetom [usp. Rim 5,5] i u njima ostaje, ili pak da je milost kojom bivaju opravdani samo Boja naklonost, neka bude kanjen anatemom [usp. *1528-1531 1545sl\. Kan. 12. Tko kae da vjera koja opravdava nije nita drugo nego pouzdanje u 1562 Boje milosre kojim se oprataju grijesi radi Krista, ili pak daje samo to pouzdanje ono ime bivamo opravdani, neka bude kanjen anatemom [usp. *1533]. Kan. 13. Tko kae da svaki ovjek, kako bi stekao oprotenje grijeha, mora si- 1563 gurno i zbog vlastite slabosti i nespremnosti bez ikakve dvojbe vjerovati da su mu grijesi oproteni, neka bude kanjen anatemom [usp. *1522sl 1460-1464]. Kan. 14. Tko kae da ovjek biva odrijeen od grijeha i opravdan time to vje- 1564 ruje daje odrijeen i opravdan, ili da nitko nije uistinu opravdan osim onog koji vjeruje daje opravdan, te da se samom tom vjerom dovrava odrjeenje i opravdanje, neka bude kanjen anatemom [usp. kao gore]. Kan. 15. Tko kae da preporoen i opravdan ovjek temeljem vjere mora vjero- 1565 vati daje sigurno u broju izabranih, neka bude kaenjen anatemom [usp. *1540]. Kan. 16. Tko sigurno te s apsolutnom i nepogrjeivom sigurnou kae da e 1566 onaj veliki dar ustrajnosti do smrti [usp. Mt 10,22; 24,13] sauvati, osim (ako to zna) po posebnoj objavi, neka bude kanjen anatemom [usp. *1540sF]. Kan. 17. Tko kae da milost opravdanja dobivaju samo predodreeni za ivot, 1567 ostali pak svi koji su pozvani, jesu dodue pozvani ali ne dobivaju milost, kao oni koji su Bojom moi predodreeni a zlo, nake bude kanjen anatemom. Kan. 18. Tko kae da ovjek, pa i opravdan i postavljen u milosti, ne moe 1568 obdravati Boje zapovijedi, neka bude kanjen anatemom [usp. *1536]. Kan. 19. Tko kae da u Evanelju nije zapovjeeno nita osim vjere, a daje sve 1569 ostalo nevano, niti zapovjeeno niti zabranjeno nego slobodno, ili da se deset zapovijedi ne tiu krana, neka bude kanjen anatemom [usp. *1536sf]. Kan. 20. Tko kae da opravdan i kako god savren ovjek nije obvezan 1570 obdravati Boje i crkvene zapovijedi, nego samo vjerovati, kao daje Evanelje isto i bezuvjetno obeanje vjenog ivota, bez uvjeta obdravanja zapovijedi, neka bude kanjen anatemom [usp. *1536sl]. Kan. 21. Tko kae daje Bog dao ljudima Isusa Krista kao Spasitelja kome e 1571 vjerovati, a ne i kao Zakonodavca kome e se pokoravati, neka bude kanjen anatemom. 341

1572

Kan. 22. Tko kae da opravdan moe bez posebne Boje pomoi ustrajati u primljenom opravdanju, ili da to s njom ne moe, nake bude kanjen anatemom [usp. *1541]. Kan. 23. Tko kae da jednom opravdan ovjek ne moe vie sagrijeiti niti izgubiti milost, te dosljedno, da onaj tko je sagrijeio nikada i nije bio opravdan; ili suprotno, da se kroz itav ivot mogu izbjegavati svi grijesi, pa i laki, osim po posebnoj Bojoj povlastici, kao to Crkva dri o blaenoj Djevici, neka bude kanjen anatemom [usp. *15371549]. Kan. 24. Tko kae da se primljeno opravdanje dobrim djelima pred Bogom ne uva niti poveava, nego da su ta djela samo plodovi i znakovi steenog opravdanja, a ne i uzrok njegovog poveanja, neka bude kanjen anatemom [usp. *1535]. Kan. 25. Tko kae da opravdan barem lako grijei u svakom dobrom djelu, ili (to je jo nepodnosivije) smrtno, i da za to zasluuje vjenu kaznu, a nee biti osuen samo zbog toga, jer mu Bog ta djela nee uraunati u osudu, neka bude kanjen anatemom [usp. *1539 148lsl]. Kan. 26. Tko kae da opravdani ne smiju za dobra dj ela koj a su uinj ena u Bogu [usp. Iv 3,21] oekivati ili nadati se vjenoj nagradi od Boga, po njegovom milosru i zaslugama Isusa Krista, ako ustraju do kraja u dobrim djelima i obdravanju Bojih zapovijedi [usp. Mt 10,22; 24,13], neka bude kanjen anatemom [usp. *1538sl]. Kan. 27. Tko kae da nema drugog smrtnog grijeha osim nevjerovanja, ili da se jedanput primljena milost ne gubi nikakvim drugim grijehom, kolikogod on bio teak i velik, osim grijehom nevjerovanja, neka bude kanjen anatemom [usp. *1544]. Kan. 28. Tko kae da se s izgubljenom milou radi grijeha uvijek gubi i vjera, ili da vjera koja ostaje nije prava vjera, premda nije iva [usp. Jak 2,26], ili da onaj tko ima vjeru bez ljubavi nije kranin, neka bude kanjen anatemom [usp. kao gore]. Kan. 29. Tko kae da onaj koji je poslije krtenja pao, ne moe po milosti ponovno ustati; ili da izgubljeno opravdanje moe ponovno zadobiti samo po vjeri i bez sakramenta pokore, kao stoje to do sada ispovijedala, uvala i uila sveta Rimska i opa Crkva, pouena od Krista Gospodina i njegovih apostola, neka bude kanjen anatemom [usp. *1542st]. Kan. 30. Tko kae da se poslije primljene milosti opravdanja svakom grjeniku koji se kaje tako oprata grijeh i brie krivnja vjene kazne, da ne ostaje nikakva krivnja vremenite kazne koju bi trebalo okajati na ovom svijetu ili u buduem u i*1573 Aludira se na zabludu Jovinijana te begarda i begina: usp. SGTr 5,449 2 61

1573

1574

1575

1576

1577

1578

1579

1580

342

stilistu, prije nego li mu se mogne otvoriti pristup kraljevstvu nebeskom, neka bude kanjen anatemom [usp. *1543]. Kan. 31. Tko kae da opravdani grijei kada dobro radi nadajui se vjenoj pla- 1581 i, neka bude kanjen anatemom [usp. *1539]. Kan. 32. Tko kae da su dobra djela opravdanog ovjeka u tolikoj mjeri Boji 1582 darovi da nisu i dobre zasluge samog opravdanog, ili da sam opravdani dobrim djelima, koja on radi po milosti Bojoj i zaslugama Isusa Krista (iji je ivi ud), ne zasluuje uistinu poveanje milosti, ivot vjeni i postizavanje samog vjenog ivota (a ako umre u milosti), takoer i poveanje slave, neka bude kanjen anatemom [usp. *1548 1545-1550]. Kan. 33. Tko kae da se po tom uenju Katolike crkve o opravdanju, koju je 1583 sveti sabor izrazio ovim dekretom, na neki nain smanjuje slava Boja ili zasluge Gospodina naega Isusa Krista, a ne da se (u njemu) obznanjuje istina nae vjere i konano slava Boja i Krista Isusa, neka bude kanjen anatemom.

1600-1630: 7. sjednica, 3. oujka 1547.: Dekret o sakramentima

Rad na tom dekretu zapoeo je 17. sijenja 1547. Nacrt je predoen 26. veljae (SGTr 5,835-839; 984 / TheiTr 1,383-385; 456). Zablude o sakramentima koje su osuene u dekretima te i sljedeih sjednica, u prvom redu uzete su iz Martina Luthera De captivitate Babylonica ecclesiaepraeludium iz 1520. (weimarsko izd. 6 , 4 9 7 - 5 7 3 ) ; nadalje iz Confessio Augustana, koju je izradilo povjerenstvo luteranskih teologa na dravnom saboru u Augsburgu odranom 1530. i predalo caru (BekSchELK 44-137 / CpRef 26,263-336), l. 9-13 22-25; konano izApologia Confessionis Augustanae koju je sastavio Filip Melanchton 1 5 3 0 , ije je proireno izdanje od 1531. godine zadobilo posebno znaenje (BekSchELK 141-404 / CpRef 27,419-646); usp. isti lanak na nav. mj. Izd.: SGTr 5,994-996 / RiTr 40-42 47 / MaC 33,51E-55B / HaC 10,51D-55A / C O e D 3 684-686.

Predgovor Za ostvarenje spasonosnog uenja o opravdanju, koje je na prethodnoj sjednici 1660 bilo proglaeno jednodunom suglasnou svih saborskih otaca, inilo se prikladnim raspravljati o svetim sakramentima Crkve, od kojih pravo opravdanje ili zapoinje, ili se zapoeto poveava, ili se izgubljeno vraa. Kako bi se u ovo nae teko vrijeme unitile zablude i iskorijenila krivovjerja o tim istim svetim sakramentima, te potaknut pojavaljivanjem krivovjerja ve osuenih od naih otaca, koja su nanovo otkrivena a koja nanose vrlo mnogo tete istoi Katolike crkve i spasu dua: oslanjajui se na uenje svetog Pisma, apostolsku predaju i na suglasnost drugih sabora i otaca, sveti ekumenski i opi Tridentski sabor misli da treba utvrditi i donijeti ove preostale kanone koji nedostaju kako bi se (uz pomo Duha Svetoga) ponovno pojavila savrenost zapoetog djela. 343

Kanoni o sakramentima openito 1601 Kan. 1. Tko kae da nisu svi sakramenti novoga Zavjeta ustanovljeni od Gospodina naega Isusa Krista, ili da ih ima vie ili manje od sedam, to jest krtenje, potvrda, euharistija, pokora, posljednje pomazanje, sveti red i enidba, ili da neki od ovih sedam nisu uistinu pravi sakramenti, neka bude kanjen anatemom. Kan. 2. Tko kae da se ti isti sakramenti Novog zavjeta ne razlikuju od sakramenata Starog zavjeta, osim to su drugaije ceremonije i drugaiji vanjski obredi, neka bude kanjen anatemom. Kan. 3. Tko kae da su ti sedam sakramenata tako meusobno jednaki, da ni pod kojim vidom jedan nije odliniji od drugoga, neka bude kanjen anatemom. Kan. 4. Tko kae da sakramenti Novog zavjeta nisu potrebni za spasenje, nego da su suvini, te da bez njih, ili bez elje za njima, ljudi samom vjerom dobivaju od Boga milost opravdanja [usp. *1559], premda oni nisu svi potrebni svima, neka bude kanjen anatemom. Kan. 5. Tko kae da su sakramenti ustanovljeni samo kako bi hranili vjeru, neka bude kanjen anatemom. Kan. 6. Tko kae da sakramenti Novog zavjeta ne sadravaju milost koju oznaavaju, ili da ne daju samu milost onima koji joj ne stavljaju zapreke [usp. *1451], nego da su oni samo vanjski znakovi milosti ili opravdanja primljenog po vjeri, i neki znakovi kranske vjeroispovijesti, po kojima ljudi razlikuju vjernike od nevjernika, neka bude kanjen anatemom. Kan. 7. Tko kae da se tim sakramentima ne daje milost uvijek i svima, koliko to ovisi o Bogu, premda ih pravilno primaju, nego samo nekada i nekima, neka bude kanjen anatemom. Kan. 8. Tko kae da se sakramentima Novog zavjeta ne podjeljuje milost samim inom (ex opere operato), nego daje za dobivanje milosti dovoljna sama vjera u Boje obeanje, neka bude kanjen anatemom. Kan. 9. Tko kae da se kod triju sakramenata, to jest kod krtenja, potvrde i svetog reda, u duu ne utiskuje peat, to jest neki duhovni i neizbrisivi znak, te se zbog toga oni ne mogu ponoviti, neka bude kanjen anatemom. Kan. 10. Tko kae da svi krani imaju ovlast za (navijetanje) rijei i za podjeljivanje svih sakramenata, neka bude kanjen anatemom. Kan. 1 1 . Tko kae da se kod djelitelja sakramenata ne trai nakana barem da ine ono to ini Crkva, neka bude kanjen anatemom [usp. *1262]. 344

1602

1603 1604

1605

1606

1607

1608

1609

1610

1611

Kan. 12. Tko kae da djelitelj koji je u smrtnom grijehu ne slavi i ne podjeljuje 1612 sakrament, premda se drao svega bitnoga to spada na slavljenje i na podjeljivanja samkramenta, neka bude kanjen anatemom [usp. *1154]. Kan. 13. Tko kae da se mogu prezirati primljeni i prokuani obredi Katolike 1613 crkve, koji su uobiajeni kod sveanog podjeljivanja sakramenta, ili da ih djeljitelji mogu bez grijeha po svojoj volji izostavljati, ili da ih bilo koji crkveni pastir moe mijenjati za neke nove, neka bude kanjen anatemom. Kanoni o sakramentu krtenja Kan. 1. Tko kae daje Ivanovo krtenje imalo istu snagu kao Kristovo krtenje, 1614 neka bude kanjen anatemom. Kan. 2. Tko kae da prava i prirodna voda nije potrebna za krtenje, i zbog toga 1615 one rijei Gospodina naega Isusa Krista: "Ako se tko ne rodi iz vode i Duha" [Iv 3,5] pretvara u neku metaforu, neka bude kanjen anatemom. Kan. 3. Tko kae da se u Rimskoj crkvi (koja je majka i uiteljica svih Crkava), 1616 ne nalazi pravo uenje o sakramentu krtenja, neka bude kanjen anatemom. Kan. 4. Tko kae da ruje pravo krtenje ono koje podjeljuju krivovjernici u ime 1617 Oca i Sina i Duha Svetoga, s nakanom da ine ono to ini Crkva, neka bude kanjen anatemom. Kan. 5. Tko kae daje krtenje slobodno, to jest da nije potrebno za spasenje, 1618 neka bude kanjen anatemom [usp. *1524]. Kan. 6. Tko kae da pokrteni ne moe izgubiti milost, makar i htio i koliko god 1619 grijeio, osim ako ne bi htio (vie) vjerovati, neka bude kanjen anatemom [usp. *1544]. Kan. 7. Tko kae da pokrteni po samom krtenju postaju samo dunici vjere a 1620 ne i sveukupnog Kristovog zakona, neka bude kanjen anatemom. Kan. 8. Tko kae da su pokrteni osloboeni od svih zapovijedi Svete crkve, 1621 koje su napisane ili predane, tako da ih nisu duni obdravati, osim ako im se ele pokoravati svojom voljom, neka bude kanjen anatemom. Kan. 9 . Tko kae da ljude treba tako pozivati na sjeanje primljenog krtenja, 1622 da shvate kako su snagom obeanja kod krtenja svi zavjeti uinjeni poslije krtenja postali nevaei, kao da se njima umanjuje vanost vjere koju su ispovjedili i samog krtenja, neka bude kanjen anatemom. Kan. 10. Tko kae da se svi grijesi uinjeni poslije krtenja oprataju ili postaju 1623 laki, samim sjeanjem na krtenje i vjerom, neka bude kanjen anatemom. 345

1624

Kan. 11. Tko kae da kod obraenja treba ponoviti krtenje kod onoga koji je uistinu i pravilno krten, a koji je kod nevjernika zanijekao Kristovu vjeru, neka bude kanjen anatemom. Kan. 12. Tko kae da se nikoga ne smije krstiti osim u onoj starosti u kojoj je krten Krist, ili na samom asu smrti, neka bude kanjen anatemom. Kan. 13. Tko kae da se djecu koja prime krtenje ne smije ubrajati meu vjernika jer nemaju in vjere, te da ih zbog toga treba ponovo krstiti kada dou u godine razumijevanja, ili daje bolje izostaviti njihovo krtenje nego li krstiti samo u vjeri Crkve one koji nemaju vlastiti in vjere, neka bude kanjen anatemom. Kan. 14. Tko kae da tako krtenu djecu kad odrastu, treba pitati ele li potvrditi ono to su kumovi u njihovo ime obeali kad su bili krteni, i ako odgovore da ne ele, treba ih ostaviti njihovoj slobodnoj volji i u meuvremenu ih nikakvim kaznama ne treba siliti na kranski ivot, osim da im se uskrati euharistija i primanje drugih sakramenata, dok ponovno ne dou k pameti, neka bude kanjen anatemom. Kanoni o sakramentu potvrde

1625

1626

1627

1628

Kan. 1. Tko kae daje potvrda krtenih dosadan obred, a ne istiniti i pravi sakrament, ili da nekada nije bio nita drugo nego neka vrsta kateheze u kojoj su blii mladosti iznosili pred Crkvom razloge svoje vjere, neka bude kanjen anatemom. Kan. 2. Tko kae da ine nepravdu Duhu Svetom oni koji svetoj krizmi (kod) potvrde pridaju neku mo, neka bude kanjen anatemom. Kan. 3. Tko kae da redoviti djelitelj svete potvrde nije samo biskup, nego bilo koji obini sveenik, neka bude kanjen anatemom [usp. *1318].

1629

1630

Nastavak TRIDENTSKOG SABORA pod JULIJEM III. J U L I J E III.: 7. veljae 1550. - 23. oujka 1555.

1 6 3 5 - 1 6 6 1 : 1 3 . sjednica, 11. listopada 1551.: Dekret o sakramentu euharistije

U oujku 1547. poelo je istraivanje tvrdnji o euharistiji, sumnjivih zbog krivovjerja. One potjeu veinom iz djela navedenih u * 1600; osim toga uzet je u obzir i Ivan Ekolampadije, De genuina verborum Domini "Hoc est corpus meum" iuxta vetustissimos authores expositione liber (Basel 1525) [prije svega za kan. 1 i 8 ] , i Ulrich Zwingli, De vera et falsa religione (1525; CpRef

346

90,773-820); Subsidium sive Coronis de eucharistia (1525; CpRef 91,462-504); Eine Mare Unterrichtung vom Nachtmahl Christi (1526; CpRef 91,789-862). Nakon premjetanja sabora u Bolognu, od 9. do 31. svibnja raspravljalo se o razliitim prijedlozima kanona (SGTr 5,1007-1012; 6,123sl / TheiTr l,466sl; izostavljeno je razdoblje Bologne). Saborski oci su u rujnu 1551. ponovo uzeli za raspravu to poglavlje (SGTr 7,11 lsl/TheiTr l,488sl); 2. i 9. listopada predloeni su nacrti za kanone (SGTr 7,178sl 187 / TheiTr 1,520 525). Izd: SGTr 7,200-204 / RiTr 62-67 / MaC 33.80C-84B / HaC 10.79A-84C / C O e D 3 693-698.

Predgovor Sveti ekumenski i opi tridentski sabor... premda se nije bez posebnog vodstva i 1635 upravljanja Duha Svetoga okupio sa svrhom da izloi pravo i staro uenje o vjeri i sakramentima, te da donese lijek za sva krivovjerja i druga vrlo teka zla koja u ovo vrijeme teko mue Boju crkvu, i kidaju je na mnoge i razliite dijelove; ipak je (sabor) ve od poetka imao posebno u namjeri da potpuno iskorijeni kukolj stranih zabluda i raskola, koje je posijao ovjek neprijatelj u ovim naim tekim vremenima, u vjerskom uenju, slavljenju i tovanju presvete euharistije [usp. Mt 13,25], koju je inae na Spasitelj ostavio u svojoj Crkvi kao znak jedinstva i vjere, kojom je elio meusobno ujediniti i povezati sve krane. I tako isti sveti sabor, predajui ono zdravo i iskreno uenje o tom asnom i boanskom sakramentu euharistije, o kojem je Katolika crkva pouena od samoga Gospodina naega Isusa Krista i njegovih apostola, a koje je ona, prosvijetljena od Duha Svetoga koji ju trajno upuuje u svaku istinu [usp. Iv 14,26), zadiala. i koje e sauvati do kraja vjekova, zabranjuje svim Kristovim vjernicima, kako se poslije ovoga ne bi o presvetoj euharistiji usudili drugije vjerovati, uiti ili propovijedati, osim (onako) kako je to ovim dekretom protumaeno i definirano. Poglavlje l.-O stvarnoj prisutnosti Gospodina naega Isusa Krista u presvetom sakramentu euharistije

Na poetku sveti sabor otvoreno i iskreno ispovijeda da se poslije posveenja 1636 kruha i vina, u blagoslovljenom sakramentu svete Euharistije, uistinu, stvarno i bitno [kan. 1], pod prilikama tih vidljivih tvari, nalazi Gospodin na Isus Krist, pravi Bog i ovjek. I nije meusobno suprotstavi]eno da sam na Spasitelj stalno sjedi na nebesima zdesna Ocu, u skladu s (svojim) naravnim nainom postojanja, a da isto tako bude sakramentalno prisutan i nama nazoan svojom supstancijom i na mnogim drugim mjestima, nainom postojanja koji rijeima jedva moemo izraziti, a koji je ipak Bogu mogu [usp. Mt 19,26; Lk 18,27]; to moemo spoznati milju prosvjetljenom vjerom i to moramo najpostojanije vjerovati. Tako su naime nai prei, koliko god ih je bilo u pravoj Kristovoj crkvi, koji su 1637 raspravljali o tom presvetom sakramentu, najotvorenije ispovijedali daje tako divni sakrament na posljednjoj veeri ustanovio na Otkupitelj, kadje poslye blagoslova kruha i vina jasnim i nedvojbenim rijeima posvjedoio da njima (apostolima) daje 347

svoje vlastito tijelo i svoju krv; budui pak da te rijei spomenute od svetih evanelista [usp. Mt 26,26-29; Mk 14,22-25; Lk22,19sl], a kasnije ponovljene od boanskog Pavla [7 Kor ll,24sT\, izraavaju ono vlastito i jasno znaenje kako su ih razumijevali Oci, zaista je najnedostojnija zloba, kad se to znaenje od nekih svadTjivih i zlih ljudi (eli svesti) na izmiljene i prazne izraze, kojima se nijee istina tijela i krvi Kristove, koje se okree protiv opeg shvaanja Crkve, koja je kao "stup i uporite istine" [7 Tim 3,15]; takvo tumaenje izmiljeno od bezbonih ljudi treba odbaciti kao avolsko, a s uvijek zahvalnom i predanom duom treba priznavati to najdragocjenije Kristovo dobroinstvo. Poglavlje 1638 2.-0 razlogu uspostavljanja tog presvetog sakramenta

Kadje dakle na Spasitelj, odlazei s ovoga svijeta k Ocu, ustanovio taj sakrament u kojem je kao izlio bogatstvo svoje boanske ljubavi prema ljudima, "udesima svojim spomen postavi" [Ps 111,4], te je zapovijedio da se u njegovom primanju tuje spomen na njega [usp. Lk 22,19; 1 Kor 11,24], i navijeta njegova smrt, dok sam ne doe suditi svijetu [usp. 1 Kor 11,26]. On je naime elio da se taj sakrament uzima kao duhovna hrana duama [usp. Mt 26,26], kojima e se hraniti i jaati [kan. 5], ivei ivot onoga koji je kazao: "Koj i mene blaguj e ivj et e po meni" [Iv 6,5 7], i kao zalog koj im se osloboamo od svakidanjih prijestupa i branimo od smrtnih grijeha. Osim toga on je elio da to bude zalog nae budue slave i vjene sree, a i znak onog jednog tijela kojemu je on postao glava [usp. 1 Kor 11,3; E/5,23]; elio je da sa svakim od nas bude povezan kao s udovima najtjesnijom vezom vjere, ufanja i ljubavi, kako bismo svi isto govorili i kako meu nama ne bi bilo raskola [usp. 1 Kor 1,10]. Poglavlje 3.-0 uzvienosti presvete euharistije nad drugim sakramenatima

1639

Presveta euharistija ima s ostalim sakramentima zajedniko sljedee: "da je znak svete stvari i vidljivi oblik nevidljive milosti" 1 ; ostali sakramenti imaju mo posveivanja tek onda kad se netko njima slui, a u euharistiji se nalazi neto izvanredno i jedinstveno, u njoj je sam zaetnik svetosti i prije primanja (skaramenta) [kan. 4].

1640 Apostoli naime jo nisu primili euharistiju iz Gospodinovih ruku [usp. Mt 26,26; Mk 14,22], a on sam je ve tada tvrdio daje ono to e im pruiti njegovo tije1

*1639

Usp. Gracijan, Decretum, p.III, dist. 2, c.32 (Frdb 1,1324); usp. Augustin, Ouaestiones in Heptateuchum III 84 [uzLev 21] (J. Fraipont: CpChL 33 [1958] 2 2 8 / CSEL 28/01,305 / PL 34,712); slino u De civitate Dei X 5 (B. Dombart - A. Kalb: CpChL 47 [1955] 2 7 7 / CSEL 40/1, 45 2 1 8 s l /PL 41,282).

348

lo; ova vjera je uvijek bila u Bojoj crkvi, da se odmah poslije posveenja pod prilikama kruha i vina nalazi pravo tijelo naega Gospodina i njegove krvi, zajedno s njegovom duom i boanstvom; tijelo se naime nalazi pod prilikama kruha i krv pod prilikama vina snagom rijei; tijelo se nalazi pod prilikama vina i krv pod prilikama kruha i dua pod obje (prilike), snagom same naravne povezanosti i popratnosti, kojom se meusobno ujedinjuju dijelovi Gospodina Krista koji je ve uskrsnuo od mrtvih i koji vie nee umrijeti [usp. Rim 6,9], boanstvo se pak nalazi zbog onog udesnog hipostatskog sjedinjenja s njegovim tijelom i duom [kan 1 i 3], Zbog toga je najistinije, da se (on) nalazi pod jednom i drugom i pod obje prili- 1641 ke. itav i potpuni Krist se nalazi pod prilikama kruha i pod svakim dijelom tih prilika, isto tako itav pod prilikama vina i pod svakim njihovim dijelom [3 kan]. Poglavlje 4.-0 transupstancijaciji

Budui pak daje Krist na Spasitelj kazao daje uistinu njegovo tijelo ono stoje 1642 pruao pod prilikama kruha [usp. Mt 26,26-29; Mk 14,22-25; Lk 22,19sl; 1 Kor 11,24-26] zbog togaje to uvjerenje uvijek bilo u Katolikoj crkvi, aovaj sveti sabor to sada ponovo izjavljuje: posveenjem kruha i vina itava supstancija kruha pretvara se u supstanciju tijela naeg Krista Gospodina, a itava supstancij a vina u supstanciju njegove krvi. Tu je pretvorbu sveta Katolika Crkva prikladno i u pravom smislu nazvala transupstancijacija [kan. 2], Poglavlje 5.-0 kultu i tovanju koje treba iskazivati ovom presvetom sakramentu I tako se ne ostavlja nikakvo mjesto sumnji da svi Kristovi vjernici, prema obi- 1643 aju koji je uvijek bio prihvaen u Katolikoj crkvi, kod tovanja ovog presvetog sakramenta iskazuju bogotovanje koje se treba (iskazivati) pravom Bogu [kan. 6]. I ne treba taj sakrament manje tovati zbog toga, jer gaje Krist Gospodin ustanovio za blagovanje [usp. Mt 26,26-29]. Mi naime vjerujemo daje u njemu prisutan isti onaj Bog, za kojeg je Otac vjeni kazao uvodei ga u svijet: "I klanjat e mu se svi aneli Boji" [usp. Hebr 1,6; iz Ps 97,7], kome su se mudraci poklonili padnuvi niice [usp. Mi 2,11], kome su se konano, prema svjedoanstvu Pisma, poklonili i apostoli u Galileji [usp. Mt 28,17; Lk24,52]. Osim toga ovaj sveti sabor izjavljuje daje pobono i vjerno u crkvu Boju ve 1644 uveden obiaj, da se svake godine na zaseban blagdan posebnom pobonou i sveanou slavi ovaj uzvieni i potovani sakrament, te da se u procesijama pobono i s potovanjem nosi po ulicama i trgovima 1 .
1644 Blagdan Tijelova uveden je 1264. god.; usp. *846.

349

Jako je ispravno da se odrede neki blagdani kada e svi krani na neki poseban i neobian nain posvjedoiti da se sa zahvalnom duom prema zajednikom Gospodinu i Spasitelju, sjeaju tako neizrecivog i zaista boanskog dobroinstva, kojim se predstavlja njegova pobjeda i trijumf. Tako je naime trebalo proslaviti pobjednicu istinu nad lai i krivovjerjem, kako bi njegovi protivnici, videi takav sjaj i stavljeni pred toliku radost ope Crkve, oslabljeni i slomljeni nestali, ili da zahvaeni stidom i smeteni, jednom odustanu. Poglavlje 6.-0 uvanju sakramenta svete euharistije i o noenju bolesnicima 1645 Obiaj uvanja svete euharistije u svetitu je tako star, daje on bio priznat i u vrijeme Nicejskog sabora. Nadalje, nalazi se daje noenje bolesnicima iste svete euharistije, koja se u tu svrhu briljivo uvala u crkvama, osim stoje to povezano s najviom pravednou i razumnou, zapovijeeno i na mnogim saborima i ono se obdravalo prema najstarijem obiaju Katolike crkve. Zbog toga je ovaj sveti sabor odredio da se zadri taj vrlo spasonosan i potreban obiaj [kan. 7]. Poglavlje 7. - Priprema koju treba provesti kako bi netko dostojno primio svetu euharistiju 1646 Ako nije prikladno da netko pristupi bilo kojim svetim obredima osim sveto i stoje ovjeku kraninu jasnija velika svetost i uzvienost tog sakramenta, sigurno je da se tim briljivije mora uvati kako ne bi njegovom primanju pristupio bez velikog potovanja i svetosti [kan. 11], posebno pak kad kod Apostola itamo one rijei pune straha "Jer tko nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela" [1 Kor 11,29]. Zbog toga onome koji se eli priestiti treba dozvati u sjeanje Apostolovu zapovijed: "Neka se dakle svatko ispita" [1 Kor 11,28]. Crkveni pak obiaj govori da je potrebna takva provjera, jer nitko ne smije bez prethodne sakramentalne ispovijedi pristupiti svetoj euharsitiji tko si je svjestan smrtnog grijeha, premda mu se ini daje skruen. Ovaj sveti sabor odreuje da to trebaju trajno obdravati svi krani, pa i oni sveenici koji po slubi trebaju slaviti misu, osim ako nema dovoljno sveenika. Ako bi zbog potrebe sveenik slavio misu bez prethodne ispovijedi, treba se to prije ispovijediti [usp. *2058]. Poglavlje 8.-0 primanju 1648 tog divnog sakramenta

1647

to se pak primanja tie, nai oci pravilno i mudro razlikuju tri naina primanja tog svetog sakramenta. Neki su naime uili da ga neki primaju samo sakramentalno, kao (npr.) grjenici; drugi ga primaju samo duhovno, oni naime koji eljom blaguju predoeni nebeski kruh, te ivom vjerom "ljubavlju djelotvornom" [Gal 5,6], osje350

aju njegove plodove i korist; trei pak (to ine) ujedno sakramentalno i duhovno [kan. 8]; to su naime oni koji su se prije ispitali i pouili da k tom boanskom stolu trebaju pristupiti obukavi svadbenu haljinu [usp. Mt 22,1 lsl]. Kod sakramentalnog primanjaje u crkvi Bojoj uvijek bio obiaj da laici primaju priest od sveenika, a da sveenici kod slavljenja mise prieuju sami sebe [kan. 10]; taj obiaj koji potjee od apostolske predaje treba zadrati po pravu i po redu. Konano, sveti sabor oinskom ljubavlju opominje, potie, moli i zaklinje "da- 1649 rom premilosrdnog srca Boga naega" [Lk 1,78], kako bi se svi i pojedini, koji nose kransko ime, u tom "znaku jedinstva", u toj "vezi ljubavi", konano sloili i dogovorili u tom znaku sloge; sjeajui se tolike uzvienosti i tako izvanredne ljubavi Isusa Krista naega Gospodina, koji je dao kao otkupninu za nae spasenje svoju ljubljenu duu, a za hranu nam je dao svoje tijelo [usp. Iv 6,48-58], da vjeruju u ova sveta otajstva tijela i krvi njegove i da ih tuju onom postojanou i vrstoom vjere, onom pobonou due, onom odanou i potovanjem, kako bi taj najhitniji kruh [usp. Mt 6,11] mogli esto primati, tako da im on zaista bude ivot due i vjeno zdravlje duha, da bi okrijeph'eni njegovom snagom [usp. 1 Kor 19,8] s puta ovog jadnog putovanja mogli dospjeti u nebesku domovinu, (domovinu) toga "kruha Jakih" [Ps 78,25], koji sada blaguju pod svetim velom, kako bi ga blagovali bez ikakvog vela. Budui pak da nije dovoljno rei istinu a da se ne razotkriju i ne pobiju zablude, 1650 sveti je sabor odluio dodati ove kanone, kako bi svi koji su ve spoznali katoliko uenje shvatili kojih se krivovjerja trebaju uvati i (koje) izbjegavati. Kanoni o sakramentu euharistije Kan. 1. Tko nijee da se u presvetom sakramentu euharistije uistinu, stvarno i 1651 bitno nalazi tijelo i krv Gospodina naega Isusa Krista, zajedno s duom i boanstvom, pa dosljedno itav Krist, nego kae daje Krist u tom sakramentu kao u znaku ili u slici ili u snazi, neka bude kanjen anatemom [usp. *1636 1640]. Kan. 2. Tko kae da u presvetom sakramentu euharistije ostaje supstancija kru- 1652 ha i vina zajedno s tijelom i krvlju Gospodina naega Isusa Krista, i nijee onu udesnu i jedinstvenu pretvorbu itave supstancije kruha u tijelo i itave supstancije vina u krv, zadravi ipak prilike kruha i vina, koju pak pretvorbu Katolika crkva vrlo prikladno naziva transupstancijacija, neka bude kanjen anatemom [usp. *1642]. Kan. 3. Tko nijee da se asnom sakramentu euharistije pod svakom prilikom, i 1653 pod pojedinim dijelom svake prilike, ako se on odijeli, nalazi itav Krist, neka bude kanjen anatemom [usp. *1641]. 351

1654

Kan. 4. Tko kae da nakon posvete u divnom sakramentu euharistije nye tijelo i krv Gospodina naega Isusa Krista, nego samo u primanju, kad se blaguje, a ne prije i poslije, te da u hostijama ili u posveenim esticama koje se uvaju ili ostaju nakon priesti, ne ostaje pravo tijelo Gospodnje, neka bude kanjen anatemom [usp. *1639sl\. Kan. 5. Tko kae daje glavni plod presvete euharistije oprotenje grijeha, ili da iz nje ne slijede drugi uinci, neka bude kanjen anatemom [usp. *1638]. Kan. 6. Tko kae da Krista, jedinoroenoga Sina Bojega, u svetom sakramentu euharistije ne treba tovati niti vanjskim kultom bogotovlja, i zbog toga ga ne treba tovati niti posebnim blagdanskim sveanostima, niti ga treba sveano okolo nositi u procesijama, prema hvalevrijednom i opem obredu i obiaju Svete crkve, niti ga treba javno izlagati narodu na tovanje, te da su njegovi klanjatelji idolopoklonici, neka bude kanjen anatemom [usp. *1643sl\. Kan. 7. Tko kae da se sveta euharistija ne smije uvati u svetitu, nego daje odmah poslije posvete treba podijeliti nazonima; ili da se euharistiju ne smije asno nositi bolesnicima, neka bude kanjen anatemom [usp. *1645]. Kan. 8. Tko kae da se Krista danog u euharistiji blaguje samo duhovno, a ne i sakramentalno i stvarno, neka bude kanjen anatemom [usp. *1648]. Kan. 9. Tko nijee da su svi i pojedini Kristovi vjernici, obaju spolova, kada dou u godine rasuivanja,obvezatni priestiti se svake godine barem o Uskrsu, prema zapovijedi svete majke Crkve, neka bude kanjen anatemom [usp. *812]. Kan. 10. Tko kae da sveenik koji slavi misu ne smije samog sebe priestiti, neka bude kanjen anatemom [usp. *1648]. Kan. 11. Tko kae daje sama vjera dovoljna priprema za uzimanje sakramenta presvete euharistije [usp. *1646], neka bude kanjen anatemom. I, kako se toliko otajstvo ne bi primalo nedostojno, te zbog toga za smrt i osudu, sam sveti sabor nareuje onima koje savjest tereti zbog smrtnog grijeha, koliko god mislili da su se skruili, da se moraju prije toga sakramentalno ispovjediti ako ima dovoljan broj ispovjednika. Tko bi se pak usudio suprotno uiti, propovijedati ili uporno tvrditi, ili pak braniti u javnim raspravama, tim samim e biti izopen [usp. *1647].

1655 1656

1657

1658 1659

1660 1661

1667-1719: 14. sjednica, 25. studenog 1551.

Saborski oci su u Bologni sastavili vie prijedloga za dekrete o sakramentu pokore i posljednjeg pomazanja (SGTr 6,7-90 192-288 307-321).U Tridentu su se 15. listopada 1551. ponovno poeli o tome savjetovati (SGTr 7,233-287 / TheiTr 1,531-581), te su sredinom studenog sastavili jedan prije-

352

dlog o nauku i o kanonima (SGTr 7,324-327 / TheiTr 1,582-590), koji je nekoliko dana kasnije bio donesen kao konani dekret. Izd.: SGTr7,343-357 [= nauk]; 357-359 [= kanoni]IRiTr75-87/MaC33.91C-99B;99C-102C / HaC 10.89D-97D; 97D-100D / COeD 3 703-711; 711-713

a) Uenje o sakramentu pokore Predgovor Premda je u dekretu o opravdanju [usp. *1542 1579] bilo umetnuto mnogo go- 1667 vora o skramentu pokore, potrebnog za razumno razjanjenje nekih mjesta, ipak u ovo nae vrijeme o tom (sakramentu) postoji mnotvo razliitih zabluda, te sveti ekumenski i opi Tridentski sabor (misli) da e mnogo pridonijeti opoj koristi ako 0 tome objavi toniju i potpuniju definiciju, kako bi uz pomo Duha Svetoga ukazao 1 unitio sve zablude, kaem, da katolika istina bude jasna i sjajna; ovaj sveti sabor predouje sada to uenje svim kranima da ga trajno slijede. Poglavlje 1.-0 potrebi i ustanovljenju sakramenta pokore

Kada bi svi preporoeni imali zahvalnost prema Bogu, da ustrajno brane pra- 1668 vednost primljenu u krtenju po njegovoj dobrohotnosti i milosti, ne bi bilo potrebno da osim krtenja bude ustanovljen neki drugi sakrament za oprotenje grijeha [kan. 2]. Budui pak je "Bog bogat milosrem" [Ef2,4] koji "dobro zna kako smo sazdani" [Ps 103,14], donio lijek ivota onima koji su se poslije (krtenja) predali u slubu grijeha i vlast avla, to jest sakrament pokore [kan. 1], kojim e se onima koji poslije krtenja padnu, primijeniti dobroinstvo Kristove smrti. Pokora je naime bila potrebna svim ljudima koji su se oskvrnuli nekim smrtnim 1669 grijehom, da u bilo koje vry eme steknu milost i pravednost, pa i onima koji su traili da ih se opere sakramentom krtenja, kako bi mrnjom na grijeh i pobonim bolom due, odbacili i ispravili pokvarenost i okajali toliku uvredu Boga. Zbog toga prorok kae: "Obratite se dakle i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam va nee biti na propast" [Ez 18,30], Gospodin je takoer kazao: "Ako se ne obratite, svi ete slino propasti" [Lk 13,3]. I prvak apostola Petar, preporuuje pokoru grjenicima, koji su trebali primiti krtenje, govorei; "Obratite se, i svatko od vas neka se krsti" [Dj 2,38]. Nadalje, prije Kristovog dolaska pokora nije bila sakrament, niti je ona to posli- 1670 je (Kristovog) dolaska za bilo koga prije krtenja. Gospodin je pak sakrament pokore ustanovio prije svega onda, kad je poslije uskrsnua dahnuo u svoje uenike, govorei: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otputaju im se; kojima zadrite, zadrani su im" [Iv 20,22sl]. 353

Opa suglasnost otaca je uvijek shvaala daje tim znaajnim inom i tako jasnim rijeima apostolima i njihovim zakonitim nasljednicima bila dana vlast opratanja i zadravanja, za opravdanje onih vjernika koji su pali poslije krtenja [kan. 3]; a Katolika crkva je s velikim pravom proglasila i osudila novacijance koji su neko uporno nijekali ovlast opratanja. Ovaj sveti sabor odobravajui i prihvaajui taj najistinitiji smisao onih Gospodinovih rijei, osuuje izmiljeno tumaenje onih koji te rijei lano iskrivljuju kao ovlast propovijedanja Boje rijei i navijetanja Kristovog Evanelja, a protiv ustanovljenja tog sakramenta. Poglavlje 2. - Razlika izmeu sakramenta pokore i krtenja 1671 Uostalom zna se da se taj skarament u mnogim svojstvima razlikuje od krtenja [kan. 2]. Naime, osim to se materija i forma, to ini bit sakramenta, vrlo jako razlikuju, sigurna je injenica da d j e l i t e l j krtenja ne mora biti sudac, jer Crkva nije prema nikome sudac tko nije prije toga uao u nju kroz sama vrata krtenja. Apostol kae "to spada na me suditi one vani?" [1 Kor 5,12]. Drugaije je s ukuanima vjere [usp. Gal 6,10], koje je Krist Gospodin kupkom krtenja jednom uinio udovima svoga tijela. Oni naime koji su se poslije oskvrnuto nekim zloinom, nee se oprati ponovnim krtenjem, jer to u Katolikoj crkvi ni zbog kakvog razloga nije dozvoljeno, nego je htio da stanu pred ovo sudite kao krivci, kako bi se po sveenikovoj presudi mogli osloboditi ne jednom, nego koliko god puta se zbog uinjenih grijeha kajui uteknu k njemu. 1672 Jedan je naime p l o d krtenja a drugi pokore. Obukavi naime Krista po krtenju [usp. Gal 3,27], u njemu naime postajemo drugo stvorenje, stjeemo puno i potpuno oprotenje svih grijeha; k toj pak obnovi i cjelovitosti nikako ne moemo stii po sakramentu pokore bez naih velikih molbi i napora, jer to trai Boja pravednost, te su sveti oci pokoru s pravom nazvali "na neki nain mukotrpno krtenje"1. Ovaj naime sakrament pokore je potreban za spasenje onima koji su pali poslije krtenja, kao stoje krtenje (potrebno) onima koji jo nisu preporoeni [kan. 6]. Poglavlje 3.-0 dijelovima 1673 i plodu pokore

Osim toga sveti sabor ui da je f o r m a sakramenta pokore, u emu se na poseban nain nalazi snaga same pokore, poloena u one rijei djelitelja: Ja te odrjeu*1672 Gregorije Nazijanski, Oratio 39,17 (PG 36.356A); Ivan Damaanski, De fide orthodoxa IV 9 (PG 94.1124C / B. Kotter: PTS 12 [Schriften 2] 185), = pogl. 82 9 0 s i (u izd. E.M.Buvtaert, S.John Damascene: De fide orthodoxa, Versions of Burgundio and Cerbanus [ N e w York 1955]).

354

jem, itd. kojima su dodue hvalevrijedno, prema obiaju Svete crkve, dodane neke molitve, ali one nipoto ne spadaju na bit same forme, niti su potrebne za podjeljivanje samog sakramenta. A kao m a t e r i j a tog sakramenta su ini samog pokornika, to jest, pokajanje, ispovijed i zadovoljtina [kan. 4]. A oni se po Bojoj odredbi trae kod pokornika za cjelovitost sakramenta, za puno i potpuno oprotenje grijeha, te se zbog tog razloga nazivaju dijelovi pokore. Zaista pak je p r e d m e t i u i n a k tog sakramenta, ukoliko se misli na nje- 1674 govu snagu i uinkovitost, pomirenje s Bogom, koje meutim kod pobonih ljudi koji s pobonou primaju taj sakrament, obiava biti popraeno s mirom i vedrinom savjesti i velikom duhovnom utjehom. To sveti sabor ui o dijelovima i uinicima tog sakramenta, a ujedno osuuje 1675 miljenje onih koji tvrde da su dijelovi pokore: izazvani strah savjesti i vjera [kan. 4\. Poglavlje 4.-0 pokajanju

Pokajanje, koje zauzima prvo mjesto meu inima pokore, je bol due i 1676 zgraanje nad poinjenim grijehom, s odlukom ne grijeiti vie. U neko vrijeme je za dobivanje oprotenja grijeha bio potreban osjeaj pokajanja, koji bi ovjeka palog poslije krtenja konano pripravio za oprotenje grijeha tako to bi osjeaj pokajanja bio povezan s povjerenjem u Boje milosre i eljom da se uini i ostalo to se trai za ispravno primanje tog sakramenta. Sveti sabor dakle izjavljuje da to pokajanje ne znai samo odustajanje od grijeha, nego i odluku i poetak novog ivota, prema onoj: "Odbacite od sebe sva nedjela koja ste inili i nainite sebi novo srce i nov duh" [Ez 18,31]. I zaista, tko razmatra vapaje onih svetaca: "Tebi, samom tebi ja sam zgrijeio i uinio stoje zlo pred tobom" [Ps 51,6]; "U noi postelju plaem zalijevam, suzama leaj natapam" [Ps 6,7]; "Slavit u te sva ljeta svoja, premda s gorinom u dui" [Iz 38,15], i slino tome, lako e razumjeti da su oni proizali iz estoke mrnje prema ranijem ivotu i iz velikog zgraanja nad grijesima. Osim toga (ovaj sabor) ui da, to p o k a j a nj e, premda katkad u s a v r e n o 1677 ljubavlju, ovjeka pomiruje s Bogom prije nego li on stvarno primi taj sakrament, ipak samom pokajanju ne treba pripisati pomirenje bez elje za sakramentom koja je ukljuena u pokajanje. Ono pak n e s a v r e n o pokajanje [kan. 5 ],kojesezove s k r u e n o s t , jerse 1678 openito smatra da nastaje iz promatranja rugobe grijeha, ili iz straha pred paklom i kaznama, ako iskljuuje elju za grijehom i (ukljuuje) nadu u oprotenje, (sabor) izjavljuje da ono ne samo ne ini ovjeka licemjerom i veim grjenikom [usp. *1456], nego je takoer dar Boji i poticaj Duha Svetoga, ne jo dodue kao onoga 355

koji se nastanio, nego kao onoga koji potie, ijom pomoi pokornik pripravlja sebi put prema opravdanju. I premda (takvo pokajanje) ne moe bez sakramenta pokore ovjeka dovesti do opravdanja, ipak ga pripravlja da si on u skaramentu pokore izmoli Boju milost. Naime, korisno potaknuti takvim strahom Ninivljani su na Joninu propovijed punu zastraivanja inili pokoru i izmolili su milosre od Gospodina [usp. Jon 3], Zbog toga neki krivo ocrnjuju katolike pisce, kao da ue da sakrament pokore donosi milost onima koji ga primaju bez dobrog poticaja, a to Katolika crkva nikada nije uila niti mislila. A i krivo ue daje takvo pokajanje iznueno i prisiljeno a ne slobodno i iskreno [kan. 5 ] . Poglavlje 1679 5.-0 ispovijedi

Iz ve protumaene ustanove sakramenta pokore, sveopa je Crkva uvijek shvaala daje potpuno ispovijedanje grijeha ustanovljeno od Gospodina [usp. Jak 5,16; 1 Iv 1,9; Lk 5,14; 17,14], i da je svima koji su pali poslije krtenja ono potrebno po Bojem pravu [kan. 7], jer je na Gospodin Isus Krist, uzlazei sa zemlje na nebesa, ostavio sveenike, zamjenike samoga sebe [usp. Mt 16,19; 18,18; Iv 20,23], kao predsjedatelje i suce, pred koje treba iznijeti sve smrtne grijehe u koje su Kristovi vjernici upali, kako bi oni u skladu s ovlau kljueva, izrekli presudu opratanja ili zadravanja grijeha. injenica je naime, da sveenici taj sud ne bi mogli izrei ako im nije poznat predmet rasprave, niti bi mogli zadrati uravnoteenost u nametanju kazni, ako im grijesi budu izneseni samo openito a ne radije i po vrsti i pojedinano. Iz toga slijedi da pokornici u ispovijedi trebaju iznijeti s v e s m r t n e grijehe, kojih sije ovjek svijestan poslije marljivog ispitivanja svoje savjesti, pa bili oni i najskrovitiji i poinjeni samo protiv dviju posljednjih zapovijedi dekaloga [usp. Izl 20,17; Pnz 5,28; Mt 5,28], koji ponekad tee ranjavaju duu i opasniji su od onih koji se ine javno. A 1 a k i grijesi, koji nas ne iskljuuju iz Boje milosti i u koje ee upadamo, ispravno se, korisno i izvan svake preuzetosti iznose u ispovijedi [kan. 7], to nam pokazuje obiaj pobonih ljudi, ipak se oni mogu bez krivnje preutjeti i okajati mnogim drugim sredstvima. Budui pak da svi smrtni grijesi, takoer i oni (poinjeni) milju, ine ljude "djecom gnjeva" [Ef 2,3] i Bojim neprijateljima, potrebno je za sve njih u iskrenoj i skruenoj ispovijedi traiti od Boga oprost. I tako kad Kristovi vjernici nastoje ispovjediti sve grijehe koji im dou u sjeanje, sve ih, bez sumnje, iznose pred Boje milosre na zaboravljanje [kan. 7]. Koji pak drugaije rade i svjesno neke preuuju, nita preko sveenika ne iznose Bojoj dobroti na oprotenje. "Ako se naime bolesnik stidi lijeniku otkriti ranu, lijek nee izlijeiti ono to ne pozna" 1 .
*1680 Jeronim Stridonski, Commentarii in Ecclesiasten [uz pogl. 10,11] (M. Adriaen: CpChL 72 [1959] 3 3 8 i 9 5 i / P L 2 3 [1865] 1152A).

1680

356

Osim toga, oito je da u i s p o v i j e d i t r e b a i z n i j e t i o k o l n o s t i koje 1681 mijenjaju vrstu grijeha [kan. 7], jer bez toga pokornik ne iznosi potpuno same grijehe, niti su oni jasni sucima, pa je nemogue da bi oni mogli ispravno suditi o teini prijestupa, niti bi pokornicima za njih mogli odrediti kaznu kakvu treba. Zbog toga je daleko od razuma uiti da su te okolnosti izmislili besposleni ljudi, ili da treba 1 ispovjediti samo jednu okolnost, tj. daje sagrijeeno protiv brata . Ali bezbono je govoriti i daje tako propisana ispovijed nemogua, [kan. 8], ili 1682 je nazivati muenjem savjesti2; poznato je naime, da se u Crkvi od pokornika ne trai nita drugo nego da, nakon to se briljivo ispita i istrai skrovite nabore svoje savjesti, ispovjedi one grijehe za koje se sjeti daje smrtno uvrijedio Gospodina i Boga svoga; drugi pak grijesi, kojih se ne sjeti onaj koji se marljivo ispitao, podrazumijeva se da su ukljueni u sveukupnost te ispovijedi; za njih vjerno govorimo s prorokom: "Od potajnih grijeha oisti me, Gospodine" [Ps 19,13]. Moe se initi da postoji potekoa za takvu ispovijed i i velik stid zbog otkrivanja grijeha, kad ona (ispovijed) ne bi bila olakana tolikim i takvim prednostima i utjehama koje se odrjeenjem najsigurnije dodjeljuju svima koji dostojno pristupaju tom sakramentu. Uostalom, n a i n t a j n o g i s p o v i j e d a n j a samo pred sveenikom n e 1683 brani kraninu da moe javno ispovjediti svoje prijestupe, kao kaznu za svoje grijehe i za svoje ponienje, bilo kao primjer drugima bilo za napredak Crkve; ipak to nije zapovijeeno Bojom zapovijedi, niti se dovoljno razborito moe narediti nekim hudskim zakonom, da se prijestupi, posebno oni tajni, moraju otkriti javnim ispovijedanjem [kan. 6]. Zbog toga su najsvetiji i najstariji oci velikom i jednodunom suglasnou uvijek preporuivali tajnu sakramentalnu ispovijed, kojom se sveta Crkva uvijek sluila a kojom se slui i sada, te se jasno pobija isprazna kleveta onih koji se ne stide uiti daje ona (tajna ispovijed) daleko od Boje zapovijedi i daje ona ljudska izmiljotina, te da ima svoj zaetak kod otaca okupljenih na 4. lateranskom saboru [kan. 8]. Nije naime Crkva na lateranskom saboru odredila da se Kristovi vjernici ispovijedaju, nego je smatrala daje to potrebno i ustanovljeno Bojim pravom, ali (je odredila) dasvi i pojedinci ispune z a p o v i j e d i s p o v j e d i t i s e b a r e m s v a k e g o d i n e , nakon to dou u godine rasuivanja. Zbog toga se u itavoj Crkvi, s velikim plodom za due vjernika, ve obdrava taj spasonosni obiaj da se ispovijeda u ono sveto i najpogodnije vrijeme korizme, koji obiaj ovaj sveti sabor u potpunosti odobrava i prihvaa kao neto pobono i to s pravom treba zadrati [kan. 8; usp. *812].
*1681 Usp. M. Luther, De captivitate Babylonica Ecclesiae: De scramento paenitentiae (Weimarko izd. 6,548 1 0 ). * 1 6 8 2 Usp. M. Luther, Propovijed na Cvjetnicu 1524 (Weimarko izd. 15,484i 0 -485 2 ): Ph. Melanchton, Apologia Confessionis Augustanae (1531), l.l 1, br.7 (BeKSchELK 2 5 1 1 8 sisi / CpRef 27,536); isti, Loci communes theologici, aetas n a (CpRef 21,493); J. Calvin, Institutio Christianae religionis (1536), pogl. 5 (CpRef 29,158).

357

Poglavlje 6.-0 djelitelju tog sakramenta i o odrjeenju 1684 O djelitelju tog sakramenta sveti sabor izjavljuje da je lano i potpuno strano evaneoskoj istini svako uenje koje slubu kljueva opasno proiruje i na ostale ljude osim na biskupe i sveenike [kan. 10], mislei da su one Gospodinove rijei: "togod sveete na zemlji bit e svezano na nebu; i to god odrijeite na zemlji bit e odrijeeno na nebu" [Mt 18,18], i: "Kojima otpustite grijehe otputaju im se; kojima zadrite, zadrani su im" [Iv 20,23] bile reene bez iznimke i openito svim Kristovim vjernicima, a protiv ustanovljenja tog sakramenta, tako da bi svatko imao vlast opratanja grijeha, javno preko opomene, a tajno po dragovoljnoj ispovijedi uinjenoj bilo kome. (Sabor) isto tako ui da sveenici koji se nalaze u smrtnom grijehu, kao Kristovi slubenici vre slubu opratanja grijeha, podijeljenu im kod reenja po snazi Duha Svetoga, te da imaju krivo oni koji misle da zli sveenici nemaju te ovlasti. 1685 Premda je naime sveenikovo odrjeenje podjeljivanje tueg dobroinstva, ipak ono nije samo ista sluba navijetanja evanelja ili objavljivanja da su (nekome) grijesi oproteni, nego je ono poput ina suda, kojim on (sveenik) kao sudac izrie presudu [kan. 9]. Zbog toga pokornik ne smije sebi toliko laskati zbog svoje vjere, da premda nema (kod njega) nikakvog kajanja, a niti kod sveenika ozbiljne namjere neto initi i zaista odrjeivati, da bi mislio da e samo zbog svoje vjere biti pred Bogom zaista odrijeen. A niti sama vjera, bez pokajanja, ne daje nikakvo oprotenje grijeha; a i onaj bi bio najnemarniji za svoje spasenje, koji bi shvatio da gaje sveenik odrijeio u ali, a ne bi potraio drugog koji bi (to) uinio ozbiljno [usp. *1462]. Poglavlje 1686 7.-0 pridravanju sluajeva

Budui pak da narav i nain rada suda trai, kako bi se donijela presuda prema podlonicima, a (takvo) je uvjerenje uvijek postojalo u Bojoj crkvi, a ovaj sabor potvruje daje to najistinitije, da ne bi bilo ni od kakvog znaenja ono odrjeenje koje bi sveenik izrekao onome za kojeg nema niti redovnu niti prenijetu jurisdikciju. Naim se svetim oima pak inilo daje za pravilno ponaanje kranskog puka od velikog znaenja da neke strasnije i tee grijehe ne odrjeuju svi sveenici, nego samo vrhovni sveenici. Zbog toga vrhovni sveenici mogu, u skladu s najviom .ovlau koja im je dana u Crkvi, svom posebnom sudu p r i d r a t i neke tee sluajeve grijeha. 358

1687

Ne smije se naime sumnjati, jer je sve stoje od Boga ureeno [usp. Rim 13,1], da to ista smije i svaki biskup u svojoj biskupiji, ne za razaranje nego za izgradnju [usp. 2 Kor 10,8; 13,13], snagom vee ovlasti koja mu je dana prema podreenima, u usporedbi s niim sveenicima, posebno pak u odnosu na one (grijehe) s kojima je povezana kazna izopenja. To pridravanje grijeha, u skladu je s Bojom vlau te 1 nema snagu samo za vanjski poredak , nego takoer i pred Bogom [kan. 11]. Kako nitko zbog te okolnosti ne bi propao, u samoj se Crkvi zaista uvijek brino 1688 pazilo,da n e m a n i k a k v e p r i d r a n o s t i u a s u s m r t i , t e z b o g t o g a ( u asu smrti) svi sveenici mogu odrijeiti sve pokornike od bilo kakvih grijeha i kazni; budui pak da izvan tog asa sveenici ne mogu nita u pridranim sluajevima, neka oni pokornicima nastoje savjetovati jedino (to mogu), da za dobroinstvo odrjeenja priu viim ovlatenim sucima. Poglavlje 8.-0 potrebi i plodu zadovoljtine

Konano to se tie zadovoljtine, premda suje nai oci kroz sve vrijeme prepo- 1689 ruivali kranskom narodu, a koju od svih dijelova pokore pod najuzvienijim izgovorom pobonosti u ovo nae vrijeme najvie napadaju oni koji izgledaju poboni, a potpuno nijeu njezinu snagu [usp. 2 Tim 3,5], sveti sabor proglaava da je potpuno krivo i daleko od Boje rijei, da Gospodin nikada ne oprata k r i v n j u a da ne bi oprostio i k a z n u [kan. 12 i 15]. U Svetom pismu, osim u boanskoj predaji, nalazimo jasne i sjajne primjere [usp. Post 3,16-19; Br 12,14sl; 20,1 lsl; 2 Sam 12,13sl] kojima se najoitije pobija ta zabluda. Zaista se ini da i razlog Boje pravednosti trai, da se na jedan nain primaju u 1690 milost oni koji su prije krtenja sagrijeili zbog neznanja, a na drugi pak oni koji su, jednom ve osloboeni od grijeha i robovanja avlu, i koji su primivi dar Duha Svetoga, svjesno oskvrnuli hram Boji [usp. 1 Kor 3,17] i koji se nisu ustruavali raalostiti Duha Svetoga [usp. 1 Kor 3,17]. A prikladno je i za Boje milosre da nam se bez ikakve zadovoljtine ne oprataju grijesi, kako ne bismo u danoj prigodi grijehe smatrali za lake, te kako ne bismo vrijeajui i prezirui Duha Svetoga [usp. Heb 10,29] upali u tee (grijehe) i zgrtali za se gnjev u dan srdbe [usp. Rim 2,5; Jak 5,3]. Bez sumnje, te kazne zadovoljtine uvelike odvlae od grijeha, te kao nekom uzdom obuzdavaju pokornike i ine ih u budunosti opreznijima i budnijima; (zadovoljtinom) se lijee i ostaci grijeha, te se suprotnim kreposnim djelima odstranjuju zle navike steene loim ivotom.
*1687 Usp. Ph. Melanchton, Apologia Confessionis Augustanae 13 (BekSchELK 291 / CpRef 27,569).

359

U Crkvi Bojoj nikada se niti jedan put nije smatrao sigurnijim da se odstrani prijetea Boja kazna, nego ta djela pokore [usp. Mt 3,2 8; 4,17; 11,21] koja ljudi ine s pravim bolom due. K tome pridolazi, kada zadavoljavajui trpimo za grijehe postajemo slini Kristu Isusu koji je dao zadovoljtinu za nae grijehe [usp. Rim 5,10; 1 Iv 2, lsl], u kojemu je sva naa dostatnost [usp. 2 Kor 3,5], od kojeg imamo ono najsigurnije jamstvo, jer ako zajedno trpimo zajedno emo biti i proslavljeni [usp. Rim 8,17]. 1691 I ta zadovoljtina koju inimo za svoje grijehe nije toliko naa da ne bi bila po Kristu Isusu; mi naime, koji po sebi nita ne moemo, sve moemo uz suradnju onoga koj i nas krij epi [usp. Fil 4,13]. Tako ovj ek nema nita ime bi se hvalio, nego j e sva naa slava [usp. 1 Kor 1,31; 2 Kor 10,17] u Kristu u kojem ivimo [usp. Dj 17,28], u kojem zasluujemo, u kojem dajemo zadovoljtinu, inei "plodove dostojne pokore" [Lk 3,8; Mt 3,8], koji iz njega imaju snagu, koje on prinosi Ocu i koje Otac prima po njemu [kan. 13si]. 1692 Sveenici Gospodnji dakle moraju, koliko im to savjetuju duh i razboritost, prema vrsti grijeha i prema mogunosti pokornika, n a l a g a t i p r i k l a d n e z a d o v o l j t i n e , kako ne bi sluajno podilazili grijesima i kako ne bi postupajui preblago s pokornicima, nalaui vrlo lake ine za vrlo teke grijehe, postali sudionici tuih grijeha [usp. 1 Tim 5,22]. Neka pak imaju pred oima, da zadovoljtina koju nalau ne bude samo uvarica novog ivota i lijek za slabost, nego takoer kazna i pokora za prole grijehe; i stari oci su vjerovali i uili daje vlast kljueva sveenicima dana ne samo za odrjeivanje nego i za vezanje [usp. Mt 16,19; 18,18; Iv 20,23; kan. 15]. Ipak zbog toga nisu mislili daje sakrament pokore ustanova srdbe i kazne; kao to nikada nitko od katolika nije mislio da se takvim naim zadovoljtinama ili zamrauje ili nekako umanjuje snaga zasluga i zadovoljtine Gospodina naega Isusa Krista; dok novatori ne elei to shvatiti ue, daje novi ivot najbolja pokora [usp. *1457] tako da zadovoljtini oduzimlju svaku snagu i korist [kan. 13]. Poglavlje 1693 9.-0 djelima zadovoljtine

Osim toga (sabor) ui daje velikodunost Bojeg milosra takva da kod Boga Oca po Isusu Kristu moemo dati zadovoljtinu ne samo kaznama koje dragovoljno prihvatimo kao pokoru za grijehe, ili koje nam po odluci sveenika budu nametnute prema mjeri grijeha, nego takoer (stoje najvei dokaz ljubavi) i strpljivim podnoenjem vremenitih kazni nametnutih nam od Boga [kan. 13].

360

b) Uenje o sakramentu posljednjeg pomazanja Predgovor Svidjelo se svetom saboru tom uenju o pokori dodati ono to slijedi o sakra- 1694 mentu posljednjeg pomazanja, za koji su oci mislili da nije samo zavrni dio pokore, 1 nego i itavog kranskog ivota, koji bi trebao biti neprestana pokora . (Sabor) najprije izjavljuje i ui o njegovom ustanovljenju, daje preblagi na Spasitelj, koji je svoje sluge u svako vrijeme htio osigurati spasonosnim sredstvom protiv strjelica svih naprijatelja, i premda je najveu pomo pruio u ostalim sakramentima kojima e se krani dok ive moi sauvati netaknutima od svake vee duhovne nedae, ipak je kraj ivota utvrdio kao nekom najsigurnijom zatitom [kan. 1]. Premda naime na neprijatelj trai i koristi svaku prigodu kroz ivot kako bi na bilo koji nain mogao prodrijeti [usp. 1 Pt 5,8] nae due, ipak nema vremena u kojem bi on vie napeo sve sile svoje lukavosti da nas potpuno upropasti, da nas pokoleba ako uzmogne i u pouzdanju u Boje milosre, nego kada vidi da nam predstoji kraj ivota. Poglavlje 1.-0 ustanovljenju sakramenta posljednjeg pomazanja

To sveto pomazanje bolesnika ustanovio je Gospodin na Isus Krist kao pravi i 1695 istiniti sakrament Novoga zavjeta, stoje kod Marka dodue samo naznaeno [usp. Mk 6,13], a. apostol Jakov, Gospodinov brat, gaje preporuio i proglasio [kan. 1]. On kae: "Boluje li tko meu vama? Neka dozove starjeine Crkve! Oni neka mole nad njim maui ga uljem u ime Gospodnje, pa e molitva vjere spasiti nemonika; Gospodin e ga podii, i ako je sagrijeio, oprostit e mu se" [Jak 5,14sl]. Tim se rijeima, kao stoje to Crkva nauila po izravno primljenoj apostolskoj predaj i, govori o materij i, formi, pravom dj elitelju i uinku tog sakramenta. M a t er i j a je ulje posveeno od biskupa; naime pomazanje najpogodnije predstavlja (in) kojim se milost Duha Svetoga na nevidljiv nain umazuje u duu bolesnika; f o r m a pak su one rijei: "Po tom pomazanju" itd. Poglavlje 2. - u uinku tog sakramenta Sadraj pak i uinak tog sakramenta tumae se onim rijeima: "Pa e molitva 1696 vjere spasiti nemonika; Gospodin e ga podii, i ako je sagrijeio, oprostit e mu se" [Jak 5,15]. Sadraj je naime ta milost Duha Svetoga, ijim pomazanjem se oprataju grijesi koje jo treba okajati, i briu ostaci grijeha, a dua se bolesnika olakava i utvruje [kan. 2], pobuujui kod njega veliko pouzdanje u Boje milosre, ime se bolesnik ohrabruje kako bi lake podnosio neugodnosti i bolesti, te
1694 Usp. Toma Akvinski, Summa contra gentiles IV 73 (izdanje Leonina 15,234ai 8 ; Parmsko izd. 5,365b).

361

kako bi se lake odupro napastima avla koji vreba na njegovu petu [usp. Post 3,15], te kako bi postigao zdravlje tijela ako bi to koristilo spasenju due. Poglavlje 3.-0 djelitelju tog sakramenta i vremenu kada se mora podjeljivati 1697 Ono pak to spada na odreivanje onih koji trebaju primati i podjeljivati taj sakrament, takoer je jasno predano spomenutim rijeima. Tamo se naime takoer pokazuje da su pravi djelitelji tog sakramenta p r e z b i t e r i Crkve [kan. 4]; tim izrazom se na, tom mjestu podrazumijevaju ne stariji po godinama ili narodni prvaci, nego biskupi, ili sveenici koje su oni pravilno zaredili "polaganjem ruku prezbiterija" [1 Tim 4,14; kan. 4]. Takoer se govori da to pomazanje treba podijeliti b o l e s n i c i m a , posebno pak onima koji tako opasno boluju, da se ini kako se nalaze na kraju ivota, zbog ega se ono naziva i sakrament umiruih. Ako pak bolesnici ozdrave poslije primanja tog pomazanja, mogu se ponovno okrijepiti zatitom tog sakramenta, ako su upali u drugu slinu ivotnu opasnost. Zbog toga se nipoto ne smije sluati one koji ue, protiv tako otvorenog i jasnog miljenja apostola Jakova [usp. Jak 5,14si], da je to pomazanje ili ljudska izmiljotina, ili pak obred primljen od otaca, a ne zapovijed Boja ili obeanje koje bi sadravalo milost [kan. 1]; niti one koji tvrde da je ta zapovijed ve prestala, kao da se ona odnosi na milost ozdravljenja u prvotnoj Crkvi; niti one koji kau da se obred i obiaj koji sveta Rimska crkva obdrava kod podjeljivanja tog sakramenta protivi miljenju apostola Jakova i da ga zbog toga treba promijeniti u drugi; a konano niti one koji tvrde da vjernici mogu bez grijeha prezirati to bolesniko pomazanje [kan. 3]. To se naime najoitije protivi jasnim rijeima tako (velikog) apostola. I zaista, Rimska crkva, majka i uiteljica svih drugih (Crkava), kod podjeljivanja tog pomazanja ne obdrava nita osim onog to ini bit tog sakramenta, a to je zapovjedio blaeni Jakov. Niti se tako veliki sakrament moe prezirati bez velikog grijeha i bez uvrede samog Duha Svetoga. 1700 To je ono to ovaj sveti opi sabor ispovijeda i ui o sakramentima pokore i bolesnikog pomazanja i to predlae svim kranskim vjernicima da vjeruju i obdravaju. On nauava da sljedee kanone treba u potpunosti obdravati, a one koji tvrde suprotno (sabor) zauvijek osuuje i kanjava anatemom. c) Kanoni za obadva uenja Kanoni o sakramentu pokore 1701 Kan. 1. Tko kae da u Katolikoj crkvi pokora nije istiniti i pravi sakrament ustanovljen od Krista Gospodina naega za vjernike da se oni s Bogom pomire koli362

1698

1699

ko god puta poslije krtenja upadnu u grijehe: neka bude kanjen anatemom [usp. *1668-1670]. Kan. 2. Tko mneajui sakramente kae daje samo krtenje sakrament pokore, 1702 kao da ta dva sakramenta nisu odvojena, te da se zbog toga (pokora) ne naziva 1 ispravno "druga daska poslije brodoloma" : neka bude kanjen anatemom [usp. * 167 lsl 1542]. Kan. 3. Tko kae da se one rijei Gospodina Spasitelja: "Primite Duha Svetoga. 1703 Kojima otpustite grijehe otputaju im se; kojima zadrite zadrani su im" [Iv 20,22sT], ne smiju shvaati kao ovlast otputanja i zadravanja grijeha u sakramentu pokore, kao stoje to Katolika crkva od poetka uvijek shvaala, nego ih izokree protiv ustanovljenja tog sakramenta, u ovlast propovijedanja evanelja: neka bude kanjen anatemom [usp. *1670]. Kan. 4. Tko nijee 2 da se za potpuno i savreno oprotenje grijeha trae tri ina 1704 kod pokornika kao materija sakramenta pokore, naime pokajanje, ispovijed i zadovoljtina, koji se nazivaju tri dijela pokore; ili tko kae da pokora ima samo dva dijela, to jest strah nametnut savjesti nakon priznanja grijeha i vjera primljena iz evanelja ili odrjeenja, kojom netko vjeruje da su mu po Kristu oproteni grijesi: neka bude kanjen anatemom [usp. *1673 1675]. Kan. 5. Tko kae da pokajanje koje se priprema razmiljanjem, utvrivanjem i 1705 odbacivanjem grijeha, ime netko razmilja o svojim godinama u gorini svoje due [Iz 38,15], vaui teinu, mnotvo, i odvratnost svojih grijeha, te gubitak vjenog blaenstva i upadanje u vjeno prokletstvo, s odlukom za bolji ivot, nije prava i korisna bol, te da ona ne priprema za milost nego da ovjeka ini licemjerom i vie grjenikom; nadalje daje ta bol prisiljena a ne slobodna i dobrovoljna: neka bude kanjen anatemom [usp. *1676 1456]. Kan. 6. Tko nijee daje sakramentalna ispovijed ustanovljena i daje ona po- 1706 trebna za spasenje po Bojem zakonu 3 ; ili tko kae daje nain tajnog ispovijedanja samo sveeniku, to je Katolika crkva od poetka uvijek obdravala i obdrava,
1

*1702 *1704

Protiv J. Calvina: usp. njegovu Institutio religionis christianae ( 1 5 3 9 2 ) 19, br. 17 (CpRef

29,1078). Tako Confessio Augustana, l. 12 (BekSchELK 66sl / CpRef 26,279); Ph. Melanchton, Apologia Confessionis Augustanae, l. 12 (BekSchELK 257sl / CpRef 27,540); na nav.mj, Disputatio departibuspaenitentiae, br. 3-6 (CpRef 12,506), i Loci communes, aetas II", poglavlje o grijehu protiv Duha Svetoga (CpRef 21,489sl). *1706 Usp. M. Luther, Contra malignum Ecci iudicium... defensio (1519), l. 7 (weimarko izd. 2,645); J. Calvin, Institutio religionis Christianae ( 1 5 3 9 2 ) 9, br. 22 (CpRef 29,700).

363

strana ustanovljenju i Kristovoj zapovijedi te da je ona ljudska izmiljotina: neka bude kanjen anatemom [usp. *1679-1684]. 1707 Kan. 7. Tko kae da za oprotenje grijeha u sakramentu pokore po Bojem zakonu nije potrebno ispovjediti sve i pojedine smrtne grijehe, kojih se tko sjeti nakon potrebnog i brinog razmiljanja, pa i one tajne i koji su protiv posljednje dvije zapovijedi dekaloga, kao i okolnosti koje mijenjaju vrstu grijeha; nego (kae) daje samo ona ispovijed korisna (koja slui) za pouku i utjehu pokornika te da je ona neko sluila samo za odreivanje kanonske zadovoljtine; ili tko kae da oni koji nastoje ispovjediti sve grijehe nita ne ele prepustiti Bojem milosru; ili da se ne smiju ispovijedati laki grijesi1: neka bude kanjen anatemom [usp. kao gore]. Kan. 8. Tko kae daje nemogua ispovijed svih grijeha, kako se obdrava u Crkvi, i daje poboni trebaju ukinuti kao ljudsku predaju; ili da na ispovijed nisu obvezatni jednom godinje svi i pojedini kranski vjernici obaju spolova, prema uredbama velikog Lateranskom sabora, te da zbog toga treba savjetovati kranskim vjernicima da se ne ispovijedaju u vrijeme korizme: neka bude kanjen anatemom [usp. *1682sl\. Kan. 9. Tko kae da skramentalno odrjeenje sveenika nije in suda, nego samo ista sluba izjavljivanja i objavljivanja da su oproteni grijesi onome koji se ispovijeda, samo ako vjeruje daje odrijeen, ili 2 (tko kae) da sveenik ne odrjeuje ozbiljno, nego u ali; ili tko kae da za ispovijed pokornika nije potrebno da ga sveenik moe odrijeiti: neka bude kanjen anatemom [usp. *1685 1462]. Kan. 10. Tko kae da sveenici koji se nalaze u smrtnom grijehu nemaju ovlast vezati i odrjeivati; ili da nisu samo sveenici djelitelji odrjeenja, nego daje svim i pojedinim kranskim vjernicima reeno: "togod sveete na zemlji bit e svezano na nebu; i togod odrjeite na zemlji bit e odrjeeno na nebesima" [Mt 18,18]; i "Kojima otpustite grijehe, otputaju im se; kojima zadrite, zadrani su im" [Iv 20,23], snagom kojih rijei svatko 3 moe odrjeivati od grijeha, javne grijehe naime (javnom) opomenom, ako prihvati opomenu, tajne pak spontanom ispovijedi: neka bude kanjen anatemom [usp. *1684]. Kan. 11 . Tko kae da biskup nema pravo sebi pridrati (neke) sluajeve, osim za izvanjski poredak, te da zbog toga pridravanje sluajeva ne sprjeava sveenika
1

1708

1709

1710

1711

*1707 Usp. M. Luther, Confitendi ratio (1520) 9 (weimarko izd. 6,163sl). Usp. i pariku osudu Lutherovog lanka (1521), Tit. III o ispovijedi, tvrdnje 5-6 (weimarko iz. 8,278sl). *1709 ita se i kao "iako" (usp. E.David, u: R6mQ 34 [1926] 75-82; SGTr 7,358, bilj. 3); u prijedlogu (pogl. 10, TheiTr 1,592a) stoji: "vjeruje daje odijeSen, premda nije skruen ili ako sveenik ne odrjeuje ozbiljno nego u ali". * 1 7 1 0 Usp. M. Luther, Grund und Ursach aller Artikel D. Martin Luthers (weimarko izd. 7,380-385); De captivitate Babylonica Ecclesiae: De sacramento paenitentiae (weimarko izd. 6,547).

364

u pravom odrjeenju u pridranim sluajevima: neka bude kanjen anatemom [usp. *1678]. Kan. 12. Tko kae da B o g uvijek s grijehom oprata itavu kaznu te da zado- 1712 voljtina pokornika nije nita drugo nego vjera kojom prihvaaju daje Krist za njih zadovoljio: neka bude kanjen anatemom [usp. *1689]. Kan. 13. Tko kae da se za grijehe, u odnosu na vremenitu kaznu, po Kristovim 1713 zaslugama Bogu nikako ne daje zadovoljtina strpljivo podnosei kazne od njega poslane ili naloene od sveenika, a niti onima koje se dragovoljno ine kao to su postovi, molitve, milostinja ili pak druga djela pobonosti, te daje zato najbolja pokora novi ivot: neka bude kanjen anatemom [usp. *1690-1692]. Kan. 14. Tko kae da zadovoljtma,kojomapokomiciniotkupljujuju svoje gri- 1714 jehe po Kristu Isusu, nije in tovanja Boga, nego ljudski obiaj koji zamrauje uenje o milosti i pravo tovanje Boga, pa i samo dobroinsto Kristove smrti: neka bude kanjen anatemom [usp. *1692]. Kan. 15. Tko kae da su kljuevi dani Crkvi samo za odrjeivanje i ne i za ve- 1715 anje, te da zbog toga sveenici rade protiv svrhe kljueva i protiv Kristovog ustanovljenja dok nalau pokornicima kazne; i (tko kae) daje umiljaj da vremenitu kaznu veinom treba jo izvriti, nakon to je snagom kljueva oprotena vjena kazna: neka bude kanjen anatemom [usp. *1692]. Kanoni o posljednjem pomazanju Kan. 1. Tko kae da posljednje pomazanje nije istiniti i pravi sakrament usta- 1716 novljen od Krista naega Gospodina [usp. Mk 6,13] i proglaen od blaenoga apostola Jakova [usp. Jak 5,14sl], nego da je to samo obred primljen od otaca 1 , ili ljudska izmiljotina: neka bude kanjen anatemom [usp. *1695 1699]. Kan. 2. Tko kae da posljednje pomazanje ne donosi milost niti da oprata gri- 1717 jehe, niti da ozdravlja bolesnike, nego daje to prestalo (initi), kao daje to samo ranije bila milost ozdravljenja: neka bude kanjen anatemom [usp. *1699 1696]. Kan. 3. Tko kae da se obred i primanje posljednjeg pomazanja, koji obdrava 1718 sveta Rimska crkva, protivi miljenju apostola Jakova te da ga zbog toga treba mijenjati i da ga krani mogu prezirati bez grijeha: neka bude kanjen anatemom [usp. *1699].
*1716 Usp. Ph. Melanchton, Apologia Confessionis Augustanae 13 (BekSchELK 293 / CpRef 27,570); J. Calvin, Institutio religionis Christianae 19, br. 18-21 (CpRef29,1078-1081).

365

1719

Kan. 4. Tko kae da prezbiteri Crkve, za koje blaeni Jakov potie da ih treba dovesti da pomau bolesnika, nisu sveenici zareeni od biskupa, nego po dobi stariji u svakoj zajednici, i da zbog toga pravi djelitelj posljednjeg pomazanja nije samo sveenik: neka bude kanjen anatemom [usp. *1697].

MARCEL II.: 9. travnja - 1. svibnja 1555. PAVAOIV.: 23. svibnja 1555. - 18. kolovoza 1559. (Da se ne prekine niz tridentskih dokumenata, jedan dokument tog pape bit e naveden tek u * 1880). Nastavak i zavretak TRIDENTSKOG SABORA za vrijeme Pija IV.:

PIJO IV.: 25. prosinca 1559. - 9. prosinca 1565.

1725-1734: 21. sjednica, 16. srpnja 1562.: Uenje i kanoni o priesti pod obje prilike i prieivanju male djece
6. lipnja 1562. poelo se raspravljati o primanju euharistije odn. o priesti samo pod jednom prilikom i o prieivanju djece (SGTr 8,528sl / TheiTr 2,7sl); prikaz glasovanja v. u SGTr 8,614sl i TheiTr 2,35sl. 2 4 . lipnja predloen je nacrt 4 kanona o primanju euharistije i 2 lanka o primanju laikog kalea SGTr 8,618 / TheiTr 2,39). K tome je dodan nacrt o uenju (SGTr 8,653sl / TheiTr 2,45sl), koji je kasnije preraen (SGTr 8,685). I kanoni su jo jedamput preraeni. Na 2 1 . sjedinici donesen je dekret u kojem je ostalo nerijeeno pitanje o primanju laikog kalea; nakon stoje to pitanje j o jedamput bilo raspravljano, saborski su oci konano odustali od objanjenja te su na 2 2 . sjednici (17. rujna 1562.) donijeli dekret o primanju kalea (*1760), u kojem odluku o tom ostavljaju papi. Izd.: SGTr 8,698-700/RiTr 109-111 / M a C 33,121E-123E/COeD 3 726sl.

Predgovor 1725 . Budui da o tom uzvienom i presvetom sakramentu euharistije na razliitim mjestima krue razne vrste stranih zabluda pokvarenog avla, zbog ega se ini da su u nekim pokrajinama mnogi otpali od poslunosti i vjere Katolike crkve, sveti ekumenski i opi tridentski sabor ... misli da na ovom mjestu treba izloiti ono to spada na priest pod obje prilike i na (prieivanje) djece. Zbog toga (sabor) zabranjuje svim kranskim vjernicima da se poslije ovoga ne usuuju drugaije vjerovati, uiti ili propovijedati nego stoje ovim dekretima protumaeno i odreeno.

366

Poglavlje 1. - Laike i klerike koji ne celebriraju ne treba po Bojem zakonu obvezivati na priest pod obje prilike I tako sam sveti sabor pouen Duhom Svetim, koji je Duh mudrosti i razuma, 1726 Duh savjeta i pobonosti [usp. Iz 11,2], a slijedei miljenje i obiaj same Crkve, izjavljuje i ui: laici i klerici koji ne celebriraju ne obvezuju se nikakvom Bojom zapovijedi da primaju sakrament euharistije pod obje prilike; i ni na koji nain, a da se sauva vjera, ne smije se sumnjati (u to) daje njima za spasenje dovoljna priest pod jednom prilikom. Premda je naime Krist Gospodin na Posljednjoj veeri taj sakrament ustanovio 1727 pod prilikama kruha i vina i predao ga apostolima [usp. Mt 26,26-29; Mk 14,22-25; Lk22,19sl; 1 Kor ll,24sl]\ ipak to ustanovljenje i predaja ne idu prema tome da se svi kranski vjernici po Gospodinovoj zapovijedi obveu na primanje pod obje prilike [kan. 1 i 2]. Niti se iz onog govora kod Ivana u estom (poglavlju) ispravno zakljuuje daje Gospodin zapovjedio priest pod obje prilike [kan. 3], kako god se shvaalo razliito tumaenje svetih otaca i uitelja. Onaj naime tko je kazao: "Ako ne jedete tijela Sina ovjejega i ne pijete krvi njegove, nemate ivota u sebi" [7v 6,54], rekao je i: "Tko bude jeo od ovoga kruha, ivjet e uvijeke" [Iv 6,52]. I onaj koji je kazao: "Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima ivot vjeni" [7v 6,55], rekao i: "Kruh koji u ja dati tijelo je moje za ivot svijeta" [Iv 6,52]; i konano onaj koji je kazao: "Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu" [Iv 6,57], isto je tako rekao: "Tko jede ovaj kruh ivjet e uvijeke" [Iv 6,58]. Poglavlje 2. - Ovlast Crkve kod podjeljivanja sakramenta euharistije Osim toga (sabor) izjavljuje daje Crkva uvijek imala ovu ovlast, da kod podje- 1728 ljivanja sakramenata, sauvavi njihovu bit, prema razliitosti stvari, vremena i mjesta, odreuje i mijenja ono to smatra da e vie sluiti na korist onih koji (sakramente) primaju, ili potovanju prema samim sakramentima. ini se pak da je Apostol to jasno naznaio kadje kazao: "Tako neka nas svatko smatra slubenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Bojih" [1 Kor 4,1]; i dovoljno je utvreno da se on sam sluio tom ovlau, kako u mnogim drugim tako i u samom tom sakramentu, kadje odreivao neto s obzirom na njegovo primanje; on kae: "Drugo u urediti kada doem" [1 Kor 11,34]. Zbog toga je sveta majka Crkva, znajui za tu svoju ovlast kod podjeljivanja sakramenata, premda je na poetku kranske religije bio est obiaj (prieivanja) pod obje prilike, ipak tijekom vremena uvelike izmijenila taj obiaj, potaknuta na to tekim i ispravnim razlozima, odobrila je obiaj prieivanja pod jednom prilikom i odredila da se to smatra kao zakon, koji nije dozvoljeno mijenjati proizvoljno ili bez ovlasti same Crkve [kan. 2]. 367

Poglavlje 3. - Pod svakom prilikom prima se itav i potpuni Krist i pravi sakrament 1729 Osim toga (sabor) izjavljuje: premda je na Otkupitelj, kao stoje ranije reeno, na onoj Posljednjoj veeri taj sakrament ustanovio i predao apostolima u dvije prilike, ipak treba rei da se samo pod jednom prilikom prima itav i potpuni Krist i pravi sakrament, te da se zbog toga onima koji primaju samo jednu priliku, s obzirom na plod, ne uskrauje niti jedna milost potrebna za spasenje [kan. 3]. Poglavlje 4. - Djeca nisu obvezatna na sakramentalnu priest 1730 Konano isti sveti sabor ui da se djeca koja nemaju uporabu razuma ne obvezuju nikakvom zapovijedi na sakramentalnu euharistijsku priest [kan. 4], budui da su ona preporoena kupkom krtenja [usp. Tit 3,5] i utjelovljena u Krista u toj dobi ne mogu izgubiti ve steenu milost djece Boje. I ne treba zbog toga osuditi staro vrijeme, ako se taj obiaj obdravao nekada u nekim mjestima. Kao to su naime oni sveti oci za taj in za ono vrijeme imali prikladan razlog, isto tako sigurno i bez proturjeja treba vjerovati da oni to nisu inili kao potrebno za spasenje. Kanoni o priesti pod obje prilike i priesti male djece 1731 Kan. 1. Tko kae da po Bojoj zapovijedi, ili kao potrebno za spasenje, svi i pojedini kranski vjernici moraju primiti presveti sakrament euharistije pod obje prilike: neka bude kanjen anatemom [usp. *1726sl]. Kan. 2. Tko kae da sveta Katolika crkva nije iz opravdanih uzroka i razloga bila navedena (na to) da se laici, kao i klerici koji ne celebriraju, prieuju samo pod jednom prilikom, (prilikom) kruha, ili da je u tome pogrijeila: neka bude kanjen anatemom [usp. 1728]. Kan. 3. Tko nijee da se pod jednom prilikom, (prilikom) kruha, prima itav i potpuni Krist, izvor i zaetnik svih milosti, jer ga se, kao to neki lano tvrde, ne prima pod obje prilike prema ustanovi samog Krista: neka bude kanjen anatemom [usp. *1726sl]. Kan. 4. Tko kae daje djeci, prije nego li dou u godine razumijevanja, potrebna priest euharistije: neka bude kanjen anatemom [usp. *1730].

1732

1733

1734

368

1738-1760: 22. sjednica, 17. rujna 1562. a) Uenje i kanoni o misnoj rtvi
Saborski teolozi su u Bologni u kolovozu 1547. poeli provjeravati krivovjerne izjave o misi i sakramentu svetog reda (SGTr 6,321-391); najvaniji izvori su bili djela navedena u *1600. U Tridentu su teolozi nastavili taj rad u prosincu 1551. (SGTr 7,375sl). U sijenju 1552. su bili izraeni nacrti kanona i uenja o misi i o sakramentu svetog reda (SGTr 7,460sl 483-489), koji ipak nisu mogli biti raspravljeni do kraja, jer je sabor bio prekinut. Tek je 19. srpnja 1562. ta tema bila ponovno raspravljana uz predloenih 13 lanaka o misi (SGTr 8,719 / TheiTr 2,58). 6. kolovoza i 5. rujna opet su predloeni novi nacrti (SGTr 8,751-755 909-912 / TheiTr 2,74-76 116-118). Izd.: SGTr 8,959-962 / RiTr 124-127 / MaC 33.128C-132B / HaC 10.126A-129E / COeD 3 732-736.

Predgovor Kako bi se u svetoj Katolikoj crkvi zadrala stara, sigurna i sa svake strane pot- 1738 puna vjera i uenje o velikoj tajni euharistije i sauvala u svoj istoi, odbacivi zablude i krivovjerja, sveti ekumenski i opi Tridentski sabor..., pouen prosvjetljenjem Duha Svetoga, ui, izjavljuje i odreuje da se ovo to slijedi propovijeda vjernikom narodu o njoj (euharistiji), ukoliko je ona prava i jedinstvena rtva. Poglavlje 1. - Ustanovljenje misne rtve Budui da u ranijem Zavjetu (prema svjedoanstvu apostola Pavla) zbog nemo- 1739 i levitskog sveenitva rtva nije bila dovrena, to je trebalo (prema milosru Boga Oca koji je tako odredio) da ustane drugi sveenik "po redu Melkisedekovu" [Ps 110,4; Heb 5,610; 7,1117; usp. Post 14,18], Gospodin na Isus Krist, koji bi mogao dovriti togod je trebalo biti posveeno [usp. Heb 10,14] i dovesti ih do savrenstva. Isti dakle Bog i Gospodin na, premda je jednom samoga sebe prikazao Bogu 1740 Ocu umrijevi na rtveniku Kria [usp. Heb 7,27], kako bi za njih [tamo] postigao spasenje, ipak njegovo sveenitvo nije trebalo biti ugaeno smru [usp. Heb 7,24], te je on na posljednjoj veeri "one noi kad bijae predan" [1 Kor 11,23], kako bi ljubljenoj zarunici, svojoj Crkvi, ostavio vidljivu rtvu (kao to to trai ljudska narav), koja bi trebala predstavljati onu krvnu jednom prineenu (rtvu) na kriu i koja bi bila uspomena na nju do kraja vremena, i ija bi se spasonosna snaga primjenjivala za oprotenje onih grijeha koje mi svaki dan inimo, objavio je daje on za navijek postavljen za sveenika po redu Melkizekedovu [w.sp. Ps 110,4; Heb 5,6; 7,17], prikazao je Bogu Ocu svoje tijelo i krv, pod prilikama kruha i vina, i predao apostolima (koje je onda postavio za sveenike Novog zavjeta) da ga primaju pod znakom istih tvari, te je njima i njihovim nasljednicima u sveenitvu zapovjedio da ga prikazuju, 369

ovim rijeima: "Ovo inite meni na spomen" [Lk 22,19; 1 Kor 11,24], itd., kao stoje to Katolika crkva uvijek razumijevala i uila [kan. 2]. 1741 Slavei naime staru Pashu, koju je mnotvo sinova Izraelovih rtvovalo na spomen izlaska iz Egipta [usp. Iz 12], on je ustanovio novu Pashu, gdje e se on sam, po sveenicima, rtvovati pod vidljivim znakovima, u spomen svog odlaska iz ovog svijeta Ocu, kada nas je otkupio prolijevanjem svoje krvi "i izbavi nas iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoje" [Kol 1,13]. I to je naime ona ista rtva, koja se ne moe oneistiti nikakvom nedostojnou niti zloom onih koji je prinose, koju je Gospodin prorekao po Malahiji, da e se njegovom imenu, koje e u budunosti biti veliko meu narodima, na svakom mjestu prikazivati ista (rtva) [usp. Mal 1,11], i kojuje jasno naznaio apostol Pavao piui Korinanima, kada je kazao da sudionici Gospodnjeg stola ne mogu biti oni koji su se oneistili sudjelovanjem kod stola avlovog [usp. 1 Kor 10,21], podrazumijevajui na oba mjesta oltar pod nazivom stol. To je konano ona (rtva) koja je po slinosti u razliitim vremenima oznaavana rtvama naravi i Zakona [usp. Post 4,4; 8,20; 12,8; 22,1-19; Iz: navie mjesta], koja u sebi sadri sva dobra njima oznaena, kao njihov zavretak i vrhunac. Poglavlje 2. - Vidljiva rtva kao sredstvo pomirbe za ive i mrtve 1743 Budui da se u toj boanskoj rtvi, koja se ostvaruje u misi, nalazi i na nekrvni nain rtvuje isti onaj Krist, koji je jednom samoga sebe na rtveniku kria prikazao na krvni nain [usp. Heb 9,14 27]: sveti sabor ui da je ta rtva uistinu pomirbena [kan. 3], po kojoj se dogaa, ako zaista pristupamo Bogu pravim srcem i ispravnom vjerom, sa strahom i potovanjem, skrueni i kajui se, da "primimo milosre i milost naemo za pomo u pravi as" [Heb 4,16]. Umilostivljen naime ovim prinosom Gospodin podjeljuje milost i dar pokore, oprata prijestupe a i velike grijehe. Ista je naime rtva, isti onaj koji je je sada prinosi po slubi sveenika, (tj. onaj) koji je jednom samoga sebe prinio na kriu, samo je nain prinoenja (rtve) razliit. Plodovi naime tog prinoenja (govorim o krvnom), najobilnije se primaju po toj nekrvnoj (rtvi), i daleko od toga da bi se ona na bilo koji nain dokinula ovom [kan. 4]. Zbog toga se ona s pravom, prema apostolskoj predaji, prinosi ne samo za grijehe, kazne, zadovoljtinu i za druge potrebe ivih vjernika, nego i za umrle u Kristu koji se jo nisu potpuno oistili [kan. 3]. Poglavlje 3. - Mise u ast svetaca 11 AA Premda Crkva obiava katkada slaviti neke mise u ast svetaca, ipak ona ui da se rtva ne prinosi njima, nego jedino Bogu koji ih je okrunio [kan. 5]. Zbog toga 370

1742

"niti sveenik ne obiava rei: Prikazujem ti rtvu, Petre i Pavle" , nego zahvaljujui Bogu za njihove pobjede, moli za njihov zagovor "kako bi se oni udostojali posredo2 vati za nas na nebesima iji spomen slavimo na zemlji" . Poglavlje 4. - Kanon mise Budui da dolikuje da se svete stvari ine sveto, a taje rtva najsvetija od svih: 1745 kako bi se (ta rtva) prinosila i primala sveto i s potovanjem, Katolika je crkva prije mnogo vjekova ustanovila sveti kanon, koji je tako ist od svih zabluda [kan. 6] da se u njemu ne nalazi nita to ne bi najvie odraavalo odreenu svetost i pobonost i to ne bi Bogu uzdizalo due onih koji je prinose. Kanon se naime sastoji kako iz rijei samog Gospodina, tako i iz apostolske predaje te uredbi svetaca i pobonih vrhovnih sveenika. Poglavje 5. - Obredi kod misne rtve Budui da je ljudska narav takva da se bez izvanjskih pomagala ne moe lako 1746 uzdii do promatranja boanskih stvari, zbog toga je majka Crkva ustanovila neke naine, da se naime neto izgovara tihim glasom [kan. 9] a neto pak glasnije; isto tako ona koristi i obrede [kan. 7], kao to su tajnoviti blagoslovi, svijee, tamjan, odjea i mnogo drugog te vrste (prihvaeno) iz apostolskih odredbi i predaje, kako bi se istakla velianstvenost tolike rtve i kako bi se pomou tih vidljivih znakova vjere i pobonosti due vjernike potakle na promatranje onih uzvienih stvari koje se nalaze u toj rtvi. Poglavlje 6. - Misa u kojoj se prieuje samo sveenik Sveti sabor bi naime elio da vjernici na pojedinim misama ne budu samo nazo- 1747 ni, nego da se prieuju ne samo duhovnim osjeajem nego i sakramentalnim primanjem euharistije, ime bi k njima dospio obilniji plod te presvete rtve; ali ako se to ipak uvijek ne dogodi, (sabor) zbog toga ne osuuje one mise u kojima se sakramentalno prieuje samo sveenik kao privatne ili nedozvoljene [kan. 8], nego ih odobrava i preporuuje, jer se naime i takve mise imaju smatrati kao uistinu zajednike, dijelom jer u njima duhovno uestvuje narod, a dijelom pak jer ih slave slubenici Crkve ne samo za sebe, nego za sve vjernike koji pripadaju Kristovom tijelu.

*1744

Usp. Augustin, Contra Faustum Manichaeum XX 21 (CSEL 2 5 , 5 6 2 u / PL 42,384). Missale Romanum (1962), Red mise, nakon pranja ruku.

371

Poglavlje 7. - Voda koja se dodaje vinu 1748 Nadalje, sveti sabor opominje da Crkva nareuje sveenicima da vinu koje prikazuju u kaleu dodaju vodu [kan. 9], jer se vjeruje daje tako uinio Krist Gospodin, a i zbog toga jer je iz njegovog boka s krvhu zajedno potekla i voda [usp. Iv 19,34], to sakrament oznaava tim dodavanjem. Budui pak da se u Otkrivenju blaenog Ivana narodi nazivaju "vodama" [usp. Otk 17,115], to predstavlja jedinstvo vjernog naroda s Glavom - Kristom. Poglavlje 8. - Odbacivanje narodnog jezika u misi; tumaenje njezinih tajni 1749 Premda misa sadri veliku pouku za vj erni narod, ipak se oima nij e inilo korisnim da se ona posvuda slavi narodnim jezikom [kan. 9]. Zbog toga treba posvuda i u svakoj Crkvi zadrati stari obred odobren od svete Rimske crkve, majke i uiteljice sviju Crkava, kako Kristove ovce ne bi izgladnjele i kako djeca ne bi traila kruha, a ne bi bilo onoga koji bi im ga lomio [usp. Tu 4,4], sveti sabor nareuje pastirima i pojedincima koji vode brigu za due, da esto za vrijeme slavljenja mise sami ili preko drugih tumae ono to se u misi ita, te da meu ostalim neto protumae i o tajni ove presvete rtve, posebno pak nedjeljama i blagdanima. Poglavlje 9. - Napomena za sljedee kanone 1750 Budui da su u dananje vrijeme protiv te stare vjere utemeljene na svetom Evanelju, apostolskoj predaji i uenju svetih otaca posijane mnoge zablude, a mnogo toga mnogi nauavaju i raspravljaju, sveti sabor, nakon mnogih i ozbiljno provedenih rasprava o tim stvarima, jednodunom odlukom svih otaca odreuje da se nie navedenim kanonima osude svi koji se protive ovoj najioj vjeri i svetom uenju te da se iskljue iz svete Crkve. Kanoni o misnoj rtvi 1751 Kan. 1. Tko kae da se u misi Bogu ne prinosi istinita i prava rtva, ili ono to se prinosi nije nita drugo nego ono to nam je Krist dao za blagovanje: neka bude kanjen anatemom. Kan. 2. Tko kae da onim rijeima: "Ovo inite meni na spomen" [Lk 22,19; 1 Kor 11,24], Krist nije apostole postavio za sveenike, ili da nije naredio da oni i drugi sveenici prinose njegovo tijelo i krv: neka bude kanjen anatemom [usp *1740]. Kan. 3. Tko kae da je misna rtva samo in hvale i zahvale, ili samo uspomena na rtvu prikazanu na kriu, a ne i pomirbena (rtva); ili da ona koristi samo onome 372

1752

1753

koji je prima; ili da se ne smije prinositi za ive i mrtve, za grijehe, kazne, zadovoljtinu i za druge potrebe: neka bude kanjen anatemom [usp. *1743]. Kan. 4. Tko kae 1 da se misnom rtvom nanosi svetogre presvetoj Kristovoj 1754 rtvi na kriu, ili da se ova njom dokida: neka bude kanjen anatemom [usp. *1743], Kan. 5. Tko kae daje zabluda mise slaviti u ast svetaca kako bi se zadobio nji- 1755 hov zagovor kod Boga, kao to to ini Crkva: neka bude kanjen anatemom [usp.
*1744].

Kan. 6. Tko kae da kanon mise sadri zablude te ga zbog toga treba dokinuti: 1756 neka bude kanjen anatemom [usp. *1745]. Kan. 7. Tko kae da su obredi, odjea i vanjski znakovi kojima se Katolika 1757 crkva slui kod slavljenja mise, vie poticaji za bezbonost nego li ini pobonosti: neka bude kanjen anatemom [usp. *1746]. Kan. 8. Tko kae da su nedozvoljene mise kod kojih se samo sveenik sakra- 1758 mentalno prieuje, te da ih zbog toga treba dokinuti: neka bude kanjen anatemom
[usp. *1747].

Kan. 9. Tko kae da treba osuditi obred Rimske crkve da se tihim glasom izgo- 1759 vara dio kanona i rijei pretvorbe; ili da se mise trebaju slaviti samo na narodnom jeziku; ili da se voda ne smije dodavati vinu u kaleu koji se prinosi zbog toga jer je to protiv Kristove ustanove: neka bude kanjen anatemom [usp. *1746 1748ST].

b) Dekret o molbi za odobrenjem kalea

Usp. * 1725 - Izd.: SGTr 8,968 i 952sl / RiTr 172 / MaC 33,137CD / C O e D 3 7 1 7 / TheiTr 2,128b.

Nadalje, budui daje isti sveti sabor na prethodnoj sjednici raspravljao o dva 1760 lanka koja su drugom zgodom bila predloena ali tada ne i raspravljana, naime: Da li razloge koji su Katoliku crkvu naveli da laike i sveenike koji ne celebriraju prieuje samo pod jednom (prilikom), prilikom kruha, treba tako obdravati da se zbog nikakvog razloga, nikome ne dozvoli prieivanje kaleem, i: Ako bi se inilo da to nekome, ili narodu, ili nekom kraljevstvu, treba odobriti zbog asnih i kranskoj ljubavi sukladnih razloga, pod kojim uvjetima to treba odobriti i koji su to uvjeti, pa je odluio da se rasprava i odluka prenesu na drugo
*1754 Usp. Urban Rieger, Responsio ad duos libros primum et tertium de Missa lohannis Eccii (Augsburg 1529) fol. H.8v.

373

vrijeme, kad mu se prui prilika; sada je pak odluio, htijui najbolje providjeti spasenju onih koji su to traili, da se itav (taj) predmet prenese na svetog gospodina (papu) kao to to ovaj dekret kae; on e prema svojoj razboritosti odluiti to bude mislio daje korisno za kransku zajednicu i spasonosno za one koji trae prieivanje kaleem.

1763-1778: 23. sjednica, 15. srpnja 1563.: Uenje i kanoni o sakramentu svetog reda
Provjera odgovarajuih krivovjernih tvrdnji (usp. u * 1600 navedena djela) i sastavljanje prvih nacrta za kanone napravljeno je ve u Bologni 26. travnja 1547. (SGTr 6,97 308), te ponovno u Tridentu od 3. prosinca 1551. do 2 1 . sijenja 1552. (SGTr 7,375-489; nacrti nanav. mj. 460sl 483-489). Saborski oci su 18. rujna 1562. nastavili predradnje (SGTr 9,5 / TheiTr 2,133) te su predloili nove nacrte za kanone. 13. listopada i 3. studenog 1562. su ispred kanona stavili uenje o sakramentu svetog reda (SGTr 9,38-41 105-107; ostale varijante nanav. mj. 226-241 / TheiTr 2,151-153 155sl). Izd.: SGTr 9,620-622 / RiTr 172-174 / MaC 33.138B-140D / HaC 10.135D-138A / COeD 3 742-744.

1763

Pravo i katoliko uenje o sakramentu svetog reda, za odbacivanje zabluda naeg vremena, zakljueno od svetog tridentskog sabora i objavljeno na sedmoj sjednici (pod Pijom IV.). Poglavlje 1. - Ustanovljenje sveenitva Novog zavjeta

1764

rtva i sveenitvo su po Bojoj odredbi tako povezani da oboje postoji u svakom Zakonu. Dakle, u Novom zavjetuje Katolika crkva primila po Gospodinovoj uredbi svetu euharistiju kao vidljivu rtvu; treba takoer rei da se u njoj nalazi novo, vidljivo i vanjsko sveenitvo [kan. 1], u koje je preneseno staro (sveenitvo) [usp. Heb 7,12]. Sveto pismo pokazuje, i katolika je predaja uvijek uila, daje ono naime ustanovljeno od istog naeg Gospodina Spasitelja [kan. 3], te daje apostolima i njihovim nasljednicima u sveenitvu predana vlast posveivati, prinositi i podjeljivati njegovo tijelo i krv, kao i opratati i zadravati grijehe. Poglavlje 2. - Sedam redova Budui daje sluba tako svetog sveenitva boanska stvar, a da bi se ono moglo vriti dostojnije i s veim potovanjem, bilo je prikladno da u Crkvi bude najureeniji raspored vie i razliitih redova slubenika, koji e sveenitvo vriti po dunosti, tako rasporeeni, da oni koji su ve bili oznaeni klerikom tonzurom napreduju od niih u vie (redove) [kan. 2]. Naime, Sveto pismo otvoreno spominje ne samo sveenitvo nego i akonat [usp. Dj 6,5; 21,8; 1 Tim 3,8-13; Fil 1,1] i vrlo znaajnim rijeima govori o onome 374

na to najvie treba paziti kod njihovog reenja; zna se da su od samog poetka Crkve u praksi postojala imena sljedeih redova, kao i slube vlastite za svakoga od njih, premda ne u jednakom stupnju, naime subakoni, akoliti, egzorcisti, itai, i vratari. Subakonat naime oci i sveti sabori ubrajaju u vie redove; kod njih takoer vrlo esto itamo i o drugim niim (redovima). Poglavlje 3. - Sakramentalnost svetog reda Budui daje na osnovi Pisma, apostolske predaje i jednodune suglasnosti ota- 1766 ca, oito da se po svetom reenju, koje se vri rijeima i vanjskim znakovima, podjeljuje milost, nitko ne smije sumnjati daje sveti red uistinu i stvarno jedan od sedam sakramenata svete crkve [kan. 3]. Apostol naime kae: "Podsjeam te: raspiruj milosni dar Boji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer nije nam Bog dao duha bojaljivosti, nego snage, ljubavi i razbora" [2 Tim l,6sl; usp. 1 Tim 4,14]. Poglavlje 4. - Crkvena hijerarhija i sveti red Budui pak, da se kod sakramenta svetog reda, kao i kod krtenja i potvrde, uti- 1767 skuje peat [kan. 4 ] , koji se ne moe niti ponititi niti maknuti, sveti sabor s pravom osuuje miljenje onih koji tvrde, da sveenici Novoga zavjeta imaju samo privremenu vlast, te da oni koji su jednom pravilno zareeni mogu ponovno postati laici, ako ne vre slubu rijei Boje [kan. 1]. Ako tko tvrdi da su bez iznimke svi krani Novog Zavjeta sveenici, ili da su svi meu sobom obdareni jednakom duhovnom vlau, ini se da taj ne ini nita drugo nego brka crkvenu hijerarhiju koja je "kao ureeni bojni red" [usp. Pj 6,3 9], [kan. 6], kao da bi, protivno uenju blaenog Pavla, svi bili proroci, svi evanelisti, svi pastiri, svi uitelji [usp. 1 Kor 12,29; Ef 4,11]. Zbog toga sveti sabor izjavljuje, da osim drugih crkvenih stupnjeva, u taj hije- 1768 rarhijski poredak posebno spadaju biskupi, koji su stupili na mjesto apostola i koji su postavljeni (kao to kae isti Apostol) od Duha Svetoga da "upravljaju crkvu Boju" [Dj 20,28], te da su oni vii od prezbitera, (postavljeni) da podjeljuju sakrament potvrde, da zareuju slubenike Crkve, te da mogu vriti i sve ostalo za to ostali nii redovi nemaju nikakvu vlast slube [kan. 7]. Osim toga sveti sabor ui da za reenje biskupa, sveenika i ostalih redova nije 1769 potrebna suglasnost, poziv ili ovlast naroda ili neke druge svjetovne vlasti ili uprave, kao da bez njih reenje ne bi bilo valjano. to vie (sabor) zakljuuje da se sve one koji su pristupili vrenju te slube pozvani i postavljeni samo od naroda, ili od svjetovne vlasti ili od uprave, i koji su tu slubu prihvatili vlastitom lakoumnou, ne 375

smije smatrati slubenicima Crkve, nego za kradljivce i lopove koji nisu uli kroz vrata [usp. Iv 10,1], [kan. 8]. 1770 To je ono openito u emu je sveti sabor elio pouiti kranske vjernike o sakarmentu svetog reda. Ono pak to bi bilo protivno odreenim i pripadajuim kanonima (sabor) je odluio osuditi na sljedei nain, kako bi svi koji se slue pravilom vjere, uz Kristovu pomo u tolikoj tami zabluda mogli lake upoznati i drati se katolike istine. Kanoni o sakramentu svetog reda 1771 Kan. 1. Tko kae da u Novom zavjetu ne postoji vidljivo i vanjsko sveenitvo, ili da ne postoji vlast posveivati i prinositi pravo tijelo i krv Gospodinovu, kao i opratati i zadravati grijehe, nego samo gola sluba propovijedati evanelje, ili da oni koji ne propovijedaju uope nisu sveenici: neka bude kanjen anatemom [usp. *1764 1767]. Kan. 2. Tko kae da u Katolikoj crkvi osim sveenitva nema drugih redova, viih i niih, po kojima se kao po nekakvim stepenicama tei prema svenitvu: neka bude kanjen anatemom [usp. *1765]. Kan. 3. Tko kae da sveto reenje nije istiniti i pravi sakrament ustanovljen od Krista Gospodina, ili daje on samo ljudska izmiljotina koju su izmislili ljudi nevjesti crkvenim stvarima, ili daje on samo obred za izbor nekih slubenika Boje rijei i sakramenata: neka bude kanjen anatemom [usp. *1766]. Kan. 4. Tko kae da se po svetom reenju ne podjeljuje Duh Sveti, te da zbog toga biskupi uzaludno govore: "Primite Duha Svetoga"; ili da (taj sakrament) ne utiskuje peat; ili da onaj moe ponovno biti laik koji je jednom bio sveenik: neka bude kanjen anatemom [usp. *1767]. Kan. 5. Tko kae da sveto pomazanje, kojim se Crkva slui kod svetog reenja, ne samo da nije potrebno, nego da ga treba prezirati i da je ono opasno, te slino i o drugim obredima: neka bude kanjen anatemom. Kan. 6. Tko kae da u Katolikoj crkvi ne postoji hijerarhija, ustanovljena boanskim reenjem, koja se sastoji od biskupa, sveenika i 1 slubenika: neka bude kanjen anatemom [usp. *1768]. Kan. 7. Tko kae da biskupi nisu vii od sveenika; ili da nemaju vlast potvrivanja i reenja, ili da je ona koju imaju zajednika njima i sveenicima; ili da su
*1776 Na sjednici dan prije prekriena je rije "drugih" prije rijei "slubenika": usp. SGTr 9,622 bilj. 1; 3 , 6 9 0 2 7 6 9 1 3 3 (Dnevnik Gabrijela Paleottis).

1772

111$

111A

1775

1776

1111

376

nevaei redovi koje oni podyele bez suglasnosti ili poziva svjetovne vlast; ili da su zakoniti slubenici rijei i sakramenata oni koji nisu pravilno zareeni, koji nisu poslani od crkvene i kanonske vlasti nego dolaze od drugud: neka bude kanjen anatemom [usp. *1768sl\. Kan. 8. Tko kae da nisu zakoniti i pravi biskupi oni koji su prihvaeni po ovla- 1778 sti rimskog prvosveenika, nego da su oni ljudska izmiljotina: neka bude kanjen anatemom.

1797-1816: 24. sjednica, 11. studenog 1563.

S pripremama za dekrete ove sjednice zapoelo se u Bologni. Saborski oci pripremaju uenje o enidbi od 26. travnja 1547., a od 29. kolovoza do 6. rujna 1547 o tajnim enidbama (SGTr 6,98 407-435). O nacrtu za kanone (SGTr 6,445-447) raspravljalo se 9. rujna. etrnaest godina kasnije su u Tridentu, 6. prosinca 1562. na provjeru predloene tvrdnje sumnjive zbog krivovjerja. One potjeu veinom iz v e vie puta navedenih knjiga: M. Luther, De captivitate Babvlonica ecclesiaepraeludium: De matrimonio (weimarko izd. 6,550-560); Confessio Augustana, l. 23 (BekSchELK 86-91 / CpRef 26,294-297); F. Melanchton, Apologia Confessionis Augustanae, l. 13 (BekSchELK 291-296 / CpRef26,570sl). Nacrti za kanone i za dekret reforme "TametsC izloeni su 20. srpnja, 7. kolovoza i 5. rujna 1563. (SGTr9,639 682-685 760-765/TheiTr 2,313 335 387). Za valjanost dekreta "Tamets?' u Njemakoj usp. *3385. Izd.: SGTr 9,966-968 (Dekret "Tametsr slijedi neposredno nakon kanona) / RiTr 214-217 / MaC 33.149E-151E / HaC 10.147A-150A / COeD 3 753-756.

a) Uenje i kanoni o sakramentu enidbe T r a j n u i n e r a z r j e i v u v e z u enidbe na poticaj Duha Svetoga obj a- 1797 vio je prvi roditelj ljudskog roda kada je kazao: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega. Stoga e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu, i bit e njih dvoje jedno tijelo" [Post. 2,23si; usp Mt 19,5; E/5,31]. Krist Gospodin je naime jasno uio da se tom vezom povezuje i spaja s a m o 1798 dvoj e, kada je govorei iznio one posljednje rijei, kao reene od Boga: "Tako nisu vie dvoje nego jedno tijelo" [Mt 19,6], i odmah je vrstou te veze potvrdio ovim rijeima, koje je prije toga izgovorio o Adamu: "Sto, dakle, Bog zdrui, ovjek neka ne rastavlja" [Mt 19,6; Mk 10,9]. M i l o s t pak koja e usavriti tu naravnu ljubav, i (koja e) potvrditi nerazrjei- 1799 vo jedinstvo i posvetiti suprunike, svojim je trpljenjem zasluio sam Krist, utemeljitelj i usavritelj asnih sakramenata. To je naznaio apostol Pavao govorei: "Muevi, ljubite svoje ene kao stoje Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju" [Ef 311

5,25], te ubrzo dodao: "Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu" [Ef 5,32]. 1800 Budui pak enidba u evaneoskom zakonu nadilazi stare enidbe po Kristovoj milosti: s pravom su sveti nai oci, sabori i sveopa crkvena predaja uvijek uili da (enidbu) t r e b a u b r o j i t i m e u s a k r a m e n t e Novog zakona; protiv ega bezboni ljudi ludujui u ovo vrijeme, ne samo da su krivo mislili o tom asnom sakramentu, nego su na svoj nain, uvodei tjelesnu slobodu pod izgovorom Evanelja, i ne bez velike tete za Kristove vjernike, pisanjem i rjeju tvrdili mnogo toga stranog uenju Katolike crkve i potvrenim obiajima od apostolskih vremena. Namjeravajui se suprotstaviti njihovoj lakomislenosti, sveti i opi saborje mislio da treba iskorijeniti znaajnija krivovjerja i zablude spomenutih odcijepljenih krana, kako njihova zaraza ne bi k sebi privlaila mnoge, te je odluio podii anateme protiv tih krivovjernika i njihovih zabluda. Kanoni o sakramentu enidbe 1801 Kan. 1. Tko kae da enidba nije uistinu i stvarno jedan od sedam sakramenata evaneoskog zakona, ustanovljen od Krista Gospodina, nego daje u Crkvi izmiljen od ljudi, ili da ne donosi milost: neka bude kanjen anatemom [usp. *1800]. Kan. 2. Tko kae daje kranima dozvoljeno u isto vrijeme imati vie ena i da to nije zabranjeno nijednim Bojim zakonom [usp. Mt 19,9]: neka bude kanjen anatemom [usp. *1798]. Kan. 3. Tko kae da samo oni stupnj evi srodnitva i tazbinstva koj i se spominju u Levitskom zakoniku [18,6-18] mogu sprijeiti sklapanje enidbe i razvrgnuti sklopljene; ili da Crkva ne moe u nekim od tih (sluajeva) odobriti (enidbu), ili odrediti da vie njih sprjeava ili razvrgava (enidbu): neka bude kanjen anatemom [usp. *2659]. Kan. 4. Tko kae da Crkva ne moe odrediti zapreke koje razvrgavaju enidbu, ili daje pogrijeila u njihovom odreivanju: neka bude kanjen anatemom. Kan. 5. Tko kae da (jedan) suprunik moe enidbenu vezu razvri zbog krivovjerja, ili zbog potekoa u zajednikom ivotu, ili zbog namjerne odsutnosti: neka bude kanjen anatemom. Kan. 6. Tko kae da se valjana i nedovrena enidba ne razvrgava sveanim redovnikim zavjetima drugog suprunika: neka bude kanjen anatemom.

1802

1803

1804

1805

1806

378

Kan. 7. Tko kae da Crkva grijei kadje uila i kad ui da se prema evaneo- 1807 skom i apostolskom uenju [usp Mt 5,32; 19,9; Mk 10,1 lsl; Lk 16,18; 1 Kor 7,11], enidbena veza ne moe razvri zbog preljuba jednog suprunika, i da oboje, pa i nevini (suprunik) koji nije dao razlog preljubu, ne moe sklopiti drugu enidbu dokje drugi suprunik iv, te da bludno grijei onaj koji je otpustio preljubnicu i doveo drugu, kao i ona koja se nakon otpusta preljubnika udala za drugog: neka bude kanjen anatemom. Kan. 8. Tko kae daje Crkva pogrijeila kadje zbog mnogih razloga odluila 1808 da moe doi do odvajanja suprunika, na odreeno ili na neodreeno vrijeme, u odnosu na krevet, ili u odnosu na zajedniko stanovanje: neka bude kanjen anatemom. Kan. 9. Tko kae da klerici uvedeni u svete redove, ili redovnici koji su sveano 1809 zavjetovali istou, mogu sklopiti enidbu, ili daje sklopljena valjana, bez obzira na crkveni zakon ili na zavjet, ili da suprotno ne znai nita drugo nego osuditi enidbu; ili da svi mogu sklopiti enidbu koji osjeaju da nemaju dar istoe (makar su je zavjetovali): neka bude kanjen anatemom. Budui da (dar istoe) Bog nee odbiti onima koji ga ispravno mole, niti e trpjeti da budemo kuani iznad onoga to moemo (podnijeti) [usp. 1 Kor 10,13]. Kan. 10. Tko kae da stanje braka treba pretpostaviti stanju djevianstva ili ce- 1810 libata, ili da nije bolje i blaenije ostati u djevianstvu ili celibatu nego li vezati se enidbom [usp. Mt 19,1 lsl; 1 Kor 7,25sl 38 40]: neka bude kanjen anatemom. Kan. 11. Tko kae da je zabrana sveanog vjenanja u odreenim dijelovima 1811 godine tiransko praznovjerje koje potjee od poganskog praznovjerja; ili tko bi osuivao blagoslove i druge obrede kojima se Crkva kod toga (sklapanja enidbe) slui: neka bude kanjen anatemom. Kan. 12. Tko kae da enidbeni sporovi ne spadaju na crkvene suce: neka bude 1812 kanjen anatemom [usp. *2598 2659].

b) Kanoni o reformi enidbe: Dekret "TametsF' Pogl. 1. [Motiv i sadraj z a o a ] Premda ne treba sumnjati da sutajne 1813 enidbe sklopljene slobodnim pristankom enika, valjane i prave enidbe, tako dugo dok ih Crkva ne uini nevaljanima, te zbog toga s pravom treba osuditi one, kao to
*1807 Taj je blai oblik osude izabran s obzirom na grke koji su slijedili suprotnu p r a k s u , ali nisu odbacivali u e n j e Latinske crkve. - Na taj kanon aludira Pijo XI. u enciklici "asti conubiC od 3 1 . prosinca 1930. "Ako se Crkva nije varala niti vara, kada je uila i kada ui, da se enidba ne moe razvrgnuti niti zbog preljuba, onda je oito, da i ostali utoliko slabiji razlozi za razvod, koji se obiavaju navoditi, vrijede mnogo manje i treba ih smatrati za potpuno nitetne"; AAS 1930 (AAS 22 [1930] 574).

379

ih i sveti sabor osuuje anatemom, koji nijeu da su to prave i valjane (enidbe), kao i one koji lano tvrde da su brakovi djece sklopljeni protiv volje roditelja nevaljali, 1 ili da ih roditelji mogu uiniti valjanima ili nevaljanima : ipak ih je sveta Boja crkva, iz najopravdanijih razloga, uvijek osuivala i zabranjivala. 1814 Budui pak je sveti sabor primijetio da se te zabrane vie ne obdravaju zbog ljudske neposlunosti, i odvagnuvi teke grijehe koji proistjeu iz tih tajnih enidbi, posebno pak kod onih koji ostaju u stanju osude, budui su napustili enu s kojom su se tajno oenili, a s drugom s kojom su se javno oenili ive u trajnom preljubnitvu; budui da Crkva ne moe pritei u pomo u tom zlu, jer ona ne sudi o onome to je tajno, osim ako se ne primijeni neki uinkovitiji lijek; zbog toga, slijedei tragove svetog lateranskog sabora [IV.] odranog pod Inocentom III. [usp. *817] (taj sabor) zapovijeda da ubudue, prije nego se sklopi enidba, vlastiti upnik enika u tri uzastopna blagdana javno oglasi ija e se enidba sklopiti; zavrivi tri oglaavanja, ako se ne isprijei nikakva zakonita zapreka, prelazi se na sklapanje enidbe pred licem Crkve, gdje e upnik ispitati mua i enu, i utvrdivi njihovo meusobno pristajanje, neka kae, ili: "Ja vas veem u enidbu, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga", ili neka se slui drugim rijeima, prema primljenom obredu svake pokrajine. [Zakonsko ogranienje] Ako se pak nekada bude inila vjerojatnijom sumnja, da bi se neka enidba mogla zlonamjerno spryeiti, tada neka bude samo jedno oglaavanje, ili neka se enidba sklapa pred upnikom i barem pred dva ili tri nazona svjedoka; zatim neka se prije dovrenja enidbe izvri oglaavanje u crkvi, kako bi se lake otkrile neke zapreke ako postoje, osim ako bi sam ordinarij mislio daje bolje da se izostave spomenuta oglaavanja, to sveti sabor ostavlja njegovoj razboritosti i sudu. [Kazne] One koji bi pokuali drukye sklopiti enidbu, a ne uz nazonost upnika, ili drugog sveenika prema odobrenju samog upnika, i pred dva ili tri svjedoka, njih sveti sabor proglaava potpuno nesposobnima, a za tako sklopljene (enidbe) odreuje da su nevaljale i nitetne, kao to ih ovim dekretom ini nevaljanima i ponitava ih.

1815

1816

1820-1835: 25. sjednica, 3. i 4. prosinca 1563. a) Dekret o istilitu, 3. prosinca 1563.

Problem istilita po prvi put je - zajedno s oprostima - raspravljan u Bologni od 19. lipnja do 25. srpnja 1547. (SGTr 6,223-299). Koncem studenog 1563. saborski su oci ponovno uzeli i formulirali dekret u najveoj brzini, kako bi se sabor to prije zavrio (SGTr 9,1069-1076 / TheiTr 2,499-501). Izd: SGTr 9,1077 / RiTr 391 /MaC 33.170D-171A / HaC 10.167CD / C O e D 3 774. *1813 Tako npr. M. Luther, De abroganda missaprivata III (weimarko izd. 8,4669.13).

380

Budui daje Katolika crkva, pouena Duhom Svetim, na temelju svetog Pisma 1820 i stare predaje otaca, uila na svetim saborima i u najnovije vrijeme na ovom ekumenskom saboru, da postoji istilite [usp. *1580], te da se duama koje se tamo nalaze pomae molitvama vjernika, posebno pak (Bogu) prihvatljivom oltarskom rtvom [usp. *1743 1 753]: sveti sabor nareuje biskupima da nauavaju i nastoje da se posvuda marljivo propovijeda, kako bi svi Kristovi vjernici vjerovali i drali se zdravog uenja o istilitu koje su predali sveti oci i sveti sabor. Neka se pak kod obinog naroda i kod pukih propovjedi izostavljaju tea i suptilnija pitanja koja ne pridonose izgradnji i zbog kojih veinom ne dolazi do poveanja pobonosti. Neka ne dozvoljavaju iriti i raspravljati nesigurna (miljenja) ili ona koja su optereena izgledom lanog. Neka pak zabranjuju kao sablanjivo i uvredljivo za vjernike ono to smjera na nekakvu radoznalost ili praznovjerje, ili to mirie na runu korist....

b) Dekret o zazivanju, tovanju i relikvijama svetaca i o svetim slikama, 3. prosinca 1563.

Izd: SGTr 9,1077-1079 / RiTr 392sl / MaC 33.171A-172C / C O e D 3 774-776

Sveti sabor zapovijeda svim biskupima i ostalima koji vre vlast i brigu naua- 1821 vanja, da u skladu s obiajima Katolike i apostolske crkve primljenima od vremena poetaka kranske religije, u suglasnosti sa svetim oima i dekretima svetih sabora: da ponajprije marljivo pouavaju vjernike o posredovanju i zazivanju svetaca, o tovanju relikvija i o zakonitoj upotrebi slika, uei ih, da s v e c i kraljujui zajedno s Kristom B o g u p r i n o s e s v o j e m o l i t v e z a l j u d e ; daje dobro i korisno ponizno ih zazivati i utjecati se njihovim molitvama i njihovoj pomoi kako bi izmolili dobroinstva od Boga, po njegovom Sinu, Isusu Kristu Gospodinu naemu, koji je jedini na Otkupitelj i Spasitelj; te da bezbono misle oni koji nijeu da bi t r e b a 1 o z a z i v a t i s v e c e koji u nebu uivaju vjeno blaenstvo; ili koji tvrde da se oni ne mole za ljude, ili daje krivobotvo njih zazivati kako bi se molili i za nas pojedinano, ili daje to suprotno Bojoj rijei, i da se protivi asti jedinog posrednika (izmeu) Boga i ljudi Isusa Krista [usp. 1 Tim 2,5]; ili daje ludo rijeju ili mislima moliti one koji kraljuju na nebu. Vjernici trebaju tovati s v e t a t i j e l a svetaca i m u e n i k a i drugih koji 1822 ive s Kristom, koji su bili ivi udovi Krista i hram Duha Svetoga [usp. 1 Kor 3,16; 6,1519; 2 Kor 6,16], koja e on uskrsnuti i proslaviti u vjenom ivotu i po kojima Bog daje ljudima mnoga dobroinstva; tako da one koji tvrde da ne treba tovati relikvije svetaca i da im ne treba iskazivati ast, ili da vjernici beskorisno aste njih kao i druge svete predmete, ili da uzalud pohaaju spomen-mjesta svetaca kako bi tako izmolili njihovu pomo, treba u potpunosti osuditi, kao to ih je Crkva ve prije osudila i kao to ih osuuje i sada. 381

1823

S l i k e pak Krista, Bogorodice Djevice i drugih svetaca treba drati prije svega u crkvama i iskazivati im potrebnu ast i tovanje, ne kao da bi se vjerovalo daje u njima neko boanstvo ili mo zbog ega bi ih trebalo tovati, ili kao da se od njih neto trai, ili kao da bi se pouzdanje stavljalo u slike, kao to je to nekada bilo kod pogana koji su stavljali naduu idole [usp, Ps 135,15-17]: nego jer se ast, kojaim se iskazuje, prenosi na pralik koji one (slike) predstvaljaju; tako da preko slika koje ljubimo, pred kojima otkrivamo glave i klanjamo im se, klanjamo se Kristu i tujemo svece koje one predstavljaju. Tako je utvreno dekretima protiv protivnika (svetih) slika na saborima, posebno pak na drugom Nicejskom saboru [usp. *600-603]. Ovo pak neka biskupi marljivo nauavaju: preko povijesti tajni naeg otkupljenja izraenih u slikama ili drugim simbolima narod se pouava i utvruje u lancima vjere, koje treba spominjati i neprestano ponavljati; isto tako da se iz svih svetih slika ubiru veliki plodovi, ne samo jer se narod spominje dobroinstava i darova koje mu je dao Krist, nego i zbog toga jer se pred oi vjernika stavljaju udesa i spasonosni primjeri, kako bi zahvaljivali Bogu, usklaivali svoj ivot i ponaanje, kako bi bili potaknuti na tovanje i ljubav prema Bogu i na njegovanje pobonosti. Tko bi pak mislio ili uio drugaije od ovih dekreta: neka bude kanjen anatemom. Ako su se pak u te svete i spasonosne obiaje uvukle neke z l o p o r a b e : njih sveti sabor jako eli potpuno iskorijeniti, tako da se ne bi postavljale nikakve slike krivih dogmi koje bi neobrazovanima pruale priliku opasne zablude. Ako je katkad zgodno izraziti i oblikovati dogaaje i prie svetog Pisma, jer je to korisno za neobrazovani puk, neka se narod poui da se zbog toga ne moe oblikovati boanstvo, niti izraziti bojama i likovima kao da se vidi tjelesnim oima. Nadalje, neka se dokine svako praznovjerje kod zazivanja svetaca, tovanja relikvija i koritenja svetih slika, neka se iskorijeni svaka runa dobit, i konano, neka se izbjegava svaka iskvarenost. Kako bi se to to vjernije obdravalo, sveti je sabor odredio da nitko ne smije ni na kojem mjestu ... postaviti, ili nastojati da postavi, nikakvu neobinu sliku, osim ako ju je biskup odobrio. Takoer, ne smiju se priznati nova udesa, niti primati nove relikvije, osim ako ih je on (biskup) prepoznao i odobrio.

1824

1825

c) Dekret o opoj reformi, 3. prosinca 1563.

Izd.: SGTr 9,1093 /RiTr 467 / M a C 33.192B-D /HaC 10.188E-189A/ C O e D 3 7 9 5 .

Dvoboj 1830 Pogl. 20. Iz kranskog svijeta treba potpuno iskorijeniti runi obiaj dvoboja, uveden na poticaj avla, kako bi se okrutnom smru tijela postigla i propast dua. Cara, kraljeve ... i vremenite poglavare bilo kojeg imena, koji su na svojim posjedi382

ma odobrili mjesto za pojedinane borbe meu kranima, treba tim samim izopiti iz Crkve.... Koji su pak uestvovali u dvoboju, i oni koji se zovu njihovim svjedocima, upadaju u kaznu izopenja... i vjene sramote, te ih prema svetim kanonima treba kazniti kao ubojice; ako bi pak u toj borbi poginuli, neka im trajno bude uskraen 1 crkveni pogreb .

d) Dekret o oprostima, 4. prosinca 1563.

Usp. 1820 - Izd. SGTr 9,1105 / RiTr 468 / MaC 33.193E-194A / HaC 10.190C-D / COeD 3 796sl.

Budui daje Krist dao Crkvi ovlast podjeljivanja oprosta, a njemu je tu vlast 1835 predao B o g [usp. Mt 16,19; 18,18], a ona je bila u upotrebi i u najstarijim vremenima, sveti sabor ui da u Crkvi treba zadrati koritenje oprosta, vrlo spasonosno kranskom narodu i odobreno vlau svetih sabora, i zapovijeda da treba kazniti anatemom one koji ili tvrde da su oni beskorisni, ili koji nijeu da u Crkvi postoji ovlast za njihovo podjeljivanje. (Crkva) eli primijeniti umjerenost... u njihovom podjeljivanju, kako se s prevelikom lakoom ne bi oslabili crkveni propisi. elei pak popraviti i ispraviti zloporabe koje su se u to uvukle, i povodom kojih krivovjernici pogruju i samo ime oprosta, ona ovim dekretom openito odreuje da treba potpuno iskorijeniti... svaku runu dobit za njihovo stjecanje.

1847-1850: Bula potvrde Tridentskog sabora "Benedictus Deus", 26. sijenja 1564. (1563. prema raunanju vremena Kurije)
Osim tog konanog teksta potvrdne bule postoje jo i druge verzije: usp. SGTr 9,1156-1159. Izd.: SGTr 9,1152-1154 / TheiTr 2,515a-516a / BullTau 7,244b-246a / BullCocq 4/II, 168a- 169a / RiTr 481 si / MaC 33.216B-217E / HaC 10,195A-196D.

Ovisnost ekumenskog sabora o papi Konano smo postigli ono na emu nismo prestali raditi i brinuti se danju i nou 1847 i to smo "od Oca svjetlila" [Jak 1,17] uporno molili. Nakon stoje naime - pozvano naim pismom i potaknuto svojom vlastitom pobonou - u grad odasvud iz naroda kranskog imena, dolo vrlo veliko mnotvo biskupa i drugih znaajnih prelata, dostojno ekumenskog sabora,... Mi smo bili toliko skloni slobodi sabora, da smo pi* 1 8 3 0 Usp. Grgur IX., Decretales 1.5, tit.13, c. 1-2 (Frdb 2,804).

383

smima upuenim naim izaslanicima saboru ostavili slobodnu odluku ak i o stvarima pridranima Apostolskoj Stolici, tj. da o sakramentima i drugim stvarima, to se dodue inilo potrebnim, raspravlja, definira i odreuje ono stoje preostalo, kako bi se pobila krivovjerja, ukinule zloporabe i popravili obiaji, a sveti je sabor s najveom slobodom i marljivou (o tome) raspravljao te briljivo i zrelo definirao, protumaio i odredio.... 1848 Budui pak daje sveti sabor, (voen) svojim potivanjem prema Apostolskoj Stolici, te drei se tragova starih sabora, traio od nas, izdavi o toj stvari dekret na javnoj sjednici 2 , potvrdu svih svojih dekreta koji su bili doneseni bilo za naeg vremena bilo naih predasnika, ... doznavi za zahtjev samoga sabora, te poto smo zrelo raspravili o toj stvari s naom asnom braom, kardinalima svete Rimske crkve, zazvavi najprije pomo Duha Svetoga, spoznali smo da su svi ti dekreti katoliki i kranskom narodu korisni i spasonosni, to Mi na hvalu svemoguega Boga, a prema savjetu i pristanku iste nae brae, danas smo na naem tajnom konzistoriju sve i pojedine (dekrete) apostolskom vlau potvrdili i odredili da ih svi kranski vjernici moraju prihvatiti i obdravati... Kako bismo pak sprijeili izopaenost i zbrku, koja bi mogla nastati kad bi svatko mogao kako mu se prohtije izdavati svoje komentare i tumaenja saborskih dekreta, apostolskom vlau zabranjujemo s v i m a k a k o se nitko bez nae ovlasti ne bi usudio izdavati komentare, izjave, biljeke, tumaenja ili razjanjenja bilo koje vrste o dekretima samog sabora, niti ita odreivati pod bilo kojim imenom, niti pod izgovorom njihovog veeg okrepljenja ili izvrenja niti pod bilo kojim drugim uzvienim razlogom. Ako bi se pak nekom inilo daje neto bilo nejasno reeno ili odreeno, te da bi zbog toga razloga trebalo neko tumaenje ili odluka, neka poe na mjesto koje je izabrao Gospodin, tj. k Apostolskoj stolici, uiteljici svih vjernika, iju je vlast tako pobono priznao i sam sveti sabor . Mi si pak pridravamo objanjavati i odluivati o potekoama i spornim pitanjima, kao to je to uostalom odluio i sam sveti sabor... 1851-1861: "Tridentskopravila" za zabranjivanje knjiga, potvrena u konstituciji "Dominici gregis custodiae", 24. oujka 1564.
Pravila su izradila 22 tridentska saborska oca, kojima je bilo povjereno da izrade novi Indeks (Popis) zabranjenih knjiga. Pijo IV. je u breveu "Cum magnus iam" od 14. sijenja 1562. (SGTr 8,306sl) naredio izradu takvog Popisa. Nakon rasprave na opoj sjednici 30. sijenja 1562. oci su se
1 2 3

1849

1850

* 1 8 4 7 Pijo I V , Pisma izaslanicima, 16. lipnja 1563. i 14. kolovoza 1563. * 1 8 4 8 25. sjednica, 4. prosinca 1563. (SGTr 9,1108sl). * 1 8 5 0 7. sjednica, Dekret reforme, Predgovor; 25. sjednica, Dekret reforme, pogl. 21 (SGTr 5,997 1 5 ; 9,1094 3 0 ).

384

zadovoljili time da Indeks Pavla IV. usklade s najnovijim stanjem (Dekreti od 17. i 26. veljae 1562.). Biskupi kojima je bila povjerena revizija Indeksa nisu zavrili svoj posao prije zavretka sabora. Zbog toga u saborskim dokumentima nije bio objavljen niti tridentski Indeks niti nie navedena Pravila. Ona su objavljena tek bulom "Dominici gregis custodiae" (BullTau 7,281 si). Izd.: RiTr 609-612 / MaC 33.228E-231A / HaC 10.207D-210E / vrlo mnogo izdanja Indeksa prije revizije od Leona XIII. god. 1900.; Prvo izdanje glasi: Index librorum prohibitorum, cum Regulis confectisper Patres a Tridentina Synodo delectos, auctoritate Sanctissimi Domini Nostri Pii IVPontiflcis Maximi comprobatus (Rim 1564).

Pravilo I: Smatra se da su sve k n j i g e koje su p r i j e 1515. g o d i n e osudili 1851 vrhovni sveenici ili ekumenski sabori, a ne nalaze se u tom Indeksu, osuene na isti nain kao to su bile osuene neko. Pravilo II: Potpuno se zabranjuju k n j i g e z a e t n i k a k r i v o v j e r j a , 1852 kako onih koji su p o s l i j e s p o m e n u t e g o d i n e zapoeli ili poticali krivovjerja, tako i onih koji su bili njihovi poglavari ili voe .... Potpuno se pak osuuju knjige drugih krivovjernika koje izriito raspravljaju o religiji. Dozvoljavaju se pak (knjige) koje ne raspravljaju o religiji, a koje su po nalogu biskupa i inkvizitora ispitali katoliki teolozi.... Pravilo III: Odobravaju se takoer p r i j e v o d i c r k v e n i h p i s a c a koje su 1853 do sada izdali osueni pisci, ako ne sadre nita protiv zdravog nauka. P r i j e v o d i pak knjiga S t a r o g z a v j e t a , prema sudu biskupa, mogu se dozvoliti samo uenim i pobonim muevima, ukoliko se oni takvim prijevodima slue kao objanjenjima za razumijevanje svetog Pisma prema izdanju Vulgate, a ne naime kao zdravim tekstom. Nikome se pak ne dozvoljavaju p r i j e v o d i N o v o g z a v j e t a koje su sainili autori prve grupe1 ovog Indeksa, jer veini itatelja iz njihovog itanja obiava ostati malo koristi i vrlo mnogo opasnosti. Ako pak s onim prijevodima koji su dozvoljeni, ili s izdanjem Vulagate, krue neke biljeke, opa inkvizicija ih moe dozvoliti onima kojima su dozvoljeni i prijevodi, nakon to bogoslovni fakultet nekog katolikog sveuilita izbaci sumnjiva mjesta.... Pravilo IV: Budui daje oito iz iskustva, ako se sveta B i b 1 ij a na n a - 1854 r o d n o m j e z i k u dozvoli bez razlike svima, iz toga zbog ljudske lakomislenosti nastaje vie tete nego koristi; u tome neka se stane na (stranu) biskupovog ili inkvizitorovog miljenja, kako bi se prema savjetu upnika ili ispovjednika moglo odobriti itanje Biblije, koju su katoliki autori preveli na n a r o d n i j e z i k , onima za koje budu mislili da e iz takvog itanja ubirati ne osudu nego poveanje vjere i pobonosti...

*1853

U Indeksu Pija IV. djela i autori su podijeljeni u tri skupine, s obzirom na veu ili manju opasnost od zavoenja; u prvoj skupini se navode samo imena autora - s v a njihova djela su zabranjena kao sumnjiva.

385

1855

Pravilo V: Neka se dozvole one knjige koje su dodue nastale kao djelo krivovjernikih pisaca, u koje su oni stavili malo ili nita svoga, nego su skupili misli drugih, kao to s u l e k s i k o n i , k o n k o r d a n c i j e , z b i r k e i z r e k a . . . , ako ima neega to bi trebalo oistiti, to neka se po savjetu biskupa ... izbaci ili ispravi. Pravilo VI: Neka se openito ne dozvoljavaju k n j i g e r a s p r a v a na nar o d n o m j e z i k u izmeu katolika i krivovjernika naeg vremena, nego neka se o njima dri ono stoje odreeno za Biblije izdane na narodnom jeziku. Nema pak (razloga) zabranjivati (knjige) koje su napisane na narodnom jeziku a govore o nainu dobrog ivota, razmatranju, ispovijedanju i o slinim sadrajima, ako sadre zdravo uenje. Pravilo VII: Potpuno se zabranjuju knjige koje izriito raspravljaju, govore ili ue o n e p r i s t o j n i m ili runim stvarima; treba naime misliti na to da itanje takvih knjiga obiava lako kvariti ne samo vjeru nego i moral.... (Knjige) pak koje su napisali stari poganski pisci dozvoljavaju se radi ljepote i vlastitosti govora; ni na koji ih nain pak ne smiju itati djeaci. Pravilo VIII: Mogu se dozvoliti knjige iji je glavni sadraj dobar, u koje je pak u s p u t u m e t n u t o n e t o , to se odnosi na krivovjerje, bezbotvo, gatanje ili praznovjerje, a koje su oistili... katoliki teolozi.... Pravilo IX: Potpuno se odbacuju sve knjige i spisi o gatanju na temelju zemlje, vode, zraka, vatre, tumaenja snova, ruke, mrtvaca, ili ako se u njima govori o arobnjatvu, otrovima, proricanjima, predvianjima ili izrekama m a g i j s k e v j e t i n e. Biskupi pak neka se marljivo brinu, kako se ne bi itale ili posjedovale knjige, rasprave, spisi a s t r o 1 o k i h m i 1 j e n j a, koji o buduim dogaajima, ili o sluajnim dogaajima ili djelima, koja ovise o ljudskoj volji, usuuju tvrditi neto sigurno. ...

1856

1857

1858

1859

1860

Pravilo X: Odreeno je da se kod t i s k a n j a knjiga ili drugih spisa dri onoga stoje odreeno 1 na lateranskom saboru [V.] pod Leonom X., na 10. sjednici. [Slijede posebni disciplinski propisi za pisce, izdavae i knjiniare.]

1861

Na kraju se pak svim vjernicima zapovijeda, kako se nitko ne bi usudio itati ili drati knjige protivno odredbama ovih pravila ili zabranama ovog Indeksa. Ako bi pak netko itao ili posjedovao knjige krivovjernika, ili spise nekog pisca koje su osuene i zabranjene zbog krivovjerja ili zbog sumnje krivog uenja, (takav) odmah upada pod kaznu izopenja....
*1860 Leon X., "Inter sollicitudines", 4. svibnja 1515. (BullTau 5,625-628).

386

1862-1870: Bula "Iniunctum nobis", 13. studenog 1564.

U skladu s 2. poglavljem dekreta o opoj reformi (SGTr 9,1086) Pijo IV. je istog dana predoio objavljene konstitucije "Iniunctum nobis" i In sacrosancta beati PetrF, te tekst sveobuhvatne ispovijesti vjere. Snagom dekreta Kongregacije koncila od 20. sijenja 1877. (ASS 10[1877] 74)treba dodati rijei o 1. vatikanskom saboru: usp. * 1869 [ u u g l a t i m z a g r a d a m a ] , Izd.: RiTr 575sl / MaC 33.220B-222C / HaC 10.199D-201B / BullTau 7,327b-328b / BullCocq 4/II, 204b-205a.

Tridentski saetak vjerovanja Ja N. vrstom vjerom vjerujem i ispovijedam sve i pojedino to se nalazi u vj e- 1862 r o v a n j u [Carigradskom: usp. *150], kojim se slui sveta Rimska Crkva, naime: Vjerujem u jednoga Boga Oca svemoguega, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga; i u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoroenoga Sina Bojega, roenog od Oca prije svih vjekova, Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga, roenoga ne stvorenoga, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno; koji je radi nas ljudi i radi naeg spasenja siao s nebesa, i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice, i postao ovjekom; raspet takoer za nas pod Poncijem Pilatom, muen i pokopan; i uskrsnuo trei dan po Pismu, i uzaao na nebo, sjedi zdesna Ocu, i opet e doi suditi ive i mrtve, i njegovom kraljevstvu nee biti kraja; i u Duha Svetoga, Gospodina i ivotvorca, koji izlazi od Oca i Sina; koji se s Ocem i Sinom skupa asti i zajedno slavi; koji je govorio po prorocima; i u Jednu, svetu, katoliku i apostolsku crkvu. Ispovijedam jedno krtenje za oprotenje grijeha i iekujem uskrsnue mrtvih i ivot buduega vijeka. Amen. Odobravam i najvre prihvaam apostolsku i crkvenu p r e d a j u i ostale 1863 obiaje i u r e d b e iste Crkve. Isto tako prihvaam i sveto P i s m o u onom smislu koji je drala i dri sveta Mati Crkva, na koju spada suditi o pravom smislu i tumaenju svetih Spisa, i uvijek u ih prihvaati i tumaiti prema jednodunoj suglasnosti otaca. Ispovijedam takoer da ima sedam istinitih i pravih s a k r a m e n a t a Novog 1864 zakona, ustanovljenih od Isusa Krista naega Gospodina za spasenje ljudskog roda, premda nisu svi potrebni svima, to jest: krtenje, potvrda, euharistija, pokora, posljednje pomazanje, sveti red i enidba; i da oni donose milost; i da se od njih krtenje, potvrda i sveti red ne mogu ponoviti bez svetogra. Prihvaam i odobravam primljene i odobrene obrede Katolike crkve kod sveanog podjeljivanja svih spomenutih sakramenata. Prihvaam i drim sve i pojedino stoje na svetom trindentskom saboru definira- 1865 no i izjavljeno o o p r a v d a n j u .

387

1866

Isto tako ispovijedam da se u m i s i prikazuje Bogu istinita, prava i pomirbena rtva za ive i mrtve, te daje u presvetom sakramentu e u h a r i s t i j e uistinu, stvarno i supstancijalno tijelo i krv, zajedno s duom i botvom Gospodina naega Isusa Krista; i da dolazi do pretvorbe itave supstancije kruha u tijelo, i itave supstancije vina u krv, koju pretvorbu Katolika crkva naziva transupstancijacijom. Isto tako ispovijedam da se pod svakom prilikom prima itav i potpun Krist i pravi sakrament. vrsto drim da postoji i s t i 1 i t e i da se duama koje se tamo nalaze pomae molitvenom pomoi vjernika; isto tako, da treba t o v a t i i zazivati s v ec e koji s Kristom kraljuju; i da oni prikazuju za nas molitve Bogu; i da njihove relikvije treba tovati. vrsto tvrdim da treba drati i zadrati s l i k e Krista i Bogorodice uvijek djevice, kao i drugih svetaca, te njima iskazivati potrebnu ast i potovanje; takoer tvrdim daje Krist u Crkvi ostavio vlast o p r o s t a , te daje njihovo koritenje jako korisno kranskom narodu.

1867

1868

Priznajem daje sveta, katolika, i apostolska R i m s k a c r k v a majka i uiteljica svih Crkava; obeavam i priseem pravu poslunost rimskom prvosveeniku, nasljedniku blaenog Petra apostolskog prvaka i zamjenika Isusa Krista. Bez sumnje prihvaam i ispovijedam i sve ostalo to su predali, definirali i objavili [posebno o prvenstvu Rimskog prvosveenika o nezabludivom uitelj stvu] sveti kanoni i ekumenski sabori, posebno pak sveti tridentski sabor [i ekumenski vatikanski sabor]; ja ujedno i isto tako osuujem, nijeem i sveano odbacujem sve protivno tome, kao i sva krivovjerja koja je Crkva osudila, zanijekla i sveano odbacila. Ja isti N. koji ovime svojevoljno ispovijedam i istinito drim ovu svetu katoliku vjeru, izvan koje se nitko ne moe spasiti, obeavam, zavjetujem se i priseem da u je najpostojanije, uz Boju pomo, uvati i ispovijedati u potpunosti i neokrnjenu do posljednjeg daha ivota, te da u se truditi, koliko to bude do mene, daje uvaju, ue i propovijedaju moji podlonici ili oni za koje u se morati brinuti po svojoj dunosti; tako mi B o g pomogao i ovo sveto Boje evanelje.

1869

1870

[Doktrinalni dokument PA VLAIV, ne spada u sabor pa se navodi tek ovdje:]

1880: Konstitucija "Cum quorumdam hominum", 7. kolovoza 1555.

Bula je usmjerena protiv sljedbe unitarijanaca koja je nastala u Italiji. Pijo V. (konstitucija "Romanus Pontifex", 1. listopada 1568.: BullTau 7,222sl) i Klement VIII. (breve "Dominici gregis divina", 3. veljae 1603.: BullTau 1 l,la-2b), potvrdili su tu bulu. Izd.: BullTau 6,500b-501a / BullCocq 4/1, 322b.

388

Trojstvo i Utjelovljenje 1880 [elei] opomenuti sve i pojedine koji su do sada tvrdili, uili ili vjerovali, da svemogui B o g nije trojstven u osobama, te (da nije) nesastavljenog i potpuno nedjeljivog jedinstva supstancije i jedan u jednoj jednostavnoj biti boanstva; ili da Gospodin na nije pravi Bog, u svemu iste supstancije s Ocem i Duhom Svetim; ili da on nije u odnosu na tijelo zaet po Duhu Svetom u krilu preblaene i uvijek djevice Marije, nego kao i drugi ljudi, Josipovim sjemenom; ili da isti Gospodin i B o g na Isus Krist nye podnio najokrutniju smrt na kriu, kako bi nas otkupio od grijeha i vjene smrti, te nas pomirio s Bogom za vjeni ivot; ili da ista preblaena Djevica Marija nije prava Majka Boja, ili da nije uvijek ostala u neokrnjenosti djevianstva, naime prije poroda, u porodu i trajno poslije poroda; (od takvih) traimo i opominjemo (ih) u ime svemoguega Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, i po apostolskoj ovlasti... PIJO V.: 7. sijenja 1566. - 1. svibnja 1572. 1901-1980: Bula "Ex omnibus afflictionibus", 1. listopada 1567.
Mihael Baj (de Bay), isto kao i Jan Hessels i Antoine Sablons OFM, zastupao je augustinske tvrdnje, koje su pobudile ogorenost drugih franjevaca i poslane Sorbonni na prosudbu. Sorbonna je 27. lipnja 1560. odbacila 18 tvrdnji; Baj ihje branio u svojim Annotationes (usp. n i e p o d z n a k o n A ' ) . Kad se spor proirio Pijo IV. je uzalud pokuavao obim stranama nametnuti utnju. Baj je 1563. objavio knjigu u kojoj se nalaze tri spisa, koji su nie oznaeni znakovima B ' , C i D ' . 1564. uslijedila je sljedea knjiga koja sadri spise oznaene s E', Fa' i Fb'. Iz tih i drugih izvora - koji ne postoje u pisanom obliku - izabrane su razliite tvrdnje koji su 1565. osuene u Alcali de Henares kao i Salamanci. Sveuilite iz Louvaina prizvalo je na Rim. Baj je u meuvremenu objavio proireno izdanje knjige izdane 1563. te tako dao povoda razliitim ispitivanjima. N o v i spisi oznaeni su nie s G\ H', J' i K'. 20. lipnja 1567. je sveuilite u Alcali odbacilo 40 tvrdnji izabranih iz tog djela. Tekst osude iz Alcale i Salamance iz 1565. i 1567. godine navedene su kod E. van Eijl, u: RHE 48 [1953] 733-739 755-763 742-749. Pijo V. je jedan dio tih tvrdnji prikljuio svojoj buli, koju je on u neobjavljenom obliku poslao sveuilitu u Louvain i Baju. Baj ih je 1567. opozvao. Uskoro nakon toga je on inzistirao na reviziji, te je papi poslao obranu svog uenja. Pijo V. je 13. svibnja 1569. u breveu ponovio osudu. Baj je 20. lipnja 1569. opet pod zakletvom odbacio zablude. Budui da rasprave nisu jenjavale, 1 5 7 9 . j e u R i m u poeo postupak protiv Bajovih pristaa. 29. sijenja 1580. (1579. prema kurijalnom raunanju vremena) Grgur XIII. je objavio bulu "Provisionis nostrae" u kojoj je naveo opirne dijelove bule Pija V. "Ex omnibus afflictionibus". Na koncu je, na poticaj apostolskog nuncija Giovannia Bonominija, Ivan Lensaeus, profesor u Louvainu, 1586. godine sastavio Doctrina eius quam certorum articulorum damnatiopostulare visa est, brevis ... explicatio (izd. G.Gerberon, na nie nav, mj., dio 2, 161-181 / Lennerz, u: TD ser.theol. 2 4 , 4 2 - 7 2 ) . On je ponudio za daljnje ispitivanje pozitivne temelje uenja fakulteta u Louvainu. Izd.: E. v a n Eijl, Les censures des Universites d'Alcala et de Salamangue et la cetisure du papePie Vcontre Baius ( 1 5 6 5 - 1 5 6 7 ) , u: R H E 48 ( 1 9 5 3 ) 7 6 7 - 7 7 5 ; usp. neke male ispravke koje je priopio isti izdava u: R H E 50 ( 1 9 5 5 ) 4 9 9 , bilj. 1; to izdanje je jedino kritiko izdanje prema originalnoj buli, koje je sauvano u Mechelnu, Archives del'archeveche, Odjel Documenta pontificia, godina 1567 [G. Gerberon], Michaelis Baii celeberrimi in Lovaniensi Academia theologi opera,... studiA.P. Theologi pseudonim ( K 6 l n = krivi podatak; stvarno: Amsterdam 1696), dio 2: Baiana 4 9 - 5 7 / D u P l A 3/II ( 1 7 2 8 ) 109b-l 14b.

389

Tvrdnje su u originalnoj buli bez brojeva; teolozi su ih podijelili u 76, odn. 79 tvrdnji. Broj od 76 tvrdnji preuzet je dodue od B a j a, od Lensaeusa i Roberta Bellarmina (koji je pobijao Baja); broj od 79 postavki je uobiajeniji, zbog toga ga i mi nudimo u osnovnim brojevima, dok su Bajevi brojevi dodani [ u u g l a t i m z a g r a d a m a ] . N i e navedeni podaci o izvornim mjestima pojedinih tvrdnji temelje se na istraivanju Edouarda van Eijlsa, kojim je on tumaio tekst bule: RHE 48 (1953) 719-776. No ima tvrdnji kojima Eijls nije mogao navesti izvor, jer izvor jo nije bio objavljen u pisanom obliku (tako tvrdnje 65-79), ili jer se radi o slobodno formuliranim zakljucima iz Bajevih premisa (tako tvrdnje 61-64). A' = Bajus, Annotationes in Sorbonae censuram (izd. G. Gerberon, Micaheli Baii... opera [kao gore kod izd. bule], dio 2: Baiana 8-32 / H. Lennerz, Opuscula duo de doctrina Baiana, u: TD ser.theol. 24 [Rim 1938] 4-41 [za tvrdnje 66 67 72 73; usp. i 18 25 27sl 32sl 3 9 ] . B' = De libero hominis arbitrio eiusquepotestate liber 1 (Louvain 1563) (izd. kao i kod drugih Bajevih djela, G. Gerberon, na nav. mj. dio 1), 74-88 [za 39-41; usp. 37 6 6 ] . Ca', Cb' = De iustitia [Ca'] et iustificatione [Cb'] libri 2 (Louvain 1563), 103-146 147-152 [za 42sl; 4 4 ] . D' = De sacrificio liber 1 (Louvain 1563), 153-167 [za 4 5 ] . E' = De operum meritis libri 2 (Louvain 1564/65), 25-44 [za 1-20]. Fa', Fb' = De prima hominis iustitia [Fa'] et virtutibus impiorum [Fb'] libri 2 (Louvain 1564/65), 45-73 [za 21-24 26; 25 27-30]. G' = De charitate (Louvain 1566), 89-102 [za 31-38]. H' =Depeccato originis (Louvain 1566), 1-24 [za 46-58]. J' =De indulgentiis (Louvain 1566), 196-204 [za 59sl]. K' = De orationepro defunctis (Louvain 1566), 205-211 [za 56-58].

Zablude Mihaela Baja o naravi ovjeka i o milosti 1901 1. Ne zovu se s pravom milost 1 niti zasluge anela niti jo neokaljanog prvog ovjeka. 2. Kao to zao in po svojoj naravi zasluuje vjenu smrt, tako i dobar in po svojoj naravi zasluuje vjeni ivot 2 . 3. I dobrim anelima i prvom ovjeku, da su do kraja ivota ustrajali u takvom stanju, nagrada bi bila blaenstvo a ne milost 3 . 4. Neokaljanom ovjeku i anelu vjeni ivot je bio obean s obzirom na budua dobra djela; i dobra djela su po sebi dovoljna da temeljem zakona naravi steknu vjeni ivot 4 .
1 2 3 4

1902

1903

1904

*1901 *1902 *1903 *1904

E' 1 4 . E' II 2, naslov. E' 11 3 4. E' 1 2 .

390

5. U obeanju uinjenom anelu i prvom ovjeku nalazi se uspostava naravne 1995 pravednosti, kojom se za dobra djela, bez obzira na drugo, pravednima obeava vjeni ivot 1 . 6. Naravnim je zakonom ovjeku odreeno, da e prijei u onaj ivot u kojem 1906 nee moi umrijeti, bude li ustrajao u poslunosti 2 . 7. Zasluge prvog neokaljanog ovjeka bili su darovi prvog stvaranja, ali se oni 1907 prema nainu govora svetog Pisma netono zovu milost; iz ega slijedi da se oni moraju nazivati zasluge, a ne milost 3 . 8. Kod otkupljenih po Kristovoj milosti ne moe postojati dobra zasluga koja 1908 nedostojnom nije darovana bez zasluge 4 . 9. Darovi dani neokaljanom ovjeku i anelu, moda se po nekom prihvatlji- 1909 vom razlogu mogu nazivati i milou; ali jer se prema nainu (govora) Pisma pod nazivom milost podrazumijevaju samo oni darovi koji se po Isusu daju onima koji ih nisu zasluili i nedostojnima, zbog toga se ne smiju nazivati milou niti zasluge niti plaa koj a se nj ima daj e 5 . 10. Ponitenje vremenite kazne, koja esto ostaje nakon oprotenja grijeha, kao 1910 i uskrsnue tijela, ne smiju se zapravo pripisati niemu osim Kristovim zaslugama 6 . 11. Da stiemo vjeni ivot, ako u ovom smrtnom ivotu do kraja ivota ivimo 1911 pobono i pravedno, to prema pravednom sudu Bojem ne treba zapravo pripisati Bojoj milosti, nego naravnom ureenju uspostavljenom odmah poslije stvaranja; i kod tog nagraivanja dobrih (djela) ne gleda se na Kristovu zaslugu, nego samo na prvotno ureenje ljudskog roda, u kojem je po naravnom zakonu ustanovljeno, da se po pravednom sudu Bojem daje vjeni ivot za poslunost zapovijedima 7 . 12. Pelagijevo je miljenje: dobro djelo uinjeno mimo milosti posinatva, nije 1912 zasluno za kraljevstvo nebesko 8 . 13. Dobra djela uinjena od djece posinatva, ne postaju zasaluna po tome to 1913 Duh posinatva stanuje u srcima Boje djece, nego samo zbog toga, to su ta djela u skladu sa zakonom, to se njima iskazuje poslunost zakonu .
1 1 3 4 5 6 7

'

*1905 *1906 *1907 *1908 *1909 *1910 *1911 *1912 *1913

E' 1 2 . E ' 1 3 ; usp. 2 9. E' 1 4 . E'I4. E'I4. E'I9. E'I9. E' I I 4 , naslov. E ' I I l ; u s p . 7.

391

1914

14. Dobra djela pravednika ne dobivaju na dan posljednjeg suda veu nagradu, 1 nego li po pravednom sudu Bojem zasluuju primiti . 15. On ui: Razlog za zasluge ne sastoji se u tome to onaj tko dobro radi ima milost i to Duh Sveti stanuje u njemu, nego samo u tome to se pokorava Bojem zakonu; tu misao ponavlja ee, i dokazuje je mnogim razlozima gotovo kroz ita2 vu knjigu . 16. U istoj knjizi ee ponavlja da nije prava poslunost zakonu, ona koja biva bez ljubavi3. 17. On kae: Slau se s Pelagijem oni koji govore da je za zaslugu potrebno da se ovjek po milosti posinjenja uzdigne u boanstveno stanje4. 18. On kae: ini katekumena, kao to su vjera i pokora, uinjeni prije oprotenja grijeha, zasluni su za vjeni ivot; a taj ivot ne postiu katekumeni, osim ako prije toga maknu zapreke prijanjih prijestupa5. 19. ini se da on nagovjetava da djela pravednosti i umjerenosti, koja je uinio Krist, ne dobivaju veu vrijednosti zbog dostojanstva osobe koja ih je uinila 6 . 20. Po svojoj naravi niti jedan grijeh nije laki, nego svaki grijeh zavreuje vjenu kaznu 7 . 21. Podizanje i uzvienje ljudske naravi u zajednitvo Boje naravi bila je nuna za potpunost prvotnog stanja, pa je stoga treba nazivati naravnom a ne nadnaravnom 8 . 22. S Pelagijem misle koji Apostolov tekst Rimljanima, drugo poglavlje: "Ta kad god se pogani, koji nemaju Zakona, po naravi dre Zakona, i nemajui Zakona oni su sami sebi Zakon" [Rim 2,14], shvaaju o poganima koji nemaju milost vjere9. 23. Bezumno je miljenje onih koji kau da je ovjek od poetka bio uzdignut nekim nadnaravnim i nezasluenim darom iznad uvjeta svoje naravi, kako bi vjerom, ufanjem i ljubavlju tovao Boga na nadnaravni nain 1 0 .
* 1 9 1 4 E' I I 9 . *1915 E ' I I l . * 1 9 1 6 E' I I 1 . * 1 9 1 7 E' I I 4 . *1918 E' II 6; usp. A' tvrdnja 11. *1919 E' II 7. *1920 E' II 8. *1921 Fa' 1 4 5 6. *1922 Fa' 6. *1923 Fa' 7.

1915

1916

1917

1918

1919

1920

1921

1922

1923

392

24. Miljenje daje ovjek od poetka bio tako sazdan, daje pored naravnih da- 1924 rova, dareljivou Stvoritelja bio uzdignut i prihvaen za dijete Boje, izmislili su tati i besposleni ljudi, pa je treba odbaciti jer (vodi) u pelagijanizam 1 . 25. Svi ini nevjernika su grijesi, [26.] a kreposti filozofa su mane 2 . 1925

26. [27.] Cjelovitost prvotnog stvaranja nije bilo nezaslueno uzvienje ljudske 1926 naravi, nego njezino naravno stanje; to miljenje ponavlja i dokazuje u mnogim poglavljima . 27. [28.] Bez pomoi Boje milosti slobodna je volja kadra samo grijeiti4. 1927

jeh 5 .

28. [29.] Pelagijeva je zabluda rei da slobodna volja moe izbjei bilo koji gri- 1928

29. [30A.] Nisu "lopovi" i "razbojnici" samo oni koji nijeu daje Krist put i 1929 "vrata" istine i ivota, nego i svi oni koji kau da se "od drugud", a ne samo po njemu, moe "stii" [usp. Iv 10,1] na put pravednosti (to jest do neke pravednosti) 6 . 30. [30B.] ili da se ovjek moe oduprijeti bilo kojoj napasti bez pomoi njego- 1930 ve milosti, tako da u nju ne bude uveden ili da ga ona ne svlada 7 . 31. Savrena i iskrena ljubav koja dolazi iz "ista srca, dobre savjesti i vjere ne- 1931 prijetvorne" [1 Tim 1,5], kako kod katekumena tako i kod pokornika, moe biti bez oprotenja grijeha8. 32. Ona ljubav, koja je punina Zakona, nije uvijek povezana s oprotenjem gri-1932 jeha 9 . 33. Katekumen ivi pravedno, ispravno i sveto, i obdrava Boje zapovijedi i 1933 ispunjava Zakon po ljubavi i prije dobivanja oprotenja grijeha, koje konano prima u kupki krtenja1 .
1 2 3 4 5

'

10

M924 *1925 *1926 *1927 *1928 *1929 *1930 *1931 *1932 *1933

Fa' c. 8. Fb' c. 5 6; A' propos. 7. Fa' c. titulus. Fb' c. 8 tit.; A' propos. 4 pars prior; propos 7. Fb' c. 8; A' propos. 7. Fb' c. 9. Fb' c. 9. G' c. 7. G' 7; usp. A' tvrdnja 10. G' 7; usp. A' tvrdnja 11.

393

1934

34. Isprazno je, nestvarno, i izmiljeno za izrugivanje svetim Knjigama i mnogim svjedoanstvima starih, ono razlikovanje dvostruke ljubavi, to jest naravne kojom se Bog ljubi kao zaetnik naravi, i nezasluene, kojom se Bog ljubi kao onaj koji ini blaenim 1 . 35. Sve togod radi grjenik, ili sluga grijeha, je grijeh2. 36. Neki uitelji iz same filozofije, uzvisujui ljudsku preuzetost a (nanosei) nepravdu Kristovom kriu, brane naravnu ljubav koja nastaje iz naravnih snaga 3 . 37. Misli kao Pelagije onaj koji priznaje neko prirodno dobro, to jest, neto to nastaje iz samih naravnih snaga 4 . 38. Svaka ljubav razumnog stvorenja je ili pokvarena pouda kojom se ljubi svijet, a koju Ivan zabranjuje, ili je ona pohvalna ljubav koja je razlivena u srcu po Duhu Svetom [Rim 5,5] kojom se ljubi Bog 5 . 39. Ono to se ini voljno, pa i ako je prisilno, ipak je slobodno 6 . 40. Grjenik u svim svojim inima slui nadmonoj poudi 7 . 41. U Pismu se pod imenom slobode ne nalazi pojam slobode od prisile, nego samo pojam slobode od grijeha8. 42. Pravednost kojom se po vjeri opravdava neopravedan, formalno se sastoji u poslunosti zapovijedima, a to je pravednost djela, a ne u nekoj milosti ulivenoj u duu, kojom ovjek biva posvojen kao dijete Boje, i po kojoj se obnavlja prema unutarnjem ovjeku, i (po kojoj) postaje sudionik Boje naravi, kako bi tako obnovljen po Duhu Svetom, mogao dobro ivjeti i pokoravati se Bojim zapovijedima 9 . 43. Kod ovj eka pokornika prij e sakramenta odrj eenj a, kao i kod katekumena prije krtenja, postoji pravo opravdanje, odvojeno ipak od oprotenja grijeha10.

1935 1936

1937

1938

1939 1940 1941

1942

1943

1 2 3 4 5 6 7

10

*1934 G' 4. *193S Slijedi iz G' 5; Bellarmin kae da Baj tu tvrdnju nije priznao kao svoju. *1936 G' 5. *1937 Samo prema smislu: G' 5; usp. B' 10. *1938 G' 6. * 1 9 3 9 B ' 7 ; usp. A'tvrdnja 8. *1940 B' 6. Prema Bellarminu, Baj tvrdi da niti ta tvrdnja nije njegova. M 9 4 1 B ' 7. *1942 Ca' 5. *1943 Ca' 7; usp. 6.

394

44. Veinom djela koja ine vjernici, kad se pokoravaju Bojim zapovijedima, 1944 kao to su pokoravanje roditeljima, vraanje dugova, suzdravanje od ubojstva, krae i neudorea, ljudi se dodue opravdavaju, jer su ta djela poslunost zakonu i pra1 va pravednost zakona; ipak njima se ne dobiva porast u milosti . 45. Misna rtva nije rtva zbog drugog razloga osim onog opeg, zbog kojeg (je 1945 rtva) "svako djelo koje se ini kako bi se ovjek u svetom zajednitvu pridruio 2 Bogu" . 46. [46A.] Na bit i na definiciju grijeha ne spada voljnost, i ona nije pitanje defi- 1946 niije, nego je to (pitanje) uzroka i poetka, da li svaki grijeh mora biti voljni3. 47. [46B.] Zbog toga izvorni grijeh ima pravu bit grijeha, bez ikakvog odnosa i 1947 obzira na volju, od koje je imao poetak 4 . 48. [47 A.] Izvorni grijeh je za dijete habitualno voljni, i on habitualno vlada dje- 1948 tetom po tome to ne stvara suprotan in slobodne volje 5 . 49. [47B.] A iz habitualno dominantne volje slijedi, da dijete koje umre bez sak- 1949 ramenta preporoenja, kada stekne uporabu razuma i djelatno mrzi Boga, vrijea Boga, i protivi se Bojem zakonu 6 . 50. [48.] Zle elje na koje razum ne pristaje i koje ovjek trpi protiv (svoje) 1950 volje, zabranjene su zapovijeu: "Ne poeli" [kl 20,17]7. 51. [49.] Pouda ili zakon tijela, i njegove zle elje koje ljudi osjeaju protiv 1951 (svoje) volje, znae pravu neposlunost zakonu 8 . 52. [50.] Svaki zloin je takve naravi, da moe okaljati svog zaetnika i sve po- 1952 tomke na isti nain kako ih je okaljao prvi prijestup9. 53. [51.] Ukoliko slijedi iz snage prijestupa, toliko zasluga zlih ina nasljeuju 1953 od roditelja oni koji se raaju s manjim manama kao i oni koji se (raaju) s veima .
1 2

*1944 *1945 *1946 *1947 *1948 *1949 *1950 *1951 *1952 *1953

3 4 5 6 7

* '

10

Cb' 5. D' 5; usp. 2 i 6. - Citiranje Augustin, De civitate Dei X 6 (B.Dombart - A. Kalb: CpChL 47 [1955] 2 7 8 l s l / C S E L 4 0 , 4 5 4 2 5 s i / P L 41,283). H' 7. H' 7. H ' 7 ; usp. 10. H' 7. H'11. H ' 1 5 ; usp. 11 16. H' 13. H' 6.

395

1954

54. [52.] Odluujua tvrdnja: Bog ovjeku ne zapovneda nita nemogue, krivo se pripisuje Augustinu, jer je ona Pelagijeva 1 . 50. [53.] B o g od poetka ne bi mogao stvoriti takvog ovjeka kakav se sada raa2. 56. [54A.] U grijehu postoji dvoje: in i krivnja; kad nestane ina ne ostaje nita drugo osim krivnje, ili obveza za kaznu 3 . 57. [54B.] Zbog toga se u sakramentu krtenja, ili odrjeenjem sveenika, zapravo samo brie krivnja grijeha, a sveenika sluba osloboa samo od krivnje4. 58. [55.] Grijenik pokornik ne oivljava se slubom sveenika koji odrjeuje, nego samo po Bogu koji ga oivljava i uskrisuje, potiui i nadahnjujui ga na pokoru; sveenikom pak slubom brie se samo krivnja5. 59. [56.] Kada milostinjom i drugim djelima pokore zadovoljavamo Bogu za vremenite kazne, Bogu ne pruamo naknadu za nae grijehe, kao to neki pogreno tvrde (onda bismo naime, barem na neki nain, bili otkupitelji); nego neto inimo u ime ega nam se primjenjuje i dodjeljuje Kristova zadovoljtina 6 . 60. [57.] Po patnjama svetaca, koje nam se dodjeljuju po oprostima, ne otkupljujemo se u pravom smislu za nae prijestupe, nego nam se primjenom ljubavi dodjeljuju njihove patnje, kako bismo postali dostojnima mi, koji smo cijenom Kristove krvi osloboeni dugova za grijehe7.
*1954 H' 12. - Ta se tvrdnja nalazi kod Augustina, De peccatorum meritis et remissione et de baptismo parvulorum II 6, br.7: "Na temelju tog i drugih takvih bezbrojnih svjedoanstava, ne mogu sumnjati u to, da B o g ovjeku nije zapovjedio nita nemogue, i da Bogu nije nemogue da pomogne i da doprinese tome, da se dogodi to je on zapovijedio. I zbog toga ovjek moe, ako to eli, biti bez grijeha uz Boju pomo" (CSEL 60,78i4.i8 / PL 44,155). Neposredno iz toga, c.7, br.8 Augustin dodaje: "Ako se pak pita, da li je ono to sam naveo na drugom mjestu (i stvarno) tako, ja ne vjerujem da je tako". Baj je mislio da je itava prijanja tvrdnja (a ne samo njezin zadnji dio) pogoena tom sumnjom, te daje zbog toga ona bila izraena u Pelagijevom smislu. Ipak postoji kod Augustina jo jedno mjesto, koje je i sam Tridentski sabor (6. sjednica, pogl. 11: usp. * 1536), protumaio u smislu protivnom Baju, naime De natura et gratia 4 3 , br.50: "Bog dakle ne zapovijeda nita nemogue, nego zapovijedajui opominje da se ini ono to se moe, i da se moli za ono to se ne m o e " (CSEL *1955 *1956 *1957 *1958 1959 *1960 60,270 2 0 -22/PL 44,271). FT 5. H' 14; K' 4. H' 16; usp. K' 4. H' 16; usp. K' 4. J' 8. J' 8.

1955

1956

1957

1958

1959

1960

396

61. [58.] Izmiljeno je no glasovito uiteljsko razlikovanje i treba ga odbaciti, 1961 da se zapovijedi boanskog zakona ispunjavaju na dvostruki nain: na jedan nain ukoliko se (radi) samo o supstanciji zapovijeenog djela, i na drugi nain (ukoliko se radi) i o nekom odreenom nainu, to jest po kojem se one koji djela ine moe dovesti do kraljevstva nebeskog (to jest na nain zasluge). 62. [59.] Misli se da treba odbaciti i ono razlikovanje po kojem se djelo naziva 1962 dobrim na dvostruki nain, jer je ispravno i dobro po objektu i po svim okolnostima (to se obiava nazivati moralno dobrim), ili jer je zasluno za kraljevstvo nebesko time to ga po Duhu ljubavi ini ivi Kristov ud. 63. [60.] Slino se na najodvratniji i najtvrdoglaviji nain odbacuje i ono dvo- 1963 struko razlikovanje pravednosti, jedne koja nastaje po Duhu ljubavi koji boravi (u ovjeku), i druge koja dodue nastaje po nadahnuu Duha Svetoga koji potie srce (ovjeka) na pokoru, ali jo ne srce u kojem prebiva i u kojem se razlijeva ljubav, i kojom bi se ispunila pravednost boanskog zakona. 64. [61.] Slino (tvrdi) daje izmiljeno i daje najmanje u skladu s Pismom ono 1964 dvostruko razlikovanje oivljavanja, jedno kojim se oivljava grjenik kada mu se po Bojoj milosti ulijeva pokora te odluka i poetak novog ivota, i drugo kojim se oivljava onaj koji se uistinu opravdava i po kojem postaje iva loza na trsu Kristu. 65. [62.] Samo se na temelju Pelagijeve zablude moe prihvatiti dobra, ili ne 1965 zla, uporaba slobodne volje, te da ini nepravdu Kristovoj milosti onaj tko tako osjea i nauava 1 . 66. [63.] Samo se nasilje protivi naravnoj slobodi ovjeka 2 . 67. [64.] ovjek grijei na nain vrijedan osude i u onome to nuno ini 3 . 1966 1967

68. [65.] isto negativna nevjera je grijeh kod onih kojima Krist nije propo vije- 1968 dan. 69. [66.] Opravdanje neopravdanog formalno se dogaa po poslunosti zakonu 1969 a ne po tajnom sudjelovanju i nadahnuu milosti, koja bi inila da opravdani po njoj ispunjavaju zakon .
*1965 *1966 *1967 *1969 U s p . B ' 1 10 11; Fb' 8. A' tvrdnja 2., drugi dio; usp. B' 4-7. Usp. A' reenica 5. Usp. Fa' 5.

397

1970

70. [67.] ovjek koji je u smrtnom grijehu, ili pod krivnjom vjenog prokletsva, moe imati pravu ljubav; a ljubav, pa i savrena, moe postojati zajedno s krivnjom vjenog prokletstva. 71. [68.] Prijestup se ne oprata bez stvarnog primanja skramenta po kajanju, pa i uz savrenu ljubav, i ako je povezano sa eljom da se primi sakrament, osim u sluaju potrebe ili muenitva. 72. [69.] Potpuno sve patnje pravednika su kazne za njihove grijehe; tako su i Job i muenici trpjeli zbog svojih grijeha ono to su trpjeli . 73. [70.] Nitko nije bez izvornog grijeha osim Krista; tako je blaena Djevica umrla zbog grijeha naslijeenog od Adama; i sve njezine patnje u ovom ivotu, kao i drugih pravednika, bile su kazne radi uinjenog ili zbog izvornog grijeha2. 74. [71.] Pouda je grijeh kod preporoenih i ponovno palih u smrtni grijeh, u kojima on ve vlada, kao to su to i druge zle sklonosti 3 . 75. [72.] U stanju iskvarenog ovjeka zli porivi poude zabranjeni su zapovijeu "Ne poeli" [hl 20,17]; zbog toga ovjek, pristao ili ne pristao na njih, kri zapovijed: "Ne poeli", premda mu se taj prijestup ne uraunava u grijeh . 76. [73.] Dok u onome koji ljubi postoji neto od poude, on ne ispunjava zapovijed: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim" [Pm 6,5; Mt 22,37]s. 77. [74.] Velike zadovoljtine pravednika ne mogu dostojno zadovoljiti za vremenite kazne koje ostaju nakon oprotenja krivnje6. 78. [75.] Besmrtnost prvog ovjeka nije bio dar milosti, nego naravno stanje. 79. [76.] Krivo je miljenje uitelja da je Bog mogao prvog ovjeka stvoriti i uspostaviti ga bez naravne pravednosti. [O c j e n a :] Te pak tvrdnje koje su pred nama paljivo ispitane, premda bi se neke na neki nain mogle prihvatiti uzevi ih strogo i u pravom smislu rijei kako su
1 2 3 4 5 6

1971

1972

1973

1974

1975

1976

1977

1978 1979

1980

*1972 *1973 *1974 *1975 *1976 *1977

A' tvrdnja 16. A' tvrdnja 16. Usp. H' 17; Baiana 122. Usp. H' 2 12. Usp. Baiana 122 146. Usp. J' 8; Baiana 123

398

eljeli oni koji su to tvrdili autoritetom ove bule osuujemo, zabranjujemo i odbacujemo kao krivo vjerne, krive, sumnjive, lakomislene, sablanjive i kao one koje vrijeaju pobone ui, kao i sve to je o njima izreeno rijeju ili napisano. 1981-1982: Konstitucija "/ eampro nostro", 28. sijenja 1571.
Pod zamjenskim poslovima podrazumijevaju se poslovi zamjene dunikih mjenica, koji donosi dobit. Pod tako zvanim suhim ili izmiljenim, tj. nepokrivenim zamjenama, misli se na uzimanje kamata. Izd.: Klement VIII, Decretales, quaevulgonuncupanturLiberSeptimusDecretalium Clementis F7//[djelo zavreno 1598. koje nikada nije postalo pravovaljano], izd. F. Sentis (Freiburg/Brsg. 1870) 170sl (= lib. V, Tit. 13) / BullTau 7,884b / BullCocq 4/III, 145b.

Zamjenski poslovi Najprije dakle osuujemo sve one zamjene, koje se zovu izmilj ene [suhe], 1981 koje su tako izmiljene da se ugovaratelji pretvaraju kao da na sajmovima ili na drugim mjestima sklapaju zamjenske poslove; oni koji primaju novac, izdaju dodue na tim mjestima svoja zamjenska pisma, ali ih ne uruuju, ili ih tako uruuju da se ona nakon isteka (odreenog) vremena kroz koje su vrijedila, vraaju bez naknade; ili se pak takva zamjenska pisma i ne izdaju, a novac se konano trai s kamatama tamo gdje je ugovor bio sklopljen; naime izmeu davatelja i primatelja je od poetka tako ugovoreno, ili je sigurno bila takva namjera, i nema nikoga tko bi na sajmovima ili na spomenutim mjestima isplaivao nakon stoje primio takva pisma.
*1980 Izvorna bula niti interpunkcijama, niti na drugi nain, ne govori, da li rijei "uzevi strogo - tvrdili", koje smo mi gore zbog preglednosti u kontekstu istaknuli, treba povezati s ranijim rijeima "premda - bi se mogle prihvatiti" [= 1. tumaenje], ili pak sa sljedeim rijeima "autoritetom - napisano" [= 2. tumaenje]; drugim rijeima: da li z a r e z treba staviti nakon rijei "tvrdili" [= 1. tumaenje], ili nakon rijei "mogle bi se prihvatiti" [= 2. tumaenje]. Budui da o tom pitanju ovisi u kojem je smislu Baj bio osuen, dolo je do spora o tako zvanom C o m m a P i a n u m . Ako se radi o 1. tumaenju onda su tvrdnje osuene kako su navedene odn. u sebi. To tumaenje brane Bajevi sljedbenici; ako je pak ispravno 2. tumaenje, onda su one osuene u smislu pisca, kako je to npr. izriito utvreno kod tvrdnji Jansena (usp. *2012 2020); takvo tumaenje, razumije se, zastupaju Bajevi protivnici, meu kojima se istie Juan Martinez de Ripalda, koji je napisao veliko djelo protiv Baja: Adversus articulos olim a Pio V et Gregorio XII et novissime ab Urbano VIII P.P. damnatos libri 2; Ad disputationes de ente supernaturali Appendbc et tomus III (Koln 1648); na nav. mj. str. 7sl (sect. II, br. 11) tvrdi Ripalda, daje kardinal Lugo u jednom pismu onog kardinala koji je po nalogu Pija V. sastavio bulu, naao interpunkciju koja se slae s 2. tumaenjem. Najkasnije pak od vremena Jansena, koji je ponovio Bajove zablude, 2. tumaenje je postalo openito; ipak ima dobrih razloga za to da je izvorno bilo namjeravano 1. tumaenje; usp. E. van Eijl, u: RHE 50 (1955) 499-542. usporeuje se i osuda koju je o tvrdnjama Eckharta izrekao Ivan XXII (*979): "premda s mnogim tumaenjima

399

Tom je zlu slino ono da se za novac, ili za polog, ili za neto drugo, izdaju mjenice, kako bi se poslije uz dobitak vratile na istom ili na drugom mjestu. 1982 Ali dolo je do nas, da i kod onih mjenica koje se nazivaju s t v a r n e , mjenjai odgaaju dogovoreni rok (plaanja), na temelju izriitog, ili utke prihvaenog, dogovora ili pak samo zbog obeane dobiti. Sve to mi proglaavamo lihvarstvom i najstroe odreujemo da se to ne smije dogaati.

1983: Konstitucija "Romani Pontificis", 2. kolovoza 1571.

Izd: CollPF 2 l,493sl,bilj. 1 uzbr. 848

Povlastica 1983

vjere

Budui daje ... Indijancima koji ostaju u svojoj nevjeri dozvoljeno imati vie ena, koje mogu otpustiti i zbog najlakeg razloga, to se dogaalo da im je bilo dozvoljeno ostati s onom enom koja je krtena zajedno s muem; ali jer se esto dogaa da to nije prva ena, zbog toga su i slubenici [sakramenta], kao i biskupi, mueni najteim dvojbama, mislei da to nije prava enidba; ali jer je vrlo teko odvojiti mueve od ena s kojima su zajedno primili krtenje, najvie pak jer bi bilo vrlo teko nai prvu enu: stoga Mi odluivi s oinskim osjeajem dobrostivo izai ususret spomenutim Indijcima i hotei same biskupe i slubenike osloboditi takvih dvojbi, na vlastiti poticaj i temeljem Naega znanja i punine apostolske ovlasti, ovim pismom apostolskom vlau izjavljujemo, da krteni Indijci, ili koji e ubudue biti krteni, kao to je gore spomenuto, mogu ostati kao sa zakonitom enom s onom koja je s njima krtena ili e biti krtena, nakon to su otpustili ostale i daje takva enidba meu njima kao zakonita.

G R G U R XIII.: 13. svibnja 1572. - 10. travnja 1585.

1985-1987: Dekret za Grko-rusku crkvu, god. 1575.

Nastao je povodom pregovora o sjedinjenju s Grko-ruskom crkvom. Izd: BullTau 8,133a-134a/ BullCocq 4/III, 31 lab.

Saetak vjerovanja propisan za Grke 1985 Ja N. vrstom vj erom vj eruj em i ispovij edam sve i poj edino to se nalazi u obrascu vjerovanja kojim se slui sveta Rimska Crkva, naime: Vjerujem u jednoga Boga... [kao u Carigradskom obrascu vjerovanja, *150]. 400

Takoer vjerujem, prihvaam i ispovijedam sve ono stoje sveti opi Firentinski 1986 sabor definirao i izjavio o sjedinjenju zapadne i istone Crkve, naime daje D u h S v e t i o d O c a i S i n a vjeno; i da ima svoju bit i svoj samostojni bitak zajedno od Oca i Sina, i da vjeno izlazi iz obojice kao iz jednog poela, i jednim nadisanjem; budui da ono to sveti uitelji i oci kau da Duh Sveti izlazi od Oca po Sinu, mislena ovaj smisao, i time oznaavaju: S i n je p r e m a G r c i m a uzrok, a p r e m a L a t i n i m a pak poelo samostojnosti Duha Svetoga kao i Otac. Budui pak daje sve stoje Oevo sam Otac dao svom jedinoroenom Sinu raajui ga, osim da bude Otac, onda i to da Duh Sveti proizlazi iz Sina, sam Sin ima od vijeka od Oca, od kojeg je takoer od vijeka roen. I daje tumaenje onih rijei "Filioque" opravdano i razumno bilo dodano ispovijesti vjere radi istine koju je trebalo razjasniti, a i zbog tada postojee potrebe. [Slijedi tekst iz dekreta o sjedinjenju za Grke *1303 1307 firentinskog sabora]

Osim toga ispovijedam i prihvaam sve ono to je sveta Rimska i apostolska 1987 Crkva predloila i propisala da treba ispovijedati i prihvatiti iz dekreta svetog Tridentskog ekumenskog opeg sabora, i iznad onoga to je sadrano u spomenutim obrascima vjerovanja, kao to slijedi. Apostolske ... [i sve ostalo kao u tridentskoj ispovijesti vjere *1863-1870].

1988: Konstitucija "Populis ac nationibus", 25. sijenja 1585.

Izd.: CollPF 2 1,256, bilj. 1 uz br. 400.

Pavlovska

povlastica

Korisno je narodima i nacijama koji su se nedavno iz zablude poganstva obratili 1988 na katoliku vjeru, dozvoliti slobodu za sklapanje enidbi, kako ljudi koji su vrlo malo naviknuti na odravanje suzdrljivosti, ne bi zbog toga manje rado ustrajali u vjeri, i kako se drugi zbog njihovog primjera ne bi prestraili primanja vjere. Budui da se dakle esto dogaa da mnogi, obaju spolova, posebno pak nevjernici mukog roda, poslije sklapanja enidbe po poganskom obredu,... bivaju zarobljeni od neprijatelja i odvedeni izvan granice domovine u najudaljenije krajeve, tako da i sami zarobljenici, kao i oni koji ostaju u domovini, ako se poslije obrate na vjeru, ne mogu pitati kao to bi to trebalo, suprunike-nevjernike, koji su udaljeni od njih tako velikom udaljenou mjesta, da li hoe s njima ivjeti bez uvrede Stvoritelja, ili jer u meuvremenu niti glasnici nemaju pristup u neprijateljske i divlje pokrajine, ili jer uope ne znaju u koje su krajeve bili odvedeni, ili jer duljina puta stvara velike potekoe: stoga Mi, vodei rauna o takvim enidbama sklopljenima meu nevjernicima, smatramo dodue da su one prave, ali ne toliko valjane da se ne bi mo401

gle razrijeiti, ako potreba to trai,... mjesnim biskupima i upnicima ... podjeljujemo ovlast o d o b r a v a nj a [n a zahtjev] svim kranskim vjernicima obaju spolova, stanovnicima spomenutih krajeva koji su se ozbiljno obratili na vjeru, a koji su prije primljenog krtenja sklopili enidbu, da svatko od njih, premda je suprunik-nevjernik jo iv, i da se ne trai njegov pristanak, ili ne ekajui odgovor, moe sklopiti enidbu sa svakim vjernikom, pa i drugog obreda, te to sveano uiniti pred licem Crkve, a poslije to dovriti tjelesnim odnosom, i tako slobodno ostati dok budu ivi; ukoliko se to utvrdi openito i u izvan-sudskom postupku, kao stoje reeno, da odsutni suprunik nije mogao biti zakonito upitan, ali ako upitan nije mogao izraziti svoju volju u roku odreenom u tom upitu; pa i ako bi se i obratili na vjeru za vrijeme dok traje drugi brak, oni ga nikako ne moraju razvri, nego odreujemo da je ta enidba valjana i vrsta i da e biti zakonita djeca proistekla iz nje.

SIKSTO V.: 24. travnja 1585. - 27. kolovoza 1590 U R B A N VII.: 15. - 27. rujna 1590. GRGUR XIV.: 5. prosinca 1590. - 17. listopada 1591. INOCENT IX.: 29. listopada - 30. prosinca 1591.

K L E M E N T VIIL: 30. sijenja 1592. - 3. oujka 1605.

1989: Dekret svim redovnikim poglavarima, 26. svibnja 1593.

Izd.:Viva 3,174b.

uvanje ispovijedne tajne 1989 (pogl. 4) Neka se poglavari, kako oni koji sada upravljaju, tako i ispovjednici koji e kasnije biti unaprijeeni u poglavare, najbriljivije uvaju, kako se za vanjsko upravljanje ne bi sluili saznanjima o grijesima drugih koja imaju iz ispovijedi. I odreujemo da to obdravaju svi redovniki poglavari, tkogod oni bili.

1990-1992: Instrukcija "Presbyteri Graeci", 30. kolovoza 1595.

U toj instrukciji o italo-grkom obredu, sveenicima je zabranjeno podjeljivanje potvrde odmah nakon krtenja. Benedikt XIV. u konstituciji "Etsipastoralis" (*2522) nije priznao takvu potvrdu podijeljenu odmah nakon krtenja. On je to u svom djelu De synodo dioecesana V I I 8 , br.7, opravdao na

402

sljedei nain: "to god se uostalom mislilo o tom tekom i sloenom sporu, za sve je sigurno daje n e v a l j a l a p o t v r d a koju b i podijelio o b i n i latinski s v e e n i k samo n a temelju biskupske ovlasti, j e r j e S v e t a s t o l i c a t o p r a v o z a d r a l a z a s e b e " ) . K l e m e n t X I V . j e p a k t a k vu dozvolu podijelio sveenicima, ako oni upotrebljavaju krizmu koju je posvetio biskup (usp. 2588). Izd.: BullTau 10,21 lb-212a/BullLux 3,52ab.

Ovlast posveivanja krizme

i potvrivanja

Grki sveenici neka krtenike ne pomazuju krizmom na elu, i zbog toga oni 1990 trebaju u Redu krtenja kod svog Euhologija izostaviti rijei koje slijede nakon onih ... "I poslije molitve" itd., gdje se nalazi forma tog oznaavanja ... 1. Neka latinski biskupi potvruju djecu, ili druge koje su grki sveenici 1991 krstili i oznaili krizmom na elu, ali se ini sigurnijim da to ine sa suzdranou i pod uvjetom, naime: N. ako si potvren, ja te ne potvrujem; ali ako nisi potvren, ja te oznaavam znakom kria i potvrujem krizmom spasenja u ime Oca i Sina i Duha Svetoga; posebno pak, ako se s vjerojatnou moe misliti da su ih krstili grki biskupi. 3.... Grke sveenike ne treba prisilj avati da od latinskih mj esnih biskupa uzi- 1992 maju druga sveta ulja osim krizme, budui da oni ta ulja spremaju ili blagoslivaju, po starom obredu, kod samog podjeljivanja ulja i sakramenata. Krizmu su pak prisiljeni primiti, koju i po njihovom obredu moe blagosloviti samo biskup.

1994: Dekret Sv. oficija, 20. lipnja 1602.

Prije tridentskog sabora bilo je proireno shvaanje daje valjano sakramentalno odrjeenje nakon u pisanom obliku, ili na drugi nain, prenesne ispovijedi grijeha odsutnom sveeniku. Robert Bellarmino poziva se na neke zastupnike: usp. X.-M. Bachelet, Auctarium Bellarminianum (Pari 1913) 113. Kasnije se ta tvrdnja osporavala, prije svega pozivajui se na Tomu, Summa theologiae III. "Ratio studiorum" Drube Isusove zadrao je do 1586. godine u toj toki slobodu uenja: "Nae se ne mora prisiljavati uiti.. da nije valjan sakrament pokore podijeljen odsutnome preko glasnika ili preko pisma ili preko" Monumenta Germaniaepaedagogica 5: Ratio studiorumizd. G.M.Pachtler, sv.II [Berlin 1887] 205 210). Izd.: DuPlA 3/II, 171 b / F.Sentis, Clementis VIII. Decretales [v. * 1 9 8 1 ] 184 (= 1. V, tit. 18) / BullTau 10,855b.

Ispovijed i odrjeenje odsutnoga ... Ovu tvrdnju, naime "dozvoljeno je da se odsutnom ispovjedniku preko pisma 1994 ili preko glasnika sakramentalno ispovijede grijesi, i da se od njega odsutnoga dobije odrjeenje", sveti je gospodin osudio i zabranio kao krivu, lakomislenu i sablanjivu, te je zapovjedio da se ta tvrdnja ponovno ne nauava u javnim ili 403

privatnim predavanjima, propovijedima i skupovima, te da se nikada ni u kom sluaju ne brani, ne tiska, niti na bilo koji nain izvodi kao vjerojatna.

1995: Dekret Svetog oficija, 7. lipnja 1603.

Usp. * 1994. Francisco Suarez je elio spasiti valjanost ispovijedi "na udaljenost", tako daje v e z n i k "et" izmeu dijela reenice o ispovijedi i onog o odrjeenju, u dekretu Klementa VIII. navedenog u * 1994, shvaao " n e r a s t a v n o n e g o s a s t a v n o " (De sacramento paenitentiae, disp. XXI, sect.4, br. 10, izd. C.Berton, sv. 22 [Pari 1877] 465; usp i disp. XIX, sect.3, br. 10, u izd. Bertona, na nav. mj. 418sl). (Prema tome) osueno bi bilo samo ono podjeljivanje skaramenta kod kojeg bi u odsutnosti bila i ispovijed grijeha i odrjeenje. Suarez se posebno poziva na onaj sluaj koji Leon Veliki obrauje u svom pismu biskupu Teodoru Freju (*310). Sv. Oiicij je odbacio taj dokaz. Odluka je potvrena 24. sijenja 1 6 2 2 , povodom upita koji je veliki inkvizitor Portugala uputio Sv. Oficiju u prilog saurezijanskog razlikovanja (AnIP, 6. niz = sv. 3/U [Rim 1863] 2186). Izd.: R. de Scorraille, Frangois Suarez de la Compagnie de Jesus 2 (Pari 1913) 111 (iz u Rimu izd. sauvani Suarezovi rukopisi, Bibliotheca Angelica, rukopis 862, fol. 433); na nav. mj. 110-114 i drugi dekreti o istoj stvari. Usp. i Defensio od Suareza: I.v. Dollinger - F.H. Reusch, Geschichte der Moralstreitigkeiten ... 2 (Nrdlingen 1889)266-274.

Ispovijed i odrjeenje nenazonog 1995 Pitanje: Da li uenje oca Suareza, sadrano u IV. svesku njegovih Commentariorum in 3am Partem D. Thomae disp.21, sect.4, gdje se, poslije objavljivanja dekreta svetog naeg gospodina (pape) o materiji sakramentalne ispovijedi, u mjesecu lipnju prole godine, raspravlja o istoj materiji i u istom smislu kao u spomenutom dekretu, i da li je ono u otvorenoj suprotnosti s odlukama spomenutog dekreta? Odgovor: Budui da rijei navedenog dekreta svojim oblikom jasno pokazuju daje sveti (otac) osudio ne samo miljenje kojim se tvrdi, daje dozvoljeno od odsutnog sveenika dobiti odrjeenje, nego takoer da se odsutnom sveeniku smiju sakramentalno ispovjediti grijesi, i da se rije "dozvoljeno je" iz dodanoga jasno odnosi na znaenje da to nije nedozvoljeno, daje protiv ustanove i protiv biti sakramenta (to prisiljen istinom priznaje i sam Suarez), i daje ista izmiljotina, koja nema vjerodostojni temelj u rijeima samog dekreta, rei da se tamo osuuje samo itava ona pretpostavka zajedno, to jest kao jedno, i da bi tu osuenu pretpostavku trebalo shvatiti sa sastavnim, a ne s rastavnim veznikom; iz naina govora naime slijedi da su oba dijela podlona ocjeni i osudi, a ne samo jedan ili drugi dio, i daje uzaludno dokazivati pod izlikom onog sluaja, da se ve umiruem odrjeenje daje samo na izraene znakove pokore koji su upueni nadolazeem sveeniku, a na temelju ispovijedi uinjene odsutnom sveeniku, jer se tu radi o sasvim razliitoj potekoi: 404

zbog toga su spomenuta gospoda procijenila da se navedeno uenje o. Suareza otvoreno protivi odredbi svetog (oca).

LEON XI.: 1.-27. travnja 1605.

PAVAO V.: 16. svibnja 1605. - 28. sijenja 1621. 1997: Formula za zavretak rasprava o milosnoj pomoi, generalnim poglavarima Reda propovjednika i Drube Isusove, 5. rujna 1607.
Tako zvani spor o milosti ini u 16./17. stoljeu najvanije unutar-katoliko sueljavanje oko milosti. Teolozi Reda propovjednika shvaaju milost ne samo kao uvjet, nego i kao uzrok ljudskog pristajanja, u smislu fizikog predodreenja ("praedeterminatio phvsica"). Teolozi pak Drube Isusove openito su uili, daje milost ljudima uvijek ponuena u jednakoj mjeri, kod ega B o g pomou "scientia media" (srednjeg znanja) znade za slobodnu odluku ljudi. U tome je vanu ulogu igralo djelo Luisa de Molline SJ Liberi arbitrii cum gratiae donis, divinapraescientia, providentia, praedestinatione et reprobatione concordia (kritiko izd. J.Rabeneck [Ona-Madrid 1953]). Djelo je izdano najprije 1588. u Lisabonu, a zatim 1595. u Antwerpenu. Njegovi su ga protivnici najotrije napadali. Klement VIII. je u studenom 1597. ustanovio istrano povjerenstvo, koje je gotovo osudilo Concordiu; ipak ona nije bila osuena. Pavao V. je najprije dozvolio da se raspravlja o fizikom predodreenju, ali zadrao kontakte i s molinistima. (npr. s Franjom Salekim). On je konano zabranio raspravu nakon vie od 120 odranih kongregacija i sjednica izmeu 1598.-1607. Zapovjedio je da se uti o tamo postignutim rezultatima. Generalnim poglavarima Reda propovjednika i Drube Isusove je naloio da u redovima objave nie navedenu formulu. Papa je u jednom dekretu Sv. Oficija od 1. prosinca 1611. zabranio, da se bez prethodne provjere Sv. Inkvizicije, tiskaju rasprave o milosnoj pomoi, pa i u obliku komentara sv. Tome. Taj je dekret potvrdio Urban VIII. (Dekreti Sv. Oficija od 2 2 . svibnja 1625. i 1. kolovoza 1641.) uz prijetnju oduzimanja dozvole za nauavanje i propovijedanje, kao i pod prijetnjom izopenja pridranog papi. - Usp. i *1997a. Izd: Theodorus Eleutherus (pseudonim, = L. Meyer SJ), Historia controversiarum de divinae gratiae atuiliis (Antvrerpen 1705) 7 2 4 a / A. Le Blanc (pseudonim, = Jacques-Hyacinthe Serry OP), Historia Congregationum de auxiliis divinae gratiae liberique arbitrii Concordia initia etprogressus (Freiburg 1881) 292sl.

Sloboda uenja u pitanjima milosne pomoi U predmetu o (milosnoj) pomoi Veliki sveenik je, kako onima koji rasprav- 1997 ljaju, tako i savjetnicima, dao mogunost da se vrate u domovinu ili u svoje kue, te je dodano da e Njegova Svetost u zgodno vrijeme izdati izjavu i odluku koja se oekivala. Uistinu je pak isti Sveti gospodin vrlo ozbiljno zabranio, da kod raspravljanja o tom pitanju nitko ne smije osuivati sebi protivnu stranu niti je obiljeavati nekom kaznom.... to vie, on takoer eli da se meusobno suzdravaju od tekih rijei koje oznaavaju ogorenost due. 405

1997a: Nagovor izaslanicima kralja Filipa III. panjolskog, 26. srpnja 1611.
Zajedno s izvjeem o zavrenoj kongregaciji koja se bavila sporom o milosti, pronaen je i rukopis nagovora Pavla V. upuen izaslanicima kralja Filipa III. panjolskog, koji se bavi slobodom uenja u pitanju milosne slobode. N i e je naveden latinski tekst pomijean sa staro-talijanskim nainom pisanja. Izd.: G. Schneemann SJ, uz *1997, na nav. mj. 295 si.

Sloboda uenja u pitanjima milosne pomoi 1997a ... da se je na tome inzistiralo zbog tri razloga:

Prvo, kako bi se jasno naglasilo, da vrijeme kao veliki sudac i prosuiva stvari nauava i pokazuje istinu stvari. Drugo, jer se jedna i druga strana u biti slau s katolikom istinom, tj. da Bog s uinkovitou svoje milosti ini da mi djelujemo, da nas od onih koji nee ini onima koji hoe, te preusmjeruje i mijenja volju ljudi, o tome se radi u tom predmetu, a razlikuju se samo u nainu; dominikanci naime kau da (milost) fiziki predodreuje nau volju, to jest stvarno i uinkovito, a isusovci dre da on to ini primjereno i moralno; miljenja jednih i drugih se mogu braniti. Tree, jer je u ovim vremenima, u kojima ima toliko krivovjerja, jako prikladno sauvati i zadrati ugled i vjerodostojonost ove religije, jer moe nastati velika teta ako se oduzme vjerodostojnost jednog (od tih miljenja). Kad se naime kae da bi bilo dobro znati koje miljenje treba drati u toj stvari, odgovara se da treba drati i slijediti uenje Tridentskog sabora, koji na VI. sjednici o opravdanju tumai i objanjava u emu se sastoji krivovjerje pelagijanaca i semipelagij anaca, a u emu Kalvinovo, i nauava katoliki nauk, kako j e potrebno da slobodna volja bude pokrenuta, potaknuta i pomognuta od Boje milosti, ali da ona moe slobodno pristati ili nepristati, te da u to pitanje ne ulazi nain na koji milost djeluje, koje je sabor zapoeo (raspravljati), ali gaje napustio kao beskorisno i nepotrebno, slijedei u tome Celestina prvog, koji je kazao, nakon to je definirao neka pitanja ili tvrdnje o tom predmetu, kako se neke druge tee i subtilnije [postavke] nije usuivao osuditi, tako ih nije elio niti podrati [usp *249],

GRGUR XV.: 9. veljae 1621. - 8 srpnja 1623. U R B A N VUI.: 6. kolovoza 1623. - 29. srpnja 1644.

1998: Dekret Svetog oficija, 23. srpnja 1639.

Izd.: AnE 2 (1894) 408, br. 120. - Usp. *2552sl.

406

Krtenje djece protiv volje roditelja O krtenju podijeljenom Alegreti, hebrejskoj djevojici, staroj oko tri godine... 1998 protiv volje roditelja... [kardinali] smatraju daje djevojica uistinu krtena; ujedinile su se naime materija, forma i nakana, a krtenje je potvreno jednim svjedokom; i premda hebrejska djeca ne smiju biti krtena protiv volje roditelja, ali ako su krtena, krtenje je valjano a utiskuje se i peat; krtenu djevojicu treba odgajati kod krana; enu koja ju je krstila treba opomenuti da vie (ne ini) slino; narodu pak treba obznaniti da nije dozvoljeno krstiti djecu Hebreja protiv volje roditelja, jer premda je cilj dobar, sredstvo ipak nije dozvoljeno, posebno pak jer je (jo) vaea bula Julija III. koja namee kaznu od 1000 dukata i suspenziju onima koji bi krstili djecu Hebreja protiv volje roditelja.

I N O C E N T X.: 15 rujna 1644. - 7. sijenja 1655.

1999: Dekret Svetog oficija, 24. sijenja 1647.

Tim dekretom odbacuje se jedna zabluda janzenista Martina de Barcosa, koju je on zastupao u predgovoru knjige svog prijatelja Antoina Arnaulda De la frequente communion (francusko izdanje 1644., latinsko izdanje 1647.). Martin de Barcos je napisao dva isto tako osuena djela kojima je on branio svoje shvaanje: Traite de l 'autorite de Saint Pierre et S. Paul qui reside dans lepape, successeur de ces deux apotres (Pari 1645); La grandeur de l'Eglise Romaine etablie sur l'autorite de S. Pierre et Paul (1646). 7zd.:DuPlA 3/II,248ab.

Zabluda o dvostrukoj glavi Crkve Sveti gospodin ... ove tvrdnje: 1999 "Sv. Petar i sv. Pavao su dva prvaka Crkve, koji ine jedan jedini", ili: "Postoje dva vrhovna voe meusobno povezani najveim jedinstvom", ili: "Postoje blizanaki vrhovi sveope Crkve, koji se na najboanskiji nain spajaju ujedan", ili: "Postoje dva vrhovna pastira i predstojnika Crkve koji ine jednu glavu", tako protumaene da se postavlja potpuna jednakost izmeu sv. Petra i sv. Pavla, bez podreivanja i podlaganja sv. Pavla sv. Petru u vrhovnoj vlasti i u upravi sveope Crkve, smatrao je i procijenio (ih) je kao krivovjernike.

2001-2007: Konstitucija "Cum occasione", svim vjernicima, 3 1 . svibnja 1653.

Zablude spomenute u buli uzete su iz glavnog djela Kornelija Jansena (biskupa Ypra) Augustinus, seu doctrina sancti Augustini de humanae naturae sanitate, aegritudine, medicina adversus Pe-

407

lagianos et Massilienses, na kojem je on radio 22 godine i koje je izalo 1640. u Louvainu, dvije godine nakon njegove smrti. Djelo je zabranio Urban VIII. u buli "In eminenti ecclesiae" (potpisanoj 6. oujka 1 6 4 2 , objavljenoj 19. lipnja 1643.), u prvom redu jer je to djelo bilo izdano protivno dekretima Pavla V. i Urbana VIII. (usp. * 1997). K tome se pridodaje, tako bula, "to se u istoj knjizi nalaze mnoge tvrdnje koje su nai predasnici ve... zabranili, i koje se (u knjizi) brane usprkos spomenutim osudama i zabranama, na veliku sablazan katolika, uz prezir autoriteta reene Stolice" (DuPlA 3/II, 245b). Janzenisti su tvrdili daje bula nedoputena (usp. *2331). Tijekom sljedeih sporova Jansenovu knjigu je ispitivalo Rimsko sudite (travanj 1651. do svibnja 1653.). Izvjee Sv. Oficija je izdao A. Schill, u: Katholik 63/11 [1883,11] 287-299 472-494. Osueno je pet tvrdnji koje su bile izdvojene v e uParizu. Te tvrdnje - osim prve - nisu doslovce uzete iz Augustinusu, nego su izvedene iz njegovih postavki. Konstitucije protiv janzenista: usp. 2010-2012 2 0 2 0 2 3 9 0 2400-2502. Izd: BullTau 15,720a-721a/ BullCocq 6/III, 248b-249a/ DuPlA 3/H, 261b-262a.

Zablude Kornelija Jansena o milosti 1. Neke Boje zapovijedi su nemogue pravednim ljudima, koji (ih) hoe i po- 2001 kuavaju, (obdravati); nedostaje im naime milost koja bi uinila da im one budu mogue [usp. *1954]1. 2. Unutarnjoj se milosti nikada ne suprotstavlja u stanju pale naravi2. 2002

3. Za zaslugu i za nezaslugu u stanju pale naravi kod ovj eka se ne trai sloboda 2003 od nunosti, nego je dovoljna sloboda od prisile 3 . 4. Semipelagijanci su za pojedine ine, pa i za poetak vjere, doputali nunost 2004 unutarnje milosti koja predusree; i u tome su bili krivovjernici jer su htjeli da milost bude takva da joj se ljudska volja mogne suprotstaviti ili joj se pokoravati4. 5. Semipelagijanstvo je govoriti daje Krist umro ba za sve ljude ili daje prolio 2005 krv5. [Ocjena:] Tvrdnja 1.: izjavljujemo daje ona lakomislena, bezbona, bogo- 2006 hulna, osuena anatemom i kao takvu ju osuujemo. - 2: krivovjerna... - 3: krivovjerna... - 4. lana i krivovjerna... - 5: lana, lakomislena, sablanjiva, a shvaena na nain, daje Krist naime umro za spas predodreenih, ona je bezbona, bogohulna, uvredljiva, ona ponitava Boje milosre i krivovjerna je ...

*2001 *2002 *2003 *2004 *2005

Comelius Jansen, Augustinus, sv. 3: De gratia Christi III 13. Usp. na nav. mj. I I 4 24 25. Usp. sv.2: De statu naturae lapsae IV 24; sv.3: De gratia Christi VI 2 4 ; VIII 19. Usp. sv. 1: De haeresi Pelagiana VIII 6; sv.3: De gratia Christi II 15. Usp. sv.3: De gratia Christi III 2 1 ; usp. i 20.

408

Tom izjavom i definicijom donesenom o pet spomenutih tvrdnji, ipak ne elimo ni na koji nain odobriti druga miljenja koja se nalaze u spomenutoj knjizi Kornelija Jansena.

2008: Dekret Svetog oficija, 23. travanj 1654.

Neki protivnici molinista, kao Jacques-Hyacinthe Serry OP {Historia Congregationum de auxiliis divinae gratiae, Louvain [1700], Dodatak 159-165; Antwerpen [1709], Dodatak 155-160, su objavili daje Pavao V. pripremao bulu ("Gregis dominicf) protiv uenja Moline, ali je ipak nije objavio. Radi se naime zapravo o nacrtu nadbiskupa Armagha (Irska), Petra Lombardskog od Waterforda. Izd: Th. Eleutherus, na *1997 nav. mj. 707a / J.-H. Serry, na *1997 nav. mj. Louvain (1700) XLIII; Antvverpen (1709) XXXIV.

Sloboda uenja u pitanjima milosne pomoi ... Budui da u Rimu, a i drugdje, krue neke tvrdnje, spisi, rukopisi a moda i ti- 2008 skana (djela) o pitanju pomoi Boje milosti, o emu su se odravale kongregacije pred sretne uspomene Klementom VIII. i Pavlom V., te kako pod imenom (predsjedanjem) Franje Pegne, neko dekana Rimskog sudita, tako i pod bratom Tomom de Lemos OP, te drugih prelata i teologa, koji su, kao to se tvrdi, sudjelovali na spomenutim kongregacijama, pa i neki rukopis, ili primjerak spomenute konstitucije istog Pavla V. o definiranju spomenutog pitanja o (milosnoj) pomoi, kao i osuda postavke ili postavki Ljudevita Moline SJ; ista Svetost tim svojim sadanjim dekretom izjavljuje i odluuje, da ne treba dati ba nikakvo povjerenje spomenutim tvrdnjama, spisima kako za miljenje brae Reda sv. Dominika, tako i Ljudevita Moline i drugih redovnika Drube Isusove, kao niti rukopisu ili primjerku spomenute konstitucije Pavla V.; i od nijedne strane, niti od bilo kog drugog, se ne smiju niti moraju obvezivati; nego u spomenutom se pitanju treba drati dekreta njegovih predasnika Pavla V. i Urbana VIII. [usp. *1997].

A L E K S A N D A R VII.: 7. TRAVNJA 1655. - 22. SVIBNJA 1667.

2010-2012: Konstitucija "AdbeatiPetrisedem", 16. listopada 1656.

Nakon to je osueno pet Jansenovih tvrdnji, njegovi su pristae pod vodstvom Antoina Amaulda razlikovali izmeu "quaestio facti" i "questio iuris": da se osuda odnosi na pretpostavljeno krivovjerje, a ne na stvarno Jansenovo shvaanje. Parika Sorbonna se usprotivila takvoj podvali, te je Arnaulda iskljuila iz profesorskog zbora. Na molbu francuskih biskupa Aleksandar VII. je u navedenoj buli odbacio takvo razlikovanje. Izd.: DuPlA 3/11,281b (445ab) / BullTau 1 6 , 2 4 7 a / BullCocq 6/TV, 151 ab.

409

Sud Crkve o smislu rijei Kornelija Jansena 2010 5. Budui da se ... neki sinovi nepravde, na veliku sablazan Kristovih vjernika, ne boje tvrditi da se spomenutih pet tvrdnji ne nalaze u knjizi istog Kornelija Jansena, nego da su sastavljene izmiljeno i proizvoljno, ili da nisu osuene u smislu u kojem je on namjeravao (tvrditi), 6. Mi smo dovoljno i paljivo razmotrili sve ono to je u toj stvari uinjeno, kao oni [kao kardinal i povjerenik] koji smo prisustvovali svim tim sastancima na kojima je taj predmet raspravljan pod apostolskim autoritetom, i s primijenjenom briljivou od koje se vea ne moe poeljeti, a elei ubudue otkloniti svaku dvojbu u spomenutom (predmetu), ... ovime ozbiljno potvrujemo, odobravamo i obnavljamo prije navedenu konstituciju, izjavu i definiciju, svoga predasnika Inocenta, te mi izjavljujemo i definiramo, daje onih pet tvrdnji uzetih iz knjige spomenutog Kornelija Jansena, biskupa Ypra, koja ima naslov Augustinus, bilo osueno u onom smislu u kojem ih je isti Kornelije Jansen namjeravao (tvrditi), te ih mi kao takve ponovno osuujemo, primjenjujui naime svakoj pojedinoj onu ocjenu, koja se u spomenutoj izjavi i definiciji svakoj pojedinoj dodjeljuje.

2011

2012

2013: Odgovor Sv. oficija, 11. veljae 1661.

Benedikt XIV. se u konstituciji "Sacramentum paenitentiae" od 1. lipnja 1741. poziva na taj dekret. Izd.: F.M. Capello, Tractatus canonico-moralis de sacramentis 2; De paenitentia (Torino-Rim 1953 6 ), 4 4 0 (br. 437), bilj. 39 /NvRTh 8 (1876) 357.

Nema lake materije u pitanjima spolnosti 2013 Pitanje: Da li treba prijaviti ispovjednika koji nagovara (na spolni grijeh) pod vidom lakoe materije? Odgovor: Budui da na podruju spolnosti nema lake materije, pa i kad bi postojala, ona u konkretnom to nije [ne bi bila], zbog toga (kardinali) misle da (takvog) treba prijaviti, a suprotno miljenje nije vjerojatno. 2015-2017: Breve "Solicitudo omnium ecclesiarum", 8. prosinca 1661.
Aleksandar VII. je izdao taj breve na molbu panjolskog kralja Filipa IV. Budui daje htio sauvati slobodu i za suprotno shvaanje, onje potvrdio bulu SikstalV. "Grave nimis" (* 1425sl), konstituciju "Regispacificr Pavla V. od 6. srpnja 1616. (BullTau 12,356-359) i dekret Grgura XV. od 24. svibnja 1622. (BullTau 12,688-690). Izd: BullTau 16,739b-740b /BullCocq 6/V, 182a-183a.

410

Marijino bezgrjeno zaee

1. Stara je pobonost Kristovih vjernika prema njegovoj preblaenoj Majci 2015 Djevici Mariji, oni naime misle daje njezina dua u prvom asu stvaranja i ulijevanja u tijelo, po posebnoj povlastici Boje milosti, obzirom na (budue) zasluge Isusa Krista njezinog sina, Spasitelja ljudskog roda, bila sauvana i netaknuta od ljage izvornog grijeha, i u tom smislu oni sveanim obredima aste i slave blagdan njezinog zaea; i njihov je broj rastao poslije izdane konstitucije sretne uspomene pape Siksta IV. ... [*1400 1425, ponovljene od tridentskog sabora: *1516]. ... Ta se pobonost stalno poveavala i irila... tako daje, postoje k t o m miljenju prila i veina slavnih akademija, prihvaena od gotovo svih katolika. 2. I jer su prilikom suprotnih tvrdnji u propovijedima, predavanjima, zaklju- 2016 cima i javnim raspravama, tj. da je ista preblaena Djevica Marija bila zaeta s izvornim grijehom, u kranskom narodu uz veliku uvredu Boga, nastajale sablazni, svae i sporovi, asne uspomene papa Pavao V., i na predasnik, zabranio je javno nauavati ili propovijedati miljenja suprotna spomenutoj postavci. A tu je zabranu blaene uspomene papa Grgur XV., takoer na predasnik, na slian nain proirio i na privatne razgovore, te je to vie zapovjedio, da se u prilog tog miljenja, u slavljenju presvete misne rtve i boanskog asoslova, kako javno tako i privatno, svi trebaju sluiti nazivom "zaee", a ne nekim drugim. 4. Uzevi u obzir da sveta Rimska crkva sveano slavi blagdan Zaea 2017 bezgrjene i uvijek Djevice Marije, te je o tome odredila poseban i vlastiti asoslov... to Mi, elei... izai ususret ovoj hvalevrijednoj pobonosti, tovanju, blagdanu i aenju,... obnavljamo [dekrete] u prilog miljenja koje tvrdi, da je dua blaene Marije Djevice, kod svog stvaranja i ulijevanja u tijelo, bila obdarena milou duha Svetoga i sauvana od izvornog grijeha...

2020: Konstitucija "Regimnis apostolicF, 15. veljae 1665. (1664. prema kurijalnom raunanju vremena)
Kako bi slomio otpor janzenista, francuski kralj Ljudevit XIV. izmolio je od pape obrazac, koji bi trebale potpisati sve crkvene osobe i uitelji, nakon to je jedna druga izjava o podlaganju ostala neuinkovita, a koju je 1657. predloila skuptina klera. Aleksandar VII. je u roku od tri mjeseca izdao formular koji je trebalo potpisati. Izd.: DuPlA 3/II, 315b (446b) / BullTau 17,336b / BullCocq 6/VI 52b-53a.

411

Saetak podlaganja 2020

predloen janzenistima

" J a N. podlaem se apostolskoj konstituciji Inocenta X., izdanoj 3 1 . svibnja 1653. i konstituciji Aleksandra VII., izdanoj 16. listopada 1656., vrhovnih sveenika, te iskrenom duom odbacujem i osuujem pet tvrdnji uzetih iz knjige Kornelija Jansena koja se zove Augustinus, u smisluu kojem ih je iznio sam autor, kao to ih je spomenutim konstitucijama osudila Apostolska stolica, te se tako i zaklinjem: Tako mi Bog pomogao i ovo sveto Boje evanelje." 2021-2065: 45 tvrdnji osuenih u dekretima Sv. oficija od 24. rujna 1665. i 18. oujka 1666.
Promijenjeno udoree i slobodan nain ivota, prije svega plemstva, vodila su prema stvaranju moralnog uenja koje se prilagoavalo duhu vremena. Duobrinici koji su preuzeli to uenje nazvani su "benignistima" ili "laksistima". Napade protiv tog uenja predvodili su prije svega janzenisti. Kod toga su istovremeno imali u vidu svoje dogmatske pritivnike. Protiv tog uenja se borilo prije svega u Belgiji i Francuskoj. Sveuilite u Louvainuje zastupalo rimsku osudu; Ono je dvaput izdalo popis tvrdnji, koje su bile osuene: 30. oujka (te odmah i 26. tavnja) 1653. (DuPlA 3/II, 267a-268a) te 4. svibnja 1657. (DuPlA 3/II, 285a-288a). Osude tih tvrdnji preuzete su veinom doslovce u rimske osude od 1 6 6 5 , 1666. i 1679. Svoj je doprinos dalo i sveuilite u Parizu, time stoje osudilo djela vanijih "laksista". Tvrdnje su osuene kako glase. U dekretima se ne navode njihovi autori, jer su tvrdnje esto puta istrgnute iz konteksta; katkada su proirene i nekim elementima kojih nema u originalu, tako da se veinom mora govoriti o fiktivnom autoru. Nerijetko bi se autoru trebalo ispriati, jer se posluilo zastarjelim, u ranije vrijeme uobiajenim, nainom dokazivanja. Zbog toga je dovoljno navesti autore kojima je pripisivana neka tvrdnja. Na temelju navedenog mjesta treba odluiti da li se to dogodilo s pravom. Izd: Buli Tau 17,387b-389a [tvrdnje 1-28]; 17,427b-428a [= tvrdnje 29-45] / BullCocq 6/VI, 85 ab i 110 ab / Du PIA 3/II, 321a-324a / BullLux 6, Appendix la-2b / Viva 1 na poetku (bez oznake stranica).

Zablude laksistinog moralnog uenja a) Tvrdnje 1-28 dekreta od 24. rujna 1665. 2021 2022 1. Temeljem Bojih zapovijedi, koje se odnose na te kreposti, ovjek ne mora nikada tijekom svog ivota pobuditi in vjere, ufanja i ljubavi 1 . 2. Vitez izazvan na dvoboj moe dvoboj prihvatiti, kako ga drugi ne bi oznaili kao kukavicu 2 .
*2021 *2022 Tommaso Tamburini SJ, Explicatio decalogi (Lyon 1659 i daljnja izdanja) II3, 2, br.2, i II 1, l , b r . l 0 . Usp. Mateo de Moya SJ, koji je pod pseudonimom Amadeus Guimenius napisao jako napadanu knjigu, koja je 1666. bila stavljena na Index, a Inocent XI. ju je 16. rujna ponovno osudio: Adversus quorumdam expostulationes contra nonnullos Iesuitarum opiniones morales (Bamberg 1657) 57; Parika osuda iz 1665. (DuPlA 3/1,108-114) odnosi se na lyonsko izdanje iz 1664. (tamo 89, br.5). Zbog izvanrednog sluaja s tim se slae i Paul Laymann SJ, Theologia moralis (Lyon 1643) III, tract.3, c.3, br.3; odreenu slinost s tim shvaanjem v. kod autora spomenutih uz *2130.

412

3. Miljenje koje tvrdi da bula "Coenae zabranjuje samo odrjeivanje od kri- 2023 vovjerja i drugih grijeha, kada su oni javni, i da se to ne protivi ovlatenju Tridentskog sabora2, gdje se govori o skrivenim grijesima, stoje razmotreno i emu se nije usprotivilo na konzistoriju svete konkgregacije preuzvienih kardinala 18. srpnja 1629. 4. Redovnici-prelati mogu za podruje savjesti odrjeivati sve svjetovnjake 2024 od skrivenog krivovjerja i od izopenja u koje su zbog njega (krivovjerja) upali 3 . 5. Premda ti je jasno da je Petar krivovjernik, ne mora ga prijaviti ako to ne 2025 moe dokazati 4 . 6. Ispovjedniku koji u sakramentalnoj ispovijedi pokorniku dadne papir koji bi 2026 on trebao kasnije proitati, i kojim ga potie na spolni grijeh, ne pripisuje se daje (na grijeh) poticao u ispovijedi, i zbog toga ne treba biti prijavljen . 7. Nain da se izbjegne obveza prijavljivanja zbog poticanja na grijeh jest, da se 2027 poticani ispovijedi kod poticatelja; ovaj ga moe odrijeiti i bez obveze prijavljivanja6. 8. Sveenik moe slobodno primiti dvostruku nagradu za istu misu, primjenju- 2028 jui onome koji ga to trai i najposebniji plod koji pripada samom sveeniku, i to poslije dekreta Urbana VIII 7 .
Bula "Coena", odn. "In coeria Domini" nazvana je tako, jer se svake godine, obino na Sveti etvrtak, javno itala u glavnim crkvama. Ona je sadravala razliite kazne pridrane papi, koje je sakupio v e Aleksander VI. (BullTau 5,394-397), a koje su poveane tijekom vremena; usp. npr. Pavao III., konstitucija "Consueverunt Romani Pontiflces", 13. travnja 1536 (BullTau 6,218-224). *2023 Usp. Tridentski sabor, 24. sjednica, Dekret o reformaciji, kan. 6 (SGTr 9,98 136-39): tamo je biskupima izriito priznata ovlast odrjeivanja od skrovitog krivovjerja. *2024 Usp. Etienne Bauny SJ, Theologia moralis I: De sacramentis acpersonis sacris (Pari 1640; stavljeno na Indeks), tract.4: De absolutione, q.32; usp. bruno Chassaing OFMRec, Privilegia regularium, quibus aperte demonstratur regulares ab omni Ordinariorum potestate exemptos esse ...(Pari 1654 3 ; stavljeno na Indeks 29. oujka 1661) I, tract.5, c.3, propos.3. *2025 Usp. Etienne Bauny SJ, Theologia moralis II: De censuris ecclesiasticis (Pari 1642), tract.3, disp.4, q.l8. *2026 Zapovijed da se prijavi zavodnika u sakramentalnoj ispovijedi, izdao je Grgur XV., "Universi dominici gregis", 30. kolovoza 1622. (BullTau 12,729sl); usp. posebno 7. Odbaena tvrdnja pripisuje se prije svega Thomasu Hurtado CCRRMM; usp. njegov Tractatus varii resolutionum moralium (Lyon 1651; djelo je bilo zabranjeno 10. lipnja 1659. "dok ne bude ispravljeno") I, tract.4, c.5, resol.6; c.6, resol.8: nav. mj. i tvrdnja 7. * 2 0 2 7 Usp. Thomas Hurtado, na gore nav. mj. *2028 Urban VIII., dekret "Cum saepe contingaf, 2 1 . lipnja 1625. (BullTau 13,336-340); v. 2 i 4. Taj dekret koji je, uz papino odobrenje, obnovila Kongregacija svetog sabora, 25. *2023

413

2029

9. Poslije Urbanovog dekreta, sveenik kojemu je dano da prikae mise, moe tome udovoljiti preko drugoga, dajui mu manju nagradu, zadravi drugi dio na1 grade za sebe . 10. Nije protivno pravednosti primiti nagradu za vie misnih rtvi, a prikazati jednu misnu rtvu. A nije niti protiv vjernosti, makar onome koji daje nagradu obeao obeanjem potvrenim prisegom, da neu (misu) prikazati ni za koga drugoga. 11. Grijehe proputene u ispovijedi, ili zaboravljene zbog neposredne ivotne opasnosti, ili zbog nekog drugog razloga, ne moramo ispovjediti u sljedeoj ispovijedi 2 . 12. Redovnici prosjakih redova mogu odrjeivati od grneha pridranih biskupima, i ne dobivi za to ovlast od biskupa3 13. Ispunio je obvezu godinje ispovijedi tko se ispovjedio redovniku, koji gaje uputio biskupu, a ovaj gaje nepravedno odbio 4 . 14. Tko namjerno uini ispovijed nevaljalom, ispunio je crkvenu zapovijed [usp. *2155]. 15. Pokornik moe po vlastitoj volji odrediti umjesto sebe drugoga, tko e umjesto njega izvriti pokoru.

2030

2031

2032

2033

2034

2035

1 2 5

sijenja 1659. u proirenom se obliku nalazi takoer kod Inocenta X I I , konstitucija "Nuper a congregatione", 2 3 . prosinca 1697. (BullTau 20,806-819). Prije dekreta Urbana VIII. zastupano je shvaanje (npr. Cajetan de Vio, Domingo de Soto i Melchior Cano), da sveenik moe uzeti dvostruku nagradu istog dana, za istu misu, od razliitih osoba, ako je to potrebno za njegovo primjereno osobno uzdravanje. Nakon dekreta Urbana VIII. Thomas Hurtado se trudio braniti tu tvrdnju: na *2026 nav. mj. I, tract.2, c.4, resol.17, br.l87sl; usp. Moya, n a * 2 0 2 2 n a v . mj. (izd. 1657.) 86. *2029 Usp. Moya, na *2022 nav. mj. (izd. 1664.) 127, br.3. *2031 Iz louvainske osude god. 1 6 5 3 , tvrdnja 12. * 2 0 3 2 Usp. Chassaing, na *2024 nav. mj I, tract.5, c.3, propos.6: "vjerojatno se moe podrati". *2033 Tvrdnja se moe izvesti iz shvaanja da sveenik-redovnik, kojem biskup iz opravdanih razloga nije dao odobrenje, ipak valjano odrjeuje; to je shvaanje zastupao Martin de Azpilcueta, nazvan "Navarrus", Enchiridion sive Manuale confessariorum et paenitentium (Salamanca 1557, panjolski; Rim 1588 i daljnja izdanja) 27, br. 264sl, na koje se poziva Antonio Escobar y Mendoza SJ: Theologia moralis (Lyon 1646 i daljnja izdanja) tract. II, lib.16, sect.2, c.17, problem 46.

414

16. Oni koji imaju duobriniku nadarbinu mogu sebi izabrati za ispovjednika 2036 obinog sveenika koji nema ovlatenje od ordinarija1. 17. Dozvoljeno je da redovnik ili klerik prijeti, da e ubiti klevetnika koji iri 2037 teke klevete o njemu ili o njegovom Redu, ako ne postoji drugi nain obrane; ini se pak da nema (drugog naina), ako je klevetnik spreman ili samog redovnika ili pak njegov red javno, pred najvanijim ljudima okriviti zbog reenog, ako ne bude ubijen . 18. Dozvoljeno je ubiti lanog tuitelja, lane svjedoke pa i suca, od kojeg si- 2038 gurno prijeti nepravedna osuda, ako nevini ne moe izbjei tetu na drugi nain 3 . 19. Ne grijei mu koji po vlastitoj odluci ubije enu uhvaenu u preljubu4. 2039

20. Vraanje koje je naredio Pijo V. 5 posjednicima zaklade, a koji ne mole aso- 2040 slov, ne obvezuje u savjesti prije donoenja presude, jer je to kazna. 21. Tko posjeduje darovanu kapelaniju, ili neku drugu crkvenu nadarbinu, a na- 2041 lazi se na studiju, udovoljava svojoj obvezi ako preko drugog moli asoslov. 22. Nije protiv pravednosti ako se crkvene nadarbine ne dodjeljuju badava; jer 2042 darovatelj dodjeljujui te crkvene nadarbine uz posredovanje novca, on (novac) ne trai zbog dodjele nadarbine, nego zbog vremenite koristi, koju ti nije bio obvezatan dati6. 23. Krei crkveni post, na koji je obvezatan, ne grijei smrtno, osim ako to ini 2043 iz prezira ili iz neposlunosti, npr. jer se ne eli podloiti zapovijedi 7 .
1 2

*2036 *2037

*2038

4 5

*2039 *2040

*2042 *2043

Moya, na *2022 nav. mj. (izd. 1657.) 157. Tvrdnja je uzeta uglavnom iz louvainske osude god. 1653., tvrdnja 7; Francesco Amico SJ, Cursus theologicus iuxta scholasticam huius temporis SJ. methodum (Douai 1640 2 ) V, disp.36, br. 118, navodi tu tvrdnju kao primjer za raspravu; ipak je ona izabrana u louvainskoj osudi od 6. rujna 1649. Iz louvainske osude god. 1657., tvrdnja 5. Usp. Domingo Banez OP, De iustitia et iure, q.46, art.7, dub.4, concl.2; Kardinal Juan de Lugo SJ, De iustitia, disp. 10, sect. 7, br.165; Antonio Diana CCRRMM, Resolutiones morales, VIII, tract.7, resol.52; Escobar, na *2033 nav. mj. IV, 1.32, sect.2, c.5, problem 5, i dr. autori. Moya, na *2022, nav. mj. (izd. 1657.) 68. Pijo V., konstitucija "Ex proxima Lateranensf, 20. rujna 1571. (BullTau 7,942sl), je potvrdio zakon donesen na 5. lateranskom saboru, na 9. sjednici. Npr. Pedro de Soto OP je to shvaao kao isti kazneni zakon. Vincenzo Candido OP, Illustriores disguisitiones morales I, disq.l8, art.39. dub.3 na kraju (Lyon 1638) 206; Moya, na *2022 nav. mj. (izd. 1657.) 79. Tvrdnja je pripisana Petru de Palude OP (+ god. 1342.), Commentarius in sententias IV, dist. 15, a.l, concl.2, i Franji de Zabarella (+ god. 1417.), Commentarius inDecretales t.II, tit.46, c.2 o obdravanju posta.

415

2044

24. Pedofilija, homoseksualnost i spolni odnos sa ivotinjama su grijesi iste najnie vrste; zbog toga je na ispovijedi dovoljno rei, daje izazvao poluciju1. 25. Tko je imao spolni odnos sa slobodnom, udovoljava zapovijedi o ispovijedi ako kae: Uinio sam teak grijeh protiv istoe sa slobodnom, ne spominjui spolni odnos 2 . 26. Kada stranke u sporu imaju za sebe jednako vjerojatne dokaze, sudac moe uzeti novac da donese presudu u korist jednog, a ne drugog 3 . 27. Ako se radi o knjizi nekog mlaeg ili modernog, njegovo mihenje treba smatrati prihvatljivim, tako dugo dok ne bude utvreno daje od Apostolske Stolice odbaeno kao neprihvatljivo4. 28. Narod ne grijei, makar bez ikakvog razloga ne prihvati zakon koji je proglasio knez 5 .

2045

2046

2047

2048

b) Tvrdnje 29-45 dekreta od 18. oujka 1666. 2049 29. Ne kri post tko na dan posta pojede ee neto, pa ako na kraju (dana) pojede i znaajniju koliinu hrane. 30. Svi slubenici koji u dravi rade tjelesno, ispriani su od obveze posta, i ne moraju dokazivati da li se posao moe uskladiti s postom 6 .

2050

* 2 0 4 4 Prvi dio tvrdnje je meu teolozima onog vremena bio openito prihvaen; temelj za to je dao Toma Akvinski, Summa Theologiae II-II, q.l54, a.l 1-12 (Editio Leonina 10,243sl 247sl); usp. Cajetan de Vio, komentar uz q. 154, a.l 1, ad dub.2 (Editio Leonina 10,245). Drugi dio tvrdnje je zakljuio Juan Caramuel de Lobkovvicz SOC, ali ju je kasnije povukao; usp. njegova djela Theologiae moralis fundamentalis (Frankfurt 1651. i daljnja izd.) II, fundam.57, q.6, i Theologia moralis adprima eaque clarissimaprincipia reducta (Louvain 1645) IV, br.1669. *2045 Iz parike osude: Moya na *2022 nav. mj. (izd. 1664.) 208, propos.13; Caramuel, Theologia moralis fundamentalis, fundam. 25, br.484 (u izd. prije 1656.). *2046 Iz parike osude: Moya, na *2022 nav. mj. (izd. 1664.) 113, propos.ll; louvainska osuda, art.l 1, i osuda sinode u Namuru god. 1 6 5 9 , 1.13. *2047 Usp. Moya, na *2022 nav. mj. (izd 1664.) 27, br.l i 191, br.4 (parika osuda); u istom smislu: Vincenzo Figliucci SJ, Morales quaestiones de christianis officiis et casibus conscientiae (Lyon 1622) II, tract.21, c.4, br.134, smanjivanje u br.136. *2048 Escobar, na *2033 nav. mj. 1,1.5, sect.2, c.14, problem 13. *2050 Diana, na *2038 nav. mj. VIII, tract.7, resol.56, i IV, tract.4, resol.130; JuanMachado de Chaves, Perfecto confesor y cura de almas (Barcelona 1641) II, 1.6, p.8, doc.5.

416

31. Potpuno su osloboeni zapovijedi o postu svi oni koji putuju jaui, kakav 2051 1 god bio put, makar on i ne bio nuan, pa i ako putovanje zavrili za jedan dan . 32. Nije jasno da bi za vrijeme korizme bilo zabranjeno jesti jaja i mlijeno .
2

2052

33. Vraanje ploda, zbog proputanja asoslova, moe se uiniti preko bilo koje 2053 3 milostinje, koju je darovatelj prije obiavao davati od plodova svoje nadarbine . 34. Molei uskrsni asoslov na dan Cvjetnice, izvrio je zapovijed 4 . 2054

35. Jednim asoslovom moe se izvriti dvostruka zapovijed, za dananji i za 2055 sutranji dan5. 36. Redovnici se u svojoj savjesti mogu sluiti svojim povlasticama, koje je Tri- 2056 dentski sabor izriito opozvao. 37. Oprosti podijeljeni redovnicima, koje je opozvao Pavao V., danas su ponov- 2057 no valjani . 38. Zapovijed Tridentskog (sabora) upuena sveeniku koji zbog nude u 2058 smrtnom grijehu slavi misu, da se ispovijedi "to prije" [usp. *1647],je savjet, a ne zapovijed . 39. Ona rije "to prije" znai, kad se sveenik bude ispovijedao u svoje vrije- 2059 me. 40. Prihvatljivo je miljenje koje kae daje samo laki grijeh poljubac poradi tje- 2060 lesnog i osjetnog uitka, koji nastaje iz poljupca, ako se iskljui opasnost daljnjeg pristanka i polucije.

1 2

*2051 *2052

3 4

*2053 *2054

*2055 *2057

*2058

Diana, na *2038 nav. mj. XI, tract.2, resol.57 i 21 3. Usp. Moya, na *2022 nav. mj. (izd. 1657.) 105. Taj obiaj see unazad do jednog neautentinog pisma Grgura I., Velikog, koji je preuzeo Gracijanov Decretum, p.I, dist.4, c.6, 2 (Frdb 1,6). Diana, uz *2038 na nav. mj. IX, tract.9, resol.23. Caramuel, Theologia moralis fimdamentalis (Frankfurt 1651) fundam.53, br. 1100; ali je on tu tvrdnju uskoro povukao: usp. lvonsko izdanje istog djela god. 1675.sl, fundam.53, br.2491. Kod Caramuela na *2055 nav.mj., fundam.31, br.502, je to stavljeno za raspravu; kasnije (lyonsko izd.: br.764) dodano je ispravno rjeenje. Kako bi smanjio preobilje oprosta koji su bili podijeljeni crkvenim redovima, Pavao V. je konstitucijom "Romanus Pontifex" od 2 3 . svibnja 1606. (BullTau 11,315-318) opozvao sve oproste i zamijenio ih malim brojem novih. Usp. Enrique de Villalobos OMin, Summa de la teologia moraly canonica (Salamanca 1623) I, tract.7, diffic.37, br.7.

417

2061

41. Prilenik nije obvezatan izbaciti prilenicu, ako je ona prileniku jako korisna za uitak, to se u narodu zove "regalo" (dar?), ako bi on bez nje jako teko ivio, a ako bi druge slukinje prilenika muile tekim neugodnostima, i ako bi se jako 1 teko nala druga slukinja . 42. Pozajmitelj smije traiti neto iznad pozajmljenog, ako se obveze da pozajmljeno nee potraivati neko odreeno vrijeme . 43. Godinja zaklada ostavljena za duu ne traje dulje od deset godina. 44. S obzirom na podruj e savj esti, kad se krivac popravi i kad prestane nj egova ustrajnost u zlu, prestaju kazne 3 . 45. Mogu se zadrati knjige zabranjene "dok se ne oiste", dok se uz primjenjenu marljivost ne oiste 4 . [Ocjena :] kao najmanje, sablanjive.

2062

2063 2064

2065

2070: Dekret Sv. oficija, 5. svibnja 1667.

Nadbiskup Mechelna (1637.) i biskup Namura (1659.) opomenuli su ispovjednike u pastoralnoj instrukciji, da se ne smiju zadovoljiti s kajanjem pokornika iz straha, o emu govori 4. pogl. 14. sjednice Tridentskog sabora (* 1678). Kadje 1661. u Gentu bio izdan katekizam anonimnog isusovca, koji je zastupao atricionizam, upnici iz Genta su uz suglasnost louvainskog sveuilita traili intervenciju Aleksandra VII. i kardinala Pietra Sforze Pallavicinija SJ, koji je bio poznat kao kontricionist. Dekret je traio umjerenost u tom sporu. Izd: DuPlA 3/11, 324b-325a.

Sloboda uenja u odnosu na kajanje iz straha 2070 Kadje Njegova Svetost, ne bez velike boli due, doznala da se neki skolastici meusobno estoko, i to ne bez sablazni vjernika, prepiru (o pitanju): da li se osim kajanja koje nastaje iz straha pred paklom, i koje iskljuuje volju (dalje) grijeiti, s nadom u oprotenje, a kako bi se postigla milost u sakramentu pokore, trai jo i neki
1

*2061

2 3 4

*2062 *2064 *2065

Juan Sanchez, Selectae et practicae disputationes de rebus in administratione sacramentorum praesertim eucharistiae et paenitentiae passim occurentibus (Madrid 1624; stavljene na Indeks 3. prosinca 1642), disp.10, br.20; isto i louvainska osuda god. 1 6 5 7 , tvrdnja 2. Usp. Moya, uz *2022 na nav.mj. (izd. 1664.) 160,br.7; 158,propos.l (parika osuda). Usp. Diana, uz *2038 na nav. mj. V, tract.10, resol25. Pierre Marchant OFMRec, Tribunal sacramentale et imisibile animarum in hac vita mortali (Gent 1642. i druga izd.) II, tract.2, tit.2, sect.4, q.3, dub.5. *

418

in ljubavi prema Bogu, to jedni tvrde a drugi nijeu, a suprotno miljenje meusobno osuuju,... zapovjedila je ... ako ponovno budu pisali o spomenutom predmetu kajanja, ili ako budu izdavali knjige ili spise, ili ako budu pouavali ili propovijedali, ili ako na bilo koji nain budu upuivali pokornike ili pak ake, neka se ne usuuju drugaije miljenje oznaavati ocjenom teoloke osude, ili druge nepravde ili objede, kako onoga koji mjee daje potreban neki in ljubavi prema Bogu kod spomenutog kajanja koje je nastalo iz straha od pakla, a koje se miljenje danas meu skolasticima ini prihvaenijem, tako i onoga koji tvrdi da treba spomenuti in ljubavi; dok Sveta Stolica o tome ne odlui drugaije. KLEMENTIX.: 20. lipnja 1667. - 9. prosinca 1669. KLEMENT X.: 29. travnja 1670. - 22. srpnja 1676.

I N O C E N T XI.: 21. rujna 1676. - 12. kolovoza 1689.

2090-2095: Dekret Sv. kongregacije sabora "Ciw adaures", 12. veljae 1679.
Prvi dio tog dekreta je ponavljanje odgovora Kongregacije sabora "Etsijreguens", biskupu Brescie, od 24. lipnj a 15 87. Taj je pokuavao priest laika ograniiti na (svaka) dva tjedna. Neki laici su se protiv toga pozvali na Boje pravo, da dnevno mogu primati svetu priest. Ivan Pichon S J zastupao je uenje protivno janzenistikom rigorizmu, prema kojem su vjernici, koji ive u stanju milosti, obvezatni esto primati svetu priest. Njegovo djelo L 'esprit de Jesus-Christ et de l 'Eglise sur la freguente communion (Pari 1745) napadala je veina biskupa Francuske. On je opozvao svoje uenje u sijenju 1748. Izd.: CollPF 2 br.219 / DuPlA 3/II, 346b-347a.

esta i dnevna priest Premda su sveti oci u Crkvi uvijek odobravali esto i svakidanje primanje euharistije, ipak nikada nisu odredili njezino ee primanje, a niti suzdravanje u odreenim mjesecima, ili danima u tjednu, a to nije propisao niti Tridentski sabor; ali kao daje, ne propisujui nita, u sebi odvagivao ljudsku slabost, te je samo naznaio to eli, kad je kazao: "Sveti sabor bi pak elio da se vjernici koji su nazoni pojedinim misama, prieste primanjem sakramentalne euharistije" [*1747\. I to ne bez razloga: mnoge su naime zapreke za savjesti, razliite otuenosti duha zbog poslova; a naprotiv, djeci su darovane mnoge milosti i Boji darovi; budui da njih ne moemo procjenjivati ljudskim oima, ne moe se nita sigurno odrediti niti o dostojnosti i neporonosti bilo koga, pa dosljedno niti o eem ili svakidanjem (primanju) kruha ivota.... 419

2091

Zbog toga to se tie t r g o v a c a , sud o njihovom estom pristupanju da prime svetu hranu, treba prepustiti ispovjedniku koji ispituje tajne srca, koji e laicima trgovcima i oenjenima, prema istoi savjesti i koristi od uestalog (primanja), trebati odrediti to e im koristiti za napredak u pobonosti i za njihovo spasenje. Kod o e n j e n i h pak neka vie paze, jer blaeni apostol ne eli da se oni "uskrauju jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvete molitvi" [usp. 1 Kor 7,5], te neka ih ozbihno opomenu, da se tim vie iz potovanja prema presvetoj euharistiji uzdravaju, te da ie due trebaju pristupati k priesti nebeske gozbe. Briljivost pastira e pak najvie paziti, ne na to kako bi se nekim jedinstvenim oblikom zapovijedi neki zastraili od estog ili svakidanjeg primanja svete priesti, ili kako bi se openito odredili dani primanja (priesti), nego vie na to to misle da bi pojedincima, sami ili preko upnika odn. ispovjednika, trebali dozvoliti ili to odluiti; neka pak potpuno zabrane da se nikoga ne bi odbijalo da esto ili svaki dan pristupi svetoj gozbi... Bit e korisno da se osim briljivou upnika i ispovjednika poslue i (briljivou) propovjednika, te da se s njima dogovore, (to bi trebalo initi) kako bi vjernici esto pristupali presvetom sakramentu, te da im odmah odre nagovor i o velikoj pripremi za njegovo primanje, te da openito ukazu, da oni koji su potaknuti pobonom revnou na ee ili svakidanje primanje spasonosne hrane, bili oni laici trgovci ili oenjeni, moraju priznati i svoju slabost, kako bi se zbog uzvienosti sakramenta i zbog straha od Bojeg suda, nauili potivati nebesku hranu u kojoj je Krist; ako bi se pak katkada osjeali manje pripremljenima, da budu spremni suzdrati se (od priesti) dok ne budu bolje pripremljeni.... Nadalje, neka biskupi i upnici ili ispovjednici pobijaju one koji tvrde da je dnevna priest (zapovijedena) Bojim pravom ... 2101-2167: 65 tvrdnji osuenih u dekretu Sv. oficija, od 2. oujka 1679.
Bajanizmu skloni dio bogoslovnog fakulteta u Louvainu je 1667. god. poslao u Rim zastupnike, kako bi za osudu predloili razliite dogmatske i moralne tvrdnje. Veina je tih tvrdnji uzeta iz osuda louvainskog sveuilita od 30. oujka i 26. travnja 1653. (DuPlA 3/J.1,267 si), kao i o d 4 . svibnja 1657. (DuPlA 3/II285-288). Oni su imali uspjeha kod Inocenta X I , koji je bio sklon rigorizmu, u odnosu na moralne tvrdnje, ali ne i u odnosu na uenje o milosnoj pomoi. Inocent XI. se zadovoljio time da osudi izvode iz podruja morala. On je za osudu izabrao 65 tvrdnji, od ukupno 116 (predloenih). Za tumaenje v. *2021. Izd.: BullTau 19,145b-149a / DuPlA 3/J.I, 348a-352a / Viva 2,3-6.

2092

2093

2094

Zablude laksistikog moralnog uenja 2101 1. Kod podjeljivanja sakramenata dozvoljeno je slijediti vjerojatno miljenje o valjanosti sakramenata, napustivi sigurnije, osim ako to brani zakon, dogovor ili 420

opasnost da e se dogoditi velika teta. Tim samo vjerojatnim miljenjem ne smije se sluiti kod podjeljivanja krtenja, sveenikog ili biskupskog reda1. 2. Kao vjerojatno drim, da sudac moe suditi takoer i prema manje vjerojat- 2102 nom miljenju2. 3. Openito, dok god neto radimo pouzdavajui se bilo u unutarnju bilo iz- 2103 vanjsku vjerojatnost, kolikogod ona bila mala, ako se ne izae iz granica vjerojatnosti, uvijek radimo razborito . 4. Nevjernik koji ne vjeruje, isprian je zbog nevjere, ako je voen i manje vje- 2104 rojatnim miljenjem 4 . 5. Ne usuujemo se presuditi, da li smrtno grijei onaj koji in ljubavi prema 2105 Bogu pobudi samo jedamput u ivotu 5 . 6. Vjerojatno je, da po sebi, strogo uzevi, zapovijed ljubavi prema Bogu ne ob- 2106 vezuje niti u roku od pet godina 6 . 7. Ona obvezuje samo onda kad smo obvezatni opravdati se, a nemamo drugog 2107 puta kojim bi se mogli opravdati7. 8. Nije grijehjesti i piti do sita zbog same poude, ako ne kodi zdravlju; jer pri- 2108 rodna elja moe slobodno uivati u svojim inima 8 .

"2101

*2102

*2103

*2104 *2105

*2106 *2107 *2108

Antvverpenska postavka od 26. lipnja 1673. (Ignace Maillot SJ); Hernando de Castropalao SJ, Opus morale de virtutibus et vitiis contrariis (Lyon 1631. i daljnja izd.) I, tract.l, disp.2, toka 5, br.5. Juan Sanchez, Selectae et practicae disputationes ...(usp. * 2 0 6 l ' ) , disp.44, br.50; Vincenzo Figliucci SJ, Morales guaestiones de christianis offlciis et casibus conscientiae (Lyon 1622) II, tract.21, c.4, br.130; Thomas Hurtado CCRRMM, Tractatus varii resolutionum moralium (usp. * 2 0 2 6 ' ) I, tract.3, c.6, br.314; Escobar, na 2033 nav. mj. 1,1.2, c.6, problem 14. Tamburini SJ, na *2021 nav. mj. I 3, 3, br.3; "kolikogod mala", znai isto kao i "najmanji stupanj vjerojatnosti" kod Zaccaria Pasqualigo OTheat, Decisiones morales (Verona 1641; stavljena na Indeks 1683. "dok ne bude ispravljena"), dec.20. Juan Sanchez, na *2102 nav. mj., disp. 19, br.7. Antoine Sirmond SJ, La defense de la vertu (Pari 1641), trait 2, section 1, chapitre 2-3; antvverpenska postavka od 16. travnja 1674. (A. Marchant OMin); usp. Gabriel Vazquez SJ, Commentarius in Ilpartem D. Thomae IV, Depoenitentia, q.86, a.2, dub.6, br.l 1: obveza zapovijedi samo za kraj ivota. Figliucci, na *2102 nav. mj. II, c.9, br.286sl; usp. Escobar y Mendoza, Liber theologiae moralis 24 doctoribus S.I. reseratus (Lyon 1644 i daljnja izd.), tract.5, examen 5, c l . Tamburini, na *2102 nav. mj. II, 3, 2, br.2;usp isto 1, 1 ; Juan Azor SJ,Institutiones morales (Lyon 1613 i daljnja izd.) 1,1.9, c.4. Juan Sanchez, na *2102 nav. mj., disp.2, br.14.

421

2109

9. Brani in vren samo zbog poude, nij e nikakav grij eh, pa niti mali nedostatak1. 10. Nismo obvezatni ljubiti blinjega unutarnjim i formalnim inom 2 . 11. Zapovijed da ljubimo blinjega moe se ispuniti i samim vanjskim inima 3 . 12. Jedva e kod svjetovnjaka, pa i kraljeva, nei neto suvino staleu. I tako jedva daje itko obvezatan na milostinju, jer je obvezatan samo od suvinog staleu 4 . 13. ini li s odreenom umjerenou, moe se bez smrtnog grijeha alostiti stoje netko iv, ili se veseliti njegovoj prirodnoj smrti, nju moe i eljeti i traiti neuinkovitom eljom, ali ne zbog odbojnosti prema osobi, nego zbog neke vremenite koristi5. 14. Dozvoljeno je apsolutnom eljom eljeti oevu smrt, ne dodue kao zlo za oca, nego kao dobro za onoga koji to eli; jer e mu naime pripasti velika batina6. 15. Sin se smije veseliti zbog ubojstva oca, kojeg je ubio u pijanom stanju, radi jako velikog bogatstva koje je stekao nasljedstvom. 16. Ne smatra se da vjera po sebi spada pod posebnu Boju zapovijed 7 .

2110 2111 2112

2113

2114

2115

2116

*2109 *2110

*2111 *2112

*2113

*2114 *2116

Juan Sanchez, na *2102 nav. m j , disp.23, br.25; usp. disp.6, br.4. Francisco de Suarez SJ, De charitate, disp.5, sect.4, br.4 (Opera omnia.izd. C.Berton [Pari 1866sl] 12,642); Escobar, na *2023 nav. mj. 6/1 (izd. 1663.), 1.49, sect.2, c.15, dub.15; Juan Sanchez, na *2102 nav. m j , disp. 1, br.21. Anrvverpenska postavka, kao *2105. Autori se pozivaju na Tomu Akvinskog, Summa theologiae II-II, q.25, a.8 (Editio Leonina 8,204), i na Duns Skota, Komentar Sentencija III, dist.30, Koliko o tome (Edition Wadding 7/II [Lyon 1639] 672). M o e se izvesti iz mjesta koja su navedena uz *2110. Gabriel Vasquez SJ, Opusculum de eleemosyna (meu Opuscula moralia [Alcala de Henares 1617. i daljnja izd.]), c.4, br.14 (= prvi dio tvrdnje), i c l , dub.3, br.27 (=drugi dio tvrdnje); Antonio Diana Otheat, Resolutiones morales (Lyon 1629sl; Venecija 1652sl; Rim 1656) IV, tract.4, resol.215; Emauel Sa SJ, Aphorismi confessariorum ex variis doctorum sententiis collecti (Venecija 1592. i daljnja izd.; zabranjeno 7. kolovoza "dok ne bude ispravljeno", pod natuknicom "Eleemosyna", br.2; louvainska postavka od 30. lipnja 1670. (Aegidius Estrix SJ). Tamburini na *2021 nav.mj. 1, 3,br.32;HernandodeCastropalao,na*2101 nv.mj. I, tract.6, disp.4, toka 1, br.lOsl; Juan Sanchez, na *2102 nav. mj, disp.2, br.9; Mateo de Moya, Selectae questiones ex praecipuis theologiae tractatibus (Madrid 1670, 1678 3 ), tract.6, disp.6, q.5, br.8 (doslovce); na mnogim drugim mjestima slino. Tamburini, na *2021 nav. mj, isto br.31 "vjerojatno". Anrvverpenska postavka od 16. travnja 1674. (A. Marchant OMin); usp. Tamburini, na *2021 nav. mj.II 1, 1, br.9; louvainske postvake od 30. lipnja 1670. (Aegidius Estrix); Moya, uz *2022 na nav. mj (izd od 1657.) 157.

422

17. Dovoljno je in vjere pobuditi jednom u ivotu 1 .

2117

18. Ako javna vlast trai od nekoga da otvoreno ispovijedi vjeru, savjetujem 2118 (mu to) kao hvalevrijedno za Boga i vjeru; ali po sebi ne osuujem utnju kao grjenu2. 19. Voha ne moe uiniti da bi in vjere po sebi bio vri, vie nego li to za- 2119 sluuje teina razloga koji sile na pristanak3. 20. Zbog toga netko moe razborito odbaciti nadnaravni pristanak koji je imao 4 . 2120 21. Nadnaravni pristanak vjere koji je koristan za spasenje, postoji i samo s vje- 2121 rojatnom spoznajom objave, tovie i sa strahom kojim se netko boji da Bog (moda) nije govorio 5 . 22. ini se daje kao nuno sredstvo (za spasenje) potrebna samo vjera ujedno- 2122 ga Boga, a ne i izriita (vjera) u Nagraditelja . 23. Za opravdanjeje dovoljna vjera u irem smislu, iz svjedoanstava stvorenja, 2123 ili iz slinog motiva . 24. Zazvati Boga za svjedoka kod male lai nije veliko nepotivanje, zbog ega 2124 bi on (Bog), htio ili mogao ovjeka osuditi8. 25. Dozvoljeno je zakleti se s razlogom, bez nakane zaklinjanja, bio razlog la- 2125 gan ili teak 9 .

*2117

2 3

*2118 *2119

*2120 2121 *2122 *2123 *2124 *2125

5 6

'

Tamburini, na *2021 nav. mj. II 1, br.8; louvainska postavka od 30. lipnja 1670. (Estrix); usp Juan Sanchez, na *2102 nav. mj., disp.41, br.32, i jo jasnije u Indeksu pod natuknicom "Scrupulosus". Antwerpenska postavka od 16. travnja 1674. (A. Marchant OMin). Aegidius Estrix SJ, Diatriba theologica de sapienti Dei beneficia mundi architecta et gubernatrice optima ... sive Manuductio ad fidem divinam ...(Antwerpen 1672; stavljeno na Indeks 5. travnja 1674.), br.130 132 = ass. 28 i coroll. (str. 68 70); antwerpenska postavka od 16. travnja 1674. (A. Marchant OMin). Estrix, na *2119 nav. mj., br.159 = ass.33, coroll. (str.83); antwerpenske postavke, kao 2119. Usp. Estrix, na *2119 nav. mj., br. 163 = ass.34 (str.85). ini se d a j e ta tvrdnju umetnuta iz Estrixa, na *2119 nav. mj., br.163-167 = ass.34 (str.85-88). Louvainske postavke od 30. lipnja 1670. (Estrix). Iz louvainske osude god., 1653., tvrdnja 14. Tamburini, na *2021 nav. mj III 3, 2,br.l;usp. c l , 2 - 3 .

423

2126

26. Ako se netko zaklinje sam, ili pred drugima, upitan ili svojom voljom, ili zbog ale, ili zbog bilo kojeg drugog razloga, da nije uinio neto stoje zaista uinio, mislei u sebi na neto to zaista nije uinio, ili na neki drugi nain nego lije uinio, ili bilo to drugo stoje kao istinito dodano, u stvari ne lae i nije krivokletnik1. 27. Ukoliko je potrebno ili korisno za zdravlje tijela, za ast, za obranu vlasnitva, ili za bilo koji drugi in kreposti, to je opravdan razlog za sluenje takvim dvoznanostima, tako da se tada skrivanje istine smatra korisnim i povoljnim 2 . 28. Tko je unaprijeen u naelnitvo ili u javnu slubu pomou preporuke ili dara, moe dati prisegu - koja se po kraljevoj zapovijedi obiava traiti od slinih - s duevnom zadranou, ne vodei rauna o nakani onoga koji (prisegu) trai, jer nije obvezatan oitovati tajni prijestup3. 29. Teki prijetei strah je opravdan razlog za lano podjeljivanje sakramenata4. 30. Dozvoljeno je da asni ovjek ubije napadaa koji ga eli oklevetati, ako tu sramotu ne moe izbjei na drugi nain; isto treba kazati, ako netko drugoga oamari ili ga udari batinom, ako on poslije amara i udaranja batinom pobjegne . 31. S pravom mogu ubiti kradljivca zbog ouvanja jednog zlatnika6. 32. Ne samo daje dozvoljeno smrtonosnom obranom braniti (dobra) koja djelatno posjedujemo, nego i ona na koja imamo zapoeto pravo, i za koje se nadamo da emo ih posjedovati 7 . 33. Dozvoljeno je da se nasljednik kao i korisnik ostavtine, tako brane protiv onih koji ih nepravedno spreavaju da uu u (posjed) nasljedstva ili da im ostavtina
1

2127

2128

2129 2130

2131 2132

2133

*2126

2 3

*2127 *2128 *2129 *2130

*2131 *2132

Thomas Sanchez SJ, Opus morale in praecepta decalogi (Venezia 1614; 1625) III 6, br.15; umjesto "na drugi nain" autor je napisao "drugi dan". Taje tvrdnja osuena na sinodi u Namuru god. 1 6 5 9 , l. 10. Thomas Sanchez, n a * 2 1 2 6 n a v . m j , istobr.19. Iz louvainske osude god. 1 6 5 7 , tvrdnja 19; neki u tom smislu tumae i mjesto kod Leonharda Lessiusa SJ, De iustitia et iure (Louvain 1605) II 4 2 , dub.9, br.48. Iz louvainske osude god. 1657. tvrdnja 18; Escobar, na *2023 nav. mj. 1,1.1, sect.2, c.7, problem 26; usp Juan Sanchez, na *2102 nav. m j , disp.35, br.6. Iz louvainske osude god. 1 6 5 7 , tvrdnja 4; doslovce kod Martina Becanusa SJ, Theologia scholastica II. 2, Tract. [II] de iure et iustitia, in q.64 D. Thomae, q.8, concl.2 (Opera omnia in 2 Banden [Mainz 1649] 471). Usp. Luis de Molina SJ, De iustitia et iure (Anrvverpen 1609) IV, tract.3, disp. 16, br.7; usp. isto br. 1. Iz louvainske osude god. 1 6 5 3 , tvrdnja 13/1; Francesco Amico SJ, Cursus tehologicus iuxta scholasticorum huius temporis S.I. methodum (Douai 1640 2 ; sv.V je stavljen na Indeks "dok se ne ispravi") V, disp.36, sect.8, br. 131 (precrtano u izd. od 1650.).

424

bude isplaena, kao i oni koji imaju pravo na (biskupsku) stolicu i prebendu, protiv onih koji ih nepravedno spreavaju u (tom) posjedovanju1. 34. Dozvoljeno je uiniti pobaaj prije nego li dua ue u fetus, kako djevojka, 2134 za koju bi se doznalo daje trudna, ne bi bila ubijena ili osramoena 2 . 35. ini se vjerojatnim, da niti jedan fetus (dok je u krilu) nema razumsku duu, 2135 te daje poinje imati tek onda kad se rodi; pa dosljedno treba rei, da se niti kod jednog pobaaja ne ini ubojstvo 3 . 36. Dozvoljeno je krasti ne samo u skranjoj potrebi, nego i u tekoj 4 . 2136

37. Sluge i slukinje u kui mogu svojim gospodarima tajno uzimati (neto) kao 2137 naknadu za svoj trud, za koji smatraju daje vei nego lije plaa koju primaju . 38. Ne obvezuje se pod kaznom tekog grijeha vratiti ono stoje uzeto u malo 2138 kraa, kakogod velik bio ukupni iznos 6 . 39. Tko drugoga potie ili navodi na nanoenje teko tete treem, nije obveza- 2139 tan na vraanje te nanesene tete 7 . 40. Dozvoljen je mohatra -ugovor, i u odnosu na istu osobu, i uz ugovor pret- 2140 hodne povratne prodaje, koji je sklopljen s nakanom da se doe do dobiti8.
*2133 *2134 Iz louvainske osude god. 1653., postavka 13/11; Amico, na *2132 nav. mj., isto. Usp. Francisco Torreblanca y Villalpando, Epitome delictorum sive de magia (Sevilla 1618) II 4 3 , br.10; isti, Iuris spiritualispracticabilium libriXV(Cordoba 1635), l.XII, c.16, br.44; Juan Trullench, Opus morale (Valencia 1640) II, 1.5, c.l, dub.4, br.l na kraju: on spominje da to miljenje "ne treba odbaciti". Usp. i louvainska osuda god. 1653., tvrdnja 9, i namurska osuda god. 1659., l.7. Taj je zakljuak Juan Caramuel smatrao vjerojatnim; kod toga se on oslonio na autoritet prakog nadlijenika Ivana Marchusa, koji je (u knjizi Idearum operatricium idea izdanoj 1635.) nastupio kao glavni pobornik shvaanja, da oivljeni fetus, dok je u maternici, nema razumsku dua koja bi bila razliita od due majke, nego razumsku duu dobiva tek onda kad je roen. No Caramuel je odstupio od te tvrdnje j o prije nego lije ona bila osuena; usp. njegovu Theologia moralis fundamentalis II, fundam.55, q.6 (u lvonskom izd. god. 1676: br.2623; u frankfurtskom izd. god. 1651: br.l 163). Iz louvainske osude god. 1657., tvrdnja 8. nalazi se kod Leonharda Lessiusa SJ, uz 2128 na nav. mj. II 12, dub.12; Diana, na *2112 nav. mj. V, tract.8, resol.23, i XI, tract.1, resol.13; Moya na *2022 nav. mj. (izd. 1664.) 282, br.4. Iz louvainske osude god. 1657., tvrdnja 9. Usp. Lessius, na 2128 nav. mj. I I 1 2 , dub.10; Etienne Bauny SJ, La somme depeches qui se commettent en tous etats ... (Pari 1630; 1639 5 ; stavljeno na Indeks god. 1640.) 213. Iz louvainske osude god. 1653.,tvrdnja 16.Usp.Lessius,na*2128nav.mj.II21,dub.9; Etienne Bauny, na *2137 nav. mj. 220. Isto tako Bauny, kao i louvainska osuda umjesto "malo kraa", govore o "malenim kraama". Iz louvainske osude god. 1657., tvrdnja 12. Usp. Lessius, na *2128 nav. mj. I I 1 3 , dub.2 i 10; Baunv na *2137 nav. mj. (1643 6 ) 307sl. Tako se u panjolskoj zove odreena vrsta povratnog kupovanja, koje se moe zorno prikazati na sljedeem primjeru: Lazar hitno treba novac, npr. 100 talira. Budui da ne

*2135

*2136

*2137

*2138

*2139 *2140

425

2141

41. Budui daje gotov novac dragocjeniji od bezgotovinskog, i nema nikoga tko ne bi gotov novac cijenio vie od budueg, vjerovnik moe od dunika zahtijevati neto iznad posuenog, te ga se zbog toga moe opravdati od lihve 1 . 42. Nije lihva ako se zahtijeva neto iznad posuenog, kao obveza dobrohotnosti ili zahvalnosti, nego (je lihva) samo ako se to trai kao obveza pravednosti 2 . 43. to je drugo nego laki (grijeh), lanom optubom unititi veliki ugled klevetnika koji je nekome tetan 3 ? 44. Vjerojatno je da ne grijei smrtno onaj tko drugoga lano optui za zloin, kako bi obranio svoju pravednost i ast. Ako to nije vjerojatno, onda u teologiji nije vjerojatno niti jedno miljenje4. 45. Nije simonija dati vremenito za duhovno, kad se vremenito ne daje kao plaa, nego samo kao motiv za dodjelu ili za ostavrenje duhovnog, ili takoer, kadje vremenito samo dobrovoljna naknada za duhovno, ili suprotno . 46. U redu je i ovo: I onda kadje vremenito glavni motiv za davanje duhovnog; to vie, i onda kadje to cilj same duhovne stvari, tako da se ono (vremenito) vie cijeni nego li duhovna stvar . 47. Kada Tridentski sabor kae 7 : smrtno grijee oni koji sudjeluju u tuim grijesima, ako uzdignu u crkvene (asti) druge a ne one za koje sami misle da su dostojninalazi nikoga tko bi mu htio posuditi novac bez dobiti, on kupi od trgovca Grassa robu na kredit, koji e mu kasnije jednom vratiti, po najvioj cijeni od 110 talira; tu robu odmah proda natrag Grassu po najnioj cijeni od 100 talira (jer Lazaru roba uope nije potrebna), pod uvjetom da mu Grasso odmah u gotovini isplati ugovoreni iznos. Prema sudu veine etiara takav je ugovor bio konano skriveno uzimanje kamata. Iz louvainske osude god. 1 6 5 7 , tvrdnja 14. usp. Moya, na *2022 nav. mj. (izd. 1664) 163, propos.2; usp. Lessius, na *2128 nav. mj. I I 2 1 , dub.16. Usp. Caramuel, Theologia intentionalis II, disp.14, br.799sl (Lyon 1664) str.183. Iz louvainske osude god. 1 6 5 7 , tvrdnja 13. Usp. Escobar y Mendoza, Liber Theologiae moralis24 S.I. doctoribusreseratus, tract.3,examen 5, c l , b r . 4 4 ( u i z d . Venezia 1660: str.324). Louvainska postavka god. 1645.; usp i sljedeu tvrdnju. Iz louvainske osude god. 1 6 5 7 , tvrdnja 3; slino i louvainska osuda god. 1 6 5 3 , tvrdnja 6. usp. Caramuel, Theologia moralis fundamentalis, izd. prije 1 6 6 4 , fundam.55, 6, br.2580 (kasnije je Caramuel to ograniio: samo prema prirodnom pravu); u istom smislu Moya, na *2022 nav. mj. (izd. 1664.) 87, br.3, koji se poziva na Dominga Baneza OP; Decisiones de iure et iustitia [komentar uz] q.70, a.3, dub.2. Iz louvainske osude god. 1 6 5 7 , tvrdnja 15/1. Grgur iz Valencije SJ, Commentarii theologici (Ingolstadt 1595) III, disp.6, q.6, toka 3; Escobar na *2033 nav. mj. VII 56, sect.2, c.8, dub.3-5. Iz louvainske osude g o d . 1 6 5 7 , tvrdnja 15/11. Usp. Escobar na *2145 nav. mj. Tridentski sabor, 24. sjednica, Dekret o opeoj reformi, kan. 1 (SGTr 9,978n).

2142

2143

2144

2145

2146

2147

2141 *2142

*2143 *2144

*2145

*2146 *2147

426

ji i Crkvi korisniji; ini se da sabor pod rijeju "dostojniji", kao prvo, ne eli naglasiti (nita) drugo nego li asnost onih koji trebaju biti izabrani, stavljajui komparativ umjesto pozitiva; ili drugo, rije "dostojniji" upotrebljava u manje doslovnom znaenju, kako bi iskljuio nedostojne, a ne dostojne; ili tree, kad se radi o natjeaju. 48. ini se jasnim: bludnost po sebi ne ukljuuje nikakvu zlobu, te je ona zla 2148 samo jer je zabranjena; ini se da je suprotno potpuno protivno razumu1. 49. Pedofilija nije zabranjena prirodnim zakonom. Dakle, daje Bog nije zabra- 2149 nio bila bi dobra, a katkada i obvezatna pod smrtni grijeh2. 50. Spolni odnos s udanom nije preljub ako (na to) pristane mu; zbog toga je na 2150 ispovijedi dovoljno rei, daje grijeio bludno 3 . 51. Ne grijei smrtno sluga koji znajui podmee lea (i tako) pomae svom go- 2151 spodaru da se preko prozora uspne, kako bi oskvrnuo djevicu, ili mu je esto pomagao donosei ljestve, otvarajui vrata, ili sudjelujui slino, ako je to inio iz straha od znaajnije tete, na primjer da gospodar ne bi s njim loe postupao, da ga ne bi gledao mrkim oima, (ili) da ga ne bi istjerao iz kue 4 . 52. Svetkovanje blagdana ne obvezuje pod smrtnim grijehom, iskljuujui sa- 2152 blazan, ako nema prezira5. 53. Udovoljio je crkvenoj zapovijedi pribivanja misi, onaj koji je dva, tovie 2153 etiri, njezina dijela sluao istovremeno kod razliitih sveenika koji su slavili mise 6 .

*2148

*2149 *2150 *2151 *2152 *2153

Caramuel, na *2141 nav.mj. IV, br.1904 (doslovce); Theologia moralis adprima eaque clarissima principia reducta (Louvain 1645) IV, br.1598; tvrdnja 48 i 49 slijede iz naela: B o g bi mogao dati i zapovijedi koje bi protuslovile drugoj ploi dekaloga, tovie, koje bi im bile suprotne; usp. Theologia intentionalis IV, br.l960 1963 1965; Theologia moralis ... II, br.l 184. Iz louvainske osude god, 1653., tvrdnja 3/II. Caramuel, Theologia moralis ... (usp. 2148), br.1603; Theologia intentionalis (usp. *2148) IV, br.1965 (doslovce). Iz louvainske osude god. 1653., tvrdnja 3/1; isto Caramuel. Usp. Tamburini, na *2021 nav. mj. V 1, 4, br.19. Iz louvainske osude god. 1653., tvrdnja 19. Iz louvainske osude god. 1657., tvrdnja 17. Usp. prije svega Escobar, na *2142 nav. mj., tract.l, examen 11, c.4 ( u izd. Venezia 1660: str.138); isto paljivije u Theologia moralis (usp. *2033) V/U, 1.42, sect.l, c.2; usp. Juan Azor SJ, Institutiones morales (Lyon 1613) 1,1.7, c.3, q.3; Diana, na *2112 nav. mj. II, tract.7, resol.18, i VIII, tract.7, resol.89.

427

2154

54. Tko ne moe moliti Jutrenju i Hvale, a moe ostale asove, nije obvezatan ni 1 na to, jer vei dio vue k sebi manji . 55. Zapovijedi godinje priesti udovoljava se (i) svetogrdnim primanjem Go2 spodina [usp. *2034] . 5 6. esta ispovij ed i priest su znak preporeenj a, pa i kod onih koj i ive na po3 ganski nain . 57. Vjerojatno je daje dovoljno naravno pokajanje, samo ako je asno 4 . 58. Ispovjedniku koji nas pita nismo duni rei uobiajenost nekog grijeha5. 59. Dozvoljeno je sakramentalno odrijeiti one koji su se, zbog velike navale pokornika, samo polovino ispovijedili, to se moe dogoditi na primjer u dan nekog velikog blagdana ili oprosta6. 60. Ne treba zanijekati ili odgoditi odrjeenje pokorniku koji ima obiaj grijeiti protiv Bojeg, naravnog ili crkvenog zakona, premda se ne pokazuje nikakva nada da e se popraviti, samo ako je ustima izrekao da se kaje i ako je obeao da e se popraviti7. 61. Katkada se moe odrijeiti onoga koji se nalazi u blioj grjenoj prigodi, koju bi mogao ali nee napustiti, tovie ako je i direktno i namjerno trai, ili joj se podaje8. 62. Ne treba izbjegavati bliu grjenu prigodu, ako se prui neki koristan ili astan razlog daje se ne izbjegava9.
*2154 Castropalao, na *2101 nav. mj. II, tract.7, disp.2, toka 6, br.9; Trullench, na *2134 nav. mj. 1,1.1, c.7, dub .27, br.5; Diana, na *2112 nav. mj. IV, tract. 4, resol. 225, i X, tract.16, resol 48 (drugi 47). Azor, na *2153 nav. mj. 1,1.7, c.30, q.l2; Francisco Suarez SJ, De eucharistia, disp.70, sect.3, br.2 (Opera omnia,\zd. C.Berton, sv.21 [Pari 1866sl] 550sl); kardinal de Lugo SJ, De eucharistia, disp. 16, sect.4, br.83 (Opera omnia, izd. J.B.Foumials, sv.4 [Pari 1892] 188); louvainska postavka od 2 1 . lipnja 1676 (SJ), postavka 23. Postavke iz Liegea OFM god. 1676.; isto, namurske postavke OFM. Parike postavke SJ (CollPge Clermont-Ferrand), kolovoz 1 6 4 3 , isto 23. svibnja i 6. lipnja 1644. Juan Sanchez, na *2102 nav. m j , disp.9, br.6. Iz louvainske osude god. 1 6 5 3 , tvrdnja 4. Iz louvainske osude god, 1 6 5 3 , tvrdnja 1. Usp. Juan Sanchez, na *2102 nav. m j , disp.9, br.6; usp. Etienne Bauny SJ, Theologia moralis I, tract.4: Depoenitentia, q.22. Iz louvainske osude god. 1 6 5 3 , tvrdnja2; Bauny, na *2160 nav. mj. I, tract.4, q.l5; usp. nav. mj. q.l4; isti, La somme depeches ... (Pari 1643 6 ) pogl.46. *2162 ini se daje ovu i sljedeu tvrdnju prije svega zastupao Leandro de Murcia OFMCap; usp. njegove Disquisitionesmorales in ff S. Thomae (Madrid 1 6 5 3 . 1 6 6 0 . ) II, disp. 1, resol.16 (ali on je govorio o vjerojatnoj opasnosti da se sagrijei).

2155

2156

2157 2158 2159

2160

2161

2162

*2155

*2156 *2157 *2158 *2159 *2160 *2161

428

63. Dozvoljeno je direktno traiti bliu grjenu prigodu radi duhovnog ili vre- 2163 1 menitog dobra blinjega . 64. Odrjeenje moe dobiti ovjek makar ne znao za tajne vjere, te makar zbog 2164 nemarnosti, pa i grjene, ne znao za tajne presvetog Trojstva i Utjelovljenja Gospo2 dina naega Isusa Krista . 65. Dovoljno je da je on te tajne jednom vjerovao .
3

2165

[Ocjena:] Sve su izreke osuene i zabranjene, kao to su navedene, najmanje 2166 kao sablanjive i u praksi opasne. [Zavretak dekreta:] Konano, kako bi se ubudue uitelji ili skolastici, ili bilo 2167 tko drugi, suzdravali od uvredljivih sporova, te kako bi se unaprijedili mir i ljubav, isti im sveti (Otac) nalae krepou svete poslunosti, da se kako u knjigama koje e se tiskati, tako i u rukopisima kao i u postavkama, raspravama i propovijedima, uvaju od bilo kakve ocjene ili oznake, kao i od bilo kakvog predbacivanja u odnosu na one tvrdnje, koje se jo ovdje i ondje raspravljaju meu katolicima, dok Sveta stolica, doznavi za to, o tim tvrdnjama ne donese sud 4 .
*2163 Iz louvainske osude god. 1657., tvrdnja 1; usp. osim gore spomenutog Leandra de Murcia: Castropalao, na *2101 nav. mj. I, tract.2, disp.2, toka 9, br.8-9. ini se da su slino shvaanje iznosili Bazilije Ponce de Leon OESA, Juan de Salas SJ, Thomas Hurtado i Domingo de Soto OP. Iz louvainske osude god. 1653., tvrdnja 17. Usp. Bauny, Theologia moralis I, tract. 4: De ministropoenitentiae, q.l2. Usp. Tamburini, na *2021 nav. mj. II 1, 1, br.3 i 8. Isto naglaava Benedikt XIV. u konstituciji "Sollicita ac provida" od 9. srpnja 1753. koja je prije svega upuena cenzorima Sv. Oficija; on naime, nakon navoenja rijei iz tog broja, nastavlja: "Zbog toga treba zauzdati samovolju pisaca, koji, kao to je to kazao Augustin u 12. knjizi Confessiones, pogl. 25, br.34., 'ljube svoje vlastito miljenje, ne zato jer je ono istinito, nego zato jer je njihovo', a miljenje drugih ne samo odbacuju nego se s njime izruguju na sramotan nain i dovode ga na zao glas. Uope se ne smije dozvoljavati, da se neije privatno miljenje u knjigama iznosi kao sigurno i definirano uenje Crkve, a suprotno miljenje da se oznaava kao zabluda ... ( 24) Aneoski prvak kola i crkveni uitelj sv. Toma Akvinski... bio je natjeran potrebom da napada miljenja filozofa i teologa, koje je morao pobijati, borei se za istinu. Poznatu slavu tako velikog uitelja na udesan nain poveala je i okolnost, da on nijednog svog protivnika nije podcjenjivao, ismijavao ili ga dovodio na zao glas, nego je sa svima postupao uglaeno i prijateljski.... Oni koji tako izvrsnog uitelja navode i nastoje ga s l a v i t i t r e b a l i bi tog velikog uitelja nasljedovati, te u odnosu na svoje protivnike kod pisanja paziti na umjerenost i na izvanredno astan nain ophoenja i raspravljanja. Prema tome bi se trebali ravnati i drugi koji odstupaju od njegove kole i uenja. Crkva naime kao primjer stavlja svima pred oi kreposti svetaca. Budui daje aneoski uitelj upisan u popis svetaca, te iako je dozvoljeno zastupati miljenje drugaije od njegovog, ipak nipoto nije dozvoljeno u ophoenju i raspravama nastupati na nain suprotan njegovom ": Benedikt XIV., Bullarium, izd. u Mechelnu, 10,252sl / BullLux 19 [1758] 63a).

*2164 2165 *2167

429

2170-2171: Dekret Sv. oficija, 23. studenog 1679.

Radi se o zakljucima o izjavama molinista, koji potjeu od protivnika Moline, kako providnost svemogueg B o g a treba uskladiti s ljudskom slobodom. Tako Jacques-Hyacinthe Serry OP (na * 1997 nav. mj. [Louvain 1700], Addenda 21 si), tumai neka mjesta kod Cristobala de Ortege S J, De Deo uno I: Controversiarum dogmaticarum scholasticarum de essentia, attributis ... (Lyon 1671), controv. III de decretis,disp.2, q.4, ctm.3; ctm.4, br.6sl; disp.3, q.2; ctml, br.5; ctm2, br.l; ctm.3, br.4. Taj je svezak stavljen na Rimski indeks, ali tek 29. sijenja 1716. ini se da ne postoji povezanost sa sljedeim dekretom. Izd.: DuPlA 3/II, 352b / Viva 3,181a.

Zablude o darovanoj svemoi 2170 1 . Bog nam daju svoju svemo kako bismo se njome sluili, kao to netko drugome daje kuu ili knjigu. 2. Bog podvrgava nama svoju svemo. [Ocjena: Zabranjuju se kao] nove i lakoumne.

2171

2175-2177: Dekret Sv. oficija, 26. lipnja 1680.

Tirso Gonzalez de Santalla SJ, profesor u Salamanci i misionar, u djelu Fundamentom theologiae moralis (1673), zastupao je probabiliorizam, suprotno od veine teologa Drube Isusove. Premda se obratio generalu Reda Gian Paolu Oliviu, uskraena mu je dozvola za tisak. Gonzalez je 1676. opozvan s katedre u Salamanci. Kod Inocenta XI., koji je bio sklon probabiliorizmu, nastojao je postii da bi teolozi i u Drubi Isusovoj imali slobodu da osim probabilizma, koji je bio prihvaen kao ope uenje, mogli zastupati i probabiliorizam. Inocent XI. je zastupao slobodu miljenja, te je to objavio u navedenom dekretu, iji je ovo, prema svjedoanstvu tajnika Sv. Kongregacije za inkviziciju od 2 1 . travnja 1902., jedini autentini tekst. Bile su rairene verzije navodno drugog dijela tog dekreta, koje su sadravale, daje papa navodno zabranio probabilizam, odn. daje isusovcima naloio utnju. I kasnije, kad je Gonzalez uz potporu Inocenta XI. bio izabran za generala Drube Isusove (6. srpnja 1687.), nije mogao vie postii u korist probabiliorizma. Njegov Tractatus succintus de recto usu opinionumprobabilium (dan u tisak oko 1691. u Dillingenu/Bavarska, bez znanja poglavarstva reda) bio je potisnut. Izd.: ASS 35 (1902/03) 252sl.

Probabilizam 2175

i probabiliorizam

Nakon to smo preko oca Laurea obavijeteni o sadraju pisma oca Thirsia Gonzaleza, Drube Isusove, upuenog naem svetom gospodinu, preuzviena gospoda su kazala, da se preko dravnog tajnitva pie apostolskom nunciju u panjolskoj, da javi spomenutom ocu Thirsiu, daje Njegova Svetost dobrohotno primila i s pohvalama proitala njegovo pismo, te je odredila, da on slobodno i bez straha pro430

povrjeda, nauava i perom brani vjerojatnije miljenje, te da muki napada miljenje onih koji tvrde, daje kod sukoba manje vjerojatnog miljenja s onim koje je spoznato i procijenjeno kao vjerojatnije, slobodno slijediti manje vjerojatno; a njega uvjerava da e sve biti drago Njegovoj Svetosti, togod uinio i napisao u korist vjerojatnijeg miljenja. Neka se po nareenju Njegove Svetosti naloi ocu generalu Drube Isusove, da 2176 ne samo treba dopustiti oima iste Drube da piu u korist vjerojatnijeg miljenja i da napadaju miljenje onih koji tvrde, daje kod sukoba manje vjerojatnog miljenja s onim koje je spoznato i procijenjeno kao vjerojatnije, slobodno slijediti manje vjerojatno; zaista pak neka pie svim sveuilitima Drube, da Njegova Svetost misli, da svatko, kako mu se bude svialo, slobodno pie u korist vjerojatnijeg miljenja i da napada (miljenje) suprotno reenom; a njima nareuje da se u potpunosti podloe nalogu Njegove Svetosti. [Dodano u rukopisu Sv. oficija:] Dne 8. srpnja 1860. Nakon stoje gore sporne- 2177 nuta naredba Njegove Svetosti preko dunosnika javljena ocu generalu Drube Isusove, on odgovara, da e se svemu to bre pokoriti, premda nisu nikada niti on niti njegovi predasnici zabranili pisati u korist vjerojatnijeg miljenja, ili ga nauavati.

2181-2192: Nacrt instrukcije Sv. oficija od kardinala Girolama Casanate, oko listopada 1682.
S obzirom na kvijetizam Rimska je kurija radila na jednoj instrukciji za ispovjednike i duhovne voe. B i o je prihvaen nacrt koji je sastavio kardinal Girolamo Casanate. Nije sigurno da lije instrukcija bila i objavljena. (Tekst je naveden u Denzinger-Schonmetzer, zbog boljeg razumijevanja osuenih tvrdnji Miguela de Molinosa; usp. *2201-2269.) Izd.: P. Dudon, u: RechScRel 4 (1913) 172-174, bilj.l /isti, Le quietiste espagnolMichelMolinos fParis 1921) 271-273 / ponovljeno kod Guilberta 266-268, br.450-452.

Kontemplacija i meditacija - Zablude kvijetista 1. Nitko naime, tko se predao meditativnoj ili kontemplativnoj molitvi, ne smije 2181 prezirati usmenu molitvu, koju je ustanovio Krist, koju su apostoli odravali i koju je Katolika crkva primjenjivala u trajnom nasljedstvu kod svih boanskih tajni, niti je smatrati beskorisnom u usporedbi s meditativnom ili kontemplativnom, niti je potiskivati kao ispraznu; nego, prema uenju proroka, Gospodina treba hvaliti himnima i pjesmama, i tu (molitvu) podjednaku kao duhovnu i kontemplativnu trebaju svi hvaliti i preporuivati. 2. Budui da u Oevoj kui ima mnogo stanova [usp. Iv 14,2], oni koji se bave 2182 meditacijom, i njihovi voe, neka ni na koji nain ne preziru one koji se bave kon431

templacijom, ili neka ih ne zovu besposliarima, ili to je jo gore, neka ih ne oznaavaju nekom ljagom krivovjerja; nego neka se sveto i pobono koriste i slue darovima koje je svakome od njih Bog dao po meditaciji; posebno pak, jer milost kontemplacije esto primaju najvii, esto najmanji, ee udaljeni a nekada i oenjeni. 2183 3. Kontemplativci pak neka ne preziru meditativce, jer se redovito preko stupnjeva meditacije dolazi do vrhunca kontemplacije; nego neka svi s ljubavlju slave Boga, Gospodina naega Isusa Krista, znajui da grana dobrog djela nema nita zelenila, ako ne ostane na korijenu ljubavi. 4. Premda nikoga ne treba odbijati od milosti kontemplacije koju Bog pomae, ipak duhovni voe trebaju jako paziti, da se u praksu tog uenja i vjebi ne priputaju (osobe) bez razlike na dob, stale, spol i zanimanje; nego neka prije toga trajnim promatranjem odvagnu, to pojedinci mogu podnositi i to raditi, te neka jedne vode k meditaciji, a druge k kontemplaciji, prema duhu svakoga (od njih). 5. Kako bi uenje o kontemplativnoj molitvi, kojom due vjernika bivaju uznesene do najvieg sjedinjenja s Bogom, oieno od zabluda ostalo isto i neokaljano, neka se najprije kontemplativci uvaju od tvrdnji i shvaanja, daje predmet kontemplacije ili molitve, koju nazivaju mirom, prisutnost samoga Boga na svakom mjestu, budui da svi predmeti meditacije mogu, na razliite naine, biti predmet kontemplacije; isto tako neka se ne usuuju tvrditi, da se oni koji se bave meditacijom, nikada nee uzdii na neki stupanj savrenosti, ako ne prijeu na kontemplativnu molitvu. 6. Budui da smo spaeni i osloboeni po utjelovljenju i trpljenju Gospodina naega Isusa Krista, neka se kontemplativci uvaju kako ne bi svojevoljno i namjerno zaboravljali na tajne ivota, djela, trpljenja i otkupljenja istog naeg Gospodina, ili kako ne bi tvrdili daje njihovo promatranje beskorisno i suprotno stanju kontemplacije; tovie, neka marljivo, prema pogodnosti mjesta i vremena, prionu njihovom promatranju, prema primjeru svih svetih. 7. Isto tako neka od due i oiju ne udaljuju, kao da su beskorisni za kontemplaciju, slike i kipove, kako unutaranje tako i vanjske, Krista Gospodina i njegove preblaene Majke Djevice Marije, i ostalih svetaca, koji s Bogom kra\juju na nebesima i mole za nas koji se nalazimo u ovoj dolini suza; ipak je katkada dozvoljeno na kratko vrijeme odustati od slika, ali samo u inu kontemplacije, i kada je naa dua, preplavaljena nebeskim darovima, privuena na kontemplaciju boanskih stvari. 8.1 jer se vjeba savrene kontemplacije prvenstveno nalazi u tome, da dua u inu kontemplacije ne ini nita drugo, tovie, jer se tada (dua), zaboravljajui sva stvorenja, uzdie na promatranje Boga i boanskih (stvari), (pobuujui ine) uzvienih kreposti vjere, ufanja i ljubavi, kojima se Bog na poseban nain tuje, zbog 432

2184

2185

2186

2187

2188

toga neka se meditativci ni na koji nain ne usude niti pokuaju kontemplativce meu narodom oznaavati kao besposliare i lijene. 9. Osim toga, neka se i kontemplativci i meditativci sjete, da nipoto nisu oslo- 2189 bodeni od obdravanja Bojih i crkvenih zapovijedi; tovie, svi su strogo obvezatni obdravati zapovijedi, kako sluge prema gospodarima, tako i ene prema svojim muevima, koje svatko treba obdravati prema svom staleu, jer milost molitve vodi k poniznosti i poslunosti, a ne k oholosti i uzdizanju. 10. To isto treba uiti i drati o klericima, kako biskupijskim tako i redovni- 2190 kim, isto tako i o monasima; kako se oni ne bi, pod izgovorom meditacije ili kontemplacije, usudili izuzeti ili osloboditi od crkvenih obaveza, redovnikih zavjeta, uredbi ili pravila; neka se ni na koji nain ne smatraju izuzetima od njihovog obdravanja, premda su doli na nekog savrenog stupnja molitve. 11 . Neka znaju svi, kako kontemplativci tako i meditativci, da nisu niti najman- 2191 je izuzeti od vanjskih ina vjere i pobonosti, koje vjernici u Katolikoj crkvi obiavaju initi, kao to su primanje sakramenata i sakramentalija, pohaanje crkvi i obdravanje posta, sluanje propovijedi, i ostalih ina duhovnog ili tjelesnog milosra; tovie, bila bi velika sablazan za vjernike, ako bi zanemarivali neke od spomenutih zapovijedi pod izgovorom kontemplacne ili meditacije. 12. Bilo bi potpuno bezbono i nedostojno kranske istoe tvrditi, da se ne 2192 treba suprotstaviti napastima, ili da se sami grijesi ne uraunavaju kontemplativcima, koje oni poine kada su u kontemplaciji, pod (izgovorom) krivog miljenja, kao da tada ne djeluju kontemplativci, nego da to ini avao preko njihovih udova. Isto bi tako bezbono bilo tvrditi, da takve grijehe kontemplativci ne moraju ispovjediti u sakramentu pokore i podloiti ih kljuevima Crkve. Isto bi tako bilo bezbono (tvrditi) daje duevna molitva, bilo meditativna ili kontemplativna, jednostavno potrebna za spasenje.

2195: Dekret Sv. oficija, 18. studenog 1682.

Dekreti navedeni ovdje i u * 1989, odnose se prije svega na duhovno savjetovanje i na poglavarstva redovnikih zajednica. Usp. nadalje, instrukciju Sv. oficija od 9. lipnja 1915. @taz6n y Fe [1917 II] 8 9 / M o n i t o r e E c c l e s i a s t i c o 2 9 [1917] 199-201 / n e u AAS). Izd.: DuPlA 3/II, 3 5 4 a b / Viva 3,182.

Zablude o ispovjednoj tajni [Tvrdnja:] "Dozvoljeno je sluiti sa znanjem steenim u ispovijedi, ako se to 2195 ini bez direktnog ili indirektnog otkrivanja i bez tereenja pokornika, ako bi inae 433

iz nekoritenja (takvim znanjem) slijedila mnogo vea (teta), koja se s pravom zanemaruje u usporedbi s prvom"; zatim je dodano tumaenje ili ogranienje, da se koritenje znanja steenog u ispovijedi podrazumijeva s tereenjem pokornika, iskljuujui bilo kakvo (njegovo) otkrivanje, pa i u sluaju kada bi iz ne-koritenja (takvog znanja) za pokornika slijedila mnogo vea teta. [Ocjena :] Treba potpuno zabraniti spomenutu tvrdnju, ukoliko dozvoljava koritenje znanja uz tereenje pokornika, takoer i s (dodanim) tumaenjem ili ogranienjem.

2201-2269: 68 tvrdnji osuenih u dekretu Sv. oficija od 28. kolovoza i u konstituciji "Caelestis Pasto?"* od 20. studenog 1687.
Miguel de Molinos je prije svega mnogim pismima i svojim glavnim djelom Guia espiritual ("Duhovni voa", Rim 1675) stekao glas ispovjednika i duhovnika. Molinos je u srpnju 1685., pred suditem Inkvizicije bio optuen zbog kvijetizma. On je 3. rujna 1687. morao javno pod zakletvom opozvati svoje zablude, te je bio osuen na doivotni zatvor. Osuene tvrdnje uzete su veinom iz pisama i njegovog Memoranduma koji je predan Inkviziciji. Pred Inkvizicijom je bilo oko 12000 pisama. Iz Memoranduma potjeu tvrdnje 41-53 i samo se u njima nalazi autentian autorov tekst. U dekretu Sv. oficija od 4. rujna 1687. osueni su kvijetisti Simone i Antonio M. L e o n i (francusko izd.: AnIP. 10. niz = sv. 5/1 [Rim 1867] 594-602; sastavljeno ujedan kompendij od P. Dudona, nanav. mj. 227-230; drugi je kompendij izdao P. Guerrini: ScuolaCatt23 [1922], ser.5,374-379; djelomino kod Guilbert 288-193, br.470-475); osim toga 17. prosinca 1687. je kardinal Pier Matteo P e t r u c c i, na zahtjev Sv. oficija opozvao 54 tvrdnje uzete iz njegovih knjiga. Opoziv je priloen breveu Inocenta XI., izdanog 26. svibnja 1689. "Cum sicut accepimus" (izd. J. Hilgers, Der Index der vorbotenen Bticher [Freiburg 1904] 566-570; tvrdnje su navedene na talijanskom jeziku i u latinskom prijevodu, s izvorima i ocjenama). Ovdje neemo navoditi mnogobrojne dokumente zbog njihove male znaajnosti. Izd.: P. Dudon, Le quietiste espagnol Michel Molinos (1628-1696) (Pari 1921) 292-299 / odatle se kod Guiberta 270-288 ponavlja latinski i talijanski tekst dekreta Sv. oficija / DuPlA 3/II 357b-362a / BullTau 19, 775b-781a/ BullLux 10,212b-215a.

Kvijetistike zablude Miguela de Molinosa 2201 2202 1 . Potrebno je da ovjek uniti svoje sposobnosti, i to je unutarnji put. 2. Htjeti djelatno raditi znai vrijeati Boga, koji sam eli biti jedini djelatni; zbog toga je potrebno itavog sebe potpuno ostaviti u Bogu, i kasnije (tako) ostati kao tijelo bez due. 3. Zavjeti uinjeni za neto znae zapreku savrenosti 1 .
*2203 U ocjeni je dodano: "Osueno meu zabludama Gerarda Segarellija, kao krivovjema (tvrdnja) pseudo-apostola, i to je njegova 17. zabluda koja glasi ovako: Savreniji je ivot ivjeti bez zavjeta, nego li sa zavjetom". Kako su pojedine tvrdnje ocjenjene moe se vidjeti iz Codex-a Casanate 310.

2203

434

4. Naravno djelovanje je protivnik milosti i prijei Boje djelovanje i pravu 2204 savrenost; Bog naime eli raditi u nama bez nas. 5. Ne radei nita dua se ponitava i vraa se svom poelu i svom ishoditu, a 2205 to je Boja bit, te ostaje u nju preobraena i poboanstvenjena, a Bog onda ostaje u samom sebi; a to onda nisu vie dvije ujedinjene stvari, nego samo jedna, i zbog tog razloga Bog ivi i kraljuje u nama, a dua ponitava samu sebe u djelatno bie. 6. Unutarnji put je onaj na kojem se ne poznaje niti svjetlo, niti ljubav, niti po- 2206 vlaenje; ne treba Boga spoznavati i na taj se nain pravilno hoda. 7. Dua ne mora misliti niti na nagradu, niti na kaznu, niti na raj, niti na pakao, 2207 niti na smrt, niti na vjenost. 8. Ne treba htjeti znati, da li se usklauje s Bojom voljom, da li ostaje predan 2208 toj volji ili ne; niti je potrebno da eli upoznati svoje stanje, niti ita svoga; nego je potrebno da tijelo ostane bez due. 9. Dua se ne treba sjeati niti sebe, niti Boga, niti bilo koje stvari; na unutar- 2209 njem putu kodljivo je svako razmiljanje, pa i razmiljanje o svojim ljudskim djelima i o vlastitim pogrekama. 10. Nije potrebno razmiljati niti ako svojim pogrekama druge sablanjava, 2210 ako ne postoji nakana sablazniti; milost je Boja ne moi razmiljati o vlastitim pogrekama. 11. Ne treba razmiljati o sumnjama koje nadou, da li se ispravno postupa ili 2211 ne. 12. Tko je svoju slobodnu volju darovao Bogu, ne treba se brinuti ni o emu, niti 2212 o paklu, niti o raju; ne treba imati elju niti za vlastitu savrenost, niti za kreposti, niti za vlastitu svetost, niti za vlastito spasenje; treba se oistiti od takvih elja. 13. Prepustivi Bogu slobodnu volju, istom Bogu treba ostaviti brigu i skrb za 2213 svaku svoju stvar, i ostaviti kako bi u nama, bez nas, inio svoju volju. 14. Ne dolikuje da od Boga ite neku stvar onaj tko se prepustio Bojoj volji; 2214 traiti naime znai nesavrenost, jer je to in vlastite volje i izbora; to znai htjeti, da se Boja volja prilagodi naoj, a ne naa Bojoj; a onu (rije) Evanelja: "Itite i primit ete" [7v 16,24] nije Krist kazao za unutarnje due, koje ne ele imati svoju volju; tovie, takve due dolaze do toga da ne mogu od Boga traiti nikakvu stvar. 15. Kao to ne trebaju od Boga traiti neku stvar, tako se ni zbog koje stvari ne 2215 moraju niti zahvaljivati; oboje je naime in vlastite volje. 435

2216

16. Ne dolikuje traiti pokoru za kaznu zasluenu vlastitim grijesima; bolje je naime udovoljiti Bojoj pravdi nego li moliti za Boje milosre; ono naime proizlazi iz iste ljubavi prema Bogu, a ovo od nae koristoljubivosti; ta stvar nije Bogu niti draga niti je zasluna, jer to znai izbjegavati kri. 17. Prepustivi Bogu slobodnu volju, i ostavivi mu brigu i skrb na svoju duu, ne treba vie voditi rauna o napastima; i njima se ne treba usprotiviti drukije nego li negativno, bez koritenja (nekih) sredstava; a ako se narav pokrene, treba je ostaviti da se pokrene, jer je narav. 18. Ne klanja se Bogu u duhu i istini [usp. Iv 4,23] tko se kod molitve slui slikama, kipiima, znakovima i vlastitim predodbama. 19. Tko Boga ljubi na onaj nain kako mu razum dokazuje ili pamet shvaa, ne ljubi pravoga Boga. 20. Neznanje je tvrditi daje kod molitve potrebno pomoi si razmiljanjem i prisjeanjem kada B o g ne govori dui. Bog nikada ne govori; njegov govor je djelovanje, i on uvijek djeluje u dui kada ga ona ne sprjeava svojim razmiljanjem, mislima i djelovanjem. 21. Kod molitve je potrebno ostati u mranoj i opoj vjeri, s mirom i naputajui bilo koju pojedinanu misao i odvojena svojstva Boga i Trojstva, i tako ostati u Bojoj prisutnosti, kako bi mu se klanjali, ljubili ga i sluili mu; ali bez pobuivanja ina, jer se to Bogu ne svia. 22. Ta spoznaja po vjeri nije in koji je proizvelo stvorenje, nego je to spoznaja koju je Bog dao stvorenju; stvorenje niti ne spoznaje daje ima, niti e kasnije spoznati da ju je imalo; isto se govori i o ljubavi. 23. Mistici sa sv. Bernardom u Scala Claustralium1 razlikuju etiri stupnja: itanje, meditaciju, molitvu i ulivenu molitvu. Tko trajno ostaje na prvom, nikada nee prijei na drugi (stupanj). Tko uvijek ostaje na drugom, nikada nee stii na trei, a taj je naa steena kontemplacija, kod koje treba ustrajati kroz itav ivot, dok Bogu duu ne privue (bez obzira to ona to ne oekuje) na ulivenu kontemplaciju; kad ta prestane, dua se mora vratiti na trei stupanj i u njemu ostati, bez onoga da bi se ponovo vraala u drugi ili prvi (stupanj). 24. Kakve god misli nadole u molitvi, pa i neiste, pa i protiv Boga, svetaca, protiv vjere i sakramenata, ako se svojevoljno ne podravaju, neka se svojevoljno niti ne tjeraju, nego neka se podnose s ravnodunou i s preputanjem; (one) ne
*2223 Djelo koje pripisano Guidu II iz Chartreusa (+ god. 1188.); navedeno je pogl.l (PL 184.475C).

2217

2218

2219

2220

2221

2222

2223

2224

436

spreavaju molitvu vjere, tovie, ine je savrenijom, jer dua tada ostaje vie preputena Bojoj volji. 25. Pa ako nadoe i san i ako zaspu, kontemplacija i molitva nisu nita manje 2225 djelatne; molitva naime i preputanje, preputanje i molitva su jedno; i dok traje preputanje, traje i molitva. 26. Ona tri puta: ienja, prosvjetljenja i sjedinjenja, o emu se govori u misti- 2226 ci, najvea su glupost, jer postoji samo put sjedinjanja, to jest unutarnji put. 27. Tko eli i prihvaa osjeajnu pobonost, ne eli niti trai Boga, nego samoga 2227 sebe; netko tko hoda po unutarnjem putu radi loe ako ju (osjeajnu pobonost) eli i pokuava imati, bilo na svetim mjestima bilo na blagdane. 28. Dobra je odvratnost nad duhovnim stvarima, tako se naime isti ljubav pre- 2228 ma sebi. 29. Dobar je znak, ako je unutarnjoj dui muna rasprava o Bogu i krepostima te 2229 ostaje hladna, (ako) ne osjea u sebi nikakav unutarnji ar. 30. Odvratno je, runo i neisto sve osjeajno to doivimo u duhovnom ivotu. 2230 31. Nijedan pravi meditativni ovjek ne vjeba prave unutarnje kreposti; njih 2231 osjeaji ne bi trebali prepoznati. Potrebno je izgubiti kreposti. 32. (Za te unutarnje due) ne trai se priprema ili zahvala, niti prije, niti poslije 2232 priesti, nego ostajanje u uobiajenom pasivnom preputanju, jer savreniji nain nadomjetava sve ine kreposti, koji bi se mogli initi, ili se ine, na redovitom putu. I ako prigodom priesti nastupe osjeaji poniznosti, molbe ili zahvale, treba ih potisnuti, dok god se ne spozna da su oni nastali pod posebnim Bojim potiajem; ostalo su poticaji naravi koja jo nije umrla. 33. Loe radi dua koja hoda po unutarnjem putu, ako za blagdane nekim poseb- 2233 nim naporom nastoji u sebi pobuditi neki poboni osjeaj, jer su za unutarnje due svi dani j ednaki, svi su blagdani. Isto vrij edi i o svetim mj estima, j er su za takve due sva mjesta jednaka. 34. Unutarnjim duama ne prilii zahvaljivati Bogu rijeima i jezikom; one tre- 2234 baju ostati u tiini, kako ne bi Bogu, koji djeluje u njima, postavljali nikakvu zapreku; i to se vie budu preputale Bogu, osjetit e, da ne mogu moliti Gospodinovu molitvu, ili Oe na. 35. Ne prilii duama koje (se nalaze) na tom unutarnjem putu initi djela, pa i 2235 kreposna, po vlastitom izboru i djelovanju; inae ne bi bile mrtve. One ne moraju 437

pobuivati in ljubavi prema blaenoj Djevici, svecima ili Kristovom ovjetvu: jer, ti su objekti osjetni, pa je i ljubav prema njima takva. 2236 36. Niti jedno stvorenje, niti blaena Djevica, niti sveci, ne smiju sjediti u naem srcu, jer njega eli zaposjesti i posjedovati samo Bog. 37. Prigodom napasti, pa i estokih, dua ne mora pobuivati izriite ine suprotnih kreposti, nego mora ostati u spomenutoj ljubavi i preputenosti. 38. Svojevoljni kri mrtvljenja je teak i besplodan teret, zbog toga ga treba napustiti. 3 9 . 1 vrlo sveta djela pokore, koje su inili sveci, nisu dovoljna da od due odmaknu pa i jednu ovisnost. 40. Blaena Djevica nije nikada uinila vanjsko djelo, pa je ipak bila svetija od svih svetih. Dakle, do svetosti se moe doi i bez vanjskog ina. 4 1 . Bog dozvoljava i eli, kako bi nas ponizio i doveo do prave preobrazbe, d a u nekim savrenim, ali ne (jo dovoljno) uznapredovalima, avao ini nasilje nad njihovim tijelima, te djeluje da oni poine tjelesne ine, pa i u predveerje (blagdana) i bez pomraenja uma, miui fiziki njihove ruke i druge udove protiv njihove volje. Isto vrijedi i s obzirom na druge ine, po sebi grjene: u tom sluaju to nisu grijesi, jer u njima nema pristanka. 42. Moe se dogoditi, da se takvi prisilni tjelesni ini, u isto vrijeme dogode kod dvije osobe, to jest kod mukarca i ene, te da od obje strane slijedi in. 43. Bog je prolim vremenima inio svece pomou tirana; sada ih pak ini svetima pomou davala, koji, uzrokujui u njima spomenutu prisilu, ini da oni sami sebe vie preziru i ponitavaju i predaju se Bogu. 44. Job je kleo, a ipak nije grijeio svojim usnama; jer je to bilo po avolovoj prisili. 45. Sveti Pavao je u svom tijelu trpio takve avolske prisile; zbog toga je pisao: " T a ne inim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to inim" [Rim 7,19]. 46. Takve prisile su najprilagoenije sredstvo da se dua poniti, i da se dovede do prave preobrazbe i sjedinjenja, te drugog puta nema; taj je put laki i sigurniji. 47. Kad nadou takve prisile, treba pustiti da avao djeluje; ne treba primijeniti nikakav napor i nikakav vlastiti pokuaj, nego ovjek treba ostati u svom nitavilu; pa ako doe i do polucije i do runih ina vlastitim rukama, pa i gore, ne treba se 438

2237

2238

2239

2240

2241

2242

2243

2244

2245

2246

2247

zbog toga uzenimirivati, nego treba van izbaciti skrupule, sumnje i strahove; tako dua postaje prosvjetljenja, jaa, vra i ia, te se stjee sveta sloboda; prije svega pak, to ne treba ispovijedati, i najsvetije je to ne ispovjediti, jer se tako nadvladava avao, i stjee se blago mira. 48. avao koji nanosi te prisile, govori da su to teki grijesi, kako bi se dua uz- 2248 nemirila i kako ne bi dalje napredovala na unutarnjem putu; zbog toga kako bi se oslabila njegova snaga, bolje je to ne ispovijedati, jer to nisu grijesi, pa niti laki. 49. Job se zbog avlove prisile oneistio vlastitim rukama u isto vrijeme dok je 2249 njegova molitva Bogu bila ista; tako treba tumaiti mjesto iz poglavlja 16. Joba [usp. Job 16,18]. 50. David, Jeremija i mnogi drugi sveti proroci, trpjeli su prisile takvih neistih 2250 vanjskih ina. 51. U svetom Pismu ima mnogo primjera takvih prisila na vanjske grjene ine; 2251 tako ono kod Samsona, koji je potaknut prisilom ubio s Filistejcima i samoga sebe [usp. Suci 16,29sl], sklopio enidbu sa strankinjom [usp. Suci 14,1-20], i bludno je grijeio s Dalilom bludnicom [usp. Suci 16,4-22], to bi inae bilo zabranjeno i to bi bili grijesi; o Juditi koja je lagala Holofernu [Jdt 11,5-19]; o Elizeju koji je prokleo djecu [usp. 4 Kr 2,24]; o Iliji koji je spalio dvojicu voa s etama kralja Ahaba [usp. 4 Kr 1,10-12]. Ostaje sumnja da lije te prisile uinio Bog, ili je to uinjeno pomou avla, kao to se to dogaa drugim duama. 52. Budui da se te prisile, pa i neiste, dogaaju bez pomraenja uma, tada se 2252 dua moe sjediniti s Bogom, i u stvari se sve vie sjedinjuje. 53. Pravilo koje imam za prepoznavanje u praksi, da lije neko djelovanje kod 2253 drugih bilo prisilno, nije samo protivljenje onih dua koje su se (tome) protivile, i koje na spomenute prisile nisu pristale, ili se ne mogu zakleti da su na njih pristale, i uviaj da su to due koje napreduju na unutarnjem putu; nego ja bih u pravilu poao od nekog djelatnog svjetla, koje je vie od ljudske i teoloke spoznaje; to (svjetlo) mi daje da s unutarnjom sigurnou prepoznam daje to djelovanje prisilno; i siguran sam da to svjetlo dolazi od Boga, jer k meni dolazi povezano sa sigurnou da dolazi od Boga, i meni ne ostavlja niti sjenu sumnji u suprotno; taj nain, da se neto dogodilo, da Bog otkrivajui neto u isto vrijeme duu ini sigurnom, daje on taj koji objavljuje, tako da dua ne moe sumnjati u suprotno. 54. Duhovne osobe na obinom putu (savrenosti), zatei e se na asu smrti ra- 2254 zoarane i smetene, sa svim poudama od kojih se na drugom svijetu moraju oistiti. 55. Preko tog unutarnjeg puta se, premda s mnogim trpljenjem, stie do oie- 2255 nja i gaenja svih pouda, tako da se vie nita ne osjea, nita, nita; i ne osjea se nikakav nemir, kao mrtvo tijelo; niti dua vie dozvoljava da se pokrene. 439

2256

56. Dva zakona i dvije poude, jedna duevna, druga u ljubavi prema sebi, koje ostaju tako dok ostaje ljubav prema sebi; dakle, kad ta bude oiena i mrtva, to se dogaa po unutarnjem putu, ne postoje vie ona dva zakona i dvije poude, i vie se ne upada u neke pogrjeke, niti se vie ita osjea, pa niti laki grijeh. 57. Po steenoj kontemplacij stie se do stanja, da se vie ne ine grijesi, niti smrtni, niti laki. 58. U to stanje se dolazi ne razmiljajui vie o vlastitim inima; nedostaci se naime raaju iz razmiljanja. 59. Unutarnji put je odvojen od ispovijedi, od ispovjednika i od sluajeva savjesti, od teologije i od filozofije. 60. Uznapredovalim duama, koje su poele umirati razmiljanju, i koje su stigle dotle da su mrtve, Bog katkada ini ispovijedi nemoguima, i nadoknauje im tolikom trajnom milou, koliku bi primili u sakramentu; zbog toga, takvim duama nije dobro u tom sluaju pristupiti sakramentu pokore, jer im je to nemogue. 61. Dua koja je stigla do mistine smrti, ne moe vie htjeti drugo nego to Bog hoe, jer ona vie nema volje; Bog joj je oduzeo. 62. Po unutarnjem putu stie se do trajnog nepokretnog stanja, u nenaruivom miru. 63. Po unutarnjem putu dolazi se i do smrti osjeaja; tovie, znak, da netko ostaje u stanju nitavnosti, to jest mistine smrti, jest, ako vanjski osjeti vie ne predstavljaju osjetne stvari; zbog toga su one kao nepostojee, jer ne stiu initi nita to im razum predouje. < 64. Teolog ima manju sposobnost za stanje kontemplacije, nego li jednostavan ovjek; prvo, jer nema tako istu vjeru; drugo, jer nije tako ponizan; tree, jer se ne brine toliko za vlastito spasenje; etvrto, jer ima glavu ispunjenu pojmovima, vrstama, miljenjima i spekulacijama, pa u njega ne moe ui pravo svjetlo. 65. Poglavarima se treba pokoravati vanjtinom; i irina redovnikog zavjeta poslunosti zahvaa samo vanjtinu. U unutarnjosti pak stvari stoje drugaije: tamo ulaze samo Bog i duhovni voa. 66. Smijeno je neko novo uenje u Bojoj crkvi, da duu u unutarnjosti treba voditi biskup; a ako biskup nije sposoban, dua treba k njemu poi sa svojim duhovnim voom. Kaem, novo je to uenje: jer ga nikada nisu uili, niti ga mogu uiti niti sveto Pismo, niti sabori, niti kanoni, niti bule, niti sveci, niti pisci: Crkva naime ne sudi o skrovitom, a dua ima pravo i sposobnost izabrati si koga god joj se bude inilo (dobro). 440

2257

2258 2259 2260

2261

2262 2263

2264

2265

2266

67. Oitaje prijevara rei, da unutarnje stvari treba otkriti vanjskom sudupogla- 2267 vara, te daje grijeh to ne uiniti: jer Crkva ne sudi o skrovitom; takvim se prijevarama i izmiljotinama kodi vlastitim duama. 68. Na svijetu ne postoji ovlast niti nadlenost za zapovijed, da se objave pisma 2268 duhovnog voe koje se odnose na unutarnjost due; zbog toga je potrebno primijetiti daje to prijevara sotone. [Ocjena:] Osudili smo sljedee tvrdnje: kao krivovjerne [3 13-15 41-53], kao sumnjive [vrlo blize krivovjerju: 21 23 57 60sl; miriu na krivovjerje: 2 4-10 12 16-19 31sl 55sl 58], kao krive [4-6 8-10 13-19 21sl 24 32 35 41-53 58], kao sablanjive [6sl 9-11 14-20 24sl 30-52 54 58-60 63sl 66], kao bogohulne [10 14sl 41-53 60], kao uvredljive za pobone ui [6 30 58], kao lakoumne [11 14sl 17-20 23sl 26sl 30-35 38sl 41-68], kao one koje oslabljuju kransku stegu [10 16 21sl 24sl 31 35 38sl 41-52 59 65sl], kao ruilake [65], kao zavodljive [65]... Osim toga ... osuujemo sve knjige, tiskane na bilo kojem mjestu i jeziku, kao i sve rukopise spomenutog Michaela de Molinosa.

A L E K S A N D A R VIH.: 6. listopada 1689.- 1. veljae 1691.

2281-2285: lanci galikanskog klera (19. oujka 1682.) proglaeni nevaeima u konstituciji "Inter multiplices", 4. kolovoza 1690.
Spor izmeu francuskog kralja Ljudevita XTV. i pape, nastao je prije svega zbog proirenja kraljevskih prava. Ljudevit XIV. je dao da se odri skuptina klera ( 1 . listopada 1681. - 20. lipnja 1682.). Prema kraljevoj volji, obvezama bi trebala biti sva uenja sadrana u 4 donesena lanka (l. 2-4 dotiu se i dogmatskog podruja). Tomu se usprotivila Sorbonna. Inocent XI. (breve od 11. travnja 1682.) i Aleksandar VIII. (u gore spomenutoj konstituciji, koja je bila objavljena tek 3 1 . sijenja 1691.), prosvjedovali su protiv tih lanaka. Kralj je kasnije dozvolio da se odstupi od tih lanaka, te je napisao pismo opoziva (14. rujna 1693.). (usp. CollLac 1,811-846, posebno br. XI XTVsl). Konstitucija Aleksandra VIII. nije te lanke oznaila nikakvom teolokom ocjenom. Ali kadje sinoda u Pistoji preuzela galikanske lanke, Pijo VI. ih je osudio u svojoj konstituciji "Auctorem fidef kao lakoumne, sablanjive i kodljive za Apostolsku Stolicu (*2700). Izd.: CollLac 1,831 d-832b; u samoj buli (BullTau 20,67b-70b) nema teksta lanaka.

Galikanski lanci o papinim pravima 1. Bog je predao vlast blaenom Petru i njegovim nasljednicima, i samoj Crkvi, 2281 nad duhovnim stvarima koje se odnose na vjeno spasenje, a ne nad vremenitima, kadje Gospodin kazao: "Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta [Iv 18,36], i ponovno: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Boje" [Lk 20,25], te zbog toga vrijedi ona Apostolova: "Svaka dua neka se podlae vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli 441

od Boga: koje postoje od Boga su postavljene. Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Bojoj se odredbi protivi" [Rim 13,1 si]. Kraljevi dakle i knezovi, u vremenitim stvarima nisu po Bojoj odredbi podloni nikakvoj crkvenoj vlasti, niti se mogu crkvenom vlau kljueva izravno ili neizravno svrgnuti, niti njihove podlonike osloboditi od vjernosti i poslunosti, niti ih odrijeiti od dane prisege vjernosti; to uenje je potrebno za javni mir, nije manje korisno Crkvi nego li carstvu, te ga u potpunosti treba zadrati kao usklaeno s Bojom rijei, predajom otaca i primjerom svetaca. 2282 2. Tako Apostolska stolica i Petrovi nasljednici, Kristovi zamjenici, imaju u duhovnim stvarima punu vlast, a vrijede i ostaju nepromijenjeni dekreti o ovlasti opih sabora, koji se nalaze u etvrtoj i petoj sjednici svetog ekumenskog sabora u Konstanzu, koje je odobrila Apostolska stolica i sami rimski prvosveenici, koji su potvreni primjenom u itavoj Crkvi i koje je Galikanska crkva obdravala trajnom vjernou; a Galikanska crkva nije prihvatila one koji (govore) kao da su ti dekreti sumnjive vrijednosti i manje prihvaeni, da imaju manju snagu, ili koji (kau) da se oni odnose samo na raskol u vrijeme sabora. 3. Zbog toga praksu Apostolske vlasti treba ureivati prema kanonima donesenima po Bojem Duhu i posveenima potivanjem itavog svijeta; vrijede i pravila, obiaji i uredbe koje su prihvatili kraljevstvo i Galikanska crkva, a granice (postavljene) od otaca ostaju netaknute; na puninu Apostolske stolice spada i to da uredbe i obiaji, uvreni prihvaanjem tako znaajne Stolice i (tolikih) Crkvi, zadobiju vlastitu postojanost. 4. U pitanjima vjere pak vrhovni prvosveenik ima poseban udio, njegovi se dekreti odnose na sve i pojedine Crkve, i (njegovo) miljenje se ne moe izmijeniti, osim ako doe do suglasnosti itave Crkve. [Sudska presuda bule:] Sve i pojedino, to se odnosi kako na irinu kraljevske vlasti, tako i na izjavu o ovlasti Crkve i na etiri tvrdnje koje se u njoj nalaze, a to je doneseno i uinjeno na gore spomenutoj skuptini galikanskog klera, odranoj godine 1682., sa svim i pojedinim odredbama, ogranienjima, potvrdama, izjavama, pismima, uredbama i dekretima, od bilo kakvih osoba, crkvenih ili laikih, kako god bile nazvane, kojim god autoritetom i vlau, pa i onih koji trae pojedinano izjanjavanje, s kakvim god ovlastima ili vlau,... samim pravom, snagom ovog (pisma), proglaavamo za nitetno, poniteno, nevaee i bezvrijedno; i od samog poetka je to bilo i bit e (i ubudue) potpuno bez snage i uinka i nevaee i nitko nije obvezatan to ili neto od toga, obdravati, pa bilo potvreno i zakletvom."

2283

2284

2285

2290-2292: Dekret Sv. oficija, 24. kolovoza 1690.

1. tvrdnja, uzeta je iz teza koje je sastavio isusovaki kolegij u Pont-a-Mousson (u Champagni), bilaje branjena u javnoj raspravi 14. sijenja 1689. Tamonje sveuilite Drube Isusove odmahje za-

442

branilo tu tvrdnju. Povod za zabranu druge tvrdnje dala je teza F. Mousniera SI, koja je iznesena u lipnju 1686. u kolegiju u Dijonu. Ona nije bila shvaana u smislu kako su je shvatili janzenistiki tuitelji. O znaenju i o povijesnim uvjetima dekreta usp. H. Bevlard, Le Pechephilosophigue. Quelquesprecision historiques et doctrinales, u: NvRTh 62 (1935) 591-616 673-698. Izd.: DuPlA 3/II, 365ab / Viva 3,3 / BullTau 20,77ab.

Zablude o udorednom dobru i o filozofskom grijehu 1. Objektivno dobro se nalazi u suglasnosti naravi s razumskom naravi; formal- 2290 no (dobro) pak u suglasnosti ina s moralnim propisom. Za to je dovoljno da moralni in tei interpretativno prema posljednjem cilju. Taj (cilj) ovjek ne mora ljubiti niti na poetku niti tijekom svog moralnog ivota. 2. Filozofski ili moralni grijeh je ljudski in koji nije suglasan s razumskom na- 2291 ravi i sa zdravim razumom; teoloki pak (grijeh) ili smrtni, je slobodni prijestup Bojeg zakona. Filozofski naime (grijeh), koliko god on bio teak, kod onoga koji ne pozna Boga ili djelatno ne misli o Bogu, teki je grijeh ali nije uvreda Boga, niti je on smrtni grijeh koji raskida prijateljstvo s Bogom, i ne zavrjeuje vjenu kaznu. [Ocjena:] 1. tvrdnja: krivovjerna. - 2.: sablanjiva, lakoumna, uvredljiva za 2292 pobone ui i kriva.

2301-2332: Dekret Sv. oficija, 7. prosinca 1690.

Nakon osude "laksizma" (*2021-2065,2101 -2167), protivnici janzenista su skupili vie od dvjesto osuda vrijednih tvrdnji, prije svega iz teza i djela teologa koji su pouavali u Belgiji, te su ih na pritisak panjolskog kralja Karla II. predali Sv. Oficiju. Istraga koja je u Rimu zapoela 1682. zavrena je u srpnju 1686. Objavljivanje dekreta odlagano je vie od 4 godine, vjerojatano, kako bi se olakalo pomirenje u sporu o galikanizmu, koji je izbio 1682. (usp. *2281). Izd: BullTau 2 0 , 1 5 9 a - 1 6 0 a / D u P l A 3/II, 371b-373a/ Viva3,4-6.

Zablude janzenista 1. U stanju pale naravi za smrtni [formalni] grijehi, i za krivnju, dovoljna je ona 2301 sloboda, kojom je (in) bio voljan i slobodan u svom uzroku, u izvornom grijehu i u volji Adama koji je sagrijeio 1 .

*2301

Louvainska teza, 26. lipnja 1676. (Franjo van Vianen); 7. i 8. srpnja 1680. (Ivan Lacman); 13. listopda 1665. i 4. lipnja 1680. (Gerard van Werm); Gommarus Huvgens, Compendium theologiae, i.e. theses ex Summa D. Thomae hebdomatim defensae ab a. 1672.-1684. (Louvain 1684?); u zaetku ve kod Jansena, Augustinus 2: De statu naturae lapsae II 2-6.

443

2302

2. Premda po naravi postoji nesavladivo neznanje, ono u stanju pale naravi ne 1 ispriava od formalnog [materijalnog] grijeha onoga tko u tom stanju grijei . 3. Nije dozvoljeno slijediti [vjerojatno] miljenje, niti najvjerojatnije meu vjerojatnima . 4. Krist je predao samog sebe Bogu kao rtvu za nas; ne samo za izabrane, nego za sve vjerne, i samo za njih3. 5. Pogani, idovi, krivovjernici i drugi te vrste, ne primaju od Isusa Krista uope nikakav utjecaj; zbog toga e odatle pravilno zakljuiti, da u njima postoji gola i nemona volja, bez ikakve dovoljne milosti 4 . 6. Dovoljna milost u naem stanju, nije toliko korisna koliko tetna; zbog toga s pravom moemo moliti: Od dovoljne milosti, oslobodi nas, Gospodine 5 . 7. Svako ljudsko djelovanje je svjesna ljubav prema Bogu ili svijetu; ako je prema Bogu, onda je ljubav Oeva; ako je prema svijetu, onda je pouda tijela, to jest (onda) je zla 6 . 8. Nuno je da nevjernik grijei u svakom inu 7 . 9. Zaista grijei tko mrzi grijeh samo zbog njegove runoe i neusklaenosti s naravi, bez ikakvog odnosa s uvredom Boga 8 .
1

2303

2304

2305

2306

2307

2308 2309

*2302

*2303 *2304 *2305 *2306

3 4 5

*2307

*2308 *2309

'

Louvainska teza, 4. veljae 1641. i 28. sijenja 1649. (Ivan Sinnich, odn. Sinnigh, koga mnogi smatraju "ocem tuciorizma"); 2 2 . studenog 1651. (Libert Fromont, odn. Froidmont, izdava Jansenovih djela); 23. listopada 1665. (van Vianen); 12. i 13. srpnja 1672. (Makarije Havermans OPraem, Tyrocinium christianae moralis (Antwerpen 1674 1 ; 1675 2 ), tract.l,c.8, 1 3 , b r . l l 2 u i z d . iz 1674. str.262; anrvverpenska teza, 13. i 14. srpnja 1671. (Ivan Witte). Usp. Sinnich, SaulExrex (Louvain 1662 1 ; 1665 2 ) I 96, 359-361; 97, 3 6 2 na poetku; 101, 380; Anonvmus, Vindiciae decalogicae desumptae ex Saule Ex-Rege Joh. Sinnichii... (Louvain 1672) 9, i dodatak tom djelu; Matija van Vianen, Iuris naturalis ignorantiae notitia 2. Usp. Sinnich, SaulExrex\95, 357 (u izd. iz 1665.: sv. 1,363b). Utoj tvrdnji navedene su malo izmijenjene rijei zaetnika principa apsolutnog tuciorizma. Louvainska teza, 14. kolovoza 1651. (Chretien Lupus, odn. De Wulf OESA). Na nav. mj. (Lupus). Louvainska teza, 14. kolovoza 1651. (Lupus; samo prema smislu); 19. kolovoza (Sinnlich); 3. srpnja 1676. (Huvgens); Teze melchenskog seminara, 4. travnja 1675. (Lovro Neesen). Louvainska teza, 4. travnja 1661. (Sinnich); 9. srpnja 1668. (AndrijaLaurent); 14. rujna 1669. (Franjo van Vianen); anrvverpenska teza, 10 svibnja 1675. (Havermans). Podlogu za tu tvrdnju daje Jansen, Augustinus 2: De statu naturae lapsae III 19. Louvainska teza, kao gore (Froidmont, Sinnich, Laurent, Vianen). Usp. Sinnich, Saul Exrex 1 9 6 , 358; 100, 374. Louvainska teza, 2 3 . svibnja 1653. (Froidmont); louvainska teza kao uz *2307 (Sinnich, Laurent, Vianen); Havermans, Tyrocinium, tract.2, c.4, 2, br.41: druga nakana.

444

10. Nakana, zbog koje netko mrzi zlo i slijedi dobro, samo kako bi zadobio ne- 2310 besku slavu, nije ispravna i ne svia se Bogu 1 . 11. Grijeh je sve to nije iz svrhunaravne kranske vjere, koja djeluje po ljuba- 2311 vi . 12. Kada kod velikih grjenika nestane svaka ljubav, nestaje i vjera; pa ako se 2312 ini i da vjeruju, to nije boanska vjera nego ljudska3. 13. Svatko tko bez ljubavi Bogu slui nadajui se vjenoj nagradi, ima manu 2313 (grijeh), koliko god puta radi neto, makar se nadao blaenstvu 4 . 14. Strah od pakla nije nadnaravan5. 2314
2

15. Kajanje uzrokovano strahom od pakla i kazni, a ne iz ljubavi prema Bojoj 2315 dobroti radi nje same, nije dobar niti nadnaravan in 6 . 16. Pravilo da se zadovoljtina izvri prije odrjeenja, nije pravilo ili uredba 2316 Crkve, nego Kristov propis i zakon, a to isto na neki nain odreuje i priroda stvari7.
*2310 Louvainska teza, kao uz *2307 (Sinnich, Laurent, Vianen); Havermans, Tyrocinium, na

nav. mj. br.44sl: peta nakana. *2311 Louvainska teza, 4. prosinca 1652. (Froidmont); louvanska teza, kao uz *2307 (Sinnich, *2312 *2313 *2314 Laurent, Vianen). Antvverpenska teza, 9. svibnja 1675. (Havermans); louvainska teza, 25. lipnja 1676. (Vianen). Louvainska teza, 12. lipnja 1676. (Vianen). Lupus, Dissertatio dogmatica de germano ac avito sensu sanctorum Patrum, universae semper Ecclesiae ac sacrosanctae praesertim Tridentinae Synodi circa christianam contritionem et attritionem 15 {Opera omnia 11; u izd. Venezia 1729: str. 236b); louvainska teza, 26. rujna 1670. (Vianen). Usp. Havermans, Defensio brevis Tyrocinii moralis theologiae (K6ln 1676), 1 (str. 296sl); louvainska teza god. 1653. (van Werm); 26. rujna 1670. (Vianen): naznaeno kod Lupusa, na *2314 nav. mj. 17 (str. 241a). Usp. Antoine Amauld, De la frequente communion (Pari 1643 2 ) p.2, c.8, ali samo po smislu, to vrijedi i za druga mjesta iz Amaulda; u svakom sluaju tendencija je oita; isto La tradition de L 'Eglise sur le sujet de la penitence et de la communion (Pari 1653 4 ), obrana gore spomenutog djela: usp. Vorrede str.90sl; Huvgens, Methodus remittendi et retinendi peccata (Louvain 1674), q.3, dub.3 (samo ukljuno); Canones paenitentiales a S. Carolo Borromaeo ex antiguis Paenitentialibus collecti (Gent 1672) 173sl; Egidije de Gabrielis TOF, Specimina moralis christianae et moralis diabolicae (Bruxelles 1675; djelo koje se bori protiv atricionizma, a radi svog strogog bajanizma i janzenizma stavljeno je na Indeks 27. rujna 1679.; isto je tako 2. rujna 1683. zabranjeno njegovo izmijenjeno izdanje pod naslovom: Essais de la theologie morale [Rim 1680]; na nav. mj. str.129. Egidije osporava, daje on tvrdnje 16-18 nauavao u bezuvjetnom smislu).

*2315

*2316

445

2317 2318

17. Poredak pokore izokrenut je praksom da se odmah odrjeuje1. 18. Crkva ne smatra uporabom, nego zloporabom, moderni obiaj s obzirom na podjeljivanje sakramenta pokore, premda ga podrava ugled mnogih ljudi i potvruje dugotrajnost mnogih vremena 2 . 19. ovjek kroz itav ivot mora initi pokoru zbog istonog grijeha3. 20. Ispovijedi uinjene kod redovnika, veinom su ili svetogrdne ili nevaljale. 21. upljanin moe nasluivati, da e (mu) od redovnika (prosjakih redova) koji ive od uobiajene milostinje, zbog stjecanja ili dobivanja vremenite koristi, biti naloena vrlo laka i neprimjerena pokora ili zadovoljtina . 22. Treba smatrati za poinitelje svetogra one koji misle da imaju pravo na primanje priesti, prije nego li su izvrili dostojnu pokoru za svoje grijehe5. 23. Slino treba odvraati od svete priesti one koji nemaju najiu ljubav prema Bogu, lienu bilo kakve primjese6. 24. Prikazanje u hramu, koje je uinila blaena Djevica Marija na dan svog oienja s dva mlada goluba, jedan za rtvu a drugi za grijehe, dovoljno svjedoi, da joj je ienje bilo potrebno, te daje i Sin koji se prinosio, prema rijeima Zakona bio okaljan majinom ljagom7.

2319 2320 2321

2322

2323

2324

*2317 *2318 *2319 *2321 *2322 *2323 *2324

3 4

Usp. Arnauld, De la frequente communion, p.2, c. 11; Gabrielis, na *2316, nav. mj. p.2, 42 (str.l54sl). Usp. Arnauld, De la frequente communion, Predgovor; p.2, c.18 i 19; Gabrielis, na *2317, nav. mj. Iz kasnije zabranjenog katekizma izdanog u Gentu. Bonaventura de La Bassee OFMCap (koji je prije nosio ime Ljudevit Le Pippre), Theophilusparochialis (anoninmno i z d , Antvverpen 1635.), p.3, a.26, i ee. Usp. Arnauld, De la frequente communion, Predgovor; p.l, c.4; p.2, c.13; o toj i o sljedeoj tvrdnji govori itava knjiga; Gabrielis, na *2316, nav. m j , p.2, 20. Usp. Arnauld, na *2322, nav. m j , p.l, c.40; p.3, c.6 i 9; Gabrielis, na *2322 nav. m j , isto. Usp. Invvendighe oeffeningen, om in den gheest te sterven, anonimno izdano od jednog sveenika Oratoriuma (BrUssel); to djelo je zapravo prijevod djela Pratique interieure pour mourir en esprit (Pari 1654): vjeba petog dana; u izvornom flandrijskom tekstu Marija se dodue ne spominje (to je dodao redaktor tvrdnje), te zbog toga rijei autora vrijede openito za idovske majke; ipak su one dale povod sumnji da autor ukljuno eli biti bliz 73. Bajovoj (* 1973) tvrdnji.

446

25. Kranin ne smije smjestiti u hram kip Boga Oca u sjedeem poloaju . 26. Isprazna je pohvala koja se odnosi na Mariju kao Mariju .
2

2325 2326

27. Nekada je bilo valjano krtenje podijeljeno pod ovom formom: "U ime Oca, 2327 3 itd.", izostavljajui one rijei: "Ja te krstim" . 28. Valjano je krtenje od slubenika, koji obdrava svaku vanjsku formu i 2328 obred krtenja, a unutar u svom srcu kod sebe odluuje: Ne namjeravam initi to (ini) Crkva . 29. Nitetna je i esto puta smuena tvrdnja o autoritetu rimskog prvosveenika 2329 da odluuje nad opim saborom i o pitanjima nezabludivosti u pitanjima vjere5. 30. Nae li tko uenje temeljeno na Augustinu, moe ga apsolutno drati i nau- 2330 avati, ne obazirui se ni na kakvu papinsku bulu6. 31. Bula Urbana VIII. "In eminenti" nije doputena 7 . 2331

[Ocjena: Osuene i zabranjene kao] lakoumne, sablanjive, one koje loe zvu- 2332 e, nepravedne, blize krivovjerju, koje miriu na krivovjerje, krive, raskolnike i krivovjerne.

*2325

3 4

5 6

Usp. Jan Hessels (pratilac Mihaela Baja), Brevis et catholica decalogi explicatio (Louvain 1567), c.64sl; on se poziva na sinodu u Elviri (= Granadi), oko 300. godine, kan.36, i na Augustin, Defide et svmbolo 7. *2326 Adam Widenfeld, Monita salutaria Beatae Marice Virginis adcultores suos indiscretos (Gent 1673; preveo G.Gerberon, glasoviti bajanac: Lille 1674; stavljeno na Indeks "dok se ne ispravi"); Invendighe oeffeningen ... (usp. *2324). *2327 Louvainska teza, 2 1 . travnja 1677. (Francois Farvacques OESA). *2328 Louvainska teza god. 1678. (Farvacques); usp. na nav. mj., Opusculum, in quo sacramentis NovaeLegis generatim agitur (LiPge 1680), u kojem on razvija svoj sustav, koji se zove "krajnji juridizam", odn. "juridiki ekstrinsecizam". Slino je stanovite zastupao Ivan M. Scribonius OMin, Panthalitia, seu Summa totius veritatis theologicae (Pari 1620), disp.l de sacramentis, q.6 i 7. * 2 3 2 9 Aludira se na louvainska teza od 3. studenog 1685. (Ivan Opstraet?). * 2 3 3 0 Antvverpenske teze, 8. oujka 1677. (Havermans); na to odgovara Havermans u svojoj Defensio ... (usp. *2315) 1, 5 (str. 112sl). *2331 Louvainska teza, 19. listopada 1678. U buli "In eminenti ecclesiae" od 6. oujka 1642. ( 1 6 4 1 . prema kurijalnom raunanju vremena), izdanoj 19. lipnja 1643. (BullTau 15,92b-102b /BullCoq 6/II, 270b-276b), potvruju se i iscrpno ponavljaju konstitucije Pija V. "Ex omnibus afflictionibus" (*1901-1980) i Grgura XIII., "Provisionis nostrae" (29. sijenja 1580.) protiv Baja; navode se i dekreti Sv. Oficija od 1. prosinca 1611. i 22. svibnja 1625., prema kojima se sva djela koja govore o milosnoj pomoi podvrgavaju rimskoj cenzuri, i zabranjuju se neka izdana djela, koja se ogrjeuju o tu zapovijed.

447

I N O C N E T XII.: 12. srpnja 1691. - 27. rujna 1700.

2340: Odgovor Sv. oficija kapucinskim misionarima, 23. srpnja 1698.

Izd: CdICF 4,40 (br. 761) / CollPF 2 l,84sl (br. 243).

enidba kao ugovor i sakrament 2340 Pitanje: Da lije prava enidba i sakrament, enidba sklopljena izmeu otpadnika od vjere, koji su prije toga bili pravilno krteni, a koji su poslije otpada javno sklopili (enidbu) prema obredu pogana ili muslimana? Odgovor: Ako postoji ugovor o razrjeivosti, onda nije niti enidba niti sakrament; ako pak on ne postoji, onda je enidba i sakrament.

2351-2374: Breve "Cum alias ad apostolatus", 12. oujka 1699.

Radi irenja kvijetizma preko Jeanne Marie Bouvier de la Motte-Guyona ("Mme. Guyon", 1648-1717) sastali su se neki prelati u sjemenitu sv. Sulpicija u Issyu. Na konferencijama (srpanj 1694. do oujka 1695.) izraeno je 34 lanaka o katolikom uenju, o kontemplaciji i o istoj ljubavi. Jacques-Benigne Bossuet, biskup Meauxa, jedan od sudionika, objavio je i komentirao te lanke u svojoj Instrukciji o stanju molitve (1697). Francois de Salignac Fenelon, prijatelj Mme Guyon, nadbiskup Cambraia, branio je umjereni kvijetizam. S objavljivanjem njegove Explication des Maximes des Saints sur la vie interieure (Pari, veljae 1697.), pretekao je knjigu biskupa Meauxa. Izjava nekih biskupa od 6. kolovoza 1697. ojaala je poloaj u korist Fehelona. Spor se smirio tek breveom InocentaXII. U jednom svom ediktu, Mandement od 9. tavnja 1 6 9 9 , Fenelon je javio vjernicimau biskupiji, da se podloio papinoj odluci. Ocjena je u breveu spomenuta samo openito. Podreivanje rimskim konzultantima navedeno je prema N. Terzago, u *2374 [uuglatim zagradama], n a n i e nav. mj. 166sl. Izd.: DuPlA 3/II, 402-406 / N.Terzago, Theologia historico-mystica (Venezia 1764) 26b-27a / BullTau 20,870b-872b / BullLux 10,219b-220a / Viva 1,562sl / Guibert br.499-504. Francuski izvorni tekst tih mjesta priloen je kod DuPlA i Giberta.

Zablude Francoisa de Fenelona o ljubavi prema Bogu 2351 1 . Postoji habitualno stanje ljubavi prema Bogu, a to je ista ljubav i bez ikakve primjese motiva vlastite koristi. U njoj ne sudjeluju vie niti strah od kazni, niti elja za nagradom. Bog se vie ne ljubi radi zasluga, niti radi savrenosti, niti radi sree koja se nalazi u ljubavi prema njemu1.
*2351 Usp. [prethodnu] Explication des Maximes des Saints sur la vie interieure, br.5; izvorno izdanje god. 1697.: str.lOsl (= str.l25sl kritikog izdanja Albert Cherels [Pari 1911.]: str. 118-130).

448

2. U stanju kontemplativnog ivota, ili ivota sjedinjenja, nestaje svaki motiv s 2352 interesom, (motiv) straha i nade . 3. Ono to je bitno u voenju due, jest ne initi drugo nego li s neizmjernom 2353 strpljivou, opreznou i osjetljivou u stopu slijediti milost. Treba se zadrati u tim granicama, kako bi se pustilo da Bog djeluje, i nikada ne voditi (duu) do iste ljubavi, osim kada Bog po unutarnjem pomazanju poinje otvarati srce toj rijei, koja je tako tvrda duama koje su jo usredotoene na sebe, da ih moe sablazniti ili baciti u zbunjenost2. 4. U stanju svete ravnodunosti dua nema vie voljne i promiljene elje u svo- 2354 ju korist, osim u onim sluajevima u kojima ne surauje vjerno s itavom njegovom milou . 5. U tom stanju svete ravnodunosti nita ne elimo sebi, sve Bogu. Ne elimo 2355 da budemo savreni i blaeni radi vlastite koristi; nego elimo svu savrenost i blaenstvo, ukoliko se Bogu svia uiniti kako bismo eljeli te stvari pod utjecajem njegove milosti 4 . 6. U tom stanju svete ravnodunosti, ne elimo vie spasenje kao nae spasenje, 2356 kao vjeno osloboenje, kao nagradu za nae zasluge, kao najvei interes svih naih (ina); nego, nju elimo punom voljom kao slavu i kao neto to se Bogu svia, kao stvar koju on sam eli, i za koju eli daje mi hoemo radi njega5. 7. Naputanje nije nita drugo nego odricanje, ili odreknue samoga sebe, koje 2357 od nas eli Krist u Evanelju, nakon to smo napustili sve izvanjsko. To odricanje nas samih sebe odnosi se samo na vlastite interese. ...Skrajnje kunje u kojima se treba vjebati to odricanje ili naputanje samoga sebe, su napasti u kojima ljubomorni Bog eli oistiti (nau) ljubav, ne pokazujui joj nikakvo utoite i nikakvu nadu u odnosu na vlastiti interes, pa bio on i vjeni6. 8. Sve rtve koje obiavaju initi due koje su najmanje zainteresirane za svoje 2358 vjeno blaenstvo, su uvjetne.... U redovitom stanju ta rtva ne moe biti apsolutna. U stanju krajnjih kunji, ta rtva postaje na neki nain apsolutna7. 9. Due u stanju krajnjih kunji mogu nesavladivo biti uvjerene, promiljenim 2359 uvjerenjem, a za to ne postoji unutarnji temelj (u) savjesti, da su one s pravom od Boga odbaene 8 .
*2352 *2353 *2354 *2355 *2356 *2357 *2358 *2359 Art.2, str.24; usp. str.23 (Ch.135). Art.3, str.53sl(Ch.l42). Art.5, str.50(Ch.l54). Na nav. mj., str.52 (Ch.156). Usp. na nav. mj. (Ch.157). Art.8, str.72 (Ch.176). Art.10, str.87 (Ch.187). Usp. na nav. mj. (Ch.188).

449

2360

10. Tada dua odijeljena od same sebe govori s Kristom na kriu: "Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio?" [Mt 27,46]. Pod tim nesvojevoljnim pritiskom oa1 ja, prinosi se, s obzirom na vjenost, apsolutna rtva svojih vlastitih interesa . 11. U tom stanju dua gubi svaku nadu u svoj vlastiti interes; ali u svom viem dijelu, to jest u svojim neposrednim i unutarnjim inima, nikada ne gubi savrenu 2 nadu, a to je elja za obeanjima bez interesa . 12. (Duhovni) voa moe tada dozvoliti takvoj dui, da jednostavno pristane na odbacivanje svojih vlastitih interesa i na pravednu osudu, za koju vjeruje da joj je Bog odredio 3 . 13. Nii Kristov dio nije viem (dijelu) na kriu saopio svoje nesvojevoljne zbunjenosti4. 14. U krajnjim kunjama za oienje ljubavi, dogaa se neko odjeljivanje vieg dijela due od nieg.... U tom odjeljivanju ini nieg dijela proizlaze iz potpuno slijepe i nesvojevoljne zbunjenosti; nije sve od vieg dijela due stoje voljno i razumsko 5 . 15. Meditacija se sastoji od misaono ralanjenih ina koji se meusobno lako razlikuju. ...To sastavljanje misaono ralanjenih i svjesnih ina je vlastito uvjebavanju ljubavi iz interesa6. 16. Postoji stanje kontemplacije tako uzvieno i tako savreno, da postaje habitualno; tako daje molitva due, koliko god puta ona aktivno moli, kontemplativna a ne misaono ralanjena7. 17. Kontemplativne due nemaju jasno, osjetno i svjesno gledanje Isusa Krista, u dva razliita vremena: prvo, u vrijeme ara kada se kontemplacija raa; drugo, dua gubi gledanje Isusa Krista u skrajnjim kunjama8. 18. U pasivnom stanju vjebaju se sve pojedine kreposti, ne razmiljajui da su kreposti. U bilo kojem asu ne misli se na drugo, nego samo initi ono to eli Bog; a arka ljubav ujedno ini, da netko za sebe vie ne eli kreposti, i on nikada nije tako obdaren krepou, nego kad vie nije usredotoen na krepost 9 .
*2360 *2361 *2362 *2363 *2364 *2365 *2366 *2367 *2368 N a n a v . m j , str.90 (Ch.191). N a n a v . m j , str.91 (Ch.193). Na nav. m j , str.91sl (Ch.193). Art.14, str.122 (Ch.214). Usp. na nav. mj. (Ch.215). Art.21,str.l64sl(Ch. 243sl). Art.24, str. 176 (Ch.249). Art.28, str. 194sl (Ch.259). Art.33, str.225 (Ch.275sl).

2361

2362

2363

2364

2365

2366

2367

2368

450

19. Moe se rei u tom smislu, da pasivna i dua koja je bez interesa, ne eli vie 2369 niti samu ljubav, ukoliko je ona njezina savrenost i njezina srea, nego samo ukoli1 ko je ona ono to Bog od nas hoe . 20. Promijenjene due moraju u ispovijedi mrziti svoje grijehe, osuditi se i 2370 eljeti oprotenje svojih grijeha, ne kao vlastito oienje i osloboenje, nego kao 2 stvar koju eli Bog, a on hoe da mi to elimo radi njegove slave . 21. Sveti mistici su iz stanja promijenjenih dua iskljuivali vjebanje u krepo- 2371 stima 3 . 22. Premda je to uenje (o istoj ljubavi) ista i jednostavna evaneoska savre- 2372 nost, zabiljeena u sveukupnoj predaji, stari pastiri nisu nju iznosili svem mnotvu pravednika, nego vjebe zainteresirane ljubavi, prilagoene njihovom (stanju) milosti 4 . 23. Samo ta ista ljubav ini itav unutarnji ivot, i odatle proizlazi jedini temelj 2373 i jedini motiv svih ina koji su promiljeni i zasluni 5 . [Ocjena.]... Snagom ovoga, osuujemo i odbacujemo spomenutu knjigu... i 2374 zabranjujemo i tiskanje te knjige..., jer iz njezinog slobodnog itanja i koritenja vjernici mogu upasti u zablude ve osuene u Katolikoj crkvi, i nadalje kao (knjigu) koja, bilo prema nesposrednom znaenju svojih rjjei, bilo u paljivoj povezanosti miljenja, sadri lakomislene [Isl 8 10 15-20 22], sablanjive [7, 10 12 19-21], koje loe zvue [4-6 23], uvredljive za pobone ui [818], opasne u praksi [2 14 17] pa i krive [1-7 lOsl 13 17-19 22sl] tvrdnje.

K L E M E N T XI.: 23. studenog 1 7 0 0 . 1 9 . oujka 1721.

2380: Odgovor Sv. oficija biskupu Quebeca, 25. sijenja 1703.

Izd.: CollPF br.254, 2 / A S S 30 (1897/98) 700, bilj.
2

Nunost istina u koje treba vjerovati jer one posreduju spasenje Pitanje: Da li slubenik treba odraslom, prije nego li mu se podijeli krtenje, 2380 protumaiti sve tajne nae vjere, posebno ako je na samrti, i ako bi to uzbunilo nje*2369 *2370 *2371 *2372 *2373 Na nav. mj., str.226 (Ch.276). Art.38, str.241 (Ch.285). Art.40, str.253 (Ch.291). Art.44, str.261 (Ch.296). Zakljuak, str.272 (Ch.302).

451

gov duh? Ne bi li bilo dovoljno, ako bi onaj koji je na samrti, obeao da e se, kada se oporavi od bolesti, pobrinuti kako bi bio pouen, te da provede u praksi to mu je bilo naloeno? Odgovor: Nije dovoljno obeanje, nego misionar mora odraslom, pa i onome koji je na samrti, ako nije potpuno nesposoban, protumaiti tajne vjere koje su nune (za spasenje) kao potrebno sredstvo, posebno, kao to su tajne Trojstva i utjelovljenja.

2381-2381: Odgovor Sv. oficija biskupu Quebeca, 10. svibnja 1703.

Izd.: CollPF 2 br.256, 2 i 8. - [samo *2381:] A S S 30 (1897/98) 700sl, bilj.

Vjera i nakana kod primatelja sakramenata 2381 Pitanje: Smije li se krstiti neobrazovan i zaostao odrasli (ovjek), kao to se dogodilo jednom uroeniku, ako mu se posreduje samo spoznaja Boga i neka njegova svojstva, posebno pravednost koja nagrauje i kanjava, prema ovom mjestu kod Apostola: Onaj koji pristupa Bogu mora vjerovati da on postoji i daje platac [usp. Heb 11,6], iz ega se zakljuuje da bi se odrasli uroenik smio krstiti u nekim hitnim sluajevima, premda izriito ne vjeruje u Isusa Krista. Odgovor: Misionar ne smije krstiti onoga koji izriito ne vjeruje u Gospodina Isusa Krista, nego je obvezatan poduiti ga u svemu onom stoje nuno (za spasenje) kao potrebno sredstvo, prema shvaanju krtenika. Pitanje 8: Treba li odraslima, za koje smo jednom mislili da su podobni za krtenje, ali ne i za priest i za druge sakramente, na samrti podijeliti poputbinu ili bolesniko pomazanje? Odgovor: Novokrteniku na samrti ne smije se podijeliti poputbina, ako ne razlikuje barem duhovnu hranu od tjelesne, spoznajui i vjerujui daje u svetoj hostiji nazoan Krist Gospodin. Isto tako, novokrteniku na samrti, za kojeg je misionar vjerovao daje podoban za krtenje, ne smije se podijeliti sakrament bolesnikog pomazanja, ako on nema barem nekakvu nakanu primiti sveto pomazanje, koje je odreeno kao pomo dui u vrijeme smrti.

2382

2390: Konstitucija "Vineam Domini Sabaoth", 16. srpnja 1705.

Janzenisti koji su potpisali obrazac Aleksandra VII. (*2020), izjavili su da im je zapravo naloeno vanjsko podvrgavanje, a ne unutarnje prihvaanje. 1702. javno je raspravljano pitanje: je li dozvoljeno nekoga odrijeiti koji ne prihvaa obvezu poslune utnje u odnosu na osudu Jansena (usp. BullTau 21,80b-8 lb); to je ponukalo Ljudevita XIV. da od Klementa XI. izmoli spomenutu konstituciju. Izd. DuPlA 3/11, 448 / BullTau 2 1 , 235 b / BullLux 8,36a.

452

Posluna utnja u odnosu na injenice uenja ( 6 ili 25). Kako bi se ubudue potpuno onemoguila prilika za zabludu, i kako 2390 bi svi sinovi Katolike crkve nauili sluati nju, ne samo utei (jer su i bezbonici u tami zanijemili [usp. 1 Sam 2,9]), nego slijedei (ju) i u nutrini; stoje prava poslunost pravovjernog ovjeka; istim apostolskim autoritetom odluujemo, izjavljujemo, odreujemo i nalaemo ovom naom konstitucijom koja e vrijediti trajno, da se poslunosti prije navedenim apostolskim konstitucijama nipoto ne udovoljava onom poslunom utnjom, nego da svi Kristovi vjernici moraju odbaciti i osuditi kao krivovjerne, ne samo ustima nego i srcem, i smisao pet spomenutih tvrdnji iz Jansenovih knjiga, koje sadre one rijei, kao to je to izneseno; i nije dozvoljeno potpisati spomenuti obrazac nikojom drugom nakanom, duhom ili uvjerenjem, tako da oni koji bi protiv svega i pojedinog od ovoga, osjeali, drali, propovijedali, uili rijeju ili pisanjem, kao prekritelji spomenutih apostolskih konstitucija u potpunosti podlijegali svim i pojedinim od onih osuda i kazni.

2400-2502: Konstitucija "Unigenitus Dei Filius", 8. rujna 1713.

Pasquier Quesnel, prema Antoineu Arnauldu voa janzenista, izdao je 1671. u Parizu djelo Abrege de la morale de l 'Evangile, ou Pensees chretiennes sur le texte des 4 Evangelistes. God. 1687. objavio je nadopunu: Abrege de la morale des Actes, des Epitres canonigues, de l'Apocalypse. Vie puta izdavano i proirivano djelo dobilo je 1693. novi naslov: Le Nouveau Testament en jrancais avec des reflexions morales sur chacgue verset. U njemu su se nalazile tako oite zablude, daje pariki nadbiskup Noailles zahtijevao ispravke. Osporavano je bilo i izdanje iz 1699. Klement XI. je u breveu "Universi dominici gregis" od 13. srpnja 1708. (BullTau 21,327b-329a) zabranio Quesnelovo djelo. Budui da to na janzeniste nije napravilo nikakav dojam, papa je na ponovni zahtjev francuskog kralja Ljudevita XIV. u konstituciji "Unigenitus Dei Fj7i'w.s"fbrmalno osudio Quesnelovu knjigu i 101 tvrdnju uzetu iz nje. Ta osuda - briljivo pripremana na 17 sjednica teologa i 23 sjednice kardinala uzima u obzir kako izdanje djela iz 1693. (u kojem se nalazi latinski tekst) kao i izdanje iz 1699. Kod tvrdnji koje se nalaze samo u jednom od ta dva izdanja, konstitucija oznaava izvorno mjesto tvrdnje, navodei godinu. Neki francuski biskupi, koji su bili u prijateljstvu s Quesnelom, od pape su prizvah na opi sabor, te ih j e zbog toga Klement XI. iskljuio iz Crkve bulom "Pastoralis officir od 28. kolovoza 1718. (objavljena 8. rujna). U toj se buli potvruju raniji dokumenti protiv janzenista. Inocent XIV. (enciklika "Ex omnibus christiani orbis" od 16. listopada 1756.) je potvrdio valjanost konstitucije "Unigenitus Dei Filius", jer je njezin autoritet bio uvijek ponovno osporavan. Usp. anonimno izdano djelo Jacques-Hyacinthe Serry OP "Theologia supplex coram Clemente XII Pontiflce Maximo Clementinae Constitutionis "Unigenitus Dei Filius" explicationem atgue intelligentiam rogans (Koln 1736), stavljeno na Indeks 14. sijenja 1737., u kojem se meu Ostalima brane tvrdnje 27 66 69 76 82 84sl 9 8 1 0 1 . B e z sumnje, postoje slinosti izmeu Augustinovih izreka i nekih Quesnelovih tvrdnji: In evangelium Ioannis tractatus III 8 (PL 35,1399 / CpChL 36 [1954] 24) [uz tvrdnju 2 7 s l ] ; Enchiridionl 17 (PL 40,287 / CpChL 46 [ 1969] 112) [uz 4 5 ] ; Depraedestinatione Sanctorum 8, br. 13 (PL 44,970) [uz 17]; De correptione et gratia 14, br.43 (PL 44,942) [uz 13]; ipak, Augustinovom se uenju ne moe priznati neogranieni autoritet, kao to to tvrde Calvin, Baj i Jansen. Izd.: DuPlA 3/II462-474 (s francuskim tekstom) BullTau 21,568a-574a / BullLux 8,119a-12 lb / Viva 2,1 si / Clement XI., Bullarium compleetens Bullas ... annorum 1701-1721 [anonimno izdano kao sabrana djela] (Frankfurt/M. 1729) 325-332.

453

Janzenistike zablude Pasquiera 2400

Quesnela

( 2)... Jasno nam je poznata najvea opasnost ove knjige, koja prije svega zato napreduje i iri se, jer ta knjiga onima koji je itaju, na prvi pogled prua sliku pobonosti... a u njoj se iznutra nalazi pogubni gnoj, koji ne izlazi van dok se ir ne razreze... ( 3) 1. to drugo preostaje dui koja je izgubila Boga i njegovu milost, osim grijeha i njegovih posljedica, oholo siromatvo i teka neimatina, to jest, opa nemo za djelovanje i za bilo kakvo dobro djelo? - ta se tvrdnja nalazi u Quesnelovim Observationes morales, uz Lk 16,3. 2. Za svako dobro djelo potrebna je milost Isusa Krista, uinkoviti uzrok dobra bilo koje vrste; bez nje ne samo da nita ne biva, nego nita niti ne moe biti. - Iv 15,5: izd. 1693. 3. Uzalud, Gospodine, zapovijeda, ako sam ne da to zapovijeda. -Dj 16,10. 4. Tako Gospodine, sve je mogue onome, kome ini da mu sve bude mogue, izvodei to u njemu. - Mk 9,22. 5. Ako Bog ne smeka srce unutarnjim pomazanjem svoje milosti, pobude i vanjske milosti slue samo kako bi ga (jo) vie otvrdnule. -Rim 9,18: izd. 1693. 6. Razlika izmeu idovskog i kranskog saveza je (u tome), to Bog u onome od grjenika trai izbjegavanje grijeha i ispunjavanje Zakona, ostavljajui ga u njegovoj nemoi, u ovome pak Bog daje grjeniku ono to zapovijeda, istei ga svojom milou. - Rim 11,27. 7. Koja je korist za ovjeka u Starom zavjetu, u kojem ga Bog ostavlja njegovoj nemoi, nameui mu svoj zakon? A koja li je srea biti priputen savezu, u kojem nam Bog daje ono to trai od nas? - Heb 8,7. 8. Mi ne pripadamo Novom savezu ako nismo dionici njegove nove milosti, koja ini u nama ono to nam Bog zapovijeda. - Heb 8,10. 9. Kristova milost je vrhovna; bez nje nikako ne moemo ispovjediti Krista, a s njom ga nikada neemo zanijekati. -IKor 12,3: izd. 1693. 10. Milost je djelovanje ruke svemogueg Boga, koju nita ne moe sprijeiti ili usporiti. - Mt 20,34. 11. Milost nije nita drugo nego volja svemogueg Boga koji zapovijeda i ini ono to zapovijeda. - Mk 2,11. 454

2401

2402

2403 2404

2405

2406

2407

2408

2409

2410

2411

12. Kada B o g eli spasiti duu, u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu, Boju 2412 volju slijedi nesumnjivi uinak. - Mk 2,12. 13. Kada B o g eli spasiti duu, i dotakne je unutarnjom rukom svoje milosti, ne 2413 moe joj se usprotiviti nikakva ljudska volja. -Lk5,13: izd. 1693. 14. Koliko god je okorjeli grjenik daleko od spasenja, kada mu se pokae Isus 2414 spasonosnim svjetlom svoje milosti kako bi ga on vidio, potrebno je da se preda, da pritri, da se ponizi i da se klanja svom Spasitelju. - Mk 5,67: izd. 1693. 15. Kada Bog svoju zapovijed i svoj izvanjski govor prati pomazanjem svog 2415 Duha i unutarnjom snagom svoje milosti, on u srcu proizvodi onu poslunost koju trai. -Lk9,60. 16. Ne postoje porivi koji ne poputaju pred porivima milosti; nita se naime ne 2416 (moe) oduprijeti Svemoguem. -Dj 11,21. 17. Milost je onaj Oev glas, koji ljude poduava iznutra i koji ini da oni dou 2417 Isusu Kristu; tko ne doe k njemu nakon stoje uo vanjski glas Sina, nikako nije pouen od Oca. - Iv 6,45. 18. Uvijek donosi svoj rod sjeme rijei koje zalijeva ruka Boja. -Dj 11,21. 2418

19. Boja milost nije nita drugo nego njegova svemogua volja: to je ideja koju 2419 nam Bog daje u svim svojim Pismima. -Rim 14,4: izd. 1693. 20. Prava milost je ideja da Bog eli da mu se pokorava, i pokorava mu se; da za- 2420 povneda i sve biva; da govori kao Gospodin i sve mu je podreeno. - Mk 4,39. 21. Milost Isusa Krista je milost jaka, mona, vrhovna, nepobjediva, budui da 2421 je in svemogue volje, posljedica i oponaanje Boga koji se utjelovio i koji je uskrisio svoga Sina. - 2 Kor 5,21: izd. 1693. 22. Suglasje svemogueg Bojeg djelovanja u srcu ovjeka s njegovom slobod- 2422 nom voljom, pokazuje nam se u pristajanju na utjelovljenje, kao u izvoru i prauzoru svih drugih ina milosra i milosti, koje su tako darovane i ovisne o Bogu, kao i samo izvorno djelovanje. - Lk 1,48. 23. Sam Bog nam je dao ideju svemogueg djelovanja svoje milosti, usporeu- 2423 jui je s onom po kojoj proizvodi stvorenja iz nieg, i (po kojoj) mrtvima vraa ivot. -Rim 4,17. 455

2424

24. Ispravno shvaanje koje je satnik imao o svemoi Bojoj i Isusa Krista kod ozdravljivanja tijela samim inom njegove volje, slika je ideje koju treba imati o svemoi njegove milosti kod ozdravljivanja dua od poude. - Lk 7,7. 25. Bog obasjava duu i lijei je jednako kao i tijelo, samo svojom voljom: zapovijeda i pokorava mu se. - Lk 18,42. 26. Nema nikakvih milosti, osim po vjeri. - Lk 8,48. 27. Vjera je prva milost i izvor svih milosti. -2 Pt 1,3. 28. Prva milost koju Bog daje grjeniku je oprotenje grijeha. - Mt 11,25. 29. Izvan Crkve se ne podjeljuje nikakva milost. - Lk 10,35 36. 30. Nepogrjeivo se spaavaju svi koje Bog hoe spasiti po Kristu. - 7 v 6,40. 31. Kristove elje uvijek imaju svoj uinak: on unosi unutarnji mir srcima, kada im ga eli. - 7v. 20,19. 32. Isus Krist se predao smrti, kako bi iz ruku anela osvetnika, svojom krvlju zauvijek oslobodio prvoroene, to jest izabrane. - Gal 4,4-7. 33. Zaista, koliko se treba odrei zemaljskih dobara i samoga sebe, za to kako bi netko imao nadu, da tako kaem, pribliiti se Kristu Isusu, njegovoj ljubavi, smrti i tajnama; kao to to ini sveti Pavao govorei: "Koji me je ljubio i predao samoga sebe za mene". - Gal. 2,20. 34. Adamova milost proizvodila je samo ljudske zasluge. - 2 Kor 5,21: izd. 1693. 35. Adamova milost bila je posljedica stvaranja i nuno je pripadala zdravoj i cjelovitoj naravi. - 2 Kor 5,21. 36. Bitna razlika izmeu Adamove milosti, tj. stanja nedunosti, i kranske milosti jest, stoje prvu dobivao svatko za svoju osobu, a ova se dobiva samo po osobi Isusa Krista uskrsloga, s kojim smo povezani. - Rim 7,4. 37. Adamova milost, posveujui ga u njemu samom, bila je prilagoena njemu; kranska milost, posveujui nas u Isusu Kristu, je svemogua i dostojna Bojeg Sina. -Ef. 1,6. 456

2425

2426 2427 2428 2429 2430 2431

2432

2433

2434

2435

2436

2437

38. Grjenik, bez milosti Osloboditelja, slobodan je samo za zlo. - Lk 8,9.

2438

39. Volja koju ne predusree milost, ima svjetlo samo za stramputicu, ima ar 2439 samo da se strmoglavi, ima snage samo za ranjavanje samoga sebe; sposobna je za svako zlo a nije sposobna ni za kakvo dobro. - Mt 20,34. 40. Bez milosti ne moemo ljubiti nita, osim (ono stoje) za nau osudu. - 2 Sol 2440 3,18: izd. 1693. 41. Svaka spoznaja Boga, pa i naravna, pa i kod poganskih filozofa, moe doi 2441 samo od Boga; a bez milosti (ona), umjesto osjeaja klanjanja, zahvalnosti i ljubavi proizvodi samo preuzetnost, tatinu i oporbu protiv samoga Boga. - Rim 1,19. 42. Samo Kristova milost ini ovjeka pogodnim za rtvu vjere; bez toga je sve 2442 samo neistoa, sve samo nedostojnost. - Dj 11,9. 43. Prvi uinak krsne milosti jest initi kako bismo umrli grijehu, tako da duh, 2443 srce, osjeaji ne bi imali vie ivota za grijeh nego li ga ima mrtvac za stvari ovoga svijeta. Rim 6,2: izd. 1693. 44. Postoje samo dvije ljubavi odakle se raaju sve nae elje i djela: ljubav 2444 Boja, koja sve radi poradi Boga, i koju e Bog nagraditi; a ljubav kojom ljubimo sebe same i svijet, koja ne povezuje s Bogom ono to bi trebalo povezivati, te zbog toga i sama postaje zla. - Iv. 5,29. 45. Kad Boja ljubav vie ne vlada u srcu grjenika, onda u njemu vlada tjelesna 2445 pouda koja kvari sve njegove ine. -Lk 15,13: izd. 1693. 46. Pouda ili ljubav, ine upotrebu osjeaja dobrim ili zlim. - Mt 5,28. 2446

47. Poslunost zakonu treba proistei iz izvora, a taj izvor je ljubav. Kad je 2447 Boja ljubav njezino unutarnje poelo, a Boja slava njezin cilj, tada je isto ono to se vidi izvana; inae je samo licemjerje ili lana pravednost. -Mt 25,26: izd. 1693. 48. Bez svjetla vjere, bez Krista i bez ljubavi to drugo moemo biti osim tame, 2448 osim stramputice, osim grijeha? -Ef 5,8. 49. Kao to nema nijednog grijeha bez ljubavi prema sebi, tako nema nijednog 2449 dobrog djela bez ljubavi prema Bogu. - Mk 7,22 23. 50. Uzalud vapimo Bogu: "Oe moj", ako nije duh ljubavi onaj koji vie. -Rim 2450 8,15. 51. Vjera opravdava kada djeluje, a ona djeluje samo po ljubavi. - Dj 13,39. 2451

457

2452 2453

52. Sva se druga sredstva spasenja nalaze u vjeri kao u svojoj klici i sjemenu; a ta vjera nije bez ljubavi i nade. -Dj 10,43. 53. Samo ljubav, po vezi s Bogom i Isusom Kristom, ini da (kransko djelovanje) bude na kranski nain. -Kol 3,14. 54. Samo je ljubav ta koja govori Bogu; B o g uje samo nju. - 1 Kor 13,1. 55. B o g daje vijenac samo ljubavi; uzalud tri, tko tri iz druge pobude i iz drugog motiva. - 1 Kor 9,24. 56. Bog nagrauje samo ljubav, jer samo ljubav slavi Boga. - Mt 25,36. 57. Grjeniku nedostaje sve kad mu nedostaje nada; i nema nade u Boga gdje nema ljubavi prema Bogu. - Mt 27,5. 58. Gdje nema ljubavi nema niti Boga niti vjere. - 1 Iv 4,8. 59. Molitva bezbonika je novi grijeh; a to to ih Bog ne usliava je novi sud protiv njih. -Iv 10,25: izd. 1693. 60. Ako samo strah od kazni potie duu na pokoru, i to je pokora ea, ona tim vie vodi u oaj. - Mt 27,5. 61. Strah obuzdava samo ruku; a dua je tako dugo povezana s grijehom dok ne bude voena ljubavlju prema pravednosti. - Lk 20,19. 62. Tko se sustee od zla samo zbog straha od kazne, ini ga (zlo) u svom srcu, i ve je krivac pred Bogom . - Mt 21,46. 63. Krtenikje jo pod zakonom kao idov, ako ne ispunjava zakon, ili ako ga ispunjava samo iz straha. -Rim 6,14. 64. Pod prokletstvom zakona nikada ne nastaje dobro; grijei se naime, bilo inei zlo, bilo izbjegavajui zlo samo iz straha. - Gal. 5,18. 65. Mojsije, proroci, sveenici i uitelji Zakona, umrli su a da Bogu nisu dali niti jednoga sina, jer su izvravali slubu samo iz straha. - Mk 12,19. 66. Tko se eli pribliiti Bogu, ne smije k njemu doi s grubim poudama, niti se voditi prirodnim nagonom, ili pak strahom kao ivotinje, nego po vjeri i ljubavi kao djeca. -Heb 12,20: izd. 1693. 67. Strah sluge predouje si Boga samo kao strogog, zahtjevnog, nepravednog i nepristupanog gospodara. - Lk 19,21: izd. 1693. 458

3454 2455

2456 2457

2458 2459

2460

2461

2462

2463

2464

2465

2466

2467

68. Boja dobrota skratila je put spasenja, zatvarajui sve u vjeru i molitve. -Dj 2468 2,21. 69. Vjera, primjena, poveanje i nagrada vjere, sve je dar iste Boje velikodu- 2469 n o s t i . - M : 9,22. 70. Bog nikada ne kanjava nevine; nevolje uvijek slue ili za kanjavanje grije- 2470 ha ili za ienje grjenika. - Iv 9,3. 71. ovjek se, zbog svojeg odravanja (ivota), moe osloboditi od onog zako- 2471 na, koji je Bog dao radi njegove koristi. - Mk 2,28. 72. Oznaka je kranske Crkve to daje katolika, obuhvaajui sve nebeske an- 2472 ele i zemaljske pravednike, kroz sve vjekove. - Heb. 12,22-24. 73. Stoje Crkva ako ne skup djece Boje koja ostaju u njegovom krilu, posvoje- 2473 nih u Kristu, postojeih u njegovoj osobi, otkupljenih njegovom krvlju, koji ive po njegovom duhu, koji djeluju po njegovoj milosti i koji oekuju milost buduega vijeka? -2 Sol 1,1 si: izd. 1693. 74. Crkva, ili potpuni Krist, ima za glavu utjelovljenu Rjje, a za udove sve sve- 2474 t e . - 7 Tim 3,16. 75. Crkva je samo jedan ovjek sastavljen iz vie udova, kojima je Krist glava, 2475 ivot, postojanje i osoba; samo jedan Krist sastavljen od vie svetaca, iji je on posvetitelj.-/2 14-16. 76. Nita nije ire od Boje Crkve, jer nju sainjavaju svi izabranici i pravednici 2476 svih vjekova. - Ef2,22. 11. Tko ne vodi ivot dostojan Bojeg djeteta i Kristovog uda, iznutra prestaje imati Boga za Oca i Krista za glavu. - 7 7v 2,24: izd. 1693. 2477

78. Odjeljuje se od izabranog naroda, ija je slika idovski narod i ija je glava 2478 Isus Krist, tko ne ivi po Evanelju, i tko ne vjeruje Evanelju. - Dj 3,23. 79. Korisno je i potrebno u svako vrijeme, na svakom mjestu i za sve vrste oso- 2479 ba, nastojati i upoznati duh, pobonost i tajne svetog Pisma. - 7 Kor 14,5. 80. itanje svetog Pisma je za sve. - Dj 8,28. 2480

81. Sveta tajnovitost rijei Boje nije laicima razlog da se oslobode od njezinog 2481 itanja. - Dj 8,31. 459

2482

82. Krani trebaju slaviti dan Gospodnji pobonim itanjima, iznad svega pak svetog Pisma. tetno je htjeti odvratiti kranina od tog itanja. - Dj 15,21. 83. Krivo je uvjeravati se, da se itanjem svetih knjiga enama ne smije posredovati spoznaja vjerskih tajni; nije nastala zloporaba Pisma, niti su se rodila krivovjerja, zbog jednostavnosti ena, nego iz oholog znanja mukaraca. Iv 4,26. 84. Oduzeti iz ruku krana Novi zavjet, ili drati ga zatvorenim, uskraujui im nain za njegovo razumijevanje, znai njima zatvarati Kristova usta. - Mt 5,2. 85. Zabraniti kranima itanje svetog Pisma, naroito evanelja, znai sinovima svjetla uskratiti koritenje svjetla i uiniti da oni trpe neku vrstu izopenja. Lk 11,33: izd. 1693. 86. Oduzeti jednostavnom narodu tu utjehu, poistovjeujui svoj glas s glasom itave Crkve [usp. *2666], obiaj je suprotan apostolskoj praksi i Bojoj nakani. - 1 Kor 14,16. 87. (Ovo) je nain (postupanja) pun mudrosti, svjetla i ljubavi: dati duama vremena da s poniznou nose i osjeaju stanje grijeha, molei za duh pokore i skruenosti, i kao najmanje, prije pomirenja zapoeti sa zadovoljavanjem Bojoj pravednosti. -Dj 8,9. 88. Mi ne znamo to je grijeh i prava pokora, ako se elimo odmah vratiti u posjed onih dobara koje nam je oduzeo grijeh, i ako odbijamo snositi zbunjenost zbog tog oduzimanja. -Lk 17,1112. 89. etrnaesti stupanj obraenj a grj enika j e, kad j e on pomiren i ima pravo prisustvovati rtvi Crkve. -Lk 15,23. 90. Crkva posjeduje vlast izopenja, tako daje vri preko pastira-prvaka, barem uz preutnu suglasnost itavog tijela. -Mt 18,17. 91. Strah od nepravednog izopenja ne smije nas sprijeiti od ispunjavanja svoje dunosti; nikada ne izlazimo iz Crkve dok smo ljubavlju povezani s Bogom, Isusom Kristom, i sa samom Crkvom, pa niti onda kada se ini da smo ljudskom zlobom iz nje istjerani. -Iv 9,22 23. 92. Radije u miru podnositi izopenje i nepravednu anatemu, nego li izdati istinu, znai oponaati svetog Pavla; daleko od toga da bi to znailo podii se protiv autoriteta ili kidati jedinstvo. -Rim 9,3. 93. Isus katkada lijei rane, koje je bez njegovog ovlatenja nanijela prevelika urba pastira-prvaka. Isus obnavlja to su oni unitili nepromiljenom revnou. -Iv 18,11. 460

2483

2484

2485

2486

2487

2488

2489

2490

2491

2492

2493

94. Neprijateljima Crkve nita ne prua gore miljenje o njoj, nego gledanje da 2494 se u njoj vri vlast nad vjerom vjernika, i da se njeguju podjele radi stvari koje ne vrijeaju niti vjeru niti moral. - Rim 14,16. 95. Istine su dospjele dotle, da su one veini krana kao strani jezik, a nain nji- 2495 hovog propovijedanja je kao napoznato narjeje; toliko je on udaljen od jednostavnosti apostola i (toliko je) iznad opeg svhaanja vjernika; i ne pazi se dovoljno, da je taj nedostatak jedan od najosjetljivijih znakova starosti Crkve i Boje srdbe na svoje sinove. - 1 Kor 14,21. 96. B o g dozvoljava da se sve vlasti protive propovjednicima istine, kako se nje- 2496 zina pobjeda ne bi mogla pripisivati (drugome) osim Bojoj milosti. - Dj 17,8. 97. Previe se esto dogaa, da se one udove koji su svetije i tjesnije sjedinjeni s 2497 Crkvom, smatra i (da se s njima) postupa kao s nedostojnima da budu u Crkvi, ili kao da su od nje odvojeni; ali "pravednik ivi od vjere" [Rim 1,17], a ne od miljenja ljudi.-Dj 4,11. 98. Stanje progona i kanjavanja, koje netko podnosi kao daje krivovjernik, oz- 2498 loglaeni ili bezbonik, veinom je posljednja i vrlo zasluna kunja, jer ona ini ovjeka slinijim Isusu Kristu. -Lk22,37. 99. Tvrdoglavost, obranatvo i odbijanje da se neto ispita, ili da se prizna daje 2499 bio prevaren, kod mnogih svakodnevno mijenjaju u miris smrti ono stoje Bog dao svojoj Crkvi, kako bi u njoj bio miris ivota, na primjer dobre knjige, pouke, sveti primjeri, itd. - 2 Kor 2,16. 100. Jadnog li vremena u kojem se vjeruje da se slavi Boga proganjajui istinu i 2500 njezine uenike! To vrijeme je nadolo.... Smatranje i postupanje od strane vjerskih slubenika, kao s bezbonikom i nedostojnim svakog odnosa s Bogom, kao s trulim udom, koji moe pokvariti sve u drutvu svetih, za pobone je ljude strasnije od tjelesne smrti. Uzalud si netko laska istoom svojih nakana i nekim vjerskim arom, progonei vatrom i eljezom potene ljude, ako je zaslijepljen vlastitom poudom i poveden tuom, jer nita ne eli ispitivati. esto mislimo da Bogu rtvujemo bezbonika, a avlu rtvujemo Bojeg slugu. - Iv 16,2. 101. Nita se vie ne protivi uenju Isusa Krista, nego li to zakletve u Crkvi po- 2501 staju uobiajenima; jer to znai umnoavati prilike za krivokletstvo, postavljati zamke nemonima i neukima, i uiniti da ime i istina Boja slue katkada nakanama bezbonika. - Mt 5,37. [Ocjena.]... Gore spomenute tvrdnje... proglaavamo, osuujemo i odbacu- 2502 jemo kao krive, zavodljive, kao one koje loe zvue, sablanjive, opasne, lakoumne, 461

nepravedne za Crkvu i njezinu praksu, i ne samo u Crkvi nego i za svjetovnu vlast, pogrdne, zavodljive, bezbone, bogohulne, sumnjive zbog krivovjerja i koje miriu na krivovjerje, i kao krivovjerne i kao sklone krivovjerju i raskolu, krive, vrlo blize krivovjerju, vie pute osuivane, i konano kao krivovjerne, i kao one koje kao prihvaene sadravaju i koje oito obnavljaju razliita krivovjerja, a ponajvie ona koja su bila osuena u glasovitim Jansenovim tvrdnjama, i to u onom smislu u kojem su bile osuene. INOCENT XIII.: 8. svibnja 1721. - 7. oujka 1724. Benedikt XIII.: 29. svibnja 1724. - 21. veljae 1730. K L E M E N T XII.: 12. srpnja 1730. - 6. veljae 1740. 2509-2510: Bula "Apostolicaeprovidentiae officio", 2. listopada 1733.
Janzenisti su tvrdili daje osudom konstitucije "Unigenitus" (*2400-2502) pogoeno uenje o boanskoj milosti sv. Augustina i sv. Tome Akvinskog. Papa je odbacio to podmetanje, te se ujedno htio pobrinuti za mir meu teolokim kolama "kako bi zajednikim nastojanjem vie kola ojaala zatita protiv podmetanja zabluda" [usp. *2509] ( n a nav. mj. 2 na kraju). Izd: DuPlA 3/II (1736.) 589b-590a / BullTau23,542ab / BullLux 14,297ab.

Sloboda uenja o djelotvornosti milosti 2509 1.... Dobro poznavajui misao [Klementa XI. i Benedikta XIII. ], naih predasnika, ne elimo da, zbog naih ili vaih izraenih pohvala tomistikoj koli, koje naim ponovnim sudom odobravamo i potvrujemo, ita bude uskraeno ostalim katolikim kolama, koje misle da drugaije od toga treba tumaiti uinkovitost boanske milosti, koje imaju presjajne zasluge i za ovu Svetu stolicu, da o toj stvari mogu braniti (isto) miljene, koje su do sada javno i slobodno i posvuda, pa i u ovom blaenom gradu, nauavali i zastupali. 2. Zbog toga... zabranjujemo pod istim kaznama, da se niti pisanjem, niti pouavanjem niti raspravljanjem, niti bilo kojim drugim nainom, ne usuuju bilo kojom teolokom ocjenom ili osudom oznaavati one kole koje drugaije misle, ili njihovo miljenje (oznaavati) predbacivanjima i pogrdama, dok o tim sporovima ova Sveta Stolica ne bude mislila da treba neto definirati i proglasiti. 2511-2513: Apostolsko pismo "In eminenti apostolatus specula", 28. travnja 1738.
ini se daje ovaj dekret, upuen svim vjernicima, najstariji edikt o "slobodnim zidarima". Benedikt XIV. g a j e ponovno preuzeo u konstituciju "Providas Romanorum Pontificum" od 18. svibnja

2510

462

1751. (Benedikt XIV., Bullarium [Rim 1754] 3,214sl / [Prati 1846] 3/1 (= Sabrana djela 17) 283b-284a/ [Mecheln] 8,416sl). Izd.: BullTau24,366a-367b/BullCocq 14,236ab/ CdICF l,656sl, br.299.

"Slobodni

zidari"

( 1)... Doznali smo, da napreduju i da se ire na daleko i iroko, iz dana u dan, 2511 neke drube, skupovi, savezi, udruge ili zajednice, koje narod zove " s l o b o d n i z i d a r i", ili "F r a n c s M a s s o n s", ili nazvane nekim drugim imenom, ve prema razliitosti jezika, u koje se udruuju ljudi bilo koje religije i sekte, zadovoljni lanom vrstom nekog naravnog potenja, u vrstom i nedostupnom savezu, a prema zakonima i pravilima koje su za sebe stvorili, koje ujedno djeluju tajno, i obvezuju se strogom prisegom poloenom na svetu Biblyu, da e pod prijetnjom tekih kazni uvati nepovredivu utnju (tajnu). Budui da je to narav zloina, da samoga sebe iskazuje i pokazuje bukom, zbog toga su gore spomenuta udruenja ili zajednice postale tako sumnjive duama vjernika, da pristupiti im kod razboritih i potenih ljudi znai isto kao postati oznaen kao zao i pokvaren; da naime ne rade loe, ne bi toliko mrzili svjetlo. Ti su glasovi postali tako uestali, da je svjetovna vlast u mnogim krajevima spomenuta udruenja, ve prije zabranila i iz opreza dokinula, kao protivna sigurnosti kraljevstva. ( 2) Zbog toga mi, razmatrajui u srcu vrlo velike tete koje takva udruenja ili zajednice veinom nanose ne samo miru vremenite drave, nego i duhovnom spasenju dua, te zbog toga one nisu u suglasnosti niti s graanskim niti s kanonskim propisima kao to smo poueni boanskim govorom,... treba bdjeti da ta vrsta ljudi, ne napravi rupu na kui kao lopov,... kako ne bi naime zaveli srca jednostavnih, treba se suprotstaviti (tome) da ne uzmognu otvoriti najiriji put i nekanjivo poiniti nepravde, kao i zbog drugih Nama poznatih opravdanih i razumskih razloga, prema savjetu nekih... kardinala, a i na vlastiti poticaj... i iz punine nae apostolske vlasti, odreujemo da treba osuditi i zabraniti ta udruenja... ili zajednice koje se nazivaju "Slobodni zidari" ili "Francs Massons" ili kojim god drugim imenom. ( 4) [Zapovijeda se mjesnim ordinarijima i inkvizitorima, da prijestupnike] kazne prildadnim kaznama kao one koji su jako sumnjivi zbog krivovjerja. 2513

B E N E D I K T XIV.: 17. kolovoza 1740. - 3. svibnja 1758. 2515-2520: Izjava "Matrimonia quae in locis", 4. studenog 1741.
Glasovita "benediktova izjava" bila je prvotno namijenjena pokrajinama Belgiji i Nizozemskoj koje su bile podvrgnute panjolskom kralju. Ona je kasnije protegnula i na druga podruja. Usp. o

463

tome A.Lerimkuhl, Theologia moralis 2 (Freiburg 1914 1 2 ) br. 905; A S S 6 (1870) 4 5 6 ; B. Melata, u: AnE 5 (1897) 263-276; 6 (1898) 421-428. Izd.: Benedikt XIV., Bullarium (Mecheln 1826) 1,178-182 (staro izd. sv.l, br.34) / BullLux 16,52a-53a.

Tajne enidbe 2515 Dugo je i mnogo raspravljano (pitanje), da li treba smatrati valjanima ili ne, enidbe koje su se obiavale sklapati u krajevima pod vlau Sjedinjenih stalea u Belgiji, bilo izmeu krivovjernika s obje strane, bilo izmeu mua krivovjernika s jedne strane i ene katolkinje s druge, ili obrnuto, ne pridravajui se forme koju je propisao sveti Tridentski sabor [Dekret "Tametsi", *1813-1816], te je due ljudi i miljenja odvlailo na razliite strane, imaju li se smatrati valjanim ili ne to je kroz mnoge godine unijelo vrlo plodno sjeme straha i opasnosti... (1) ... Sveti je na gospodin nedavno zapovjedio da se izradi izjava i instrukcija, kojom se ubudue kao sigurnim pravilom i normom u tim poslovima trebaju sluiti svi belgijski biskupi i upnici misionari tih krajeva, te apostolski zamjenici. (2) Prvo dakle, to se tie enidbi sklopljenih izmeu k r i v o v j e r n i k a m e u s o b o m u mjestima podlonima vlasti Saveznih stalea, gdje se nije obdravala od Tridentinuma propisana forma; premda Njegova Svetost znade daje sveta Kongregacija koncila u nekim pojedinim sluajevima, i sasluavi tada iznesene okolnosti, odgovorila u prilog njihove nevaljanosti, ali je isto tako dobro znala, da Apostolska Stolica o takvim enidbama nije jo nita odredila openito i za sve, te da je i inae, kako bi se izalo ususret svim vjernicima koji ive u tim krajevima, i kako bi se odvratile vrlo velike neugodnosti, jako potrebno izjaviti to openito treba misliti o tim enidbama: ... izjavila je i odredila da enidbe sklopljene u spomenutim pokrajinama Belgijskog saveza, ili koje e ubudue biti sklopljene, makar kod njihovog sklapanja nije bila potivana forma koju je propisao Tridentski sabor, i ako nije bilo neke druge kanonske zapreke, treba smatrati za valjane; zbog toga, ako bi se dogodilo, da oba suprunika budu primljena u krilo Katolike crkve, oni su u potpunosti vezani istom enidbenom vezom kao i ranije, makar ne ponovili meusobnu privolu pred katolikim upnikom; ako se pak obrati samo jedan od suprunika, bilo mu bilo ena, nijedno od njih ne moe prijei u drugu enidbu dok je drugi iv. 2518 (3) to se pak tie onih enidbi, koje su u istim pokrajinama belgijskog saveza, bez forme odreene na Tridentskom saboru, sklopili k a t o l i c i s k r i v o v j e r n i c i m a , bilo daje katolik doveo u brak krivovjernu enu, bila da se katolikinja udala za krivovjemog mua: to Njegova Svetost prije svega osjea najveu bol to meu katolicima ima takvih, koji se zalueni bolesnom ljubavlju, iz due ne zgraaju na takvim prezira vrijednim enidbama, koje je sveta majka Crkva uvijek osuivala i 464

2516

2517

zabranjivala, i da se od njih u potpunosti ne suzdravaju,... neka [pastiri dua] vrlo ozbiljno potiu i opominju, da se katolici obaju spolova, zbog opasnosti u koju ulaze za svoje due, koliko je god to mogue, spreavaju od takvih enidbi, te da ih pokuavaju zamijeniti sa svakim drugim boljim nainom, i uinkovito ih sprijeiti. Ako je moda tamo ve sklopljena koja enidba te vrste , bez odravanja tridentske forme, ili ako bi se sklopila ubudue (ega neka nas B o g sauva), Njegova Svetost izjavljuje, da takvu enidbu, ako nije bilo druge kanonske zapreke, treba smatrati za valjanu, i nijedan od suprunika, dok je drugi iv, ne moe nikako sklopiti novu enidbu pod izgovorom ne pridravanja spomenute forme; katolikom supruniku treba naroito dozvati u svijest, bilo muu bilo eni, da ini pokoru i da moli kod Boga oprost za vrlo teki grijeh koji je poinio, te da svim silama nastoji privui drugog suprunika, koji je odlutao iz krila Katolike crkve, i pridobiti njegovu duu, to e pak biti najpogodnije (sredstvo) da se izmoli oprost za uinjeni grijeh, znajui meu ostalim, kao to je ve reeno, da su oni trajno vezani vezom te enidbe. (4) [Isto vrijedi]... i za sline enidbe izvan granice vlasti Saveznih stalea, koje 2519 su sklopili oni koji se nalaze u vojsci ili vojnikim etama, a koje Savezni stalei obiavaju slati za uvanje i uvrenje graninih utvrda, koje narod zove Barriera; tako da enidbe sklopljene mimo tridentske forme, bilo da su oboje krivovjernici, bilo meu katolicima i krivovjernicima, zadravaju svoju valjanost, ako oba suprunika pripadaju tim etama ili vojsci.... (5) O onim pak enidbama, koje ili u krajevima katolikih knezova sklapaju oni 2520 koji imaju prebivalite u Saveznim pokrajinama, ili koje u Saveznim pokrajinama sklapaju oni koji imaju prebivalite u krajevima katolikih knezova, Njegova Svetost misli da ne treba nita novo odluivati i izjavljivati, htijui da se o njima, gdje doe do rasprave, odlui prema opim i provjerenim principima kanonskog prava, prema odlukama koje je za sline sluajeve izdala Sveta kongregacija sabora; tako je (papa) izjavio i odluio i zapovjedio da ubudue svi moraju to obdravati.

2522-2524: Konstitucija "Etsipastoralis" za Italo-Grke, 26. svibnja 1742.

Ta konstitucija ponavlja neke dijelove iz instrukcije "Presbyteri Graect' od 30. kolovoza 1595. (usp. *1990-1992) i iz pisma "Sub catholicae" od 6. oujka 1254., u kojem Inocent IV. inzistira na tome, da potvrdu m o g u podjeljivati samo grki b i s k u p i (usp. *381). Izd: Benedikt XIV., Bullarium (Mecheln) 1,354 352sl (staro izd. sv.l, br.57) / CollLac 2,510d-51 lc / CollPF 2 l,121sl, br.338.

Sakrament

potvrde

3 (br. 1). Latinski biskupi neka djecu, ili druge u svojim biskupijama koje su 2522 krstili i na elu pomazali krizmom grki sveenici, potvruju apsolutno, jer niti su 465

nai predasnici, niti mi, grkim sveenicima u Ita]y'i i na pripadajuim otocima, dali ovlast, niti se ona daje, da djeci koju krste mogu podjeljivati sakrament potvrde; to vie sve od 1595. godine, na je predasnik, blaene uspomene Klement VIII., izriito zabranio italo-grkim sveenicima da krtenike oznaavaju krizmom [*1900]. 2523 (br. 4) Potvrenike pak, koje su potvrdili obini sveenici, ne treba prisiljavati da taj sakrament potvrde prime od biskupa, ako bi iz takve prisile mogla nastati sablazan; budui pak da sakrament potvrde nije tako potreban, da se netko bez njega ne bi mogao spasiti, ipak ih mjesni biskupi trebaju opomenuti, da e (poiniti) zloin tekog grijeha ako odbiju ili zanemare pristupiti potvrdi kada i ako budu mogli. Posljednje 2524 pomazanje

5 (br. 2) Bolesnicima... neka se podjeljuje posljednje pomazanje, (br. 3) I nije vano, da li to posljednje pomazanje biva podijeljeno od jednog ili od vie sveenika, gdje postoji takav obiaj, dok tvrde da taj sakrament moe valjano i dozvoljeno podijeliti jedan sveenik, uz obdravanje potrebne materije i forme. (br. 4) Isti sveenik mora primijeniti materiju i izgovoriti odgovarajuu formu; zbog toga isti onaj koji pomazuje treba izgovoriti odgovarajuu formu, a ne da jedan pomazuje a drugi da izgovara formu.

2525-2540: Konstitucija "Nuper nos", 16. oujka 1743.

U toj buli se trai od nadbiskupa Damaska Simona Evodija, koji je uzdignut na maronitsku patrijarijsku stolicu u Antiohiji, da poloi ispovijest vjere prema obrascu Urbana VIII. iz 1642. godine. Izd: Benedikt X I V , Bullarium (Mecheln) 2,82-87 (staro izd. sv.l, br.78) / BullLux 16,148b-149b / CollPF 2 2,124-126, br.1496 bilj.

Ispovijest vjere propisana za Istonjake 2525 5.... Ja N., vrstom vjerom vjerujem i ispovijedam sve i pojedino to se nalazi u obrascu Vjerovanja, kojim se slui sveta Rimska crkva, naime: Vjerujem u jednoga Boga ... [Carigradski saetak, *150 ili *1862]. Isto tako potujem i prihvaam o p e s a b o r e , kao to slijedi, naime: P r v i n i c e j s k i [* 125-129], i ispovijedam ono to je na njemu definirano p r o t i v A r i j a , proklete uspomene, daje Gospodin Isus Krist Sin Boji, jedinoroeni, roen od Oca, to jest roen iz Oeve biti, ne stvoren, iste biti s Ocem, te da su na istom saboru s pravom osuene one bezbone rijei 'da ga nekada nije bilo', ili 'daje stvoren iz neega, to ne postoji, ili iz druge supstancije ili biti', ili 'daje Sin Boji promjenjiv ili izmjenjiv'. 466

2526

P r v i c a r i g r a d s k i [*150st], drugi po redu, i ispovijedam ono stoje na nje- 2527 mu definirano p r o t i v M a k e d o n i j a , proklete uspomene, da Duh Sveti nije sluga nego Gospodin, da nije stvorenje nego Bog, te da ima isto botvo s Ocem i sa Sinom. P r v i e f e k i [*250-268], trei po redu, i ispovijedam ono stoje na njemu de- 2528 finirano p r o t i v N e s t o r i ja, proklete uspomene, da botvo i ovjetvo neizrecivim i neshvatljivim sjedinjenjem u jednoj osobi Bojeg Sina, ine nama jednog Isusa Krista, ta daje zbog toga razloga preblaena Djevica prava Bogorodica. K a l c e d o n s k i [ *300-305], etvrti po redu, i ispovijedam ono stoje na njemu 2529 definirano p r o t i v E u t i h a i D i o s k u r a , oba proklete uspomene, da je jedan i isti Sin Boji, Gospodin na Isus Krist, savren u botvu i savren u ovjetvu, pravi Bog i pravi ovjek iz razumske due i tijela, istobitan Ocu po botvu, iste supstancije s nama po ovjetvu, u svemu nama slian, osim u grijehu; naime, da je po botvu roen od Oca prije vjekova, daje u najnovije vrijeme pak isti roen po ovjetvu radi nas i radi naega spasenja od Djevice Marije; da treba priznati jednog i istog Krista Sina, Gospodina jedinoroenoga, u dvije naravi: nepomijeano, nepromjenjivo, nedjeljivo, neodvojivo; nikada se zbog jedinstva ne snuje dokinuti razlika u naravima, da se dvije naravi slijevaju u jednu osobu i supstanciju, ne u dvije odvojene ili podijeljene osobe, nego jednu i istu, (osobu) Sina, i Jedinoroenu Boju Rije, Gospodina Isusa Krista; isto tako, daje botvo istoga Gospodina naega Isusa Krista, po kojem je istobitan Ocu i Duhu Svetom, i (po kojem) ne moe trpjeti i besmrtan, istoga koji raspet i umro samo po tijelu, kako je ve definirano na spomenutom saboru i u pismu svetoga Leona rimskog prvosveenika [usp. *290-295], kroz ija je usta progovorio blaeni apostol Petar, uzviknuli su oci na tom saboru; po toj definiciji se osuuje bezbone krivovjerje onih, koji su Trishagionu, koji su predali aneli i koji je zapjevan na spomenutom kalcedonskom saboru: 'Sveti Boe, sveti jaki, sveti besmrtni, smiluj nam se' [usp. Iz 6,3] dodavali: 'koji je raspet za nas' te su tako tvrdili da Boja narav triju osoba moe trpjeti i daje smrtna. D r u g i c a r i g r a d s k i [*421-438], peti po redu, na kojem je ponovljena spo- 2530 menuta definicija kalcedonskog sabora. T r e i c a r i g r a d s k i [*550-559], esti po redu, i ispovijedam ono stoje na 2531 njemu definirano p r o t i v m o n o t e l e t a , dasu u jednom i istom Gospodinu naem Isusu Kristu dvije naravne volje i dva naravna djelovanja: nedjeljivo, nepromjenjivo, neodvojivo, nepomijeano, te da njegova ljudska volja nije bila suprotna, nego podlona njegovoj boanskoj i svemoguoj volji. D r u g i n i c e j s k i [*600-609], sedmi po redu, i ispovijedam ono stoje na nje- 2532 mu definirano p r o t i v i k o n o k l a s t a , da slike Krista i Bogorodice Djevice, kao i drugih svetaca, treba zadrati i njima iskazivati dunu ast i potovanje. 467

2533

e t v r t i c a r i g r a d s k i [ *650-664], osmi po redu, i ispovijedam ono stoje na njemu s pravom bilo osueno protiv F o c i j a i ponovno uspostavljanje svetog patrijarha Ignacija. Potujem i prihvaam i sve druge ope sabore, koji su se zakonito odravali i koji su potvreni autoritetom Rimskog prvosveenika, posebno pak F i r e n t i n s k i s a b o r [*1300-1353], i ispovijedam ono stoje na njemu definirano. [Dalje je djelomice doslovce, a djelomice u izvodima, naveden iz dekreta o sjedinjenju Grka, i iz dekreta za Armence Firentinskog sabora].

2534

2535

Isto tako potujem i prihvaam t r i d e n t s k i s ab o r [*1500-1835], i ispovijedam ono to je na njemu definirano i objavljeno, posebno da mu se u m i s i Bogu prinosi uistinu prava rtva pokajnica, za ive i mrtve, i da se u presvetom sakramentu Euharistije, prema vjeri koja se uvijek nalazila u Crkvi, uistinu, stvarno i bitno nalazi tijelo i krv, zajedno s duom i botvom, Gospodina naega Isusa Krista, pa dosljedno itav Krist, da se (u njemu) dogaa pretvorba itave supstancije kruha u tijelo, i itave supstancije vina u krv, koju pretvorbu Katolika crkva vrlo prikladno naziva transupstancijacijom, i da se pod svakom prilikom, i pod svakim njezinim dijelom, kad se odvoje, nalazi itav Krist. Isto tako da ima sedam s a k r a m e n a t a Novog zavjeta, koje je ustanovio Krist na Gospodin; premda nisu svi nuni (za spasenje) svima, a to su: krtenje, potvrda, euharistija, pokora, posljednje pomazanje, sveti red i enidba, da se njima podjeljuje milost, a od njih se (bez svetogra) ne mogu ponoviti krtenje, potvrda i sveti red. Isto tako, daje krtenje potrebno za spasenje; pa dakle, ako postoji opasnost od smrti, (krtenje) treba podijeliti odmah, bez ikakvog odgaanja, bilo tko i bilo kada, uz obvezatnu materiju i formu, i s nakanom da podijeljeno bude valjano. Isto tako, daje enidbena veza nerazrjeiva; i premda zbog preljuba, krivovjerja ili zbog drugih razloga moe doi do odvajanja od postelje i stanovanja, ipak oni ne smiju sklopiti drugu enidbu. Isto tako, da treba prihvatiti i potivati apostolsku i crkvenu p r e d a j u . Isto, da je vlast o p r o s t a Krist ostavio Crkvi, i daje kranskom puku njihovo koritenje jako spasonosno. Isto tako, prihvaam i ispovijedam to je na spomenutom tridentskom saboru definirano o i z v o r n o m g r i j e h u , o o p r a v d a n j u , o popisu i tumaenju s v e t i h k n j i g a , kako Staroga tako i Novoga zavjeta. [Po zapovijedi Leona XIII., temeljem dekreta Sv. kongregacije za irenje vjere od 16. srpnja 1878., ovdje se dodaje: Isto tako potujem i prihvaam opi vatik a n s k i sabor, i sve stoje on predao, definirao i izjavio, posebnom pak vrstoom 468

2536

2537

2538

2539

prihvaam i ispovij edam ono to j e (taj sabor definirao) o p r v e n s t v u r i m s k o g a p r v o s v e e n i k a ionjegovom n e p o g r j e i v o m u i t e l j s t v u ] . Isto tako, prihvaam i ispovijedam i sve ostalo to prihvaa i ispovijeda sveta 2540 Rimska crkva, te isto tako osuujem, odbacujem i preklinjem sve (tome) suprotno, i raskole i krivovjerja stoje osudila, odbacila i proklela ista Crkva. Isto tako obeavam i priseem poslunost rimskom prvosveeniku, nasljedniku blaenog Petra prvaka Apostola, i zamjeniku Isusa Krista. Tu vjeru Katolike crkve, izvan koje se nitko ne moe spasiti,... [dalje kao u Tridentskoj vjeroispovjesti, *1870].

2543-2544: Breve: "Suprema omnium Ecclesiarum", 7. srpnja 1745.

Taj je breve uperen protiv zloporaba kod ispovijedi!;' prije svega u Portugalu, koje su bile osuene i u konstituciji "Ubi primum", od 2. srpnja 1746. (Benedikt XIV., Bullarium [Mecheln] 4,117-127). Benedikt XIV. je izjavio, da su njegove odluke vaee "na svim mjestima i u svim vremenima" i da su one opa definicija (konstitucija "Ad eradicandampravum" od 28. rujna 1746.; Benedikt XIV., Bullarium [Mecheln] 4,303-307). Izd: Benedikt XIV., Bullarium (Mecheln) 3,178sl (staro izd. sv.l, br.l34) / BullLux 16,305ab.

Ne smije se pitati za ime suuesnika (1) Ne tako davno je dolo do naih uiju..., da su neki ispovjednici tih krajeva, 2543 dozvolili da budu zavedeni lanom slikom revnosti, a koji su daleko odlutali od revnosti u skladu sa znanjem [usp. Rim 10,2], te su poeli primjenjivati i uvoditi neku zlu i opasnu praksu kod sluanja ispovijedi Kristovih vjernika, kod podjeljivanja spasonosnog sakrementa pokore; ako se naime dogodilo da su moda pokornici imali i suuesnika grijeha, (ispovjednici) su od tih pokornika openito traili ime takvog druga ili suuesnika; i ako nisu nagovorom uspjeli da im se ono otkrije, pokuavali su (tako), to je jo odurnije, da su im dali do znanja da e im uskratiti sakramentalno odrjeenje ako im ne otkriju, i tako su ih natjerali i prisilili; to vie, traili su da im se oznai ne samo ime takvog suuesnika, nego i mjesto stanovanja; oni su naime tu nepodnosivu nerazboritost branili pod izgovorom kako popravkom suuesnika koji je trebalo postii, tako i postizavanjem drugih dobara, i nisu se ustruavali (to) braniti pronaenim miljenjima nekih uitelja; slijedei naime u stvarnosti ta lana i kriva miljenja, ili loe primjenjujui istinita i ispravna, nanijeli su tetu kako svojim duama tako i (duama) svojih pokornika; a trebali su osim toga predvidjeti velike i teke tete, koje e lako iz toga slijediti, pa su postali krivi pred Bogom vjenim sucem.... (3) [O cj e n a:] A kako mi ne bismo u Naoj apostolskoj slubi ni na koji nain 2544 zakazali u tako tekoj opasnosti za due, i kako ne bismo dozvolili da nae sadanje miljenje kod Vas ostane nejasno i dvoznano: elimo da Vam bude poznato da u 469

potpunosti osuujemo gore spomenutu praksu, te Mi nju ovim svojim pismom, u obliku brevea, odbacujemo i osuujemo kao sablanjivu i opasnu, te kao nepravednu za (dobar) glas blinjih kao i za sam sakrament, koja ide prema tome da se povrijedi sveti sakramentalni peat, te da se vjernici udalje od primanja sakramenta pokore, vjernicima tako korisnog i potrebnog.

2546-2550: Enciklika Vix pervenit" biskupima Italije, 1. studenog 1745.

Ta se enciklika povezuje s teolokom komisijom, koja je bila sazvana 4. srpnja 1 7 4 5 , i na njezine rezultate iznesene na sjednicama od 18. srpnja i 1. kolovoza. Izd.: Benedikt X I V , Bullarium (Mecheln) 3,269-272 (staro izd. sv.l, br.143) / BullLux 16,328ab / CollPF 2 2,61 si br. 1393 bilj. (unutar jedne instrukcije Kongregacije za irenje vjere iz godine 1873.).

Uzimanje kamata 2546 ( 3) 1. [P oj a m l ih v e: ] Ta vrsta grijeha koji se zove lihva, ima svoje sjedite i mjesto u ugovoru o zajmu, te se nalazi u tome, to netko iz samog pozajmljivanja, koje po svojoj naravi trai da se vrati samo onoliko koliko je bilo primljeno, eli da mu se vrati vie nego lije bilo primljeno, te tvrdi da mu se zbog samog zajma duguje neka dobit iznad iznosa zajma. Zbog toga je svaka takova dobit, koja prelazi iznos (zajma), nedozvoljena i lihvarska. 2. Ne moe se navesti nikakav razlog kako bi se (takav) oprao od te ljage, niti da ta dobit nije prevelika i pretjerana nego umjerena, da nije velika nego mala; niti zbog toga, to onaj od kojeg se takva dobit trai samo zbog zajma, nije siromaan nego bogat, niti jer on nije iznos zajma ostavio leati, nego gaje vrlo korisno upotrijebio da povea svoje bogatsvo, ili da kupi nove posjede, ili da pokrene poslove koji donose dobit. Svakoga treba uvjeriti da radi protiv toga zakona o zajmu, koji se nuno nalazi u tome da dato i primljeno moraju biti jednaki, pa kad je takva jednakost jednom utvrena, ako se onaj, kome je zbog samog zajma dovoljno dano injenicom jednakoga, ne stidi od nekoga traiti vie; zbog toga, ako je primio, obvezatan je to vratiti obvezom pravednosti koju zovu komutativna, ije je (svojstvo) da u ljudskim ugovorima svatko treba sveto braniti vlastitu jednakost, a onu koje se on nije drao daje tono nadoknadi. 2548 3. Time se pak nikako ne nijee, da nekada mogu moda zajedno s ugovorom o zajmu postojati i, kako kau, neki drugi r a z l o z i , koji openito nisu nikako priroeni i unutarnji samoj naravi zajma, iz kojih nastaje potpuno zakoniti razlog, da netko ispravno trai vie od iznosa koji se duguje zbog zajma. Zbog toga se i ne nijee, da netko moe svoj novac vie puta temeljem raznih ugovora, osim naravi ugovora o zajmu, ispravno uloiti i upotrijebiti, bilo da stekne 470

2547

godinje prihode, bilo da se bavi dozvoljenom trgovinom i trgovakim poslovima, i od toga moe primati potenu dobit. 4. Istina je pak, ako se u toliko razliitih vrsta ugovora, u svakom od njih ne 2549 odrava jednakost, i togod se trai vie nego lije pravedno, ako to i nije lihva (jer se ne radi o zajmu, izriitom ili skrivenom), ipak je oito da se radi o drugoj vrsti nepravde, ako se (preveliki) teret vraanja stavlja na donosioca; tako, ako se sve provodi pravilno, i ako je sve to se trai mjereno vagom pravednosti, ne treba sumnjati da mnogostruko dozvoljeni naini i razum dozvoljavaju da se za opu korist odravaju i posjeuju ljudski trgovaki odnosi i meusobno plodonosno trgovanje. Neka daleko od kranskih dua bude misao, kako bi mogla cvasti korisna trgovina pomou lihve ili drugih razliitih nepravdi; budui da mi iz samog Bojeg govora uimo suprotno, da "pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima" [Izr 14,34]. 5. Ali i to treba marljivo paziti, da se netko ne bi krivo i lakoumno uvjeravao, da 2550 se uvijek nalazi i daje sa zajmom svuda prisutan jedan ili drugi zakoniti razlog, ili da osim zajma postoje i drugi pravedni ugovori, kada se uz pomo tih naslova ili ugovora, uvijek moe primiti umjerena dobit, iznad ukupnog i potpunog iznosa, kada god se nekome povjerava novac, ito ili neto drugo te vrste. Ako bi tko tako mislio, bez sumnje bi se protivio ne samo boanskim dokumentima i miljenju Katolike crkve o lihvi, nego i samom opem ljudskom miljenju i naravnom razumu. Nitko naime ne moe ne znati, daje ovjek u mnogim sluajevima duan drugome pomoi jednostavnim i istim zajmom, posebno pak jer nas sam Krist Gospodin ui: "Ne okreni se od onoga koji hoe da mu pozajmi" [Mt 5,42]: i da slino u mnogim prilikama, ne moe biti mjesta ni za kakav istiniti i pravedni ugovor, osim jedino zajma. Zbog toga, svatko tko eli savjet za svoju savjest, mora se najprije briljivo ispitati, postoji li uistinu uz zajam i drugi naslov, dolazi li uistinu u obzir i neki drugi pravedni ugovor osim zajma, koji moe donijeti dobit i koji je lien i netaknut od bilo koje ljage.

2552-1562: Instrukcija "Postremo mense", 28. veljae 1747.

Benedikt XTV. je dao kasnije objaviti pismo svom vikaru u Rimu, u kojem se bavi jednim sluajem koji se dogodio u Rimu. Izd: Benedikt X I V , Bullarium (Mecheln) 5,8-48 (staro izd. sv.2, br.28) / CollPF 2 l,197sl, br.360.

Krtenje djece protiv volje roditelja 4. Govori li se o prvom poglavlju, prvog dijela, naime, mogu li se krstiti idov- 2552 ska djeca p r o t i v v o l j e r o d i t e l j a , jasno odgovaramo daje to utvrdio ve 471

sveti Toma na tri mjesta; naime u Qodlibet 2, a.7; u [Summa theologiae] Ha Ilae, g. 10, a. 12, gdje ispituje pitanje postavljeno u Quodlibetis: "Da li treba krstiti djecu Zidova i drugih nevjernika protiv volje roditelja", te ovako odgovara: "Odgovaram da treba rei, da u Crkvi postoji vrlo astan obiaj, i njega treba uvijek u svemu slijediti, itd. Ovaj pak obiaj, da bi se djeca idova krstila protiv volje roditelja, nikada nije postojao u Crkvi..."; Isto tako kae u lila, q.68, a. 10: "Odgovaram da treba rei, da se djeca nevjernika... ako jo nemaju upotrebu slobodne volje, po prirodnom pravu nalaze pod skrbi roditelja, dok se sami ne uzmognu brinuti za sebe ...; zbog toga bi bilo protiv prirodnog prava, kad bi se takva djeca krstila protiv volje roditelja; isto kao kad bi se krstio protiv volje netko tko ima upotrebu razuma ..." 5. Skot je u IV. Sententia dist.4, q.9, br.2, i u pitanjima koja se odnose na br.2, mislio, da bi knez mogao hvalevrijedno zapovjediti da se djeca krste pa i protiv volje idova i nevjernika, ako bi se vrlo paljivo izbjegavalo da roditelji ne bi ubili takvu djecu.... Na sudovimaje pak prevagnulo miljenje svetog Tome ... a onoje i proirenije meu teolozima i pravnim strunjacima.... 2554 7. Utvrdivi dakle da nije dozvoljeno krstiti djecu idova protiv volje roditelja, prema redosljedu utvrenom na poetku, sada treba prijei na drugi dio: da li se naime ikada moe dogoditi neka prilika, u kojoj bi to bilo dozvoljeno i prikladno. 8.... Ako bi se dogodilo, da neki kranin nae idovsko d i j e t e k o j e je v r l o b l i z u s m rt i, mislim da e takav sigurno uiniti hvalevrijednu i Bogu ugodnu stvar, ako vodom preporoenja prui djetetu vjeni spas.... 9. Opet, ako bi se dogodilo, da je neko idovsko dijete odbaeno i n a p u t e no od roditelj a, ope j e milj enj e svih koj e j e potvreno mnogim odlukama, da takvo (dijete) treba krstiti, makar se roditelji tome protivili i traili ga natrag.... 14. Nakon to smo iznijeli jasnije sluajeve u kojima to nae pravilo zabranjuje krstiti idovsku djecu protiv volje roditelja, dodajemo k tome neka t u m a e n j a , koja spadaju uz to pravilo, od kojih je p r v o ovo: ako nema roditelja, a djeca su povjerena skrbniku, nikako nije doputeno krstiti ih bez pristanka srkbnika, jer sve roditeljske ovlasti prelaze na skrbnika.... 1 5 . D r u g o j e : ako otac koji je stupio u kransku vojsku zapovijedi da se dijete krsti; njega treba krstiti makar se majka idovka tome protivila, jer treba smatrati da dijete nije pod vlau majke, nego oca.... 16. T r e e je: makar majka nema vlast nad djecom, ipak ako ona prijee na Kristovu vjeru, i zatrai krtenje za dijete, treba ga oprati krsnom vodom, makar se otac idov tome protivio.... 472

2555

2556

2557

17. e t v r t o je: makar kao sigurno stoji daje za krtenje djece potreban pristanak roditelja, u taj pojam roditelja spada i djed s oeve strane:... iz toga nuno slijedi, ako je djed s oeve strane prihvatio katoliku vjeru i unuka, kojemu je umro otac, donio do izvora svete kupke, a majka idovka se (krtenju) protivi, ipak bez ikakve sumnje dijete treba krstiti. 18. Nije izmiljeno, da nekada otac idov izjavi da eli prihvatiti katoliku reli- 2558 giju, i izrazi elju da se krsti on i njegova djeca, a kasnije se pokaje zbog svoje odluke i odbije krstiti djecu Stvar je dola na ispitivanje Kongregacije svetog Oficija, a prvosveenik je 24. rujna 1699. godine odredio, da "se krste dva mala sina, jedan od tri a drugi od pet godina. Drugi pak, naime sin od osam i ki od dvanaest godina, neka se smjeste u dom katekumena, ako ga ima u Mantovi, a ako ga nema, neka se smjesta kod pobone i potene osobe, kako bi se ispitala njihova volja i kako bi bili poueni".... Krtenje male djece iz zle namjere 19. Ima naime nekih nevjernika koji obiavaju kranima donijeti svoju djecu 2559 kako bi bila oprana spasonosnom vodom, a ne da zaslue Kristovu nagradu niti da im se s due izbrie izvorni grijeh, nego to ine voeni nekim nedostojnim praznovjerjem, da toboe po daru krtenja oni bivaju osloboeni zlih duhova, od smrada ili neke bolesti.... 21. Budui da j e provj era tog pitanj a prela na teologe i na strunj ake za kanone, 2560 bili su izneseni i raspravljani razliiti sluajevi. Budui da su si neki nevjernici zamislili, da e milou krtenja svoju djecu osloboditi od bolesti i avolskog muenja, doli su do takve ludosti da su katolikim sveenicima prijetili i smru, a ovi su, budui da su znali za zlu nakanu njihovih dua, najupornije odbijali krtenje za njihovu djecu.... [Neki] misle, kako bi se izbjegla smrt, da se krtenje moe podijeliti svima, ako se primijeni samo materija a ne i forma. A tom se miljenju usprotivila Kongregacija sv. oficija (na sjednici) odranoj pred prvosveenikom, dne 5. rujna 1625.: "Sveta kongregacija ope inkvizicije (na sjednici) odranoj pred papom, izni- 2561 jevi pismo biskupa iz Antivarija, u kojem on moli za razrjeenje dolje opisane sumnje: Da li sveenici, kada ih Turci prisiljavaju da krste njihovu djecu, ne kako bi ova postala krani, nego radi tjelesnog zdravlja, da se oslobode od smrada, padavice, utjecaja vjetica i vukova, da li ih u tom sluaju mogu krstiti, barem prividno, primijenivi materiju krtenja bez forme? 473

O d g o v a r a nijeno; krtenje je naime vrata sakramenata i ispovijedanje vjere, te se ni na kakav nain ne moe hiniti".... Krtenje male djece koja su donesena bez ovlatenja 2562 29.... Ovaj na govor odnosi se na one, koje ne donose na krtenje niti roditelji, niti drugi koji bi nad njima imali vlast, nego netko tko nema (nad njima) nikakav autoritet. Radi se osim toga o onima, iji sluaj ne spada pod onu odredbu, koja dozvoljava da se krtenje podjeljuje makar nedostajao pristanak starijih; niti u tom sluaju se ne smiju krstiti, nego ih treba vratiti onima, pod iju su vlast i vjeru zakonito stavljeni. Ako su pak ve oznaeni sakramentom, treba ih zadrati ili ih otkupiti od do va i predati Kristovim vjernicima, kako bi ih oni pobono i sveto odgojili; premda su takva krtenja, nedozvoljena, ipak su ona prava i valjana, uinak je...

2564-2565: Pismo "Dum praeterito" velikom inkvizitoru panjolske, 31. srpnja 1748.
Benedikt XIV. je ovim pismom, na zahtjev o. generala Gioje OESA, sprijeio velikog inkvizitora panjolske u tome da stavi na panjolski Indeks djela kardinala Enriquea Norisa, koja su bila sumnjiva zbog bajanizma i janzenizma. Papa je naglasio slobodu teolokoh kola. Izd.: Benedikt XIV., Bullarium 13, Supplement (Mecheln) 110 / R. de Martinis, BenedictiXIV Ada sive nondum sive sparsim edita 1 (Napulj 1894.) 556b-557a / AnIP 17 (1878.) 31.

Sloboda uenja u pitanju milosne pomoi 2564 Ti zna da u kolama postoje razliita miljenja o glasovitim pitanjima predodreenja i milosti i o nainu usklaivanja ljudske slobode s Bojom svemoi. Tom i s t e optuuju kao ruitelje ljudske slobode i kao sljedbenike ne samo Jansena nego i Calvina. Budui pak da oni ine dovoljno protiv tih prigovora, a Apostolska stolica nije njihovo miljenje nikada osudila, tomisti se slobodno nalaze u njemu, i ni jedan crkveni poglavar nema pravo, prema sadanjem stanju stvari, njih odvratiti od njihovog miljenja. A u g u s t i n c e optuuju kao sljedbenike Baja i Jansena. Oni odgovaraju da su zastupnici ljudske slobode, te (svim) silama odbijaju prigovore; budui da njihovo miljenje nije jo do sada osueno od Svete stolice, svatko vidi da nitko ne moe zahtijevati da oni napuste svoje miljenje. S l j e d b e n i c i m a M o l i n e i S u a r e z a prigovaraju njihovi protivnici kao da su oni semipelagijanci; rimski prvosveenici nisu jo donijeli sud o tom Molininom sustavu, zbog toga ga oni slijede i mogu ga slijediti. 474

Jednom rijei, biskupi i inkvizitori se ne smiju obazirati na ocjene koje iznose 2565 uitelji, borei se meu sobom, nego da li su miljenja, koja su meusobno oprena, odbaena od Apostolske stolice. Njegujui tu slobodu kola, ona do sada nije odbacila niti jedan od predloenih naina, kako uskladiti ljudsku slobodu s Bojom svemogunou. Biskupi i inkvizitori, neka se u datim prilikama ponaaju na isti nain, makar kao privatne osobe vie pristajali uz jedno nego li uz drugo miljenje. I mi sami, kao privatni uitelji, u teolokim stvarima smo vie skloni jednom miljenju, ali kao vrhovni prvosveenik ne odbacujemo suprotno (miljenje) niti dozvoljavamo da ga drugi odbacuju.

2566-2570: Breve "Singulari nobis" kardinalu Henrvu, knezu Yorka, 9. veljae 1749.
Izd.: Benedikt X I V , Bullarium (Mecheln) 7,24-26 (staro izd. sv.3, br.2).

Ulanjenje u Crkvu krtenjem 12.... Ako krivovjernik nekoga krsti, ako primjenjuju zakonitu formu i mate- 2566 riju, ... on utiskuje sakramentalni peat.... 13. Zatim i to neka bude jasno: onaj tko od krivovjernika uredno primi krste- 2567 nje, on njegovom snagom postaje lanom Katolike crkve; privatna zabluda krstitelja ne moe liiti krtenika blaenstva, ako on (krstitelj) podjeljuje sakrament u vjeri prave Crkve, i obdrava njezine propise u onome to spada na valjanost sakramenta. To izvrsno potvruje Suarez u svojoj Fidei catholicae defensione contra errores sectae Anglicanae lib.I c.24, gdje dokazuje da krtenik postaje lanom Crkve, dodajui i to, ako krivovjernik, to se ee dogaa, pere dijete koje ne moe pobuditi in vjere, to nije zapreka da ono s krtenjem ne primi temelj (habitus) vjere1. 14. Na kraju je jasno: kada oni koje su krstili krivovjernici, dou u onu dob 2568 kada po sebi mogu razlikovati dobro od zla, i ako prihvaaju zablude krstitelja, treba ih iskljuiti iz crkvenog zajednitva, i uskratiti im sva dobra koja uivaju oni koji se nalaze u Crkvi, a ne moe ih se osloboditi od njezine vlasti i njezinih zakona, kao to to mudro kae Gonzalez o krivovjernicima, u Cap. "Sicut" br.12 2 . 15. Smatramo pak da prebjezi i neprijatelji drave trebaju obdravati graan- 2569 ske zakone i da trebaju biti potpuno iskljueni od povlastica podlonika-vjernika. Ni crkveni zakoni ne dodjeljuju klerike privilegije onim klericima koji zanemaruju
2567 *2568 Francisco Suarez, Opera omnia, izd. C. Berton, sv.24 (Pari 1859.) 117. Emanuel Gonzalez Tellez, Commentaria perpetua in singulos textus 5 librorum Decretalium GregoriiIX. (Lyon 1673. i daljnjaizd.), u l.V, tit.7, c.8.

475

propise svetih kanona. Nitko pak ne misli da protivnici drave, ili klerici kritelj i kanona, ne bi bili podloni vlasti svojih knezova ili prelata. 2570 16. Ako se ne varamo, ti primjeri spadaju uz (postavljeno) pitanje: kako to da su i krivovjernici podloni Crkvi i kako njih obvezuju crkveni zakoni.

2571-2575: Konstitucija "Detestabilem", 10. studenog 1752.

Benedikt XIV. u svom pismu P. Danielu Stadleru SJ od 3. oujka 1753. "Religiosae acfilialis" (izd. R. de Martinis, Benedicti XIV Acta sive nondutn sive sparsim edita 2 [Napulj 1894] 127b-128a, = br. 282), koji u svom djelu De duello honoris vindice ad theologiae et iuris principia examinato (Ingolstadt-Augsburg 1751.) spominje autore osuene 4. i 5. tvrdnje. Papa je pohvalio Stadlera jer je on, na temelju bule, odmah opozvao svoje uenje i nastavlja: "Mi nismo toliko podloili ispitivanju i odbacili izjave iz tvog djela, nego vie kako su ih prenijeli drugi. Prva od osuenih tvrdnji potjee naime od oca [Anakleta] Reiffenstuela O. Min., druga od oca [Patrieiusa] Sporera OFM Rec, a trea od oca [Piusa Thomasa] Milantea OP. A mi smo taj izbor uinili s namjerom, kako ne bi izgledalo daje osuda uperena samo protiv tebe i kako bi svi lako spoznali, da se mi kod potvrivanja istine ne obaziremo na osobe ili ustanove"). Izd: Benedikt XIV., Bullarium (Mecheln) 10,77sl (staro izd. sv.4, bx.6) I Bullarium (Rim) 4,16b sl/BullLux 19,19b.

Zablude o dvoboju 2571 1. Vojnik koji bi, ako ne ponudi ili ne prihvati dvoboj, bio smatran za bojaljivca, straljivca, (koji bi bio) odbaen kao neprikladan za vojniku slubu, te bi zbog 'toga ostao bez slube kojom uzdrava sebe i svoje, ili bi trajno morao ostati bez nade u promaknue, koje mu inae pripada i koje je zasluio, bez grijeha je i kazne, bilo da ponudi ili prihvati dvoboj 1 . 2. Mogu se ispriati i oni koji prihvate dvoboj radi zatite asti i kako bi izbjegli podcjenjivanje ljudi, ili premda ga (dvoboj) izazovu, ako sigurno znaju da nee doi do borbe, jer e ju drugi sprijeiti2. 3. Zapovjednik ili vojni asnik ne upada u crkvene kazne donesene protiv onih koji sudjeluju u dvoboju, prihvaajui dvoboj zbog velikog straha od gubitka dobrog glasa ili slube 3 .

2572

2573

*2571

Usp. A.Reiffenstuel, Theologia moralis, [sv.2:] Supplementum, tract. IX, dist.3, q.3, additio II (Venezia 1728) 65. *2572 P.Sporer, Thelogiae moralis super decalogum II, tract. V, c.2,204 (Salzburg 1722) 174. *2573 P.Th. Milante, Exercitationes dogmatico-morales in propositiones proscritpas a S.P. Alexandro VII, exercitatio II [uz tvrdnju 2 = *2022] (Napulj 1738) 15sl.

476

4. U stanju naravnog ovjeka je dozvoljeno prihvatiti ili ponuditi dvoboj, kako 2574 bi se sa au spasila i imovina, ako se to ne moe sprijeiti drugim sredstvom. 5. Ta dozvola za naravno stanje moe se primijeniti i na stanje loe ureenih 2575 drava, u kojima se naime zbog nemarnosti ili zbog zlobe uprave pravda otvoreno uskrauje. [Ocjena: Osuene su i zabranjene kao] lane, sablanjive i opasne.

K L E M E N T XIII.: 6. srpnja 1758. - 2. veljae 1769.

2580-2585: Odgovor Sv. oficija biskupu Kotshina / Indija, 1. kolovoza 1759.

Izd: CollPF 2 1,266, br.421 / CdICF 4,90sl, br.810.

Pavlovska

povlastica

Izlaganje: Cesto se dogaa da se od dva nevjernika jedan obrati na vjeru, drugi 2580 se pak ne eli tada obratiti, ali ipak pristaje ivjeti s vjernikom bez vrijeanja Stvoritelja, i bez pokuaja da ga navede na smrtni grijeh; tovie, obeaje da e i on kasnije prihvatiti vjeru, a smatra da je potrebno to odgoditi zbog nekog posebnog razloga. Zbog toga vjernik ne otputa nevjernika, nego nastavljaju ivjeti kao suprunici, i to kroz dulje vrijeme i kroz mnogo godina; nevjernik pak promijenivi kasnije volju, ne samo da se ne eli obratiti, nego pokuava vjernika navesti na tovanje idola, ili ode ne eljevi vie s njim stanovati, tovie, sam sklapa drugu enidbu. Pitanje: 1. Moe li u tom sluaju i naputeni vjernik otii i sklopiti drugu enid- 2581 bu; moe li se ovdje primijeniti povlastica koju je proglasio Apostol: "Ako se nevjernik hoe rastaviti, neka se rastavi" [1 Kor 7,15]? 2. Moe li se to uiniti (samo) kada nevjernik ode zbog mrnje na vjeru, ili i 2582 onda ako ode zbog nesloge, ili zbog nekog drugog razloga razliitog od vjere? 3. Moe li vjernik sklopiti drugu enidbu, kadje nevjernik otiao od njega zbog 2583 bilo kojeg razloga, i ne moe se znati ivi li jo ili ne? 4. Moe li vjernik koji je uz dozvolu valjano sklopio enidbu s nevjernikom, 2584 sklopiti drugu enidbu, ako je nevjernik otiao ili ako ne eli s njim ivjeti ili ga navodi na smrtni grijeh? 477

2585

5. Kroz koje i koliko vrijeme moe vjernik poslije obraenja ivjeti s nevjernikom, a da ne gubi pravo sklopiti drugu enidbu? Odgovora se: Uz 1. U sluaju o kojem se radi: potvrdno. Uz 2. Budui daje na strani obraenog suprunika povlastica vjere, njom se moe sluiti zbog bilo kojeg opravdanog razloga, samo mora biti opravdan, to jest, ako nije drugom supruniku dao pravedan i razuman razlog za odlazak, ipak tako da se smatra, daje obveza enidbene veze s nevjernikom raskinuta samo onda ako obraeni suprunik (nakon to drugi suprunik odbije poziv na obraenje) sklopi drugi brak s vjernikom. Uz 3. Prije toga treba podnijeti poziv, kojim se pita od suprunika-nevjernika, eli li se obratiti, od koje obveze, zbog opravdanog razloga, moe osloboditi Sveta Stolica. Uz 4. Ako je vjernik, uz prethodnu dozvolu, sklopio enidbu s nevjernikom, smatra se da ju je sklopio pod izriitim uvjetom, dok naime nevjernik eli s njim ivjeti bez uvrede Stvoritelja; zbog toga, ako nevjernik ne odri spomenuti uvjet, treba primijeniti pravnu pomo, kako bi ga obdravao; inae se moraju odvojiti s obzirom na postelju i domainstvo, ali ne s obzirom na vezu; zbog toga u sluaju o kojem se radi, suprunik-vjernik ne moe sklopiti drugu enidbu dok je iv suprumk-nevjernik. Uz 5. Ne smatra se da je obraenik na vjeru u samom asu obraenja razrijeen od enidbene veze s nevjernikom, dok jo postoji (enidbeni) ugovor; pravo pak na sklapanje druge enidbe, ali sa suprunikom-vjernikom, stjee samo onda ako se nakon poziva suprunik-nevjernik odbije obratiti. Uostalom enidbena veza razrjeuje se samo onda kada obraeni suprunik s uinkom sklopi drugi brak. Ako je pak obraeni suprunik prije primanja krtenja imao vie ena, a prva odbija prihvatiti vjeru: tada moe zadrati bilo koju od njih, samo daje vjernica; ali u tom sluaju suprunici moraju pred upnikom i svjedocima obnoviti meusobni pristanak.

K L E M E N T XIV.: 19. svibnja 1769. - 22. rujna 1774.

2588: Instrukcija za sveenika koji po ovlasti Apostolske stolice podjeljuje sakrament potvrde, 4. svibnja 1774.
Kongregacija za irenje vjere donijela je 2 1 . oujka 1774. odluku da se izda ta instrukcija, koju je papa potvrdio 1. svibnja. 2 Izd: CollPF 1,309, br.503 / A S S (1872./74.) 306, N o v o izd. (1915.) 331.

478

Sveenik kao djelitelj potvrde Premda je prema definiciji tridentskog sabora [VII. sjednica, O potvrdi, kan.3: 2588 "7530] samo biskup redoviti djelitelj tog sakramenta, ipak Apostolska stolica obiava katkada, zbog opravdanih razloga, takvu ovlast podijeliti obinom sveeniku, kao izvanrednom djelitelju. Sveenik, dakle, kome je podijeljena takva ovlast, neka se ponajprije pobrine da ima kod sebe krizmu koju je posvetio katoliki biskup, koji je u jedinstvu sa Svetom stolicom, te neka znade da on nikada ne smije bez nje (krizme) podjeljivati potvrdu, ili ju primati od biskupa krivovjernika ili odmetnika [usp. *215. ]

PIJO VI.: 15. veljae 1775. - 29. kolovoza 1799.

2590: Pismo "Exsequendo nunc" biskupima Belgije, 13. srpnja 1782.

Car Josip II. je 13. listopada 1781. izdao Edikt o toleranciji, po kojem su bile dozvoljene mjeovite enidbe. Zbog potekoa povezanih s tim, biskupi Belgije su pod vodstvom kardinala Franckenberga, nadbiskupa Mechelna, izmolili od pape odgovor. Izd.: MigThC 25,692sl / A. de Roskovanv, De matrimoniis mixtis (Neutra 1842) 2,61.

Prisustvovanje upnika kod mjeovitih enidaba ... Pretpostavivi... daje katolika strana opomenuta da ne sklapa nedozvoljenu 2590 enidbu, a ona uza sve to ustraje u nakani daje sklopi, i ako se nepogreivo predvia da e do enidbe doi, katoliki upnik moe tamo biti materijalno nazoan, ali tako da mora obdravati sljedee mjere o p r e z a : P r v o , da takvoj enidbi ne prisustvuje na svetom mjestu, niti obuen u neko ruho koje bi oznaavalo sveti obred, niti e nad enicima moliti neke crkvene molitve, i ni na koji nain ih nee blagosloviti. D r u g o , da trai i primi od suprunika-nevjernika izjavu u pisanom obliku, kojom e se on pod zakletvom obvezati, uz prisustvo dvojice svjedoka koji ju trebaju supotpisali, da e supruniku dozvoliti slobodno ispovijedanje katolike religije i odgoj djece u njoj koja e se roditi u braku, bez ikakve razlike spola.... T r e e , da i sam enik-katolik dadne izjavu, koju e potpisati on i dva svjedoka, u kojoj e pod zakletvom obeati, ne samo da on sam nee otpasti od katolike religije, nego da e u njoj odgajati i svu djecu koja se budu rodila, i da e uinkovito nastojati da se drugi nekatoliki suprunik obrati. 479

2592-2597: Breve "Super soliditatepetrae", 28. studenog 1786.

U tom breveu je u slubenom obliku osuena knjiga bekog profesora crkvenog prava Josepha Valentina Evbela: "Was ist der Papst?" (1782.), koja je irila naela febronijanizma. Usp. Febronije (pseudonim Johanna Nikolausa Hontheima, pomonog biskupa u Trieru), De statu Ecclesiae et legitima potestate Romani Pontificis (1763.), koja je bila stavljena na Indeks 27. veljae 1764. Izd.: BullRCt 7,672b-673a / A. de Roskovanv, Romanus Pontifex, tamguam Primas ecclesiae et princeps civilis (Neutra und K o m o m 1867.) 3,319sl.

Zablude febronijanizma o papinim 2592

ovlastima

On [Joseph Valentin Eybel\ nije se stidio "fanaticima" nazvati ono mnotvo za koje je predviao da e kad ugleda prvosveenika 1 izbiti u ovaj poklik (povikati): to je ovjek koji je od Boga primio kljueve kraljevstva nebeskoga s ovlau vezanja i razrjeivanja, s kojim se nijedan biskup ne moe izjednaiti, od koga su i sami biskupi primili svoje ovlasti, kao stoje on sam svoju najviu vlast primio od Boga; nadalje, on je zamjenik Kristov, glava vidljive Crkve, vrhovni sudac za vjernike. Je li, to j e strano rei, fanatina bila ona Kristova rij e, koj om j e Petru obeao dati kljueve kraljevstva nebeskoga s ovlau vezanja i razrjeivanja [Mt 16,19]... ? Treba li fanatinima nazvati tako sveane i toliko puta ponovljene dekrete prvosveenika i sabora, kojima su bili osueni oni koji su nijekali da je u blaenom Petru, apostolskom prvaku, njegov nasljednik, rimski prvosveenik od Boga postavljen za vidljivu glavu Crkve i za namjesnika Isusa Krista, da mu je predana puna vlast upravljanja Crkvom, te da mu zaista svi koji nose kransko ime duguju poslunost, i da primat ima onu snagu, koju je dobio po boanskom pravu, da bude na elu svim biskupima ne samo po stupnju asti, nego i po obuhvatu vrhovne vlasti? Tim vie je aljenja vrijedna brza i slijepa ljudska nepromiljenost, koja... eli uspostaviti [sljedee zablude] ... i ubaciti ih mnogim stramputicama: svakj je biskup, ne manje od pape, od Boga pozvan da upravlja Crkvom, i nije mu dana manja vlast; Krist je sam svim apostolima dao istu vlast; ono to neki misle da mogu dobiti i da (im moe) dodijeliti samo prvosveenik, to se isto, bilo da ono ovisi od posveenja bilo od crkvene jurisdikcije, moe dobiti od svakog biskupa; Krist je elio Crkvom upravljati kao republikom; vlasti je dodue zbog potrebe jedinstva potreban predsjednik, ali koji se nee usuditi mijeati u poslove drugih koji zajedno (s njim) vladaju; ipak on ima povlasticu da opominje da (svatko) ispuni svoju dunost; snaga primata sastoji se u toj jednoj prednosti, da se poticajima i primjerom nadopuni nemarnost drugih, te da se doprinese ouvanju jedinstva; prvosveenici ne mogu nita u tuoj biskupiji, osim u izvanrednom sluaju;

2593

2594

2595

*2592

Eybel se poziva na putovanje Pija VI. u B e caru Josipu II., u proljee 1782.

480

Prvosveenik je glava, jer dobiva svoju snagu i vrstou od Crkve;

2596

Prvosveenici su sami sebi dozvolili kriti prava biskupa, zadrati si odrjeenja, 2597 osloboenja, odluke, prizive, podjeljivanje dobara, jednom rijeju sve slube koje on pojedinano nabraja i navodi kao nepripadajue (papi), a za koje kae da su za biskupe nepravedna ogranienja.

2598: Pismo "Deessemus nobis" biskupu Mottole, 16. rujna 1788.

Biskup Mottole (u Napuljskom kraljevstvu), koji je po kraljevom nalogu prihvatio slubu suca, u jednom je postupku o nitetnosti enidbe ograniio crkvena prava. Pijo VI. mu u ovom pismu iznosi sadraj i znaenje 12. kanona 24. sjednice Tridentinuma. Izd.: A. de Roskovanv, Matrimonium in Ecclesia catholica 1 (Pestini 1870.) 4 2 l s l .

Nadlenost Crkve u podruju enidbe Nije nam nepoznato da ima nekih koji graanskim naelima vlasti pridaju vee 2598 znaenje, a krivo tumaei rijei ovog kanona [tridentski sabor, sjednicaXXIV., De matrimonio, kan. 12: *1812] poeli su braniti neto, kao da se tridentski oci nisu posluili ovim rijeima: s a m o crkvenim sucima, ili za s v e enidbene sporove - pa su ostavili graanskim sucima ovlast rjeavati barem one enidbene sluajeve, gdje se radi o istim injenicama. Ali znamo da ta zamka i krivi nain (traiti) iznimke nema nikakvog temelja. Rijei kanona su naime tako openite, da obuhvaaju i da se odnose na sve sluajeve. Duh naime i razlog zakona su tako jako jasni da ne ostavljaju mjesta nikakvoj iznimci niti ogranienju. Ti naime sluajevi pripadaju jedino crkvenom sudu jer je enidbeni ugovor uistinu i stvarno jedan od sedam sakramenata novoga Zakona; kao stoje taj razlog da se radi o sakramentu, zajedniki svim enidbenim sluajevima, tako svi ovi postupci spadaju jedino na crkvene suce.

2600-2700: Konstitucija "Auctorem fideV svim vjernicima, 28. kolovoza 1794.

Veliki vojvoda Leopold II. Toskanski poslao je biskupima svoje zemlje Memorandum od 57 lanaka o obnovi crkvenog reda (MaC 38,999a-1012b). Zakljuci sinode, koja se na poziv biskupa Scipiona de' Ricci sastala u Pistoji (Toskana) od 18.-28. rujna 1 7 8 6 , temelje se na: Atti e decreti dei Concilio diocesano diPistoja dell' anno 1786 (tiskano bez oznake godine; 1788?). (Sinodalni dokumenti v. MaC 3 8,1011 a- 1086b.) Pijo VI. je osudio 85 izabranih tvrdnji. Tekst bule u bitnom je izradio Hvacinthe-Sigismond kardinal Gerdil. Njegov je nacrt s biljekama izdao Ferdinand Litt kao prilog svojem istraivanju La question des rapports entre la nature er la grace de Baius au Synode de Pistoie (Fontaine - L'Ev6que 1934.) 165-209. AnIP 1 (1885.) 480-511, u izdanju Adnotationes Gerdillianae stavlja umjesto svog nacrta konani tekst doktrinarne bule. Naslovi su uzeti iz bule. Uglavnom su rijei zakljuaka sinode u Pistoji malo izmijenjene. Zbog preglednosti tvrdnje su podijeljene u 6 odsjeaka, koji se po sadraju uistinu malo preklapaju: Postav-

481

ke 1-15: zablude o shvaanju crkvenog autoriteta; 16-26: zablude o naravnim i nadnaravnim uvjetima postojanja ovjeka; 27-60: zablude o sakramentima; 61-79: zablude o vjerskom tovanju; 80-84: zablude o obnovi redovnitva; 85: zablude o sazivanju nacionalne sinode. Izd.: MaC 38,1262-1280 / BullRCt 9,396a-417b.

Zablude sinode u Pistoji Predgovor 2600 .. .Nakon to se ta sinoda u Pistoj i izvukla iz skrovita u koj em se nekada skrivala, nije bilo nikoga koji pobono i razborito misli o vrhovnoj religiji, koji ne bi odmah primijetio, daje to bio cilj zaetnika, koji su prije toga mnogim knjigama sijali sjeme krivog uenja, da ga (to uenje) samu kao u jednu cjelinu, da ve prije osuene zablude ponovno oive, nijeui autoritet i vjerodostojnost apostolskim dekretima kojima su bili osueni. [Ustavi u nastojanju da se suzbije zlo]... povjerili smo da sinodu koju je sazvao biskup [Scipione Ricci] ispitaju najprije etvorica biskupa uz prikljuivanje drugih teologa iz dijecezanskog klera; a nakon toga smo to povjerili i povjerenstvu kardinala svete Rimske crkve i drugih biskupa, koji su pozorno prouili itav niz dokumenata, usporeivali mjesta meu sobom razliita, raspravljali izdvojena miljenja. Mi smo prihvatili njihove ocjene koje su pred Nama raspravljane usmeno i pismeno; oni su ocijenili da openito treba odbaciti i sinodu i mnoga miljenja izvaena iz nje, da ih treba sprijeiti s vie manje otrim kaznama, neke kako glase, druge pak paljivim povezivanjem s drugim miljenjima; nakon to smo to uli i odvagnuvi primjedbe, Nama je na brizi bilo i to, da iz itave sinode izaberemo neka posebna poglavlja krivog uenja, na koja se najvie, izravno ili neizravno, odnose osuena miljenja razasuta po sinodi, da se ona urede po nekom redu, te da se svako od njih podloi njemu vlastitoj ocjeni. [Kako bi odbacili podle isprike,]... da su negdje neke rijei ispale stroe, a da su one na drugim mjestima opirnije protumaene, ili pak ispravljene,... nismo nali neki drugi i bolji put, nego da u iznoenju tih miljenja, koja u sebi pod velom dvoznanosti skrivaju opasnu i sumnjivu razliku u sadraju, da se iznese pokvareno znaenje u kojem se nalazi zabluda, koju odbacuje katoliko miljenje.... Zamraivanje istina u Crkvi 2601 1. Tvrdnja koja kae: "U ovim se posljecinim stoljeima rairilo ope zamraenje nad vanijim istinama koje se odnose na religiju, a koje su temelj vjere i morala nauka Isusa Krista"1 :krivovjerna je.
2601 Dekret o milosti, o predodreenju i o temeljima morala (iz 3. sjednice) 1.

482

O vlasti danoj zajednici Crkve,

kako bije ona predala pastirima

2. Tvrdnja koja kae: "Bog je dao vlast Crkvi daje ona radi spasenja dua preda 2602 1 pastirima, koji su njezini slubenici" ; shvaena, kao da ovlast crkvene slube i upravljanja proizolazi iz zajednice vjernika: krivovjerna je. O nazivu 'ministerijalna glava' koji se pridaje rimskom prvosveeniku

3. Nadalje, (tvrdnja) kojakae: "Rimski prvosveenikje ministerijalna glava" 2 ; 2603 protumaena, da rimski prvosveenik ministerijalnu vlast, koju ima u itavoj Crkvi kao Petrov nasljednik, kao pravi Kristov zamjenik i glava itave Crkve, nije primio od Krista u osobi blaenog Petra, nego od Crkve:krivovjerna je. O ovlasti Crkve za uspostavljenje i nadziranje vanjske stege 4. Tvrdnja3 koja kae: "Zloporaba je crkvene vlasti, prenositi je izvan granica 2604 nauka o vjeri i moralu, proirujui je na vanjske stvari, i silom traiti ono to ovisi o uvjerenju i srcu", takoer i "na nju mnogo manje spada snagom vanjske sile traiti podlaganje njezinim odlukama"; ukoliko se onim neodreenim rijeima "proirujui na vanjske stvari", kao zloporaba crkvene vlasti oznaava koritenje njezine od Boga primijene vlasti, kojom su se sluili i sami apostoli da uspostave vanjsku stegu i daje zaprijee kaznom: krivovjerna je. 5. Dio koji govori da Crkva nema ovlast traiti podlaganje svojim odlukama 2605 drugaije nego li sredstvima koja ovise o uvjeravanju; ukoliko eli rei, da Crkva "nema od Boga podijeljenu vlast, ne samo upravljati savjetom i uvjeravanjem, nego takoer i zapovijedati zakonima, te zalutale i tvrdoglave vanjskim sudom i spasonosnim kaznama obuzdati i prisiliti"4: uvodi u sustav ve drugdje osuen kao krivovjeran.

*2602

*2603 *2604 *2605

Pismo saziva. - Tvrdnje 2 i 3 povezane su s Edmundom Richerom i njegovim djelom De ecclesiastica etpoliticapotestate libellus (Pari 1611, izdavano i kasnije) u kojem je on izradio sustav uiteljstva, ija je galikanska naela preuzeo od Febronija. Djelo je vie puta osuivano; najprije 1612. na sinodi u Sensu pod kardinalom Perronom, zatim na sinodi u Aixu 1612.; od Sv. oficija 10. svibnja 1613.; od Kongregacije indeksa 2. prosinca 1622. te ponovo 4. oujka 1709. Dekret o vjeri i o Crkvi (iz 3. sjednice) 8. N a n a v . mj. 13-14. Na nav. mj.; navode se rijei Benedikta XIV.: Breve "Adassiduas", poljskoj hijerarhiji, 4. oujka 1755., 1 (Mechelnsko izd. 11 [1827.] 87).

483

Prava koja se bespravno pripisuju biskupima 2606 6. Sinodalno uenje kojim se izjavljuje: "Uvjereni smo daje biskup od Krista 1 primio sva prava potrebna za doboro upravljanje biskupijom" ; kao da za dobro upravljanje svake biskupije nisu potrebne zapovjedi od viih, koje se odnose na vjeru i moral ili na opu stegu, a koje pravo za opu Crkvu imaju vrhovni sveenici i opi sabori: raskolniko je, i kao najmanje: krivo. 7. Isto tako u onome gdje se potie biskupa: "da se zduno zauzme za uspostavu savrenije crkvene stege"; kao i: "protiv svih suprotnih obiaja, izuzea, pridraja, koji se protive dobrom ureenju biskupije, veoj slavi Bojoj i dobru vjernika"2; u onome gdje pretpostavlja, da biskup moe prema vlastitom sudu i miljenju odrediti i odluiti protiv obiaja, izuzea, pridraja, bilo ope Crkve bilo neke pokrajine, bez odobrenja i odluke vie hijerarhijske vlasti, od kojih su uvedeni ili odobreni, ili su dobili snagu zakona: kao ono koje vodi u raskol i ruenje hijerarhijske vlasti, krivo. 2608 8. Isto tako kad za sebe kae daje uvjerena da: "Biskupova prava koja je on primio od Isusa Krista radi upravljanja Crkvom, ne mogu biti niti izmijenjena niti zaprijeena; i gdje se dogodilo da su zbog bilo kojeg razloga ta prava bila ukinuta, biskup se uvijek moe i mora vratiti u svoja izvorna prava, kadgod to trai vee dobro njegove Crkve" 3 ; u onome kad nagovjetava, da biskupova prava ne mogu biti sprijeena niti suena nikakvom viom vlau, kadje biskup po svom miljenju uvjeren da to nije korisno za vee dobro njegove Crkve: kao ono koje vodi u raskol i ruenje hijerarhijske vlasti, krivo. Krivo pripisano pravo sveenicima niega reda za dekrete vjere i stege 2609 9. Nauk koj i odreuje da: "Reforma zbog zloporaba s obzirom na crkvenu stegu podjednako ovisi i (podjednako) mora biti odreena od biskupa i upnika, te da bez slobode odluivanja nije obvezatno podlaganje savjetima i naredbama biskupa" 4 : lazanje, lakouman, kao onaj koji vrijea biskupsku vlast, kao ruitelj hijerarhijske uprave, sklon Aerijevom 5 krivovjerju, koje je obnovio Calvin 6 . 10. Isto tako uenje, kojim se upnici i drugi sveenici, okupljeni na sinodi, zajedno s biskupom proglaavaju suci (u pitanjima) vjere, ime se ujedno nagovjeta*2606 *2607 *2608 *2609 Dekret o svetom redu (iz 5. sjednice) 25. N a n a v . mj. N a n a v . mj. Dopis saziva; tvrdnja se uvelike slae sa sustavom uenja Richera (usp. * 2 6 0 2 ' ) . Aenje iz Sebaste (Armenija) je sredinom 4. stoljea nauavao potpunu jednakost vlasti biskupskog i sveenikog stalea. Usp. Benedikt XTV, De synodo dioecesana XIII 1.

2607

2610

484

va da sud u pitanjima vjere njima pripada po vlastitom pravu, i po (pravu) primljenom po reenju 1 : lano je, lakoumno, kao ruitelj hijerarhijskog poretka, kao ono koje umanjuje vrstou defincya i dogmatskih sudova Crkve, a kao najmanje: krivo. 11. Miljenje koje tvrdi, daje u skladu s uredbom starih, jo tamo od apostolskih 2611 vremena, to se zadralo kroz bolja stoljea u Crkvi, bilo predano: "da odredbe, definicije ili miljenja pa i viih Stolica, nisu bile prihvaane ako ih nije potvrdila biskupijska sinoda" 2 : lano je, lakoumno, kao ono koje svojom openitou ponitava dunu poslunost apostolskim uredbama i odlukama koje dolaze od zakonite vie hijerarhijske vlasti, sklono raskolu i krivovjerju. 12. Openito prihvaene sinodalne tvrdnje o odlukama u stvarima vjere, koje su 2612 donesene prije nekoliko vjekova, a koje se prikazuju kao odredbe neke mjesne Crkve, ili proistekle od malog broja pastira, te da ih nije potvrdio nijedan dovoljan autoritet,- nastale su kako bi pokvarile istou vjere i kako bi pobunile narod, uvedene su nasilno, te su iz njih proizile jo uvijek previe svjee rane 3 : lane su, prijevarne, lakoumne, sablanjive, nepravedne prema rimskim prvosveenicima i Crkvi, kao one koje dokidaju poslunost dunu apostolskim konstitucijama, raskolnike, opasne, i kao najmanje: krive. O takozvanom miru Klementa IX. 13. Tvrdnja unesena u dokumente sinode kojom se kae, daje Klement IX. vra- 2613 tio mir Crkvi, odobrivi razlikovanje izmeu prava i injenice kod potpisivanja obrazaca koje je odredio Aleksandar VII. 4 :
*2610 Dopis saziva; pismo biskupijskim vikarima; govor na sinodi (iz 1. sjednice); dokumenti

3. sjednice. *2611 Govor na sinodi 8. *2612 Dekret ovjeri 12. *2613 Govor na sinodi 2 u biljeki. Sadraj obrazaca koje je god. 1665. propisao Aleksandar VII. protiv janzenista (*2020), biskupi Aletha, Pamiera, Beauvaisa i Angera pokuali su relativizirati tako da su u svojim ukazima ("Mandements") izjavili da ih (obrasce) treba potpisati vjernikom predanou za pravo i potivanje stege, u odnosu na injenice koje se nalaze u papinskim konstitucijama ili bulama". Budui da je to ukljuivalo razlikovanje izmeu prava i injenica (usp. *2010). u odnosu na osudu Jansenovih tvrdnji, te je ukaze Kongregacija Indeksa zabranila 18. sijenja 1667. 19 se biskupa Francuske nakon smrti Aleksandra VII., kod njegovog nasljednika Klementa IX., zauzela za etvoricu biskupa. Papa koji se brinuo za mir, i koji se bojao raskola, pristao je da mu etvorica spomenutih biskupa, u pismu s nadnevkom od 1. rujna 1668. (koje je oprezno sastavio Antoine Arnauld) poblie objasne svoje potpisivanje obrazaca. Nakon to je ta izjava bila raspravljana na 30 kongregacija kardinala, Klement IX. je konano promijenio miljenje, te je onim biskupima u breveu "Notre venerable firere" od 19. sijenja 1669. (RechScRel 8 [1918.] 392sl) javio, d a j e njihovo pismo dovoljno.To pomirenje su janzenisti prozvali "Klementov mir".

485

lana je, lakoumna, nepravedna prema Klementu IX. 2614 14. Ukoliko se pak tim razlikovanjem opredjeljuje: uzdiui hvalama njegove pristae i kudei njegove protivnike: lakoumna je, opasna, nepravedna prama vrhovnim sveenicima, sklona raskolu i krivovjerju. O sastavu tijela Crkve 2615 15. Uenje koje iznosi da Crkvu "treba promatrati kao jedno mistino tijelo sastavljeno od Krista-glave i vjernika koji su njegovi udovi po neizrecivom sjedinjenju, po kojem na udesan nain postajemo s njim: jedan jedini sveenik, jedna jedina rtva, jedan jedini savreni klanjate]j Bogu Ocu u duhu i istini" 1 shvaena u smislu da tijelu Crkve pripadaju samo vjernici koji su savreni klanjatelji u duhu i istini: krivovjerno je. O stanju nedunosti 2616 16. Sinodalno uenje o blaenom stanju nedunosti, kako je ono predstavljeno u Adamu prije grijeha, koje sadri ne samo cjelovitost nego i unutarnju pravednost s tenjom prema Bogu po sklonosti ljubavi, kao i prvotnu svetost, koja je poslije pada na neki nain vraena; ukoliko openito prihvaeno tvrdi, da je to stanje bilo posljedica stvaranja, nuno zbog naravne tenje i svojstava ljudske naravi, a ne dobrostivi Boji dar2: lano je, ve osueno kod Baja [*1901.-1980.], i Quesnella [*2434-2437], krivo, sklono pelagijevskom krivovjerju. O besmrtnosti smatranoj kao o naravnom stanju ovjeka 2617 17. Tvrdnja izraena ovim rijeima: "Poueni od Apostola, da na smrt vie ne gledamo kao na naravno stanje, nego zaista kao na pravednu kaznu za izvorni grijeh" 3 ; ukoliko se podmuklo povezujui s Apostolovim imenom tvrdi, da smrt, nametnuta u sadanjem stanju kao pravedna kazna za grijeh, pravedno uskraivanje
*2615 *2616 *2617 Pastoralna instrukcija o potrebi i o nainu prouavanja religije ( 1 . svibnja 1782.), u prilogu br. 28. Dekret o milosti 4 i 7; Dekret o sakramentima openito (iz 4. sjednice) 1; Dekret o pokori (iz 5. sjednice) 4. Dekret o krtenju (iz 4. sjednice) 2.

486

besmrtnosti, nije bila naravno stanje ovjeka, kao da besmrtnost nije bila dobrostivi dar, nego naravno stanje: varljiva je, lakoumna, nepravedna prema Apostolu, i ve osuena [*1978]. O svojstvima ovjeka u naravnom stanju 18. Sinodalno uenje koje kae daje: "Poslije Adamovog pada Bog najavio 2618 obeanja budueg Osloboditelja, te je ljudski rod htio utjeiti nadom u spasenje koje e donijeti Isus Krist"; ipak "Bog je htio da ljudski rod, prije nego doe punina vremena, prijee kroz razliita stanja"; kao prvo, da u naravnom stanju "preputen vlastitom svjetlu ovjek naui ne pouzdavati se u svoj slijepi razum, i da se iz svojih lutanja pokrene kako bi zaelio pomo vieg svjetla"1; uenje, kako je izneseno, je varljivo; a shvaanje o elji za pomo vieg svjetla, usmjerenog prema spasenju koje je obeao Krist, pretpostavlja da bi se ovjek ostavljen svom vlastitom svjetlu mogao dovinuti do takvog shvaanja: sumnjivo je, sklono semipelagijanskom krivovjerju. O stanju ovjeka pod Zakonom 19. Isto tako ono to dodaje, d a j e ovjek pod Zakonom "u nemogunosti 2619 obdravati (Zakon) postao prijestupnik, ne dodue krivnjom Zakona koji je jako svet, nego krivnjom ovjeka, koji je pod Zakonom, a bez milosti, sve vie i vie postajao prijestupnikom" i nadodaje "premda Zakon nije izlijeio ljudsko srce, uinio je da (ovjek) spozna svoje zlo, i uvjeren u svoju nemo zaeli milost Posrednika" 2 ; ovim dijelom openito (tvrdei) daje ovjek postao prijestupnikom, zbog neobdravanja Zakona koji nije mogao obdravati, upuuje kao da "onaj koji je pravedan moe zapovijediti nemogue, ili da e onaj koji je dobrostiv osuditi ovjeka zbog onog to nije mogao izbjei" 3 : lano je, sablanjivo, bezbono i osueno kod Baja [*1954\. 20. Ovaj se dio moe shvatiti, daje ovjek pod Zakonom, bez milosti mogao po- 2620 buditi elju usmjerenu prema milosti Posrednika, koju je Krist obeao za spasenje4; kao da "ne ini sama milost kako bismo je zaeljeli" [Concilium Arausiacum II, can. 3: *373\.
*2618 *2619 Dekret o milosti 10. N a n a v . mj. Cezarije Arteki, Propovijed 37,2 (G. Morin, Caesarii Arelatensis Opera omnia 1 [Maretioli 1937] 15 5 2 7 . 2 9 /CpChL 103 [1953.] 163/=Pseudo-Augustin,Propovijed273 iz priloga, ranije Sermo de tempore 6 1 : PL 39,2257). - Augustin, De natura et gratia 43, br.50 (CSEL 60,270 / PL 44,271). - Augustin, De gratia et libero arbitrio 16, br.32 ((PL 44,900). - Augustin, Enarrationes in Psalmos 56, br. 1 (E. Dekkers - J. Fraipont: CpChL 39 [1956.] 6 9 4 2 0 s i / P L 36,661). N a n a v . mj.

2620

487

tvrdnja kako je iznesena: varljiva je, sumnjiva, sklona semipelagijanskom krivovjerju. O milosti koja prosvjetljuje i potie 2621 21. Reenica kojom se tvrdi da: "Svjetlo milosti, kada je samo, ne daje vie nego da spoznamo nesreu svoga stanja i teinu svoga zla; u takvom sluaju milost proizvodi isti uinak kakav je proizvodio i Zakon; zbog toga je potrebno da Bog u naem srcu stvori svetu ljubav, da pobudi svetu radost, suprotnu ljubavi koja u nama prevladava; ta sveta ljubav, ta sveta radost, je prava milost Isusa Krista, nadahnue ljubavi, pomou kojeg inimo sa svetom ljubavi ono to spoznajemo; to je onaj korijen iz kojeg se raaju dobra djela; to je milost Novoga Zavjeta koja nas oslobaa od slube grijehu, i ini nas djecom Bojom" 1 ; ukoliko pak eli tvrditi, daje samo to prava milost Isusa Krista, koja u srcu stvara svetu ljubav, koja ini da mi djelujemo, ili pak kojom ovjek osloboen od robovanja grijehu postaje Bojim djetetom; a da milost nije i ono ime srce ovjeka biva potaknuto prosvjetljenjem Duha Svetoga (Trid. sess. VI c.5 [*1525]), te da nije prava unutarnja Kristova milost ona, kojoj se (moe) usprotiviti: lana je, varljiva, koja vodi u zabludu osuenu kao krivovjernu u drugoj Jansenovoj tvrdnji, i nju obnavlja [*2002]. O vjeri kao prvoj milosti 2622 22. Reenica koj a nagovj etava da j e vj era "od koj e poinj e niz milosti, i po kojoj smo kao po prvom glasu pozvani na spasenje i u Crkvu"2, ona sama izvrsna krepost vjere, po kojoj se ljudi zovu vjernicima i (to) jesu; kao da prije toga nije i ono bila milost koja "kao to predusree volju, tako predusree i vjeru"3: sumnjiva je zbog krivovjerja koje je ve osueno kod Quesnella [*2427], i na njega mirie, kriva. O dovostrukoj ljubavi 2623 23. Sinodalno uenje o dvostrukoj ljubavi: nadmone poude i nadmone ljubavi, kae daje ovjek bez milosti pod vlau grijeha i da on (grijeh) u tom stanju, pod utjecajem ope nadmone poude, truje i kvari sve ine ovjekove 4 ; ukoliko govori, da ovjekom, dok je pod vlau ili u stanju grijeha, lien one milosti kojom se oslobaa od sluenja grijehu i postaje djetetom Bojim, tako gospo*2621 *2622 *2623 Dekret o milosti 1 1 . Dekret o milosti 1. Augustin, De dono perseverantiae 16, br.41 (PL 45,1018). Dekret o milosti 8.

488

dari pouda, da on (grijeh) pod njezinim opim utjecajem, truje i kvari sva njegova djela; odn. da su grijesi sva djela koja su uinjena prije opravdanja, bila ona uinjena zbog bilo kojeg razloga; kao da grjenik u svim svojim djelima slui nadmonoj poudi: lano je, opasno, uvodi u zabludu osuenu od Tridentskog sabora kao krivovjernu, te ponovno osuenu kod Baja, l.40 [*15571940]. 24. Ukoliko se tim dijelom, izmeu nadmone poude i nadmone ljubavi, ne 2624 dozvoljavaju srednji osjeaji, koji se nalaze u samoj naravi i koji su hvalevrijedni po svojoj naravi1, koji zajedno s ljubavlju prema blaenosti i naravnom sklonou prema dobru "ostaju kao krajnji obrisi i ostaci Boje slike" 2 ; kao da "izmeu boanske ljubavi koja vodi u kraljevstvo, i ljudske nedozvoljene ljubavi, koja je osuena" ne bi mogla postojati "dozvoljena ljudska ljubav, koja se ne odbacuje" : krivo je, i ve osueno [*1938 2307]. O ropskom strahu 25. Uenje, kojim se openito odobrava strah od kazne koji se "ne moe naziva- 2625 ti potpunim zlom, barem alko pomae za obuzdavanje"4; kao da strah pred paklom, za koji vjera ui daje kazna za grijeh, nije u sebi dobar i koristan kao nadnaravan dar i poticaj nadahnut od Boga, koji priprema za ljubav prevednosti: lano je, lakoumno, opasno, nepravedno prema Bojim darovima, ve osueno [usp. *1456], suprotno uenju tridentskog sabora [usp. *1526 1678], kao i opem miljenju otaca; prema uobiajenom redu pripreme za opravdanje "potrebno je da najprije ue strah, nakon kojeg dolazi ljubav: strah je lijek, ljubav je zdravlje"5. O kazni onih koji umru samo s izvornim grijehom 26. Uenje koje pelagijanskom priom naziva ono mjesto u podzemlju (koje 2626 vjernici katkada nazivaju limbom za djecu) u kojem due umrlih samo s izvornim grijehom bivaju kanjene kaznom osude, a ne i kaznom vatre 6 ;
*2624 *2625 Dekret o milosti 12. Augustin, De piritu et littera 28, br.48 (CSEL 60,202 1 3 j/ / PL 44,230). Augustin, Sermo (349 u izdanju Maurina) de caritate, br.l (PL 39,1530). Dekret o pokori 3. Augustin, In epistulam Iohannis adParthos [= 1 Iv 4] tract.9, br.4 [PL 35,2048 [C]).Augustin, In evangelium Iohannis, tract.41,10 (uz Iv 8,35sl; izd. R.Willems; CpChL 36 [1954.] 363 3 i s ,/PL 35,1698). - Augastinnarrationes inPsalmos 127, br.7 (E. Dekkers - J.Fraipont: CpChL 40 [1956.] 1871sl / PL 37,1680sl). Augustin, Sermones de verbis Apostolorum 156, c.13, br.14, i 161, c.8; Sermo de caritate 349, br.7 (PL 38,857; 882; 39,1532sl). Dekret o krtenju 3.

*2626

489

kao da bi oni koji nijeu kaznu vatre, tim samim uvodili neko mjesto i srednje stanje bez grijeha i kazne, (mjesto) izmeu kraljevstva Bojeg i vjene osude, o kakvom priaju pelagijanci: lana je, lakoumna, i nepravedna prema katolikim kolama. O sakramentalno]'formi s dodanim uvjetom 2627 27. Odluka sinode kojom se, pod izgovorom prihvaanja starih kanona, iznosi namjera da se u sluaju sumnjivog krtenja izostavi uvjetna forma1: lakoumna je i protivna praksi, zakonima i crkvenoj vlasti. O rtvenom sudionitvu 2628 u misnoj rtvi

28. Reenica sinode kojom se tvrdi da "je rtveno sudionitvo bitni dio (misne) rtve", a zatim se dodaje "ali ipak ne osuuje kao nedozvoljene one mise u kojima nazoni nisu sudionici sakramentalno; zbog toga jer oni primaju dio od iste rtve, makar manje savreno, primajui je duhom 5 ; ukoliko kae da neto bitno nedostaje u onoj (misnoj) rtvi, koja se slavi a da nitko nije nazoan, ali ako nazoni niti sakramentalno niti duhovno nisu sudionici rtve; te kao da bi trebalo osuditi kao nedozvoljene one mise kod kojih nema nikoga koji bi bio sudionik, niti sakramentalno niti duhovno, osim sveenika koji se prieuje: lana je, kriva, sumnjiva zbog krivovjerja i mirii po njemu. O uinkovitosti obreda posveenja

2629

29. Uenje sinode kojim trai da se nauava vjerski nauk o obredu posveenja, samo s ove dvije tvrdnje, - izostavljajui skolastika pitanja o nainu na koji je Krist (prisutan) u euharistiji, a upnike koji vre uiteljsku slubu potie da se od toga suzdravaju-: 1) Krist je poslije posveenja prisutan pod prilikama uistinu, stvarno i bitno; 2) tada nestaje svaka supstancija kruha i vina; ostaju samo prilike, te da se potpuno izostavi spominjanje transupstancijacije, ili pretvorbe itave supstancije kruha u tijelo i itave supstancije vina u krv3, stoje kao lanak vjere definirao Tridentski sabor [*1642 1652], i to se se nalazi u sveanoj ispovijesti vjere [*1866]; ukoliko se takvim nepromiljenim i sumnjivim izostavljanjem uskrauje poznavanje kako lanaka koji spadaju na vjeru, tako i rijei posveenih od Crkve koje slue za obranu ispovijesti (vjere) protiv krivovjerja, i ako se nastoji da doe do njezinog zaborava, kao da se radi o isto skolastikom pitanju:
*2627 *2628 Dekret o krtenju 1 2 . Dekret o euharistiji (iz 4. sjednice) 6.

*2629 490

Dekret o euharistiji 2.

opasna je, teti iznoenju katolike istine o dogmi transupstancijacije, sklona je krivovjernicima. O primjeni plodova rtve

30. Uenje sinode kojim izjavljuje: "vjerovanje da se prikazivanje rtve odnosi 2630 na sve, ipak tako da se u liturgiji mogu na poseban nain spomenuti kako ivi tako i mrtvi, posebno molei Boga za njih", odmah zatim dodaje: "ipak ne tako kao da bismo vjerovali, da sveenik moe po volji primijeniti plod rtve za koga hoe, tovie osuujemo tu zabludu kao neto to uvelike vrijea Boja prava, koji sam dijeli plodove rtve kome eli, i po mjeri kako mu se svia": odatle dosljedno zakljuuje: "da je lano miljenje koje se nalazi u narodu, da oni koji sveeniku daju milostinju pod uvjetom da slavi jednu misu, od nje dobivaju poseban plod" 1 ; tako shvaena, da osim posebnog spomena i molitve, posebno prikazanje ili primjena rtve koju ini sveenik, ne koristi vie onima za koje se prikazuje, nego li drugima, a daje sve ostalo isto; kao da nikakav poseban plod ne dolazi iz posebne nakane, koju Crkva preporuuje ili zapovijeda da se prikae za odreene osobe ili za grupe osoba, posebno pak kad to pastiri ine za svoje ovce, to se dogaa po Bojoj odredbi, i to izriito tvrdi sveti tridentski sabor [sjednicaXXIII, O obnovi, cl]2: lana je, lakoumna, opasna, nepravedna za Crkvu, uvodi u zabludu ve osuenu kod Wicliffa[*776"9]. O prikladnom redu koji treba odravati kod obreda 31. Sinodalna tvrdnja koja kae daje sukladno redu Boje slube i starom obi- 2631 aju, da u svakom hramu bude samo jedan oltar, i da se njoj svia da se obnovi taj obiaj 3 : lakoumna je i nepravedna prema vrlo starom, pobonom i od starine odobrenom obiaju u Crkvi, posebno Latinskoj. 32. Isto tako, propis koji zabranjuje da se na oltar stavljaju relikvijari sa svetim 2632 relikvijama, ili cvijee 4 : lakoumna je i nepravedna prema odobrenom obiaju u Crkvi. 33. Sinodalna tvrdnja kojom pokazuje da eli, da se maknu uzroci zbog kojih je 2633 djelomice dolo do zaborava naela koja se odnose na liturgijske propise "pozivaju*2630 *2630 *2631 *2632 Dekret o euharistiji 8. Usp. i Benedikt XIV., "Cum semper oblatas", 19. kolovoza 1 7 4 4 , 2 (izd. Mecheln 2,306sl). Dekret o euharsitiji 5. N a n a v . mj.

491

i na pojednostavljenje obreda, da se oni iznose (vre) narodnim jezikom i izgovaraju glasno"; kao daje sada vaei liturgijski red, prihvaen i odobren od Crkve, djelomice 1 proiziao iz zaborava principa, na temelju kojih bi trebao biti ureen : lakoumna je, vrijea pobone ui, uvredljiva za Crkvu, sklona prigovorima krivovjernika protiv nje.

Red pokore 2634 34. Sinodalna izjava, koja, nakon to je iznijela, da je Crkva red pokore tako uspostavila prema primjeru apostola, daje on zajedniki svima, i ne slui samo kao kazna za grijeh, nego posebno kao priprema za milost, dodaje da sinoda " u tom divnom i uzvienom redu priznaje svu uzvienost tako potrebnog sakramenta, da ga treba osloboditi od sitniavosti koje su mu dodane tijekom vremena" 2 ; kao da tim redom, na koji se u itavoj Crkvi obiava podjeljivati taj sakrament, a da se ne eka istjek vremena kanonske pokore, umanjuje njegovo dostojanstvo: lakoumna je, sablanjiva, dovodi do prezira sakramentalnog dostojanstva, kako se on u itavoj Crkvi obiavao podjeljivati, nepravedna za samu Crkvu. 35. Tvrdnja izraena ovim rijeima: "Ako je ljubav na poetku uvijek slaba, a kako bi se postiglo poveanje te ljubavi kao redoviti put, potrebno je da sveenik nastoji, da se prije toga izvre oni ini poniznosti i pokore koje je Crkva uvijek preporuivala; svesti te ine na malo molitve ili na neki post poslije podijeljenog odrjeenja, ini se vie kao elja da se tom sakramentu sauva ime pokore, nego li da bi to bilo nadahnuto i prikladno sredstvo za poveanje onog ara ljubavi koji bi trebao predusresti odrjeenje; daleko smo naime od toga da bismo osuivali obiaj nalaganja pokore koju treba izvriti poslije odrjeenja; ako sva naa dobra djela uvjjek prate nai nedostatci, tim se vie moramo bojati da ne poinimo mnogo nesavrenosti u vrlo tekom i vrlo znaajnom inu naega pomirenja"3; ukoliko eli rei, daje pokora koja se nalae tako da se izvri poslije odrjeenja, vie usmjerena da se isprave nedostatci poinjeni u samom inu naeg pomirenja, nego li daje to prava sakramentalna pokora kao zadovoljtina za ispovijeene grijehe; daje, kako bi se sauvao pravi pojam sakramenta, a ne samo njegovo ime, kao redovito potrebno da se naloena djela poniznosti i pokore, koja se nalau na nain sakramentalne zadovoljtine, moraju izvriti prije odrjeenja: lana je, lakoumna, nepravedna u odnosu na crkvenu praksu i uvodi u zabludu, koja je kod Petra de Osme oznaena kao krivovjerna [*1415; usp. 2316],

2635

*2633 *2634 *2635

Na nav. mj. 6. Dekret o pokori 7. Na nav. mj. 10, br.4.

492

O prethodno potrebnom raspoloenju da se pokorniku dozvoli pristup pomirenju 36. Sinodalno uenje, koje nakon stoje prethodno iznijelo: "kada postoje ned- 2636 voznani znakovi da se u srcu ovjeka nalazi nadmona ljubav prema Bogu, njega se s pravom moe smatrati dostojnim da mu se dozvoli pristup da bude sudionikom krvi Isusa Krista, to se dogaa u sakramentima", kae, "neiskrena obraenja koja se dogaaju iz kajanja zbog straha, obino nisu uinkovita a ne obiavaju biti niti trajna", pa dosljedno dodaje: "da pastir dua, prije nego li svom pokorniku dozvoli pristup sakramentima, mora uporno zahtijevati nedvoznane znakove nadmone ljubavi"; koje, kao to kasnije kae ( 17), "pastir moe prepoznati po trajnom odustajanju od grijeha i po aru u dobrim djelima"; a jo dodaje da taj "ar ljubavi" (O pokori 10) kao raspoloenje "mora biti prije odrjeenja" ; shvaena tako, da nije dovoljno samo nesavreno pokajanje, koje se openito zove 'attritio', makar ono i bilo povezano s ljubavlju kojom ovjek poinje ljubiti Boga kao izvor svake pravednosti [usp. *1526], ali jo uvijek ne i s pokajanjem koje je oblikovano ljubavlju, nego da se openito i apsolutno trai ar nadmone ljubavi, potvrene u dugotrajnoj kunji u aru dobrih djela, kako bi ovjek mogao pristupiti sakramentima, posebno pak pokori i dobroinstvu odrjeenja: lana je, lakoumna, remeti mir dua, suprotna je sigurnoj i odobrenoj praksi u Crkvi, uinkovitost sakramenta umanjuje i nepravedna je. O ovlasti odrjeenja 37. Sinodalno uenje, koje kae o ovlasti odrjeenja primljenom po reenju: 2637 "poslije uspostavljanja biskupija i upa prikladno je, da svatko tu vlast vri nad osobama koje su joj podlone bilo po teritorijalnom, bilo po nekom osobnom pravu, jer bi inae dolo do nereda i pomutnje"; ukoliko samo kae daje poslije uspostave biskupija i upa "prikladno, kako bi se izbjegla pomutnja, da se ovlast odrjeenja vri samo nad podanicima" 2 ; shvaena pak, da za valjano koritenje tom ovlau nije potrebna redovita ili prenesena pravna nadlenost, bez koje, prema izjavi tridentskog sabora [*1686sl\, odrjeenje izgovoreno od sveenika nema nikakvo znaenje: lano je, lakoumno, opasno, suprotno i nepravedno u odnosu na tridentski sabor, krivo. 38. Isto tako uenje, koje nakon stoje sinoda ispovijedila, "da se ona ne moe ne 2638 diviti, onoj od starine tako asnoj uredbi, prema kojoj se (kao to kae) k pokori nije tako lako, ili gotovo nikada, dozvoljavao pristup onome koji je poslije prvog grijeha i prvog pomirenja, ponovno pao u grijeh" odmah dodaje: "prijetnja trajnim isklju*2636 *2637 Dekret o milosti 15. Dekret o pokori 10, br. 6.

493

tako lako, ili gotovo nikada, dozvoljavao pristup onome koji je poslije prvog grijeha i prvog pomirenja, ponovno pao u grijeh" odmah dodaje: "prijetnja trajnim iskljuenjem iz zajednitva i mira, pa i na asu smrti, bila je velika konica onima, koji su 1 slabo shva ali zlo u grijeha i malo su ga se bojali" : suprotna je kan. 13. prvog nicejskog sabora [*129], dekretalima Inocenta I. Eksuperiju Tulukom [*212], kao i dekretalima Celestina I. biskupima pokrajina Vienne i Narbone [*236], i obnavlju zlo u nad kojom se u onim dekretalima zgraa sveti prvosve enik. O ispovijedanju lakih grijeha 2639 39. Sinodalna izjava o ispovijedanju lakih grijeha, koje se prema njezinoj elji ne bi trebalo initi tako esto, kako se takvo ispovijedanje ne bi previe obezvrijedilo 2 : lakoumna je, opasna i protivna obiaju pobonih (ljudi), stoje odobrio sveti tridentski sabor [*1680]. O 2640 oprostima

40. Tvrdnja koja kae: "oprost, prema svom tonom znaenju, nije nita drugo nego oprotenjenog dijela pokore, koja je prema kanonima odreena grjeniku" 3 ; kao da oprost osim samog opratanja kanonske kazne ne bi vrijedio i za otputanje vremenite kazne za grijehe, zasluene kod Boje pravednosti: lana je, lakoumna, nepravedna prema Kristovim zaslugama, i ve osuena u 19. Lutherovom lanku [*1469]. 4 1 . Isto tako ono to se dodaje: "skolastici ponosni na svoje sitniarenje, proirili su krivo shva anje zasluga Krista i svetaca, te su umjesto jasne spoznaje odrjeenja od kanonske kazne ubacili zbrkanu i krivu primjenu zasluga" 4 ; kao da blago Crkve, iz kojeg papa podjeljuje oproste, nisu zasluge Krista i svetaca: lana je, lakoumna, nepravedna prema zaslugama Krista i svetaca, te ve osuena u 17. Lutherovom lanku [*1467]. 42. Isto tako to dodaje: "jo je alosnije, to se ta izmiljena primjena eli prenijeti i na mrtve" 5 :

2641

2642

*2638 *2639 *2640 *2641 *2642

N a n a v . mj. 11. N a n a v . mj. 12. Na nav. mj. 16. N a n a v . mj. Na nav. mj.

494

43. U onom pak to najbestidnije napada popis oprosta, oltare s privilegijima 2643 1 itd. : lakoumna je, vrijea pobone ui, pogrdna prema vrhovnim prvosveenicima i uobiajenoj praksi itave Crkve. O zadravanju sluajeva

44. Sinodalna tvrdnja koja kae: "zadravanje sluajeva u ovo vrijeme samo je 2644 trenutno ogranienje za nie sveenike, a za pokornike koji uope nemaju obiaj brinuti se za takvo zadravanje, ono je rije bez sadraja"2: lana je, lakoumna, loe zvui, opasna, protivna tridentskom saboru [*I687], uvredljiva za viu hijerarhijsku vlast. 45. Isto tako i o nadi koju pokazuje, da nakon: "obnove obrednika i reda pokore, 2645 nee vie biti nikakvog mjesta za takvo zadravanje"3; kao to paljiva openitost rijei govori: obnovom obrednika i reda pokore, biskup ili sinoda mogu dokinuti sluajeve za koje tridentski sabor (sjednica XIV., c.7 [ *1687]) kae, da vrhovni sveenici, u skladu s najviom vlau koja im je dana u itavoj Crkvi, mogu zadrati svom posebnom sudu: tvrdnja je lana, lakoumna, ograniava vlast tridentskog sabora i vrhovnih sveenika i nepravedna je (prema njima). O kaznama 46. Tvrdnja koja kae: "Uinak izopenja je samo vanjski, jer ono po svojoj na- 2646 ravi iskljuuje samo od vanjske povezanosti s Crkvom" 4 ; kao da izopenje nije duhovna kazna, koja vee i na nebu, koja obvezuje due 5 : lana je, opasna, osuena u 23. Lutherovom lanku [*1472], kao najmanje: kriva. 47. Isto tako kad kae, daje prema naravnim i Bojim zakonima potrebno, da 2647 prije izopenja ili suspenzije treba prethoditi osobna provjera; tako da presude koje se zovu ipso facto (samim inom) nemaju drugu snagu, osim kao niz prijetnji, bez ikakvog stvarnog uinka 6 : lana je, lakoumna, opasna, nepravedna prema Crkvi, kriva.

*2643 *2644 *2645 *2646

*2647

Na nav. mj. Dekret o pokori 19. Na nav. mj. Dekret o pokori 20 i 22. Augustin, Pismo (250) biskupu Auksiliju, pogl. 1 (CSEL 57,594 2 1 -595 2 / PL 33,1066 [CD]). - Augustin, In evangelium Iohannis, tract. 50,12 (uz Iv 12,7sl; R. Willems: CpChL 36 [1954] 4 3 8 i 5 . 1 9 / P L 35,1762sl). Dekret o pokori 21 i 2 3 .

495

2648

48. Isto tako kad kae, "beskoristan je i prazan obrazac, uveden prije nekoliko 1 stoljea, da se openito odrjeuje od izopenja u koja je vjernik mogao upasti" ; lana, lakoumna, nepravedna prema crkvenoj praksi. 49. Isto tako kad utvruje, da su nitetne i nevaljale "suspenzije (kad se radilo) 2 iz obavijetene savjesti" : lana je, opasna, nepravedna prema tridentskom saboru.

2649

2650

50. Isto tako kada eli rei, da se samo biskup ne smije sluiti ovlau, koju mu naime daje tridentski sabor (sjednica XIV., c. 1 o reformi), daje zakonito izrie, naime za suspenziju (kad se radilo) "iz obavijetene savjesti" 3 : vrijea nadlenost crkvenih prelata. O svetom redu

2651

51. Uenje sinode koje kae da se kod unapreenja u svete redove, prema obiaju i uredbi stare stege, obiavalo drati ovog reda: "ako se netko od klerika isticao svetou ivota i ako se smatrao dostojnim da bude uzdignut u svete redove, njega se obiavalo unaprijediti u akonat ili sveenitvo, premda nije primio nie redove; tada se takvo reenje nije nazivalo 'skokovitim', kao stoje kasnije prozvano" 4 . 52. Isto tako (uenje) koje kae, da reenje nije bilo nita drugo nego samo poslanje za neku posebnu slubu, kao to je to propisano na kalcedonskom saboru [kan. 6]; dodajui ( 6), dok se Crkva u izboru svetih slubenika pridravala tih naela, crkveni je red cvao; ali, ti su sretni dani proli, zatim su uvedena nova naela koja su iskvarila stegu u izboru slubenika svetita 5 . 53. Isto tako, da meu ta iskvarena naela spada to to se odstupilo od stare uredbe, prema kojoj je Crkva, kao to kae ( 5), slijedei tragove Apostola, odredila da nikome ne smije biti dozvoljen pristup sveenitvu, tko nije sauvao krsnu nevinost: ukoliko (time) eli rei, d a j e stega iskvarena dekretima i uredbama: 1) kojima su zabranjena 'skokovita' reenja; 2) ili kojima su zbog crkvenih potreba odobrena reenja bez titula posebne slube, posebno pak reenje (odobreno) od tridentskog sabora uz titulu (privatne) imovine, sauvavi poslunost prema kojoj, tako reeni moraju sluiti crkvenim po' *2648 *2649 *2650 *2651 *2652 Nanav. mj. 22. Nanav. mj. 24. N a n a v . mj. Dekret o svetom redu 4. Nanav. mj. 5 .

2652

2653

3 4 5

496

trebama vrei one slube na koje ih odredi biskup, prema (potrebama) mjesta i vremena, kao to se to obiavalo initi u prvotnoj Crkvi od apostolskih vremena; 3) ili kojima se, u skladu s kanonskim pravom, ini razlikovanje u prijestupima zbog kojih oni koji ih poine postaju neprikladni; kao daje tim razlikovanjem Crkva odstupila od apostolskog duha, jer ne iskljuuje iz crkvene slube openito i bez raz1 likovanja sve koji nisu sauvali krsnu nevinost : uenje je u pojedinim dijelovima lano, lakoumno, rui red uveden zbog potreba i pogodnosti crkava, nepravedno je prema kanonskoj stezi, posebno onoj odobrenoj dekretima tridentskog sabora. 54. Isto tako (uenje) koje naziva runom zloporabom povremeno traenje mi- 2654 lostinje za slavljenje mise i za podjeljivanje sakramenata, kao i uzimanje nekog prihoda koji se zove "tolarina", ili bilo kakvih nagrada i honorara, koji se daju prigodom bilo kojih upnikih slubi; kao da bi prijestupom rune zloporabe trebalo oznaiti one crkvene slubenike koji se, prema prihvaenim i odobrenim crkvenim obiajima i uredbama, slue pravom koje je proglasio Apostol, da oni koji posluuju duhovna dobra (smiju) primati vremenita dobra [Gal 6,6]2: lano je, lakoumno, vrijea crkvena i pastirska prava, nepravedno prema Crkvi i njezinim slubenicima. 55. Isto tako (uenje) kojim se jako eli i izjavljuje3, da treba pronai neki razlog 2655 da se mali klerici (kojim nazivom se oznaavaju klerici niih redova), odvoje od katedralnih i zakladnih crkvi, te da se drugaije pobrine za slubu posluivanja kod misa i drugih slubi, kao to su akoliti, itd., naime da (to ine) poteni laici starije dobi uz odreivanje prikladne nagrade, i dodaje, da se tako prije obiavalo initi, kada te slube nisu bile sniene samo kao isti privid za primanje viih redova; ukoliko je protiv uredbe kojom se nastoji, da slube niih redova ine i vre 4 samo oni koji su postavljeni ili upisani u njih (nie redove) , i to prema duhu tridentskog sabora (sjednica XXIII, c. 17), "da se u skladu sa svetim kanonima ponovno uvedu slube svetih redova od akonata do vratara, kao to je to od apostolskih vremena u Crkvi bilo hvalevrijedno prihvaeno, i (kao to se) na mnogim mjestima kroz dulje vrijeme provodilo, kako ih krivovjernici ne bi smatrali besposliarenjem": (taj je) prijedlog lakouman, vrijea pobone ui, rui crkvene slube, umanjuje dolinost na koju treba, koliko je to mogue, paziti kod slavljenja tajni, s obzirom na obveze i slubu niih redova, nepravedan je prema stegi i kanonima odobrenima posebno od Tridentskog sabora, sklon prigovorima i pogrdama koje iznose krivovjernici.
*2653 *2654 *2655 Na nav. mj. 7. N a n a v . mj. 1 3 . N a n a v . mj. 1 4 . 4. milanska pokrajinska sinoda, 10. svibnja 1576., odrana pod Karlom Boromejskim, konstitucija, dio II, pogl. 8 (MaC 34,237E / HaC 10,858C).

497

2656

56. Uenje koje tvrdi, kako se ini prikladnim, da se nikada ne daje, niti doputa, bilo kakvo oslobaanje od kanonskih zapreka, koje proizlaze iz prekraja koji su 1 navedeni u pravu : vrijea (pravila) kanonske ujednaenosti i umjerenosti, koja je odobrio tridentski sabor, umanjuje ovlasti i prava Crkve. 57. Sinodalni propis kojim se openito i bez iznimke kao zloporaba odbacuje bilo kakvo doputenje, da se jednoj te istoj (osobi) dodijeli vie nego jedna rezidencijalna zaklada; isto tako, time to dodaje, kako je sigurno da prema duhu Crkve nitko ne moe uivati u vie nego jednu nadarbinu2: svojom openitou rui uredbe Tridentskog sabora (sjednica VII, c.5 i sjednica XXIV, c l 7 ) . O vjenanju i enidbi

2657

2658

58. Tvrdnja kojom se kae, daje vjenanje u pravom smislu isto graanski in, koji priprema za slavljenje enidbe, te da zbog toga u potpunosti spada pod odredbe graanskih zakona 3 : kao da pripremni in za enidbu, pod tim vidom ne podlijee pod crkveno pravo: lana je, vrijea crkveno pravo u odnosu na uinke i na odredbe koje snagom kanonskog prava proistjeu iz enidbe, umanjuje stegu koju je odredila Crkva. 59. Sinodalno uenje kojim se kae: "Na vrhovnu graansku vlast, i to izvorno, spada odreivanje one vrste zapreka za enidbeni ugovor, koje ga ine nitetnim, te se zovu razrjeavajue"; osim toga se kae daje "izvorno pravo bitno povezano s pravom oslobaanja"; dodajui "pretpostavivii pristanak ili slaganje knezova, Crkva s pravom moe odrediti razrjeavajue zapreke i za sam enidbeni ugovor" 4 ; kao da Crkva nije uvijek smjela i mogla, prema vlastitom pravu, odreivati zapreke kod enidbi krana, ne samo one koje spreavaju enidbu, nego koje je ine nitetnom u odnosu na (enidbenu) vezu, kojih se krani moraju drati, pa i u zemljama nevjernika, i od njih (moraju) biti osoloboeni: rui kanone 3 4 9 12 XXIV. sjednice tridentskog sabora, krivovjerna [*1803sl 1809 1812]. 60. Isto tako zahtjev sinode (upuen) graanskoj vlasti, da "iz niza zapreka ukine duhovno srodstvo, kao i onu koja se zove 'javno potenje', iji se izvor nalazi u Justinijanovoj zbirci"; isto tako da "smanji zapreku srodstva i tazbinstva, dolazila ona iz dozvoljne ili nedozvoljene veze, do etvrtog koljena prema graanskom rau*2656 *2657 *2658 *2659 Dekret o svetom redu 18. N a n a v . mj. 22. Promemorija u odnosu na zavjete, zapreke za enidbu itd. (iz 6. sjednice) 8. Dekret o enidbi (iz 5. sjednice) 7 11 12.

2659

2660

498

nanju, prema sporednom i neizravnom podrijetlu; ali tako da se ne ostavi nikakva 1 nada za dobivanje osloboenja" ; ukoliko graanskoj vlasti daje pravo ukidanja ili suavanja zapreka koje je postavila ili odobrila crkvena vlast; isto, ukoliko pretpostavlja, da graanska vlast moe crkvenoj vlasti oduzeti pravo oslobaanja od zapreka koje je ona sama odredila ili odobrila: unitava crkvenu slobodu i vlast, suprotna je tridentskom saboru, i proizila iz krivovjernog naela, ranije osuenog [*1803-1812]. O klanjanju Kristovom ovjetvu 6 1 . Tvrdnja kojom se kae: "izravno se klanjati Kristovom ovjetvu, a jo vie 2661 nekom njegovom dijelu, uvijekje znailo stvorenju iskazivati boansko tovanje" 2 ; ukoliko se rijeju 'izravno' nastoji osuditi in klanjanja, koji vjernici upuuju Kristovom ovjetvu, kao da bi to klanjanje, kojim se klanja samom ovjetvu i sam o m ivom Kristovom tijelu, ne dodue zbog njega samog, kao samom tijelu, nego kao (tijelu) sjedinjenom s botvom, znailo stvorenju iskazivati boansku ast, a ne d a j e to jedno te isto klanjanje kojim se klanja utjelovljenoj Bojoj Rijei, s njezinim vlastitim tijelom (II. carigradski sabor, kan.9 [*431; usp. *259]): lana je, prijevarna, nepravedna i kao ona koja umanjuje pobono i duno tovanje, koje vjernici iskazuju i moraju iskazivati Kristovom ovjetvu. 62. Uenje, kojim se pobonost prema presvetom Srcu Isusovom stavlja meu 2662 pobonosti koje se oznaavaju kao nove, krive ili barem opasne 3 ; ako se ta pobonost shvaa kako je odobrena od Apostolske stolice: lana je, lakoumna, opasna, uvredljiva za pobone ui, nepravedna prema Apostolskoj stolici. 63. Isto tako, kao da ono tovatelje Srca Isusova osuuje i iz tog razloga, jer oni 2663 ne paze (na to), da se presveto Kristovo tijelo, ili neki njegov dio, ili pak itavo ovjetvo, ne mogu astiti inom klanjanja (latriae) odvojeno ili zasebno od botva 4 ; kao da vjernici tuju Srce Isusovo odvojeno ili zasebno od botva kad mu se klanjaju kao Srcu Isusovom, tj. srcu osobe Rijei, s kojom je neodvojivo sjedinjeno, i to na nain, kao stoje Kristovo tijelo bez krvi, u tri dana smrti, u grobu bilo dostojno klanjanja bez odvajanja i rastavljanja od botva: varljiva je, i nepravedna prema vjernicima tovateljima Srca Isusova.

*2660 *2661 *2662 *2663

Molba knezovima (sa 6. sjednice) i promemorija u odnosu na zavjete 10. Dekret o vjeri 3. Dekret o molitvi (iz 6. sjednice) 17. Dekret o molitvi 10; Pastoralna instrukcija o novom tovanju Srca Isusovog ( 3 . lipnja 1781.), u prilogu br. 32.

499

O redu propisanom kod vrenja pobonih vjebi 2664 64. Uenje koje oznaava kao potpuno praznovjerno "sve to stavlja bilo kakvu 1 uinkovitost u odreen broj molitava i pobonih uzdaha" ; kao praznovjerno trebalo bi smatrati uinkovitost koja se temelji ne na broju gledanom u sebi, nego ako je za stjecanje oprosta crkvenom uredbom propisano da se izvri odreen broj molitava ili vanjskih ina, ili djela pokore, i openito, za uredno i u skladu s propisima izvoenje svetog i vjerskog obreda: lana je, lakoumna, sablanjiva, opasna, nepravedna prema pobonosti vjernika, smanjuje ugled Crkve, kriva. 65. Tvrdnja koja kae: "neosnovana buka oko novih pokreta, koji se zovu vjebe ili misije,... gotovo nikada, ili vrlo rijetko stignu dotle da proizvedu potpuno obraenje; a oni vanjski ini osjeajnosti koji se izraavaju, nisu nita drugo nego prolazni bljesak naravne skruenosti" 2 . lakoumna je, loe zvui, opasna, nepravedna prema pobonim obiajima koji se spasosnosno vre u Crkvi i koji su utemeljeni na rijei Bojoj. O nainu spajanja glasa naroda s glasom Crkve kod javnih molitava 2666 66. Tvrdnja koja kae: "Protivno je apostolskoj praksi i Bojem promislu ako se narodu ne bi nudili laki putevi, da se njihov glas sjedini s glasom itave Crkve" 3 ; shvaeno prema obinom nainu govora da se uvede u liturgijske molitve: lana je, lakoumna, naruava propisani red za slavljenje tajni, i moe poizvesti mnogo zla. O itanju Svetog pisma 2667 67. Uenje koje kae da od (obveze) itanja svetog Pisma ispriava samo prava nemogunost; dodajui, da se i nadalje iri neznanje o osnovnim vjerskim istinama, koje je nastalo iz zanemarivanja te zapovijedi 4 ; lana je, lakoumna, remeti mir dua, ve osuena kod Quesnella [ *2479-2485]. O javnom itanju zabranjenih knjiga 2668 u crkvi

2665

68. Pohvala kojom sinoda jako preporuuje da se Quesnellovi komentari Novog Zavjeta, kao i neka djela drugih (pisaca) koja su sklona Quesnellovim zabludama, te
' *2664 *2665 *2666 *2667 Dekret o molitvi 14; Pismo biskupskim vikarima (6. prosinca 1784.), u prilogu br.34. Dekret o pokori 10. Dekret o molitvi 24. - Usp. *2486. Prilog dekretu o milosti: 12 lanaka koje je kardinal Noailles uputio Benediktu XIII, biljeka uz l. 11.

2 3

500

ih, makar su zabranjena, preporuuje upnicima da ih svatko ita u svojoj upi posli1 je vjerskih obreda, kao djela koja iznose vrsta vjerska naela : lana je, sablanjiva, lakoumna, zavodljiva, nepravedna prema Crkvi, sklona raskolu i krivovjerju. O svetim slikama 69. Propis, kojim se openito i bez razlike (odreuje) koje slike treba izbaciti iz 2669 Crkve, kao neto to neukima daje priliku da upadnu u zabludu, navodi slike Trojstva kao nerazumljive2: zbog svoje openitosti, lakouman je i suprotan pobonom obiaju koji je u Crkvi est, kao da ne postoji nikakva slika presvetog Trojstva, koja bi openito bila odobrena i kao sigurna dozvoljena 3 . 70. Isto tako uenje i opi propis kojim se odbacuje svako posebno tovanje, 2670 koje vjernici obiavaju posebno iskazivati nekoj slici, te se radije utjeu njoj nego nekoj drugoj4: lakouman je, opasan, nepravedan prema pobonom obiaju uvedenom u Crkvu kao i onom poretku providnosti, kojim "je Bog htio da se to ne dogaa kod svakog spominjanja svetih; on naime dijeli od svoga svakome kako hoe" . 71. Isto tako (propis) kojim se odreuje da se slike, posebno blaene Djevice, ne 2671 bi razlikovale nikakvim nazivima, osim nazivima koji su slini tajnama koje se izriito spominju u svetom Pismu 6 : kao da se svetim slikama ne bi mogli dati nazivi koje Crkva u samim javnim molitvama brani i preporuuje: lakouman je, vrijea pobone ui, nepravedan posebno prema dunom tovanju Djevice. 72. Isto tako (propis) kojim se kao zloporaba eli iskorijeniti obiaj, po kojem se 2672 neke slike uvaju zastrte7: lakouman je, protivan uvedenom i estom obiaju u Crkvi koji slui za njegovanje pobonosti vjernika.

*2668 *2669

*2670 *2671 *2672

Dekret o molitvi 29. N a n a v . mj. 17. Usp. Benedikt XIV., breve "Sollicitudinis nostrae" 25-36, 1. listopada 1745. (izd. Mechelner 3,241-249). Dekret o molitvi 17. Augustin, Pismo (78) stanovnicima Kartage, pogl.3 (CSEL 3 4 , 3 3 6 , M 3 / PL 33,269). Dekret o molitvi 17. Na nav. mj.

501

O 2673

blagdanima

73. Tvrdnja kojom se kae, da uvoenje novih blagdana ima svoj poetak u nemarnosti kod slavljenja starih (blagdana), u krivoj spoznaji naravi i svrhe tih blagda1 na : lana je, lakoumna, sablanjiva, nepravedna prema Crkvi, sklona prigovorima krivovjernika u odnosu na blagdane koji se slave u Crkvi. 74. Odluka sinode da se na nedjelje prenesu blagdani koji su ustanovljeni kroz godinu, jer kae, daje ona uvjerena da biskup ima ovlast odluivati o crkvenoj stegi u odnosu samo na duhovne stvari: pa dakle i o ukidanju zapovijedi da se slua misa u dane za koje od stare Crkve, pa i sada, vrijedi ta zapovijed; te takoer i o tome, to dodaje o prenoenju po biskupovoj ovlasti na advent onih postova, koji su po crkvenoj zapovijedi (propisani) da se vre kroz godinu 2 ; ukoliko tvrdi da biskup moe po vlastitom pravu prenijeti dane koje je Crkva odredila za blagdane i za vrenje postova, ili pak ukinuti spomenutu zapovijed o sluanju mise: tvrdnja je kriva, kri prava opih sabora i vrhovnih sveenika, sablanjiva, sklona krivovjerju. O prisegama

2674

2675

75. Uenje kojim se tvrdi, kako se ini, da su u blaena vremena prvotne Crkve prisege bile tako daleko od uenja boanskog Uitelja i od zlatne evaneoske jednostavnosti, da " se smatralo daje prisega, osim u krajnjoj i neizbjenoj nudi, nevjerniki in, nedostojan ovjeka kranina"; osim toga "neprekinuti niz otaca dokazuje, da su se prisege prema opem miljenju smatrale zabranjenima"; odatle se zakljuuje da treba odbaciti prisege koje je prihvatila crkvena kurija, kao to se kae, slijedei norme feudalnog prava, kod uvoenja u slubu i kod samog biskupskog posveenja; te je odredila, da od svjetovne vlasti treba zatraiti dokidanje zakona o prisegama, koje se zahtijevaju u crkvenim kurijama kod primanja slubi i dunosti, i openito za svaki kurijalni in 3 : krivo je, nepravedno prema Crkvi, kri crkveno pravo, naruava stegu uvedenu i odobrenu kanonima. O crkvenim skupovima

2676

76. Prigovor kojim sinoda kori skolastiku kao onu koja "je otvorila put pronalaenju novih i meu sobom razliitih sustava u odnosu na dragocjenije istine, i koja je konano dovela do probabilizma i laksizma" 4 ;
' *2673 *2674 *2675 *2676 Promemorija o reformi blagdana (iz 6. sjednice) 3. Na nav. mj. 8. Promemorija o reformi prisege (iz 6. sjednice) 4. Dekret o crkvenim konferencijama (iz 6. sjednice) 1.

1 3 4

502

kao da na skolastiku prebacuje privatne mane onih koji su je mogli zloupotrijebiti ili koji su je zloupotrijebili: lazanje, lakouman, nepravedan prema vrlo svetim muevima i uiteljima, koji su izgradili skolastiku na veliku dobrobit katolike religije, sklona je nepravednim prigovorima krivovjernika. 77. Isto tako u onome to dodaje: "Promjena oblika crkvene uprave, ime je 2677 uinjeno da su crkveni slubenici zaboravili svoja prava, koja su ujedno njihove obveze, dovela je stvar dotle da su zaboravili prvotni smisao crkvene slube i duobrinike skrbi1"; kao da se zbog promjene uprave, koja je u skladu s uspostavljenom i odobrenom stegom u crkvi, ikada mogao zaboraviti i izgubiti prvotni smisao crkvene slube i duobrinike skrbi: tvrdnja je lana, lakoumna i kriva. 78. Sinodalni propis o redu stvari koje na skupovima treba raspraviti, a prije ko- 2678 jeg se kae: "U svakom lanku treba razlikovati ono to spada na vjeru i na bit religije, od onoga to spada na stegu", te dodaje, "a u toj samoj (stegi) treba razlikovati ono stoje potrebno ili korisno da se vjernici odre u duhu, od onoga stoje beskorisno ili tee od onoga to podnosi sloboda djece Novoga zavjeta, a jo vie od onoga stoje opasno ili tetno, kao neto to uvodi u praznovjerje i materijalizam"2; ukoliko openitou rijei obuhvaa i propisanoj provjeri podlae ve od Crkve uspostavljenu i odobrenu stegu, kao da bi Crkva, koju vodi Duh Sveti, mogla uspostaviti ne samo beskorisnu stegu i teu nego lije podnoljiva za kransku slobodu, nego i opasnu, tetnu, koja uvodi u praznovjerje i materijalizam: lazanje, lakouman, sablanjiv, opasan, uvredljiv za pobone ui, nepravedan prema Crkvi i Bojem Duhu koji je vodi, a kao najmanje: kriv.

Prigovor protiv nekih shvaanja u katolikim kolama koje se do sada zastupaju 79. Tvrdnja3 kojom se prigovorima i pogrdama oznaavaju shvaanja koja se 2679 zastupaju u katolikim kolama, a o kojima Apostolska stolica misli da ne treba jo nita odluiti ili proglasiti: lana je, lakoumna, nepravedna prema katolikim kolama, smanjuje poslunost potrebnu Apostolskim konstitucijama:

*2677 *2678 *2679

N a n a v . mj. N a n a v . mj. Govor na sinodi 2. Aludira se na rasprave o milosnoj pomoi i o moralnom sustavu.

503

O tri pravila koja je sinoda postavila kao temelj za reformu redovnika 2680 80. Pravilo I. kojim se openito i bez razlike odreuje: "redovniki i monastiki stale, po svojoj se naravi ne moe uskladiti s brigom za due i sa zadaama duobrinitva, i ne moe sudjelovati u crkvenoj hijerarhiji a da se to ne protivi samim naelima monakog ivota" 1 : lano je, opasno, nepravedno prema oima i nadstojnicima koji su spojili uredbe redovnikog ivota s dunostima klerikog stalea, suprotno pobonom, starom, od Crkve odobrenom obiaju i odredbama vrhovnih prvosveenika; kao da "monasi koje preporuuje ozbiljnost ivota i sveto ureenje vjere", ne bi mogli ne samo pravilno, nego i s velikom koriu za Crkvu "biti pridrueni klerikim slubama" . 8 1 . Isto tako u onome kad dodaje, da su sveti Toma i Bonaventura tako bili zauzeti obranom uredaba prosjakih redova protiv vodeih ljudi, da bi bilo poeljno da je u njihovoj obrani bilo manje ara i vie briljivosti 3 : sablanjiva je, nepravedna prema svetim uiteljima, sklona bezbonim prigovorima osuenih autora. 82. Pravilo I I , "poveanje broja redova i (njihova) raznolikost po sebi unose zbrku i pomutnju"; isto tako ono to se kae ranije u 4, da su "utemeljitelji" redova koji su nastali nakon monastikih instituta "dodajui redove na redove, reforme na reforme, nisu uinili nita drugo nego su samo sve vie i vie proirili uzrok zla" 4 ; shvaeno o redovima i institutima odobrenima od Svete stolice, kao da bi umjerena raznolikost pobonih slubi, kojima se bave pojedini redovi, po svojoj naravi morala izazvati zbrku i pomutnju: lano j e , pogrdno prema svetim utemeljiteljima i prema njihovim vjernim pitomcima, a nepravedno je i prema samim vrhovnim prvosveenicima. 83. Pravilo I I I , kojim (se kae) nakon to je bilo reeno, "malo tijelo koje se nalazi unutar graanskog drutva, a da nije pravi njegov dio, te ini malu dravicu u dravi, uvijek je opasno" 5 , kao da se tim pravilom osuuju privatni samostani, povezani zajednikom vezom ustanove pod jednom glavom, kao da one ine toliko zasebnih drava, opasnih i tetnih za graansku dravu: lano je, lakoumno, nepravedno prema redovnikim ustanovama odobrenima od Svete stolice radi unapreenja vjere, sklono krivovjernim napadima i pogrdama prema tim ustanovama.
*2680 Promemorija u odnosu na reformu redovnitva (iz 6. sjednice) 9. Papa Siricije, dekretalno pismo "Directa ad decessorem" biskupu Himeriju Tarragonskom, 10. veljae 3 8 5 , pogl. 17 (CouE 635 / PL 13,1144B). Moe se dodati: Urban II. na sinodi u Nimesu, srpanj 1 0 9 6 , kan 2 i 3 (MaC 20.934A-935B). Spomenspis u odnosu na reformu redovnitva 9. N a n a v . mj. Nanav. mj.

2681

2682

2683

*2681 *2682 *2683

504

0 sustavu, odn. sklopu propisa izvedenih iz spomenutih pravila i sastavljenih u osam sljedeih lanaka za reformu redovnika 84. l. I - U Crkvi treba zadrati jedan red, i pred drugima izabrati pravilo sve- 2684 tog Benedikta, kako zbog njegove prednosti tako i zbog presjajnih zasluga njegovog reda, ali tako da ono to se moda pokae manje prilagoenim prilikama vremena, da se odreeni nain ivota iznese na ispitivanje u Port-Roval1, to bi trebalo dodati to odbaciti 2 ; 85. l. II.-Koji su se prikljuili tom redu neka ne budu dio crkvene hijerarhije; 2685 1 neka im se ne doputa reenje, osim najvie jednom ili dvojici, koji e biti postavljeni za duobrinike ili kapelane samostana, dok bi drugi ostali u jednostavnom staleu laika; 86. l. III. - U svakom gradu treba dozvoliti jedan samostan, i to izvan gradskih 2686 zidina, i smjestiti ga u zabaenijim i udaljenijim mjestima; 87. l. IV. - Meu zanimanjima monastikog ivota jedan dio neka se svakako 2687 sauva za fiziki rad, ostalo prikladno vrijeme neka se koristi za pjevanje psalama, a tekoer, kome se to bude svialo, i za uenje; pjevanje psalama neka bude umjereno, jer preveliko proirivanje raa brzanje, dosadu i izbjegavanje; to se vie poveavalo pjevanje psalama, molitava i zaziva, toliko se i u istom omjeru u svakom vremenu smanjivao ar i svetost redovnika; 88. l. V . - N e smije se dozvoliti nikakva razlika izmeu monaha koji su dodi- 2688 jebeni bilo za kor, bilo za slube; takva nejednakost je u svako vrijeme izazivala vrlo teke svae i nesloge, a iz redovnikih je zajednica udaljavala duh ljubavi; 89. l. VI. - Nikada se ne smije dopustiti zavjet trajne nepromjenjivosti (mje- 2689 sta); to nisu poznavali monasi koji su bili utjeha Crkve i ures kranstva: zavjeti istoe, siromatva i poslunosti neka se ne doputaju kao ope i trajno pravilo. Bude li netko elio poloiti te zavjete, sve ili neke, trait e savjet i odobrenje od biskupa, koji pak nikada nee dozvoliti da oni budu vjeni, i da ne prelaze godinu dana; davat e se samo odobrenje da se oni obnove pod istim uvjetima; 90. l. VII. - Biskup e imati sav nadzor nad njihovim ivotom, nastojanjima i 2690 napretku u pobonosti; u njegovu nadlenost e spadati prihvaanje i otputanje monaha, ali ipak nakon dobivanja savjeta od subrae;
2684 Port-RoyaI des Champs kod Versaillesa, cistercitski samostan, glasovito arite janzenizma, razorio je god. 1710. kralj Ljudevit XIV., radi njegovog otpora konstituciji "Vineam Domini Sabaoth" (*2390). Uz taj itav odsjek (*2684-2691) usp. spomenspis u odnosu na reformu redovnitva 10.

505

2691

91. l. VIII. - Redovnici (drugih) redova koji preostanu, bili oni i sveenici, mogu biti primljeni u taj samostan, samo ako se ele u tiini i samoi posvetiti vlastitoj svetosti; u tom sluaju za dispenzu e se primjenit ope pravilo odreeno pod II., ali tako da ne vode nain ivota koji bi se razlikovao od drugih, i to tako da se na dan slavi samo jedna misa, ili najvie dvije, a drugi se sveenici moraju zadovoljiti da koncelebriraju sa zajednicom. Isto i o reformi redovnica

2692

92. "Vjeni zavjeti neka se ne dozvoljavaju do 40. ili 45. godine"; neka se redovnice ozbiljnim vjebama privikavaju, naroito na rad, i neka ih se odvraa od tjelesne duhovnosti, od koje veina zazire; neka se odvagne, hoe li, to se njih tie, biti bolje da samostan ostane u gradu1; opasno je i rui sadanji i od davnine odobreni sustav i primljenu stegu, nepravedno je i protivno apostolskim konstitucijama i veini pa i opih sabora, posebno odredbama tridentskog sabora, pogoduje prigovorima i pogrdama krivovjernika protiv redovnikih zavjeta i redovnikih instituta privrenih ispovijedanju trajnijih evaneoskih savjeta. O sazivanju nacionalne sinode

2693

85. Tvrdnja koja kae, daje dovoljno bilo kakvo poznavanje crkvene povijesti, (temeljem koje) svatko mora priznati daje sazivanje nacionalne sinode jedan od kanonskih puteva kojima se rjeavaju religijske rasprave u Crkvama odreenih nacija 2 ; shvaena tako da se rasprave u odnosu na vjeru i moral, kako god one nastale, mogu razrijeiti neopozivim sudom nacionalne sinode, kao da nezabludivost u pitanjima vjere i morala pripada nacionalnoj sinodi: raskolnika je i krivovjerna. Zapovijedi i kazne u buli

2694

Zapovijedamo dakle svim Kristovim vjernicima, obaju spolova, da se o reenim tvrdnjama ne usuuju misliti, nauavati i propovijedati protiv toga stoje izjavljeno u ovoj naoj konstituciji; tako da svatko tko bi ih nauavao, zajedno ili zasebno neku od njih, tko bi ih branio, objavljivao, ili o njima javno ili privatno raspravljao, osim da ih napada, samim tim inom, bez ikakavog obrazloenja, podlijee crkvenim cenzurama i drugim kaznama koje su po pravu odreene za one koji bi slino inili.

2692 *2693

N a n a v . mj. 11. Promemorija za sazivanje nacionalne sinode (iz 6. sjednice) 1.

506

Uostalom, tim izriitim odbacivanjem spomenutih tvrdnji, nikako ne elimo 2695 odobriti ostalo iz te knjige, jer je u njoj pronaeno vie tvrdnji i uenja, bilo blizih onima koje su gore osuene, bilo da sadravaju lakoumni prezir prema zajednikoj i odobrenoj nauci i stezi, posebno pak uvredljiv duh prema rimskom prvosveeniku i Apostolskoj Stolici. Mislimo pak, da treba posebno spomenuti dvoje o preuzvienoj tajni presvetoga 2696 T r o j s t v a , 2 dekreta o vjeri, ako sinoda i nije to iznijela iz zle namjere, ono je sigurno vrlo nerazborito, to naime moe lako natjerati u zamku posebno neuke i neoprezne: P r v o , nakon stoje ispravno iznijela, da Bog u svom bitku ostaje jedan i najjed- 2697 nostavniji, u nastavku dodaje, da je Bog razliit u trima osobama, te tako olako odstupa od prokuanog i zajednikog obrasca u odredbama kranskog nauka, kojim se dodue za Boga kae da je jedan u trima odvojenim osobama, a ne, daje razliit u trima osobama; izmjenom rijei tog obrasca, stvara se opasnost od zablude, zbog koje bi se mislilo daje Boja bit razliita u osobama, a za koju katolika vjera ui da je tako jedna u razliitim osobama, da ujedno ispovijeda daje ona potpuno razliita. D r u g o , to kae o samim trima boanskim osobama, da se one prema vlasti- 2698 tim osobnim svojstvima, koja se ne mogu drugima dodijeliti, tonije govorei bolje oituju ili nazivaju Ocem, Rijeju i Duhom Svetim; kao da bi manje vlastiti i (manje) toan bio naziv Sin, koji je posveen tolikim rijeima svetog Pisma, samim Oevim glasom s neba i iz oblaka, tako i obrascem krtenja koji je odredio Krist, isto tako i onom presjajnom vjeroispovijeu zbog koje je sam Krist nazvao Petra blaenim; i kao da ne bi radije trebalo zadrati ono stoje aneoski uitelj 1 , pouen od Augustina, sam vie puta uio: "U nazivu 'Rije' sadrana su ista svojstva kao u nazivu 'Sin'", jer je naime kazao Augustin 2 : "Po istom se naziva Rije, po emu i Sin. Ne treba utnjom prijei niti preko velike sinodalne povrnosti, kojom se ona 2699 usuuje deklaraciju Galikanske skuptine iz godine 1682,, koju je Apostolska stolica ve ranije odbacila [ *2281-2285], ne samo obasuti vrlo velikim pohvalama, nego kako bi joj pridala vei autoritet, ukljuila ju je u dekret koji je lukavo prozvala l O vjeri', javno prihvaajui lanke koji se nalaze u tom dekretu, te ono stoje razasuto predano tim dekretom potvrditi sveanom i javnom ispovijeu tih lanaka. Time nam se prua ne samo mnogo znaajnija prigoda optuiti sinodu, nego li su nai predasnici imali razlog optuiti samu skuptinu, nego se i samoj Galikanskoj crkvi nanosi ne manja nepravda, jer je sinoda mislila daje vrijedno da se njezin (Galikanske skuptine) autoritet priziva kao obrana za zablude kojima je zaraen taj dekret.
*2698 Toma Akvinski, Summa theologiae I, q.34, a.2 ad 3 (izd. Leonina 4,369a). Augustin, De trinitate V I I 2 , br.3 (W.J. Mountain - Fr. Glorie: CpChL 50 [1968] 249sl / PL 42,936).

507

2700

Zbog toga je dokumente galikanske skuptine, odmah im su bili objavljeni, snagom svoje apostolske slube odbacio, ponitio, proglasio nitetnima i navaeima na predasnik Inocent XI. svojim pismom u obliku brevea [ "Paternae caritati"] od 11. travnja 1892., a zatim jo iziriitije Aleksandar VIII. u konstituciji "Inter multiplices" od 4. kolovoza 1690. [*2281-2285\, duobrinika skrb trai od nas jo mnogo jae, da odbacimo i osudimo ovu nanovo odranu sinodu, koja je zaraena prihvaanjem tolikih mana, kao lakoumnu i sablanjivu, i kao uvelike nepravednu prema Apostolskoj stolici, naroito nakon to su nai predasnici o tome izdali (spomenute) dekrete, kao to je Mi ovom naom konstitucijom odbacujemo i osuujemo, te elimo da se ona smatra za odbaenu i osuenu.

PIJO VII.: 14. oujka 1800. - 20. kolovoza 1823.

2705-2706: Breve "Etsifraterniiatis" nadbiskupu Mainza, 8. listopada 1803.

Dravno zakonodavstvo pokrajine Pfalz, proglasilo je za valjane enidbe izmeu katolika i razvedenih protestanata. Taj je zakon prihvaen i u drugim podrujima. Nadbiskup Mainza Karl Theodor von Dalberg, pitao je papu, kao i jednom okrunicom od 20. svibnja 1803. veinu njemakih biskupa, da li katoliki sveenici mogu prisustvovati takvim enidbama, te da li se katolikim suprunicima, koji su sklopili ednibupred nekatolikim slubenikom, mogu podjeljivati sakramenti. Pijo VII. mu je odgovorio sljedeim breveom. Izd.: A. de Roskovanvi, De matrimoniis mixtis (Neutra 1842) 2,88sl.

Pokuaji razvoda braka 2705 Odg. vrhovnog prvosveenika na neke sumnje: Odluke laikih sudova i katolikih skuptina, koji posebno proglaavaju nitetnost enidbe i pokuavaju raskinuti njezinu vezu, ne mogu kod Crkve postii nikakvu mo niti snagu.... Oni sveenici koji bi svojom nazonou potvrivali takve enidbe i svojim ih blagoslovom blagoslivljali, poinili bi najvei grijeh i izdali bi svoju svetu slubu. I to se ne bi smjelo zvati enidbama, nego radije preljubnike veze. ...

2706

2710-2712: Pismo "Magno et acerbo" nadbiskupu Mogilewa, 3. rujna 1816.

U Petersburgu je 1813. godine osnovano drutvo za izdavanje Biblije, koje je sainjavalo vie kranskih vjeroispovjesti. Katoliku je crkvu predstavljao nadbiskup Mogilewa, koji je vjernicima preporuio to drutvo. Njega su prijavili u Rim, te je (odatle) dobio ovo pismo ukora. Izd: ASS 9 (1876/77; 1885 2 ) 583sl.

508

Prevoenje Sv. pisma Tebi bi trebalo ... biti pred oima,... "ako se sveta Biblija bude dozvoljavala po- 2710 svuda i bez razlike, odatle e biti vie tete nego koristi" [*1854\. Nadalje Rimska Crkva, prema vrlo poznatoj odredbi Tridentskog sabora [*1506], prihaa samo izdanje Vulgate, odbacuje prijevode na druge jezike, a prihvaa samo ona (izdanja) koja budu izdana s prikladnim biljekama uzetim iz otaca i katolikih uitelja, kako takvo blago ne bilo izloeno pokvarljivim novotarijama, i kako bi Crkva rairena po itavom svijetu o tome imala ista usta i (isti) govor [Post 11,1]. Budui da u narodnom jeziku primjeujemo mnogo slinosti, razliitosti i 2711 promjene, uistinu bi se iz prevelike slobode biblijskih prijevoda smanjivala ona nepromjenjivost, koju nagovjetavaju boanska svjedoanstva i sama vjera, posebno pak jer se katkada temeljem jednog sloga raspoznaje dogmatska istina. Tako su naime krivovjernici u to obiavali stavljati zla i najgora podmetanja, kako bi u izdanju Biblne na narodnim jezicima (o ijoj se naime neobinoj razliitosti i razlikama oni sami meusobno osuuju i svaaju), svatko nametao svoje zablude, lukavo umotane u sjaj vrlo s/etog boanskog govora. Sv. je Augustin govorio: "Krivovjerja su se rodila kada se dobro Pismo loe razumijevalo, i kada se ono to se u njima nije dobro razumjelo, povrno i odvano tvrdilo" 1 . alimo, to su nerijetko ljudi znameniti po pobonosti i mudrosti pogrijeili u tumaenju Svetog pisma; a kako se ne bismo bojali ako se neukom puku, koji veinom ne prosuuje po nekom izboru nego vie povrno, preda Sveto pismo prevedeno na bilo koji jezik, da ga slobodno ita? ... [Nadalje se poziva na glasovito pismo Inocenta III. vjernicima Crkve u Metzu: 2712 "Skrivene tajne sakramenata vjere ... ukljuuju trijeznost": *771] Vrlo su poznate konstitucije ne samo ve hvaljenog Inocenta III., nego i Pija IV., Klementa VIII. i Benedikta XIV. 2 .... A koje je stanovite Crkve o itanju i tumaenju svetog Pisma, neka tvoje bratstvo vrlo jasno dozna iz konstitucije "Unigenitus" Klementa XI., drugog naeg predasnika, kojom se jasno odbacuje ono uenje, koje tvrdi daje u svako vrijeme korisno i potrebno, da posvuda i svaka vrsta osoba spozna tajne Svetog pisma, ije itanje bi svima bilo korisno, te da bi bilo tetno odvraati kranski narod od njega, tovie, (znailo bi) zatvoriti Kristova usta za vjernike, ako se iz njihovih ruku uzme Novi zavjet [usp. *2479-2485].

*2711 *2712

Augustin, In evangelium Johannis, tract. 18,1 (R. Willems: CpChL 36 [1954] 180 25 -29 / Pl 35,1536). Pijo IV., "Dominici gregis custodiae", 24. oujka 1564. (usp. *1851-1861). Klement VIII, "Sacrosanctum catholicae fidei", 17. listopada 1595. (BullLux 3,56b-57b): potvruju se pravila iz Indeksa Pija IV. - Benedikt X I V , konstitucija "Sollicita ac
provida", 9. srpnja 1753. (izd. u Index librorum prohibitorum" [Rim 1911 3 ] 19-34 /

BullLux 19,59a-63b/ Benedikt X I V , Bullarium, izd. Melchen 10,237-254).

509

2715: Odgovor Sv. penitencijarije, 23. travnja 1822.

Slian je odgovor Sv. penitencijarija izdala i 1. veljae 1823. Izd.: Th. Gousset (koji je sam izmolio taj odgovor), Justification de la theologie morale du B. Alphonse de Ligorio (Louvain 1834 2 ) 215sl; na nav. mj. 215 gore spomenuti drugi odgovor.

Onanistiko

sluenje

enidbom

Pitanje: Moe li pobona supruga dozvoliti da njezin suprug pristupi k njoj, nakon to joj je iz iskustva jasno, da e se on ponaati na neastan Onanov n a i n p o sebno pak, ako se supruga odbijajui ga, izlae opasnosti grubosti ili ako se boji da e joj mu otii prostitutkama? Odgovor: Budui da u iznesenom sluaju supruga ne ini nita protiv prirode i ini dozvoljenu stvar, a itav nered ina proizlazi iz muevljeve zloe, koji umjesto da svri in, povlai se i izbacuje sjeme izvan posude, zbog toga ako supruga nakon potrebnih opomena nije nita uspjela, a suprug inzistira prijetei joj udarcima ili smru ili drugim tekim prijetnjama, (kao to to ue priznati teolozi), moe se bez grijeha pasivno predati muu, budui da u tim okolnostima ona jednostavno dozvoljava grijeh svoga mua, i to zbog tekih razloga koji ju ispriavaju; budui da ljubav, kojom je obvezatna sprijeiti ga, ne obvezuje uz takve potekoe.

2718: Breve "Adorabile Eucharistiae" patrijarsima Antiohije i biskupima grkih melkita, 8. svibnja 1822.
Izd.: CollLac 2,550d-551c.

Neuinkovitost 2718

epikleze

za posvetu

[Nastao je veliki bol i strah zbog irenja] onog novog miljenja koje ire ljudi raskolnici, kojim se ui, da se taj ivotvorni... sakrament zavrava, i da se on ne sastoji u samim rijeima Isusa Krista, kojima se kod posvete slue kako latinski tako i grki sveenici, nego da za potpunu i zavrenu posvetu treba dodati onaj molitveni obrazac, koji kod nas prethodi spomenute rijei, a u vaoj pak liturgiji slijedi. ... Snagom svete poslunosti... zapovijedamo ... da se ubudue ... nitko ne bi usudio braniti ono miljenje, koje kae daje za onu udesnu pretvorbu itave supstancije kruha u supstanciju Kristovog tijela, i itave supstancije vina u supstanciju njegove krvi, osim Kristovih rijei potrebno takoer izgovoriti i onaj molitveni obrazac, koji smo ve vie puta spomenuli ... 510

L E O N XII.: 28. rujna 1823. - 10. veljae 1829.

2720: Enciklika "Ubiprimum", 5. svibnja 1824.

Izd: BullRCt 16,47a.

Indiferentizam [Neka sljedba] koja pokazuje zavodljiv privid pobonosti i odvanosti, ispovi- 2720 jeda tolerantizam (kao to kau) ili indiferentizam, te istie, ne samo u graanskim stvarima o kojima mi ne govorimo, nego i u vjerskim pitanjima, uei daje Bog svima dao veliku slobodu, da svatko, bez opasnosti za svoj spas, prema svom privatnom sudu, moe prihvatiti ili usvojiti neku sljedbu ili miljenje koje mu se svia [protiv toga navodi se Rim 16,17si.].

PIJO VIII.: 31. oujka 1829. - 30. studenog 1830.

2722-2724: Papin odgovor biskupu Rennesa, 18. kolovoza 1830.

Radi se o odgovoru biskupu Rennesa (Francuska) na jednoj audijenciji. Izd: CollLac 6,681d-682b / CollPF 2 2,62-64, br.1393, III.

Pitanje kamata Tumaenje: [Neslaganje ispovjednika] o dobiti steenoj novcem posuenim 2722 trgovcima, kako bi se time obogatili. estoko se raspravlja o smislu encklike "Vix pervenif [usp. 2546-2550]. Od obje se strane iznose dokazi u obranu onoga miljenja koje je netko prihvatio, u prilog takvoj dobiti ili protiv nje. Odatle (nastaju) albe, razdori, uskraivanje sakramenata veini trgovaca koji prihvaaju takav nain bogaenja, i nebrojene tete za due. Kako bi izbjegli tetu za due neki ispovjednici misle da se moe drati neki 2723 srednji put izmeu oba (miljenja). Pita li ih netko o takvoj dobiti, pokuavaju ga od toga odvratiti. Ako pokornik ustraje u namjeri da novac posudi trgovcima, i prigovori, da miljenje koje je tome u prilog ima mnogo zagovornika, te da ono Sveta Stolica nije nikada osudila, (premda je) ne jednom bila o tome pitana; tada ti ispovjednici trae da pokornici obeaju, da e se sinovskom poslunou pokoriti sudu vrhovnog prvosveenika, kakav god on bio, bude li on posredovao; ako ne dobiju niti to obeanje, uskrauju odrjeenje, premda misle daje vjerojatnije miljenje protivno takvoj pozajmici. 511

Ako se pokornik ne ispovijedi zbog koristi od tako pozajmljenog novca, i ako to ini u doboroj vjeri: ti ispovjednici ga odrjee, premda od drugud znaju daje on primao i da jo uvijek prima dobit od toga (takve pozajmice), ne pitajui ga nita o toj stvari, kada se boje da e opomenuti pokornik odbiti vraanje ili odustajanje od takve dobiti. 2724 Pitanje: 1. Moe li (biskup) odobriti postupak tih posljednjih ispovjednika? 2. Moe li (biskup) druge stroe ispovjednike, koji k njemu dou radi savjeta, potaknuti da i oni slijede nain postupka onih ispovjednika, dok Sveta stolica, upitana o toj stvari, ne donese izriiti sud? Odgovor vrhovnog prvosveenika: uz 1. Ne treba ih uznemirivati. - Uz 2. Odgovoreno je u toki jedan.

G R G U R XVI.: 2. veljae 1831. - 1. lipnja 1846.

2725-2727: Odgovor Sv. penitencijarije nadbiskupu Besancona, 5. srpnja 1831.

Taj dokument osigurava teoloki legitimitet probabilizmu, kako gaje zastupao Alfonzo Liguori, u odnosu na stroe moralne sustave. Uz drugi odgovor treba paziti, da sud Svete Stolice o uenju nekog koji e biti proglaen blaenim dolazi u vezi s proglaenjem blaenim. Za to je dovoljno, daje uenje "slobodno od bilo kakve teoloke osude" (Benedikt XIV., De servorum Dei beatificatione II 28, 2). To se odnosi na AlfonsaLiguorija. Usp. dekret Sv. Kongregacije obreda od 18. svibnja 1803. o pregledu njegovih radova, kao i bulu kanonizacije "Sanctitas et doctrina" od 26. svibnja 1839. (Grgur XIV., Acta, izd. A.M. Bernasconi 2,305a-309b) i dekret "Inter eos qui" od 23. oujka 1871. kojim mu je dodijeljen naziv "crkvenog uitelja". Pijo IX., Acta l/V, 296-298; na nav. mj. 296: "Osim toga on je osvjetljavao mrano i tumaio ono dvojbeno, ukoliko je izmeu predloenih teolokih miljenja - blaih i stroih - utirao siguran put, kojim su mogli sigurno koraati ispovjednici kranskih vjernika". Izd: ASS 1 (1865/66; 1872 5 ) 497sl /Th. Gousset, na *2715 nav. mj. (Louvain 1834 2 ) 196sl.

Autoritet Alfonza Liguorija na podruju morala 2725 Pitanje: Ljudevit Franjo August, kardinal Rohan-Chabota, nadbiskup Besancona, nastojei njegovati mudrost i jedinstvo u uenju kod svih onih koji vode brigu za due u njegovoj biskupiji, od kojih neki napadaju i zabranjuju moralnu teologiju bi. Alfonza M. Liguorija, kao previe blagu, opasnu za spasenje i suprotnu zdravom moralu; zato on od Sv. penitencijarije ponizno moli za pravorijek, predlaui joj da rijei sljedee sumnje jednog od profesora teologije [naime Th. Gousseta]: 1. Moe li profesor svete teologije sigurno slijediti i iznositi miljenja koja u svoje moralnoj teologiji iznosi bi. Alfonzo Liguori? 512

2726

2. Treba li uznemiriti ispovjednika koji u praksi suda sv. pokore slijedi sva mi- 2727 ljenja bi. Alfonza Liguorija, samo zbog toga razloga, jer Sveta stolica u njegovim djelima nije pronala nita to bi bilo vrijedno osude? Ispovjednik, o kojem se govori u pitanju, ita djela bi. uitelja samo da tono upozna njegovo uenje, ne razmiljajui o uzrocima i razlozima na koje se oslanjaju pojedina miljenja, nego misli da se sigurno ponaa tim samim to pametno misli, da je zdravo, sigurno i da ni na koji nain nije protivno evaneoskoj svetosti uenje, koje ne sadri nita to bi bilo vrijedno osude. Odgovor (potvren od vrhovnog prvosveenika 22. srpnja 1831): uz 1. Pozitivno; ali zbog toga ne treba koriti one koji slijede miljenje nauavano od drugih provjerenih autora. Uz 2. Negativno; imajui na umu miljenje Svete stolice kod provjere pisaca slugu Bojih u postupku kanonizacije.

2730-2732: Enciklika "Mirari vos arbitramur", 15. kolovoza 1832.

Povod za tu encikliku je dao Felicit de Lamennais, koji je u novinama, koje je on osnovao, "L'Avenir" irio liberalne ideje, koje je Grgur XVI. odbacio kao "indiferentizam". (Kod toga) nisu spomenuti Lamennais niti njegove novine, koje je nakon toga morao ukinuti. Lamennais se najprije pokorio, a zatim je istupio iz Crkve i branio svoju odluku u knjizi Paroles d 'un croyant( 1834). Ponovio je ranije uenje. Na to je Grgur XVI. odgovorio u sljedeoj enciklici "Singulari nos" od 25. lipnja 1834. (BullRCt 19,379a-38 lb / Grgur XVl.,Acta izd. A.M. Bernasconi 1,434), u kojoj je osudio i spomenutu knjigu. Izd: BullRCt 1 9 , 1 2 9 a - 1 3 1 b / A S S 4 (1868; 1875 5 ) 341 3 4 4 s l / G r g u r X V I , A c t a , izd. A.M.Bernasconi 1 (Rim 1901.), 171b-173b.

Indiferentizam i racionalizam Sada se borimo protiv drugog uzroka vrlo mnogih zala, koje danas na nau 2730 alost mue Crkvu, to jest indiferentizma, ili onog krivog miljenja,... da se ispovijedanjem bilo koje vjere moe stei vjeno spasenje due, ako se provodi ivot prema normama potenog ovjeka.... Iz tog najodvratnijeg izvora indiferentizma izlazi ono besmisleno i krivo miljenje, ili bolje reeno ludost, koje tvrdi da svakome treba priznati i osigurati slobodu savjesti. Toj vrlo zaraznoj zabludi priprema put ona potpuna i neumjerena sloboda mi- 2731 ljenja, koja uvelike priprema ruenje svetog i graanskog drutva, (kod ega) neki najbezonije govore, da iz toga proizlazi neka korist za religiju. A "ima li gore smrti due od slobode zabluda?" govorio je Augustin 1 ....
*2731 Augustin, Pismo 105 (ranije 166) donatistima, pogl.2, br.10 (CSEL 34/11, 602 2 5 s i / PL 33,400).

513

2732

Ponajprije obuhvatite oinskom ljubavlju one koji su svoj duh posvetili prvenstveno svetim znanostima i filozofskim pitanjima, te budite njihovi poticatelji i pomonici, kako ne bi oslonjeni samo na snagu svoga razuma, nepametno zastranili sa staze istine i zalutali na put bezbonika. Neka se sjete daje Bog voditelj mudrosti i ispravitelj mudrih [usp. Mudr 7,15], te se ne moe dogoditi da bez Boga uimo 1 Boga, koji po Rijei pouava ljude da spoznaju Boga .

2738-2740: Breve "Dum acerbissimas", 26. rujna 1835.

Georg Hermes, profesor teologije u MtlnsteruAVestf. i Bonnu, koji se trudio oko teolokog prihvaanja Kanta, optuen je u Rimu zbog "racionalizma". Nakon njegove smrti (26. svibnja 1831.) ovim su breveom osuena sljedea djela: Philosophische Einleitung in die christkatholische Theologie (Munster 1819.) i Positive Einleitung in die christkatholische Theologie (Munster 1829.); isto tako Christkatholische Dogmatik I (MUnster 1834.; izd. J.H.Achterfeldt). Dijelovi II-III istog djela ponovno su zabranjeni u sijenju 1836. (AnIP 2,1442sl). Usp. H.H. Schwedt, Das rdmische Urteil iiber Georg Hermes (1775.-1831.). Ein Beitrag zur Geschichte der Inquisition im 19. Jahrhundert (R6mQ, 37. dodatni svezak; 1980) str. XVII, bilj.2. Izd: Grgur XVI., Acta, izd. A.M. Bernasconi 2,85b-86b / ACColon 228-230.

Zablude Georga Hermesa 2738 [Neki teolozi] sami kvare svete studije stranim ... uenjima koja treba odbaciti, te se ne ustruavaju niti u javnosti obezvrjeivati uiteljsko poslanje koje vre u kolama i akademijama, te iskrivljuju sveti poklad vjere, za koji se hvale da ga brane. Meu uitelje tih zabluda, temeljem trajnog i gotovo opeg miljenja, ubraja se Georg Hermes, koji odvano odstupajui od kraljevskog puta, koji je u tumaenju i obrani vjerskih istina pripremala svekupna predaja i sveti oci, tovie oholo ga prezirui i osuujui, postavljajui mrani put p o z i t i v n e s u m n j e koji vodi u svaku zabludu, kao temelj svakog teolokog istraivanja, i u naelo daje r a z u m g l a v n a n o r m a i jedino sredstvo, kojim ovjek moe postii spoznaju nadnaravnih istina. ... 2739 [Procjenjeno je, da autor u svojim] djelima ui besmislene stvari i strane uenju Katolike crkve; posebno pak to se tie naravi vjere i pravila za vjerovanje, o svetom Pismu, predaji, objavi i crkvenom uiteljstvu, o motivima vjerovanja, o dokazima kojima se obiavala potpomagati i dokazivati Boja opstojnost, o samoj Bojoj biti, svetosti, pravednosti, slobodi, o njegovoj nakani u djelovanju koje teolozi nazivaju prema van, kao i o potrebi milosti, te o razdiobi nje i darova, o dodjeljivanju nagrada i nametanju kazni, o stanju praroditelja, o izvornom grijehu i o svojstvima palog ovjeka;
*2732 Irenej Lvonski, Adversus haereses IV 11, br.3 (izd. W.W.Harvey [Cambridge 1857] 2,160 / = IV 6, br.3: PG 7.987C si ( SouChr 100/11 442-444).

514

te su procijenili da treba zabraniti i osuditi nevedene knjige kao one koje 2740 sadravaju uenje i tvrdnje, ve prema tome, lane, lakoumne, varljive, koje vode u skepticizam i indiferentizam, krive, sablanjive, nepravedne prema katolikim kolama, koje izokreu Boju vjeru, sklone krivovjerju te i inae od Crkve osuene.

2743: Odgovor Sv. oficija biskupu Nizze, 17. sijenja 1838.

Usp. odgovore Sv. penitencijarije od 16. rujna 1 8 3 0 , 14. kolovoza 1 8 3 1 , 11. studenog 1 8 3 1 , 11. veljae 1832.; odgovor Sv. oficija koji je 31. kolovoza 1831. potvrdio papa (CollLac 6,677-686 / MigThC 16,1067-1080). Izd: CollLac 6,689 c d / M i g T h C 16,1083.

Uzimanje kamata Pitanje (9. rujna 1837.): Mogu li sakramentalno biti odrjeeni pokornici koji su 2743 primili umjerenu dobit samo snagom zakona, sa sumnjivom ili zlom vjerom, a da im se ne nametne obveza vraanja, ako se iskreno kaju za grijeh uinjen sa sumnjivom ili zlom vjerom, i ako su spremni sinovskom poslunou stati iza zapovijedi Sv. Stolice? Odgovor: Pozitivan, ako su spremni stati iza zapovijedi Sv. stolice.

2745-2746: Konstitucija "In supremo apostolatus fastigio", 3. prosinca 1839.

Od Pavla III, (* 1495) pape su se zalagali za opa ljudska prava robova Indijanaca i Afrikanaca u Latinskoj Americi. U toj se buli osim Pavla III. spominju: Urban V I I I , pismo "Commissum nobis" pravnim opunomoenicima Apostolske komore u Portugalu, 22. travnja 1639. (BuIICocq 6/II, 183sl); Benedikt X I V , apostolsko pismo "Immensapastorum" biskupima Brazila, 20. prosinca 1741. (Benedikt X I V , Bullarium [Mecheln] 1,204-209, staro izd. sv. 1, br.38); Pijo I I , pismo biskupu Ruva, 7. listopada 1462. (BarAE, za godinu 1462. br.42). Izd: GrgurXVI, Acta, izd. A.M. Bernasconi 2,387a-388a/CoIIPF 2 1,503-505, br.891 / J. Margraf, Kirche undSklaverei seit der EntdeckungAmerikas (TUbingen 1865.) 227-229.

Zahtjev za ukinuem ropstva ... Uoili smo da na nau duobriniku skrb spada nastojanje da vjernike potpu- 2745 no odvratimo od neljudske trgovine s crncima ili s bilo kojim drugim ljudima. ... Bilo je vie njih, i iz broja samih vjernika, koji runo zasljepljeni eljom za pokvarenom dobiti, u odvojenim i udaljenim zemeljama, odvode u ropstvo Indijance, crnce i druge jadnike, ili koji se ustanovljivanjem i proirivanjem trgovine s onima koji su bili zarobljeni, ne ustruavaju pomagati njihov nedostojni zloin. Uistinu neki su rimski prvosveenici, nai predasnici, slavne uspomene, propustili u svojoj slubi ozbiljno ukoriti postupke takvih, kao neeg kodljivog za nji515

hovo spasenje i sramotnog za kransko ime; oni su ujedno uvidjeli da iz toga slijedi, da se nevjernici sve vie uvruju u mrnji na nau pravu religiju. [Nabrajaju se gore spomenuti dokumenti.] 2746 Kazne i briga naih predasnika su uz dobru Boju pomo uvelike pomogli, da Indijanci i drugi spomenuti budu zatieni od okrutnosti poude napadaa ili kranskih trgovaca, ipak ne tako da bi se ova Sveta Stolica mogla radovati nad punim uspjehom svojih nastojanja, tovie, premda je trgovina s crncima djelomino umanjena, ipak se njome bavi jo mnogo krana. Zbog toga mi, elei od svih kranskih zemalja odstraniti to zlo ... ovime apostolskim autoritetom ozbiljno opominjemo i zaklinjemo u Gospodinu sve kranske vjernike, kako se nitko ne bi usudio te ljude nepravedno muiti ili pljakati njihovu imovinu ili ih odvesti u ropstvo, kao i one koji pomau takvima, koji takvo to ine protiv njih (crnaca) ili koji se bave neljudskom trgovinom, kojom se crnci, kao da nisu ljudi nego samo i isto ivotinje, bilo na koji nain su odvedeni u ropstvo, prodaju bez ikakve razlike protivno pravednosti i ljudskim pravima, i trajno prisiljavaju na obavljanje najteih radova

2750: Odgovor Sv. kongregacije za oproste, 28. srpnja 1840.

Izd.: Decreta authentica S. Cgr. Indulgentiis sacrisque Reliquiis praepositae, ab a. 1668. ad a. 188.2 (Regensburg 1883.) 25o (br.283) / CollPF 2 1,507, br. 904.

Uinkovitost oprosta kod privi legiranog oltara 2750 Pitanje: Treba li pod oprostom vezanim uz privilegirani oltar podrazumijevati potpuni oprost koji odmah due oslobaa od svih istilinih kazni, ili pak samo neki oprost koji se primjenjuje prema nahoenju Boje dobrostivosti? Odgovor: Pod oprostom vezanim uz privilegirani oltar, ako se gleda na nakanu dodjelitelja i na vlast kljueva, treba podrazumijevati potpuni oprost, koji duu odmah osloboa od svih istilinih kazni; ako se pak gleda uinak primjene, treba podrazumijevati oprost ije mjerilo odgovara dobrostivosti i naklonosti Bojeg milosra.

2751-2756: Tvrdnje koje je Louis-Eugene Boutain potpisao na zahtjev svog biskupa 18. studenog 1835. i 8. rujna 1840.
Le Pappe de Trevern, biskup Strassburga liio je slube Luisa-Eugene-Marie Bautaina, profesora i ravnatelja biskupskog sjemenita, zbog fideizma i tradicionalizma. Biskup Strassburga je 15. rujna 1834. izdao pastoralnu instrukciju (Advertissement) svom kleru. On je umjesto 6 pitanja postavljenih pismom od 30. travnja 1834., na koja je Bautain trebao odgovoriti, iznio 6 tvrdnji katoli-

516

kog nauka, koje su 18. studenog 1835. potpisali Bautain i njegov krug u Strassbourgu (npr. H de Bonnechose, A. Gratrv). Pismo od 2 1 . rujna 1837. u kojem je Bautain svom biskupu objasnio svoja shvaanja, dala su povod za nove sumnje. Postojala je prijetnja da bude osueno njegovo djelo La philosophie du christianisme (Strassburg 1835.). Kako bi to izbjegao, Bautain je 8. rujna 1 8 4 0 , u nazonosti pomonog biskupa A.RSBa ponovno potpisao 6 tvrdnji, iji se tekst samo malo razlikovao od tvrdnji od 18. studenog 1835. Kako bi dobio potvrdu za redovniku kongregaciju koju je osnovao, Bautain je konano na zahtjev Sv. Kongregacije za biskupe i redovnike, 24. travnja 1844. potpisao trei obrazac (tekst pod br. *2765-2769). Tvrdnje 1 do 5 obrazaca od 1835.i 1840. preuzela je Sv. Kongregacija indeksa povodom tzv. Bonnetv-procesa. Izd. [ T v r d n j e iz god. 1835.]:Katholik59(1836.)PrilogI,str.XXV/E.deRegny,I'a66eBatttain. Sa vie et ses oeuvres (Pari 1884) 240sl / B.Gaudeau, Libellusfidei exhibens decreta dogmatica ...ad "Tractatum de fide " pertinentia (Pari 1898) 127sl (br.525-530). - [T v r d n j e iz god. 1840.]: Katholik 79 (1841.) Prilog I, str.LVI si / 1 . Perrone, Praelectiones theologicae 9 (Louvain 1843.) 357sl, bilj. (= Tractatus de locis theologicis, p.III, sect.I, c l , br.39) / E. de Regny, na gore nav. mj. 2 8 8 s l / B . Gaudeau, na gore nav. mj. 128sl (br. 531-536; francuski); 121sl (br. 512-517; latinski prijevod).

Tvrdnje o vjeri i razumu protiv fldeizma [Tvrdnje iz 1835.] 1. Zakljuivanjem se sa sigurnou moe dokazati Boje po- 2751 stojanje. - Vjera, dar neba, dolazi iza objave; ona (vjera) se ne moe na prikladan nain navoditi nekom ateistu kao dokaz za Boju opstojnost [usp. *2812]. 2. Mojsijeva objava moe se sa sigurnou dokazati usmenom i pisanom preda- 2752 jom sinagoge i kranstva. 3. Dokaz kranske objave na temelju udesa Isusa Krista, osjetnih i zauuju- 2753 ih za neposredne svjedoke, nije izgubio nita od svoje snage sa svojim sjajem u odnosu na sljedea pokoljenja. Taj dokaz nalazimo u usmenoj i pisanoj predaji svih krana. Tom dvostrukom predajom moramo ga iznositi onima koji ga odbacuju, kao i onima koje ga ele a jo ga ne priznaju. 4. Ne postoji pravo da se od nevjernika oekuje da prizna uskrsnue naeg 2754 boanskog Spasitelja, prije nego li mu se podastru sigurni dokazi; a ti dokazi su izvedeni zakljuivanjem iz iste predaje. 5. Koritenje razuma prethodi vjeri, i vodi ovjeka k njoj pomou objave i milo- 2755 sti [usp. *2813]. 6. Razum moe sa sigurnou dokazati istinitost objave dane Zidovima preko 2756 Mojsija i kranima preko Isusa Krista. [Tvrdnje iz 1840.] 1. Zakljuivanjem se sa sigurnou moe dokazati Boje po- 2751 stojanje i neizmjernost njegovih savrenosti. - Vjera, dar neba, dolazi iza objave; ona se ne moe na prikladan nain navoditi nekom ateistu kao dokaz za Boju opstojnost [usp. *2812]. 517

2752

2. Boanstvenost Mojsijeve objave moe se sa sigurnou dokazati usmenom i pisanom predajom sinagoge i kranstva. 3. Dokaz na temelju udesa Isusa Krista, osjetnih i zapanjujuih za neposredne svjedoke, nije izgubio nita od svoje snage sa svojim sjajem u odnosu na sljedea pokoljenja. Taj dokaz sa svom sigurnou nalazimo u istinitosti Novog zavjeta u usmenoj i pisanoj predaji svih krana. Tom dvostrukom predajom moramo ga dokazati onima koji ga odbacuju, kao i onima koji ga ele a jo ga ne priznaju. 4. Ne postoji nikakvo pravo da se od nevjernika oekuje da prizna uskrsnue naeg boanskog Spasitelja, prije nego li mu se podastru sigurni dokazi; a ti dokazi su izvedeni zakljuivanjem iz iste predaje. 5. U tim razliitim pitanjima razum prethodi vjeri, i mora nas k njoj voditi [usp. *2813]. 6. Kako god bio razum slab i nejasan zbog izvornog grijeha, ipak u njemu ima dovoljno jasnoe i snage da nas sa sigurnou moe voditi do Boje opstojnosti, do objave dane Zidovima preko Mojsija i kranima preko klanjanja vrijednog Bogoovjeka.

2753

2754

2755

2756

2758-2760: Odgovor Sv. penitencijarije, 8. lipnja 1842.

On je upuen biskupu Le Mansa- Izd. : J.B. Ferreres - A. Mondia, Compendhim theologiae moralis 2 (Barcelona 1950 1 1 ) 710sl (br. 1092sl)/F. Hlirth: TD ser. theol. 25 (Rim 1953 2 ) 86sl/ J. P. Gury - R. Tummolo, Compendium theologie moralis 2 (Neapel 1925 3 ) 529 (br.895). - Usp. *2715.

Onanistiko sluenje enidbom 2758 Pitanje: 1) ine li suprunici, koji se enidbom slue na nain da izbjegnu zaee, po sebi moralno zao in? 2) Ako se takav in smatra moralno loim, mogu li se suprunici koji se zbog njega ne osuuju smatrati kao da su u njemu u dobroj vjeri, koja ih ispriava od tekog grijeha? 3) Moe li se odobriti nain postupanja ispovjednika, koji suprunike ne pitaju o nainu kako se slue enidbom, da ih ne uvrijede? Odgovor: uz 1) Budui da sva neurednost (takvog) ina proizlazi iz pokvarenosti mua, koji se povue i izbaci (sjeme) izvan posude, umjesto da zavri (in), zbog 518

2759

2760

toga ako ena poslije obvezatnih opomena, nita ne postigne, a mu inzistira prijetei joj batinama ili smru, ona moe, kako ue prokuani teolozi, grijeh jednostavno dozvoliti, i to zbog velikog razloga koji ju ispriava; budui da ljubav, kojom je obvezatna sprijeiti ga, ne obvezuje uz toliku neugodnost. Uz 2 i 3)... Sveenik neka si dozove u svijest onu uzreicu: sa svetim treba postupati sveto; isto tako neka razmisli o rijeima sv. Alfonza de Liguorio, uenog mua i vrlo vjetog u tim stvarima koji u Praxi confessariorum [pogl. I\ IV br.41 kae: "O grijesima pak koji se odnose na brane dunosti, redovno govorei, ispovjednik ne mora pitati, niti je to poeljno, supruge osim na najedniji mogui nain, da li ih ispunjavaju ... O drugome neka uti, osim ako bude pitan". Isto tako neka ne propusti o tome se savjetovati s prokuanim autorima.

2762-2763: Odgovor Sv. oficija, 14. rujna 1842.

Izd.: ACColon 232.

materiji posljednjeg pomazanja

Pitanje: Smije li se upnik u sluaju potrebe, zbog valjanosti sakramenta bole- 2762 snikog pomazanja, posluiti uljem koje je sam blagoslovio? Odgovor (potvren od vrhovnog prvosveenika): Negativno, u skladu s dekretom [Sv. oficija] od 13. sijenja 1611. [predPavlom V.]: Tvrdnja: Sakrament bolesnikog pomazanja se naime (i) bez ulja blagoslovlje- 2763 nog od biskupa moe valjano podjeljivati: Izjava Sv. oficija: Postavka je lakoumna i vrlo blizu zabludi.

2765-2769: Tvrdnje koje je na zahtjev Sv. kongregacije za biskupe i redovnike 26. travnja 1844. potpisao Luis-Eugene Bautain
Usp. *2751 - Izd: E. de Regny, na 2751 nav. mj. 337sl / B.Gaudeau, na *2751 nav. mj. 130 (br.537-540) (izuzevi *2769).

Dokazivost naravnih pretpostavki kranske religije i njezin odnos prema oblicima graanske vlasti 2765 Mi obeavamo za danas i za budunost: 1. da neemo n i k a d a n a u a v a t i , da se sa samim svjetlom razuma, bez obzira na Boju objavu, ne moe pruiti pravi dokaz za Boju opstojnost; 519
i

2766

2. da se samim razumom ne moe dokazati duhovnost i besmrtnost due, kao i svake druge isto naravne, razumske ili moralne istine; 3. da se sa samim razumom ne moe imati znanje o principima ili o metafizici, kao i o istinama koje od njih ovise, kao znanja potpuno razliitog od nadnaravne teologije koja se temelji na Bojoj objavi; 4. da razum ne moe stei pravu i potpunu sigurnost o motivima vjerovanja, to jest o motivima koji Boju objavu ine neim u to se oito moe vjerovati, kao to su posebno udesa i prorotva, a naroito uskrsnue Isusa Krista; 5. da se kranska religija ne moe prilagoditi svim zakonitim oblicima politike vlasti, a da ostane ista kranska i katolika religija, ravnoduna prema svim oblicima politike vlasti, ne dajui prednost jednom vie nego li drugom, i ne iskljuujui niti jednu.

2767

2768

2769

2771-2772: Enciklika "Interpraecipuas machinationes", 8. svibnja 1844.

Izd: A S S 9 (1876/77) 621 623sl/ Grgur XVI., Acta, izd. A.M. Bernasconi 3,332sl.

Prijevodi svetoga Pisma 2771 ... Sigurno znadete kolika je marljivost i mudrost potrebna da se vjerno na drugi jezik prevede rije Boja; i nita se kod toga ne dogaa lake nego da se u te umnogostruene prijevode biblijskih drutava, zbog nerazboritosti ili prijevare tolikih prevoditelja, unesu vrlo teke zablude; i upravo zbog njihove mnoine i razliitosti one ostaju dugo skrivene na propast mnogima. Ta drutva se malo ili nikako ne zanimaju, ako ljudi itajui Bibliju prevedenu na narodni jezik, vie upadaju u jedne nego li u druge zablude; samo ako se polako priviknu sami sebi stvarati sud o smislu Pisma i prezirati Boju predaju koja se u Crkvi uva iz uenja otaca i odbacivati samo crkveno uiteljstvo.... U onim pravilima koja su izabrani oci sastavili na tridentskom saboru i koja je potvrdio Pijo IV. [*1854] ... i koje su stavljene ispred Indeksa zabranjenih knjiga, nalaze se odredbe (zaprijeene) opim kaznama, da se Biblije izdane na narodnom jeziku dozvoljavaju samo onima za koje se smatra da e im njihovo itanje sluiti za poveenje vjere i pobonosti. Zbog trajne prijevare krivovjernika, tim je pravilima uskoro dodana nova izjava snagom autoriteta Benedikta XIV., potkrijepljena novim jamstvom, da se ubudue smatra dozvoljenim itanje (onih) prijevoda na narodnim jezicima, koje je odobrila Apostolska stolica, ili koji su izdani s biljekama uzetim iz svetih crkvenih otaca ili uenih katolikih mueva. 520

2772

PIJO IX.: 16. lipnja 1846 - 7. veljae 1878.

2775-2786: Enciklika "Quipluribus", 9. studenog 1846.

Izd.: Pijo IX., Acta (Rim 1854.) l/I, 6-13 / CollLac 6,83b-85d 1*2782-2786] I ACColon 233-235 [samo "2775-2781}. [*2 775-2781}; 85a-c

Zablude

racionalizma

[Znadete da protivnici kranskog imena nauavaju] da su svete tajne nae re- 2775 ligije ljudske izmiljotine i pronalasci, da se nauk Katolike crkve protivi dobru i napretku ljudskog drutva [usp. *2940], te da se ne boje odrei se samog Krista i Boga. I kako bi to lake zavarali narod i kako bi neoprezne, a posebno neuke, prevarili i sa sobom odvukli u zablude, govore da su samo njima poznati putevi boljitka, i ne ustruavaju si uzeti ime filozofa, kao da filozofija, koja se sva kree u istraivanju naravi istine, mora odbaciti ono to se ljudima, po posebnom dobroinstvu i milosru udostojao objaviti Bog, najvii i najdobrostiviji zaetnik itave prirode, kako bi oni (ljudi) postigli pravu sreu i spas. Oni se tim zaista izokrenutim i vrlo lanim nainom dokazivanja, nikada ne pre- 2776 staju pozivati na snagu i izvrsnost ljudskog razuma, istiui ga protiv svete Kristove vjere i tvrdei vrlo nerazumno da se ona protivi ljudskom razumu [usp. *2906], od ega se sigurno ne moe predstaviti ili izmisliti nita lue, nita bezbonije, nita to bi se vie protivilo samom razumu. Premda je naime vjera iznad razuma, ipak nikada se nee moi pronai meu njima pravi nesklad ili nekakav sukob, budui da oboje proizlaze iz jednog te istog izvora nepromjenjive i vjene istine, najboljeg i najveeg Boga; te se (oni) meusobno ispomau tako da ispravni razum dokazuje, titi i brani istinu vjere; vjera pak oslobaa razum od svih zabluda, te ga spoznajom boanskih stvari divno prosvjetljuje, utvruje i usavrava. I sigurno ne manjom varkom, asna brao, ti protivnici boanske objave istiui 2777 ljudski napredak najviim pohvalama, ele ga sasvim povrnim i svetogrdnim pokuajem uvesti u katoliku religiju, kao da sama religija ne bi bila Boje djelo nego ljudsko, ili filozofska zamisao, koja se moe usavriti na ljudski nain [usp. *2905]. Njih koji tako jadno luduju, vrlo tono pogaa ono stoje Tertulijan s pravom zamjerio filozofima svoga vremena: "koji su iznosili stoiko i platonsko i dijalektiko kranstvo" 1 .1 zaista, budui da naa sveta religija nije izmiljena ljudskim razumom, nego je vrlo milostivo ljudima objavljena od Boga, tako e naime svatko lako razumjeti, da sama vjera dobiva svu svoju snagu iz autoriteta Boga koji je govorio, te daju ne izvodi, niti je ikako moe usavriti, iz ljudskog razuma.
2777 Tertulian, Depraescriptione haereticorum 7,11 (R.F. Refoule: CpChL 1 [1954.] 193 / CSEL 70,10 3 7 s | / PL 2 [1879.] 23sl).
36s

521

Pravilan odnos ljudskog razuma prema vjeri 2778 Kako se pak ljudski razum u tako vanoj stvari ne bi prevario ili zabludio, potrebnoje damarljivo i s tr a uj e i n o b j a v e , k a k o b i m u b i l o j a s n o d a j e B o g govorio, i da mu iskazuje, kao to vrlo mudro ui Apostol, "razumnu poslunost" [Rim 12,1]. Tko naime ne zna, ili moe ne znati, da Bog koji govori zavrjeuje svaku vjeru, i da samom razumu nije nita prikladnije nego vrsto prihvatiti i prionuti uz ono, za to se utvrdi daje objavio Bog, koji se ne moe prevarati niti moe varati? [Motivi vjerodostojnosti kranske religije] Kako su mnogi, kako su divni i kako sjajni dokazi, kojima se ljudski razum najobilnije i potpuno mora uvjeriti daje Kristova religija Boja i daje "svaki temelj naih dogmi primila odozgo od Gospodara neba" 1 ; zbog toga nema niega to bi bilo jasnije, to sigurnije, to svetije, i to bi se oslanjalo na vre temelje nego li naa vjera. Taje naime vjera uiteljica ivota, putokaz spasenja, izgoniteljica svih mana, plodna roditeljica i odgojiteljica, uvrena roenjem, ivotom, smru, uskrsnuem, mudrou, udesima, prorotvima svoga zaetnika i svritelja Isusa Krista, koja posvuda svijetli svjetlom vinjeg nauka i obogaena blagom nebeskog bogatsva: tolikim prorotvima proroka, tolikim sjajem udesa, tolikom postojanou muenika, te vrlo sjajna i zapaena tolikom slavom svetaca, propovijedajui spasonosne Kristove zakone, a iz samih najokrutnijih progona stjeui iz dana u dan sve veu snagu, od istoka sunca do zapada sve je zahvatila jedinim stijegom kria, oduprjevi se lanosti idola, odbacivi mrak zabluda, nadvladavi sve vrste neprijatelja, navijetajui svim narodima mir, navijetajui dobro, obasjala je svjetlom boanske spoznaje i podvrgnula je najslaem jarmu samoga Krista sve narode, plemena, nacije, kako god jako bili oni necivilizirani i razliiti po udi, obiajima, zakonima i uredbama [usp. Iz 52,7]. Sigurno, sve to odasvud sjaji tolikom Bojom mudrou i sjajem moi, da razum i pamet svih lako shvaaju daje kranska vjera Boje djelo. 2780 [Obveza vjerovanja] I tako ljudski razum, spoznavi iz tih vrlo oitih i vrlo vrstih dokaza, jasno i otvoreno, da postoji Bog zaetnik te vjere, ne moe dalje napredovati, pa potpuno odbacivi i udaljivi sve potekoe i sumnje, mora istoj vjeri biti posluan; budui da mu je jasno, daje od Boga predano sve to ta vjera ljudima predlae da trebaju vjerovati i initi. Papina 2781 nezabludivost

2779

Odatle je potpuno jasno u kakvoj se zabludi nalaze i oni, koji zlorabei razum shvaaju Boju rije kao daje ona djelo ljudi, te se lakoumno usuuju tumaiti je prema vlastitom nahoenju, premda je sam Bog postavio ivi autoritet koji e izno*2779 Ivan Zlatousti, Interpretatiomhaiam 1, br.l (J. Dumortier: SouChr 3 0 4 [1983.] A666.6il PG 56,14D).

522

siti i utvrditi pravi i zakoniti smisao njegove nebeske objave, i svojom nepogrjeivom odlukom rijeiti sve sporove u stvarima vjere i morala, kako vjernici ne bi svakim vjetrom uenja i pokvarenou ljudi, bili tjerani u ozraje zablude [usp. Ef 4,14]. A taj ivi i neprevarljivi autoritet postoji samo u Crkvi koju je Krist Gospodin sagradio na Petru, glavi, prvaku i pastiru itave Crkve, ija se vjera, kako je obeao, nikada nee pokolebati, i koja (Crkva) je uvijek, bez prekida, poevi od samoga Petra, imala svoje zakonite prvosveenike, postavljene na njegovu Stolicu, a takoer nasljednike i jamce njegovog nauavanja, dostojanstva, asti i vlasti. Budui da 'gdje je Petar tu je Crkva'1, a Petar koji govori preko rimskog prvosveenika trajno ivi u njegovim nasljednicima i vri (slubu) suca, te pouava one koji trae istinu vjere; zbog toga Boje rijei treba pihvaati tono u onom smislu kojim ih je prihvatila i koji prihvaa ova Rimska stolica blaenog Petra, koja je majka i uiteljica sviju Crkava [*1616], koja je trajno sauvala cjelovitu i neokrnjenu vjeru predanu od Krista Gospodina, i nju je nauavala vjernicima, pokazujui svima nauk puta spasenja i neiskvarene istine.

Druge suvremene zablude asna brao, sigurno ve znadete za druge zastraujue i prijevarne zablude, 2782 kojima djeca ovoga svijeta najotrije napadaju katoliku religiju i boanski autoritet Crkve, i pokuavaju unititi prava kako svete tako i graanske vlasti.: Ovamo spadaju ... one t a j n e s l j e d b e , proizile iz mraka, za unitenje i opu- 2783 stoenje svetog i graanskog ureenja, (sljedbe) koje su rimski prvosveenici, nai predasnici, u svojim apostolskim pismima 2 ponovnim osudama osuivali, to Mi Naom apostolskom vlau u potpunosti potvrujemo .... To ele i najmrskija b i b l i j s k a d r u t v a , koja obnavljaju stari nain kri- 2784 vovjernika, ne prestajui dijeliti badava, pa i nametati, svakoj vrsti ljudi, pa i neukima, knjige Bojeg pisma, prevedene na razliite jezike protivno odredbama svete Crkve, esto protumaene pokvarenim tumaenjima, kako bi odbacivi uenje otaca i autoritet Katolike crkve, sve Gospodnje rijei tumali prema svom privatnom miljenju, iskrivljivali njihov smisao i tako bili uvueni u najvee zablude. Taje drutva ... odbacio Grgur XVI. 3 , a mi ih isto tako elimo osuditi.

2781 *2783

*2784

Ambrozije Milanski, In Psalmos 40, br.30 (CSEL 64,250 1 9 / PL 14 [1866] 1134B). Klement XII., konstitucija "/ eminenti"", 28. travnja 1738. (usp. *2511-2513); Benedikt XVI., konstitucija "Providas Romanorum", 18. svibnja 1751.; Pijo VII., "Ecclesiam a lesu", 13. rujna 1821.; Leon XII., konstitucija "Quo graviora", 13. rujna 1825. Grgur XVI., enciklika "Interpraecipuas", 8. svibnja 1844. (usp. *2771).

523

2785

Ovamo spada i onaj strani sustav o izjednaenosti svih religija [ i n d i f e r e n t i z a m ] , koji se najvie protivi i samom svjetlu naravnog razuma, kojim ti iskrivljivai ponitavaju svaku razliku izmeu kreposti i mane, istine i zablude, potenja i pokvarenosti, iznosei da ljudi u potivanju bilo koje religije mogu postii vjeno spasenje ovamo (spada) i ono neprihvatljivo uenje, koje se protivi samom naravnom pravu, koje zovu k o m u n i z a m, kojim se, ako se jednom prihvati, potpuno izokree samo ljudsko drutvo 1 .

2786

2791-2793: Dekret Sv. oficija, 21. svibnja 1851.

Izd.: F. Hiirth: TD ser.hteol. 25 (1953 2 ) 105sl / CollLac 4,790ab / Gury-Tummolo, na *2758 nav. mj. 2,508sl (br. 893).

O onanistikom sluenju enidbom 2791 Pitanje: Kakvu ocjenu zavrjeuju sljedee tri postavke: 1. Smiju li se suprunici zbog potenih razloga sluiti enidbom na nain kako je to inio Onan [Post 38,8sl\l 2. Vjerojatno je da takvo sluenje enidbom nije zabaranjeno naravnim pravom. 3. Nikada nije potrebno o tom predmetu pitati suprunike obaju spolova, premda se s razlogom pribojava, da suprunici, bilo mu bilo ena, zloupotrebljavaju ednibu. Odgovor: Sablanjiva, kriva i protivna naravnom pravu enidbe. Uz 2. Sablanjiva, i inae ukljuno osuena od Inocenta XI., tvrdnja 49 [*2149]. Uz 3. Tvrdnja kako je iznesena je lana, previe popustljiva i u praksi opasna.

2792 2793

2795: Odgovor Sv. oficija, 6. (19.) travnja 1853.

Izd.: L'Ami du Clerge 20 (1898.) 1077, br.III.

Onanistiko 2795

sluenje enidbom

Pitanje: 1) Da li je dozvoljen nepotpuni brani in, bio on onanistiki ili kondomistiki (ili koritenjem neasnog sredstva koje narod zove " k o n d o m " ) , kao u ovom sluaju? 2) Moe li se supruga, koja to zna, pasivno podati u kondomistikom inu?
' *2786 To je prvo spominjanje komunizma u papinskim dokumentima.

524

Odgovor: (dekreti od 6., a objavljeni 19. travnja): Uz 1) negativno; on je naime u sebi zao. Uz 2) Negativno; sudjelovala bi naime u inu koji je u sebi zao.

2800-2804: Bula "Ine/fabilis Deus", 8. prosinca 1854.

Kao priprema za definiciju Marijinog bezgrjenog zaea, Pijo IX. je za 1. lipanj 1848. sazvao sastanak teologa. 2. veljae 1849. poslao je encikliku "Ubi primim" (Pijo IX., Acta l/I, 162-166) katolikom episkopatu, kako bi ispitao njihovo miljenje o mogunosti definiranja. Odgovori biskupa izdani su u djelu Pareri dell'Episcopato cattolico, di capi toli, di congregazioni, di univesita... sulla definizione dogmatica dei' Immacolato Concepimento della B.V.Maria ... (10 svezaka, Rim 1851.-1854.). Od 603 upitana biskupa definiciju su zagovarala 546. Nakon objavljivanja njihovih glasova, Pijo IX. je dao izraditi nacrt (izd. V. Sardi, kao dolje, na nav. mj. 2,22sl 60sl 76sl 103sl 125sl 15 lsl 177sl 259sl). Sam je papa uvelike sudjelovao na konanoj redakciji bule. Izd.: V. Sardi, La solenne definizione dei dogma dell 'Immacolato concepimento di Maria Santissima, Atti e documenti... (Rim 1904-1905) 2,301 [= *2800sl\; 306sl [= *2802]; 312sl [= *2803sf\ I CollLac 6,836a-c; 839b; 842cd / Pijo \X.,Acta l/I, 597sl; 606sl; 616.

Marijina uzvienost,

openito

Neizrecivi Bog ...je od poetka i prije vjekova izabrao i odredio majku svom je- 2800 dinoroenom Sinu, od koje e postati tijelo i roditi se u blaenoj punini vremena, kojoj je iskazivao veliku ljubav, veu iznad svih stvorenja, daje u njoj jedinoj, svojom blagonaklonom voljom, naao svu milinu. Zbog toga je nju divno obdario obiljem svih nebeskih darova uzetih iz riznice boanstva, daleko vie od svih aneoskih duhova i svih svetih, kako bi ona bila uvijek apsolutno slobodna od svih ljaga grijeha, te kako bi sva krasna i savrena imala onu puninu nevinosti i svetosti, od koje je pod Bogom nezamisliva vea, i od koje se ne moe zamisliti da bi itko imao veu, osim Bog. I zaista bilo je savreno dolino, da ona trajno sjaji ukraena sjajem najsavreni- 2801 je svetosti, te kako bi potpuno slobodna od same ljage izvornog grijeha, odnijela najveu pobjedu nad starom zmijom, kao asna majka, kojoj je Bog Otac odredio tako dati svog jedinog Sina, kojeg je rodio iz svog srca sebi u potpunosti jednakog i kojeg je ljubio kao samoga sebe, kako bi on jedan te isti bio naravni Sin Boga Oca i Djevice, i koju je sam Sin bitno izabrao da mu bude majkom, i od koje je Duh Sveti elio i proizveo da se zane i rodi onaj od kojeg on sam proizlazi. Homogeni karakter razvoja dogme Kristova naime Crkva, vjerna uvarica i zatitnica dogmi pohranjenih u njoj, ni- 2802 kada nije u njima nita mijenjala, nita umanjivala, nita dodavala, nego je sa svom briljivou vjerno i mudro pazila na staro, na neto stoje bilo oblikovano od davni525

ne te je pazila na vjeru otaca, koju je nastojala tako njegovati i pojasniti, kao bi one stare dogme nebeskog nauka zadobile jasnou, sjaj, odreenost, i kako bi zadrale puninu, cjelovitost, svojstva i kako bi rasle samo u istom okruenju, to jest u istoj 1 dogmi, u istom smislu i u istom shvaanju . Defenicija Marijnog bezgrjenog zaea 2803 ... Na ast svetog i nedjeljivog Trojstva, na diku i ukras Djevice Bogorodice, na uzvienje katolike vjere i na dobrobit kranske religije, autoritetom Gospodina naega Isusa Krista, blaenih apostola Petra i Pavla i naim, izjavljujemo, objavljujemo i definiramo daje uenje koje dri daje blaena Djevica Marija, u prvom asu svoga zaea, po posebnoj milosti i povlastici svemoguega Boga, predviajui zasluge Isusa Krista Spasitelja ljudskoga roda, bila ouvana neokaljanom od svake ljage izvornog grijeha,od Boga objavljeno, te ga zbog toga svi vjernici moraju vrsto i postojano vjerovati. Zbog toga, ako bi se netko usudio, ega neka nas Bog sauva, u srcu drugaije misliti nego li smo mi to definirali, takvi neka budu svjesni, a neka znaju i ubudue, da su osueni vlastitom presudom, da su doivjeli brodolom vjere, da su otpali od jedinstva Crkve, te da su zbog toga tim samim sami sebe podvrgli kaznama koje su odreene pravom, budu li se usudili tako srcem misliti, rjeju i pisanjem ili na koji drugi vanjski nain izraavati.

2804

2811-2814: Dekret Sv. kongregacije indeksa, 11. (15.) lipnja 1855.

Augustin Bonnettv, zastupao je umjereni tradicionalizam: naravne snage ljudskog razuma ne mogu spoznati " B o g a i njegova svojstva, ovjeka, njegov poetak, njegov cilj, njegove obveze, pravila graanskog drutva i obiteljske zajednice" (Bonnettv, u: Annales de Philosophie chretienne, niz IV, sv.8 [1853.] 374).Njegajeu Rimu optuilo vie francuskih biskupa, te je on morao, pred Sv. Kongregacijom Indeksa, potpisati pripremljene tvrdnje (12. srpnja 1855.); 1 .-3. uzete su iz starijih dokumenata (Pijo IX., "Qui pluribus" [*2775-2786]; Bautain [2751-2756; 2765-2769]). Pijo I X , je potvrdio dekret 15. lipnja 1855. Izd: ASS 3 (1867.; 1878. 5 ) 224 / B. Gaudeau, Libellusfidei (Pari 1898.) 138sl (br. 552-555).

Tvrdnje protiv tradicionalizma Augustina Bonnettya 2811 1. "Premda je vjera iznad razuma, ipak se nikada meu njima nee moi nai pravo neslaganje i pravo protivljenje, jer oboje proizlaze iz istog nepromjenjivog izvora istine, najboljeg i najveeg Boga, i tako se meusobno ispomau [*2776; usp. *3019].
*2802 Vinko Lerinski, Commonitorium primum 23 (R. Demeulenaere: CpChL 64 [1985] 1 7 8 l l s , / P L 50.668A).

526

2. Zakljuivanjem se sa sigurnou moe dokazati Boja opstojnost, duhovnost 2812 due i sloboda ovjeka. Vjera je iza objave, te se ona ne moe prikladno navoditi za dokazivanje Boje opstojnosti protiv ateista, za dokazivanje duhovnosti i slobode razumske due protiv sljedbenika naturalizma i fatalizma [usp. *2751 2754]. 3. Upotreba razuma prethodi vjeri i pomou objave i milosti vodi ovjeka k njoj 2813 (vjeri) [usp. *2755]. 4. Metoda kojom su se sluili sveti Toma, sveti Bonaventura i drugi skolastici 2814 poslije njih, ne vodi u racionalizam, niti je ona bila uzrokom zato je kod dananjih kola filozofija skrenula prema naturalizmu i panteizmu. Zbog toga se ne smije okrivljivati one profesore i uitelje koji su se tom metodom posebno sluili uz odobrenje ili barem uz utnju Crkve.

2817-2820: Instrukcija Sv. oficija apostolskom izaslaniku Siama, 4. srpnja 1855.

Ona je odgovor na pitanja koja je postavio apostolski izaslanik Siama. Izd.: CollPF 2 1,594, br.l 114 / CdICF 4,205sl (br. 931).

Pavlovska

povlastica

... Potpuno je zabranjeno da se kranka uda za poganina; ako pak nekada doe 2817 do takve enidbe, nakon dobivanja osloboenja od (zapreke) razliitosti vjeroispovijesti, poznato je da e ona biti nerazrjeiva s obzirom na vezu, a moi e se razrijeiti samo u odnosu na postelju. ...Zbog toga, dok je onaj mu nevjernik iv, makar ivio i u preljubnitvu, nikada ona ena kranka nee moi sklopiti drugu enidbu. Ako se pak radi o eni poganki nekog poganina koji ivi u preljubnitvu, koja se 2818 obratila, tada nakon uinjenog upita (kao gore), i ako on odbije obratiti se ili ivjeti zajedno (s njom) bez uvrede Stvoritelja, i tako odustati od ivota u preljubnitvu, (to bez sumnje nije mogue bez uvrede Stvoritelja), moe se koristiti povlasticom danom u prilog vjere. Openito, ako se koji suprunik obratio prije sklapanja enidbe s nevjernikom, 2819 uz prethodno Apostolsko odobrenje, nikako se ne moe koristiti povlasticom udijeljenom u prilog vjere; ako je pak enidba bila prije obraenja, tada se onaj suprunik koji se obratio moe koristiti tom povlasticom, pridravajui se onoga ega se treba pridravati, kao to je reeno. Treba primijetiti, to se tie raskidajuih zapreka za enidbu, nenadvladivo nez- 2820 nanje ili dobra vjera nisu nipoto dovoljni kako bi se enidba sklopila valjano. Prem527

da katkada (to pak u praksi treba rijetko prihvatiti) takvo neznanje i dobra vjera mogu ispriati od grijeha, ipak nikada ne mogu initi da bude valjana ona enidba koja je sklopljena uz raskidajuu zapreku.

2823-2825: Enciklika Sv. oficija biskupima, 4. kolovoza 1856.

Slian je odgovor Sv. oficija od 26. srpnja 1899. o hipnotizmu: A S S 32 (1899/1900) 189sl. Izd: A S S 1 (1865/66; 1872 5 ) 177sl / CollLac 6,103ab/ CollPF 2 1,604, br.1128.

Zloporaba 2823

magnetizma

... O toj stvari je Sveta Stolica u posebnim sluajevima dala ve neke odgovore, kojima se takvi pokuaji odbacuju kao nedozvoljeni, koji vode prema nenaravnom i neasnom cilju, koji bi trebalo postii neprimjerenim sredstvima; zbog toga je u slinim sluajevima, u srijedu, 2 1 . travnja 1841., odreeno: "Nije dozvoljeno koritenje magnetizma kao to je to opisano". Slino je Sv. kongregacija smatrala da treba zabraniti i neke knjige koje tvrdoglavo ire takve zablude. Uistinu, osim o posebnim sluajevima trebalo je i openito raspravljati o koritenju magnetizma, pa je u srijedu, 28. srpnja 1847. kao pravilo bilo odreeno sljedee: "Otklonivi svaku zaabludu, svako vraanje, izriito ili ukljuno zazivanje avla, nije moralno zabranjeno koritenje magnetizma, naime samo kao ina koritenja fizikalnih sredstava koja su inae dozvoljena, ako se ne tei prema nedozvoljenom cilju, ili na neki drugi nain zlom. Primjena naime isto fizikalnih principa i sredstava za nadnaravne stvari i uinke, kako bi ih se protumailo fizikalno, samo je potpuno nedozvoljena i krivovjerna varka". Premda je ovim opim dekretom dovoljno protumaena dozvoljenost ili nedozvoljenost koritenja ili zloporabe magnetizma, ipak ljudska je zloa toliko porasla, da zanemarivi dozvoljeno bavljenje znanou, radije se okree zanimljivostima na veliku propast dua i na tetu samog graanskog drutva, te se hvale da su otkrili neki princip predvianja i predskazivanja. Tako neke enske, ne uvijek ednog ponaanja, priaju da su zahvaene sposobnou hodanja u snu i jasnim gledanjem, i kako to ve nazivaju, te da mogu vidjeti i nevidljivo, zapoeti razgovore o vjeri, dozivati due mrtvih, primati odgovore, otkrivati nepoznato i daleko, te se lakoumnim pokuajima usuuju initi praznovjerne stvari takve vrste, i tako proricanjem sebi i svojim gospodarima sigurno stjeu veliku dobit. U svemu tome, kakvomgod se vjetinom ili varkom sluile, budui da se primjenjuju fizikalna sredstva za nenaravne uinke, radi se o potpuno nedozvoljenoj i krivovjernoj prijevari te o sablazni protiv dobrog ponaanja.

2824

2825

528

2828-2831: Breve "Eximiam tuam" nadbiskupu Kolna, 15. lipnja 1857.

Sv. kongregacija indeksa odluila je 8. sijenja 1857. zabraniti devet djela Antona Giinthera. GUnther se u pismu Piju I X , datiranom 10. veljae, "pokorio asno, pobono i hvalevrijedno", kao to je to zabiljeeno u dekretu izdanom 20. veljae 1 8 5 7 , nakon tog pokoravanja. GUnther nije kasnije izdao vie niti jedno djelo. Budui da su u tom dekretu GUntherove zablude osuene samo openito, njegovi su sljedbenici i nadalje zastupali neke njegove tvrdnje. Pijo IX. je u tom breveu upuenom kardinalu Johannesu von Geissel, nabrojio pojedinano GUntherove zablude. Izd: A S S 8 (1874./75.) 446sl / 166sl / Pijo I X , Acta l/II, 587sl / ACColon 2 4 1 .

Zablude Antona Giinthera ... Prije svega naime nismo bez boli doznali, da u tim djelima uvelike vlada krivi 2828 i vrlo opasan s u s t a v r a c i o n a l i z m a koji je ova Apostolska stolica esto osudila; isto smo tako doznali, da se u tim knjigama ita ono, meu ostalim ne malo, to jako odstupa od katolike vjere i iskrenog tumaenja o j e d i n s t v u boanske s u p s t a n c i j e u trima odvojenim i vjenim osobama. Isto smo tako doznali, da nije nita bolje niti tonije ono to se govori o tajni u t j e l o v l j e n e R i j e i , o jednosti osobe Boje Rijei u dvye naravi, boanskoj i ljudskoj. Doznali smo, da se tim knjigama vrijea katoliko uenje o o v j e k u , koji tako sastavljen od tijela i due, daje dua, i to razumska, pravi i po sebi neposredna forma tijela. Nije nam nepoznato, da se tim knjigama ui i tvrdi ono to se potpunoma protivi katolikom uenju o vrhovnoj s l o b o d i B o j o j , osloboenoj od bilo kakve prisile kod stvaranja stvari. Kod Giintherovih knjiga treba i to najvie odbaciti i osuditi, to se l j u d s k o m 2829 r a z u m u i f i l o z o f i j i , koja u vjerskim stvarima ne bi trebala vladati nego u potpunosti sluiti, lakoumno pridaje uiteljsko pravo, i tako se remeti sve to bi trebalo biti najvre, kako o razlikovanju izmeu znanosti i vjere, tako i o vjenoj nepromjenjivosti vjere, koja je uvijek jedna te ista, dok filozofija i ljudske znanosti nisu uvijek dosljedne sebi, niti su slobodne od razliitih i viestrukih zabluda. (K tome treba) dodati da se ne potuju niti s v e t i o c i koje propisuju saborski 2830 kanoni i koji u potpunosti zasluuju da budu najsvjetlije svjetiljke Crkve, a od njihovih se poruga ne suzdravaju niti u katolikim kolama, to je sveano osudio na predasnik asne uspomene Pijo VI. [*2679]. Ne moemo utke prijei preko onoga to u Gutherovim knjigama najvie vrije- 2831 a zdravi n a i n g o v o r a , kao da se smije zaboraviti na rijei Apostola Pavla [2 Tim 1,73], ili na ono na to najozbiljnije upozorava Augustin: "Mi smijemo govoriti prema odreenom pravilu, kako sloboda rijei o stvarima koje se njima oznaavaju, ne bi stvorila bezbono miljenje"1.
*2831 Augustin, De civitate Dei X 23 (B. Dombart - A. Kalb: CpChL 47 [1955.] 297 2 3 _ 2 5 / CSEL 40/1, 485,_ 3 / PL 41,300).

529

2S33: Apostolsko pismo "Dolore haud mediocrF biskupu Bratislave, 30. travnja 1860.
Pismo odbacuje djelo koje je sastavio (ali nikada izdao) kanonik Johann Baltzer Promemoria de dualismo anthropologico, koje ponavalja GUntherove zablude. Izd: A S S 8 (1874.) 444 / ASyll 179.

Razumom obdarena dua kao ivotno poelo ovjeka 2833 Zabiljeeno je .... daje Baltzer, nakon stoje sav spor sveo na to, da li tijelo ima vlastito ivotno poelo razliito od razumske due, toliko je napredovao u lakomislenosti daje suprotno miljenje nazvao krivovjernim i mnogim je rijeima dokazivao da ga takvim treba smatrati. A to naime moramo odluno odbaciti, smatrajui miljenje koje u ovjeka stavlja (samo) jedno poelo ivota, naime razumsku duu, od koje i tijelo prima pokrete i sav ivot i osjeaje, u Bojoj je Crkvi jako openito te se veini uitelja, i to onih najprovjerenijih, ini daje ono s crkvenom dogmom tako povezano, daje to njezino ispravno i istinito tumaenje, te se zbog toga ne moe nijekati bez zablude u vjeri.

2835-2839: Instrukcija Sv. oficija apostolskom namjesniku Tche-Kianga, 1. (3.) kolovoza 1860.
Izd.: CollPF 2 1,655, br. 1198.

Pravilno primanje krtenja 2835 Opis: [Misionar, elei unaprijediti kako dostojanstvo sakramenta tako i vjeno spasenje bolesnika na umoru, podjeljuje] krtenje pod ovim uvjetom: "Ako si pravilno raspoloen", ime izriito (govori) da ne namjerava krstiti, ako ne postoje dobre pretpostavke. Pitanje: Je li dozvoljen takav nain podjeljivanja krtenja ili ne? Odgovor: Istraena (jasna) je stvar, da se kod odraslog (ovjeka) trae tri pretpostavke za pravilno primanje krtenja: naime vjera, pokora i namjera primiti ga. Sigurno je potrebna v j e r a kojom odrasli, prema mjeri vlastitog shvaanja, treba biti dovoljno pouen o tajnama kranske religije i njih (treba) vrsto vjerovati; isto je tako potrebna p o k o r a , kojom se mora kajati za svoje grijehe i pobuditi in kajanja ili nesavrenog kajanja; i tree, kao nuno se trai n a m j e r a, ili volja primiti taj sakrament, te ako nema nje odraslome se ne utiskuje krsni peat. Kod odraslog se naime trae vjera i pokora, kako bi se skrament primio na d oz v o l j e n n a i n i kako bi se postigao plod sakramenta; zaista je potrebna i na530

2836

2837

mjera kako bi se on v a l j a n o primio, tako da odrasli koji se krsti bez vjere i pokore, krsti se dodue na nedozvoljen nain, ali valjano, a onaj koji se krsti bez namjere da primi sakrament, biva krten nedozvoljeno i nevaljano. Iznijevi to, lako e se shvatiti, da misionar u izneenom sluaju nije postupao 2838 dobro, kada je podjeljivao krtenje odraslom umiruem i jednako vrednovao pretpostavke koje su potrebne za dozvoljeno podjeljivanje sakramenta kao i one koje su nuno potrebne da on bude primljen valjano. U sumnji naime, je li odrasli umirui dovoljno pouen o tajnama vjere i vjeruje li ih dovoljno, i u sumnji kaje li se on iskreno zbog prijanjeg ivota, pa ako prijeti neposredna opasnost smrti, sakrament treba podjeljivati apsolutno, bez ikakvog uvjeta. U sumnji pak, ima li on pravu namjeru primiti sakrament, ako se nakon prethodnog briljivog istraivanja jo sumnja o toj namjeri, krtenje treba podijeliti pod uvjetom: ako je podoban za krtenje. ... Osim toga, misionar nije radio dobro kad je krtenje podjeljivao uvjetno, nam- 2839 jeravajui ne podjeliti sakrament, ako primatelj krtenja nema dobre pretpostavke; naime, u tom sluaju misionar mora imati namjeru krstiti ukoliko je primatelj podoban za krtenje, to jest ako iskreno eli primiti krtenje.

2841-2847: Dekret Sv. oficija, 18. rujna 1861.

Sam dekret ne spominje autora tvrdnji sumnjivih zbog panteizma i ontologizma. Naznaku daje dekret Sv. oficija od 2. oujka 1866. u kojem su osuene tradicionalistike tvrdnje, ali i tvrdnje koje se nalaze u ontologizmu i traducianizmu, louvainskog profesora Gerharda Casimira Ubagha (ASS 3 [1867/68] 215-217); tamo 216: "[Kardinali] su morali priznati da se u onim knjigama [naime "Theodicea", ali i u "Logica" spomenutog Ubagha] zastupaju neke tvrdnje koje su jako sline onim sedam tvrdnjama, koje je... Kongregacija Sv. oficija osudila 18. rujna 1861., da se ne mogu sigurno nauavati". U vezi s tim dekretom Flavien-Abel-Antoine Hugonin je morao opozvati slina shvaanja, koja je zastupao u svojoj Ontologie on Etude des lois de la pensee ( 2 sveska, Pari 1856/57), prije nego lije bio imenovan za biskupa Bayeuxa. Izd: A S S 3 (1867/68; 1878 s ) 204sl.

Zablude

ontologista

Pitanje: Mogu li se sigurno nauavati sljedee tvrdnje: 1. Neposredna spoznaja Boga, barem kao svojstvo, bitna je za ljudski razum, 2841 tako da se bez nje nita ne moe spoznati; budui daje ona samo svjetlo razuma. 2. Onaj bitak, koji shvaamo u svemu i bez kojeg nita ne shvaamo, je Boji bi- 2842 tak. 3. Openitosti, gledano sa strane stvari, ne razlikuju se stvarno od Boga. 531 2843

2844

4. Priroena spoznaja Boga, jednostavno kao bitka, ukljuuje na poseban nain svaku drugu spoznaju, tako da po njoj ukljuno spoznajemo svako bie, koje je spoznatljivo pod bilo kojim vidom. 5. Sve druge ideje nisu nita drugo nego promjene ideje, kojom se Bog jednostavno shvaa kao bie. 6. Stvorene stvari su u Bogu kao dio u cjelini, ne dodue u formalnoj cjelini, nego u beskrajnoj, najjednostavnijoj cjelini, kojom netko izvan sebe stavlja kao svoje dijelove, bez ikakve svoje podjele ili umanjivanja. 7. Stvaranje se moe ovako protumaiti: Bog samim svojim posebnim inom, kojim shvaa sebe i (kojim) eli sebe kao odvojenog od odreenog stvorenja, npr. ovjeka, stvara stvorenje. Ocjena Sv. oficija: negativno

2845

2846

2847

2850-2861: Pismo "Gravissimas inter" nadbiskupu Miinchen-Freisinga, 11. prosinca 1862.

Razliita uenja Jakoba Frohschammera (1821.-1823.), profesora na sveuilitu u Munchenu, odbacila je Sv. kongregacija indeksa i sam papa u spomenutom pismu. Pijo IX. poziva se na: Einleitung in die Philosophie und Grundriss der Metahphysik (1858.); Uber die Freiheit der Wissenschaft (1861.); Athenaeum (philosophische Zeitschrift, sv. 1-3 god. 1858.-1862. izd. u Munchenu).Frohschammer je odbio podloiti se. Njegov je nadbiskup objavio to pismo (odbijanja) i liio je autora njegove slube (oujak 1863.). Izd: A S S 8 (1874.) 430-434 / ASyll 220-224 / Pijo IX., Acta l/III, 549-555 / Katholik 43/1 (1863.) 386-391.

Zablude Jakoba Frohschammera o slobodi znanosti 2850 [Sv. Kongregacija Indeksa je prosudila da autor] odstupa od katolike istine, i to poglavito iz dva razloga: prvo, to autor ljudskom razumu pridaje takvu snagu, koju sam razum nikako nema; drugo, to tom razumu pridaje slobodu da se usudi uvyek sve smiljati, kako bi se prava, sluba i autoritet same Crkve potpuno uklonili iz sredine (drutva). Autor naime ponajprije nauava, da filozofija, ako se ispavno shvaa, moe shvatiti i razumjeti ne samo one kranske dogme, koje naravni razum ima zajedniki s vjerom (naime kao zajedniki objekt spoznaje), nego i one koje najvie i uistinu ine kransku religiju, pa i sam nadnaravni cilj ovjeka i sve ono to na nj spada, kao i da u podruje ljudskog razuma i filozofije spada i presveta tajna Gospodinovog 532

2851

utjelovljenja, te da razum, ako postoji ta injenica, moe do nje znanstveno doi svojim vlastitim principima. Premda naime autor uvodi neku razliku izmeu ovih i onih dogmi, te ovu posljednju s manjim pravom pripisuje razumu, ipak jasno i otvoreno nauava da ima meu njima i onih (dogmi), koje ine pravu i vlastitu materiju znanosti ili filozofije. Zbog toga se iz miljenja istog autora moe i mora jasno zakljuiti da razum, 2852 samo ako postoji predmet objave, moe iz samoga sebe, ne iz poela boanske objave, nego iz svojih naravnih principa i snaga, stei znanje ili sigurnost o najskrovitijim (tajnama) boanske mudrosti i dobrote, tovie i o tajni njegove slobodne volje. Nema nikoga... tko ne bi odmah uvidio koliko je lano i krivo uenje tog autora... Naime kad bi ti njegovatelji filozofije branili prave i jedine principe i prava filo- 2853 zofske znanosti, sigurno bi ih trebalo slijediti potrebnim pohvalama. Prava i zdrava filozofija naime, ima svoje vrlo plemenito mjesto, budui daje dunost te filozofije marljivo istraivati istinu i ljudski razum, premda je on zamraen grijehom prvih ljudi ipak nije ugaen, njega ispravno i brino njegovati i osvjetljivati, shvatiti, dobro razumjeti i unapreivati predmet same spoznaje i vrlo mnoge istine, dokazivati, tititi i braniti iz svojih principa mnoge od njih, kao opstojnost, narav i svojstva Boja, to i vjera predlae za vjerovanje, te tako osigurati put da bi se te vjerske dogme ispravnije shvaale, kako bi se pripremio put i za one skrovitije dogme, koje se mogu shvatiti samo vjerom, kako bi se i one ne na naki nain razumom shvatile. To naime mora raditi, i u tome se mora kretati stroga i najljepa znanost prave filozofije.... U tom pak uistinu vrlo vanom poslu nikada ne smije trpjeti da se sve lakoumno 2854 mijea, da se razum bavi i zamuuje i one stvari koje spadaju na vjeru, budui da su vrlo odreene i svima poznate granice, preko kojih razum, po svom pravu, nikada nije zakoraio niti e moi zakoraiti. Meu takve dogme spada najvie i najoitije sve ono to se odnosi na nadnaravno uzvienje ovjeka i njegov nadnaravni odnos prema Bogu, za koje znamo da su u tu svrhu objavljene. I zaista, budui da su te dogme iznad naravi, zbog toga se ne mogu dosei naravnim razumom i naravnim principima. Nikad naime razum ne moe postati sposoban da svojim naravnim principima znanstveno razmatra takve dogme. Ako bi se neki lakoumno to usudili tvrditi, neka znaju, da sigurno ne odstupaju od miljenja nekih uitelja, nego od opeg i nikada promijenjenog nauka Crkve. Sigurno je naime iz boanskog Pisma i predaje svetih otaca, da naime Boju op- 2855 stojnost i mnoge druge takve istine, naravnim svjetlom razuma spoznaju i oni koji jo nisu primili vjeru [usp. Rim 1], ali one skrovitije dogme objavio je samo Bog, kad je htio uiniti poznatim "otajstvo pred vjekovima i naratajima skriveno" [Kol 1,26] ... ... Sveti oci su u predavanju crkvenog uenja uvijek nastojali razlikovati spoz- 2856 naju boanskih stvari koja je zajednika svima snagom naravne spoznaje, od one 533

spoznaje stvari koja se prima vjerom po Duhu Svetom, i trajno su nauavali da se po njoj nama u Kristu objavljuju otajstva koja nadilaze ne samo naravnu filozofiju nego i naravnu aneosku spoznaju, koja premda su poznata po boanskoj objavi i bila prihvaena samom vjerom, ipak jo ostaju pokrivena velom same vjere i obavijena tamnim mrakom, dok god u ovom smrtnom ivotu hodamo (daleko) od Gospodina. 2857 Iz svega ovoga je jasno, da je potpuno strano nauku Katolike crkve miljenje, koje se isti Frohschamer ne skanjuje tvrditi, da su bez razlike sve dogme kranske religije predmet naravne znanosti ili filozofije, i da samo povijesno obrazovan ljudski um moe svojim naravnim snagama i principima doi do pravog znanja i skrovitijih dogmi, samo ako te dogme budu predstavljene samom razumu kao predmet (spoznaje) [usp. *2909]. Ujedno naime u spomenutim djelima istog autora prevladava i drugo miljenje, koje je potpuno suprotno uenju i smislu Katolike crkve. Filozofiji se naime daje ona sloboda, koju se ne smije zvati slobodom znanosti, nego nepodnosivom slobobodom filozofije koju treba u potpunosti odbaciti. On dodue pravi razliku izmeu filozofa i filozofije: filozof ima pravo i dunost pokoriti se autoritetu za koji je sam utvrdio daje pravi, a to oboje nijee za filozofiju, i tvrdi kako ona ne mora voditi rauna o nijednoj objavljenoj istini i da se ona nikada ne mora, niti moe, podvrgnuti autoritetu. to bi trebalo podnositi, a moda i dozvoliti, kad bi se to govorilo samo o pravu koje ima filozofija, sluei se svojim principima ili metodom i svojim zakljucima, kao i druge znanosti, kada bi se njezina sloboda sastojala u koritenju tim pravom, tako da ne bi zapravo nita dozvolila to ne bi bilo steeno iz samih njezinih uvjeta, ili bi im bilo strano. Ali ta pravilna sloboda filozofije mora poznavati i osjetiti svoje granice. Nikada naime nee biti slobodno, ne samo filozofu nego i filozofiji, govoriti neto protivno onome to nas ue boanska objava i Crkva, ili neto od toga dovoditi u sumnju jer (to) ne shvaa, ili ne prihvatiti sud koji je crkvena vlast odluila iznijeti o nekom filozofskom zakljuku koji je do tada bio slobodan. 2860 K tome treba pridodati, da isti autor tako estoko i tako lakoumno brani slobodu filozofije, ili bolje reeno, neobuzdanu slobodu, da se niti najmanje ne stidi tvrditi da Crkva ne samo ne bi nikada smjela zahvaati u filozofiju, nego takoer da bi morala podnositi i zablude same filozofije, i ostaviti joj da se sama ispravi [usp. *2911], iz ega slijedi da filozofi nuno sudjeljuju u toj slobodi filozofije, te su i oni osloboeni od svakog zakona.... Zbog toga Crkva, vlau koju joj je dao njezin boanski utemeljitelj, ima ne samo pravo nego posebno i dunost ne podnositi, pa i zabraniti i osuditi sve zablude, ako tako trai cjelovitost vjere i spas dua, i svaki filozof koji eli biti sin Crkve ne smije, a tu dunost ima takoer i filozofija, nikad nita govoriti protiv onoga to ui Crkva, i mora opozvati ono na to ih je upozorila Crkva. 534

2858

2859

2861

Objavljujemo i izjavljujemo daje svako miljenje kojim se ui suprotno, potpuno krivo i najnepravednije prema samoj vjeri, Crkvi i njezinom autoritetu.

2865-2867: Enciklika "Quanto conficiamur moerore" biskupima Italije, 10. kolovoza 1863.
Pijo IX. povezuje naelo "Extra Ecclesiam nulla salus" ("Izvan Crkve nema spasenja"; usp. *802'), koje se u ono vrijeme navodilo protiv indiferentizma, s olakavajuim razlogom "ignorantia invincibilis" ("nesavladivo neznanje"). O neuvjetovanom koritenju tog osnovnog naela usp. *870 1351. Osim dolje navedenog teksta usp. *2479 i nagovor "Singulari quadam" od 9. prosinca 1854. (Pijo IX., Acta l/I, 626 / ASyll 125 / CollLac 6,845d): "Temeljem vjere treba se drati (naela) da se izvan Apostolske Rimske Crkve nitko ne moe spasiti...; ali isto tako kao sigurno treba smatrati, da onaj koji je u neznanju s obzirom na pravu religiju, i ako je ono nesavladivo, u toj stvari pred Gospodinovim oima nije navukao nikakvu krivnju"). Vrlo slino i u enciklici "Singulari auidem" biskupima Austrije (Pijo IX., Acta l/II, 5 1 7 / ASyll 146). Daljnje tumaenje tog naela v. *3866. Izd.: ASyll 2 2 9 / Pijo \X.,Acta l/III, 613 / Katholik 43/11 (1863.) 260.

Indiferentizam Isto tako treba spomenuti i odbaciti najteu zabludu u kojoj se neki katolici jad- 2865 no nalaze, a koji misle da vjeni ivot mogu postii ljudi koji ive u zabludama i koji su izvan prave vjere i katolikog jedinstva [usp. *2817\. A to se naime najvie protivi katolikom uenju. Poznato je nama i vama, da oni koji se nalaze u nesavladivom neznanju oko 2866 nae presvete religije, i koji revno obdravaju naravni zakon i njegove zapovijedi koje je Bog upisao u srca svih ljudi, i koji su spremni pokoravati se Bogu, koji provode poten i ispravan ivot, mogu snagom boanskog svjetla i uz pomo milosti, postii vjeni ivot, jer Bog koji u potpunosti vidi, istrauje i pozna duh, due, misli i sklonosti svih, po svojoj najveoj dobroti i milosru ne moe nikako trpjeti, da itko bude kanjen vjenim mukama tko nema krivnje slobodno poinjenog grijeha. Vrlo je poznata naime katolika dogma, da se nitko ne moe spasiti izvan Kato- 2867 like crkve, i da ne mogu postii vjeno spasenje oni koji prkosno ustraju protiv autoriteta iste Crkve i defincija, koji su tvrdoglavo odijeljeni od jedinstva iste Crkve i Petrovog nasljednika rimskog prvosveenika, kojemu je Spasitelj povjerio uvanje vinograda.

2875-2880: Pismo "Tuas libenter" nadbiskupu Miinchen-Freisinga, 2 1 . prosinca 1863.

Johannes Joseph Ignaz von Dollinger, profesor u MUnchenu, bio je jedan od zaetnika "Skuptine katolikih znanstvenika" u rujnu 1863. u MUnchenu. Uz potivanje vjerskih postavki traio je slobodu znanosti i teologije. U tom pismu Pijo IX. iznosi smjernice za djelovanje teologije.

535

Izd.: A S S 8 (1874.) 438-441 / ASyll 244-247 / Pijo IX., Acta l/III, 638-643 / Katholik 44/1 (1864.) 259-263.

Podlaganje crkvenom uiteljstvu 2875 Doznali smo ... da neki od katolika koji djeluju na unapreivanju stroih (pozitivnih?) znanosti, uzdajui se previe u snagu ljudskog uma, nikako nisu zastraeni opasnou od zabluda, da budu uvueni u lane tvrdnje i u najmanje iskrenu slobodu znanosti preko granice, koju ne dozvoljava prijei potrebna poslunost prema crkvenom uiteljstvu, boanski ustanovljenom da uva svu cjelovitost objavljene istine. Iz ega slijedi da su ti katolici jadno prevareni i esto se slau s onima koji govore i priaju protiv dekreta ove Apostolske stolice i nae Kongregacije, kao da oni spreavaju slobodni napredak znanosti [usp. *2912], te se izlau opasnosti da raskinu spone poslunosti, na koju su po Bojoj volji obvezatni prema ovoj Stolici, koju je Bog postavio da bude uiteljica i hraniteljica istine. Doznali smo da se i u Njemakoj iri miljenje protiv stare kole i protiv nauka onih vrhovnih uitelja [usp. *2913] koje potuje itava Crkva zbog njihove divne mudrosti i svetosti ivota. Tim lanim miljenjem dovodi se u pitanje autoritet same Crkve, kao da sama Crkva nije kroz tolika stoljea dozvoljavala, da se metodom tih uitelja i iz zajedniki potvrenih principa svih katolikih kola, unaprijedi teoloka znanost, nego je i vrlo esto najveim pohvalama uzdizala njihovu teoloku znanost i jako je preporuivala kao najtvru obranu vjere i kao strano oruje protiv svojih neprijatelja. Uostalom svi su muevi toga skupa ... ustvrdili, da napredak znanosti i sretni ishod u izbjegavanju i odbacivanju zabluda naeg najjadnijeg doba, u potpunosti ovisi od unutarnje privrenosti objavljenim istinama koje nauava Katolika crkva; oni su spoznali i ispovijedili onu istinu koju su uvijek drali i nauavali pravi katolici predani unapreenju i razvoju znanosti. Oslonjeni na tu istinu, sami znanstvenici i pravi katoliki muevi mogli su sigurno unapreivati i iriti te znanosti, i uiniti ih korisnima i sigurnima. A to se ne moe postii, ako ogranieno svjetlo ljudskog razuma, i kod istraivanja onih istina koje vlastitim snagama i sposobnostima moe postii, najvema ne potuje, kao to to treba, nepogrjeivo i nestvoreno svjetlo boanskog razuma, koje odasvud divno svijetli u kranskoj objavi. Premda se naime te naravne znanosti oslanjaju na principe spoznate svojim vlastitim razumom, ipak njihovi katoliki promicatelji trebaju imati pred oima boansku objavu kao zvijezdu vodilju, koja e ih svojim svjetlom uvati od opasnosti i zabluda, kada u svojim istraivanjima i raspravama primijete da bi ih one mogle privui, kao to to najee biva, da iznesu ono to se manje vie protivi nepogrjeivoj istini, obzirom na stvari koje je Bog objavio. 2878 Zbog toga ne elimo sumnjati da su muevi tog skupa, poznavajui i ispovijedajui spomenutu istinu, ujedno te isto vrijeme htjeli jasno osuditi i odbaciti onaj novi 536

2876

2877

i izokrenuti nain filozofiranja, koji, premda prihvaa boansku objavu kao povijesni in, ipak neizrecivim istinama koje iznosi ta boanska objava pretpostavlja istraivanja ljudskog razuma, kao da bi te istine bile podlone razumu, ili da bi razum svojom snagom mogao stei spoznaju i znanje svih nadnaravnih istina i otajstava nae svete vjere, koja su toliko iznad ljudskog razuma, da on nikada nee biti sposoban, da svojom snagom i iz svojih naravnih principa njih shvati ili dokae [usp *2909]. ... Htjeli bismo se uvjeriti, da oni ne ele obvezu, kojom su katoliki uitelji i pi- 2879 sci u potpunosti vezani, svesti samo na ono stoje nepogrjeivi crkveni sud iznio kao vjerske dogme koje svi moraju vjerovati [usp. *2922]. Takoer bismo se eljeli uvjeriti da oni ne ele izjaviti, da se ono savreno prianjanje objavljenim istinama, za koje su priznali daje potrebno za stjecanje pravog napretka znanosti i za pobijanje zabluda, moe postii ako se dogmama, koje je Crkva izriito definirala, iskae vjera i poslunost. Naime, premda se radi o onom podlaganju koje se daje inom boanske vjere, ipak se ono ne bi smjelo ograniiti samo na ono stoje izriito definirano na opim saborima ili od rimskih prvosveenika ili dekretima Apostolske stolice, nego ga treba protegnuti i na ono to redovno uiteljstvo itave Crkve razasuto po svijetu nauava kao boanski objavljeno, zbog ega katoliki teolozi misle da spada na vjeru, pa to treba prihvatiti trajnim pristankom. Budui da se radi o onom podlaganju na koje su u savjesti obvezatni svi oni ka- 2880 tolici koji se bave duhovnim znanostima, kako bi svojim spisima Crkvi donijeli nove koristi, zbog toga ljudi onog skupa moraju priznati, da kranskim znanstvenicima nne dovoljno da prihvate i potuju spomenute crkvene dogme, nego daje takoer potrebno, da se podloe kako odlukama koje spadaju na nauk koji iznose papinske kongregacije, kao i onim poglavljima nauka, koja su opim i trajnim pristankom katolika prihvaena kao teoloke istine, a zakljuci toliko sigurni da miljenja suprotna tim poglavljima nauka, zasluuju neku teoloku osudu makar ih se ne moe nazivati krivovjernima.

2885-2888: Pismo Sv. oficija biskupima Engleske, 16. rujna 1864.

Pismo je napisano protiv "Branchtheorv" (teorija granS), te katolicima zabranjuje pristupanje "Association for the promotion of the reunion of Christendom" ("Udruenje za unapreivanje ponovnog sjedinjena krana"), koje je zastupalo tu teoriju. Engleski su biskupi ponajprije podnosili to udruenje. Izd.: A A S 11 (1919.) 3 lOsl (izd. povodom jednog drugog dekreta, na nav. mj. str.309); A S S 2 ( 1 8 7 0 2 ; 1977 5 ) 658sl / CollPF 2 l,696sl, br. 1262.

Jedincatost Crkve [Udruenje za unapreivanje kranskog sjedinjenja, ustanovljeno u Londonu 2885 1857. ] izriito izjavljuje, naime da tri kranske zajednice r i m s k o - k a t o l i k a , 537

g r k o - s h i z m a t i k a , i a n g l i k a n s k a , premda su meu sobom odvojene i podijeljene,ipak j e d n a k i m pravom sebi prisvajaju katoliko i m e. Zbog toga je u to udruenje pristup svima otvoren, na kojim god se mjestima nalazili, kako katolicima, tako grko-shizmaticima i anglikancima, ali uz propis, da nitko ne smije pokretati pitanje o razliitim poglavljima nauka u kojima se razlikuju, i svatko smije mirne due slijediti odredbe vlastite vjerske konfesije. Svi lanovi tog udruenja trebaju izgovarati molitve, a sveenici prinositi rtve na nakanu udruenja: da se naime tri spomenute kranske zajednice, koje, kao to se pretpostavlja, sve zajedno ve ine katoliku Crkvu, jednom spoje kako bi oblikovale jedno tijelo.... 2886 Temelj na koji se ono (udruenje) oslanja je takav da o d o z g o i o d o z d o i z o k r e e u s t a n o v u C r k v e . On je naime sav u tome da pretpostavlja, da se prava Crkva Isusa Krista sastoji djelomice od Rimske crkve, rasprene i rairene po itavom svijetu, djelomice pak od Focijevog raskola i od anglikanskog krivovjerja, kojima je jednako kao i Rimskoj crkvi: "Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst" [E/4,5). ... Sigurno, muu katoliku nita ne smije biti pree, nego da se meu kranima u korijenu unite raskoli i kriva miljenja, te da se svi krani trude "sauvati jedinstvo Duha savezom mira" [Ef 4,3].... Ali nikako se ne moe trpjeti da kranski vjernici i crkveni muevi pod vodstvom krivo vjernika, i to je jo gore, prema nakani koja je najvie okaljana i zaraena krivovjerjem, mole za kransko jedinstvo. P r a v a C r k v a I s u s a K r i s t a , koju u obrascu Vjerovanja priznajemo, o s n o v a n a je i raspoznaje se po e t i r i o z n a k e ; i svakaje od tih oznaka tako povezana s drugima da se od njih ne moe odvojiti; odatle slijedi, da se ona koja se uistinu naziva katolikom, mora ujedno odlikovati svojstvom jedinstva, svetosti i apostolskog nasljea. Dakle, Katolika je crkva jedna jasnim i savrenim jedinstvom na itavom svijetu i meu svim narodima, i to onim jedinstvom iji je poetak, korijen i nepokolebivi izvor vrhovni autoritet i "izvrsnije prvenstvo" 1 blaenog Petra apostolskog prvaka i njegovih nasljednika na Rimskoj stolici. I nema druge Katolike crkve, osim one koja je sagraena najednom Petru i koja se jedinstvom vjere izdigla u jedno povezano i cjelovito tijelo [usp. Ef4,16]. ...

2887

2888

2890-2896: Enciklika "Quanta cura", 8. prosinca 1864.

Izd.: ASS 3 (1867./68.; 1878. 2 ) 163-166 / Pijo IX., Acta l/III, 691-695 / Katholik 45/1 (1865.) 4-8. *2888 Irenej Lvonski, Adversus haereses III 3, br. 1 (izd. W.W. Harvey [Cambridge 1857.] 2,9 / PG 7,849A / SouChr 211,32 2 6 [= br. 2]).

538

Naturalizam

i socijalizam

Naime, gdje je iz graanskog drutva bila uklonjena religija i odbaen nauk i au- 2890 toritet boanske objave, tamo se dozvoljava da se zamrai i sam ispravni p o j a m pravednosti i ljudskog p r a v a , a umjesto istinite pravednosti i zakonitog prava dolazi sila materijalnog prava; iz togaje jasno zato se neki, potpuno zanemarivi i odbacivi najsigurnije principe zdravog razuma, usuuju javno iznositi "da volja naroda, kako je zovu, izraena javnim mnijenjem ili na neki drugi nain, postaje vrhovnim zakonom, osloboen od svakog boanskog i ljudskog prava, i da djela uinjena na politikom podruju, tim samim to su uinjena, imaju snagu prava". Uistinu, tko ne vidi i ne osjea jasno, da ljudsko drutvo osloboeno spona religije i ispravne pravednosti, ne moe imati nikakav drugi cilj osim sticanja i zgrtanja bogatstva, i da u svom djelovanja nee slijediti niti jedan drugi zakon, osim neobuzdane duevne elje sluiti vlastitim poudama i ugodnostima? ... I nisu zadovoljni to su religiju potisnuli iz javnog drutva, nego samu religiju 2891 ele maknuti i iz privatnih obitelji. Oni naime koji nauavaju i ispovijedaju najpogubniju zabludu komunizma i socijalizma, tvrde: "domainsko drutvo, ili o b i t e l j , dobiva naime sav razlog svoga postojanja od graanskog prava; zbog toga samo iz graanskih zakona proizlaze i ovise sva prava roditelja prema djeci, u prvom redu pak pravo da se brine za obrazovanje i odgoj". Tim bezbonim miljenjima i kombinacijama ti najlaljiviji ljudi u prvom redu 2892 ele da se spasonosna istina i snaga Katolike crkve potpuno iskljue iz o b r a z o v a n j a i odgoja m l a d i h . Neovisnost crkvenog autoriteta od graanskog Drugi obnavljajui zle i toliko puta osuene misli novatora, usuuju se velikom 2893 bahatou podvrgnuti sudu graanskog drutva vrhovni autoritet ove Apostolske Stolice, koji joj je dao Krist Gospodin, te istoj Crkvi i Stolici nijekati sva prava oko onoga to spada na vanjski poredak. I oni se nimalo ne stide tvrditi: "Zakoni Crkve ne obvezuju u savjesti, ako ih ne 2894 proglasi graanska vlast; dokumenti i dekreti Rimskih prvosveenika koji se odnose na religiju i Crkvu, trebaju (dobiti) potvrdu i odobrenje, ili najmanje pristanak graanske vlasti; Apostolske konstitucije1 kojima se osuuju tajna drutva, bilo da se u
*2894 Klement X I I , "In eminenti", 28. travnja 1738. (CdICF 1,656-658, br. 299; usp. *2511-2513); Benedikt X I V , "Providas Romanorum", 18. svibnja 1751. (Benedikt X I V , Bullarium, mechelnsko izd. 8, 416sl); Pijo V I I , "Ecclesiam a lesu Christo", 13. rujna 1821. (BullRCt 15,446b); Leon X I I , "Quograviora", 13. oujka 1825. (BullRCt 16,345-355a).

539

njima trai prisega o dranju tajne ili ne, i njihovi pristalice i sljedbenici, koji se kanjavaju anatemom, nemaju nikakve snage u onim krajevima svijeta u kojima takva udruenja trpi granska vlast...." 2895 I ne stide se tajno i javno iznositi krivovjerniko naelo i izreku, iz koje se raa toliko pokvarenih miljenja i zabluda, naime: "Crkvena vlast nije po boanskom pravu razliita i neovisna od graanske vlasti, niti moe sauvati takvu razliitost - i neovisnost, a da Crkva (tako) ne bi napadala i otimala bitna prava graanske vlasti". Isto tako ne moemo utke prijei preko drskosti onih, koji ... nastoje da se " onim odlukama i dekretima Apostolske stolice, za iji sadraj izjavljuju da spada na ope dobro Crkve, na njezina prava i stegu, ali ako se ne dotiu dogmi vjere i morala, da im se moe uskratiti pristanak i poslunost bez grijeha i bez ikakvog nijekanja katolike pripadnosti."... I tako sva (ova) i pojedina kriva miljenja i uenja, posebno ona spomenuta ovim pismom, naim Apostolskim autoritetom odbacujemo, zabranjujemo i osuujemo, te elimo i zapovijedamo da ih svi sinovi Katolike crkve u potpunosti smatraju za zabranjene i osuene.

2896

2901-2980: Svllabus Pija IX., odn. Zbirka zabluda koje su odbaene u razliitim dokumentima Pija IX., izdan 8. prosinca 1864.
Pijo IX. je dao da se enciklici "Quanta cura" (usp. *2890-2896), na dan izdavanja (8. prosinca 1864.) pridoda zbirka od 80 tvrdnji, koje je on prije toga ve osudio u razliitim dokumentima (usp. sljedei popis). Za pojanjenje znaenja sadraja i teine osude treba uzeti u obzir kontekst i karakter tih dokumenata. Odreene tvrdnje pravne ili crkveno-politike naravi, u velikoj su mjeri povezane s prilikama onog vremena. Svllabus je izradilo jedno povjerenstvo kardinala na temelju pastoralne instrukcije biskupa Gerberta von Perpignana (1860.), ijih se 85 tvrdnji, saetih u 61, vratilo u Svllabus. Ve prije toga je Pijo IX, na poticaj kardinala Gioacchina Peccisa (kasnijeg Leona XIII.), kanio izdati takav Svllabus zajedno s definicijom o Bezgrjenom zaeu. Popis tada nije uspio biti zavren. Izd: A S S 3 (1867./68.; 1878. 2 ) 168-176 / ASyll, str. IX-XXIV / Pijo IX., Acta l/III, 701-717 / Katholik 45/1 (1865.) 13-26.

Popis dokumenata izdanih od Pija IX., iz kojih je sastavljen Svllabus

1' Enciklika "Qui pluribus", 9. studenog 1846. [usp. *2775-2786. - Za tvrdnje 4-7 16 IV. 40 6 3 ] . 2' Nagovor "Quisque vestrum", 4. listopada 1847. (za 6 3 ] . 3' Nagovor "Ubiprimum", 17. prosinca 1847. [za 16]. 4' Nagovor "Quibus quantisque", 20. travnja 1849. [za IV. 40 64 7 6 ] . 5' Enciklika "Nostis et nobiscum", 8. prosinca 1849. [za 18 IV. 6 3 ] . 6' Nagovor "Si semper antea", 20. svibnja 1850. [za 76]. 7' Nagovor "In consistoriali", 1. studenog 1850. [za 43-53]. 8' Pismo "Multiplices inter", 10. lipnja 1851. [osueno jedno djelo Fracisca Gonzaleza Vigila: Defensa de la autoridad de los gobiernos y de los obispos contra las pretensiones de la curia Romana (Lima 1848.). - Za 15 21 23 30 51 54 68].

540

9' Pismo "Ad apostolicae sedis", 22. kolovoza 1851. [osuena dva djela IvanaNepomukaNuvtza: Iuris ecclesiastici institutiones (Torino 1844.); In ius ecclesiasticum universum tractationes; Prolegomena: De rebus; De matrimonio; De personis (Torino 1846.; 1847.; 1848.; 1850.). - Za 24sl 34-36 38 41sl 65-67 69-75]. 10' 11' 12' 13' 14' 15' 16' 17' 18' 19' 20' 21' 22' 23' 24' 25' 27' 28' 29' 30' 31' 32' Nagovor "Quibus luctuosissimis", 5. rujna 1851. [za 4 5 ] . Pismo kralju Sardinije, 9. rujna 1852. [za 7 3 ] . Nagovor "Acerbissimum", 27. rujna 1852. [za 31 51 53 55 67 73sl 7 8 ] . Nagovor "Singulari quadam", 9. prosinca 1854. [za 8 17 IV. 19] Nagovor "Probe memineritis", 22. sijenja 1855. [za 5 3 ] . Nagovor "Cum saepe", 26. srpnja 1855. [za 53], Nagovor "Nemo vestrum", 26. srpnja 1855. [za 7 7 ] . Enciklika "Singulari quidem", 17. oujka 1856. [za 4 16]. Nagovor "Numquam fore", 15. prosinca 1856. [za 26 28sl 31 46 50 52 7 9 ] . Pismo "Eximiam tuam" nadbiskupu K6lna, 15. lipnja 1857. [usp. *2828-2831. - za 14NB] Apostoslko pismo "Cum catholica Ecclesia", 26. oujka 1860. [za 63 7 6 N B ] . Apostolsko pismo "Dolore haudmediocri" biskupu Bratislave, 30. travnja 1860. [za 14NB]. Nagovor "Novos et ante", 28. rujna 1860. [za 19 62 7 6 N B ] . Nagovor "Multis gravibusque", 17. prosinca 1860. [za 37 43 7 3 ] . Nagovor "lamdudum cernimus", 18. oujka 1861. [za 37 61 7 6 N B 8 0 ] . Nagovor "Meminit unusquisque", 30. rujna 1861. [za 2 0 ] . Pismo "Gravissimas inter" nadbiskupu MUnchen-Freisinga, 11. prosinca 1862. [usp. *2850-2861.-za9-ll]. Enciklika "Quanto conficiamur", 10. kolovoza 1863. [usp. *2865-2867. - za 17 IV. 5 8 ] . Enciklika "Incredibili afflictamur", 17. rujna 1863. [za 2 6 ] . Pismo "Tuas libenter" nadbiskupu MUnchen-Freisinga, 2 1 . prosinca 1863. [usp. *2875-2880 - za 9sl 12-14 22 3 3 ] . Pismo "Cum non sine" nadbiskupu Freiburga, 14. srpnja 1864. [za 4 7 s l ] . Pismo "Singidari nobisgue" biskupu Montrala, 29. rujna 1864. [za 3 2 ] .

2 6 ' Nagovor "Maxima quidem", 9. lipnja 1862. [za 1-7 15 19 27 39 44 49 56-60 7 6 N B ] .

Tvrdnje Svllabusa
(s oznakama 1 ' - 3 2 ' na kraju tvrdnji, navedena je povezanost s gornjim popisom izdanih dokumenata.)

I. Panteizam, naturalizam i apsolutni racionalizam 1. Ne postoji nikakvo najvie, najmudrije i najprovidnosnije boansko bie, 2901 razliito od ove sveukupnosti stvari, pa je Bog isto to i narav stvari i zbog togaje podloan promjenama; i zaista, Bog je u ovjeku i svijetu, i sve je Bog i (to sve) ima samo Boju supstanciju; ijedna te ista stvar je Bog sa svijetom, i dosljedno duh s materijom, nunost sa slobodom, istinito s laju, dobro sa zlim i pravedno s nepravednim (26'). 2. Treba nijekati svako Boje djelovanje na ovjeka i na svijet (26'). 541 2902

2903

3. Ljudski razum, bez ikakvog obaziranja na Boga, jedini je sudac istine i lai, dobra i zla, on je zakon samome sebi, i sa svojim naravnim snagama je dovoljan da se brine za dobro ljudi i naroda (26'). 4. Sve vjerske istine proistjeu iz piroene snage ovjekovog razuma; tako je razum vrhovna norma prema kojoj ovjek moe i mora stei spoznaju svih istina, bilo koje vrste ( 1 ' 17' 26'). 5. Boja objava je nesavrena i zbog toga je podlona trajnom i neogranienom napretku koji odgovara napretku ljudskog razuma ( 1 ' 26'). 6. Kristova je vjera protivna ljudskom razumu; boanska objava ne samo da nita ne koristi nego i kodi ljudskoj savrenosti ( 1 ' 26'). 7. Proroanstva i udesa u Svetom pismu izloena su i ispripovijedana na pjesniki nain, a otajstva kranske vjere su vrhunac filozofskih istraivanja; i u knjigama obaju Zavjeta nalaze se mitski sadraji; i sam Isus Krist je mitski umiljaj ( 1 ' 26'). II. Umjereni racionalizam

2904

2905

2906

2907

2908

8. Budui da se ljudski razum izjednauje sa samom religijom, zbog toga s teolokim disciplinama treba postupati jednako kao i s filozofskima (13'). 9. Bez iznimke sve dogme kranske religije su predmet naravne znanosti ili filozofije; i ljudski razum, obrazovan samo povijesno, sa svojim naravnim snagama i principima, moe doi do prave spoznaje svih pa i skrovitijih dogmi, samo ako su te dogme predoene samom razumu kao predmet (spoznaje) (27' [usp. *2857] 30' [usp. *2878]. 10. Budui daje jedno filozof a drugo filozofija, on se ima pravo i dunost podvrgnuti autoritetu, za koji sam dokae daje pravi; a filozofija se niti moe niti mora podvrgnuti bilo ijem autoritetu (27' [usp. *2858] 30'). 11. Ne samo da se Crkva nikada ne smije mijeati u filozofiju, nego mora i podnositi zablude same filozofije, i njoj prepustiti da ispravi samu sebe (27' [usp. *2860]). 12. Dekreti Apostolske stolice i Rimskih kongregacija prijee slobodni napredak znanosti (30' [usp. *2875]). 13. Metoda i principi na kojima su stari skolastiki uitelji izgradili teologiju, nikako ne odgovaraju potrebama napretka znanosti u nae vrijeme (30' [usp. *2876]). 542

2909

2910

2911

2912

2913

14. U razvijanju filozofije ne treba se obazirati ni na kakvu nadnaravnu objavu 2914 (30'). N B . Sustav racionalizma je najveim dijelom sukladan sa zabludama Antona Gunthera, koje su osuene u 19' i 2 1 ' . III. Indiferentizam, latitudinarizam 15. Svaki ovjek ima slobodu prihvatiti i ispovijedati religiju, za koju, voen 2915 svjetlom razuma, bude smatrao daje istinita (8' 26'). 16. Ljudi u obdravnju bilo koje religije mogu pronai put vjenog spasenja i 2916 postii vjeno spasenje ( 1 ' 3' 17'). 17. Treba biti barem u dobroj nadi u vjeno spasenje svih onih, koji nikako nisu 2917 bili u pravoj Kristovoj crkvi ( 1 3 ' 2 8 ' [usp. *2865 2865-2867]). 18. Protestantizam nije nita drugo nego razliit oblik iste prave kranske reli- 2918 gije, u kojoj je mogue svidjeti se Bogu, jednako kao i u Katolikoj crkvi (5'). IV. Socijalizam, komunizam, tajna, biblijska i kleriko-liberalna drutva ... osuuju se u 1' 4' 5' 13' 28'. V. Zablude o Crkvi i njezinim pravima 19. Crkva nije pravo, savreno i potpuno slobodno drutvo, niti ima svoja vlasti- 2919 ta i trajna prava koja joj je dao njezin boanski utemeljitelj, nego graanska vlast mora odrediti koja su prava Crkve i granice unutar kojih se moe koristiti tim pravima (13' 2 3 ' 26'). 20. Crkvena vlast ne smije provoditi svoj autoritet bez odobrenja i pristanka 2920 graanske uprave (25'). 21. Crkva nema ovlasti dogmatski definirati daje religija Katolike crkve jedi- 2921 na prava religija (8'). 22. Obveza kojoj se u potpunosti moraju pokoravati katoliki uitelji i pisci 2922 ograniena je samo na ono to nepogrjeivi crkveni sud predoi da svi trebaju vjerovati kao vjerske dogme (30' [usp. *2879]). 2918a

543

2923

23. Rimski prvosveenici i opi sabori su prestupili granice svoje ovlasti, prisvojili su si prava knezova, a takoer su pogrijeili kod definicija u stvarima vjere i morala (8'). 24. Crkva nema ovlasti nanositi silu, niti ima ikakvu izravnu ili neizravnu vremenitu vlast (9'). 25. Osim vlasti koju ima episkopat, druga je vremenita vlast, koja je dana (Crkvi) izriito ili utke, i zbog toga nju graanska vlast moe opozvati kada to bude eljela (9'). 26. Crkva nema priroeno i zakonito pravo stjecanja i posjedovanja (18' 29'). 27. Svete crkvene slubenike i rimskog prvosveenika treba potpuno iskljuiti od svake brige i vlasti nad vremenitim stvarima (26'). 28. Bez odobrenja vlasti biskupi ne smiju proglasiti niti sama apostolska pisma (18'). 29. Povlastice podijeljene od rimskog prvosveenika treba smatrati kao nevaljale, ako ih nije zatraila dravna uprava (18'). 30. Imunitet Crkve i crkvenih osoba potjee od graanskog prava (8'). 31. Iz drutva treba u potpunosti ukloniti crkvenu ovlast za vremenite klerike parnice, bilo graanske bilo kaznene, pa i bez pitanja ili uz osporavanje Apostolske stolice (12' 18'). 32. Osobni imunitet kojim su klerici izuzeti od obveze vojne slube, moe se oduzeti bez ikakve povrede naravnog prava i pravednosti; to dokidanje trai graanski napredak uspostavljen veinom u drutvu s oblikom slobodnije vlasti (32'). 33. Ne pripada jedino pod vlast crkvene nadlenosti, da ona vlastitim i priroenim pravom upravlja nauavanjem teolokih stvari (30'). 34. Uenje onih koji su usporeivali rimskog prvosveenika sa slobodnim knezom koji djeluje u itavoj Crkvi, je uenje koje je prevladavalo u Srednjem vijeku (9'). 35. Nita ne prijei da se temeljem zakljuka nekog opeg sabora, ili odlukom svih naroda, vrhovno sveenitvo od Rimskog biskupa i grada (Rima) prenese na nekog drugog biskupa i na drugi grad (9'). 544

2924

2925

2926 2927

2928

2929

2930 2931

2932

2933

2934

2935

36. Definicija nacionalnog sabora ne doputa nikakvu daljnju raspravu, a gra- 2936 danska uprava moe traiti stvar u skladu s tim odredbama (9'). 37. Mogu se osnovati nacionalne Crkve izuzete od autoriteta rimskog prvosve- 2937 enika i potpuno odijeljene (od njega) ( 2 3 ' 24'). 38. Podjeli Crkve na Istonu i Zapadnu doprinijelo je previe odluka rimskih 2938 prvosveenika (9'). VI. Zablude o graanskom drutvu, bilo u sebi, bilo o njegovom odnosu prema Crkvi 39. injenica (postojanja) drave, kao ishodita i izvora svih prava, ima neko 2939 pravo koje nije ogranieno nikakvim granicama (26'). 40. Nauk Katolike crkve protivi se dobru i prednostima ljudskog drutva ( 1 ' 2940 [usp. *2775] 4'). 41. Graanska vlast, makar je vrio neki naelnik-nevjernik, ima neizravnu ne- 2941 gativnu vlast nad svetim; zbog toga ona ima ne samo vlast koja se zove "neka se izvri", nego i pravo "priziva" koja postoji "zbog zloporabe" (9'). 42. Kod sukoba zakona obiju vlasti, jaa je graanska vlast (9'). 2942

43. Laika vlast ima pravo raskinuti, tumaiti i uiniti nevaljalima sveane ugo- 2943 vore (koje narod zove "konkordati") sklopljene sa Svetom stolicom o koritenju prava koja spadaju na crkveni imunitet, bez njezinog pristanka pa i uz njezino protivljenje (7' 23'). 44. Graanska vlast moe se mijeati u stvari koje spadaju na religiju, moral i 2944 duhovno upravljanje. Tako moe suditi o naputcima, koje po svojoj slubi izdaju pastiri Crkve kao pravila za savjest; tovie, moe odluivati o podjeljivanju boanskih sakramenata i o potrebnim pretpostavkama za njihovo primanje (7' 26'). 45. itavo upravljanje javnim kolama u kojima se obrazuje mlade neke 2945 drave, od ega su na neki nain izuzeta biskupijska sjemenita, moe se i mora povjeriti graanskom drutvu, i to tako povjeriti da se nikakvoj drugoj vlasti ne prizna nikakvo pravo mijeati se u ureenje kola, u ureenje nastave, u podjeljivanje stupnjeva, u izbor ili odobravanje uitelja (7' 10'). 46. Pa i u samim klerikim sjemenitima graanskoj je vlasti podlona metoda 2946 koju treba primijeniti kod studija (18'). 545

2947

47. Najbolji razlozi graanskog drutva trae da se puke kole, koje su otvorene svoj djeci bilo kojeg stalea iz naroda, kao i sve javne ustanove koje su odreene za predavanje knjievnosti i stroih predmeta te za skrb u odgoju mladei, izuzimaju se od svakog crkvenog autoriteta, prava mijeanja i voenja, te se potpuno podlau odluci graanske i politike vlasti, prema elji onih koji vladaju i prema miljenju opeg mnijenja (31'). 48. Katolikim muevima moe se povjeriti onaj nain obrazovanja mladei koji je odvojen od vjere i od crkvene vlasti, koji se odnosi samo, ili barem prvenstveno, na prirodne znanosti i na ciljeve zemaljskog drutvenog ivota (31'). 49, Graanska vlast moe sprijeiti da nadstojnici svetoga i vjerni narod ne mogu slobodno i uzjamano biti povezani s rimskim prvosveenikom (26'). 50. Laika vlast ima po sebi pravo predstavljati biskupe i moe od njih zahtijevati da prihvate upravu biskupija i prije nego li od Svete stolice prime kanonsko imenovanje i apostolsko pismo (18'). 51. tovie, laika uprava ima pravo skinuti biskupe s vrenja duobrinike slube, i ne mora se pokoravati rimskom prvosveeniku u onome to se odnosi na ustanovu episkopata i biskupa (8' 12'). 52. Uprava moe po svom pravu izmijeniti dob koju je odredila Crkva za polaganje redovnikih zavjeta, kako za ene tako i za mukarce, i narediti svim redovnikim zajednicama da nikoga ne pripuste polaganju sveanih zavjeta bez njezinog odobrenja (18'). 53. Treba dokinuti zakone koji se odnose na zatitu redovnikih zajednica, njihovih prava i dunosti; tovie, graanska uprava moe svima pruiti pomo koji bi htjeli napustiti prihvaeni nain redovnikog ivota ili prekriti sveane zavjete; isto tako moe potpuno ukinuti iste redovnike zajednice, kolegijalne crkve i jednostavne nadarbine, pa i pravo patronata, a njihova dobra i prihode podvrgnuti i pripisati sudu graanske uprave ( 1 2 ' 14' 15'). 54. Kraljevi i knezovi ne samo da su izuzeti od crkvene nadlenosti, nego su u pitanjima dokidanja nadlenosti iznad Crkve (8'). 50. Crkvu treba odvojiti od drave i dravu od Crkve (12'). VII. Zablude o naravnoj i kranskoj etici

2948

2949

2950

2951

2952

2953

2954

2955

2956

56. Moralni zakoni jedva da trebaju sankcije, i nikako nije potrebno da se ljudski zakoni usklauju s naravnim pravom, ili da prime mo obvezivanja od Boga (26'). 546

57. Znanje o filozofskim i moralnim stvarima, kao i graanski zakoni, mogu i 2957 moraju odstupati od Bojeg i crkvenog autoriteta (26'). 58. Ne treba priznavati druge sile, osim onih koje se nalaze u materiji, a svaki 2958 moralni red i potenje treba staviti u zgrtanje i poveanje bogatstva na bilo koji nain, i u udovoljavanje poudama (26' 28'). 59. Pravo poiva u materijalnom inu, sve ljudske slube su prazne rijei, a sva 2959 ljudska djela imaju snagu prava (26'). 60. Autoritet nije nita drugo nego zbir brojeva materijalnih sila (26'). 61. Povoljna nepravda ina ne donosi nikakvu tetu svetosti prava (26'). 62. Treba proglasiti i pridravati se naela o nemijeanju1 (22'). 2960 2961 2962

63. Dozvoljeno je zakonitim knezovima uskratiti poslunost, tovie i pobuniti 2963 se protiv njih ( 1 ' 2' 5' 20'). 64. Ne samo da ne treba osuivati krenje bilo koje svete zakletve i bilo koje 2964 zloinako i sramotno djelovanje koje se protivi vjenom zakonu, nego to treba najviim pohvalama iznositi kao potpuno dozvoljeno, kada se to ini iz ljubavi prema domovini (4'). VIII. Zablude o kranskoj enidbi 65. Ni na koji nain se ne moe prihvatiti daje Krist uzdigao enidbu na dosto- 2965 janstvo sakramenta (9'). 66. Sakrament enidbe je samo neki dodatak ugovoru, od njega odvojiv, a sam 2966 sakrament se nalazi samo i jedino u enidbenom blagoslovu 2 (9'). 67. Po naravnom pravu enidbena veza nije nerazrjeiva, pa se u razliitim slu- 2967 ajevima razvod, u pravom smislu, moe provesti graanskim autoritetom ( 9 ' 12').

*2962

Na to se naelo poziva car Napoleon III. francuski, kako ne bi ispunio svoje obeanje i kako ne bi morao pomagati Piju IX. protiv Pijemonteza koji su upali na podruje Crkvene drave. Miljenje iznijeto u drugom dijelu te tvrdnje zastupao je npr. Melchior Cano, De locis theologicis VIII 5 (Venezia 1759.) 196sl.

*2966

547

2968 2969

68. Crkva nema ovlasti uvoditi zapreke koje razvrgavaju enidbu, nego ona pripada graanskoj vlasti, koja treba ukinuti postojee zapreke (8'). 69. Crkva je u kasnijim stoljeima poela uvoditi zapreke koje razvrgavaju enidbu, ali ne vlastitim pravom, nego se sluila onom ovlau koju je dobila od graanske vlasti (9'). 70. Tridentski kanoni koji kanjavaju kaznom anateme one koji bi se usudili Crkvi nijekati pravo uvoenja razvrgavajuih zapreka [usp. 1803sf], ili nisu dogmatski, ili ih treba shvatiti u smislu pozajmljene ovlasti (9'). 71. Tridentska forma [usp. *1813-1816] ne obvezuje pod kaznom nevaljanosti tamo gdje je graanski zakon propisao drugu formu i eli da enidba bude valjana primjenom te nove forme (9'). 72. Bonifacije VIII. prvi je ustvrdio da zavjet istoe, koji se polae kod reenja, ini enidbu nitetnom (9'). 73. Meu kranima moe nastati enidba, u pravom smislu rijei, snagom isto naravnog ugovora, te je krivo (tvrditi), daje enidbeni ugovor sklopljen meu kranima uvijek sakrament, ili da nema ugovora ako se iskljuuje sakrament (9' 11' 12' 23'). 74. Pitanja enidbe i zaruka, po svojoj naravi, spadaju u graansku nadlenost (9' 12'). N.B. Ovdje se mogu poiniti dvije druge zablude: o ponitenju klerikog c e l i b a t a i o davanju prednosti enidbenom staleu pred staleom d j e v i a n s t v a. To se pobija: prva u 1', druga u 8'. IX. Zablude o svjetovnoj vlasti rimskog prvosveenika

2970

2971

2972

2973

2974

2975

75. Sinovi kranske i Katolike crkve raspravljaju meusobno o spojivosti vremenite i duhovne vlasti (9'). 76. Dokinue svjetovne vlasti koju ima Apostolska stolica, vrlo bi mnogo doprinijela crkvenoj slobodi i srei (4' 6'). N.B. [Reeno o toj stvari vidi i u] 4' 6' 20' 22' 24' 26'. X. Zablude koje se odnose na dananji liberalizam

2976

2977

77. U ovo nae vrijeme nije vie korisno katoliku religiju smatrati za jedinu dravnu religiju, iskljuujui sve ostale religije (16'). 548

78. Zbog toga je u nekim krajevima katolikog imena na hvalevrijedan nain 2978 osigurano, da ljudi koji se tamo doseljavaju, mogu slobodno javno imati kult vlastit svakome od njih (12'). 79. Krivo je naime (misliti), da graanska sloboda za sve kultove, kao i puna 2979 ovlast dana svima da mogu otvoreno i javno oitovati bilo kakve stavove i miljenja, vodi prema tome da se lake iskvare moral i dua naroda i da se iri kuga indiferentizma(18'). 70. Rimski se prvosveenik moe i mora pomiriti i uskladiti s napretkom, s libe- 2980 ralizmom i s novom civilizacijom.

2990-2993: Instrukcija Sv. penitencijarije, 15. sijenja 1866.

Izd.: ASS 1 (1865./66.; 1872. 5 ) 509-511.

O graanskoj enidbi (2) Sv. penitencijarija misli daje suvino bilo kome dozivati u pamet, daje vrlo 2990 poznata dogma nae svete religije, naime daje enidba jedan od sedam sakramenata ustanovljenih od Krista Gospodina, zbog toga jedino na istu Crkvu, kojoj je isti Krist povjerio podjeljivanje svojih boanskim otajstava, spada njegovo ureivanje; isto tako smatra suvinim dozivati bilo kome u pamet, daje forma propisana od svetog Tridentskom sabora [Sjednica XXIV., O obnovi enidbe, cl: *1813-1816], ona bez ijeg se obdravanja, u onim mjestima gdje je ona proglaena, nikako ne moe valjano sklopiti enidba. (3) Pastiri dua moraju, iz tih i drugih naela i katolikog nauka, sastaviti prakti- 2991 . ne naputke, kojima e i vjernicima savjetovati ono stoje sveti na Gospodin proglasio na tajnom konzistoriju 27. rujna 1852. "Kod vjernika ne moe biti enidbe koja ne bi ujedno te isto vrijeme bila sakrament; zbog toga bilo koja veza izmeu kranskih mueva i ena, osim sakramentalne, bila ona sklopljena i snagom graanskih zakona, nije nita drugo nego runi i sramotni konkubinat". (4) Iz toga pak lako mogu zakljuiti, da se graanski in pred Bogom i njego- 2992 vom Crkvom, ne mogu ni na koji nain smatrati niti kao sakrament niti kao pravi ugovor; i kao to graanska vlast nema ovlasti nikoga od vjernika vezati u enidbu, isto tako nema ovlasti niti odrjeivati; zbog toga ... nema nikakve vrijednosti niti jedna odluka koju bi donijela laika vlast o odvajanju suprunika zakonito vezanih enidbom pred Crkvom; i suprunik koji bi se, zlorabei takvu odluku, usudio vezati s drugom osobom, bio bi pravi preljubnik, kao to bi bio pravi konkubinarac tko bi 549

se usudio ostati u enidbi samo snagom graanskog ina; i obojica ne bi bili dostojni odrjeenja dok se ne opamete i obrate na pokoru pokoravajui se odredbama Crkve. 2993 (5) [Ipak, kako bi se izbjegle kazne, za dobrobit djece i za izbjegavanje opasnosti odpoligamije, dozvoljava se da] vjernici, nakon to su zakonito sklopili enidbu pred Crkvom, budu spremni izvriti in odreen zakonom, ali s tom nakanom da 1 slubeniku vlade ne dozvole nita drugo osim da izvri graanski obred .

2997-2999: Apostolsko pismo "Iam vos omnes" svim protestantima i drugim nekatolicima, 13. rujna 1868.
Pijo IX. je povodom saziva 1. vatikanskog sabora pozvao sve nekatolike da se prikljue Katolikoj crkvi. Izd.: MaC 50,203*-205* ( = 49 drugi dio, 1259-1261) / CollLac 7,9b-10a / Pijo IX., Acta 1/IV, 434-437 / A S S 4 (1868769.; 1875. 5 ) 132-134.

Nunost Crkve za spasenje 2997 Nitko ne moe staviti u pitanje i sumnjati, daje sam Isus Krist, kako bi svim ljudskim pokoljenjima primijenio plodove svoga otkupljenja, ovdje na zemlji sagradio na Petru svoju jedinu Crkvu, to jest jednu, svetu, katoliku i apostolsku, i daje njoj podario svu potrebnu vlast da uva cjelovit i netaknut poklad vjere, te da se ista vjera preda svim narodima, plemenima i nacijama, kako bi svi ljudi bili primljeni u njegovo mistino tijelo, ... i kako bi ista Crkva, koja ini njegovo mistino tijelo, ustrajala u svojoj vlastitoj naravi uvijek postojana i nepromijenjena, sve do svretka vjekova... Sada pak, tko pozorno promatra i razmatra uvjete u kojima se nalaze meusobno razliite vjerske zajednice, odvojene od Katolike crkve,... lako bi se morao uvjeriti, da niti neka posebna od tih zajednica, niti sve zajedno udruene, nikako nee initi niti biti ona jedna i katolika Crkva, koju je Krist Gospodin sagradio, ustanovio i elio da postoji, niti se na bilo koji nain mogu zvati udom ili dijelom iste Crkve, jer su naime vidljivo odvojene od katolikog jedinstva. Budui naime da te zajednice nemaju onaj ivi i od Boga ustanovljeni autoritet, kojim bi one pouavale ljude u stvarima vjere i moralnom redu, te ih upravljale i usmjeravale u svemu onom to spada na vjeno spasenje, stoga su se same zajednice u svom uenju stalno mijenjale, a ta promjenjivost i nestalnost nikada nee prestati kod tih zajednica. Svatko e lako shvatiti... da se to najvie protivi Crkvi ustanovljenoj od Krista Gospodina...
*2993 Usp. Benedikt X I V , Breve "Redditae sunt nobis", 17. rujna 1746. (Benedikt X I V , Bullarium, melchensko izd. 9,426-430 = Dodatak br.III).

2998

550

Zbog toga neka svi oni, koji se ne dre jedinstva i istine Katolike crkve, prihva- 2999 te priliku ovog sabora, kojim Katolika crkva, kojoj su pripadali njezini preci, pokazuje novi dokaz unutarnjeg jedinstva i nepobjedive ivosti svoje snage, kako bi se, odgovarajui potrebama svojih srdaca, nastojali izbaviti iz onog stanja u kojem ne mogu biti sigurni za svoje spasenje.

1. VATIKANSKI sabor (20. opi): 8. prosinca 1869. - 20. listopada 1870.

Kratko prije objavljivanja Svllabusa u prosincu 1864. (usp. *2901-2980), Pijo IX. se s nekim kardinalima savjetovao o sazivanju jednog sabora, kojim se katoliki nauk trebao suprotstaviti zabludama onog vremena. Usp. glasove kardinala MaC 49,9-98. Budui da se veina kardinala sloila s tim planom, Pijo IX. je u Rimu okupljenim biskupima navijestio sabor 1867. povodom blagdana Petra i Pavla. 29. lipnja 1868. objavio je bulu saziva "Aeterni Patris" (MaC 50,193*-200*) [ = 49 drugi dio, 1249-1256] / CollLac 7,1-7). Otvaranje je odreeno za 8. prosinac 1869. Znaenje tog sabora nalazi se u dogmatskim odlukama. Pripremana su dva podruja tema: Izjanjavanje katolike vjere prema zabludama vremena i nauk o Kristovoj crkvi. Zbog politikih dogaaja mogao je biti zavren samo jedan dio predmeta o kojima se raspravljalo. Donijete su dvije konstitucije: "Dei Filius" o katolikoj vjeri i "Pastor aeternus" o Kristovoj crkvi. Sljedea konstitucija o Kristovoj crkvi, nije vie mogla biti donesena zbog prekida sabora. Nakon to je papa zaposjedanjem Rima 20. rujna izgubio svoju svjetovnu vlast, on je bulom "Postquam Dei munere " od 20. listopada 1870. (MaC 53,155-158/ CollLac 7,497-500) odgodio sabor na neodreeno vrijeme.

3000-3045:3. sjednica, 24. travnja 1870.: Dogmatska konstitucija "DeiFilius" o katolikoj vjeri
Nacrt od 18 poglavlja "Apostolici muneris" (MaC 50,59-74 / CollLac 7,507-518), koji je predoen saborskim oima, bio je odbaen kao predalekosean i previe kolski. Obnovljen od temelja onje u dva tijela 1. i 11. oujka 1870. ponovno bio predoen za raspravu. Zakljuilo se da se prva etiri poglavlja izdaju kao zasebna konstitucija (MaC 53,164-169 / CollLac 7,1628-1632c [555]). 14. oujka podnesen je popravljeni nacrt: "Cum aeternus Dei Filius" (MaC 51,31-38 / CollLac 7,69-78). Nakon to je zakljuena opa (18 .-22- ouj ka) i nakon toga posebna rasprava, oblikovan je konani tekst, koj i je na 3. sjednici, 24. travnja 1870. bio sveano proitan i od pape potvren. Drugi dio nacrta, predoen 11. oujka, radio je o Trojstvu, o stvaranju, o uzvienju, o inu ljudskog otkupljenja (MaC 53,170-177 / CollLac 7,1632d-1636 [br.556]). N a zahtjeve mnogih saborskih otaca, da se s t o j e mogue ranije obradi papinska nezabludivost, skinut je drugi dio programa, koji kasnije nije nastavljen, budui daje sabor u meuvremenu bio odgoen. Izd: MaC 51,430-436 / CollLac 7,250a-256d / Pijo IX., Acta l/V, 180-194 / A S S 5 (1869./70.) 462-471 / C O e D 3 8 0 5 2 3 - 8 1 1 2 6 [Naslovi sadraja nakon izvornih naslova pojedinih poglavlja, ma podnositelja izvjea na saboru.] u pravilu odgovaraju tumaenji-

Predgovor ... Sada pak, kada s Nama zasjedaju i prosuuju biskupi itavog svijeta, Naim 3000 autoritetom okupljeni u Duhu Svetom na ovom opem saboru, oslanjajui se na pi-

551

sanu i predanu Boju rije, kako smo je primili sveto uvanu i vjerno tumaenu od Katolike crkve, odluili smo iz ove Petrove stolice, u nazonosti sviju, ispovijediti i objasniti spasonosni Kristov nauk, i vlau predanom Nam od Boga odbaciti i osuditi suprotne zablude. Poglavlje 1. O Bogu Stvoritelju svih stvari [*3001: Jedan, savren od svijeta razliiti Bog. *3002: in stvaranja: njegova savrenost, njegov cilj i njegovo djelovanje. - *3003: Boja providnost.] 3001 Sveta, katolika, apostolska Rimska crkva vjeruje i ispovijeda, da postoji jedan pravi i ivi Bog, Stvoritelj i Gospodar neba i zemlje, svemogui, vjeni, neizmjerni, neshvatljivi, beskrajni po razumu, volji i svim savrenostima; budui daje on jedna, pojedinana, potpuno jednostavna i nepromjenjiva duhovna supstancija, treba ga navijetati kao u stvari i u biti razliitog od svijeta, kao najblaenijeg u sebi i po sebi, iznad svega to postoji i to se moe shvatiti osim njega, i kao neizrecivo uzvienog [kan. 1-4]. Taj sam pravi Bog, svojom je dobrotom i "svemoguom snagom", ne da povea niti da stekne svoju blaenost, nego da oituje svoju savrenost preko dobara koja dodjeljuje stvorenjima, i najslobodnijom odlukom "zajedno od poetka vremena iz niega je sazdao stvorenje, i duhovno i tjelesno, naime i aneosko i materijalno (od svijeta), a zatim i ljudsko, kao sazdano ujedno od duha i tijela" [IV. lateranski sabor: *800; nie kan. 2 i 5]. Bog pak sve stoje stvorio titi i upravlja svojom providnou "ija se snaga prostire s jednog kraja svijeta na drugi, i blagotvorno upravlja svemirom [Mudr 8,1]. "Sve je, naprotiv golo i razgoljeno njegovim oima" [Heb 4,13] pa i ono to e se dogoditi slobodnim inom stvorenja. Poglavlje 2. O objavi [*3004: injenica nadnaravne objave. - *3005: Njezina nunost. - *3006: Njezini izvori. - *3007: Njezin tuma: Crkva.] 3004 Ista sveta majka Crkva dri i ui, da se svjetlom naravnog ljudskog razuma, iz stvorenih stvari, sigurno moe spoznati Bog, poetak i cilj sviju stvari; "Ono nevidljivo njegovo, vjena njegova mo i boanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabiru" [Rim 1,20]; ipak se svidjelo njegovoj mudrosti i dobroti, da sebe samoga, po vjenoj odluci svoje volje, objavi ljudskom rodu drugim i to nadnaravnim putem, kao to kae Apostol: "Vie puta i na vie naina Bog neko govorae oima po prorocima; konano, u ove dane, progovori nama u Sinu" [Heb 1,1 si; kan.l]. 552

3002

3003

Ovoj pak boanskoj objavi treba pripisati, da ono to u boanskim stvarima nije 3005 po sebi dostupno ljudskom razumu, i u sadanjim prilikama ljudskog roda, mognu 1 spoznati svi: brzo, s vrstom sigurnou i bez ikakve primjese zablude . Ipak, zbog toga ne treba rei daje objava apsolutno potrebna, nego, jer je Bog po svojoj beskrajnoj dobroti odredio ovjeka za nadnaravni cilj, to jest da bude sudionikom u boanskom dobru, koje u potpunosti nadilazi shvaanje ljudskog uma; naime "to oko ne vidje, i uho ne u, i u srce ovjeje ne ue, to pripravi Bog onima koji ga ljube" [/ Kor 2,9; kan. 2 i 3]. Ta pak nadnaravna objava, prema vjeri sveope Crkve, koju je proglasio Tri- 3006 dentski sabor, nalazi se "u pisanim knjigama i nepisanoj predaji, koju su sami apostoli primili iz ustiju samoga Krista, ili koju su apostoli primili govorom Duha Svetoga, koja je kao rukom predana stigla sve do nas" [*1501]. Te pak knjige Staroga i Novoga zavjeta, cjelovite, sa svim svojim dijelovima, kako su navedene u dekretu istog sabora, i kako se nalaze u starom latinskom izdanju Vulgati, treba prihvatiti kao svete i kanonske. Njih pak Crkva smatra za svete i kanonske, ne zbog toga jer su sastavljene samom ljudskom marljivou i (jer) ih je zatim potvrdila autoritetom; a niti zbog toga jer sadre objavu bez zablude; nego zbog toga jer napisane po nadahnuu Duha Svetoga imaju Boga za pisca, i jer su kao takve predane samoj Crkvi [kan. 4.]. Budui pak da neki ljudi krivo tumae ono stoje sveti tridentski sabor spasono- 3007 sno odredio o tumaenju boanskog Pisma, kako bi ograniio lakoumnost duhova, Mi obnavljajui isti dekret, izjavljujemo daje njegov smisao ovaj, da u stvarima vjere i udorea, ukoliko to spada na izgradnju katolikog nauka, onaj smisao svetog Pisma treba smatrati za istiniti, koji je drala i dri sveta majka Crkva, na koju spada suditi o pravom smislu i tumaenju svetog Pisma; zbog toga, nitko ne smije samo sveto Pismo tumaiti protiv tog smisla i protiv jednodune suglasnosti otaca. Poglavlje 3. O vjeri [*3008: Pojam vjere. - *3009: Vjera se slae s razumom. - *3010: Vjera, dar Boji. *3011: Predmetvjere. - *3012: Potreba vjere. - *3013sl: Vanjska i unutarnja Boja pomo za vjerovanje.] Budui da ovjek sav ovisi o Bogu kao od svom Stvoritelju i Gospodaru, a stvo- 3008 reni je razum potpuno podloan nestvorenoj Istini, vjerom smo obvezatni iskazati poslunost razuma i volje Bogu koji se objavljuje [kan. 1]. Za tu pak vjeru, koja je poetak ljudskog spasenja [usp. *1532], Katolika crkva izjavljuje daje nadnaravna krepost, kojom, uz Boje nadahnue i pomo milosti, vjerujemo daje istinito ono to je on objavio, ne zbog unutarnje istine stvari shvaene svjetlom naravnog razuma, nego radi autoriteta samoga Boga, koji se ne moe prevariti niti moe varati [usp.
*3005 Usp. Toma Akvinski, Summa theologiae I, q.l, a.l (Editio Leonina 4,6b).

553

*2778; kan. 2]. Prema svjedoanstvu Apostola "vjera je ve neko imanje onoga emu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo" [Heb 11,1]. 3009 Kako poslunost nae vjere ne bi bila manje u skladu s razumom [usp. Rim 12,1], Bog je htio s unutarnjom pomoi Duha Svetoga povezati vanjske dokaze svoje objave, to jest Boja djela, u prvom redu udesa i prorotva, koja su, budui da obilno ukazuju na Boju svemogunost i beskrajno znanje, najsigurniji znakovi boanske objave, prilagoeni shvaanju sviju [kan. 3 i 4]. Zbog toga su kako Mojsije i proroci, tako ponajvie i sam Krist Gospodin, uinili mnoga i vrlo oita udesa i prorotva; i o apostolima itamo: "Oni pak odoe i propovijedahu posvuda, a Gospodin suraivae i utvrivae Rije popratnim znakovima" [Mk 16,20]. I opet je napisano: "Tako nam je potvrena proroka rije, te dobro inite to uza nju prianjate kao uza svjetiljku to svijetli na mrklu mjestu" [2 Pt 1,19]. Premda naime pristanak vjere nipoto nije slijepi in due, ipak nitko "ne moe prihvatiti evaneosko propovijedanje", kao stoje to potrebno za postizanje spasenja, "bez prosvjetljenja i nadahnua Duha Svetoga, koji svima daje radost u prihvaanju i vjerovanju istini" [Arauzikanska sinoda II: *377]. Zbog togaje vjera u sebi, makar ona i ne djelovala po ljubavi [usp. Gal 5,6], Boji dar, a njezin in je djelo koje spada na spasenje, kojim ovjek iskazuje slobodnu poslunost samome Bogu, pristajui i suraujui s njegovom milou, kojoj bi se mogao oduprijeti [usp. *1525sl; kan.5]. Nadalje, boanskom i katolikom vjerom treba vjerovati sve ono to se nalazi u pisanoj i predanoj Bojoj rijei, i to Crkva, bilo sveanom odlukom bilo redovitim uiteljstvom, predouje da treba vjerovati kao neto stoje od Boga objavljeno. Budui pak daje "bez vjere nemogue omiljeti Bogu" [Heb 11,6] i stii u sudionitvo njegove djece, zbog toga nitko nikada bez nje nee biti opravdan, niti e itko, ako u njoj ne "ustraje do svretka" [Mt 10,22; 24,13] postii ivot vjeni. Kako bismo pak mogli udovoljiti obvezi da prihvatimo pravu vjeru i da u njoj vrsto ustrajemo, Bog je po svom jedinoroenom Sinu ustanovio Crkvu, i obdario je oitim znakovima svoje ustanove, kako biju svi mogli prepoznati kao uvaricu i uiteljicu objavljene rijei. Naime, samo na Katoliku crkvu spada sve ono to je tako mnogostruko i tako divno boanski odreeno za jasnu vjerodostojnost katolike vjere. Crkva je takoer sama po sebi, naime, zbog svoga udesnog irenja, izvanredne svetosti, neiscrpne plodnosti u svemu dobru, zbog katolikog jedinstva i nepobjedive postojanosti, jedan veliki i vjeni razlog i nenadvladivo svjedoanstvo vjerodostojnosti i svog boanskog poslanja. Po tome biva, daje ona sama uzdignuti znak meu narodima [usp. Iz 11,12], da k sebi poziva one koji jo nisu povjerovali, a svoje sinove ini sigurnijima, da se vjera koju ispovijedaju oslanja na najvri temelj. A po vinjoj snazi tom svjedo554

3010

3011

3012

3013

3014

asnrvu pridolazi uinkovita pomo. Naime, najdobrostiviji Gospodin svojom milou potie i pomae zabludjele kako bi mogli "doi do spoznanja istine" [1 Tim 2,4], a one koje je iz tame prenio u svoje divno svjetlo [usp. 1 Pt 2,9; Kol 1,13] uvruje svojom milou da ustraju u tom svjetlu; on (naime) ne ostavlja ako nije ostavljen [usp. *1537]. Zbog toga, nipoto nije isto stanje onih koji su se po nebeskom daru prikljuili vjeri katolike istine i onih koji voeni ljudskim miljenjem slijede krivu religiju; oni naime, koji su prihvatili vjeru pod vodstvom crkvenog uiteljstva, nikada ne mogu imati opravdan razlog mijenjati ili dovoditi u sumnju tu vjeru [kan. 6]. Budui daje tome tako, "s radou zahvaljujui Ocu koji vas osposobi za dionitvo u batini svetih u svjetlosti" [Kol 1,12], ne zanemarimo takvo spasenje [usp. Heb 2,3], nego "uprimo pogled u Poetnika i Dovritelja vjere, Isusa" [Heb 12,2], "uvajmo nepokolebivu vjeru nade" [Heb 10,23]. Poglavlje 4. O vjeri i razumu [*3015: Dvostruki red spoznaje. - *3016: Udio razuma u oblikovanju nadnaravne istine. - *3017si: Nema suprotnosti izmeu vjere i razuma. - *3019: Meusobno pomaganje izmeu vjere i razuma. - *3020: Bit napretka teoloke znanosti.] Vjena suglasnost Katolike crkve drala je i dri takoer i to, da postoji dvo- 3015 struki red spoznaje, razliit ne samo po izvoritu (spoznaje) nego i po objektu; po izvoritu: na jednan (nain) naime spoznajemo naravnim razumom, na drugi pak boanskom vjerom; po objektu pak, jer osim onoga do ega moe doprijeti naravni razum, za vjerovanje nam se predouju otajstva skrivena u Bogu, koja ne mogu biti spoznata ako ih Bog ne objavi [kan. /]. Zbog toga Apostol svjedoi da su pogani spoznali Boga "po djelima" [Rim 1,20]; raspravljajui pak o milosti i istini, koja je postala po Isusu Kristu [usp. Iv 1,17], kae: "Navjeujemo mudrost Boju, u Otajstvu, skrivenu: onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu nau, a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. A nama Bog to objavi po svom Duhu, jer Duh sve pronie, i dubine Boje" [) Kor 2,7sl 10]. A sam jedinoroeni govori Ocu, jer je sakrio to od mudrih i pametnih a objavio malenima [usp. Mt 11,25]. Razum pak, prosvijetljen vjerom, kada marljivo, pobono i trijezno istrauje 3016 kako bi uz Boju pomo stekao neko, i to najplodonosnije, razumijevanje otajstava, kako iz onogo to spoznaje po (svojoj) naravi, po analogiji, tako i po meusobnoj povezanosti otajstava meu sobom i s posljednjim ciljem ovjeka, ipak nikada nee postati prikladan da ih shvati kao to (shvaa) istine koje sainjavaju njegov vlastiti objekt (spoznaje). Boja naime otajstva po svojoj naravi toliko nedilaze ljudski razum, da i uz ostvarenu objavu, i uz prihvaanje vjerom, ona ipak ostaju zastrta velom same vjere, i kao obavijena tamom, dok god u ovom smrtnom ivotu "hodamo (daleko) od Gospodina; ta u vjeri hodamo ne u gledanju" [2 Kor 5,6sl]. 555

3017

Uistinu, premda je vjera iznad razuma, ipak nikada ne moe biti prave suprotnosti izmeu vjere i razuma [usp. *2776 2811]: budui daje isti Bog, koji objavljuje otajstva i ulijeva vjeru, stavio u ljudsku duu svjetlo razuma; Bog pak ne moe nijekati samoga sebe, niti ikada moe proturijeiti istina istini. Neutemeljeni privid te suprotnosti raa se ponajvie odatle, ili, jer vjerske dogme nisu iznesene i shvaene prema miljenju Crkve, ili jer se izreena miljenja smatraju za rijei razuma. Zbog toga, "definiramo, da je potpuno kriva svaka tvrdnja protivna prosvjetljenoj vjeri" [V. lateranski sabor: *144l). Nadalje, Crkva koja je zajedno s apostolskom slubom primila zapovijed uvanja poklada vjere, ima takoer po Bogu pravo i dunost zabraniti znanost lanog imena [usp. 1 Tim 6,20], kako netko ne bi bio prevaren filozofijom i ispraznom prijevarom [usp. Kol 2,8; kan. 2]. Zbog toga se svim kranskim vjernicima, takva miljenja za koja se spozna da su protivna nauku vjere, pogotovo ako su bila osuena od Crkve, zabranjuje ne samo braniti ih kao zakonite zakljuke znanosti, nego im se, to vie, u potpunosti nalae smatrati ih za zablude, koje pokazuju lani privid istine.

3018

3019

Ne samo da vjera i razum nikada ne mogu biti meusobno u suprotnosti, nego si meusobno i pomau [usp. *2776 2811], budui da pravi razum dokazuje temelje vjere, i obasjan njezinim svjetlom njeguje spoznaju boanskih stvari; vjera pak oslobaa i titi razum od zabluda i obogauje ga mnogostrukou spoznaje. Zbog toga bila daleko (misao), da se Crkva protivi ljudskim vjetinama i njegovanju znanosti, nego ih na mnogo naina pomae i unapreuje. Ona naime ne nijee niti omalovaava prednosti koje iz njih proizlaze za ljudski ivot; tovie izjavljuje da one, kao to su proizile od Boga Gospodara znanosti [usp. 1 Sam 2,3], tako, ako se pravilno s njima bavi, vode k Bogu uz pomo njegove milosti. I zaista, ona (vjera) ne zabranjuje da se takve znanosti, u svom podruju slue vlastitim principima i vlastitom metodom; ali, poto joj je priznata ta pravedna sloboda, neka se brino uva, da ne primi u sebe zablude protivei se boanskoj istini, ili da prelazei vlastite granice, zauzima i muti ono to spada na vjeru.

3020

Ne smije se naime nauk vjere, koji je Bog objavio, iznositi kao filozofski pronalazak koji bi trebalo usavravati ljudskim duhom, nego kao boanski poklad predan Kristovoj zarunici, da ga vjerno uva i napogrjeivo tumai. Zbog toga, kod svetih dogmi treba trajno zadrati onaj smisao koji je jedno izjavila sveta majka Crkva, niti se ikada smije odstupiti od tog smisla pod prividom i u ime boljeg razumijevanja [kan. 3]. "Dakle, neka raste i neka tijekom godina i vjekova mnogo i jako napreduje shvaanje, znanje i mudrost, kako pojedinaca tako i svih, kako jednog ovjeka tako i itave Crkve: na isti naime nain, u istoj naime dogmi, u istom smislu i shvaanju"1.
*3020 Vinko Lerinski, Commonitoriumprimam, 23, br.3 (R.Demeulenaere: CpChL 6 4 [1985.] 177 7 , 1 7 8 1 2 / P L 50.668A).

556

Kanoni

1. O Bogu Stvoritelju sviju stvari [Kan. 1: Protiv zabluda u odnosu na opstojnost Boga kao Stvoritelja. - Kan. 2: Protiv materijalizma . - Kan. 3sl: Protiv panteizma i njegovih posebnih oblika. Kan. 5: (a) Protiv panteista i materijalista; (b) protiv guntherijanaca; (c) protiv guntherijanaca i hermetista.] 1. Tko nijee jednog pravog Boga, Stvoritelja i Gospodara vidljivoga i nevidlji- 3021 voga: neka bude kanjen anatemom [usp. *3001]. 2. Tko se ne stidi tvrditi da osim materije ne postoji nita: neka bude kanjen 3022 anatemom [usp. *3002]. 3. Tko kae da Bog i sve stvari imaju jednu te istu supstanciju ili bit: neka bude 3023 kanjen anatemom [usp. *3001]. 4. Tko kae da su ograniene stvari, kako tjelesne tako i duhovne, ili barem du- 3024 hovne, proizale iz boanske supstancije, ili da sve biva oitovanjem ili evolucijom boanske supstancije, ili konano, da je Bog ope ili neodreeno bie, koje odreujui samoga sebe uspostavlja openitost stvari u zasebne rodove, vrste i pojedince: neka bude kanjen anatemom. 5. Tko ne ispovijeda daje Bog iz niega napravio svijet i sve stvari koje se nala- 3025 ze u njemu, i duhovne i materijalne, u itavoj njihovoj supstanciji, ili tko kae da Bog nije stvorio (svijet)(svojom) voljom, slobodnom od bilo kakve prisile, nego da gaje stvorio takvom nunou kao to nuno ljubi samoga sebe, ili tko nijee daje svijet sazdan na Boju slavu: neka bude kanjen anatemom. 2. O objavi [Kan. 1: Protiv onih koji nijeu naravnu teologiju. - Kan. 2: Protiv deizma. - Kan. 3: Protiv neogranienog racionalizma. - Kan 4: Protiv racionalistike kritike Biblije.] 1 . Tko kae da Boga, jednoga i pravoga, naeg Stvoritelja i Gospodara, nije mo- 3026 gue sigurno spoznati naravnim svjetlom ljudskog razuma, preko onoga stoje uinjeno: neka bude kanjen anatemom [usp. *3004].

557

3027

2. Tko kae da se ne moe dogoditi, ili da ne koristi, da ovjek po objavi bude pouen o Bogu i o tovanju koje mu treba iskazivati: neka bude kanjen anatemom. 3. Tko kae da ovjek ne moe od Boga biti uzdignut na spoznaju i savrenost koja nadilazi naravnu, nego da on moe i mora, iz samoga sebe, neprestanim napredovanjem, konano stii do posjedovanja svake istine i dobra: neka bude kanjen anatemom. 4. Tko ne prihvati da su sve knjige svetog Pisma, sa svim svojim dijelovima, kako ih navodi sveti tridentski sabor [*1501-1508], svete i kanonske, ili tko nijee da su one od Boga nadahnute: neka bude kanjen anatemom [usp. *3006]. 3. O vjeri [Kan. lsl: Protiv autonomije razuma. -Kan.3: Protiv fideizma. - Kan. 4: Protiv agnosticizma i mitologizma. - Kan. 5sl: Protiv hermezijanaca.J

3028

3029

3031

1. Tko kae daje ljudski razum tako neovisan, da mu vjera od Boga ne moe zapovijedati: neka bude kanjen anatemom [usp. *3008]. 2. Tko kae da se boanska vjera ne razlikuje od naravnog znanja o Bogu i moralnim stvarima, i zbog toga da ona nije potrebna za boansku vjeru, kako bi se vjerovalo u objavljenu istinu zbog autoriteta Boga objavitelja: neka bude kanjen antemom [usp. *3008]. 3. Tko kae da boanska objava ne moe biti vjerodostojna po vanjskim znakovima, te da zbog toga ljudi moraju biti pokrenuti k vjeri samo unutarnjim privatnim iskustvom ili nadahnuem svakoga: neka bude kanjen anatemom [usp. *3009]. 4. Tko kae da se udesa ne mogu dogoditi, te da zbog toga sva izvjea o njima, pa i ona koja se nalaze u svetom Pismu, treba smjestiti medu prie ili mitove; ili da se udesa nikada ne mogu sa sigurnou spoznati, niti se njima moe ispravno dokazati boansko porijeklo kranske religije: neka bude kanjen anatemom [usp. *3009]. 5. Tko kae da prihvaanje kranske vjere nije slobodno, nego da ono nuno slijedi iz dokaza ljudskog razuma; ili daje milost potrebna samo za ivu vjeru, koja djeluje po ljubavi [usp. Gal 5,6]: neka bude kanjen anatemom [usp. *3010]. 6. Tko kae da je jednako stanje vjernika i onih koji nikada nisu doli do jedino prave vjere, tako da katolici mogu imati ispravan razlog, da suzdravanjem pristanka dovedu u sumnju (svoju) vjeru, koju su pod crkvenim uiteljstvom ve primili, 558

3032

3033

3034

3035

3036

dok znanstvenim dokazima ne rijee (pitanje) vjerodostojnosti i istinitosti svoje vjere: neka bude kanjen anatemom [usp. *3014]. 4. O vjeri i razumu [Protiv slobodnijih filozofskih i teolokih kola.] 1. Tko kae da u Bojoj objavi nema istinitih, i u pravom smislu rijei otajstava, 3 0 4 1 nego da se sve vjerske dogme mogu pravilno obrazovanim razumom shvatiti i dokazati iz naravnih principa: neka bude kanjen anatemom [usp. *3015sl\. 2. Tko kae da se ljudskim znanostima treba baviti tako, da se njihove tvrdnje 3 0 4 2 mogu zadrati kao istinite, makar se protivile objavljenom uenju, i da ih Crkva ne moe zabraniti: naka bude kanjen anatemom [usp. *3017], 3. Tko kae da se moe dogoditi, da se dogmama koje je odredila Crkva, u skla- 3 0 4 3 du s napretkom znanosti, nekada mora dati smisao drugaiji od onoga kako gaje shvaala, i kako ga Crkva shvaa: neka bude kanjen anatemom [usp. *3020]. Pogovor Vrei dunost Nae slube vrhovnog pastira, ljubavlju Isusa Krista zaklinjemo 3 0 4 4 sve kranske vjernike, najvema pak one, koji su predstojnici ili koji vre uiteljsku slubu, te im autoritetom istoga Boga i Spasitelja naega zapovijedamo da uloe trud i nastojanje, kako bi od svete Crkve odbacili i uklonili te zablude i kako bi proirili svjetlo najie vjere. Budui pak da nije dovoljno izbjegavati krivovjerniku zlou, ako se brino ne 3 0 4 5 izbjegavaju i one zablude, koje k njoj vie ili manje vode, upozoravamo sve na dunost obdravanja onih konstitucija i dekreta, kojima je ova Sveta Stolica osudila i zabranila takva zla miljenja, koja ovdje nisu izriito navedena.

3050-3075: 4. sjednica, 18. srpnja 1870.: Prva dogmatska konstitucija "Pastor aeternus", o Kristovoj crkvi
Saborskim je oima predoen sveobuhvatni nacrt o Crkvi "Supremi Pastoris" od 15 poglavlja i 21 kanona (MaC 51,539-553 / CollLac 7,567-578), koji je sadravao uenje o primatu (pogl. 11.), ali ne i o papinoj nezabludivosti. Pijo IX. je na mnogostruke elje 7. oujka 1870. stavio na dnevni red temu o nazabludivosti. Dan prije toga prireeno je dodatno poglavlje o papinoj nezabludivosti (MaC 51,701D-702A / CollLac 7,64 lab). Tijekom rasprava napravljena je zasebna konstitucija o papi, podijeljena u 4 poglavlja. Nakon toga je izraen novi nacrt koji je 9. svibnja 1870. bio podnesen na opoj sjednici povjerenstva (MaC 52,4-7 / CollLac 7,1640-1643 [br. 558]). 13. srpnja je saboru predoen popravljena verzija. Definicija je uslijedila na 4. javnoj sjednici, 18. srpnja.

559

U raspravi o papinoj nezabludivosti mnogi su saborski oci izrazili suzdranost: jer da takva defincija irom otvora vrata zloporabi crkvenog uiteljstva; da (njome) nije dovoljno osigurana vezanost pape na Pismo i predaju; da povijesne injenice govore u prilog razlikovanja izmeu pape kao nezabludivog opeg uitelja, i pape kao zabludivog privatnog uitelja (usp. *2565). Znaajan dio saborskih otaca se protivio definiciji zbog tih potekoa, ali je veina nadvladala. Nakon to je propao posljednji pokuaj manjine da Pija IX. skloni na odustajanje, mnogi su saborski oci napustili odluujuu sjednicu sabora (18. srpnja). U javnosti je papina nezabludivost vie puta bila odbijena zbog toga, jer su takozvani ultra-montanisti o tome irili pretjerane predodbe. Luois Veuillot, utjecajni redaktor novina "L'Univers", predloio je npr, da se papina nezabludivost utvrdi jednostavno aklamacijom, a da se ne napravi o tome tona teoloka izjava. Na 84. opoj sjednici, 11. srpnja 1 8 7 0 , biskup Vinzenz Gasser, kao glasnogovornik povjerenstva za vjeru, protumaio je smisao i granice papine nezabludivosti u odnosu na subjekt, objekt i in (MaC 52,1204-1230 / CollLac 7,388-420).Tajnik sabora biskup Joseph FeBler, napisao je nakon rasputanja sabora knjigu Die wahre undfalsche Unfehlbarkeit der Pdpste (Be 1871 ?\ francusko izd. Pari 1873.), koja se smatra najboljim komentarom rasprave o papinoj nezabludivosti. Izd.: MaC 52,1330-1334 / CollLac 7,482-487 /Pijo I X , Acta l/V, 207-218 / A S S 6 (1870./71.) 40-47 / COeD 3 8 I I 2 9 - 8 I 6 3 9 .

Predgovor o uspostavljanju i temelju Crkve 3050 Vjeni pastir i biskup naih dua [usp. 1 Pt 2,25], kako bi trajnim uinio djelo svoga otkupljenja, odluio je sagraditi Svetu crkvu, u kojoj bi svi vjernici kao u kui ivoga Boga bili povezani vezom jedne vjere i ljubavi. Zbog togaje, prije nego e se proslaviti, molio Oca ne samo za apostole, nego i za one koji e na njihovu rije povjerovati u njega, kao bi svi bili jedno, kao to su jedno sam Sin i Otac [usp. Iv 17,20sf]. On je dakle na isti nain poslao apostole, koje sije izabrao od svijeta [usp. Iv 20,21], kao stoje sam bio poslan od Oca [usp. Iv 20,21]; tako je elio da u njegovoj Crkvi budu pastiri i uitelji "sve do kraja svijeta" [Mt 28,20]. Da bi pak sam episkopat bio jedan i nepodijeljen, i kako bi se preko s njim tijesno povezanog sveenstva, svekoliko mnotvo vjernika sauvalo u jedinstvu vjere i zajednitva, drugim je apostolima pretpostavio blaenog Petra, te je u njemu ustanovio vjeno poelo i vidljiv temelj obaju jedinstava, na ijoj e vrstoi sagraditi vjeni hram, i u vrstoi te vjere e se uzdii uzvienost Crkve koja see do neba1. I budui da se vrata paklena iz dana u dan sa sve veom mrnjom odasvud podiu da srue Crkvu, kad bi to bilo mogue, i protiv njezinog od Boga postavljenog temelja, mi smo uz pristanak svetog sabora procijenili da bi za zatitu, odranje i napredak katolikog stada bilo potrebno iznijeti nauk 0 ustanovljenju, vjenosti i naravi svetog apostolskog prvenstva, u kojem se nalazi snaga i vrstoa itave Crkve, koji svi vjernici trebaju vjerovati i drati, prema drevnoj i trajnoj vjeri itave Crkve, te zabraniti i osuditi suprotne zablude tako kodljive stadu Gospodnjem.
*3051 Leon I. Veliki, 4. propovijed o njegovom roendanu [naime o obljetnici njegovog izbora za rimskog biskupa] pogl. 2 (PL 54.150C).

3051

3052

560

Poglavlje 1.

O ustanovljenu apostolskog primata u blaenom Petru

Nauavamo dakle i izjavljujemo d a j e , prema svjedoanstvu Evanelja, Krist 3053 Gospodin neposredno i izravno obeao i dodijelio blaenom apostolu Petru prvenstvo nadlenosti nad itavom Bojom crkvom. Jednom se naime Simonu, komu je ve ranije kazao: "Zvat e se Kefa (Stijena)" [Iv 1,42], nakon stoje ovaj izrazio svoju ispovijest, govorei: "Ti se Krist-Pomazanik, Sin Boga ivota", Gospodin obratio ovim sveanim rijeima: "Blago tebi, imune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A j a t e b i kaem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju i vrata paklena nee je nadvladati. Tebi u dati kljueve kraljevstva nebeskoga, pa to god svee na zemlji bit e svezano i na nebu; a to god odrijei na zemlji, bit e odrijeeno i na nebesima" [Mt 16,16-19]. A Isus je poslije svoga uskrsnua jedino imunu Petru dao nadlenost vrhovnog pastira i upravitelja nad itavim svojim ovinjakom, govorei: "Pasi jaganjce moje", "Pasi ovce moje" [Iv 21,15-17]. Tom se tako oitom nauku svetog Pisma, kako ga je Katolika crkva uvijek 3054 shvaala, otvoreno suprotstavljaju kriva miljenja onih koji izokreui nijeu oblik vlasti koji je Krist Gospodin ustanovio u svojoj Crkvi, tj. daje samo Petar, prije ostalih apostola, bilo svakog pojedinog, bilo svih zajedno, dobio istinitu i pravu nadlenost prvenstva; ili koji tvrde da to prvenstvo nije bilo dano neposredno i izravno blaenom Petru, nego Crkvi, a po njoj njemu kao slubeniku iste Crkve. [Kanon] Dakle, tko kae da Krist Gospodin nije blaenog apostola Petra po- 3055 stavio za prvaka svih apostola i za vidljivu glavu itave vojujue Crkve; ili, d a j e on od Gospodina naega Isusa Krista izravno i neposredno primio samo prvenstvo asti, a ne istinito i pravo prvenstvo nadlenosti: neka bude kanjen anatemom. Poglavlje 2. O vjenosti prvenstva blaenoga Petra u rimskim prvosveenicima

to je pak Prvak pastira i veliki Pastir ovaca, Gospodin na Isus Krist, u 3056 blaenom apostolu Petru ustanovio za vjeno spasenje i vjeno dobro Crkve, to po istom ustanovitelju mora sigurno trajati u Crkvi, koja je utemeljena na stijeni i koja e vrsto stajati do kraja vjekova. Uistinu "nitko ne sumnja, tovie, svim je vjekovima poznato, d a j e preblaeni Petar, prvak i glava apostola, te stup vjere i temelj Katolike crkve, od Gospodina naega Isusa Krista, Spasitelja i Otkupitelja ljudskoga roda, primio kljueve kraljevstva nebeskoga; on do ovih vremena trajno ivi i vri sudaku vlast u svojim nasljednicima" 1 , biskupima svete Rimske stolice, koju je on osnovao i posvetio svojom krvlju.

*3056

Govor papinog izaslanika Filipa na 3. sjednici Efekog sabora, 11. srpnja 4 3 1 . (ACOe 3 l/l/III, 6 0 2 7 . 3 3 , br. 106 ' / MaC 4.1295B-1298A / HaC 1.1477B).

561

3057

Zbog toga, tkogod naslijedio tu Petrovu stolicu, on prema ustanovi samoga Krista, dobiva Petrovo prvenstvo nad itavom Crkvom. "Ostaje dakle uredba istine, i blaeni Petar, ustrajui u primljenoj vrstoi stijene, koji ne naputa primljeno kor1 milo Crkve" . Zbog tog je razloga bilo uvijek "potrebno, da se zbog jaeg prven2 stva" oko Rimske crkve "okupe sve Crkve, to jest odasvud svi koji su vjernici" , 3 kako bi se u toj Stolici iz koje za sve proizlaze "prava asnog zajednitva" , (svi) spojili kao to su udovi s glavom udrueni u jednu cjelinu tijela. [Kanon] Tko dakle kae, da nije po ustanovi samoga Gospodina Krista, ili po Bojem pravu, da blaeni Petar u prvenstvu nad itavom Crkvom ima trajne nasljednike; ili da rimski prvosveenik nije nasljednik blaenog Petra u istom prvenstvu: neka bude kanjen anatemom. Poglavlje 3. O snazi i razlozima prvenstva rimskog prvosveenika

3058

[*3059: Opis prvenstva. - *3060: Opa nadlenost pape. - *3061: Nadlenost biskupa nad dijelom stada. - *3062: Slobodna veza pape sa svim vjernicima. - *3063:Papa kao vrhovni sudac. - *3064: Sankcije.] 3059 Zbog toga, oslonjeni na jasna svjedoanstva svetog Pisma, i slaui se s jasnim i oitim dekretima kako naih predasnika, rimskih prvosveenika, tako i opih sabora, obnavljamo definiciju opeg Firentinskog sabora, prema kojoj svi Kristovi vjernici moraju vjerovati "da sveta Apostolska stolica, i rimski prvosveenik, imaju prvenstvo na itavom svijetu, te d a j e isti rimski prvosveenik nasljednik blaenog Petra, prvaka apstola, i pravi Kristov zamjenik, glava itave Crkve te otac i uitelj svih krana; te daje Gospodin na Isus Krist, istom blaenom Petru predao puninu vlasti da pase, vodi i upravlja itavu Crkvu, kao to se to uostalom nalazi u dokumentima opih sabora i u svetim kanonima" [*1307]. Nauavamo dakle i izjavljujemo daje po odluci Gospodnjoj Rimska crkva dobila prvenstvo redovite vlasti nad svim drugim (Crkvama), i daje ta vlast nadlenosti rimskog prvosveenika, koja je uistinu biskupska, neposredna; prema kojoj su obvezatni svi pastiri i vjernici bilo kojeg obreda i dostojanstva, kako zasebno pojedinci tako i svi zajedno, na slubu hijerarhijske podlonosti i prave poslunosti, ne samo u stvarima koje se odnose na vjeru i udoree, nego i u onima koje se odnose na stegu i upravu Crkve razasute po itavom svijetu; tako da sauvavi kako zajednitvo s rimskim prvosveenikom tako i jedinstvo u ispovijedanju vjere, Kristova crkva bude jedno stado pod jednim vrhovnim pastirom [usp. Iv 10,16]. To je uenje katolike istine od koje nitko ne moe odstupiti, a da sauva vjeru i spasenje.
*3057 Leon I. Veliki, 3. propovijed o svom roendanu, pogl. 3 (PL 54.146B). Irenej Lvonski, Adversus haereses III 3, br.2 (SouChr 211 [1974.] 32 2 6 s i) = III 3, br.l (izd. W.W. Harvey [Cambridge 1857.] 2,9 / PG 7,849A). Ambrozije Milanski, Pismo 11,4 (PL 16.986B).

3060

562

Isto tako bilo daleko (miljenje) daje ova vlast vrhovnog prvosveenika ovisna 3061 od one redovne i neposredne vlasti biskupske nadlenosti, koju imaju biskupi, postavljeni od Duha Svetoga [usp. Dj 20,28] na mjesto apostolskih nashednika, da kao pravi pastiri pasu i vode njima oznaeno pojedino stado, kako bi ono bilo utvreno, ojaano i zatieno od vrhovnog i sveopeg pastira, prema onoj (rijei) svetog Grgura Velikog: "Moja je ast, ast ope Crkve. Moja ast je vrsta snaga moje brae. Ja u onda biti uistinu poaen kada se pojedincima nee uskraivati njima duna ast" 1 . Nadalje, iz te vrhovne vlasti rimskog prvosveenika da upravlja itavom 3062 Crkvom, slijedi da ona ima pravo da u izvravanju te svoje zadae moe slobodno opiti s pastirima i stadom itave Crkve, kako bi ih na putu spasenja mogao pouavati i voditi. Zbog toga osuujemo i odbacujemo miljenje onih koji kau, da se zakonito moe sprijeiti ta veza vrhovne glave s pastirima i stadom, ili je ine ovisnom od svjetovne vlasti, tako da tvrde, da ono to Apostolska stolica, ili (drugi) s njezinim autoritetom, odrede za upravljanje Crkvom, ima snagu i valjanost samo ako bude odobreno od svjetovne vlasti. I budui daje po boanskom pravu apostolskog prvenstva rimski prvosveenik 3063 na elu itave Crkve, nauavamo i izjavljujemo, daje on vrhovni sudac vjernika, te da se u svim sporovima koji spadaju na crkvenu provjeru, moe utei njegovom sudu [usp. *861]; presudu pak Apostolske stolice, od ijeg autoriteta nema veeg, ne moe nitko ponititi, niti itko smije suditi o njezinoj presudi [usp. *638-642]. Zbog toga, skreu s pravog puta istine oni koji tvrde, daje dozvoljeno od sudaca rimskog prvosveenika prizvati na opi sabor kao na autoritet vii od rimskog prvosveenika. [Kanon] Zbog toga, tko kae da rimski prvosveenik ima samo slubu nadgle- 3064 danja ili upravljanja, a ne punu i vrhovnu vlast nadlenosti nad itavom Crkvom, (i to) ne samo u stvarima koje spadaju na vjeru i udoree, nego i u onima koje spadaju na stegu i upravu Crkve rairene po itavom svijetu; ili da on ima samo vei dio, a ne svu puninu te vrhovne vlasti; ili da ta njegova vlast nije redovita i neposredna, bilo nad svim i pojedinim crkvama, bilo nad svim i pojedinim pastirima i vjernicima, neka bude kanjen anatemom. Poglavlje 4. O nezabludivom uiteljstvu rimskog prvosveenika

[*3065-3068: Svjedoanstva opih sabora. - *3069: Uiteljstvo je praktiki priznato kao nezabludivo. - *3070sl: Karakter, predmet i svrha papine nezabludivosti. *3072-3074: Definicija. - *3075: Sankcije.]
*3061 Grgur Veliki, Pismo Eulogiju Aleksandrijskom (D. Norberg: CpChL 140A [1982] 5 5 2 6 4 . 6 6 [=Registrum epistolarum VIII 29] / MGH Ep. 2,3 1 28-30 [ = Registrum epistolarum VIII 29] / PL 77,933C [= Registrum epistolarum VIII 30]).

563

3065

Ova Sveta Stolica je uvijek drala, trajna praksa Crkve potvruje, a sami su opi sabori, posebno oni koji su na Istoku i na Zapadu zadrali jedinstvo vjere i ljubavi, izjavili, da se u samom apostolskom prvenstvu, koje je rimski prvosveenik kao nasljednik Petra, prvaka apostola, dobio nad itavom Crkvom, nalazi i vrhovna uiteljska vlast. Naime oci 4. c a r i g r a d s k o g s a b o r a , slijedei tragove predasnika, objavili su ovu sveanu ispovjjest: "Poetak je spasenja, uvati pravilo ispravne vjere [...]. I jer se ne moe mimoii rije Gospodina naega Isusa Krista, koji je kazao: 'Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju' [Mt 16,18], pa se to stoje reeno dokazuje stvarnim uincima, budui da se kod Apostolske stolice katolika religija sauvala uvijek neokrnjena, i sveto se uenje potovalo. Ne elei se nikako odvojiti od te vjere i nauka [...], nadamo se, da emo zasluiti biti u tom zajednitvu koje propovijeda Apostolska stolica, u kojem se nalazi itava i prava vrstoa kranske religije"1 [*363-365]. Uz odobrenje pak d r u g o g l v o n s k o g s a b o r a Grci su ispovijedili: "Sveta Rimska crkva istinito i ponizno priznaje daje od samog Gospodina u blaenom Petru, prvaku i glavi apostola, iji je nasljednik rimski prvosveenik, s puninom vlasti dobila vrhovno i puno prvenstvo i vrhovnitvo nad itavom katolikom Crkvom. I kao stoje ona vie od ostalih obvezna braniti vjersku istinu, isto se tako, ako se pojave neka pitanja o vjeri, ona moraju rijeiti prema njezinom sudu" [*861]. F i r e n t i n s k i s a b o r je naime definirao: "da je Rimski prvosveenik [...] pravi Kristov zamjenik, glava itave Crkve, te otac i uitelj svih krana; te daje Gospodin na Isus Krist, istom blaenom Petru predao puninu vlasti da pase, vodi i upravlja itavu Crkvu" [*1307]. Kako bi udovohili toj pastirskoj zadai, nai su predasnici uvijek neumorno nastojali, da se spasonosni Kristov nauk proiri meu sve narode na zemlji, i jednakom su brigom bdjeli da se on sauva ispravan i ist, kao stoje i primljen. Zbog toga su biskupi itavog svijeta, bilo pojedinano, bilo okupljeni na saborima, slijedei dugotrajni obiaj Crkava i oblik drevnog pravila, iznosili pred ovu Apostolsku Stolicu posebno one opasnosti koje su se pojavljivale u pitanjima vjere, kao bi se ponajvie nadoknadile tete za vjeru tamo gdje vjera ne moe imati nedostatak 2 . Rimski pak prvosveenici, kako su im to savjetovali uvjeti vremena i stvari, bilo sazvavi ope sabore, ili istraujui miljenje Crkve razasute po svijetu, bilo napartikularnim sinodama, ili pak primijenivi drugu pomo koju im je na raspolaganje stavljala Boja providnost, definirali su da treba drati ono to su uz Boju pomo spoznali daje u skladu sa svetim Pismom i apostolskom predajom.
*3066 *3069 Radi se o skraenom navodu Libelhis fidei pape Hormizde (*363-365); ono to je izostavljeno u samoj konstituciji oznaeno je s [...]. Bernard iz Clairvauxa, Pismo 190, odn. Tractatus contra errores Abaelardi papi Inocentu I I , Predgovor (Opera 8, izd. J. Leclercq - H.M. Rochais [Rim 1977.] 17 9s , / PL 182, 1053D).

3066

3067

3068

3069

564

A Petrovim nasljednicima nije naime obean Duh Sveti kako bi uz njegovu ob- 3070 javu navijetali novi nauk, nego da uz njegovu pomo sveto uvaju i vjerno iznose objavu, ili poklad vjere, primljen od apostola. A taj pak apostolski nauk prihvatili su svi asni oci, a sveti i pravovjerni uitelji su ga potovali i slijedili; oni su najpotpunije znali daje ta Petrova stolica ostala uvijek netaknuta od svake zablude, prema boanskom obeanju Gospodina i Spasitelja naega, koje je dao prvaku svojih uenika: "Ali ja sam molio za tebe da ne malake tvoja vjera. Pa kad k sebi doe, uvrsti svoju brau" [Lk 22,32]. Dakle, taj posebni dar da u istini i vjeri nikada ne zataji, dana je od Boga Petru i 3071 njegovim nasljednicima na toj Stolici, kako bi svojom uzvienom slubom sluili spasenju sviju, kako bi itavo Kristovo stado po njima bilo sauvano od otrovne hrane zabluda i hranilo se hranom nebeskog nauka, kako bi se nakon uklanjanja prilika za raskol itava Crkva sauvala jedna, i oslonjena na svoj temelj ostala vrsta protiv vratiju pakla. Budui pak da u ovo vrijeme, kada se ponajvie trai uinkovitost apostolske 3072 slube, nema malo onih koji se suprotstavljaju tom autoritetu, mislimo daje apsolutno potrebno sveano potvrditi svojstvo, koje se jedinoroeni Boji Sin udostojao spojiti s vrhovnom pastirskom slubom. I tako Mi, vjerno se drei predaje katolike vjere prihvaene od poetka, na 3073 slavu Boga naega Spasitelja, na uzvienje katolike religije i na spas kranskih naroda, uz suglasnost svetog sabora, nauavamo i definiramo daje od Boga objavljena dogma: da se rimski prvosveenik, kada govori sa Stolice (ex cathedra), to jest, kada 3074 vri slubu pastira i uitelja svih krana, i kada svojim vrhovnim apostolskim autoritetom definira uenje o vjeri i udoreu koje treba drati itava Crkva, odlikuje onom nezabludivou, koja mu je obeana u blaenom Petru, i kojom je boanski Otkupitelj elio da bude opremljena njegova Crkva kod definiranja uenja o vjeri i udoreu; zbog toga su takve definicije rimskog prvosveenika nepromjenjive po sebi, a ne po suglasnosti Crkve. [Kanon] Ako bi se pak netko usudio proturijeiti ovoj naoj definiciji, ega 3075 neka nas Bog oslobodi, neka bude kanjen anatemom.

3100-3102: Odgovor Sv. oficija apostolskom vikaru Srednje Oceanije, 18. prosinca 1872.
Pitanje i odgovori odnose se na uenje metodista, daje krtenje samo vanjski znak ulanjenja u kransku zajednicu. Izd: A S S 25 (1892/93) 246 / CollPF 2 2,60, br. 1392.

565

Vjera i nakana djelitelja sakramenta 3100 Pitanje: 1. Je li zbog nedostatka nakane initi ono stoje htio Krist, sumnjivo krtenje podijeljeno od tih krivovjernika [metodista], ako djelitelj izriito prije krtenja izjavi da krtenje nema nikakav uinak u dui? 2. Je li sumnjivo tako podijeljeno krtenje, ako reena izjava nije izriito izreena neposredno prije podjeljivanja krtenja, ali ju je djelitelj esto izjavljivao, a takvo se uenje otvoreno propovijeda u toj sljedbi? Odgovor: Budui da su ta pitanja ve prija bila raspravljana, i bilo je odgovoreno u korist valjanosti krtenja, moe vidjeti kod Benedikta XIV. De svnodis dioecesanis l.VII, cap.VI, br. 9, gdje stoji ovo: "Neka se biskup uva da ne proglasi, kako je sumnjiva valjanost krtenja samo zbog toga stoje djelitelj koji je podijelio (krtenje) krivovjernik, koji ne vjeruje da se po kupki preporoenja briu grijesi, pa ga nije podijelio za oprotenje grijeha, te zbog toga nije niti imao nakanu to uiniti onako kako je od Krista Gospodina bilo odreeno ..." Razlog za to jasno iznosi kardinal Bellarmin u De sacramentis in genere 1. I, cap. 27, br. 13, gdje nakon iznesene zablude ... onih koji tvrde daje Tridentski sabor u kanonu XI, sjednici VII [*1611] definirao, da nije valjan sakrament, osim ako djelitelj ima nakanu uiniti ne samo in, nego i cilj sakramenta, to jest, osim ako eli ono zbog ega je sakrament ustanovljen, (Bellarmin) nadodaje ovo:"... Sabor naime u itavom 11. kanonu ne spominje cilj sakramenta, niti kae da djelitelj mora imati nakanu initi ono to ini Crkva. Nadalje, ono to Crkva ini ne odnosi se na cilj, nego na radnju. ..." Zbog toga Inocent IV. \xc.2De baptismo br. 9, kae daje valjano krtenje koje podijeli Saracen, za koga se zna da ne vjeruje, da se kod uranjanja dogaa neto drugo osim (da se netko) namoi, ako ima nakanu initi ono to ine drugi krstitelji. Zakljuak odgovora: uz 1. Nijeno: jer se bez obzira na zabludu u odnosu na uinak krtenja, ne iskljuuje initi ono to ini Crkva. - Uz 2. Odgovoreno je u prvom.

3101

3102

3105-3109: Instrukcija Sv. kongregacije za irenje vjere, god. 1873.

Instrukcija je veim dijelom ponavljanje 11 dokumenata, koji govore o uzimanju kamata od zajma. Dodan je vlastiti zakljuak, koji sadri naznaku principa. 7z</:CollPF 2 2,69sl, br.1393.

Dobitak od zajma 1. Zakljuak [iz svih rezolucija navedenih u instrukciji]: 2. Openito govorei, ne moe se uzimati potpuno nikakva dobit od zajma, snagom zajma, ili neposredno i tono, zbog samog zajma. 566

2. Dozvoljeno je uzimati neto iznad pozajmljenog, ako moda postoj i neki raz- 3106 log izvanjski zajmu, koji nije openito povezan i priroen naravi zajma. 3. Ako nema nekih drugih razloga, kao to su prestanak dobiti, prijetea teta i 3107 opasnost gubitka kapitala, ili preuzimanje neobinih napora za vraanje kapitala, samo se postojanje graanskog zakona moe smatrati dovoljnim za praksu, kako kod vjernika tako i kod njihovih ispovjednika, koji zbog te stvari ne smiju uznemiravati svoje pokornike, dok se to pitanje nalazi na sudu, i dok Sveta stolica nije to izriito odredila. 4. Podnoenje takve prakse ne moe se nipoto protegnuti kako bi se opravdala 3108 dobit, kako god malena, u odnosu na siromahe, ili velika dobit koja jako prelazi granice naravne pravednosti. 5. Konano, koja je veliina te dobiti velika ili pretjerana, a koja pravedna ili 3109 umjerena, ne moe se odrediti openito, budui da to treba odmjeriti u pojedinanim sluajevima, vodei rauna o svim i pojedinim okolnostima: mjesta, osoba i vremena.

3112-3117: Odgovori na okruno pismo dravnog kancelara Bismarcka o tumaenju konstitucije "Pastor aeternus", 1. vatikanskog sabora, sijeanj-oujak 1875.
Okruno pismo njemakog dravnog kancelara Otta von Bismarcka, bio je vaan dogaaj u "Kulturkampfu" (kulturnoj borbi). Prema miljenju dravnog kancelara, 1. vatikanski sabor je jako opteretio odnose izmeu Njemakog carstva i pape, jer je (navodno) sabor svojom konstitucijom o rimskom biskupu uvrstio rimski centralizam i papinski totalitarizam, kao lanak uenja. Okruno je pismo napisano ve 14. svibnja 1872., ali je objavljeno tek 29. prosinca 1874. u "Deutscher Reichsanzeiger und Koniglich Preussischer Staatsanzeiger". To je dalo povoda njemakom episkopatu, da objavi zajedniku izjavu, koju su u sijenju i veljai 1875. potpisali svi biskupi. U njoj se odbacuju kancelarove tvrdnje: *3112-3116. Protiv te izjave se prigovaralo da ona uljepava rimsko stajalite. U jednom apostolskom pismu (*3117), i u jednoj audijenciji za njemake biskupe, Pijo IX. je potvrdio njihovo tumaenje. Usp. i nagovor kardinalima od 15. oujka 1875. (ASS 8 [1874/75] 301-305; na nv. mj. 303): " B o g ... je uinio po svojoj providnosti, da su neustraivi i vrlo ugledni biskupi Njemakog carstva, izdavanjem sjajne izjave, koja e ostati spomena vrijedna u ckrvenoj kronici, velikom mudrou opovrgli kriva uenja i sofizme koji su izneseni tom prigodom, te su Nas i itavu Crkvu razveselili podizanjem uzvienog spomenika istine. Dok naime spomenutim biskupima pred vama i pred katolikim svijetom iskazujemo ... najveu hvalu, izjavljujemo daje ta presjajna izjava i pobijanje dostojna njihove kreposti, stalea i pobonosti, te je mi (izjavu) odobravamo i potvrujemo puninom apostolskog autoriteta". Izd.: Nikolaus Siegfried [psuedonim za V. Cathrein], Aktenstilcke betreffenddenpreussischen Kulturkampf (Freiburg 1882.) 264-266 [= "3112-3116]; 270sl [= "3117] /O. Rousseau, u: Irenikon 29 (1956) 143-147 / Pijo I X , Acta 1/VII, 29sl [= "3117]. U sljedem teksu je zadran izvorni nain pisanja.

567

Nadlenost pape

i biskupa

a) Zajednika izjava biskupa Njemake, sijeanj-veljaa 1875. 3112 [ K r i v o u e n j e : ] Okruno pismo u odnosu na zakljuke vatikanskog sabora, tvrdi: "Tim zakljucima je papa doao u poloaj da u svakoj pojedinoj biskupiji uzme u svoje ruke biskupska prava, te da papinska vlast zamijeni (vlast) mjesnih biskupa." "Biskupska nadlenost je prela u papinsku." "Papa ne vri vie, kao do sada, neka odreena pridrana prava, nego se sva punina biskupovih prava nalazi u njegovoj ruci." "U naelu, on je zauzeo mjesto svakog pojedinog biskupa, te ovisi samo o njemu, da i u praksi, svaki as, zauzme njegovo mjesto i postavi se protiv vlade." "Biskupi su samo njegovo sredstva, njegovi slubenici, bez vlastite odgovornosti;" "U odnosu prema vladi oni su postali slubenici stranog vladara, i to vladara koji je snagom svoje nezabludivosti postao potpuno apsolutni, i to vie od ijednog drugog apsolutnog monarha na svijetu." Sve te tvrdnje nemaju nikakvu osnovu, te su odluno u protuslovlju sa samim rijeima, kao i s pravilnim i ponovljenim tumaenjem pape, episkopata i katolinih znanstvenika, opetovno izjavljenog smisla zakljuaka vatikanskog sabora. [ I s p r a v n o u e n j e : ] Svakako, prema tim zakljucima papina crkvena nadlenost vlasti je vrhovna, redovna i neposredna vlast, koju je Isus Krist, Boji Sin, u svetom Petru dao papi nad itavom Crkvom, po tome, to je vrhovna vlast koja se protee nad svakom pojedinom biskupijom i svim vjernicima za ouvanje jedinstva vjere, crkvene stege i uprave, a nipoto nije vlast koja bi se odnosila samo na neka pridravana prava. Ali to nije novo uenje, nego uvijek priznata istina katolike vjere .., koju je vatikanski sabor nanovo izjavio i potvrdio protiv zabluda galikanaca, janzenista i febronijanaca ... Prema tom uenju Katolike crkve, papa, rimski biskup, nije (samo) biskup nekog grada ili biskupije, kao npr. biskup Kolna ili Bratislave itd.; nego kao rimski biskup on je ujedno i papa, tj. pastir i poglavar itave Crkve, poglavar svih biskupa i svih vjernika, i njegova papinska vlast ne postaje iva samo u nekim izvanrednim sluajevima, nego ona vrijedi i ima svoju snagu uvijek i zauvijek i posvuda. U svom takvom poloaju papa mora bdjeti da svaki biskup ispuni svoju dunost u punom opsegu svoje slube, i ako je neki biskup sprijeen, ili ako to trai neka druga potreba, papa ima pravo i dunost, ne kao biskup te biskupije, nego kao papa, u toj biskupiji odrediti to spada na njezinu upravu.... Zakljuci vatikanskog sabora ne daju niti sjenu razloga za tvrdnju, daje time papa postao apsolutni vladar, i to snagom svoje nezabludivosti, "potpuno apsolutni, i to vie nego ijedan drugi monarh na svijetu". Ponajprije, podruje na koje se odnosi 568

3113

3114

papina crkvena vlast je bitno razliita od onoga na to se odnosi svjetska suverenost monarha; isto tako, katolici nigdje ne osporavaju punu suverenost pokrajinskih knezova na dravnom podruju. No bez obzira na to, odnos apsolutnog monarha ne moe se usporediti s odnosom papinske crkvene nadlenosti, jer je ta boanskog prava i vezana je na propise koje je Krist dao za svoju Crkvu. On (papa) ne moe izmijeniti uredbe koje je Crkvi dao Krist, njezin boanski utemeljitelj, kao to svjetovni zakonodavci mogu promijeniti uredbe drave. Ureenje Crkve u svim bitnim tokama poiva na boanskom ureenju i ne podlijee nikakvoj ljudskoj samovolji. Snagom iste boanske uspostave, na emu poiva papinstvo, postoji i episko- 3115 pat; on ima svoja prava i dunosti snagom uredbi danih od samoga Boga, te za njihovu promjenu papa nema niti prava niti ovlasti. Dakle, potpuno je neshvaanje vatikanskih zakljuaka, ako netko vjeruje da je po njima "biskupska nadlenost prela u papinsku", te daje papa "u naelu zauzeo mjesto svakog pojedinog biskupa", da su biskupi samo jo "papino sredstvo, njegovi slubenici bez vlastite odgovornosti". ... Posebno pak ono to se odnosi na {posljednju] tvrdnju, ... moemo odbiti sa svom odlunou; sigurno to nije Katolika crkva, u kojoj je prihvaeno neudoredno i despotsko naelo, da zapovijed poglavara bezuvjetno oslobaa od vlastite odgovornosti. Konano, miljenje daje papa "snagom svoje nezabludivosti potpuno apsolutni 3116 suveren", poiva na potpuno krivom pojmu o dogmi papine nezabludivosti. Kao to je vatikanski sabor jasnim i nedvojbenim rijeima kazao, i sama narav stvari to pokazuje, ona se odnosi samo na jedno svojstvo vrhovnog papinskog uiteljstva: ono se odnosi upravo na isto podruje, kao i nezabludivo uiteljstvo Crkve openito, te je vezana na sadraj svetog Pisma, na predaju i na ve objavljene uiteljske odluke crkvenog uiteljstva. Time nije niti najmanje izmijenjeno vladalako djelovanje pape. b) Apostolsko pismo "Mirabilis illa constantia" biskupima Njemake, 4. oujka 1875. ... Vi ste, asna brao, nastavili slavu Crkve, kada ste prihvatili da obnovite iz- 3117 vorni smisao defincija vatikanskog sabora koji je iskrivljen rairenim okrunim pismom varljivog sadraja, kako vjernici ne bi bili prevareni i okrenuti na negodovanje, i kako se ne bi inilo da im se daje razlog da se usprotive slobodi izbora novog vrhovnog sveenika. Vaa izjava ima naime takvu jasnou i temeljitost, da ne ostavlja elju ni za im (dodatnim), nego nam treba pruiti samo priliku da Vam izrazimo najvee estitke; kada lani glas nekih novina ne bi od nas zahtijevao jo jae svjedoanstvo, koji pokuavajui obnoviti snagu pisma koje ste vi pobili, pokuava oslabiti vjerodostojnost vaeg sastavka, govorei da ste Vi ublaili sadraj saborskih defincija, i da stoga ono nikako ne odgovara odobrenom miljenju te Apostolske stolice. 569

Mi pak odbacujemo to lano i klevetniko miljenje; vaa naime izjava iznosi pravo katoliko miljenje, koju su sveti sabori i ova Sveta stolica obilnim i neoborivim razlozima na naj znanstvenu i nain potkrijepili i jasno protumaili, a to moe svakom asnom (ovjeku) pokazati, da u napadanim definicijama nema uope niega to bi bilo novo i to bi mijenjalo stare odnose, i to bi moglo dati neki povod da se Crkvu jo vie napada ...

3121-3124: Dekret Sv, oficija, 7. srpnja 1875.

Joseph Bayma SJje izmeu 1873. i 1875. u asopisu "The Catholic World" iznio neka razmiljanja o uenju o euharistiji. Otac general Pierre Beckx SJ izmolioje 20. svibnja 1875. odgovor kurije. Izd.: ASS 11 (1878./79.) 606sl.

Uenje o mijenjanju biti u euharistiji 3121 Pitanje: Moe li se podnositi tumaenje transupstancijacije u presvetom sakramentu euharistije, koje se nalazi u sljedeim reenicima: 1. Kao stoje formalni sadraj hipostaze da bude po sebi, ili da postoji po sebi, tako je formalni sadraj supstancije da bude u sebi, i da zbiljski ne bude podravana u drugom kao u prvotnom subjektu; uistinu, ovo dvoje treba dobro razlikovati: biti po sebi (stoje formalni sadraj hipostaze) i biti u sebi (stoje formalni sadraj supstancije). 2. Kao to ljudska narav u Kristu nije hipostaza, jer ne postoji po sebi, nego je preuzeta od vie, boanske hipostaze, tako i ograniena suspstancija, npr. supstancija kruha, prestaje biti supstancija tim samim, i bez kakve druge promjene, to biva nadnaravno podravana u drugom, tako da vie nije u sebi, nego u drugome kao u prvotnom subjektu. 3. Tako se transupstancijacija, ili pretvorba itave supstancije kruha u supstanciju tijela Krista Gospodina naega, moe protumaiti na taj nain, da tijelo Kristovo, dok je supstancijalno prisutno u euharistiji, podrava narav kruha, koja tim samim, i bez ikakave druge svoje promjene, prestaje biti supstancija, jer vie nije u sebi, nego u drugom podravate Iju; i tako ostaje dodue narav kruha, ali u njoj prestaje postojati formalni sadraj supstancije; i tako nema dviju supstancija, nego samo jedna, naime (supstancija) Kristovog tijela. 4. Tako u euharistiji ostaju materija i forma kruha; ali postojei na nadnaravni nain u drugome, nema vie sadraja supstancije, nego postoji sadraj nadnaravnog akcidensa; ne kao da bi on kao naravni akcidensi prianjali tijelu Kristovom, nego samo za to to ih tijelo Kristovo samo podrava, kao to je reeno. Odgovor: Kao stoje ovdje protumaeno, ne moe se podnositi. 570

3122

3123

3124

3126: Instrukcija Sv. oficija biskupu Nesquallya, 24. sijenja 1877.

Izd.: CollPF 2 2,99sl, br. 1465.

Vjera

i nakana djelitelja sakramenata

... Tvoja uzvienost znade kako je vjerska dogma, da krtenje treba smatrati za 3126 valjano tkogod ga podijelio, bilo onaj koji je u raskolu, bilo krivovjernik, bilo nevjernik, ako se kod njegovog podjelivanja susretnu pojedini (elementi) kojima se sakrament podjeljuje, to jest nuna materija i propisana forma i osoba djelitelja s nakanom initi ono to ini Crkva. Odatle slijedi, da posebne zablude, koje djelitelji ispovijedaju bilo privatno bilo javno, ne mogu nita nauditi valjanosti krtenja ili bilo kojeg sakramenta.... tovie... posebne zablude djelitelja po sebi, po svom znaenju, ne iskljuuju onu nakanu koju djelitelj sakramenta mora imati, initi naime ono to ini Crkva. [Ponavlja se odgovor Sv. oficija od 18. prosinca 1872., usp. *3100-3102.] Neka dakle Tvoja uzvienost vidi... da li su zablude koje ispovijedaju krivovjernici... nespojive s tom nakanom koju moraju imati djelitelji sakramenata, kao obvezatno kod tih sakramenata, initi naime ono to ini Crkva, ili initi ono to je Krist elio da bude; te pak zablude ne mogu po sebi stvoriti opu pretpostavku protiv valjanosti sakramenata openito, a posebno krtenja, tako da ona sama (Crkva) moe samo odrediti praktino naelo koje treba primijeniti na sve sluajeve, ijom bi snagom, kao to kau 'a priori', trebalo krtenje ponovno podijeliti.

L E O N XIII: 20. veljae 1878. - 28. lipnja 1903.

3128: Dekret Sv. oficija, 20. studenog 1878.

Izd: A S S 11 (1878/79) 605sl / CollPF 2,127, nr. 1504.
2

Apsolutno

i uvjetno podjeljivanje krtenja

Pitanje: Treba li krivo vjernicima, koji se obrate na katoliku religiju, krtenje 3128 podjeljivati uvjetno, iz kojeg god mjesta dolazili i kojoj god sljedbi pripadali? Odgovor: Negativno. Naime, kod obraenja krivo vjernika, iz kojeg god mjesta ili iz koje god sljedbe doli, treba najprije ispitati valjanost primljenog krtenja. Ako dakle nakon izvrenog ispitivanja u pojedinom sluaju bude ustanovljeno da nije podijeljeno nikakvo ili d a j e (podijeljeno) nitetno krtenje, treba ih krstiti apsolutno. Ako se pak, u skladu s vremenom i mjestom, provede istraga, i ne mogne se usta571

noviti nita: niti valjanost, niti nenavaljalost (krtenja), ili ako jo uvijek ostane razumna sumnja o valjanosti krtenja, tada (ih) treba krstiti uvjetno i potajno. Ako se pak ustanovi da je (krtenje) bilo valjano, treba ih primiti samo na prisegu i na ispovijest vjere.

3130-3133: Enciklika "Quodapostolici muneris", 28. prosinca 1878.

Izd.: A S S 11 (1878./79.) 372-374 / Leon XIII, Acta. Rim 1,175-180 / Briigge 1,49-52.

Prava ovjeka u drutvu 3130 Iz evaneoskih dokumenata 1 j u d i su j e d n a k i, budui da su svi primili istu narav i svi su pozvani na istu uzvienot Boje djece, i svima je postavljen jedan te isti cilj, i svi e biti sueni po istom zakonu, kako bi prema zasluzi zadobili kaznu ili nagradu. N e j e d n a k o s t pak p r a v a i v l a s t i proistjee o d samog zaetnika naravi, "od koga ime svakom oinstvu na nebu i na zemlji" [Ef3,15]. Due se pak knezova i podlonika prema katolikom nauku i zapovijedima, u meusobnim dunostima i pravima tako uvjetuju, da se i obuzdava strast za zapovijedanjem, a i razlog za poslunost postaje lak, vrst i vrlo plemenit.... Ako se pak kada dogodi da knezovi p r e k o m j e r e v r e v 1 a s t, nauk Katolike crkve ne dozvoljava da se protiv njih ustaje po vlastitom nahoenju, kako se ne bi jo vie naruio mir reda i kako drutvo od toga ne bi trpjelo veu tetu. Ako bi pak stvar dola dotle, da se ne bi vidjela nikakva nada spasu, (Crkva) ui, da se lijek ubrza zaslugama kranske strpljivosti i neprekidnim molitvama Bogu. Ako bi pak volja zakonodavaca i knezova neto naredila ili zapovjedila to bi bilo protivno Bojem ili naravnom zakonu, uzvienost i sluba kranskog imena te apostolska rije savjetuju, da se vie treba pokoravati Bogu nego ljudima [Dj 5,29]... Javnom i privatnom miru najmudrije doprinosi katoliko miljenje, oslonjeno na zapovijedi naravnog i Bojeg zakona, i po onome to misli i ui o p r a v u v l a s n i t v a i r a z d i o b i d o b a r a , koja su steena za potrebu i u korist ivota. Budui da socijalisti govore da se pravo vlasnitva, kao ljudska izmiljotina protivi jednakosti ljudi i naruava zajednitvo dobara, te misle da siromatvo ne treba podnositi mirne due i da se mogu nekanjeno povrijediti posjedi i prava bogatijih, Crkva pak koja mnogo bolje i korisnije priznaje nejednakost meu ljudima, koji su razliiti po tijelu i darovima duha, priznaje (razliitost) i u posjedovanju dobara, i zapovijeda da pravo vlasnitva i posjedovanja, to proizlazi iz same naravi, za sve bude netaknuto i nepovrijeeno. (Crkva) naime zna da je Bog, zaetnik i branitelj 572

3131

3132

3133

svih prava, tako zabranio krau i otimanje, da tue nije dozvoljeno niti pogledati [poeljeti], te da su kradljivci i lopovi tako iskljueni iz kraljevstva nebeskog kao i preljubnici i idolopoklonici [usp. 1 Kor 6,9sl\.

3135-3140: Enciklika "Aeterni Patris", 4. kolovoza 1879.

Enciklika govori o Tomi Akvinskom kao uitelju kranske filozofije i teologije. Izd.: A S S 12 (1879./80.) 98-114 / Leon XIII., Acta, Rim 1,257-283 / Brugge 1,89-107.

Znaenje filozofije za uvrenje vjere Uostalom, mi ne pridijevamo toliku snagu i autoritet ljudskoj fiolozofiji, da bi- 3135 smo rekli daje ona prikladna za odbacivanje ili iskorjenjivanje potpuno svih zabluda; kao to se naime dogodilo da se ... po itavom svijetu obnovilo prvotno dostojanstvo po divnom svjetlu vjere "ne u uvjerljivim rijeima ljudske mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage" [1 Kor 2,4]; tako i sada najvie treba oekivati od Boje svemogue snage i pomoi, da due smrtnika ... dou k sebi. Ali ne treba prezirati niti zanemarivati naravne pomoi koje su po Bojem dobroinstvu ... dane ljudskom rodu. Sigurno je da se meu tim pomoima posebno nalazi pravilno koritenje filozofije. Nije naime Bog uzalud stavio u ljudsku duu svjetlo razuma. I ne stoji, da pridodano svjetlo vjere gasi ili smanjuje mo razuma, nego ga naprotiv usavrava, te ga poveajui mu snagu ini sposobnijim za vie (stvari). ... I ponajprije filozofija, ako je znanstvenici pravilno koriste, moe na neki nain 3136 poravnati i uvrstiti p u t za p r a v u v j e r u , i prikladno pripraviti due svojih tienika za prihvaanje objave.... I tako predobrostivi Bog, u onome to pripada na Boje stvari, nije svjetlom vjere objavio samo one istine koje ljudska pamet ne moe dosei, nego je objavio i neke koje nisu potpuno nedostupne razumu, kako bi naime, uz podrku Bojeg autoriteta, one odmah svima bile jasne bez primjese ikakve zablude. Zbog toga se dogodilo, da su poganski mudraci spoznali samo svjetlom naravnog razuma neke istine koje su od Boga iznesene za vjerovanje, ili koje su sa sadrajem vjere povezane nekim tijesnim vezama, te su ih dokazivali i branili prikladnim dokazima.... Te pak istine, koje su sami poganski mudraci istraivali, vrlo je prikladno primijeniti u prilog objavljenog nauka, kako bi se time pokazalo da ljudska mudrost, i samo svjedoanstvo protivnika slue kranskoj vjeri. ... Postavivi tako [uz pomo filozofije] najvre temelje, ipak se jo uvijek trai 3137 trajna i mnogostruka primjena filozofije, kako bi sveta t e o l o g i j a p o p r i m i l a n a r a v , s v o j s t v a i d u h prave z n a n o s t i . Uvelike je potrebno da se u toj najuzvienijoj znanosti okupe mnogi i razliiti dijelovi nebeskih znanosti kao ujedno tijelo, kako bi prikladno rasporeene na svojim mjestima, i izvedene iz vlastitih 573

naela, bile meu sobno povezane prikladnom vezom; konano, kako bi sve i pojedine bile potvrene svojim, i to nenadvladivim dokazima. Ne smije se utke mimoii niti omalovaiti tonija i bogatija spoznaja stvari koje se vjeruju, pa i neto jasnija spoznaja, koliko je to mogue, samih vjerskih otajstava, koju su hvalili i nastojali stei Augustin i drugi sveti oci, i za koju sam vatikanski sabor izjavljuje da je vrlo plodna [Konstitucija o katolikoj vjeri, pogl.4: *3016].... 3138 I ovo konano spada na filozofske znanosti: vjerski b r a n i t i b o a n s k i s p o z n a t e i s t i n e , i oduprijeti se onima koje ih ele osporavati. Zbog te stvari filozofiji pripada velika slava, jer se ona smatra obranom vjere i kao vrsta utvrda religije. Kao to svjedoi Klement Aleksandrijski: "Spasiteljev je naime nauk savren i nije mu potrebna nikakva (pomo), jer je on Boja snaga i mudrost. Pridola pak grka mudrost ne ini istinu jaom; ali budui da ona ini slabijima dokaze sofista protiv istine, i odbacuje podle zamke protiv nje, nazvana je prikladnom ogradom i opkopom vinograda" 1 . ... Prikladnost skolastike metode i pridodani autoritet Tome Akvinskoga 3139 Meu svim skolastikim uiteljima kao prvak i uitelj najvie se odlikuje Toma Akvinski, koji je, kao stoje to primijetio Cajetan, stare "svete uitelje najvema potivao, te je stoga na neki nain stekao sav njihov razum"2. Njihovo uenje je kao razasute udove nekog tijela Toma sabrao i okupio u jedno, rasporedio u divan red, te gaje velikim dodacima tako poveao, da se zaslueno i s pravom smatra jedinstvenom obranom i dikom Katolike crkve.... Zato dok mi izjavljujemo, da treba sa spremnom i zahvalnom duom primiti to je pametno reeno, togod je netko pronaao ili domislio, sve vas dakle dodatno opominjemo, da za obranu i ast katolike vjere, na dobro drutva i napredak svih znanosti, obnovite i najvie irite zlatnu mudrost svetoga Tome. Kaemo mudrost svetoga Tome: ako su naime skolastiki uitelji neto ili istraivali prevelikom sitniavou, ili manje promiljeno uili, ako je neto postalo manje u skladu s istraenom znanou kasnijih vjekova, ili konano na bilo koji nain manje vjerojatno, nikako nam nije namjera da to u nae vrijeme predlaemo da treba slijediti.

3140

3142-3146: Enciklika "Arcanum divinae sapientiae", 10. veljae 1880.

Izd.: A S S 12 (1879./80.) 388-394; Leon XIII., Acta, Rim 2,16-26 BGrugge 1,121-127. *3138 Klement Aleksandrijski, Stromata I 20 (PG 8.817AB [gr.]: 818B [ l a t ] / O. Stahlin [GChSch 52 (15)] 2,63 2 9 -64 2 [= 100,1]). * 3 1 3 9 Cajetan de Vio, Komentar o Tomi Akvinskom, Summa theologiae II-II, q. 148, a.4 (izdanje Leonina 10,174b).

574

Bit kranske enidbe [Sveukupna predaja ui] daje Krist Gospodin uzdigao enidbu na dostojanstvo 3142 sakramenta, te je ujedno uinio da kranski suprunici, zatieni i ojaani nebeskom milou, koju su podale njegove zasluge, steknu svetost u enidbenoj vezi, i da se u njoj divno prilagoeni uzoru njegove mistine enidbe s Crkvom, usavre u ljubavi koja odgovara naravi (enidbe), i da vezom boanske ljubavi, po svojoj naravi mua i ene, budu vre povezani u posebnu zajednicu.... Na slian nain smo od apostola kao zaetnika nauili, da su sveti: jedinstvo i vjena vrstoa koja se trai od samog poetka enidbe, te daje Krist zapovjedio da se to nikada ne moe povrijediti.... Njezina kranska savrenost i potpunost ne nelazi se samo u onome stoje ree- 3143 no. Kao prvo naime, enidbenoj zajednici je stavljeno u zadau neto vie i plemenitije, nego lije bila prije; njoj je naime zapovijeeno ne samo da se brine za irenje ljudskog roda, nego i da Crkvi raa potomstvo, "sugraani ste svetih i ukuani Boji" [Ef2,19].... Na drugom mjestu su dunosti odreene obim suprunicima i potpuno opisana njihova prava. Oni sami naime moraju u dui uvijek biti tako raspoloeni, kako bi shvatili da jedno drugome duguju najveu ljubav, trajnu vjernost te brinu i neprekidnu pomo. Mu je prvi u obitelji i glava ene; ona pak, jer je tijelo od njegova tijela, i kost od njegovih kostiju, neka bude podlona i pokorava se muu ne kao slukinja, nego kao suradnica: kako u iskazivanju poslunosti ne bi nedostajali ast i dostojanstvo. Neka Boja ljubav bude trajna ravnateljica dunosti i kod onoga koji zapovijeda i kod one koja slua, budui da oboje odraavaju sliku: on Krista a ona Crkve.... Ovlast Crkve nad kranskom enidbom Budui daje Krist enidbe obnovio u takvoj i tolikoj uzvienosti, sve je njihove 3144 uredbe povjerio i preporuio Crkvi. Ona je vlast nad enidbama krana vrila u svako vrijeme i na svakom mjestu, i vrila ju je tako, daje bilo jasno daje to njezina vlastita (vlast), te da nije steena po odobrenju ljudi, nego je boanski dobivena po volji njezinog zaetnika. ... Na slian nainje uspostavljeno jedno i jednako enidbeno pravo meu svima, ponitivi staru razliitost za robove i slobodne 1 ; izjednaivi prava mua i ene; kao stoje naime govorio Jeronim2, "kod nas, to nije dozvoljeno enama nije dozvoljeno niti muevima, te se isto ropstvo prosuuje pod istim uvjetima": ista prava su vrsto odreena radi vraanja dobroinstava i meusobnih dunosti; utvreno je i
*3144 Usp. Grgur IX., Decretales.UV, tit.9, cl (Frdb 2,691sl). Jeronim, Pismo 77 Oceanu, pogl.3 (CSEL 5 5 , 3 9 1 5 . i 7 / PL 22,691D).

575

osigurano dostojanstvo ena; zabranjeno je da mu izvri smrtnu kaznu nad preljubnicom, te da poudno i besramno povrijedi zaprisegnutu vjernost. A isto je tako vano, daje Crkva koliko je trebalo, ograniila vlast oeva, kako oni ne bi sinovima i kerima umanjili pravednu slobodu kad ele sklopiti enidbu; stoje odredila da mogu biti nitetne enidbe izmeu odreenih stupnjeva rodbinstva i tazbinstva, kako bi se nadnaravna ljubav suprunika protegnula na ire podruje; to se pobrinula, koliko je mogla, da se iz enidbe iskljue zabluda, nasilje i prijevara; to je htjela da ostane sigurna sveta ednost lonice, sigurnost osoba, ast suprunika i nepovredivost religije. Konano, (Crkva) je tu boansku ustanovu uvrstila takvom snagom, takvom zakonskom skrbi, da nema pravednog procjenjivaa stvari koji ne bi shvatio, daje na tom podruju koje se odnosi na enidbe, Crkva najbolja uvarica i zatitnica ljudskog roda ... 3145 I nikoga ne treba smetati ono toliko razglaeno razlikovanje regalista, po kojem se brani ugovor razlikuje od sakramenta, sigurno s namjerom, kako bi Crkva sauvavi podruje sakramenta, ugovor predala u vlast i na volju dravnih knezova. Ne moe se naime dokazati takva razlika, bolje reeno razdor, budui da je utvreno d a s e kod kranske enidbe u g o v o r n e m o e o d v o j i t i o d s a k r a m e n t a ; zbog toga ne moe postojati pravi i zakoniti ugovor, a da u isto vrijeme ne bude i sakrament. Krist Gospodin je naime enidbu uzdigao na ast sakramenta; enidba je pak sam ugovor, ako je sklopljen po pravu. K tome treba dodati, daje zbog sljedeeg razloga enidba sakrament, ona je naime sveti znak koji proizvodi milost, a ujedno je i slika mistine enidbe Krista i Crkve. Njezinom se pak formom i oblikom izraava veza najvie povezanosti, kojom se meusobno povezuju mu i ena; a to nije nita drugo nego sama enidba. I tako je jasno, daje svaka ispravna e n i d b a u s e b i i po s e b i s a k r a m e n t ; nita nije dalje od istine nego li (miljenje) daje sakrament samo neki dodani ukras, ili svojstvo nadodano izvana, koje se po odluci ljudi moe odvojiti i odcijepiti od ugovora. 3148: Odgovor Sv. penitencijarije, 16. lipnja 1880.
Odluka je vana za prosuivanje metode "Knaus-Ogino". Izd.: AnlP 22 (1883.) 2 4 9 / N v R T h 13 (1881.) 459sl / F.HUrth: TD ser. theol. 25 (1953 2 ) 101.

3146

Raunanje neplodnih dana 3148 Pitanje: Je li dozvoljeno sluiti se enidbom samo u one dane kada je zaee oteano? Odgovor: Ne treba uznemirivati suprunike koji se (enidbom) slue na taj nain; a ispovjednik moe, ali oprezno, savjetovati to miljenje onim suprunicima koje je drugim razlozima uzalud pokuavao odvratiti od odvratnog prijestupa onanizma. 576

3150-3152: Enciklika "Diuturnum illu'\ 29. lipnja 1881.

Izd.: A S S 1 4 ( 1 8 8 1 7 8 2 . ) 4-8 / Leon XIII., Acta, Rim 2,271-277 / Brtigge 1,211-215.

Vlast u graanskom drutvu Premda ovjek, potaknut nekom oholou i tvrdoglavou, esto eli maknuti 3150 uzde vlasti, ipak nikada nije mogao postii da se nikomu ne pokorava. Sama potreba prisiljava da u svakom ljudskom drutvu i zajednici n e k i b u d u na e l u . Kod toga je pak vano paziti, da se oni koji e biti na elu drave, mogu u nekim sluajevima birati prema volji i miljenju mnotva, a da se katoliki nauk tome ne protivi niti to odbija. Tim se pak izborom odreuje vladar, a ne podjeljuju se prava vladara; i ne predaje se drava, nego se odreuje tko e njome vladati. I tu se ne raspravlja o oblicima drave; ne postoji naime nita, zato Crkva ne bi odobrila vlast jednog ili vie njih, ako su pravedni, i ako ele ope dobro. Zbog toga, ako se pazi na pravednost, nije zabranjeno da narodi sebi stvore onu vrstu drave koja je vie prilagoena njihovoj naravi ili uredbama i obiajima predaka. Uostalom, to se tie p o l i t i k e v l a s t i , Crkva ispravno ui da ona proizla- 3151 zi od Boga. ... Oni pak koji hoe (govore) daje graansko drutvo nastalo slobodnim pristankom ljudi, koji tvrde da i sam postanak vlasti ima isti izvor, kau da se svaki pojedinac odrekao dijela svojih prava, te da su se pojedinci (svojom) voljom stavili pod vlast onoga na koga je prenesena sveukupnost njihovih prava. Velika je pak zabluda ne vidjeti ono stoje oito, da ljudi naime nisu rod samaca, te da su mimo svoje slobodne volje roeni za prirodnu zajednicu; zbog toga je ugovor o kojem govore, oito izmiljen i laan, te nije u stanju politikoj vlasti dati toliko snage, dostojanstva i vrstoe, koliko to trai zatita drave i ope dobro graana. Vlast e naime samo tada imati ta svojstva i zatitu, ako se bude mislilo da proizlazi od Boga, uzvienog i presvetog izvora. ... Ljudi imaju samo jedan razlog ne pokoravati se, ako se od njih trai neto to se 3152 otvoreno protivi naravnom ili Bojem pravu. Sve ono naime gdje se kri naravni zakon i volja Boja, nije dozvoljeno niti zapovijedati niti initi. Ako bi se dakle dogodilo, da netko bude prisiljen initi jedno od ovoga, naime zanemariti zapovijedi Boje ili knezova, treba se pokoravati Isusu Kristu koji zapovijeda "podajte dakle caru carevo a Bogu Boje" [Mt 22,21], i prema uzoru apostola treba hrabro odgovoriti: "Treba se vema pokoravati Bogu nego li ljudima" [Dj 5,29]. ...

3154-3155: Dekret Kongregacije indeksa, 5. (30.) prosinca 1881.

Povod tom dekretu dao je spor oko spisa Antonia Rosmini-Serbatisa (filozofa, teologa, politikog mislioca, +1855.). Nakon to su cenzori tri godine ispitivali njegova djela, kardinali su na sjednici

577

od 3. srpnja 1 8 5 4 , pod predsjedanjem Pija IX. doli do zakljuka: "Neka se otpusti (iz postupka)". Protivnici nisu ostavljali na miru Rosminijeva shvaanja. Rosminijevi prijatelji i dvorski teolozi tumaili su odluku kardinala kao neizravno odobrenje. CivCatt i Osservatore Romano su nijekali odobrenje: Rosminijevo djelo samo nije zabranjeno. Ponajprije je prevagnulo miljenje dvorskih teologa. To je potaklo Osservatore Romano na opoziv (usp. Katholik 56/11 [1876.] 214.217); CivCatt je odbacila prigovor. 28. lipnjaje Kongregacija Indeksa objavila izjavu datiranu 2 1 . lipnja 1880: "Sveta Kongregacija Indeksa ... je izjavila da 'Neka se otpusti (iz postupka)', znai samo ovo djelo koje se 'otputa (iz postupka)', nije zabranjeno"; (ASS 13 [1880/81] 92). Izd.: A S S 1 4 ( 1 8 8 1 7 8 2 . ) 288.

Sloboda napadati djela koja je Kongregacija indeksa otpustila iz postupka 3154 Pitanje: 1 . Mogu li se knjige podnesene Sv. kongregaciji indeksa, i koje su od nje otputene ili koje nisu zabranjene, smatrati sigurnima od svake zablude protiv vjere i udorea? 2. Ako je (odgovor) negativan, mogu li se knjige koje su otputene ili koje nisu zabranjene od Sv. kongregacije indeksa, s filozofskog i teolokog (stanovita) napadati iznad ocjene povrnosti? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika 28. prosinca): Uz 1: Nijeno. - Uz 2: Potvrdno.

3155

3156-3158: Enciklika "Humanum genus", 20. travnja 1884.

Izd. A S S 16 (1883784.) 420sl 430 / Leon XIII, Acta, Rim 4,49-65 / Briigge 2 , 6 0 s l 7 1 .

"Slobodni zidari" 3156 Pretvarati se i htjeti ostati u tajnosti, najfinijim vezama i nedovoljno obrazloenim razlogom pokoriti sebi ljude kao sluge, koji se povode za tuim miljenjem i koristiti ih za svaki zloin...: to je neka ludost koju priroda stvari ne podnosi. Zbog toga nas razum i sama istina prisiljavaju, da se protiv udruenja o kojem govorimo, borimo pravednou i naravnim potenjem.... Iz najsigurnijih pokazatelja koje smo gore spomenuli izbija ono stoje posljednji (cilj) njihovih savjetovanja: potpuno preokrenuti sveukupno vjersko i dravno ureenje koje je nastalo iz kranskih ustanova, te izgraditi novo, prema svom shvaanju i prema zakonima i temeljima uzetim iz srike naturalizma. To to smo rekli ili emo rei, treba misliti o masonskoj sljedbi, gledano na nju o p e n i t o , i ukoliko u sebi ukljuuje srodne saveze, a ne o njihovim pristaama p o j e d i n a n o . Meu njima zaista moe biti nemalo onih, koji premda nisu bez grijeha to su na taj nain prikljueni tim drutvima, ipak nisu sami po sebi sudionici 578

3157

tetnih djela, i sami ne znaju za ono posljednje to ta (udruenja) ele postii. Slino, moda ne odobravaju niti neke krajnje zakljuke tih udruenja, koje bi, budui da nuno slijede iz opih naela, bilo dosljedno prihvatiti, da ih po sebi ne strai njihova odvratnost i runoa.... Neka nitko ne misli da zbog bilo kojeg razloga smije pristupiti sljedbi masona, ako toliko cijeni katoliku ispovijest i svoje spasenje, koliko bi ih morao cijeniti. 3158

3159-3160: Instrukcija Sv. oficija "Adgravissima avertenda", 10. svibnja 1884.

Ta instrukcija o slobodnim zidarima bila je namijenjena svim biskupma na svijetu. Izd: A S S 17 (1884785.) 4 4 / C o l l P F 2 2,119, br. 1 6 1 5 / L e o n XIII, Acta, Rim 4,81sl.

"Slobodni

zidari"

(3) Kako ne bi bilo mjesta zabuni, kada bude trebalo procijeniti koje od tih vrlo 3159 opasnih sljedbi potpadaju pod cenzuru a koje samo pod zabranu, treba ponajprije biti jasno da se kaznom izopenja, donesene odluke, kanjava masonska, i druge sljedbe te vrste koje ... rade protiv Crkve ili zakonite vlasti, radile one to potajno ili javno, traile ili ne od svojih sljedbenika prisegu da e uvati tajnu. (4) Osim njih zabranjene su i druge sljedbe, koje treba izbjegavati pod krivnjom 3160 tekog grijeha, meu koje treba posebno ubrojiti sve one, koje od svojih sljedbenika pod prisegom trae, da nee nikome otkriti tajnu i da e biti potpuno posluni tajnim voama. Osim toga treba napomenuti, da postoje neka udruenja, za koja se ne moe sa sigurnou odrediti pripadaju li ili ne meu ona koja smo spomenuli, koja su ipak jako sumnjiva i opasna, kako zbog uenja koje ispovijedaju, tako i zbog naina djelovanja, u emu slijede ona pod ijim su se vodstvom sama udruila i koji ih vode....

3162: Odgovor Sv. oficija biskupu Poitiersa, (28.) 3 1 . svibnja 1884.

Izd: A S S 17 (1884785.) 601 / CollPF 2,200sl, br.1617 / ArchKKR 54 (1885.) 346.
2

Prisustvovanje lijenika ili ispovjednika dvoboju Pitanje: 1. Smije li lijenik, zamoljen od sudionika dvoboja, biti nazoan dvo- 3162 boju s nakanom da to prije nametne kraj borbe, ili jednostavno da povee i lijei rane, a da ne upadne u izopenje jednostavno pridrano vrhovnom sveeniku? 2. Smije li barem, a da ne bude nazoan dvoboju, biti u oblinoj kui ili mjestu, vrlo blizu i pripravan pruiti svoju uslugu, bude li ona potrebna sudionicima dvoboja? 579

3. to o ispovjedniku u istim okolnostima? Odgovor: Uz 1. Ne smije, i upada u izopenje. Uz 2. i 3. Ako se to zbiva prema dogovoru, isto tako ne smije, i upada u izopenje.

3165-3179: Enciklika "Immortale Dei", 1. studenog 1885.

Izd.: ASS 18 (1885./86.) 162-175 /Leon XUl.,Acta, Rim 5,120-142/Brligge 2,147-162.

Svrha i autoritet graanskog drutva 3165 Od naravi je naime ovjeku uroeno da ivi u graanskom drutvu, budui da ne moe kao samac stei ono to mu je potrebno za odravanje i zbrinjavanje ivota, te za usavravanje duha i due; zbog togaje od Boga predvieno da se on (ovjek) raa u povezanosti i u drutvu s ljudima, kako obiteljskom tako i graanskom, koje mu jedino moe pruiti potpunu dostatnost za ivot. Budui pak da ne moe postojati niti jedno drutvo ako nema nekoga tko svima predsjeda, koji uinkovitim i slinim poticajima pokree pojedince za ope ciljeve, slijedi, daje ljudskom graanskom drutvu potreban autoritet koji e njime upravljati; a on, isto kao i drutvo, potjee od naravi, a time od samoga Boga kao zaetnika. Iz ega slijedi, da javna vlast po sebi potjee od Boga [usp. Rim 13,1].... Pravo pak vladanja nije nuno povezano s niti jednim oblikom drave. On s pravom moe poprimiti jedan ili drugi oblik, samo dok je zaista uinkovit za zajedniku korist i dobro. Crkva kao savreno drutvo 3166 Kao to je Isus Krist doao na zemlju kako bi ljudi "imali ivot, i u izobilju ga imali" [Iv 10,10], na isti nain sije Crkva postavila za cilj, vjeno spasenje dua. Zbog togaje ona po svojoj naravi takva da se podaruje itavom skupu ljudskog roda, bez omeenosti ikakvim granicama mjesta ili vremena... To drutvo, premda se sastoji od ljudi, isto kao i graanska zajednica, ipak je nadnaravna i duhovna zbog postavljenog si cilja i sredstava s kojima tei prema cilju, te je zbog toga drugaija i razlikuje se od graanskog drutva; a ono to je najvanije, to je drutvo po svojoj vrsti i po pravu savreno, jer po volji i dobroti svoga Stvoritelja, u sebi i po sebi, ima potrebna sredstva za svoju cjelovitost i za svoje djelovanje. Kao stoje cilj prema kojemu Crkva tei daleko najplemenitiji, tako je i njezina vlast uzvienija od svih, te ne moe biti nia od graanske vlasti, niti moe biti njoj na bilo koji nain podlona. 580

3167

Odnos crkvene i graanske vlasti I tako je Bog podijelio brigu za ljudski rod na dvije vlasti, naime na crkvenu i na 3168 graansku, jedna je nadlena za boanske a druga za ljudske stvari. Svaka je od njih u svojom redu vrhovna; svaka od njih ima odreene granice u kojima se nalazi, koje su odreene prema svojim naravima i neposrednom uzroku; zbog toga je opisan kao neki krug u kojem svaka djeluje prema svom pravu. Budui se obje vlasti odnose na iste (subjekte), u praksi se moe dogoditi da jedna te ista stvar, makar na jedan ili drugi nain, ali ipak ista stvar, potpadne pod oba prava i nadlenosti, pa je najbriljiviji Bog, od kojeg su obje postavljene, trebao ispravno i uredno urediti odnose meu njima... Zbog toga je potrebno da izmeu obje vlasti postoji ureena povezanost; a ta se povezanost s pravom usporeuje s onom s kojom su povezani dua i tijelo u ovjeku... Ako dakle u ljudskim poslovima ima neto na bilo koji nain sveto, neto to spada na spas dua i na tovanje Boga, bilo daje ono takve naravi, bilo pak da se takvim shvaa zbog uzroka na koji se odnosi, sve je to u vlasti i u nadlenosti Crkve; ostalo pak to spada u graansko i politiko podruje, s pravom je podlono graanskom autoritetu, jer je Isus Krist zapovijedio da se caru poda carevo a Bogu Boje
[Mt 22,21]....

Velika je pak nepravda i velika lakoumnost htjeti da Crkva i u vrenju svojih po- 3169 slova bude podlona graanskoj vlasti. Tom injenicom bi se izokrenuo poredak, jer bi se naravno nadredilo onome stoje iznad naravi; ukinula bi se, ili pak jako umanjila koliina dobara, koja, ako nema nikakve zapreke, ispunjavaju zajedniki ivot Crkve; osim toga otvorio bi se put za neprijateljstva i borbe; a dogaaji su preesto pokazali koliko tete one nanose obim javnim ustanovama. Nacrt kranskog nauka o dravnom ureenju Potrebno je shvatiti da porijeklo javne vlasti treba traiti u samom Bogu, a ne u 3170 mnotvu; sloboda pobune se protivi razumu; ne spominjati niti najednom mjestu religijske dunosti, ili (govoriti) da se one na isti nain nalaze u razliitim vrstama (religija), ne smiju govoriti niti ljudi privatno niti drave; neograniena sloboda miljenja i javno iznoenje miljenja, ne nalazi se meu pravima graana, i to se ne smije ni na koji nain staviti meu stvari dostojne pomaganja i zatite. Slino treba shvatiti daje Crkva drutvo, ne manje nego li graansko, po svojoj 3171 vrsti i pravu savreno (drutvo); i oni koji vre vrhovnu vlast ne smiju djelovati kako bi Crkvu prisilili da njima slui ili da im bude podlona, i ne smiju dozvoliti da bude manje slobodna raditi svoje stvari, ili da se oduzme neto od (njezinih) ostalih prava, koja joj je podario Isus Krist. 581

3172

U poslovima pak mjeovitog prava, najvie je u skladu s naravi, a isto je tako po Bojim savjetima, da se jedna vlast ne odvaja od druge, jo manje da budu u sukobu, nego u pravoj slozi, u skladu s neposrednim uzrocima, koji su stvorili oba drutva. To je naime ono to Katolika crkva ui o uspostavi i ureenju drava. Slobode graana

3173

U ovim naime izjavama i dekretima, ako se ele ispravno prosuivati, ne osuuje se niti jedan od r a z l i i t i h o b l i k a d r a v e , jer u njima nema nita to bi bilo protivno katolikom uenju, i oni mogu, ako se pametno primjenjuju, uvati dravu i pravedno i u najboljem stanju. tovie, ne osuuje se po sebi niti to, da n a r o d vie ili manje s u d j e l u j e u u p r a v l j a n j u d r a v o m ; u odreenim vremenima i uz odreene zakone to moe biti ne samo korisno, nego takoer i obveza graana. Uostalom, nema pravog razloga zato bi netko osuivao C r k v u , kao daje ona u svojoj blagosti i popustljivosti suzdranija i vie nego treba, ili daje neprijateljica prave i zakonite slobode. Uistinu, pa i kad Crkva prosuuje da nije dozvoljeno da r a z l i i t e v r s t e b o g o t o v l j a imaju ista prava kao i prava religija, ipak zbog toga (Crkva) ne osuuje one dravne vladare koji, kako bi postigli vee dobro ili sprijeili uzroke zla, strpljivo podnose obiaje i injenice, kako bi oni pojedinano imali mjesta u dravi. (Treba spomenuti) i ono, ega se Crkva obiava najvema uvati, da n i k o g a p r o t i v v o l j e n e s i l i d a p r i h v a t i katoliku v j e r u , jer Augustin pametno opominje: "ovjek ne moe vjerovati osim uz pristanak volje" 1 . Na slian nain Crkva ne moe odobriti onu slobodu, koja stvara potekoe svetim Bojim zakonima, i osporava dunu poslunost zakonitoj vlasti. To je zapravo vie samovolja nego sloboda, koju Augustin s pravom naziva "sloboda propasti"2, a apostol Petar "pokrivalo zloe" [7 Pt 2,16]; tovie, jer je protiv razuma, to je pravo ropstvo, budui naime "tko god ini grijeh, rob je grijehu" [7v 8,34]. Naprotiv, ono je prava i oekivana sloboda, koja ako se odnosi na privatno (podruje), koja ne dozvoljava da ovjek slui zabludama i poudama, najgorim gospodarima; a za javno (podruje) (prava sloboda je ona) koja pametno vlada ljudima pruajui im iroke ovlasti da poveaju blagostanje, a dravu brani od tue vlasti.
*3177 *3178 Augustin, In evangelium lohannis, tract. 2 (R. Willems: CpChL [1954.] 3 6 , 2 6 0 ! 4 / PL 35,1607). Augustin, Pismo 105 donatistima, pogl.2, br.9 (CSEL 34/11, 6 0 1 2 5 / PL 33,399).

3174

3175

3176

3177

3178

582

Tu asnu i ovjeka dostojnu slobodu Crkva brani vie od svega, i nikada nije 3179 prestala nastojati i teiti, daje kod svih naroda brani kako bi bila vrsta i cjelovita.

3185-3187: Odgovor Sv. penitencijarije, 10. oujka 1886.

Izd.: L'Ami du Clerge 20 (1898.) 1079sl, br.V / F. Hurth: TD ser. theol. 25 (1953. 2 ) 98sl /Le Ganoniste Contemporain 9 (1886.) 463sl.

Onanistiko sluenje enidbom Iznoenje sluaja: Iz odgovora Sv. penitencijarije od 14. prosinca 1876., danog 3185 upravitelju upe u biskupiji Angers, jasno je, da nije dozvoljeno pogodovati zabludi pokornika, za koju mnogi kau daje u dobroj vjeri, niti stvarati takvu dobru vjeru. Isto je tako jasno, da ne udovoljavaju svojoj slubi oni ispovjednici, koji mudro ute kada se pokornik samo optui zbog onanizma, i kad zavri ispovijedanje grijeha, samo ga opim rijeima potiu na pokoru, i podjeljuju mu sveto odrjeenje nakon to izjavi da mrzi svaki smrtni grijeh. Osim toga je jasno, da ne treba koriti one ispovjednike, koji (unutar granica [ednosti]... to se tie pitanja...), ne proputaju ukoriti, onako kao i za druge teke grijehe, svakog pokornika, koji se, bilo spontano bilo odgovarajui na razborito postavljena pitanja, ispovijedi zbog onanizma,... pa ga ne odrijee, osim ako je pokazao dovoljne znakove da mu je ao zbog uinjenog i da ima odluku da vie ne ini na onanistiki nain. - [Ipak ostaju sljedee sumnje:] Pitanje: 1. Kada postoji utemeljena sumnja da potpuno uti o onanizmu onaj 3186 koji se podao tom grijehu, je li dozvoljeno da se ispovjednik suzdri od razboritog i paljivog ispitivanja, zbog toga jer predvia, da e mnoge smesti koji su u dobroj vjeri, te da e mnogi napustiti sakramente? - Ili, nije li ispovjednik obvezatan razborito i paljivo pitati? 2. Je li ispovjednik, koji iz spontane ispovijedi, ili iz razboritog ispitivanja sazna 3187 daje pokornik onanist, obvezatan opomenuti ga o teini toga grijeha, jednako kao i o drugim smrtnim grijesima i podijeliti mu odrjeenje tek kada vidi dovoljno znakova da mu je ao zbog uinjenog, te da ima odluku da nee vie initi na onanistiki nain? Odgovor: Uz 1 . Redovito nijeno za prvi dio, potvrdno za drugi dio. Uz 2. Potvrdno, prema uenju provjerenih pisaca.

3188: Dekret Sv. oficija, 19. svibnja 1886.

Izd: A S S 19 (1886./87.) 46 CollPF 2 2,215, br.1657 / Leon XIII., Acta, Rim 6,72sl.

583

Spaljivanje tijela umrlih 3188 Pitanje: 1. Smije li se biti lanom drutava, koja imaju nakanu iriti obiaj spaljivanja tijela umrlih ljudi? 2. Je li dozvoljeno odrediti da se spali vlastito (tijelo) ili druga tjelesa? Odgovor (potvren od vrhovnog prvosveenika): Uz 1. Nijeno, a ako se radi o udruenjima koja su potekla od masonske sljedbe, upadaju i u kazne donesene protiv njih. - Uz 2. Nijeno.

3190-3193: Dekret Sv. oficija, 27. svibnja 1886.

Izd.: A S S 22 (1889./90.) 635sl.

Graanski razvod 3190 Iznoenje sluaja: Neki francuski biskupi iznijeli su Sv. rimskoj i sveopoj inkviziciji sljedee sumnje: U pismu S.r. i s. inkvizicije od 25. lipnja 1885. svim biskupima u Francuskoj dravi, o zakonu graanskog razvoda, odlueno je ovako: "Vodei rauna o vrlo tekim okolnostima stvari, vremena i mjesta, moe se podnositi, da oni koji vre vlast i odvjetnici u Francuskoj vode enidbene sporove, koje moraju voditi po dunosti", i dodani su uvjeti od kojih je drugi ovaj: "Ako su u dui tako raspoloeni oko valjanosti i nitetnosti enidbe, kao i o tjelesnom razdvajanju, u sluajevima u kojima su prisiljeni prosuivati, da nikada nee donijeti presudu, niti e zagovarati da se ona donese, niti e ju izazivati ili poticati, koja bi se protivila boanskom ili crkvenom pravu." Pitanje: 1. Je li ispravno tumaenje raireno po Francuskoj i objavljeno preko tiska, prema kojoj tom uvjetu udovoljava sudac, koji, premda je neka enidba valjana pred Crkvom, uope ne misli na tu pravu i trajnu enidbu, te primjenjujui graanski zakon, proglaava da se brak moe razvesti, a u dui misli samo na graanske uinke i samo na graanski ugovor, te da se samo na njih odnose rijei iznesene u presudi? Drugim rijeima, moe li se tako donesena presuda smatrati da se ona ne protivi boanskom ili crkvenom pravu? 2. Nakon stoje sudac proglasio da se brak moe razvesti, moe li gradonaenlik (francuski: le maire), i sam mislei samo na graanske uinke i na graanski ugovor, kao stoje gore izneseno, proglasiti razvod, premda je enidba pred Crkvom valjana 1 ?
*3192 Odgovor Sv. penitencijarije od 24. rujna 1887. nije tako strog; u njemu je u jednom posebnom sluaju dozvoljeno da gradonaelnik (koji bi inae izgubio svoju slubu), nakon to su graanski suci proglasili da se brak moe razvesti, donese presudu za

3191

3192

584

3. Nakon stoje proglaen razvod, moe li isti gradonaelnik, suprunika koji 3193 eli sklopiti drugi brak, vezati s drugim, premda je prijanja enidba valjana pred Crkvom i premda je druga strana iva? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika): Nijeno uz 1., 2. i 3.

3195-3196: Dekret Sv. oficija, 15. prosinca 1886.

Spaljivanje tijela umrlih Kada se radi o onima, ija se tjelesa spaljuju ne prema vlastitoj volji, nego 3195 po v o l j i d r u g i h , mogu se primijeniti crkveni obredi kako kod kue tako i u crkvi, ali ne do mjesta spaljivanja, odstranivi sablazan. Sablazan se pak moe odstraniti, ako je poznato da spaljivanje nije izabrano po volji pokojnika. Kada se pak radi o onima koji su v l a s t i t o m v o l j o m izabrali spaljivanje, 3196 te su u toj volji sigurno i javno ustrajali do smrti, vodei rauna o dekretu izdanom u srijedu 19. svibnja 1886. [*3188], s njima treba postupati prema odredbama Rimskog obrednika, tit. "Kojima njje dozvoljeno pruiti crkveni pogreb". U posebnim pak sluajevima, u kojima dode do sumnje ili potekoe, treba za savjet pitati ordinarija ....

3198: Odgovor Sv. oficija biskupu Carcassonea, 8. svibnja 1887.

Izd: ASS 23 (1890./91.) 699 / CollPF 2 2,220, br.1672.

Misno vino Pitanje: [Kako bi se predusrela opasnost kvarenja vina, smiju li se upotrijebiti 3198 navedena sredstva, i kojem (sredstvu) treba dati prednost:] 1. Naravnom se vinu dodaje malo "d'eau-de-vie" (vinjaka); 2. Vino se zagrije do 65 stupnjeva. Odgovor: Prednost se daje vinu, kao to se iznosi pod 2.
graanski razvod, ukoliko 1. "javno zastupa katoliko uenje da enidba i enidbene stvari, pripadaju samo crkvenim sucima, 2. da i kod proglaenja same presude javno izjavi, da govori kao slubenik, koji moe voditi rauna samo o graanskim uincima i graanskom ugovoru, a da enidbena veza pred Bogom i pred savjeu ostaju netaknuti" Revue des Sciences Ecclesiastiques 60 (Amiens 1889./II) 476.

585

3201-3241: Dekret Sv. oficija "Postobitum", 14. prosinca 1887.

Antonio Rosmini-Serbati svojim je postavkama ve od 1831. izazvao protivljenje. Vie je Rosminijevih djela bilo prijavljeno Kongregaciji Indeksa. Njega su pak i Grgur XIV. pa i Pijo IX. vrlo cijenili zbog njegovih izvanrednih sposobnosti, - Pijo IX. g a j e htio imenovati kardinalom - pa se on jedva morao bojati svojih protivnika. Oni su ipak uspjeli daje Kongregacija Indeksa 30. svibnja 1849. osudila njegova dva manja djela, a s obzirom na ostala prijavljena djela, Kongregacija je 3. srpnja 1854. zakljuila da "ih treba (iz postupka) otpustiti; (usp. *3154sl). Nakon njegove smrti ( 1 . srpnja 1855.) pojavila su se neka nova djela, koja su bila prijavljena. Druga su pak djela ponovno izdana bez ispravaka. Sv. Oficij je osudio 40 postavki, te ih je objavio na talijanskom i na latinskom. Usp. Pismo Leona XIII. nadbiskupu Milana. Izd.: A S S 20 (I887./88.) 398-410; usp. i DThC 13/11, 2929-2949. Djela Antonia Rosmini-Serbatisa, iz kojih su uzete postavke: A' = Teosofm, sv. 1-5 (Torino 1859.sl) [za postavke 1-18 20-22 24-26]. B' = Introduzione dei Vangelo secondo Giovanni commentata (Torino 1882.) [za 19 23 26sl 29-34]. C = Psicologia, sv. 1-3 (Milano 1838.) [za 21]. D' = Antropoligia in servizio della scienza morale (Milano 1838.) [za 3 5 ] . E' = Teodicea (Milano 1845.) [za 23 38-40]. F' = Introduzione allafllosofla (Casale 1850.) [za 28 3 7 ] . G' = Trattato della coscienza morale (Filosofia morale, dio III; Milano 1844.) [za 3 5 ] . H' = Filosofia dei diritto, sv. 1-2 (Milano 1841.sl) [za 3 6 ] .

Zablude Antonia Rosmini-Serbatia 3201 1. U redu stvorenih stvari ljudskom se razumu neposredno objavljuje neto boansko u samome sebi, naime neto, to pripada na boansku narav1. 2. Kada kaemo boansko po naravi, tu rije boansko ne koristimo kako bismo oznaili neki ne-boanski uinak boanskog uzroka; niti imamo nakanu govoriti o neem boanskom, to je takvo po suuestvovanju2. 3. Dakle, u naravi svemira, tj. u razumnim biima koja su u njemu, ima neto emu prilii naziv boansko, ne u prenesenom smislu, nego u pravom. - To je stvarnost koja nije razliita od ostale boanske stvarnosti3. 4. Neodreeni bitak, koji je bez sumnje poznat svim razumskim biima, je ono boansko, to se ovjeku objavljuje u prirodi4.

3202

3203

3204

*3201 *3202 *3203 *3204

A' 4,6, br. 2. N a n a v . mj. A' 4,18sl, br.15; 3,344, br.1423. A ' 4 , 8 , br.5sl.

586

5. Bitak koji ovjek intuitivno spoznaje, mora biti neto od nunog i vjenog 3205 bia, stvarajueg uzroka, koji odreuje i omeuje sva nenuna bia: a to je Bog 1 . 6. Ista je bit u bitku, kod kojeg se ne misli niti na stvorenje niti na Boga, to jest u 3206 neodreenom bitku, kao i u Bogu ne neodreenom, nego u apsolutnom bitku . 7. Neodreeni bitak (predmet) intuitivne spoznaje, poetni bitak, je neto od Ri- 3207 jei, neto to spoznaju Oca ini razliitom od Rijei, ne stvarno nego misleno 3 . 8. Ograniena bia koja sainjavaju svijet, sastoje se od dva elementa, to jest od 3208 ogranienog stvarnog omeenja i od poetnog bitka, koji onom omeenju daje formu bitka4. 9. Bitak, predmet intuicije, poetni je in svih bia. - Poetni bitak je poetak 3209 kako spoznatljivih, tako i postojeih (bia); isto je tako i poetak Boga, kako ga mi shvaamo, i stvorenja5. 10. Virtualni bitak, (bitak) bez ogranienja je prva i najjednostavnija (stvarnost) 3210 svih bia, tako daje svako drugo bie sloeno, a meu samim sastavnim dijelovima uvijek i nuno je virtualni bitak. - On je bitni dio apsolutno svih bia, kako god se ona razlikovala u mislima 6 . 11. tostvo (bit) (ono to stvar jest) ogranienog bia, ne uspostavlja se po 3211 onom to ima pozitivnog, nego po svojim omeenjima. tostvo neogranienog bia uspostavlja se bitkom, te je pozitivno; tostvo se pak ogranienog bia uspostavlja ogranienjima bitka, te je negativno 7 . 12. Ne postoji ograniena stvarnost, nego Bog je ini (takvom) postavljajui 3212 ogranienja neogranienoj stvarnosti. - Poetni bitak postaje bit svakog stvarnog bitka. Bitak koji ini stvarnima ograniena bia, pridruen je njima i odvojen od Boga 8 . 13. Razlika izmeu apsolutnog i relativnog bia, nije ona koja postoji izmeu 3213 supstancije i supstancije, nego neto mnogo vee; jedno je naime bie apsolutno, a
*3205 *3206 *3207 *3208 *3209 *3210 *3211 *3212 A' 1,241, br.298. A'2,150,br.848. Na nav. mj. A' 1,445, br.490. A' 1,396, br.454. A' 3,73, br.1235; l,229sl, br.287sl. A' 1,221, br.280; 223, br.281. A' l,708sl, br.726. A' 1,658, br.681; 1,399, br.458; 3,346, br.1425.

587

drugo je ne-bie apsolutno. A to drugo je relativno bie. Kada se naime dodaje (novo) relativno bie, ne umnoava se apsolutno bie; tako, apsolutno i relativno nisu jedna supstancija, nego su jedan bitak; u tom smislu ne postoji razliitost bitka, tovie, postoji jednistvo bitka . 3214 14. Boanskom apstrakcijom proizvodi se poetni bitak, prvi element ogranienih bia; boanskim se naime umiljajem proizvodi stvarno ogranieno (bie), odn. 2 sve stvarnosti od kojih se sastoji svijet . 15. Tree je djelovanje boanska sinteza apsolutnog stvoritelja svijeta, to jest spajanje dvaju elemenata: a to su poetni bitak, zajedniki svim ogranienim biima, i ograniena stvarnost, ili bolje, razliite ograniene stvarnosti, razliite omeenosti istog poetnog bitka3. 16. Poetni bitak sveden je po boanskoj sintezi od inteligencije ne na spoznatljivo, nego na puku bit, na ogranieno stvarno omeenje, te ini da subjektivno i stvarno postoje ograniena bia 4 . 17. Bog je stvarajui uinio jedno, u potpunosti je postavio itavu stvarnost bitka stvorenja; taj in naime nije zapravo uinjen, nego postavljen 5 . 18. Ljubav kojom Bog ljubi sebe, pa i u stvorenjima, je razlog koji ga odreuje na stvaranje, i stvara moralnu potrebu, koja u najsavrenijem biu uvijek proizvodi uinak; takva pak potreba ostavlja netaknutu obostranu slobodu samo u odnosu na mnoinu nesavrenih bia 6 . 19. Rije je ona nevidljiva materija, iz koje su, kao to kae Mudr 11,18, bile 7 stvorene sve stvari Svemira . 20. Nije proturjeje da se ljudska dua umnoava roenjem, ako se naime shvati da ona napreduje od osjetnog stupnja, prema savrenom stupnju, tj. prema razumskom 8 . 21. Osjetno poelo postaje intuitivni bitak, samo tim dodirom, tim svojim sjedinjenjem; ono poelo naime koje je prije bilo samo osjetno, sada postaje ujedno i
*3213 *3214 *3215 *3216 *3217 *3218 *3219 *3220 A' 5,9, pogl.4. A' 1,408, br.463. N a n a v . mj. A ' 1 , 4 1 0 , br.464. A' 1,350, br.412. A'l,49sl,br.51. B' 109, itanje 37. C knjiga 4, br.656; A' 1,619, br.646.

3215

3216

3217

3218

3219

3220

3221

588

razumsko, podie se na vii stupanj, mijenja narav, i biva razumsko, subzistentno i 1 besmrtno . 22. Nije nemogue zamisliti, i to se moe dogoditi po Bojoj moi, da se od 3222 ivog tijela odvoji razumska dua, a da ono jo ostane ivotinjskoj u njemu bi naime kao osnova iste ivotinje ostalo ivotinjsko poelo, koje je ranije u njemu bilo kao 2 dodatak . 23. U naravnom stanju dua pokojnika postoji kao i da ne postoji; budui da ne 3223 moe na sebe samu vriti nikakvu refleksiju, niti imati bilo kakvu svijest o sebi, moe se rei daje njezino stanje slino stanju vjenoga mraka i vjenog sna3. 24. Supstancijalna forma tijela je vie uinak due, i unutarnji termin njezinog 3224 djelovanja; zbog toga supstancijalna forma tijela nije sama dua. - Sjedinjenje due i tijela nalazi se zapravo u trajnom prihvaanju, kojim subjekt koji promatra ideju, potvruje osjetno, nakon stoje ono bilo shvaeno u toj svojoj biti4. 25. Nakon stoje objavljeno otajstvo Presvetoga Trojstva, njegova se opstojnost 3225 moe dokazati isto spekulativnim dokazima, dodue negativnim i neizravnim, ali takvima, da se po njima sama istina svodi na filozofske discipline, te tako postaje znanstvena disciplina kao i ostale; kada bi se naime to nijekalo, teozofska znanost, isto mislena, ne bi ostala samo nepotpuna, nego bi se ponitila, budui da bi sa svih strana pokazivala besmislenost 5 . 26. Tri vrhovna oblika bitka: subjektivnost, objektivnost i svetost, ili ako ih se 3226 prenese na apsolutni bitak: realnost, idealnost i moralnost, ne mogu biti shvaene drugaije nego kao subzistentne i ive osobe. - Rije kao predmet ljubavi, a ne kao Rije, to jest kao objekt koji postoji u sebi i koji je spoznat po sebi, je osoba Duha Svetoga 6 . 27. U Kristovom ovjetvu Duh je Sveti ljudsku volju tako privukao da prione 3227 uz objektivni Bitak, to jest Rije, tako daje volja Rijei u potpunosti prepustila vodstvo ovjeka, i Rije gaje osobno uzela, tako stoje sa sobom ujedinila ljudsku narav. Time ljudska volja u ovjeku prestaje biti osobna; dok je ona u drugim ljudima osoba, u Kristu je ostala narav7.

*3221 *3222 *3223 *3224 *3225 *3226 *3227

D' knjiga 4, pogl.5, br.819; A' 1,619, br. 646 A' 1,591, br.621. E' 638, prilog, l.10; B' 217, itanje 69. C dio 11, knjiga 1, pogl.l 1, br.849; A' 5,377, pogl.53 l.2 5,4E. A' 1,155-158, br.191 193sl. A' 1,154, br.190; 159, br.196; B' 200, itanje 65. B ' 2 8 1 , itanje 85.

589

3228

28. Prema kranskom se uenju Rije, odraz i sjaj Boji, utiskuje u due onih koji s vjerom primaju Kristovo krtenje. - Rije, to jest karakter, utisnut u duu je prema kranskom uenju realni (neogranieni) bitak, po sebi oitovan, a to smo 1 mi nakon toga spoznali kao drugu osobu Presvetoga Trojstva . 29. Mislimo, da katolikom nauku, koji je sama istina, nije nimalo strana ova zamisao: u sakramentu euharistije supstancija kruha i vina postaju pravo tijelo i prava krv Kristova, kada ih Krist uini predmetom svojeg osjetnog poela i oivi ih svojim ivotom; gotovo na isti nain kao to se kruh i vino uistinu pretvaraju u nae tijelo i krv, jer su predmet naeg osjetnog poela 2 . 30. Nakon zavretka transupstancijacije, moe se shvatiti da se jedan dio pripaja slavnom Kristovom tijelu, (a taj) koji je njemu pripojen, ujedno je od njega nedjeljiv i slavan 3 . 31. U sakramentu euharistije snagom rijei tijelo i krv Kristova postaju samo u onoj mjeri koja odgovara koliini ("a quel tanto") supstancije kruha i vina koja se pretvara; ostalo je Kristovo tijelo tamo po pripadnosti4. 32. Budui da "ako ne jedete tijela Sina ovjejega i ne pijete krvi njegove, nemate ivota u sebi" [Iv 6,54], a isto tako oni koji su krteni krstom vode, krvi ili elje, stjeu ivot vjeni, te treba rei, da oni koji nisu u ovom ivotu jeli tijela i krvi Kristove, njima se daje ta nebeska hrana u buduem ivotu, u samom asu smrti. - Tako je i svetima Staroga zavjeta, Krist koji je siao nad pakao, mogao samoga sebe podariti pod prilikama kruha i vina, kako bi ih uinio prikladnima za gledanje Boga 5 . 33. Kad bi avli zaposjeli plodove, mislili bi da mogu ui u ovjeka koji bi od njih jeo; kad se naime hrana pretvori u ivo ljudsko tijelo, oni bi slobodno mogli ui u ivotinjski dio, to jest u subjektivni ivot tog bia, i tako s njime raspolagati kao stoje nakanio 6 . 34. Za ouvanje Bi. Djevice Marije od ljage grijeha, bilo je dovoljno da neokaljano ostane i najmanja (koliina) sjemena u ovjeku, koje je moda sam avao zanemario, od kojeg se neokaljanog sjemena, prenaanog iz generacije u generaciju, u svoje vrijeme rodila Djevica Marija7.

3229

3230

3231

3232

3233

3234

1 2 3 4 5

*3228 *3229 *3230 *3231 *3232 *3233 *3234

F'br.92 i biljeka. B ' 2 8 5 s l , itanje 87. Na nav. mj. B' 286sl. B ' 2 3 8 , itanje 74. B ' 1 9 3 , itanje 63. B ' 1 9 3 , itanje 64.

590

35. to se vie pazi na nain opravdanja u ovjeku, tim se prikladnijim pokazuje 3235 nain govora (svetog) Pisma, da Bog naime neke grijehe pokriva ili ih ne uraunava. - Prema psalmistu [Ps 32,1], razlika je izmeu nepravdi koje se oprataju i grijeha koji se pokrivaju; one, kao to se ini, su sadanji i slobodni grijesi, ovo su pak ne-slobodni grijesi onih koji pripadaju Bojem narodu, kojemu oni zbog toga ne na1 nose nikakvu tetu . 36. Nadnaravni red se uspostavlja oitovanjem bitka u punini svoje realne for- 3236 me; a uinak tog sudjelovanja ili manifestacije je bogoliki osjeaj ("sentimento"), koji zapoet u ovom ivotu ini svjetlo vjere i milosti, a upotpunjen u drugom ivotu ini svjetlo slave 2 . 37. Prvo svjetlo ini razumsku duu idealnim bitkom; drugo, prvo svjetlo je ta- 3237 koer i bitak, ali ne samo idealni, nego subsistentni i ivi; on skrivajui svoju osobnost pokazuje samo svoju objektivnost; i tko vidi drugoga (to jest Rije), makar u ogledalu i u slici, vidi Boga 3 . 38. Bog je objekt blaenog gledanja, ukoliko je autor djelovanja prema van*. 3238

39. Tragovi mudrosti i dobrote koji odsijevaju u stvorenjima, potrebni su onima 3239 koji gledaju (Boga u nebu); oni su naime sakupljeni u vjenom uzorku, i njegov su dio koji drugi mogu vidjeti ("che e loro accessibile"), oni pruaju sadraj za hvale koje blaeni dovijeka pjevaju Bogu 5 . 40. Budui da se Bog ne moe u potpunosti predati ogranienim biima, niti po 3240 svjetlu slave, zato nije mogao svoju bit objaviti i predati onima koji ga gledaju, osim na nain koji je prilagoen ogranienim biima; Bog se naime njima objavljuje ukoliko ima s njima odnos kao njihov stvoritelj, skrbnik, otkupitelj i posvetitelj . [Ocjena, potvrena od vrhovnog sveenika: Sv. oficij] odredio je da tvrdnje... 3241 prema vlastitom smislu autora, treba zabraniti, kao to ih (on) odbacuje, osuuje i zabranjuje ovim opim dekretom ...

3245-3255: Enciklika "Libertaspraestantissintunt", 20. lipnja 1888.

Izd: A S S 20 (1887./88.) 593-595 / Leon XIII., Acta, Rim 8,212-215. *3235 G' Knjiga 1, pogl.6, l.2. *3236 H' dio II, br.674 676sl. *3237 F'br.85. *3238 E'br.672. *3239 E'br.674. *3240 E'br.677.

591

Dostojanstvo ovjeka temeljem njegove slobode 3245 Sloboda, najuzvieniji dar naravi, vlastita jedino biima koja se slue razumom i pameu, ona daje ovjeku to dostojanstvo daje u vlasti svoje odluke i da ima vlast nad svojim djelima. Uistinu pak, za takvo je dostojanstvo od najvee vanosti na koji se nain ono provodi ... .Zaista, na ovjeka spada da se pokorava razumu, da slijedi udoredno dobro, da ispravno tei prema svom najviem cilju. Ali isto tako ona moe, slijedei slike lanih dobara, zalutati i u sve ostalo, izokrenuti duni poredak i survati se u svojevoljnu propast.... Slobodu nitko ne uzvisuje vie, niti je ustrajnije potvruje od Katolike crkve, koja [fe]... brani kao dogmu. I ne samo to, nego je Crkva uz protivljenje krivovjernika ... [spominju se manihej ci, protivnici tridentskog sabora, janzenisti, fatalisti] primila nasljedstvo slobode, i branila je od propasti tako veliko ovjekovo dobro. Naravni zakon 3247 Prvi razlog zastoje ovjeku potreban zakon, treba kao u korijenu traiti u samoj njegovoj slobodnoj volji, a nalazi se u tome, da se nae volje ne bi razlikovale od ispravnog razuma.... Taj [zakon] koji je prije svih (zakona), je naravni zakon, koji je upisan i uklesan u due pojedinih ljudi, to je ispravan ljudski razum koji zapovijeda initi ispravno i zabranjuje grijeiti. Taj pak propis ljudskog razuma moe imati snagu zakona samo ako je glas (nekog) vieg, i tuma razuma kojemu moraju biti podloni na duh i sloboda. Budui da je ovo snaga zakona: nametati obveze i davati prava, on se sav oslanja na autoritet, to jest: na pravu vlast nametanja obveza i odreivanja prava, kao i ono to je zapovijeeno sankcionirati kaznama i nagradama; a to pak sve ne moe nikako biti u ovjeku, ako je on sam sebi vrhovni zakonodavac, koji propisuje pravila svoga djelovanja. Iz ega slijedi, daje naravni zakon sam vjeni zakon, uroen onima koji se slue razumom, koji ih ini sklonima na duni in i cilj, a upravo je to sam vjeni razum Stvoritelja i vladara itavoga svijeta. Ljudski zakon 3248 Ono to razum i naravni zakon ine u pojedinim ljudima, to ini ljudski zakon u (ljudskim) drutvima, objavljen za zajedniko dobro graana. Od ljudskih zakona neki se odnose na ono stoje po naravi dobro ili zlo .... Ali takvi zakoni nipoto nemaju svoj poetak u ljudskom drutvu, ... nego su tovie, prije samog ljudskog drutva i u potpunosti ih treba izvoditi iz naravnog zakona, i zbog toga od vjenog zakona.... 592

3246

Drugi pak propisi graanske vlasti ne potjeu odmah i neposredno iz naravnog prava, nego slijede dulji i neizravni (put), te odreuju razliite stvari za koje se narav pobrinula samo openito i skupno.... Naime, posebnim tim pravilima ivljenja, sastavljenima razboritim razumom i odreenima zakonitom vlau, pripada vlastito ime ljudski zakon.... Iz toga slijedi, da su norme i pravila slobode, i to ne samo pojedinih ljudi, nego i ljudskih drutava i udruenja, u potpunosti stavljene u vjeni Boji zakon. Dakle, sloboda u ljudskom drutvu, u pravom smislu rijei, ne sastoji se u tome 3249 da ini to ti se svia,... nego u tome kako bi po graanskim zakonima mogao potpunije ivjeti prema vjenom zakonu. Kod onih pak koji vladaju, sloboda se ne sastoji u tome da pokuavaju zapovijedati lakoumno i prema poudama,... nego snaga ljudskih zakona mora biti ova: da shvate kako oni (ljudski zakoni) proistjeu iz vjenoga zakona i da (ne smiju) nita nareivati to se ne nalazi u njemu, kao u zametku itavog prava. Sloboda savjesti i tolerancija (podnoenje) Ona pak [sloboda] o kojoj se vrlo mnogo govori, koju nazivaju sloboda savjesti, 3250 koja ako se tako shvati, da svatko smije podjednako, prema svom miljenju, Boga tovati ili ne-tovati, dovoljno je pobijena dokazima koji su gore izneseni. Ali ona se naime moe prihvatiti u ovom smislu, da se u dravi iz svijesti dunosti, bez ikakvih smetnji, smije slijediti Boju volju i izvravati zapovijedi. To je naime prava sloboda dostojna djece Boje, koja najasnije brani dostojanstvo ljudske osobe, te je jaa od svake sile i nepravde, a ona je Crkvi uvijek bila poeljna i naroito draga. Takvu vrstu slobode su za sebe trajno zahtijevali apostoli... [O&va] pak priznaje neko pravo samo onome stoje istinito i asno, ali ipak ne 3251 brani da javna vlast, ili zbog izbjegavanja veeg zla ili zbog stjecanja i ouvanja dobra, podnosi neto to odstupa od istine i pravde. I sam najbriljiviji Bog, premda je neizmjerno dobar a ujedno i sve moe, ipak dozvoljava da na svijetu bude zla, djelomice kako se ne bi sprijeilo dobro, djelomice da ne nastane vee zlo. Ispravno je u upravljanju dravom oponaati vladara svijeta; budui pak da ljudski autoritet ne moe sprijeiti pojedino zlo, mora "mnogo dopustiti i ostaviti nekanjeno to e s pravom kazniti Boja providnost" 1 . Uistinu, samo u tim okolnostima, zbog zajednikog dobra, i samo zbog toga, ljudski zakon moe ili ak mora strpyivo podnositi zlo, ipak on niti moe niti smije to odobravati ili htjeti po sebi; jer se zlo po sebi, stoje nijekanje dobra, protivi zajednikom dobru, koje zakonodavac eli i mora braniti najvie to moe. Potrebno je da si i u toj stvari ljudski zakon (za uzor) stavi Boga koga e nasljedovati, a koji doputa i ono stoje u svijetu zlo "on niti eli da zla bude, niti da zla ne bude, nego eli dopu*3251 Augustin, De libero arbitrio I, br.41 (CSEL 74,14,,,) = I 5, br.13 (PL 32,I228C).

593

titi zlo, a to je dobro" . To miljenje aneoskog uitelja najsaetije sadrava uenje o podnoenju zla. Nacrt uenja o obuhvatu graanske slobode 3252 I tako iz reenog slijedi, da nipoto nije dozvoljeno traiti, braniti ili dozvoliti s l o b o d u miljenja, pisanja, nauavanja, a isto tako i svake r e l i g i j e , kao da su sve to prava koja je narav dala ovjeku. Daje naime sve to narav dala, postojalo bi pravo da se dokine i kraljevstvo Boje, i ljudska sloboda se ne bi mogla ureivati nikakvim zakonom. Isto tako slijedi, da se takve vrsti sloboda mogu podnositi, ako postoje opravdani razlozi, ali ipak uz odreena pravila, kako se ne bi izrodile u poudu i nasilje.... Gdje vlast toliko pritie i ugnjetava i nepravednom silom dri dravu pokorenom, ili sili Crkvu da se odrekne pripadajue slobode, dozvoljeno je t r a i t i d r u g u u p r a v u d r a v e , gdje e biti dozvoljeno djelovati u slobodi; u tom sluaju se naime ne trai ona pretjerana i kriva sloboda, nego se radi oslobaanja svih trai neko olakanje, i to se radi samo zbog toga, da se tamo gdje se daje sloboda zlim stvarima, ne sprjeava mogunost raditi poteno. I nije po sebi protiv dunosti eljeti oblik drave kojom upravlja narod, zadravi ipak katoliko uenje o porijeklu i upravljanju javne vlasti. Od r a z n i h o b l i k a d r a v n e v l a s t i Crkva ne odbacuje niti jedan, samo ako je prikladan da po sebi skrbi za dobrobit graana; posebno pak eli, to joj isto tako dozvoljava narav, da se uspostavi ona vlast koja e, bez iije nepravde, najvie braniti sva crkvena prava. ... Crkva ne osuuje ni to, da narod ne eli nikome sluiti niti vanjskom, niti (domaem) gospodaru, ako se to moe postii bez povrede pravednosti. Konano (Crkva) ne kori niti one koji ele postii da drave ive po svojim zakonima, a da se graanima podijeli to vea mogunost poveanja bogatstva.

3253

3254

3255

3258: Odogovor Sv. oficija nadbiskupu Cambraia, 14. (19.) kolovoza 1889.
3 1 . svibnja 1884. (na sjednici od 28. svibnja) Sv. oficij je nadbiskupu Lyona potvrdio uvjetnu dozvoljenost kraniotomije ( A S S 17 [1884.] 556): "kad naime, ako se ona propusti, umiru majka i dijete, a naprotiv ako se uini, da se spaava majka a dijete umire". Taj je odgovor ponovio Sv. oficij u dopisu nadbisupu Cambraia, ali je dodao rjei ("i bilo koji drugi..."). Vidi nie A S S 7 (1872.) 285-288 460-464 516-528; AnE 2 (1894.) 84-88 125-131 179-181 220-223 321-323. Izd: A S S 22 (1889./90.) 748 / CollPF 2 2,241, br.1716.
1

*3251

Toma Akvinski, Summa theologiae I, q.l9, a.9 uz 3 (izdanje Leonina 4,247b).

594

Kraniotomija U katolikim se kolama ne moe kao sigurno nauavati, daje dozvoljen kirur- 3258 ki zahvat koji se naziva "kraniotomija", kao stoje to ve bilo objavljeno 28. svibnja 1884., kao niti bilo koji drugi kirurki zahvat, kojim se direktno ubija plod ili trudna majka.

3260-3263: Enciklika "Quamquam pluries", 15. kolovoza 1889.

Pijo IX. je dekretom "Quemadmodum Deus Iosephum" od 8. prosinca 1870. (Pijo I X , Acta l/V, 282sl) proglasio za zatitnika Crkve. Time je on odgovorio na zahtjev jedne grupe otaca 1. vatikanskog sabora. Izd: A S S 22 (I889./90.) 66sl /Leon XIII., Acta, Rim 9,177-179 / CollPF 2 2,241, br.1717.

Poloaj sv. Josipa u poretku spasenja Postoje uzroci i posebni razlozi, zato poimence svetog Josipa treba smatrati za 3260 zatitnika Crkve, i (zato) Crkva od njegove zatite i skrbi vrlo mnogo oekuje; zato jer je bio Marijin mu i otac, kao to se mislilo, Isusa Krista. Iz toga je proisteklo sve njegovo dostojanstvo, milost, svetost i slava. Sigurno je daje Boje majinstvo tako uzvieno dostojanstvo, da nita ne moe biti vee od toga. Ali, jer je Josip s preblaenom Djevicom bio povezan enidbenim vezom, i uzdignut u ono presjajno dostojanstvo kojim je Bogorodica daleko ispred svih stvorenih bia, nema sumnje da se on tom dostojanstvu pridruio vie nego itko drugi. Zenidbeno je naime zajednitvo i povezanost vea od svega, koja po svojoj naravi ima zajednitvo dobara jednoga s drugim. Zbog toga je Bog dao Djevici Josipa za mua, dao joj da bude ne samo ivotni pratilac, svjedok djevianstva, zatitnik potenja, nego samom enidbenom vezom on je i sudionik u njezinom uzvienom dostojanstvu. Isto tako se vrlo uzvienim dostojanstvom meu mnogima istie jedan, koji je po Bojem promislu bio uvar Sina Bojega, a po miljenju ljudi smatranje (njegovim) ocem. Zbog toga je bilo dosljedno da Rije Boja bude Josipu edno podlona, trebalo je da slua njegovu rije i da mu iskazuje svaku ast koju djeca iskazuju svom roditelju. Iz tog su pak dvostrukog dostojanstva po sebi slijedile obveze koje je narav pro- 3261 pisala oevima u obitelji, i to tako, da u kui Bojoj, kojoj je Josip bio na elu, on bude zakoniti i naravni skrbnik i branitelj. A te obveze i dunosti je on uistinu izvravao dok mu je trajao smrtni ivot.... A kua Boja, kojom je Josip upravljao oinskom vlau, bila je poetak rode- 3262 nja Crkve. Presveta Djevica, kao stoje rodila Isusa Krista, tako je i majka svih kra595

na, koje je naime rodila na brdu Kalvariji za najveih Spasiteljevih muka; i tako je Isus Krist kao prvijenac krana, koji su mu braa po posvojenju i otkupljenju. 3263 Iz tih je injenica nastao uzrok, zato preblaeni patrijarh smatra da mu je na poseban nain preporueno mnotvo krana, od kojih se sastoji Crkva; to je naime bezbrojna i po itavom svijetu rasprena obitelj, u kojoj Marjin mu i otac Isusa Krista uiva gotovo oinski autoritet. Zbog toga je prikladno i posebno dostojno blaenog Josipa, da on, kao stoje neko obiavao svim potrebnim sredstvima sveto braniti nazaretsku obitelj, tako sada kao nebeski zatitnik titi i brani Kristovu Crkvu.

3264: Odogovr Sv. oficija biskupu Marseillea, 30. srpnja 1890.

Slian odgovor usp. *3312. -Izd.: A S S 23 (1890./91.) 699sl / CollPF 2 2,250, br.1735.

Misno vino 3264 U mnogim dijelovima Galije, posebno ako su oni poloeni prema jugu, bijelo vino, koje se upotrebljava kod nekrvne misne rtve, tako je slabo i nejako, da se ne moe dugo ouvati, ako mu se ne pomijea neka koliina vinjaka (spirito alcool). Pitanje: 1. Je li dozovljeno takvo mijeanje? 2. Ako jest, koja se koliina tako strane tvari moe dodati vinu? 3. Uz potvrdni odgovor, trai li se da vinjak bude iz istog vina, odn. proizveden iz trsovog roda? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika 31. srpnja): Ako je vinjak (alcool) proizveden iz pravog trsa, i ako dodana koliina alkohola, u odnosu na onu koju naravno sadri vino o koje t t m se radi, ne prelazi dvanaest posto, i ako se dodavanje vri kada je vino vrlo mlado, ne smeta da se takvo vino upotrebljava u misnoj rtvi.

3265-3271: Enciklika "Rerum novarum", 15. svibnja 1891.

To prvo i temeljno papinsko pismo o drutvenom nauku Crkve, potaknuo je kardinal Gaspard Mermillod, biskup Lausanne-GenPve, i utemeljitelj Uninon catholique d'tudes sociales et economiques. Nacrti za to pismo potjeu od o. Mattea Liberatorea SJ, kardinala Tommasa Zigliara OP i kardinala Camilla Mazzelle S J. Vidi i enciklike koje su izdali Pijo X I , Ivan X X I I I , Pavao VI. i Ivan Pavao II. povodom 4 0 , 7 0 , 80. i 90. obljetnice "Rerum novarum", usp. * 3 7 2 5 - 3 7 4 4 , 3 9 3 5 - 3 9 5 3 , 4 5 0 0 - 4 5 1 2 i 4690-4699. Izd: A S S 23 (I890./91.) 6 4 3 - 6 5 2 / L e o n Xlll.,Acta, Rim 11,100-133.

596

Pravo na privatno vlasnitvo i njegovo koritenje Privatno p o sj e d ov a t i s t v a r i kao svoje, je pravo koje je ovjeku dala na- 3265 rav.... I ne postoji razlog zato bi se (nad njim) uvela dravna skrb; ovjek je naime prije drave; zbog toga je on po naravi, ve prije nego lije nastala drava, trebao imati pravo tititi svoj ivot i tijelo. ... Zemlja naime s velikom dareljivou prua one stvari koje su potrebne za ouvanje ivota, posebno pak za (njegovo) usavravanje, ali ona to ne bi mogla davati sama od sebe bez obraivanja i brige ljudi. I zaista, budui da se ovjek za dobivanje dobara prirode koristi naporom duha i snagom tijela, on si time prisvaja onaj dio materijalne prirode koji je sam obradio, u koji je ostavio utisnut kao neki znak svoje osobe; treba smatrati kao potpuno ispravno, da on taj dio posjeduje kao svoj, i nitko ne smije ni na koji nain povrijediti to njegovo pravo. ... Misli se pak da su ta prava, koja pripadaju pojedinim ljudima, mnogo valjanija 3266 ako ih se promatra kao prikladna i povezana s dunostima ljudi u obiteljskoj zajednici... Dakle ono to smo dokazali, tj. daje pravo vlasnitva priroda dala pojedinim osobama, to treba prenijeti na ovjeka kao glavu obitelji; tovie, to je pravo tim valjanije, to ima vie onoga to ljudska osoba vri u obiteljskom ivotu. Sveti je zakon naravi, da se otac brine za sve to se odnosi na ivot i uzdravanje onih koje je rodio; to se naime izvodi iz same naravi, da eli svojoj djeci, koja pokazuju oevu osobu i na neki je nain nastavljaju, stei i pripremiti, kako bi se mogli u promjenjivom tijeku ivota na poten nain braniti od zle sudbine. To se pak ne moe uinkovito postii na drugi nain, osim posjedovanjem plodonosnih dobara, koja e nasljedstvom prenijeti na djecu... Razlikuje se pravedno p o s j e d o v a n j e novca od njegovog pravednog kori- 3267 tenja. Privatno posjedovanje dobara, kao to smo vidjeli malo prije, ovjekovo je naravno pravo; sluiti se tim pravom, najvie pak u ivotnoj zajednici, ne samo daje doputeno, nego je i potpuno potrebno... Ako se pak pita, kakvo mora biti k o r i t e n j e d o b a r a , Crkva odgovara bez ikakve sumnje: "Sto se toga tie, ovjek ne smije imati vanjske stvari kao svoje, nego kao zajednike, kako bi naime lake uestvovao u potrebama drugih. Zbog toga Apostol kae: 'Onima koji su u sadanjem svijetu bogati, zapovijedi ... neka budu dareljivi, zajedniari' [/ Tim 6,17sl]"\ Sigurno, nikome nije zapovjeeno da pomae drugima od onoga to je potrebno za uzdravanje njega i njegovih (ukuana); tovie, ne mora drugima davati niti od onoga stoje prikladno za osobu i to se pristoji. ... Nakon to se naime udovoljilo potrebi i poloaju, dunost je potrebnima darovati od onoga stoje preostalo. "to preostaje, dajte kao milostinju" [Lk 11,41]. To nisu obveze pravednosti, osim u krajnjim sluajevima, nego (obveze) kranske ljubavi, a to nitko nema pravo traiti u ime zakona. Ali prije zakona i ljudskog suda
*3267 Toma Akvinski, Summa theologiae II-II, q.66, a.2 (izdanje Leonina 9,85b).

597

je sud Krista-Boga, koji na mnogo naina preporuuje obiaj darivanja ... a on e suditi prema tome je li neto darovano ili uskraeno [Mt 25,34sl\. Prava koja proizlaze iz rada 3268 Ljudski rad naime ima d v a s v o j s t v a uroena od naravi, on je naime osoban, jer snaga koja radi pripada osobi, i u potpunosti je vlastita onome koji je vri, i dana mu je za njegovu korist; zatim, on je potreban iz razloga jer je plod rada ovjeku potreban za odravanje ivota; a narav, kojoj se najvie treba pokoravati, zapovijeda da ivot treba odravati. Ako se naime on (ljudski rad) gleda sa stajalita o s o b n o s t i , nema sumnje da radniku svakako pripada pravo ugovoriti i manji dio p l a e ; kao to on naime ide slobodno raditi, tako se isto moe slobodno zadovoljiti malom ili uope nikakvom plaom. Ali sasvim drugaije treba prosuivati, ako se sa svojstvom osobnosti povee svojstvo potrebitosti, koja (svojstva) se mogu odijeliti misleno, ali ne i stvarno. Opa je naime dunost pojedinaca da ostanu na ivotu, i bio bi grijeh to ne uiniti. Iz toga se nuno raa pravo da se steknu stvari kojima se odrava ivot; onima koji posjeduju vrlo malo stvari, to omoguava samo plaa steena radom. Zato radnik i poslodavac na nain slobodne pogodbe pristaju na odreenu plau; ipak uvijek preostaje neto na temelju naravne pravednosti, stoje starije i jae od slobodne volje ugovaraa, to jest da plaa ne smije biti neprimjerena za uzdravanje radnika, i to prema sredstvima dobro stojeeg. Ako bi pak radnik pritisnut nudom, ili potaknut strahom od veeg zla, prihvatio tee uvjete, koje je morao prihvatiti i protiv volje, jer mu ih nameu gospodar ili kupac (njegovog) rada, to znai trpjeti nasilje koje vie za pravednou... Ako radnik dobije dosta veliku plau tako da moe njome lako uzdravati enu i djecu, ako je pametan lako e nastojati tediti, te e to i ostvariti, na to ga ini se upuuje i sama narav, kako bi mu nakon trokova uzdrvanja neto i preostalo, to e mu omoguiti da doe do malog imutka.... No do tih uinaka moi e doi samo pod uvjetom, ako se privatna imovina ne iscrpi veliinom poreza i davanja. Naime, budui da pravo privatnog vlasnitva nije ljudsko pravo, nego je dato po naravi, javna vlast ga ne moe ponititi nego samo urediti njegovo koritenje i uskladiti ga s opim dobrom. (Vlast) radi dakle nepravedno i neljudski, ako od privatnog vlasnitva uzima vie poreza nego lije pravedno. ... 3272-3273: Pismo "Pastoralis officii", njemakim i austrijskim biskupima, 12. rujna 1891.
Izd: A S S 24 (1891./92.) 204-206 / Leon XIII, Acta, Rim 11,284-287 / CdICF 3,378-380 (br.612).

3269

3270

3271

598

Dvoboj ... Oba Boja zakona, kako onaj koji je objavljen svjetlom naravnog razuma, 3272 tako i onaj objavljen Pismom napisanim po Bojem nadahnuu, izriito zabranjuju, da izvan javnog postupka nitko ne smije ovjeka ubiti ili raniti, osim ako je na to prisiljen radi vlastite obrane. I oni koji izazivaju na privatni dvoboj, i oni koji izazov prihvate, ine to, i za to koriste pamet i snagu, kako bi oduzeli ivot ili barem ranili protivnika, a nisu prisiljeni na to nikakvom nudom. Obadva naime boanska zakona zabranjuju, da nitko lakomisleno ne izlae svoj ivot stavljajui se u veliku i oitu opanost, kada to ne svjetuje nikakav razlog dunosti ili velikodune ljubavi; ta se naime slijepa lakomislenost koja prezire ivot, oito nalazi u naravi dvoboja. Zbog toga nikome ne moe biti nejasno, ili dvojbeno, da oni koji se privatno upuste u zasebnu borbu, oboje ini i grijeh tue nesree i svojevoljnog stavljanja svog ivota u opasnost. Konano, jedva da ima kuge, koja bi vie bila protivna graanskom ivotu i koja bi vie izokretala pravedan poredak, nego da se graanima dadne sloboda, da svatko privatnom silom i rukom bude branitelj prava i osvetitelj asti, za koju misli da mu je povrijeena. ... Niti oni koji prihvaaju ponuenu borbu, nemaju pravednu ispriku u strahu, jer 3273 bi se bojali da e ih narod smatrati kukavicama ako izbjegnu borbu. Kad bi se naime obveze ljudi mjerile krivim miljenjima puka, a ne prema vjenoj normi ispravnoga i pravednoga, ne bi bilo nikakve naravne i prave razlike izmeu asnih djela i tetnih ina. Sami poganski mudraci su znali i govorili, da hrabar i ustrajan mukarac mora prezirati lane sudove naroda. Pravedan je pak i svet strah koji odvraa ovjeka od nepravednog ubojstva i ini ga zabrinutim za vlastiti spas i spas brae. tovie, onaj koji prezire isprazne sudove naroda, koji vie voli podnositi udarce pogrda nego li u bilo kojoj stvari napustiti dunost, jasno je da takav ima daleko vei i uzvieniji duh, nego li onaj koji se laa oruja potaknut nepravdom. tovie, ako se hoe ispravno suditi, on je taj u kojem sjaji vrsta hrabrost, kaem, ona hrabrost koja se naziva krepou, i iji je pratilac prava i istinita slava. Krepost se naime nalazi u dobru koje je u skladu s razumom, i ako se ona ne temelji na sudu koji je u sukladnosti s Bogom, onda je to luda slava.

3274-3275: Enciklika "Odobri mense", 22. rujna 1891.

Leon XIII. se u svojoj enciklici o krunici dotaknuo dogmatskih naela mariologije. Izd.: A S S 2 4 ( 1 8 9 1 7 9 2 . ) 195sl / Leon XIII, Acta, Rim 11,303-305 / Briigge 5,10sl.

599

Marija kao majka i posrednica milosti 3274 Vjeni Boji Sin, kada je za spasenje i na ast ovjeka htio uzeti ljudsku narav i tako ui u neku mistinu enidbu s cjelokupnim ljudskim rodom, on to nije uinio prije nego lije izraen najslobodniji pristanak one koja je bila odreena za majku, koja je na neki nain predstavljala sam ljudski rod, prema onom slavnom i vrlo istinitom miljenju Akvinca: "Na navjetenje se oekivao pristanak Djevice umjesto sveukupne ljudske naravi"1. Iz ega se smije ne manje istinito i tono ustvrditi, da se nama ne daje nita iz one prevelike riznice milosti, koju je donio Gospodin, jer "milost i istina nasta po Isusu Kristu" [Iv 1,17], osim po Mariji, jer je Bog tako htio; kao to do vrhovnog Oca nitko ne moe doi osim po Sinu, gotovo isto tako nitko ne moe pristupiti Kristu osim po Majci.... Bog nam je dao takvu [Mariju], kojoj je tim samim to ju je izabrao za majku svom Jedinoroencu, ulio puninu majinskih osjeaja, koji ne oituju samo ljubav i pratanje; takvu je svojim djelom pokazao Isus Krist, kada je htio biti podloan Mariji i dragovoljno joj se pokoravati kao sin majci; takvu je obznanio s kria, kada joj je u ueniku Ivanu povjerio na brigu i skrb itav ljudski rod [Iv 19,26sf]; kao takva nam se konano dala i ona sama, kada je s prevelikom mukom prihvatila nasljedstvo, koje joj je ostavio umirui Sin, obuhvativi ga velikom duom, te je odmah poela ispunjavati majinske dunosti prema svima.

3275

3276-3279: Odgovor Sv. oficija nadbiskupu Freiburga, 277. srpnja 1892.

Izd: AnE 3 (1895.) 98sl / CollPF 2 2,277sl, br.1808.

Spaljivanje tijela umrlih 3276 Pitanja: 1. Smiju li se podjeljivati sakramenti umiruih onim vjernicima, koji dodue ne pripadaju masonskoj sljedbi, niti su voeni njezinim naelima, nego su zbog drugih razloga odredili da se njihova tijela spale poslije smrti, ako ne ele povui tu odredbu? 2. Smije li se za vjernike, ija su tjelesa spaljena ne bez njihove krivnje, javno prikazati, ili privatno prinijeti misna rtva, a isto tako primati i zaklade na tu nakanu?

3277

*3274

Toma Akvinski, Summa theologiae III, q.30, a.l (Izdanje Leonina 11,315b).

600

3. Smije li se sudjelovati u spaljivanju tijela umrlih, bilo zapovjeu i savjetom 3278 bilo inom, kao to su to lijenici, slubenici ili radnici koji rade u krematoriju? Smije li se to initi, barem kada postoji neka potreba, ili da se izbjegne velika teta? 4. Smije li se onima koji tako sudjeluju podjeljivati sakramente, ako nee napu- 3279 titi takvu suradnju, ili ako tvrde daje ne mogu napustiti? Odogovor: Uz 1. Ako opomenuti to odbiju, nijeno. Treba slijediti miljenje prihvaenih pisaca, treba li ih opomenuti, ili pak opomenu izostaviti, imajui posebno na umu izbjegavanje sablazni. Uz 2. Za j a v n o prikazivanje mise, nijeno; za p r i v a t n o , potvrdno.

Uz 3. Nikada se ne smije formalno sudjelovati sa zapovijedi ili savjetom. Nekad se moe podnositi materijalna suradnja, ako 1. spaljivanje nije znak pripadanja masonskoj sljedbi; 2. ako u njemu nema niega to bi po sebi izravno i jedino izraavalo odbacivanje katolikog nauka i odobravanje sljedbe; 3. i ako ne stoji, da se katoliki slubenici i radnici obvezuju ili zovu (na spaljivanje) kao znak prezira prema katolikoj religiji. Uostalom, premda ih se u tim sluajevima treba ostaviti u dobroj vjeri, ipak ih stalno treba opominjati da nastoje ne sudjelovati kod spaljivanja. Uz 4. Odgovoreno je u preanjem. A postoji i dekret od 15. prosinca 1886. [*3195sl\.

3280-3294: Enciklika "Providentissimus Deus", 18. studenog 1893.

Ta je enciklika jedna od prvih papinskih zauzimanja stavova o problematici moderne povijesno-kritike egzegeze. Izd: A S S 2 6 ( 1 8 9 3 . / 9 4 . ) 2 7 9 - 2 9 1 /LeonXIII, Acta, Rim 13,342-362/Brugge5,211-224/EchB br.106-131.

Autoriteti kod tumaenja sv. Pisma [Uitelj za pouavanje neka uzme primjerak] p r i j e v o d a V u l g a t e , koji je 3280 Tridentski sabor odredio da ga treba smatrati za "autentian u javnim predavanjima, raspravama, propovijedima i tumaenjima" [usp *1506] i koji takoer preporuuje svakidanji obiaj Crkve. Ipak trebat e imati u vidu i ostale prijevode, koje hvali i koje je koristila kranska starina, posebno rukopise prvaka (kranstva). Premda naime, to se tie glavnine sadraja, iz izraza Vulgate se dobro vidi hebrejska i grka misao; ipak, ako ima neto nejasno, ako je tamo iznijeto neto manje tono, prema Augustinovu savjetu koristit e "prouavanje preanjeg jezika".

601

3281

... Uenje otaca prihvatio je vatikanski sabor, kada je obnavljajui tridentski dekret o tumaenju Boje rijei, izjavio je daje ovo njegova misao, da "u stvarima vjere i udorea, ukoliko se to odnosi na izgradnju katolikog nauka, za istinit treba smatrati onaj smisao svetog Pisma, kojije drala i dri sveta majka C r k v a , na koju spada suditi o pravom smislu i tumaenju svetog Pisma; zbog toga, nitko ne smije samo sveto Pismo tumaiti protiv tog smisla ili pak protiv jednodune suglasnosti otaca" [*15073007]. Tom odredbom punom mudrosti Crkva nipoto ne obeshrabruje niti prijei istraivanje biblijskih znanosti, nego ih tovie ini sigurnima od zablude, i veinom im slui za napredak. P r i v a t n o m se naime u i t e l j u prua veliko podruje, na kojem se on na sigurnim tragovima moe presjajno, i korisno za Crkvu, iskazati u djelatnosti tumaenja. Za mjesta pak boanskog Pisma za koja je poeljno jo odreeno i tonije tumaenje, moe se u skladu sa odredbom dobrostivog Bojeg promisla, tako urediti, da nakon zavrenog prouavanja dozrije jo na sudu Crkve; za mjesta pak koja su ve odreena, privatni uitelj moe isto tako biti koristan, ako ih kod vjernog puka pokuava uiniti jasnijim, kod uenih sadrajnijim, ili da ih oitije brani pred neprijateljima.... Uostalom, treba slijediti a n a l o g i j u v j e r e , a kao vrhovnu normu treba primijeniti katoliko uenje, kakvo je prihvaeno iz autoriteta Crkve. ... Naime, najvii je autoritet svetih o t a c a , (pomou) kojih je "poslije apostola sveta Crkva rasla koji su (je) sadili, zalijevali, (koji su bili) graditelji, pastiri i hranitelji"1, kadgod su svi na jedan te isti nain tumaili neko biblijsko svjedoanstvo, kao nauk koji pripada na vjeru i udoree; iz njihove naime suglasnoti postaje jasno, daje prema katolikoj vjeri tako bilo predano od apostola.... [Egzegeta] neka ne misli da mu je put zaprijeen, da istraujui i tumaei ide dalje tamo gdje postoji valjan razlog, ako se vjerno pokorava onoj zapovijedi koju je mudro iznio Augustin, naime da se ne smije niti najmanje odstupiti od doslovnog i kao neposrednog smisla, osim ako razum ne zabranjuje da ga se dri, ili ako potreba tjera da ga se napusti2. ... O s t a l i k a t o l i k i t u m a i imaju manji autoritet; budui pak da je prouavanje Biblije imalo neprekidni napredak, i njihovim komentarima treba dati potrebno potovanje, od kojih e biti dozvoljeno uzeti mnogo toga kako bi se pobila suprotna miljenja i kako bi se razrijeila tea. Pomone znanosti za tumaenje sv. Pisma

3282

3283 3284

3285

3286

Potrebno je i dolikuje da uitelji svetog Pisma i teolozi poznaju one jezike, kojima su sveti pisci prvotno napisali kanonske knjige....
*3284 Augustin, Contra Iulianum Pelagianum II 10, br.37 (PL 44,700). Usp. Augustin, De Genesi al litteram VIII 7, br.13 (CSEL 28,241 / PL 34,378).

602

Upravo ti moraju biti zbog iste stvari ueniji i uvjebaniji u pravoj vjetini kritike metode 1 ; kriva je i na tetu religije uvedena vjetina, pod asnim imenom v i a k r i t i k a , pomou koje, kako kau, sud o porijeklu, cjelovitosti, autoritetu, proizlazi samo iz unutarnjih razloga. Naprotiv, jasno je, da u povijesnim pitanjima, kao to je to porijeklo i ouvanost knjiga, vrijede u prvom redu povijesni razlozi, i njih treba najbriljivije istraivati i ispitivati; oni pak unutarnji razlozi veinom nisu od takvog znaenja, da bi se u (tom) predmetu moglo pozivati (na njih), osim na neki nain kao na potvrdu. ... Uitelju svetoga Pisma bit e velika pomo p o z n a v a n j e p r i r o d n i h 3287 z n a n o s t i , kako bi lake otkrio i pobio takve prijevare sroene protiv boanskih knjiga. Naime, izmeu teologa i poznavatelja prirode nema prave suprotnosti, dok svatko ostaje u svojim granicama, i da se prema opomeni sv. Augustina uvaju "kako ne bi lakomisleno neto nesigurno tvrdili kao sigurno" 2 . Ako se pak ne bi slagali, on je ukratko iznio pravilo kako se mora ponaati teolog, te kae: "togod se o prirodnim stvarima moe dokazati ispravnim dokazima, pokaimo da to nije protivno naem Pismu; togod pak oni, bilo kojim svojim knjigama, iznesu kao protivno ovom naem Pismu, to jest katolikoj vjeri, pokaimo na bilo koji nain kako vjerujemo daje to u potpunosti krivo" 3 . (Raspravljajui) o opravdanosti tog pravila treba prije svega promotriti, da li su 3288 sveti pisci, ili tonije "Boji Duh koji je govorio preko njih, htio pouiti ljude o tome (naime o unutarnjem ustroju vidljivih stvari), koje nikome ne slue na spasenje"4; nisu li naime oni, vie nego li da se bave pravim tumaenjem prirode, nekako opisivali stvari, i bavili se njima na neki preneseni nain, ili kako se u ono vrijeme openito o tome govorilo, a i danas se o mnogim stvarima u svakidanjem ivotu tako govori i meu vrlo uenim ljudima. Budui da se u prvom redu, i uistinu pukim jezikom, iznosi ono to spada na osjetila, a isto ini i sveti pisac (a i Aneoski uitelj opominje) "drao se onoga to se osjetilima prikazivalo" , ili stoje sam Bog, govorei ljudima, prema njihovom shvaanju govorio na ljudski nain. Iako treba odluno braniti sveto Pismo, ne treba zbog toga na isti nain braniti 3289 sva miljenja, koja su p o j e d i n i o c i , ili nakon njih tumai, napisali objanjavajui ih; oni naime, prema s h v a a n j u v r e m e n a , raspravljajui o mjestima gdje

Kritika je metoda preporuena i u apostolskom pismu Leona XIII. "Vigilantiae studiigue" od 30. listopada 1902. (ASS [1902/03] 236 / EnchB br.142). * 3 2 8 7 Usp. Augustin, De Genesi adlitteram imperfectus liber c.9, br.30 (CSEL 28,481 )3 / PL 34,233). Augustin, De Genesi ad litteram I 21, br.41 (CSEL 28,31 4 -9 / PL 34,262). * 3 2 8 8 Augustin, De Genesi ad litteram II 9, br.20 (CSEL 28,46 8 . 1 0 / PL 34,270sl). Toma Akvinski, Summa theologiae I, q.70, a.l, uz 3 (izdanje Leonina 5,178b).

*3286

603

se govori o prirodi, moda nisu uvijek tako mislili kao daje to istinito, nego su neto iznosili to se sada ini manje prihvatljivo. Zbog toga u njihovom tumaenju treba brino razlikovati, to oni iznose kao ono to spada na vjeru, ili daje s njom jako poveznao, i to iznose u jednodunoj suglasnosti; naime "u onome to nije potrebno za vjeru, sveti su (oci) mogli misliti raz1 liito, kao i mi" , miljenje je Sv. Tome. A i na drugom mjestu on vrlo mudro kae: "Meni se ini daje sigurnije, da ono to su filozofi openito mislili, i to se ne protivi naoj vjeri, ne treba iznositi kao vjerske dogme, premda se nekada navode pod imenom filozofa, niti ih treba nijekati kao protivne vjeri, kako se mudracima ovoga svijeta ne bi pruila prilika da prezru nae vjersko uenje"2. Uistinu, premda ono to su prirodo-znanstvenici sigurnim dokazima utvrdili da je sigurno, tuma mora pokazati da se to nikako ne protivi pravilno protumaenom Pismu; ipak neka mu ne promakne da se katkada dogodilo, da su oni za neto govorili daje sigurno, a kasnije je to bilo dovedeno u sumnju i odbaeno.... 3290 Bit e korisno to isto prenijeti na srodne znanosti, posebno na p o v i j e s t . Nadahnue i nepogrjeivost svetog Pisma 3291 Moe se naime dogoditi da su neki prepisivai, prepisujui rukopise,neto manje tono prepisali; to treba paljivo prosuditi i ne lako prihvatiti, osim za ona mjesta za koja je to ispravno dokazano; moe se takoer dogoditi da pravi smisao nekog mjesta ostane nejasan; kako bi se to razrijeilo mnogo e pripomoi vrlo dobra pravila za tumaenje: potpuno je neprihvatljivo nadahnue ograniavati samo na neke dijelove svetog Pisma, ili pak prihvatiti daje sam sveti pisac pogrijeio. Ne smije se naime trpjeti niti razmiljanje onih, koji se zbog tih potekoa opravdavaju, kada bez sustezanja prihvaaju da se boansko nadahnue nipoto ne odnosi na stvari vjere i udorea, zbog toga jer krivo misle, da kad se radi o istinitosti miljenja ne treba toliko istraivati to je Bog kazao, nego da treba vie odvagnuti zbog ega je to kazao. Naime, sve i ukupne knjige, koje je Crkva primila kao svete i kanonske, sa svim svojim dijelovima, napisane su prema govoru Duha Svetoga; bilo daleko, da bi u boanskom nadahnuu mogla biti ikakva zabluda, jer ono po sebi ne samo da i s k l j u u j e s v a k u z a b l u d u , nego je tako nuno iskljuuje i odbacuje, kao to je nuno da Bog, najvia istina, ne moe biti zaetnik bilo kakve zablude.

3292

*3289

Toma Akvinski, Super IVlibros Sententiarum II, dist.2, q.l, a.3, rjeenje (parmsko izd. 6,405b / R.Busa, Opera omnia 1 [1980] 130). Toma Akvinski, Responsio ad lectorem Vercellensem de articulis 42, Predgovor (Opusculum 10 u rimskom izd.; = opusculum 22 u izd. Mandonnet 3 [Pari 1927] 197; = opusculum 9 u parmskom izd. 16,163b).

604

To je stara i trajna vjera Crkve, te sveano miljenje definirano na firentinskom 3293 [usp. *1334\ i tridentskom [usp *1501-1508] saboru, potvreno pak i izriitije protumaeno na vatikanskom saboru, koji je apsolutno izjavio: "Knjige Staroga i Novoga zavjeta ... imaju Boga za pisca" [*3006]. Zbog toga nema nikakvog znaenja to je Duh Sveti uzeo ljude kao sredstva za pisanje, kao da bi, ne prvotnom piscu, nego nadahnutim piscima moglo promaknuti neto krivo. On je naime nadnaravnom snagom njih tako potaknuo i pokrenuo na pisanje, tako je bio uz njih dok su pisali, da su sve ono i samo ono, pravilno shvatili duhom i da su to htjeli vjerno napisati, te su to prikladno izrazili kao nepogrjeivu istinu; inae ne bi on sam bio pisac itavog svetog Pisma.... I zato su svi oci i uitelji bili najuvjereniji, daje boansko Pismo, koje su izdali sveti pisci, slobodno od bilo kakve zablude, i zbog toga vrlo brino i vjerniki pokuavaju meusobno uskladiti ne malobrojna mjesta za koja se ini da iznose neke suprotnosti ili razliitosti; oni su jednoduno ispovijedali da su te knjige u cjelini i u dijelovima (napisane) istim boanskim dahom, daje sam Bog govorio preko svetih pisaca, te potpuno nita nije moglo biti napisano, to bi bilo strano istini. Openito vrijedi ono stoje isti Augustin napisao Jeronimu: "... Ako naiem u tim Pismima na neto to se ini suprotno istini, ne ustruavam se misliti, daje ili pogrean rukopis, ili prevoditelj nije shvatio stoje bilo reeno, ili ja to uope nisam razumio" 1 . ... ... Naime, ima mnogo toga to su znanosti raznih vrsta dugo i mnogo predbaci- 3294 vale Pismu kao krivo, a stoje sada u potpunosti rijeeno; isto je tako mnogo toga o nekim mjestima Pisma (to zapravo ne spada ne pravilo vjerovanja i udorea) izneseno u tumaenjima, stoje kasnije istraivanje jasnije i ispravnije utvrdilo. Naime, vrijeme ponitava iznesena miljenja, ali "istina ostaje i pobjeuje u vijeke" 2 .

3296: Odgovor Sv. oficija biskupu Krishnaghura/Indija, 18. srpnja 1894.

Izd.: CollPF 2,308sl, br. 1877. / The Pastoral Gezette 21 (Bombay) 65.
2

Krtenje djece iji su roditelji nevjernici Pitanje (28. kolovoza 1886.): 1. Mogu li biti krtena djeca nevjernika u smrtnoj 3296 opasnosti, a koja se ne nalaze na samrti? 2. Mogu li biti krteni barem oni za koje ne postoji nada da e ponovno biti vieni? 3. to, ako se vrlo razborito sumnja, da zbog bolesti od koje sada boluju nee preivjeti, nego e umrijeti prije nego li dou u dob razuma?
1 2

*3293 *3294

Augustin, Pismo (82) Jeronimu, pogl.l, br.3 (CSEL 34,354 8 . / PL 33,277). 3 Ezra4,38.

605

4. Mogu li biti krtena djeca nevjernika koja su u smrtnoj opasnosti ili na samrti, a za koje se sumnja da e doivjeti dob razuma, a ne postoji prigoda da ih se poui u stvarima vjere? Odgovor: Uz 1-3: potvrdno; uz 4: Neka misionari pokuavaju pouiti ih na to je mogue bolji nain; inae, neka ih se krsti uvjetno.

3298: Odgovor Sv. oficija nadbiskupu Cambraia, 24. srpnja 1895.

Izd.: ASS 28 (1895./96.) 383sl / CollPF 2 2,1906, br.1906.

3298

Iznoenje stanja: Ako nekog lijenika pozovu k teko bolesnoj trudnici, i on odmah primijeti, da ne postoji drugi uzrok smrtne bolesti osim same trudnoe, to jest nazonost ploda u maternici. Odmah mu se dakle pokazao jedini put kako da spasi majku od prijetee smrti, a taj je da izazove pobaaj, ili izbacivanje ploda. Izazvavi na uobiajen nain taj dogaaj, ipak je poduzeo sva sredstva i radnje koje po sebi i neizravno ne idu za tim da u majinom krilu ubiju plod, nego samo da na svijet doe ivo (dijete) ako je to mogue, premda e ono neposredno umrijeti, budui daje jo potpuno nedozrele itajui naime ono stoje 19. kolovoza 1889. Sveta Stolica odgovorila nadbiskupu Cambraia: "Ne moe se kao sigurno uiti" daje dozvoljena bilo kakva radnja koja neposredno ubija plod, pa bila ona nuna i da se spasi majka; lijeniku ostaje sumnja o dozvoljenosti kirurkih operacija, kojima je do sada esto on sam izazvao pobaaj, kako bi spasio teko bolesnu trudnicu. Pitanje: Lijenik pita: Mogu li se u opisanim okolnostima kao sigurne poduzeti spomenute radnje? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika, 25. srpnja): Nijeno, u skladu s drugim dekretima (izdanima) naime dana 28. svibnja 1884. i 19. kolovoza 1889.

3300-3310: Enciklika "Satis cognitum", 29. lipnja 1896.

Izd: A S S 28 (1895796.) 709-757 / Leon XIII, Acta, Rim 16,159-205 / Brugge 6,157-187 / AnE 4 ( 1 8 9 6 . ) 246a-257a.

Jedinstvo Crkve kao mistinog tijela Kristova 3300 [Crkva] je stvarno duhovna, ako se gleda ono posljednje to ona eli i neposredni uzroci koji uzrokuju svetost; ako pak promatra ono od ega se (Crkva) sastoji, i same stvari koje vode do duhovnih darova, ona je nuno vidljiva i vanjska. ... Zbog tih razloga Pismo esto naziva Crkvu "tijelo" i "Kristovo tijelo": "A vi ste tijelo Kristovo" [1 Kor 12,27], Zbog one injenice zbog koje je 'tijelo', oimajepro606

matrana kao Crkva; zbog onoga pak po emu je 'Kristovo', ona je djelotvorna, iva i ivotvorna, jer je [Krist] titi i podrava.... Premda je naime u ivim biima poelo ivota skriveno i potpuno nevidljivo, ono se ipak oituje i pokazuje pokretima i djelovanjem udova; tako se i u Crkvi, nadnaravno poelo ivota, jasno pokazuje po onome to oni (udovi) ine. Iz ega slijedi, da se nalaze u velikoj i to opasnoj zabludi, oni koji si Crkvu za- 3301 miljaju prema svom sudu, i prikazuju je kao skrivenu i nikako vidljivu; isto tako i oni koji je smatraju za neku ljudsku ustanovu, ureenu nekakvim propisima i vanjskim obredima, i bez trajnog uea u darovima Boje milosti, bez onih injenica koje svakidanjim i otvorenim znaenjem svjedoe o ivotu koji ona crpi iz Boga. Naime, da bi ijedno od toga mogla biti Crkva Isusa Krista, isto je tako nemogue kao da se ovjek sastoji samo od tijela ili samo od due. Za pravu je Crkvu potrebno ujedinjenje i spajanje toga dvoga kao dijelova, gotovo tako kao stoje za ljudsku narav (potrebno) unutarnje spajanje due i tijela. Crkva nije neki mrtvac, nego Kristovo tijelo obdareno nadnaravnim ivotom. Kao to niti Krist, glava i uzor, nije potpun, ako se u njemu gleda samo vidljiva ljudska narav ... ili samo nevidljiva Boja narav, ...nego je jedan iz obojega, i u obje naravi kako vidljivoj tako i nevidljivoj, tako i njegovo mistino tijelo nije prava Crkva, osim po injenici, to njezini vidljivi dijelovi crpe snagu i ivot iz nadnaravnih darova i ostalih stvari, iz kojih cvjeta njezina vlastita bit i narav. ... U prosuivanju i odreivanju naravi jedinstva, mnogi su skrenuli s (pravoga) 3302 puta zbog razliitih zabluda. Ne samo nastanak Crkve, nego itav (njezin) ustroj pripada u vrstu stvari proizalih iz slobodne volje; zbog toga se svako prosuivanje, treba odnositi na ono stoje uistinu uinjeno; i uistinu ne treba istraivati na koji nain Crkva moe biti jedna, nego po emu je elio da bude jedna onaj koji juje ustanovio. I zaista, gleda li se na to stoje uinjeno, Isus Krist nije zamislio i oblikovao tak- 3303 vu Crkvu, koja bi obuhvatila vie zajednica sline vrste, ali (ipak) razliite, i vezane takvim vezama koje bi Crkvu uinile jednom i jedinstvenom, i to na nain kao to to ispovijedamo u Vjerovanju "Vjerujem u jednu ... Crkvu" ... Uistinu, kada je Isus Krist govorio o toj mistinoj graevini, Crkvu spominje samo kao jednu, koju naziva svojom: "sagradit u Crkvu svoju" [Mt 16,18]. Tko bi si osim ove zamislio neku drugu, ona ne bi mogla biti prava Kristova crkva, jer nije sagraena od Isusa Krista. ... I tako Crkva mora kroz sva vremena, i obilno na sve ljude, iriti spasenje steeno po Isusu Kristu, i ujedno sva dobroinstva koja iz njega proistjeu. Zbog toga ona prema elji svoga zaetnika mora biti jedina u svim krajevima i kroz sve trajanje vremena. ... K tome dolazi, daje Sin Boji naredio da Crkva bude njegovo mistino tijelo, s 3304 kojim e se on sjediniti kao glava, na slinost ljudskog tijela koje je primio.... Kao 607

stoje on dakle sebi uzeo smrtno tijelo, jedino koje je prinio za razapinjanje i za smrt, kako bi platio cijenu ljudskog osloboenja, isto tako ima i jedno mistino tijelo, u kojem i s ijim djelovanjem ini ljude sudionicima svetosti i vjenoga spasenja: "Sve mu podloi pod noge, a njega postavi - nad svime - Glavom Crkvi, koja je tijelo njegovo" [Ef l,22sl\. Raspreni i odvojeni udovi ne mogu s jednom te istom glavom initi jedno tijelo. Pavao naime kae: "Doista, kao to je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi su udovi tijela iako mnogi, jedno tijelo - tako i Krist" [7 Kor 12,12]. Zbog toga on kae daje to mistino tijelo "usklaeno i povezano". "Glava Krist: od kojega sve Tijelo, usklaeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja po djelotvornosti primjerenoj svakom pojedinom dijelu" [Ef 4,15sl]. Zbog toga lutaju udovi odijeljeni od ostalih udova, jer ne mogu biti spojeni s istom i jedinom glavom.... Zbog togaje Kristova crkva jedna i vjena; svi koji zasebno hodaju udaljuju se od volje i propisa Krista Gospodina, naputaju put spasenja i idu prema propasti.

Temelji 3305

crkvenog jedinstva

On pak koji ju je sazdao kao jedinu, sazdao ju je kao j e d n u ; naime takvu, da svi koji e se nai u njoj, budu povezani najtjesnijim vezama, i to tako da tvore jedan narod, jedno kraljevstvo, jedno tijelo: "jedno tijelo ijedan duh" [Ef 4,4].... Temelj potreban za takvu apsolutnu povezanost meu ljudima je slaganje i spajanje duhova. [U tu svrhu] Isus Krist je ustanovio u Crkvi i v o , a u t e n t i n o i v j e n o u i t e l j s t v o , koje je ojaao svojom vlau, obdario duhom istine, potvrdio udesima, te je htio i najstroe zapovjedio, da se njezine zapovijedi i nauk prihvate jednako kao njegovi. Kadgod se dakle pojavljuje rije tog uiteljstva, da se ovo ili ono nalazi u sklopu boanski predanog nauka, to svatko treba vrsto vjerovati kao istinito; kad bi to na bilo koji nain moglo biti lano, slijedilo bi, stoje izravno proturjeno, daje sam Bog zaetnik ovjekove zablude: "Gospodine, ako je zabluda, ti si nas prevario"1....

3306

Kao to se za jedinstvo Crkve, ukoliko je skup vjernika, nuno trai jedinstvo vjere, tako se za njezino jedinstvo, ukoliko je boanski ustanovljena zajednica, po boanskom pravu trai j e d i n s t v o u p r a v e , koje stvara jedinstvo zajednice.... Premda Petar i njegovi nasljednici imaju punu i vrhovnu vlast, ipak ne treba smatrati daje imaju samo oni. Onaj naime koji je Petra postavio za temelj Crkve, on sam je izabrao "dvanestoricu ... koje prozva apostolima" [Lk 6,13]. Kao stoje potrebno da Petrov autoritet ostane vjeno kod rimskog prvosveenika, tako i biskupi, koji su nasljednici apostola, nasljeivanjem primaju njihovu redovitu vlast,
*3305 Rikard od sv. Viktora, De Trinitate I 2 (PL 196.891D).

3307

608

tako da biskupski red nuno pripada najunutarnjijem ustrojstvu Crkve. Premda naime oni ne dobivaju niti puni, niti opi, niti najvii autoritet, ipak ih se ne smije smatrati za zamjenike rimskog prvosveenika, jer oni imaju svoju vlastitu vlast, te se na najistinitiji nain nazivaju redoviti nadstojnici naroda kojim upravljaju.... Ali biskupski red treba tek tada smatrati ispravno povezanim s Petrom, kao to 3308 je Krist zapovjedio, ako je on podloan Petru i ako mu se pokorava; inae bi se nuno pretvorio u smueno i nesreeno mnotvo. Kako bi se ispravno sauvalo jedinstvo vjere i zajednitva, nije dovoljno, asno obnaati prva mjesta, i voditi brigu, nego je u potpunosti potreban pravi i to najvii autoritet, kome e se pokoravati itava zajednica... Odatle sve one pojedinane stare izreke o blaenom Petru, koje obilno govore daje on postavljen na najvii stupanj asti i vlasti. Posvuda ga nazivaju "prvakom apostolskog zbora", "prvakom svetih apostola", "zborovoom toga zbora", "ustima svih apostola", "glavom te obitelji", "predstojnikom itavoga svijeta", "prvakom meu apostolima", "stupom Crkve".... Ovo je pak daleko od istine i otvoreno se protivi boanskim odredbama, da na- 3309 dlenosti rimskog prvosveenika podlijeu pojedini biskupi, ali joj ne podlijeu svi zajedno. Ovo je naime potpuni razlog i smisao temelja, da vie uva jedinstvo i vrstou itave zgrade, nego li njezinih pojedinih dijelova.... Tu pak ovlast nad samim biskupskim zborom, o kojoj smo govorili, Crkva ni u jedno vrijeme nije prestala priznavati i svjedoiti [Spominju se meu ostalim *641 *1445].... Sveto Pismo svjedoi da su kljuevi kraljevstva nebeskoga povjereni jedino Petru, a isto tako daje vlast vezanja i odrjeivanja dana apostolima zajedno s Petrom; a nigdje naime nema svjedoanstva da bi apostoli primili vrhovnu vlast bez Petra i protiv Petra. ... Naime, da su isti (ljudi) podloni dvostrukoj vlasti, ne znai zbrku kod upravljanja. Takvo neto misliti zabranjuje nam ponajprije Boja mudrost, po ijem je savjetu ustanovljeno to dvostruko vrenje vlasti. Osim toga treba napomenuti i ovo: red stvari i meusobnih odnosa bi se pobrkao, kada bi dvije uprave u narodu bile istoga stupnja, kada jedna ne bi bila podlona drugoj. Ali vlast je rimskoga prvosveenika najvia, opa i u potpunosti vlastitoga prava; biskupska pak vlast je omeena odreenim granicama i nije u potpunosti vlastitoga prava: "Neprikladno je da nad istim stadom budu dvojica jednako nadreena. Ali ako su dvojica, od kojih je jedan glavniji, onda to nije neprikladno, pa su prema tome nad istim narodom neposredno i upnik i biskup i papa" 1 .

* 3 3 0 9 Toma Akvinski, Super libros IV Sententiarum 1. IV, dist. 17, q.3, a.3 rjeenje 5 ( u z qc. 5) 3 (parmsko izd. 7,800a/ R. Busa, Opera omnia 1,539).

609

3310

Rimski pak prvosveenici, svjesni slube, najvie od svega ele sauvati togod je u Crkvi od Boga ustanovljeno; zbog toga, kao to su svoju vlast branili onom skrbi i budnou koja joj je primjerena, tako su trajno nastojali i nastojat e da biskupima bude ouvan njihov autoritet. tovie, kolika god se biskupima iskazivala ast, kolika god poslunost, oni smatraju da se ona iskazuje njima samima.

3312: Odgovor Sv. oficija jednom biskupu Brazila, 5. kolovoza 1896.

Izd.: ASS 29 (1896/97) 316sl / AnE 4 (1896.) 385a / CollPF 2 2,340, br.1949.

Misno vino 3312 Iznoenje stanja:... Groe je u ovim mjestima slabo i vodenasto, zbog toga se motu treba dodati neto eera iz biljke koju narod zove "canna de assugar", kako bi se dobilo trajno vino. ... Poznat je odgovor Svete rimske i ope inkvizicije ... od 25. lipnja 1891., ali su nastale dvojbe: Pitanje: Moe li se kao sigurno upotrijebiti u sv. misnoj rtvi tako proizvedeno vino? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika 7. kolovoza): Umjesto eera dobivenog od eerne trske, koju narod naziva "canna de assugar", treba radije dodati alkohol, ako je dobiven od pravoga trsa, i ako njegova koliina koja je dodana vinu o kojem se radi, ne prelazi 12 postotaka; to dodavanje neka se vri kada se burno vrenje, kako ga nazivaju, pone stiavati.

3313: Odgovor Sv. oficija nadbiskupu Tarragone, 5. kolovoza 1896.

Izd: A S S 29 (1896797.) 318sl / AnE 4 (1896.) 483b-484a / CollPF 2 2,340, br.1950.

Misno vino 3313 Pitanje: 1. Moe li se [izvoznim] vinima, posebno slatkima, radi njihovog odranja, dodati samo alkohol "alcool" proizveden od groa, kako bi se dobilo oko 17 ili 18 stupnjeva alkoholne snage, a da ono ne bi prestalo biti prikladna materija za sv. misnu rtvu? 2. Je li dozvoljeno za slavljenje sv. misne rtve sluiti se vinom dobivenim od mota, koje se prije vinskog vrenja zgusnulo zbog isparavanja (izazvanog) vatrom? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika 7. kolovoza): Uz 1. Ako je... alkohol dobiven od pravog trsa, a dodana koliina s onim alkoholom koji po prirodi ima vino o kojem se radi, ne prelazi odnos od 17 ili 18 posto, i kada se burno vrenje, kako ga nazivaju, pone stiavati, nita ne prijei da se to vino upotrebljava u misnoj rtvi. 610

Uz 2. Dozvoljeno je, ako takvo kuhanje ba ne spreava alkoholno vrenje, a samo se vrenje moe dogoditi prirodno, i u stvari se dogaa.

3315-3319: Pismo "Apostolicae curae et caritatis", 13. rujna 1896.

Za crkveno reenje u Anglikanskoj crkvi vrijedio je Ordinale Eduarda V I , koji je prvi put uveden 1 5 5 0 . - 1 5 5 2 , poniten za vrijeme Marije Katolike, a konano uveden 1559. Zbog euharistijskih izraza, prije svega s obzirom na rtveni karakter mise, Rim nije ve ranije priznavao anglikanska reenja provedena prema tom Ordinale: Usp. Julije III, Pismo kardinalu Poleu, 8. oujka 1554.; Pijo I V , Pismo od 20. sijenja i 30. listopada 1555. Sveti oficij je istraivao to pitanje 1 6 8 5 , 1704. i 1875. Zabranjene su knjige koje su zagovarale valjanost anglikanskih reenja: usp. Benedikt XIII, dekret od 25. lipnja 1728. [BullTau 22,665] protiv dva djela nepoznatog autora, zapravo Pierre-Francois Le Couravers, izdana u "Brtlsselu" [zapravaouNancyu]1723. i 1726. Anglikanski klerici koji su preli u Katoliku crkvu, primali su ponovno svete redove, ne uvjetno. Koncem 19. stoljea Lord Halifax, Abb Portal, Gasparri i Duchesne zauzeli su se za mogunost priznavanja valjanosti (anglikanskih) reenja. Leon XIII. je sljedeim pismom odluio o tom pitanju u skladu s rezultatima istraivanja papinske komisije. Usp. i njegovo pismo "Religioni apudAnglos" nadbiskupu Pariza, 5. studenog 1896. (ASS 29 [1896./97.] 664sl I Acta, Rim 16,305sl). Izd.: ASS 29 (1896./97.) 198-202/Leon XUI.,Acta, Rim 16,267-273 /Brttgge 6,204-208.

Anglikanska reenja U obredu slavljenja i podjeljivanja svakog sakramenta s pravom se razlikuju 3315 obredni dio i bitni dio, koji se obiava nazivati m a t e r i j a i f o r m a . Svi znaju da sakramenti Novoga zakona, kao vidljivi znakovi koji proizvode nevidljivu milost, moraju i oznavaati milost koju proizvode, i proizvoditi ono to oznaavaju [usp. *13101606]. Ta znakovitost, premda bi morala biti u itavom bitnom obredu, to jest u materiji i formi, ipak se ona prvenstveno odnosi na formu, budui daje materija po sebi nedoreeni dio koji se odreuje po formi. A to se oitije vidi kod sakramenta reda, ija je materija podjeljivanja, koliko se to u ovom sluaju moe vidjeti, polaganje ruku; to pak po sebi ne znai nita odreeno, jer se jednako primijenjuje kod nekih redova kao i kod potvrde. R i j e i p a k , koje su anglikanci do najnovijeg vremena koristili posvuda, 3316 kao vlastitu formu kod sveenikog reenja, naime "Primite Duha Svetoga", zaista nikako odreeno ne oznaavaju sveeniki red, ili njegovu milost, niti vlast koja je prvenstveno "posveivati i prinositi pravo tijelo i krv Gospodnju" [*1771], u onoj rtvi koja nije "samo spomen rtve prinesene na kriu" [*1753]. Taje forma kasnije proirena onim rijeima: za slubu i djelovanje sveenika; a to nas jo vie uvjerava, da su i sami anglikanci uvidjeli daje njihova forma bila manjkava i neprikladna za tu stvar (sakrament). Taj pak dodatak, koji bi moda mogao imati pravo znaenje forme, uveden je kasnije, kad je prolo ve jedno stoljee nakon prihvaanja Eduardovog Ordinale; naime, nakon nestanka hijerarhije nije vie bilo vlasti za reenje....

611

3317

Slino je i s biskupskim posveenjem. Naime, formi "Primite Duha Svetoga", ne samo da su kasnije dodane rijei "za slubu i djelovanje biskupa", nego i o njima, kao to emo kasnije rei, treba drugaije suditi nego li u katolikom obredu. Za tu stvar naime ne koristi nita pozivati se na molitvu predslovlja Svemogui Bog, jer je i ona skraena za rijei koje oznaavaju vrhovno sveenitvo. Uistinu, ovdje nije prilika za raspravu je li biskupstvo upotpunjenje sveenitva, ili red razliit od njega; i ima li, kada je podijeljen kako kau skokovito, to jest ovjeku koji nije sveenik, uinak ili ne. Ono (biskupstvo) bez ikakve sumnje, po Kristovoj ustanovi, najistinitije pripada sakramentu reda, te je ono sveenitvo najuzvienijeg stupnja; i ono se naime i rijeima svetih otaca, i prema obiaju naeg obreda, naziva vrhovno sveenitvo, vrhunac svete slube. Odatle slijedi, budui daje u anglikanskom obredu u potpunosti nestao sakrament reda i pravo Kristovo sveenitvo, stoga se kod biskupskog posveenja tim obredom nipoto ne podjeljuje sveenitvo, pa e niti biskupstvo ne moe ni na koji nain uistinu i stvarno podijeliti; to tim manje, jer medu prve zadae biskupstva spada ona: rediti slubenike za svetu euharistiju i rtvu.

3317a Kako bi se ispravno i potpuno ocijenio anglikanski Ordinale, osim onoga stoje reeno za neke njegove dijelove, sigurno nita nije tako znaajno nego da se procijene okolnosti stvari u kojima je on sastavljen i donesen; bilo bi mnogo nizati pojedinosti, a nije niti potrebno; sjeanje naime na ona vremena dosta jasno govori kakve su namjere u odnosu na Katoliku crkvu imali autori Ordinala, koje su pristalice doveli iz krivovjernih sljedbi, i na to su se konano odnosile njihove namjere. Znajui uistinu vrlo dobro kakva nuna povezanost postoji izmeu vjere i obreda, izmeu zakona vjerovanja i zakona molitve, oni su liturgiju reenja, mijenjajui je pod izgledom vraanja na prvotni oblik, na mnogo naina izokrenuli prema zabludama novatora. Zbog toga u itavom Ordinalu nema nikakvog jasnog spominjanja rtve, posvete i ovlasti sveenika posveivati i prinositi rtvu; nego to vie, namjerno su odbacili i zanijekali sve tragove tih injenica koji su se zadrali u molitvama katolikog obreda, to smo prjje spomenuli. 3317b Tako se po sebi oituje prava narav i duh Ordinala, kako ga nazivaju. Vukui naime od poetka tu manu, i ako on na poetku nipoto nije mogao valjano biti primijenjen na reenja, nikako ne moe niti tijekom vremena postii da bi bio valjan ubudue, budui daje ostao isti. I uzalud su radili koji su u vrijeme Karla I. pokuavali priznati da tu ima neto od rtve i sveenitva, te su zatim Ordinalu neto nadodali1; isto tako ne tako velik dio anglikanaca, koji se u novije vrijeme okupio, uzalud pokuava tumaiti da se isti Ordinale moe shvatiti i navoditi kao zdravo i ispravno miljenje.
*3317b U godinama 1661.-1662. u obredu su uinjene prilagodbe; tako su pridodane u daljnjem tekstu navedene rijei "za slubu i za djelovanje sveenika", odn. "biskupa".

612

Kaemo da su takvi pokuaji bili i da jesu uzaludni, a to i iz ovoga razloga: ako se i neke rijei, kako se sada nalaze u anglikanskom Ordinalu, prikau kao dvoznane, ipak one ne mogu imati isti smisao koje one imaju u katolikom obredu. Naime u jednom obnovljenom obredu, kojim se kao to smo vidjeli nijee ili iskrivljuje sakrament reda, i u kojem se nijee bilo kakva misao posvete i rtve, nikakav smisao nemaju rijei "Primi Duha Svetoga", kojima se inae Duh ulijeva u duu s milou sakramenta; nikakav smisao nemaju niti rijei "na slubu i djelovanje sveenika" ili "biskupa" i slino, i one ostaju samo rijei bez smisla koji je ustanovio Krist.... S tim je naime najhitnijim nedostatkom forme povezan i nedostatak n a k a n e , 3318 koja je isto tako potrebna kako bi se zbio sakrament. Crkva ne sudi o miljenju ili nakani kao o neemu to je po sebi unutarnje; ali mora suditi o tome ukoliko je to izraeno prema van. Kada naime netko ozbiljno i ispravno upotrijebi odreenu materiju i formu kako bi slavio i podijelio sakrament, tim samim se naime misli daje on namjeravao initi ono to ini Crkva. Na to se naelo oslanja uenje koje zastupa da je pravi sakrament ono to se podjeljuje slubom ovjeka krivovjernika, ili onoga koji nije krten, ako se podjeljuje prema katolikom obredu. Nasuprot, ako se mijenja obred, oito (se to ini) s nakanom da se uvede drugi koji Crkva nije prihvatila, i da se odbaci ono to ini Crkva, a to po Kristovoj ustanovi spada na narav sakramenta, tada je jasno, ne samo da nedostaje nakana nuna za sakrament, nego tovie, da postoji nakana suprotna sakramentu i koja mu se protivi. ... [Savjetnici Sv. oficija] jednoduno su mislili daje to predloeno sporno pitan- 3319 je Apostolska stolica ve ranije u potpunosti shvatila i prosudila.... [zaista smo mislili da je najbolje] istu stvar ponovno objaviti naim autoritetom .... I tako ... potvrujui [dekrete svojih predasnika] mi ih zapravo obnavljamo, te svojim autoritetom, i na vlastiti poticaj, sa sigurnim znanjem izjavljujemo i proglaavamo, da su reenja podijeljena anglikanskim obredom bila, i da jesu, potpuno nevaljana i u potpunosti nitavna.

3320-3321: Enciklika "Fidentempiumque", 20. rujna 1896.

Izd.: A S S 29 (1896./97.) 2 0 6 / Leon XIII, Acta, Rim 16,282sl / BrUgge 6,213sl.

Marija kao posrednica milosti Najistinitije je da ime i uloga savrenog posrednika ne pripada nikom drugom 3320 osim Kristu, koji je jedini, kao ovjek i Bog, povratio ljudski rod u milost najviem Ocu: "Jer jedan je Bog, jedan je posrednik izmeu Boga i ljudi, ovjek - Isus Krist ..." [1 Tim 2,5sF]. Ali, kao to ui Aneoski uitelj, "nita ne smeta da se u nekom smislu i drugi nazivaju posrednici izmeu Boga i ljudi, ukoliko su pripravljajui i 613

sluei sudjelovali u sjedinjenju ovjeka s Bogom" , kao to su aneli i nebeski sveci, proroci i sveenici obaju Zavjeta, i konano, tako slavni ukras najvie pripada uzvienoj Djevici. 3321 Ne moe se naime zamisliti nitko drugi koji bi kod pomirenja ljudi s Bogom bio (njoj) jednak, ili koji je ikada uinio, ili e ikada uiniti takva djela. Ona je naime ljudima koji su srljali u vjenu propast dovela Spasitelja, ve tada kada je "u ime itave ljudske naravi" divnim pristankom prihvatila vijest o pomirbenoj tajni, koju je aneo donio na zemlju; ona je ta "od koje se rodio Isus" [Mt 1,16], naime, njegova prava majka, i zbog tog je razloga dostojna i predodreena za posrednicu kod posrednika.

3323: Odgovor Sv. oficija, 17. oujka 1897.

Usp. Nagovor Pija XII. na 4. meunarodnom kongresu katolikih lijenika, od 29. rujna 1949. (*3873a). Izd.: ASS 29 (1896./97.) 704 / CollPF 2 2,354, br. 1964.

Umjetna oplodnja Pitanje: Smije li se vriti umjetna oplodnja ene? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika, 26. ouka): Nije dozvoljeno.

3325-3331: Enciklika "Divinum illud munus", 9. svibnja 1897.

Izd.: ASS 2 9 ( 1 8 9 6 7 9 7 . ) 643-653 / L e o n X I I I , Ada, Rim 17,128-140.

Trojstvo 3325 Opasnost [odzabluda o Trojstvu]... nastaje iz toga to se u vjeri ili tovanju meusobno mijeaju boanske osobe, ili to se dijeli njihova jedina narav;... Zbog toga je Inocent XII., na predasnik, u potpunosti odbio one koji su traili neke svetkovine samo u ast vlastitosti Oca. Ako se u odreene blagdane slave pojedina otajstva utjelovljene Rijei, ali se zaista niti jednim blagdanom ne slavi Rije samo u svojoj boanskoj naravi; pa i sam blagdan Duhova nije od davnine uveden kako bi se Duh Sveti slavio jednostavno po sebi, nego kako bi se obiljeio njegov dolazak, ili vanjsko poslanje. Sve je to uinjeno iz mudrog razloga, kako ne bi netko razlikujui
*3320 *3321 Toma Akvinski, Summa theologiae III, q.26, a.l (izdanje Leonina 11,285b). N a n a v . m j , q . 3 0 , a.l ( n a n a v . m j . 11,315b).

614

osobe upao u razlikovanje boanske naravi. Crkva je takoer, kako bi svoju djecu ouvala u cjelovitosti vjere, ustanovila blagdan presvetoga Trojstva, koji je Ivan XXII. [god. 1331.] odredio da se posvuda slavi. ... I mnogo toga to potvruje. tovanje naime, koje se iskazuje svetim nebesnicima i anelima, koje se iskazuje Djevici Bogorodici i Kristu, ono tee i konano zavrava samo u Trojstvu.... Vrlo prikladno Crkva obiava pripisati Ocu ona Boja djela u kojima se istie 3326 mo, Sinu ona u kojima se istie mudrost, Duhu Svetom ona u kojima se istie ljubav. Ne kao da sve savrenosti i sva djela uinjena prema van ne bi bila zajednika boanskim osobama; ona su "nedjeljiva djela Trojstva kao to je nedjeljiva bit Trojstva" 1 , kao to su naime tri boanske osobe "nedjeljive, tako nedjeljivo i djeluju" : zaista, zbog usporeivanja i zbog neke sukladnosti koja postoji izmeu samih ina i vlastitosti osoba, oni se radije pripisuju, ili kako kau pripadaju, jednoj osobi vie nego li drugoj: "Kao to se sluimo slinou tragova ili slikama koje pronalazimo u stvorenjima, kako bismo opisali oitovanje boanskih osoba, tako se sluimo i (njihovim) bitnim oznakama; a to oitovanje osoba po bitnim svojstvima naziva se pripadnost" 3 . Tako Otac, koji je "poelo itavog botva" 4 , on isti je i djelatni uzrok sveukupnosti stvari i utjelovaljenja Rijei i posveenja dua, od njega je sve; od njega, jer je Otac. Sin pak, Rije (i) Boja slika, on isti je primjerni uzrok, prema kojem sve stvari oponaaju oblik i ljepotu, red i skladnost; on je nama postao put, istina i ivot, pomiritelj ovjeka s Bogom, po njemu je sve: po njemu, jer je Sin. Duh pak Sveti je posljedni uzrok svih stvari, zbog toga jer se u njemu, kao u svom cilju, smiruje volja i sve ostalo, on je i onaj koji je boanska dobrota i sama ljubav izmeu Oca i Sina, koji upotpunjuje i usavrava tajnoviti in ... spasenje ljudi, u njemu je sve: u njemu, jer je Duh Sveti. Odnos Duha Svetoga prema utjelovljenoj Rijei Zaista, u Bojim djelima prema van, najizvrsnije se istie otajstvo utjelovljene 3327 Rijei, u kojem se od Bojih svojstava posebno istie svjetlo, kao neto iznad ega se nita ne moe niti zamisliti... Dakle, to tako veliko djelo, premda je bilo djelo itavog Trojstva, ipak se ono pripisuje kao vlastito Duhu Svetom: tako da Evanelja ovako govore o Djevici: "nae se trudna po Duhu Svetom", i " to je u njoj zaeto, doista je od Duha Svetoga" [Mt 1,18 20]. ... Djelovanje pak Bojega Duha nije proizvelo samo Kristovo zaee, nego i posveenje njegove due, to se u svetim knjigama naziva pomazanje [Dj 10,38]; zbog toga se sve djelovanje "dogaalo u nazonosti Duha" 5 , posebno pak njegova rtva na kriu: "koji po Duhu vjenom samoga sebe bez mane prinese Bogu" [Heb 9,14].
*3326 Usp. Augustin, De Trinitate I 4, br. 7 i 5, br. 8 (W.J.Mountain - Fr. Gloire: CpChL 50 [ 1 9 6 8 . ] 3 5 s l / P L 42,824). Na nav. mj. I 4, br.7 (CpChL 50,36 2 3 s i / PL 42,824C). Toma Akvinski, Summa theologiae I, q.39, a. 7 (izdanje Leonina 4,407ab). Augustin, De Trinitate IV 20, br.29 (CpChL 50,200, 2 2 / PL 42.908D).

615

Tko o tome razmilja, nee mu biti nita neobino, da su svi darovi dobrostivog Duha uliveni u Kristovu duu.... I tako oita nazonost Duha Svetoga nad Kristom, kao i unutarnja snaga u njegovoj dui, predoznauju dvostruku zadau istoga Duha, onu naime, koja se u Crkvi oito vidi, kao i onu koja se u duama pravednika odvija tajnovitim djelovanjem. Duh Sveti kao dua Crkve 3328 Crkva, koja je ve bila zaeta, rodila se iz boka samog drugog Adama, koji kao daje usnuo na kriu, a prvi put se na udesan nain pojavila na svjetlu pred ljudima na preslavni dan Duhova. I na taj danje Duh Sveti poeo unositi svoja dobroinstva u mistino tijelo Kristovo.... I tako se zaista ispunilo ono posljednje Kristovo obeanje (dano) apostolima, o slanju Duha Svetoga, koji e sam svojim nadahnuem upotpuniti predani nauk, i na neki nain zapeatiti poklad: "... No kada doe on - Duh Istine - upuivat e vas u svu istinu" [Iv 16,12sl\.... koju e istinu podijeliti i dati Crkvi, pomaui joj svojom posvudanjom pomoi, kako nikada ne bi podlegla nekoj zabludi, kako bi iz dana u dan mogla obilnije razvijati i initi plodosnima klice boanskog nauka, na spasenje narodima. Budui pak da spasenje naroda, zbog ega je Crkva roena, zahtijeva da se ta ista sluba provodi do kraja vremena, zbog toga je potrebno da joj Duh Sveti dadne vjeni ivot i snagu, kako bi se Crkva ouvala i poveala [navodi se Iv 16,16sl\. On sam naime postavlja biskupe, ijom se slubom raaju ne samo djeca, nego i oevi, to jest sveenici, kako bije vodili i hranili.... Oboji naime, biskupi i sveenici, posebnim darom Duha imaju to da prema ovlasti ponitavaju grijehe [navodi se Iv 20,22sf\. Nadalje, da Crkva ima uistinu boansku zadau, ne pokazuje jasnije niti jedan drugi dokaz, nego darovi, kojima je ona, po zaetniku naime i darovatelju Duhu Svetome, posvuda ukraena sjajem i slavom. Dovoljno je naime ustvrditi ovo: budui daje Krist glava Crkve, Duh Sveti je njezina dua; "Stoje dua u naem tijelu, to je Duh Sveti u Kristovom tijelu, koje je Crkva"1.

Stanovanje Duha Svetoga u pravednicima 3329 Sigurno je naime, daje i u pravednim ljudima koji su ivjeli prije Krista, boravio Duh Sveti po milosti, kao to nam je to u pisanom obliku predano o prorocima, o Zahariji, o Ivanu Krstitelju, o S imunu i Ani; naime, na Duhove se Duh Sveti nije na taj nain dao "da bi tada po prvi put poeo boraviti u svetima, nego da bi ih obilnije preplavio, gomilajui svoje darove, a ne da bi poimao; on nije zbog toga nov po svom djelovanju, jer je izdaniji po dareljivosti"2. Uistinu, ako su se i oni ubrajali u
*3328 Augustin, Propovijed 267 (ranije 186) za Duhove 1 4 , br.4 (PL 38.1231D). *3329 Leon I. Veliki, Propovijed 77 (ranije 75) o Duhovima III 1 (PL 54.412A).

616

sinove Boje, po poloaju su bili jednaki slugama, jer se niti sin "nita ne razlikuje od roba", dok je god "pod skrbnicima i upraviteljima" [Gal 4, lst\; osim toga, budui daje pravednost kod njih bila zbog buduih Kristovih zasluga, mnogo je obilnije darivanje Duha Svetoga uinjeno poslije Krista, slino, kao to po vrijednosti zalog nadmauje ugovorenu stvar, i kao stoje istina daleko vrednija od slike.... Poeci preporoenja i obnove su u ovjeku po krtenju; po tom sakramentu ... 3330 ulazi u nju [duu] po prvi puta Duh Sveti i inije sebi slinom. "Stoje od Duha roeno, duh je" [Iv 3,6]. Po svetoj potvrdi isti se Duh obilnije daje za postojanost i snagu kranskoga ivota.... On nam ne daje samo boanske darove, nego je i njihov zaetnik, a i on sam je najvii dar; on koji proizlazi iz obostrane ljubavi Oca i Sina, s pravom se smatra i oznaava "darom najviega Boga". Kako bi narav i snaga toga dara postali jasniji, potrebno sije dozvati u svijest ono to su protumaili sveti uitelji o onome stoje predano u boanskom Pismu, da je naime Bog nazoan u svim stvarima i u njima je "po snazi, ukoliko se sve pokorava njegovoj vlasti; po nazonosti, ukoliko je sve golo i otvoreno pred njegovim oima; po biti, ukoliko je on u svima kao uzrok postojanja"1. U ovjeku pak, Bog nije samo kao u stvarima, nego tim vie ukoliko ga ovjek spoznaje i ljubi; budui da pod vodstvom naravi po sebi dobro volimo, elimo i postiemo. Osim toga Bog po milosti prebiva u dui pravednika kao u hramu, ipak na unutarnji i poseban nain; iz ega takoer slijedi ona nunost ljubavi, kojom dua vrlo tijesno prianja uz Boga, vie nego li to moe prijatelj uz najljubljenijeg i najprivrenijeg prijatelja, te u njemu potpuno i slatko uiva. To pak divno sjedinjenje, koje se posebnim nazivom zove nastavanje, samo se 3331 po uvjetima ili po stanju razlikuje od onoga, kojim Bog usreujui proima nebesnike, premda je u stvari izvedeno nazonou botva itavog Trojstva, "k njemu emo doi i kod njega se nastaniti [Iv 14,23], ipak se ono na poseban nain pripisuje Duhu Svetomu. Naime, tragovi boanske moi i mudrosti pokazuju se i kod neopravdanog ovjeka; ipak, samo je pravednik sudionik ljubavi, koja je kao vlastito svojstvo Duha.

3333-3335: Odgovor Sv. oficija, 30. oujka 1898.

Izd: ASS 30 (1897./98.) 699-701 / CollPF 2 2,365sl, br.1993.

Vjera i nakana koje su potrebne za krtenje Pitanje: Moe li misionar podijeliti krtenje na asu smrti odraslom muslimanu, 3333 za kojeg se pretpostavlja da se u dobroj vjeri nalazi u svojim zabludama:
*3330 Toma Akvinski, Summa theologiae I, q.8, a.3 (izdanje Leonina 4,87b).

617

1. Ako je on jo pri punoj svijesti, potiui ga samo na kajanje i na pouzdanje, a da mu nikako ne govori o naim otajstvima, iz straha, kako moda nee povjerovati. 3334 2. O kakvoj god se svijesti radi, ne govorei mu nita, jer s jedne strane pretpostavlja da se on kaje, a s druge strane misli da nije razborito s njim razgovarati o naim otajstvima. 3. Ako je ve izgubio svijest, a nije mu nita govorio. Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika, 1. travnja): Uz 1. i 2. Nijeno, to jest takvim muslimanima nije dozvoljeno ... niti apsolutno niti uvjetno podijeliti krtenje; postoje i dekreti Sv. oficija biskupu Quebecka od 25. sijenja i 10. svibnja 1703. i Naputak Sv. oficija apostolskom zamjeniku Tche-Kianga, 1. kolovoza 1860. [*2380-2382 2835-2839]. Uz 3.: O muslimanima na umoru, koji vie nisu pri svijesti, treba odgovoriti kao u dekretu Sv. oficija od 18. rujna 1850. biskupu Pertha; to jest: "Ako je prije toga dao znakove da se eli krstiti, ili je u sadanjem stanju klimanjem ili na neki drugi nain pokazao raspoloenje, moe ga se krsititi uvjetno, ako misionar, uzevi u obzir sve okolnosti, bude mislio daje tako razborito".

3335

3336-3338: Odgovor Sv. oficija biskupu Sinaloa (Meksiko), 4. svibnja 1898.

Izd.: A S S 30 (1897798.) 703sl / CollPF 2 2,366sl, br.1997 / AnE 6 (1898.) 277ab.

Razliiti naini vaenja ploda 3336 Pitanje: 1. Je li dozvoljeno u b r z a v a n j e p o r o a j a , ako zbog uskoe ene plod ne bi mogao izai u prirodno vrijeme? 2. Ako je uskoa ene takva, da se misli da niti uranjeni poroaj nije mogu, je li doputenoizazavati p o b a a j , ili u svoje vrijeme izvriti o p e r a c i j u c a r skog reza? 3. Je li dozvoljena l a p a r a t o m i j a , kada se radi o izvanmaterinoj trudnoi, ili o ektopinim zamecima? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika, 6. svibnja): Uz 1. Po sebi nije dozvoljeno ubrzavanje poroaja, osim ako se to ini iz opravdanih razloga, te u vrijeme i na nain, da se uz uobiajen tijek dogaaja vodi rauna o ivotu majke i ploda. Uz 2. to se tie prvog dijela, nijeno, u skladu s dekretom izdanim u srijedu 24. srpnja 1 8 9 5 , o nedozvoljenosti pobaaja. - to se tie drugoga dijela: nema zapreke da se ena, o kojoj se radi, u odreeno vrijeme podvrgne operaciji carskoga reza. 618

3337

3338

Uz 3. U sluaju nunosti, laparatomija je dozvoljena da se iz majinog krila izvade ektopini zameci, samo ako se ozbiljno i na prikladan nain, koliko je to mogue, pobrine za ivot majke i ploda.

3339: Enciklika "Caritatis studium" biskupima kotske, 25. srpnja 1898.

Leon XIII. je tom enciklikom iznio obranu Crkve kao posrednice duhovnih dobara. On odbacuje uenje kotskih reformatora, (koji kau) da treba odbaciti rtveni karakter mise. Blagovanje ima samo karakter spomena. Usp. Confessiofidei et doctrinaeper Ecclesiam Reformatam [prezbiterijanci] Scotiae professae, l.22; izd. E.F.K. Mtiller, Bekenntnisschriften der reformatorischen Kirche [Leipzig 1903.] 2 6 1 n . ] 8 , u s p . ranije *1753. Izd.: Leon XIII, Acta, Rim 18,1 lOsl / A S S 31 (1898./99.) 11 si.

Istovjetnost rtve na kriu i misne rtve Sama bit i narav religije govore o potrebi ... rtve. ... Ako se odbace rtve, ne 3339 moe niti biti, niti se zamisliti bilo koja religija; zakon Evanelja nije ispod Starog zakona; tovie, on je mnogo uzvieniji, jer je preobilno zavrio ono stoje taj zapoeo. Uistinu, rtve uobiajene u Starom zavjetu, mnogo prije Kristovog roenja, oznaavale su rtvu prinesenu na kriu. Poslije njegovog uzaaa na nebo ta se ista rtva nastavlja u euharistijskoj rtvi. Zbog toga jako grijee oni koji to odbacuju, kao da bi to umanjivalo istinitost i snagu rtve koju je Krist prinio razapet na kri; "jednom se prinese da grijehe mnogih ponese" [Heb 9,28]. Ta rtva za (sve) smrtnike bila je savrena i apsolutna; i u euharistijskoj rtvi nema niti jedne druge, nego ona sama. Budui da rtveni obred treba u svako vrijeme biti u religiji, odluka je Otkupitelja bila najboanskija, da rtva jednom prinesena na kriu postane vjena i trajna. Sadraj se te trajnosti nalazi u presvetoj euharistiji, koja ne znai samo praznu slinost ili samo spomen na stvar, nego samu istinu, premda po prilikama razliitu; zbog toga uinkovitost te rtve, bilo kao pronje bilo kao zadovoljtine, u potpunosti proistjee iz Kristove smrti.

3340-3346: Pismo "Testem benevolentiae" nadbiskupu Baltimora, 22. sijenja 1899.

U jednoj knjizi Waltera Elliota, objavljenoj 1891. u NewYorku, prevedenoj na francuski 1 8 9 7 , o ivotu Issak-Thomasa Heckera (+ 1888.), utemeljitelja Kongregacije sv. Pavla, iznijete su neke postavke, kako bi, prema Heckerovom shvaanju, trebalo katoliku religiju prilagoditi novim prilikama. Leon XIII. je ovim pismom okonao spor koji je nastao zbog toga. Izd: A S S 31 (1898./99.) 471-479 / Leon XIII, Acta, Rim 19,6-18 / AnE / (1899.) 55b-58b / CollPF 2 2,382-386, br.2035.

619

Zabluda o prilagoivanju vjerskog uenja modernim shvaanjima 3340 Otprilike, ovo ini temelj novih miljenja, koja smo spomenuli, kako bi se one koji drugaije misle lake privuklo katolikoj mudrosti: Crkva bi morala neto blie pristupiti ljudima modernog vremena, i ublaivi staru strogou, prikloniti se novo nastalim zahtjevima i shvaanjima ljudi. A mnogi misle da to treba shvatiti ne samo za nain ivota, nego i za nauk u kojem se nalazi poklad vjere. Oni naime misle da bi za privlaenje volje onih koji misle drugaije bilo prikladno, da se izostave ili ublae neka poglavlja nauka kao manje vana, kako ne bi zadrala isti smisao koji je Crkva trajno drala. Nadalje ... ne treba mnogo govoriti kako je to izmiljeno iz razloga koje treba odbaciti; dovoljno je samo ponoviti smisao i porijeklo onoga to Crkva ui. O tome vatikanski sabor kae: "Ne smije se ... odstupiti" [*3020].... 3341 Povijest svjedoi, daje ova Apostolska stolica, kojoj nije dano samo uiteljstvo nego i vrhovna vlast nad itavom Crkvom, postojano ustrajala "u istoj dogmi, istom smislu i istom shvaanju" [usp. *3020 s biljekom]; a nainje ivota uvijek tako obiavala ureivati, da nikada nije zanemarila, uz potivanje boanskog prava, tako razliite narode, obiaje i shvaanja koje obuhvaa. Tko e sumnjati da e to isto initi i sada, bude li to trailo spasenje dua? O tome odluivati ne spada na sud privatnih ljudi koji se esto varaju prividom ispravnoga, nego to mora biti (podvrgnuto) sudu Crkve.... 3342 Svako izvanjsko uiteljstvo odbacuju svi koji se ele truditi oko stjecanja kranske savrenosti, kao suvino, tovie kao manje korisno; oni kau da Duh Sveti sada u due vjernika ulijeva obilnije darove nego li u prijanja vremena, te ih on pouava bez ikakvog posredovanja i djeluje nekim tajnim nadahnuem. ... Omalovaavanje nadnaravnih i pasivnih kreposti 3343 Potpuno i najvie je potrebna pomo Duha Svetoga u stjecanju kreposti; zaista, oni koji vole ii za novim, iznad svega istiu n a r a v n e k r e p o s t i , kao da one vie odgovaraju duhu i potrebama sadanjeg vremena, te se ele kititi onim to ljude ini spremnijima i sklonijima na djelovanje. Ipak, teko je razumjeti da oni koji su proeti kranskom mudrou, mogu naravne kreposti pretpostaviti nadnaravnima i njima pridavati veu uinkovitost i plodnost.... S tim shvaanjem o naravnim krepostima jako se slae ono (miljenje) koje sve k r a n s k e k r e p o s t i dijeli kao u dvije vrste: u p a s i v n e , kako kau i u a k t i v n e , i dodaju da su one bile vie u skladu s prolim vremenima, a ove su vie usklaene sa sadanjim. ... 620

3344

Samo onaj kae da su neke kranske kreposti vie prilagoene odreenim vremenima, tko se ne sjea Apostolovih rijei: "Koje predvidje, te i predodredi da budu suoblieni slici Sina njegova" [Rim 8,29]. Uitelj i uzor svake svetosti je Krist, te je potrebno da se svi, koji ele sjesti na prijestolje blaenih, prilagode njegovim pravilima. Uistinu, Krist se ne mijenja tijekom vremena, nego "juer i danas isti je - i uvijeke" [Heb 13,8]. Dakle, ovo se odnosi na ljude svih vremena: "Uite se od mene jer sam krotka i ponizna srca" [Mt 11,29]; i u svako vrijeme se Krist prikazuje kako "postade posluan do smrti" [F/7 2,8]; i u svako vrijeme vrijedi ona Apostolova misao: "Koji su Kristovi razapee tijelo sa strastima i poudama" [Gal 5,24].... Iz tog kao prezira evaneoskih kreposti, koje se krivo nazivaju pasivnima, mo- 3345 glo bi slijediti da due polako zahvati p r e z i r prema v j e r s k o m i v o t u . Daje to zajedniko zastupnicima novih shvaanja, zakljuujemo iz njihovih miljenja o zavjetima koje polau vjerski redovi. Kau da oni (zavjeti) vrlo mnogo odstupaju od duha naega vremena, kao da stavljaju ogranienja ljudskoj slobodi; da su oni vie prikladni za bolesne due nego li za jake; da oni ba nita ne znae za kransku savrenost i dobro ljudskog drutva, nego tovie, obome se protive i smetaju.... Iz toga dakle, to smo do sada iznijeli je jasno,... da mi ne moemo odobriti ta 3346 miljenja, iju sr neki nazivaju a m e r i k a n i z m o m .

3350-3353: Enciklika "Annum sacrum", 25. svibnja 1899.

Tom enciklikom je Leon XIII. pripremao posvetu ovjeanstva presvetom Srcu Isusuvom, u jublarnoj 1900. godini. Izd.: A S S 31 (1898./99.) 647-649 / Leon XIII, Acta, Rim 19,72-76.

Kristova kraljevska vlast To sveobuhvatno i najvee svjedoanstvo poslunosti i pobonosti [naime in 3350 posvete ljudskog roda Srcu Isusovom], u potpunosti odgovara Isusu Kristu, jer je on Knez i vrhovni Gospodar. Naime, njegovo se kraljevstvo ne protee samo na narode katolikog imena, niti (samo) na one koji su pravilno oprani svetim krtenjem, nego prema pravu, u Crkvu spadaju i oni koje je krivo miljenje odvelo na krivi put, ili ih je raskol odvojio od ljubavi, kao i oni koji, iako se ne ubrajaju meu pripadnike kranske vjere; tako daje uistinu u Kristovoj vlasti sveukupnost ljudskoga roda. On naime, koji je Jedinoroenac Boga Oca, ima istu supstanciju s njim, te je "odsjaj Slave i otisak Bia njegova" [Heb 1,3], i nuno je da ima sve zajedniko s Ocem, zbog toga i vrhovnu vlast nada svim stvarima. Zbog toga, Boji Sin govori o sebi kod proroka "Ta ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom. Gospodin mi ree: 'Ti si sin moj, danas te rodih. Zatrai samo, i dat u ti puke u ba621

tinu, i u posjed krajeve zemaljske" [Ps 2,6-8]. Tim rijeima on izjavljuje daje vlast primio od Boga nad svom Crkvom, koju predstavlja gora Sion, kao i nad ostalim dijelovima svijeta, koja se protee iroko kao i njegove granice. Na koji se temelj oslanja ta vrhovna vlast, dosta govori ona: "Ti si moj Sin". Tim samim naime, stoje on Sin Kralja svega, nasljednik je sveukupne vlasti; o emu (govori) ona (rije) "Dat u Ti narode u nasljedstvo". Tome je slino ono to kae apostol Pavao: "Njega postavi batinikom svega" [Heb 1,2]. 3351 Treba pak najvie razmotriti ono to o svom kraljevstvu tvrdi sam Isus Krist... svojim rijeima. Kad gaje naime rimski namjesnik pitao: "Ti si dakle kralj?" on odgovori bez ikakvog sustezanja: "Ti kae: Ja sam kralj" [Iv 18,37]. A veliinu te vlasti i bezgraninost kraljevstva, otvorenije potvruje ona rije apostolima: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!" [Mt 28,18]. Ako je Kristu dana sva vlast, nuno slijedi da njegovo gospodstvo mora biti vrhovno, apsolutno, nepodlono bilo kakvom prosuivanju; nita nije njoj jednako, nita njoj slino; budui da mu je dana (sva vlast) na nebu i na zemlji, mora imati sebi podlone nebo i zemlju. I zaista, on je to svoje posebno pravo vrio, nareujui naime apostolima da njegov nauk ire (po svijetu), da okupljaju ljude ujedno tijelo Crkve po kupki spasenja, konano da nameu zakone, kojima se nitko ne moe suprotstaviti bez opasnosti za vjeno spasenje. 3352 Ipak ne nalazi se u tome sve. Krist zapovijeda ne samo po p r i r o e n o m p r a v u , nego i po s t e e n o m . On nas naime "izbavi iz vlasti tame" [Kol 1,13] koji "sebe samoga dade kao otkup za sve" [1 Tim 2,6]. Po njemu smo dakle postali "steeni narod" [lPt 2,9], ne samo katolici i oni koji su pravilno primili kransko krtenje, nego svi ljudi pojedinano i zajedno.... Sveti Toma nam jasno pokazuje uzrok i razlog zato su i sami nevjernici vezani vlau i gospodstvom Isusa Krista. Kada se naime pitao o njegovoj sudakoj vlasti, protee li se ona na sve ljude, on je potvrdio "sudaka vlast slijedi kraljevsku vlast", pa jasno zakljuuje: "Kristu je sve podlono to se tie vlasti, iako mu moda jo nije s obzirom na vrenje vlasti" . A ta Kristova vlast i gospodstvo nad ljudima se vri po istini, po pravednosti, a najvie po ljubavi. Presveto Srce Isusovo kao predmet pobonosti 3353 Budui daje presveto Srce simbol i izriita slika bezgranine Kristove ljubavi, koja onda i nas pokree na meusobnu ljubav, zbog toga je prikladno posvetiti se njegovom uzvienom srcu; a to pak ne znai nita drugo nego predati se i obvezati se Isusu Kristu, jer kadgod se boanskom srcu iskazuje ast, poslunost, pobonost, to se uistinu i stvarno iskazuje samome Kristu.

*3352

Toma Akvinski, Summa theologiae III, q.59, a.4 uz 2 (izdanje Leonina 11,545b).

622

3356: Odgovor Sv. oficija nadbiskupu Utrechta, 21. kolovoza 1901.

Izd.: A S S 34 (1901./02.) 319sl / CollPF 2 2,421, br.2121.

Materija

krtenja

Iznoenje stanja: Mnogi lijenici u bolnicama ili drugdje, u sluaju potrebe dje- 3356 ce, posebno u utrobi majke, obiavaju krstiti vodom pomijeanom sa ivinim kloridom (francuski: chloride de mercure). Ta se voda priprema tako da se jednom dijelu ivinog klorida doda tisuu dijelova vode, i zapravo je takva mjeavina vode otrovna za pie. Razlog zato se slui s tom mjeavninom jest kako se majino krilo ne bi zarazilo boleu. Pitanje: no? 2. Je li dozvoljeno takvom vodom podjeljivati sakrament krtenja kako bi se izbjegla opasnost od bilo koje bolesti? 3. Je li slobodno sluiti se tom vodom i kada se bez opasnosti od bolesti moe upotrijebiti ista voda? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika, 23. kolovoza): Uz 1. Biti e odgovoreno u 2. Uz 2. Dozvoljeno je, gdje postoji prava opasnost od bolesti. Uz 3. Nijeno. 1. Je li krtenje podijeljeno takvom vodom sigurno ili sumnjivo valja-

3358: Odgovor Sv. oficija Bogoslovnom fakultetu Sveuilita u Montrealu, 5. oujka 1902.
Izd: A S S 35 (1902./03.) 162 / CollPF 2,424, br.2131 / AnE 10(1902.) 337ab.
2

Razliiti naini vaenja ploda Pitanje: Je li katkada dozvoljeno iz krila majke izvaditi ektopiki plod koji jo 3358 nije zrio, ako jo nije proteklo est mjeseci poslije zaea. Odgovor: Nijeno, u skladu s dekretom od 4. svibnja 1898. [*3336-3338], temeljem kojeg se mora ozbiljno i prikladno pobrinuti za plod i za ivot majke, koliko je to mogue; s obzirom na vrijeme, u skladu s istim dekretom, neka se pitatelj sjeti da nije dozvoljeno nikakvo ubrzanje poroaja, osim ako se to uini u vrijeme i na nain da se, prema onome to se redovito dogaa, osigura ivot majke i ploda. 3360-3364: Enciklika "Mirne caritatis", 28. svibnja 1902.
Izd: A S S 34 (1901./02.) 642-650/ Leon XIII,^c/a, Rim 2,118-130.

623

Euharistijski Krist kao ivot ljudi 3360 Nadalje, tko ... promatra doboroinstva koja proizlaze iz euharistije, on e razumjeti da se u njoj na poseban nain nalazi sve to se nalazi u svemu ostalom; iz nje naime, koja je pravi ivot, tee u ljude ivot: "Kruh koji u ja dati tijelo je moje - za ivot svijeta" [Iv 6,52]. Krist je ivot... i to ne na jedan nain ...; odmah naime, nakon te se na zemlji "pojavila dobrostivost i ovjekoljublje, Spasitelja naega, Boga" [Tit 3,4], svi znaju da stalno proizlazi neka snaga, koja je stvorila potpuno novi red stvari, i koja je potekla u ile svakog drutva, graanskog i obiteljskog ...; posebno je naime vano, da su due i nastojanja ljudi prvivueni prema istini vjere i svetosti ponaanja, te je tako ovjeku dan uistinu nebeski i uistinu boanski ivot.... I zaista, taj ivot naime o kojem govorimo ima izrazitu slinost s naravnim ivotom ljudi; kao to se ovaj hrani i poveava hranom, tako je potrebno da se i onaj poveava svojom hranom. Ta [hrana] prikladno podsjea, na koji je nain Krist u svoje vrijeme pokretao i privlaio due ljudi, kako bi primili ivi kruh, koji e im on dati... "Tko bude jeo od ovoga kruha, ivjet e uvijeke ..." [Iv 6,52]. A teinu te zapovijedi on je potkrijepio na ovaj nain: "Zaista, zaista, kaem vam: ake ne jedete tijela Sina ovjejega i ne pijete krvi njegove, nemate ivota u sebi" [Iv 6,54]. Bilo daleko dakle (od nas) ona rairena vrlo opasna zabluda onih koji misle, da je uivanje euharistije ogranieno samo za one koji su, odbacivi brige, siromani duhom, odluili nai mir u odluci vjerski savrenijeg ivota. Ta naime stvar, od koje nema nieg izvrsnijeg niti spasonosnijeg, tie se potpuno svih, koje god slube ili ugleda oni bili, koji ele (a svatko bi to trebao htjeti) u sebi njegovati ivot Boje milosti, iji je posljednji cilj postizanje blaenog ivota s Bogom. Povezanost euharistije s Crkvom u zajednitvu svetih 3362 ... I sami znakovi iz kojih se sastoji taj sakrament, najpogodnji su poticaji za sjedinjenje. Zbog toga sveti Ciprijan (kae): "... Kad Gospodin svoje tijelo naziva kruhom, sastavljenim spajanjem mnogih zrna, ukazuje na ujedinjenost naega naroda koji je on nosio; i kada svoju krv naziva vinom, koje je istisnuto iz mnogih grozdova i bobica, i spojeno ujedno, isto tako oznaava nae stado, koje je sjedinjeno spajanjem u jedinstveno mnotvo" 1 . Slino govori Aneoski Uitelj 2 o Augustinovom miljenju: '"Na je Gospodin svoje tijelo i krv preporuio u onim stvarima gdje se ujedno spaja mnogo toga; jedno naime, to jest kruh postaje jedno iz mnogo zrna; drugo pak, vino, slijeva se ujedno iz mnogo grozdova' 3 , zbog toga Augustin kae na drugom mjestu: 'O sakramente pobonosti, o znaku jedinstva, o vezo ljubavi'4".
*3362 Ciprijan Kartaki, Pismo (69) Magnusu 5 (CSEL 3/11, 754 6 .,, / PL 3,1189 [= pogl. 6 ] . Toma Akvinski, Summa theologiae III, q.79, a.l (izdanje Leonina 12,218a). Augustin, In Evangelium Iohannis, tract.26, br.17 (R. WiIIems: CpChL 36 [1954.] 2 6 8 8 . / P L 35,1614). Na nav. m j , 13 (CpChL 36,266 2 6 s l / PL 35,1613).

3361

624

Sve to potvruje misao tridentskog sabora, daje Krist Crkvi ostavio euharistiju "kao simbol njezinog jedinstva i ljubavi, jer je elio da svi krani budu meusobno povezani i spojeni... kao simbol onog jednog tijela, kojemu je on glava ..." [*1635 1638]. Isto je kazao i Pavao: "Jer je jedan kruh, mi mnogi smo jedno tijelo, svi koji smo dionici od jednoga kruha" [1 Kor 10,17].... Osim toga, milost meusobne ljubavi meu ivima, kojoj iz euharistijskog sak- 3363 ramenta dotjee toliko snage i rasta, posebno snagom rtve, u svima je koji se ubrajaju u jedinstvo svetih. Nema naime drugog jedinstva svetih ... osim meusobnog sudionitva vjernika u pomoi, pokori, molitvi i dobrim djelima, bilo da su oni ve stigli u nebesku domovinu, ili se nalaze u vatri ienja, ili se jo nalaze na zemlji, inei jednu dravu, ija je Glava Krist, ija je forma ljubav. I ovo je naime potvreno vjerom, premda se samo Bogu smije prinijeti uzviena rtva, ipak se ona smije prikazivati i u ast svetih koji s Bogom, koji ih je okrunio, kraljuju na nebu, kako bismo zadobili njihovu zatitu, kao to su nam to apostoli predali, kako bi se izbrisala krivnja brae, za koju nije dovoljno zadovoljeno... Konano sam je [sakrament euharistije] kao dua Crkve, prema kojem je uprav- 3364 ljena sama irina sveenike milosti, kroz razliite stupnjeve reda. I upravo odatle ima Crkva svu svoju snagu i slavu, sav ures boanskih darova, sva dobra; zbog toga ona stavlja svu brigu u njega, kako bi due vjernika pouila i privukla u tijesno sjedinjene s Kristom, po sakramentu njegovog tijela i krvi.

PIJO X.: 4. kolovoza 1903. - 20. kolovoza 1914.

3370: Enciklika "Ad iem illum", 2. veljae 1904.

Enciklika je izdana povodom proslave 50. obljetnice definicije bezgrjenog zaea Marijina. Ona posebno govori o posredovanju milosti po Mariji. Izd.: A S S 36 (1903./04.) 453sl / Pijo X.,Acta 1,153-155.

Marija kao posrednica milosti Iz tog zajednitva boli i volje izmeu Marije i Krista, ona je "najdostojnije za- 3370 sluila da bude obnoviteljica izgubljenog svijeta"1, i stoga djeliteljica svih darova, koje nam je zasluio Isus svojom smru i krvlju.
*3370 Eadmer, De excellentia Virginis Mariae 9 (PL 159,573).

625

I zaista ne nijeemo da podjeljivanje tih darova po privatnom i vlastitom pravu pripada Kristu; naime, i ona je sama roena posredstvom njegove smrti, a on je po (svojoj) vlasti posrednik izmeu Boga i ljudi. Ali zbog onog zajednitva boli i blaga izmeu majke i Sina, o kojoj smo govorili, uzvienoj Djevici dano je to, da bude "najmonija posrednica i pomiriteljica itavoga svijeta kod svoga jedinoroenoga 1 Sina" . Izvor je naime Krist "i od punine njegove svi mi primismo" [Iv 1,16]; "od kojega sve Tijelo, usklaeno i povezano svakovrsnim zglobom zbrinjavanja ... promie svoj rast na saziivanje u ljubavi" [Ef 4,16]. Marija je pak ... kao "vodovod" 2 i kao vrat, preko kojeg se glava spaja s tijelom 3 .... Jasno je dakle, da smo mi vrlo daleko od toga, da Bogorodici pripiemo mo stvaranja nadnaravne milosti, to pripada jedino Bogu. Ona se pak istie iznad svih svetou i povezanou s Kristom, ajer ju je Krist pridruio djelu ljudskog spasenja, ona nam je po prikladnosti (de congruo), kako kau, zasluila ono to je Krist zasluio po dostojnosti (de condigno), te je ona prva slubenica za dijeljenje milosti.

3 3 7 2 : Odgovor Biblijskog povjerenstva, 13. veljae 1905.

Izd.: A S S 37 (1904./05.) 666 / AnE 13 (1905.) 172b / EnchB br.l60.

"Ukljuno navoenje " u Pismu 3372 Pitanje: Smije li katoliki egzeget tvrditi, kako bi rijeio potekoe koje se nalaze u nekim tekstovima Svetoga pisma, a za koje se ini da iznose povijesne injenice, da se u njima radi o utke i ukljuno iznesenom navodu dokumenta koji je napisao nenadahnuti pisac, a nadahnuti pisac ne eli potvrivati njegove navode niti ih uiniti svojima, te ih zbog toga ne treba smatrati slobodnima od zablude? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika 13. veljae): Nijeno, osim u sluaju u kojem se , ne okrnjivi smisao (Pisma) i miljenje Crkve, vrstim dokazima dokae da: 1. sveti pisac uistinu navodi tue rijei ili dokumente, i da 2. njih ne eli niti potvrditi, niti uiniti svojima, tako da se s pravom moe misliti da on ne govori u vlastito ime.

*3370

Pijo I X , bula "Inejfabilis Deus", 8. prosinca 1854. (CollLac 6,843a). Bernard iz Clairvauxa, Propovijed na dan Marijinog roenja: De aquaeductu, br.4 (Opera 5, izd. J.Leclerq - H.M.Rochais [Rim 1968.] 2 7 7 1 0 / PL 183,440). Usp. Bernardin Sienski, Ouadragesimale de evangelio aeterno, govor 51, art.3, uz 1: Punina milosti je "u Kristu kao u Glavi, koja ulijeva; u Mariji kao u vratu, koji ju (milost) provodi po itavom tijelu Crkve": Opera omnia 4 [Quarracchi 1956.] 551 23

626

3 3 7 3 : Odgovor Biblijskog povjerenstva, 23. lipnja 1905.

Izd: ASS 38 (1905./06.) 124sl / AnE 13 (1905.) 3 5 3 b / E n c h B br.161.

Samo prividno povijesni dijelovi Pisma Pitanje: Smije li se dopustiti miljenje, kao naelo ispravne egzegeze, koje dri 3373 da knjige Svetoga pisma, koje se smatraju povijesnima, katkad u potpunosti ili djelomino, ne iznose povijest u pravom i objektivno istinitom smislu rijei, nego imaju samo izgled povijesti, kako bi oznaile neto drugo, od uistinu doslovnog i povijesnog smisla rijei? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika): Nijeno, osim u sluaju, koji ne treba olako niti lakoumno prihvatiti, u kojem se nee protiviti shvaanju Crkve, i uz prihvaanje njezinog suda, te ako se dokae vrstim dokazima, da sveti pisac nije elio napisati pravu i u pravom smislu rijei povijest, nego je pod povijesnom vrstom i oblikom iznio usporedbu, alegoriju, ili neki drugi smisao, uistinu razliit od doslovnog ili povijesnog znaenja rijei.

3375-3383: Dekret "Sacra Tridentina Svnodus", 16. (20.) prosinca 1905.

Povod ovom dekretu bile su otre rasprave u Belgiji o estoj priesti. On je bio donesen 16. prosinca, od pape potvren 17. prosinca, a objavljen 20. prosinca 1905. Dekret nabraja bitne uvjete za dnevno primanje priesti: stanje milosti i ispravna nakana. On se protivi shvaanju da primatelj ne smije biti u stanju slobodnog, lakog grijeha. U dekretu od 1910. (*3530-3536), odreuje se potrebna dob za prvu priest. Kongregacija za sakramente objavila je 8. prosinca 1938. "Unutarnji naputak o uobiajenoj dnevnoj priesti u sjemenitima, kolegijima kao i redovnikim zajednicama i o uvanju od zloporaba" (PerRMor 28 [1939] 317-324). Izd.: A S S 38 (1905./06.) 401-405 / AAS 2 ( 1 9 1 0 . ) 894-897 / Pijo X.,Acta 2,251-255 / CollPF 2 2,464, br.2225.

Dnevna euharistijska priest ... elja je naime Isusa Krista i Crkve, da svi Kristovi vjernici svaki dan pristupe 3375 svetoj gozbi, u prvom redu zbog toga, kako bi se Kristovi vjernici po tom (sakramentu) sjedinili s Bogom, odatle crpili snagu za svladavanje pouda, za ienje od lakih grijeha koji se svaki dan dogaaju, te kako bi se izbjegli tei grijesi kojima je izloena ljudska slabost; a ne prvenstveno kako bi se Gospodinu iskazala ast i potovanje, niti da bi primateljima to bila kao plaa ili nagrada za njihove kreposti. Zbog toga sv. tridentski sabor zove euharistiju "protuotrov kojim se oslobaamo od svakidanjih grijeha i uvamo od smrtnih grijeha" [*1638].... 627

3376

Kako se meutim smanjivala pobonost, posebno jer se posvuda rairila janzenistika kuga, poelo se raspravljati o pretpostavkama, s kojima bi trebalo pristupati estoj i svakidanjoj priesti, te su jedni vie nego li drugi traili vee i tee uvjete kao nune. Takve su rasprave uinile to da se vrlo malo njih smatralo dostojnima da bi svaki dan primali presv. euharistiju, da bi iz tako spasonosnog sakramenta crpili obilnije plodove, dok su se ostali zadovoljili da se jednom godinje, ili jednom mjeseno, a najvie svaki tjedan njime okrijepe. Sto vie, takvom strogou dolo se do toga da su od nebeskog stola bile iskljuene itave skupine, kao to su trgovci ili oni koji su se vezali enidbom. Neki su pak odlutali u suprotno shvaanje. Ti su smatrali daje svakidanja priest zapovijeena boanskim pravom, tako da ne smije proi niti jedan dan bez priesti, ... pa su mislili da euharistiju treba primiti i na Sveti etvrtak i Sveti petak, te su je i podjeljivali1. A ova Sveta Stolica nije zanemarila svoju dunost [usp. *2090-2095 2323].... Ali janzenistiki otpor koji je, pod vidom dunog potovanja i aenja euharistije, zahvatio i due dobrih, nije potpuno nestao. Pitanje o uvjetima za ispravno i zakonito esto primanje priesti, preivjelo je izjave Svete stolice; tako se dogaalo da su i neki glasoviti teolozi mislili da se dnevna priest moe vjernicima dozvoliti rijetko i uz postavljanje mnogih uvjeta. Kongregacija sabora ...je odredila i objavila: 1. Cesta i svakidanja priest... je dozvoljena svim Kristovim vjernicima, bilo kojeg reda ili stalea, tako da se ona ne moe nikome uskratiti tko je u stanju milosti i tko s ispravnom i pobonom duom pristupa sv. stolu.

3377

3378

3380

2. Prava nakana je pak u tome da, tko pristupa sv. stolu, ne ini to iz obiaja, iz tatine ili zbog ljudskih razloga, nego elei se svidjeti Bogu, s njim se tjesnije povezati ljubavlju, te tim boanskim lijekom lijeiti svoje slabosti i nedostatke. 3. Premda je vrlo poeljno da oni koji se esto i svaki dan prieuju budu bez lakih grijeha, barem onih potpuno promiljenih, kao i sklonosti prema njima, ali je ipak dovoljno da budu bez smrtnih grijeha, s nakanom da nikada vie nee grijeiti.

3381

3377

Usp. Dekret Kongregacije sabora, od 12. veljae 1679. (*2095 i 2090), koji se odnosi na procvali euharistijski pokret u 15. i 16. stoljeu u sjevernoj Italiji, a prije svega u panjolskoj. Zakljuak da priest treba primati i na Sveti petak, izveo je posebno Antonio Velasquez Pinto CCRRMM, Tesoro de los Cristianos (Madrid 1662.). Protiv tog zakljuka ve je gore spomenuti dekret potvrdio rimski obiaj. Nakon reforme Reda Svetog tjedna, ponovno je prihvaen ranije odbaeni obiaj; usp. Dekret Kongregacije obreda"MaximaRedemptionis", od 16. studenog 1 9 5 5 , Naputak br. 19 (AAS 47 [1955] 846).

628

4. ... Treba se brinuti da se prije priesti uini dobra priprava, a nakon toga da 3382 slijedi prikladno zahvaljivanje, prema moi, uvjetima i slubi svakog pojedinca. 5. ... Neka posreduje i savjet ispovjednika. Ipak, neka ispovjednici paze da ni- 3383 koga, tko se nalazi u stanju milosti i tko joj pristupa s ispravnom nakanom, ne odvraaju od estog ili svakidanjeg pristupanja priesti....

3385-3388: Dekret "Provida sapientique cura", 18. sijenja 1906.

Tridentski je dekret "Tametsi" (* 1813.-1816.) stupio na snagu samo u nekim podrujima Njemake, te je nastala nesigurnost u enidbenom zakonodavstvu. Ona se j o vie pojaala promjenom dravnih granica. Kako bi pomogli rjeavanju tog problema, njemaki su biskupi, zajedno s Kongregacijom Inkvizicije, izradili dekret "Provida sapientique cura". Izd.: A S S 39 (1906./07.) 82-84 / Pijo X.,Acta 3,10-12 / AnE 14 (1906.) 149b-150a / ArchKKR 86 (1906.) 344sl.

Tridentski zakon o tajnim enidbama ... I. Iako poglavlje "Tametsi" tridentskog sabora [ *1813.-1816.], u nekim mje- 3385 stima na podruju dananjeg Njemakog carstva jo nije bilo sigurno objavljeno i uvedeno, niti izriitim objavljivanjem niti zakonitim obdravanjem, ipak od blagdana Uskrsa (to jest od dana 15. travnja) ove 1906. godine s v i k a t o 1 i c i, pa i oni koji do sada nisu bili obavezni pridravati se tridentske forme, te mogu m e u s o bn o sklapati valjane enidbe samo pred upnikom i pred dva ili tri svjedoka [usp. *3468-3474]. II. M j e o v i t e e n i d b e , koje se sklapaju s krivovjernicima ili odijeljeni- 3386 ma, bile su i ostaju strogo zabranjene, osim ako postoji ispravni teki kanonski razlog, i ako obje strane dadnu potpuna, i u pravom obliku zakonita jamstva, a katolika strana dobije ispravno osloboenje od zapreke mjeovite enidbe. A te enidbe, premda je dobiveno osloboenje, treba slaviti pred licem Crkve, pred upnikom i pred dvojicom ili trojicom svjedoka, tako da teko grijee koji sklapaju enidbu pred nekatolikim slubenikom, ili samo pred graanskim slubenikom ili na bilo koji drugi tajni nain. tovie, ako katolici u sklapanju tih mjeovitih enidbi trae ili doputaju sudjelovanje nekatolikog slubenika, ine novi prekraj i podlijeu kanonskim kaznama. Nita manje i mjeovite enidbe, u bilo kojim pokrajinama ili mjestima Njema- 3387 koga carstva, pa i u onima koje su sigurno do sada bile podlone razvrgavajuim odlukama rimskih kongregacija temeljem poglavlja "Tametsi", koje su ve sklopljene ne potivajui tridentsku formu, ili e (ega nas ouvao Bog) biti sklopljene, te ako ne postoji neka druga kanonska zapreka, i ako prije blagdana Uskrsa ove godine 629

nije zakonito donesena odluka o nitetnosti zbog nepotivanja zapreke tajnosti, i ako je obostrani pristanak suprunika trajao do spomenutog dana, u potpunosti ih elimo smatrati valjanima, te to izriito izjavljujemo, odreujemo i odluujemo. 3388 III. Kako bi pak crkveni suci imali sigurno pravilo, to isto pod istim uvjetima i ogranienjima izjavljujemo, odreujemo i odluujemo i za e n i d b e n e k a t o l i k a, ili krivovjernika ili odvojenih, u tim krajevima, meusobno sklopljenih do sada, ili koje e biti sklopljene kasnije bez pridravanja tridentske forme; tako da, ako se jedan ili oba suprunika nekatolika obrate na katoliku vjeru, ili ako na crkvenom podruju nastane spor oko valjanosti enidbe dvaju nekatolika, povezan s pitanjem valjanosti enidbe koju je sklopio katolik, ili e je sklopiti, te enidbe se, ako je sve ostalo jednako, isto tako trebaju smatrati za potpuno valjane.

3391: Dekret Sv. oficija, 25. travnja 1906.

Dekret koji je 26. travnja potvrdio Pijo X. upravljen je protiv teologa, koji su uili, pozivajui se na Firentinski sabor (usp. * 1324), da spominjanje osjeta kod bolesnikog pomazanja spada na bit forme. Izd.: ASS 39 (1906./07.) 273 / AnE 14 (1906.) 278a.

Potrebna forma 3391

kod bolesnikog pomazanja

Budui... daje bilo pitano, je li odreen jedini kratki obrazac kod podjeljivanja bolesnikog pomaznaja u sluaju smrtne opasnosti,... [inkvizitori] su odluili: U sluaju prave smrtne opasnosti dovoljna je forma: "Ovim svetim pomazanjem oprostio ti Gospodin togod si sagrijeio. Amen."

3394-3397: Odgovor Biblijskog povjerenstva, 27. lipnja 1906.

Izd.: ASS 39 (1906/07) 377sl / AnE 14 (1906) 305 / EnchB br.l81-184.

Mojsijevo autorstvo Pentateuha 3394 Pitanje 1.: Jesu li dokazi izneseni od kritiara koji osporavaju Mojsijevo autorstvo svetih knjiga, koje se zovu Pentateuh, takve teine da odbacivi mnoga svjedoanstva obaju Zavjeta uzetih zajedno, trajnu suglasnost idovskog naroda, neprestanu predaju Crkve, kao i unutarnje pokazatelje koji se izvode iz samoga teksta, takvi da bi oni dali pravo za tvrdnju, da a u t o r tih knjiga nije M o j s i j e, nego da su one sastavljene iz izvora koji najveim dijelom potjeu iz vremena poslije Mojsija. Odgovor: Nijeno.

630

Pitanje 2.: Znai li Mojsijevo autorstvo Pentateuha nuno takvu redakciju ita- 3395 voga djela da svakako treba drati, daje Mojsije sve i pojedino n a p i s a o svojom rukom, ili da je d i k t i r a o pisarima; moe li se ipak prihvatiti pretpostavka onih koji misle, daje on to djelo zamislio pod utjecajem boanskog nadahnua, te je povjerio jednome ili vie njih da ga napisu, ali tako da vjerno prenesu njegove misli, da ne napisu nita protiv njegove volje, da nita ne izostave; a djelo sastavljeno na taj nain, odobreno je od Mojsija, glavnog i nadahnutog pisca, te je ireno pod njegovim imenom? Odgovor: Nijeno s obzirom na prvi dio; potvrdno (s obzirom) na drugi (dio). Pitanje 3.: Moe li se dozvoliti bez oteenja Mojsijevog autorstva Pentatetuha, 3396 daje Mojsije za sastavljanje svog djela k o r i s t i o i z v o r e , to jest pisane dokumente ili usmenu predaju, iz kojih je, prema posebnom cilju koji sije postavio ipod vodstvom boanskog nadahnua, uzimao neto doslovno, neto u skraenom a neto u proirenom obliku, te umetnuo u samo djelo? Odgovor: Potvrdno. Pitanje 4.: Moe li se dozvoliti, a da se bitno ne narui Mojsijevo autorstvo i cje- 3397 lovitost Pentateuha, daje tijekom tako mnogo stoljea d o l o do nekih p r o m j en a, kao: da su dodaci poslije Mojsijeve smrti dodani od nadahnutog pisca, ili da su opaske i tumaenja umetnuta u tekst, da su neke rijei i oblici prevedeni iz zastarjelog u noviji govor, i konano da krive inaice treba pripisati pogrekama prepisivaa, o emu je slobodno raspravljati i prosuivati prema pravilima kritike misli? Odgovor: Potvrdno, uz uvaavanje suda Crkve.

3398-3400: Odgovor Biblijskog povjerenstva, 29. svibnja 1907.

Izd,: A S S 40 (1907.) 383sl / AnE 15 (1907.) 259sl EnchB br. 187-189.

Pisac i povijesna istina etvrtog Evanelja Pitanje 1.: Slijedi li iz trajne, ope i sveane crkvene predaje tamo ve od II. 3398 stoljea, posebno pak: a) iz svjedoanstava i spominjanja svetih otaca, crkvenih pisaca, pa i krivovjernika, koji nuno stoje u vezi s postankom knjige, jer potjeu od uenika apostola, ili prvih njihov nasljednika; b) iz (injenice) stoje uvijek i posvuda ime autora etvrtog Evanelja bilo prihvaeno u kanon i katalog svetih knjiga; c) iz najstarijih rukopisa knjiga, kodeksa i iz prijevoda na razliite jezike; d) koja dolazi iz javne liturgijske upotrebe, tamo od poetaka Crkve na itavom svijetu; 631

no, bez obzira na teoloki dokaz, i vrstim se p o v i j e s n i m d o k a z o m dokazuje da apostola Ivana, a ne nekog drugog, treba priznati za pisca etvrtog Evanelja, te da razlozi kritiara, koje oni navode protiv toga, nipoto ne oslabljuju tu predaju. Odgovor: Potvrdno. 3399 Pitanje 2.: Treba li smatrati da u n u t a r n j i r a z l o z i , koji se izvode iz teksta etvrtog Evanelja, promatrani zasebno, iz svjedoanstva pisca i iz oite srodnosti samog Evanelja s Prvom poslanicom apostola Ivana, potvruju predaju, koja bez sumnje etvrto Evanelje pripisuje istom apostolu? Mogu li se razumno razrijeiti potekoe, koje se uzimlju iz usporeivanja tog Evanelja s ostala tri, imajui pred oima razliitost vremena, svrhe i sluatelja, za koje je ili protiv kojih je pisac pisao, kao to su to sveti oci i katoliki egzegeti posvuda radili? Odgovor: Potvrdno za oba dijela. 3400 Pitanje 3.: Moe li se, usprkos praksi koja je najpostojanije bila u itavoj Crkvi, iz etvrtog Evanelja, kao iz uistinu povijesnog dokumenta, vodei rauna o posebnim svojstvima tog Evanelja i o oitoj nakani pisca da osvijetli i obrani Kristovo boanstvo, iz samih ina i Gospodinovih govora rei, da su d o g a a j i ispripovijedani u etvrtom Evanelju, potpuno ili djelomice izmiljeni radi toga, te da su oni a l e g o r i j e ili doktrinalni s i m b o l i , t e d a G o s p o d i n o v i g o v o r i nisu zaista i uistinu Gospodinovi govori, nego t e o l o k e r a s p r a v e p i s c a , premda su stavljene u Gospodinova usta? Odgovor: Nijeno. 3401-3466: Dekret Sv. oficija "Lamentabili", 3. srpnja 1907.
Dekret koji je papa potvrdio 4. srpnja je prvo papino doktrinalno pismo, kojim je osuen takozvani modernizam. Osuene tvrdnje potjeu djelomice iz spisa odreenih pisaca. Najvaniji su: Alfred Loisy (prije svega njegove knjige L'Evangile et l'Eglise [1902.] i Autom d'un petit Uvre [ 1903.], Edouard Le Roy, Ernest Dimnet, Albert Houtin (La guestion bibligue chez les catholigues de France au XIXe siecle [1902.]). Djelomice su tvrdnje zakljuci iz spomenutih djela, koje autori nisu donijeli. Trea grupa tvrdnji formulirana je na temelju shvaanja duha onoga vremena, koje se odbacuju "kao to glase". Upotpunjenje dekreta ini enciklika "Pascendi dominici gregis" (*3475-3500) i Prisega protiv modernizma (*3537-3550). Obveza polaganja prisege suspendirana je 1967. Izd: A S S 40 ( 1 9 0 7 . ) 4 7 0 - 4 7 8 / P i j o X, Acta 5 , 7 7 - 8 4 / AnE 15 ( 1 9 0 7 . ) 276b-278b / E n c h B br. 192-256.

Zablude modernista Odvajanje egzegeze od crkvenog uiteljstva 3401 1. Crkveni zakon koji propisuje da knjige koje se odnose na boansko Pismo budu podvrgnute prethodnoj provjeri, ne protee se na zastupnike kritikog pristupa niti na znanstvenu egzegezu knjiga Staroga i Novoga zavjeta. 632

2. Ne treba dodue omalovaavati crkveno tumaenje svetih knjiga, ipak ono 3402 podlijee podrobnijem sudu i ispravku egezgeta. 3. Iz sudova i crkvenih kazni donesenih protiv slobodne i znanstvenije egzegeze 3403 moe se zakljuiti, da vjera koju iznosi Crkva proturijei povijesti, te da se katolike dogme u stvari ne mogu uskladiti s istinitijim izvorima kranske religije. 4. Crkveno uiteljstvo ne moe pomou dogmatskih definicija odrediti pravi 3404 smisao svetog Pisma. 5. Budui da se u pokladu vjere nalaze samo objavljene istine, ni na koji nain 3405 na Crkvu ne spada donositi sud o tvrdnjama ljudskih znanosti. 6. Kod definiranja istina Crkva koja ui i Crkva koja pouava tako surauju, da 3406 Crkvi koja pouava ostaje samo potvrditi ope miljenje Crkve koja ui. 7. Kada Crkva osuuje zablude, ne moe od vjernika traiti nikakvo unutarnje 3407 pristajanje, kojim bi oni prihvatili sudove koje je ona izrekla. 8. Treba smatrati da su bez ikakve krivnje oni koji smatraju za nitavne osude 3408 koje su izdale Sveta kongregacija indeksa ili druge svete rimske Kongregacije. O nadahnuu i nepogrjeivosti Svetoga pisma 9. Oni koji vjeruju daje Bog uistinu pisac Svetoga pisma, pokazuju preveliku 3409 jednostavnost ili neznanje. 10. Nadahnue knjiga Staroga zavjeta se sastoji u tome, to su izraelski pisci 3410 predali religijsko uenje na neki poseban nain, poganima malo poznat ili nepoznat. 11. Boansko nadahnue se ne protee na itavo Pismo tako, da bi svi njegovi 3411 dijelovi bili sigurni od svake zablude. 12. Ako se egzeget eli korisno baviti biblijskim studijem, treba najprije 3412 odloiti svako unaprijed stvoreno miljenje o nadnaravnom porijeklu Svetog pisma, i treba ga tumaiti na isti nain kao i druge isto ljudske dokumente. 13. Sami evanelisti i krani druge i tree generacije su evaneoske poredbe 3413 tumaili umjetno, te su tako dali povoda malom plodu Kristovih propovijedi kod idova. 14. U mnogim pripovijedanjima evanelisti nisu iznosili toliko ono to je istinito, nego to su smatrali korisnijim, makar to bilo i lano. 633 3414

3415

15. Evanelja su bila poveavana neprestanim dodacima i ispravcima do konano odreenog kanona; zbog toga su u njima ostali samo mali i nesigurni tragovi Kristovog nauavanja. 16. Ivanovo pripovijedanje nije prava povijest, nego mistino razmatranje evanelja; govori koji se nalaze u njegovom Evanelju su teoloka razmatranja o otajstvu spasenja, bez povijesne istine. 17. etvrto je Evanelje povealo udesa, ne samo kako bi izvanredno dolo vie do izraaja, nego i da bi bilo prikladnije za oznaavanje djela i slave utjelovljene Rijei. 18. Ivan dodue sebi prisvaja ulogu svjedoka o Kristu; uistinu pak, on je samo izvanredni svjedok kranskog ivota, ili Kristovog ivota u Crkvi krajem prvoga stoljea. 19. Krivovjerniki su egzegeti vjernije iznijeli pravi smisao Pisma, nego li katoliki egzegeti. Pojam objave i dogme

3416

3417

3418

3419

3420

20. Objava nije mogla biti drugo nego svijest koju je ovjek stekao o svom odnosu prema Bogu. 21. Objava koja ini predmet katolike vjere nije bila zavrena s apostolima. 22. Dogme koje Crkva iznosi kao objavljene, nisu istine pale s neba, nego su neka tumaenja religijskih ina, koja sije tekim naporom stekao ljudski um. 23. Moe postojati, i uistinu postoji, proturjeje izmeu injenica o kojima pripovijeda Sveto pismo i crkvenih dogmi koje se na njima temelje; tako da egzeget s kritikim pristupom moe kao lane odbaciti injenice, u koje Crkva vjeruje kao potpuno sigurne. 24. Ne treba osuivati egzegeta koji stvara pretpostavke iz kojih slijedi da su dogme povijesno lane ili sumnjive, samo ako izravno ne nijee same dogme. 25. Vjersko pristajanje se konano oslanja na skup vjerojatnosti. 26. Vjerske dogme treba zadrati samo prema praktinom smislu, to jest kao obvezatno pravilo za djelovanje, a ne kao pravilo vjerovanja. 27. Iz evanelja se ne dokazuje boanstvo Isusa Krista, nego je to dogma koju je kranska svijest izvela iz pojma Mesije. 634

3421 3422

3423

3424

3425 3426

3427

28. Kad je Isus vrio svoju slubu nije govorio sa svrhom, kako bi pouavao da 3428 je on Mesija, niti su njegova udesa ila za tim da to dokau. 29. Moe se dozvoliti daje Krist o kojem govori povijest mnogo ispod Krista 3429 koji je predmet vjere. 30. U svim evaneoskim tekstovima ime Sin Boji znai samo isto kao ime Me- 3430 sija, a nikako ne znai daje Krist pravi i naravni Boji Sin. 31. Uenje o Kristu koje iznose Pavao, Ivan te Nicejski, Efeki i Kalcedonski 3431 sabori, nije ono stoje nauavao Isus, nego ono stoje o Isusu shvaala kranska savjest. 32. Ne moe se pomiriti naravni smisao evaneoskih tekstova s onim to nai te- 3432 olozi ue o svijesti i nepogrjeivom znanju Isusa Krista. 33. Svakome, koga ne vodi unaprijed stvoreno miljenje, je jasno daje Isus iz- 3433 javljivao zablude o skorom dolasku Mesije, ili da vei dio uenja u samim sinoptikim Evaneljima nije autentian. 34. (Egzeget) kritikog pristupa ne moe tvrditi da Kristovo znanje nije bilo 3434 ogranieno nekim granicama, osim ako se prihvati pretpostavka, koja se povijesno jedva moe shvatiti i koja se protivi moralnom osjeaju, naime daje Krist kao ovjek imao Boje znanje, ali da nipoto nije htio znanje o tolikim stvarima saopiti uenicima i nasljednicima. 35. Krist nije uvijek imao svijest o svom mesijanskom dostojanstvu. 3435

36. Kristovo uskrsnue nije pravi dogaaj povijesnog reda, nego dogaaj potpu- 3436 no nadnaravnoga reda, koji nije dokazan niti dokaziv; njega je kranska svijest malo pomalo oblikovala iz drugih (injenica). 37. Vjera u Kristovo uskrsnue od poetka nije bila toliko o samoj injenici 3437 uskrsnua, nego o Kristovom besmrtnom ivotu kod Boga. 38. Uenje o Kristovoj smrti kao o zadovoljtini, nije evaneoska, nego samo 3438 Pavlova. Sakramenti 39. Miljenja o porijeklu sakramenata, kojima su Tridentski oci bili proeti i 3439 koja su bez sumnje imala utjecaj na njihove dogmatske kanone, daleko su od onih koja sada s pravom imaju povijesni istraivai kranske stvari. 635

3440

40. Sakramenti imaju svoj izvor iz toga, to su apostoli i njihovi nasljednici, neku Kristovu ideju i nakanu, tumaili u skladu s poticajima iz okolnosti i dogaaja. 41. Sakramenti smjeraju samo na to da ovjeku dozovu u svijest uvijek dobrostivu prisutnost Stvoritelja. 42. Kranska je zajednica uvela nunost krtenja, prihvaajui ga kao potreban obred, povezujui s njim obveze kranske vjeroispovijesti. 43. Obiaj podjeljivanja krtenja djeci je razvitak discipline, a jedan razlog za to je bio da se skrament podijeli na dva, naime na krtenje i na pokoru. 44. Nita ne dokazuje to to su apostoli preuzeli obred sakramenta potvrde; formalno pak razlikovanje dvaju sakramenata, to jest krtenja i potvrde, jedva da spada na povijest prvotnog kranstva. 45. Ne treba sve uzeti kao povijesno to Pavao pripovijeda o ustanovljenju euharistije [1 Kor 11,23-25]. 46. U prvotnoj Crkvi nije postojao pojam o kraninu grjeniku, koji je pomiren crkvenim autoritetom, nego se Crkva samo jako sporo privikavala na taj pojam. tovie, nakon to je pokora bila priznata kao crkvena ustanova, nije se zvala imenom sakramenta, jer se smatrala za okaljani sakrament. 47. Gospodinove rijei: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otputaju im se; kojima zadrite, zadrani su im" [Iv 20,22sl], niti najmanje se ne odnose na sakrament pokore, togod se tridentskim oima svialo tvrditi. 48. Jakob u svojoj poslanici [Jak5,14sl] nije namjeravao proglasiti neki Kristov sakrament, nego preporuiti jedan poboni obiaj; i ako se u tom obiaju moda vidi neko sredstvo milosti, to ne treba shvatiti onom doslovnou kako su ga prihvatili teolozi, koji su odredili pojam i broj sakramenata. 49. Kranska veera je pomalo poprimila oznake liturgijskog ina, a oni koji su obiavali predsjedati veeri, zadobili su sveenike oznake. 50. Starije, koji su na kranskim skupovima imali slubu nadgledanja, apostoli su postavili za prezbitere ili biskupe, kako bi se brinuli za potreban red zajednica koje su rasle, a nisu im zapravo (povjerili) trajno poslanje i apostolsku vlast. 51. enidba nije mogla postati sakrament novoga Zakona, osim kasnije u Crkvi; naime, da bi se enidba smatrala sakramentom, bilo je potrebno da joj prethodi potpuno teoloko tumaenje nauka o milosti i o sakrementima.

3441

3442

3443

3444

3445

3446

3447

3448

3449

3450

3451

636

Uspostava Crkve 52. Kristovom je duhu bilo strano da ustanovi Crkvu kao drutvo na zemlji, koje 3452 e trajati kroz mnogi niz stoljea; tovie, Krist je imao na umu kraljevstvo nebesko, koje e doi zajedno s koncem svijeta. 53. Organski ustroj Crkve nije nepromjenjiv; nego, kransko je drutvo pod- 3453 lono trajnom razvitku kao i ljudsko drutvo. 54. Dogme, sakramenti, hijerarhija, to se tie i teorije i stvarnosti, samo su tu- 3454 maenja i razvitak kranskog shvaanja, koji su poveali i usavrili izvanjskim dodacima sitnu klicu prisutnu u Evanelju. 55. imun Petar nije nikada niti nasluivao da mu je Krist povjerio primat u 3455 Crkvi. 56. Rimska crkva nije postala glava sviju crkava po odredbi boanske providno- 3456 sti, nego iz isto politikih razloga. 57. Crkva se postavlja neprijateljski u odnosu na napredak prirodnih i teolokih 3457 znanosti. Nepromjenjive vjerske istine 58. Istina nije nepromjenjiva vie nego li samo ovjek; ona se naime razvija s 3458 njim, u njemu i po njemu. 59. Krist nije nauavao odreeni nauk koji bi bio primjenjiv u sva vremena i za 3459 sve ljude, nego je vie zapoeo neki vjerski pokret prilagoen i prilagodljiv raznim vremenima i mjestima. 60. Katoliko je uenje u svojim poecima bilo idovsko, ali je s postupnim 3460 promjenama postalo najprije pavlovsko, zatim ivanovsko, a konano helensko i ope. 61. Bez proturjeja se moe rei, da niti jedno poglavlje Pisma, od prvog po- 3461 glavlja Postanka do posljednjeg Otkrivanja, ne sadri potpuno isti nauk koji Crkva o tome iznosi; zbog toga niti jedno poglavlje Pisma nema isti smisao za onoga tko mu kritiki pristupa i za teologa. 62. Glavni lanci apostolskog Vjerovanja nisu za krane prvih vremena imali 3462 isti smisao koji imaju za krane naega vremena. 637

3463

63. Crkva se pokazuje neprikladnom da uinkovito zatiti evaneosku etiku, jer se tvrdoglavo dri nepromjenjivog uenja, koje se ne moe uskladiti s dananjim napretkom. 64. Napredak znanosti trai da se izmijeni shvaanje kranskog nauka o Bogu, o stvaranju, o osobi Boje Rijei, o otkupljenju. 65. Dananje se katolitvo ne moe usaglasiti s pravom znanou, osim ako se promijeni u neko nedogmatsko kranstvo, to jest u iroki i liberalni protestantizam. Ocjena vrhovnog sveenika: "Njegova je Svetost odobrila i potvrdila dekret uzoritih otaca, te zapovijeda da sve i pojedine gore spomenute tvrdnje svi trebaju smatrati za odbaene i zabranjene."

3464

3465

3466

3468-3474: Dekret Svete kongregacije sabora "Ne temere", 2. kolovoza 1907.

Izd.: A S S 40 (1907.) 527-530 / Pijo X, Acta 4,42-45 / AnE 15 (1907.) 320b-321 b.

Zarunitvo i enidba 3468 Ozarunitvu. I. Samo se ono zarunitvo smatra za valjano i ima kanonske uinke, koje je sklopljeno u pisanom obliku, a potpisale su ga stranke i/ili upnik, ili mjesni ordinarij, ili barem dva svjedoka.... O enidbi. III. Valjane su samo one enidbe koje su sklopljene pred upnikom, ili mjesnim ordinarijem, ili pred sveenikom delegiranim od jednog od njih, i barem pred dvojicom svjedoka.... VII. U smrtnoj opasnosti, kada ne moe doi niti upnik, niti mjesni ordinarij, niti sveenik delegiran od jednoga od njih, za umirenje savjesti, i (ako je takav sluaj) za ozakonjenje djece, moe se pred bilo kojim sveenikom i dvojicom svjedoka sklopiti valjana i dozvoljena enidba. VIII. Ako se dogodi da u neki kraj ne mogu doi niti upnik, niti ordinarij mjesta, niti sveenik delegiran od jednoga od njih, pred kojim se mogu sklapati enidbe, i takvo stanje traje ve mjesec dana, moe se valjano i dozvoljeno sklopiti enidba, tako da zarunici izraze formalni pristanak pred dvojicom svjedoka. XI. 1. Gore spomenute odredbe obvezuju sve krtene u Katolikoj crkvi i obraene u nju iz krivovjerja ili raskola, kada meusobno sklapaju zaruke ili enidbu (makar ovi ili oni kasnije otpali od nje). 638

3469

3470

3471

3472

 2. One vrijede i za one katolike, kao gore, ako su sklopili enidbu s nekatolici- 3473 ma, bilo krtenima bilo ne-krtenima, pa i nakon to su dobili osloboenje od zapreke mjeovite religije ili razliitosti kulta; osim ako je Sv. stolica drugaije odredila za neko posebno mjesto ili kraj. 3. Ne-katolici, bili krteni ili ne-krteni, kod sklapanja zaruka ili enidbe nig- 3474 dje nisu prisiljeni pridravati se katolike forme.

3475-3500: Enciklika "Pascendi dominicigregis", 8. rujna 1907.

Usp. * 3 4 0 1 . Ova je enciklika oblikovala takozvani modernizam ujedan sustav. Tu tvorevinu misli nije zastupao nitko od "modernista". Smatra se sigurnim daje P. Johannes B. Lemius OMI redigirao dogmatski dio, a kardinal Louis Billot SJ praktini dio. Papa je procijenio nedostatnima vie nacrta drugih teologa. Izd: ASS 40 (1907.) 596-628 / Pijo X.,Acta 4,50-88.

Modernistike zablude o filozofskim naelima Modernisti stavljaju temelj religijske filozofije u ono uenje koje se openito 3475 zove a g n o s t i c i z a m . Prema njemu, ljudski je razum potpuno zatvoren u fenomene, to jest u stvari koje se pojavljuju i u oblik u kojem se pojavljuju; on nema niti pravo niti mo prijei njihove granice. Zbog toga se on ne moe niti uzdii do Boga, niti preko onoga stoje vidljivo spoznati njegovo postojanje. Iz toga slijedi da Bog nipoto ne moe biti direktni predmet znanosti; to se pak povijesti tie, treba smatrati da Bog nikako nije predmet povnesti. Pretpostavivi to, svatko e lako uvidjeti to e biti s naravnom teologijom, to s razlozima za vjerovanje, to s vanjskom objavom. Njih naime modernisti potpuno zabacuju i pripisuju ih intelektualizmu.... [597] [Iz agnosticizmazakljuuju]: znanost mora biti bez Boga kao i povijest; u 3476 njihovim okvirima moe biti mjesta samo za fenomene, iskljuivi u potpunosti Boga i togod je Boje. ... Taj pak agnosticizam u modernistikom shvaanju treba smatrati samo kao ne- 3477 gativni dio (uenja): pozitivni dio sainjava, kako kau, i v o t n i i m a n e n t i z a m. Oni naime iz jednog u drugi prelaze na ovaj nain: Religija, bila ona naravna ili nadnaravna, treba kao i svaka druga injenica biti podvrgnuta tumaenju. Tumaenje se pak uzalud trai izvan ovjeka, jer je zanijekana naravna teologija i onemoguen je pristup prema nadnaravnoj, jer su odbaeni dokazi za (njezinu) vjerodostojnost, tovie, u potpunosti je zanijekana bilo kakva vanjska objava. Zbog toga (religiju) treba traiti u samom ovjeku; a budui daje religija neki oblik ivota, treba je u potpunosti traiti u ivotu ovjeka. Iz toga se izvodi naelo religijske imanencije. Kod svakog pojedinog ivotnog fenomena, a ve je 639

reeno daje religija jedan od njih, a prve se pobude onda izvode iz potrebe ili iz poticaja; govorimo li poblie o ivotu, poetke (religije) [598] treba staviti u odreenu pobudu srca, koji se zove osjeaj. Zbog toga, budui daje predmet religije Bog, u potpunosti treba zakljuiti da se vjera, koja je poetak i temelj svake religije, mora nalaziti u nekom unutarnjem osjeaju, koji se raa zbog potrebe za neim boanskim. Budui pak da se ta potreba za boanskim osjea u odreenim prikladnim sklopovima, ona po sebi ne moe pripadati u podruje svijesti; tako se ona ponajprije nalazi ispod svijesti, ili kako se to naziva preuzevi rije iz moderne filozofije, u podsvijesti. ... 3478 U tom pak osjeaju modernisti ne pronalaze samo vjeru; nego se s vjerom i u samoj vjeri kako je oni shvaaju, nalazi i mjesto za objavu.... [599] Budui pak daje Bog predmet, a u isto vrijeme i uzrok vjere, i sama je ta objava podjednako o Bogu i od Boga; u njoj je naime Bog onaj koji objavljuje i koji se objavljuje. Zbog toga je naime, asna brao, najnerazumnija ona modernistika tvrdnja, prema kojoj svaku religiju treba nazivati naravnom i nadnaravnom, prema razliitim vidicima. Odatle slijedi pomijeano shvaanje svijesti i objave. Zbog toga prema naelu, koje se prikazuje kao ope pravilo, religijska svijest se oznaava kao neto to treba u potpunosti izjednaiti s objavom, kojoj se svi moraju podloiti, pa i najvia vlast u Crkvi, bilo da pouava, bilo da odreuje (neto) o svetim stvarima i disciplini.... Nespoznatljivo, o kojem govore, ne predstavlja se vjeri kao neto golo ili posebno, nego naprotiv, tijesno povezano s nekim fenomenom, koji premda pripada u podruje znanosti ili povijesti, ipak ga pod nekim vidom nadilazi.... Tada naime vjera, privuena od nespoznatljivog koje je povezano s fenomenom, obuhvaa itav taj fenomen i nekako ga povezuje sa svojim ivotom. Iz toga naime slijedi dvoje. Prvo, neka preobrazba fenomena, naime po uzdizanju iznad njegovih pravih svojstava, po emu on postaje prikladnija materija za prihvaanje boanske forme, koju e uvesti vjera. Drugo, neka vrsta ienja istoga fenomena, ako se tako smije nazvati, nastala odatle jer mu je vjera, nakon ponitenja svojstava mjesta i vremena neto pripisala to u stvari nema; to posebno dolazi do izraaja kada se radi o fenomenima prolog vremena, tim vie to je ono starije. Iz te dvostruke tvrdnje, modernisti [600] ponovno izvode dva naela, koja pridodana sljedeem, ine temelje povijesne kritike, koja se ve nalazi u agnosticizmu. Primjerom e se osvijetliti reeno, i on e biti izveden iz osobe Krista. Oni kau, u Kristovoj osobi, znanost i povijest nailaze samo na ovjeka. Dakle snagom prvoga naela izvedenog iz agnosticizma, treba zanijekati sve to izgleda kao boansko. Nadalje, snagom drugoga naela, Kristovu povijesnu osobu preobrazila je vjera; dakle od nje treba oduzeti sve to je izdie iznad povijesnih svojstava. Napokon, snagom treega naela, istu Kristovu osobu treba oistiti od vjere; dakle treba joj oduzeti sve one govore, ine, jednom rjeju sve to nikako ne odgovora njegovom karakteru, poloaju, odgoju, mjestu i vremenu u kojima je ivio.... 640

3479

3480

Religijski osjeaj naime, koji po ivotnoj imanenciji proizlazi iz okvira podsvi- 3481 jesti, klica je svake religije te ujedno uzrok svega stoje bilo ili e biti u bilo kojoj religiji. ... [601] Kau, u tom osjeaju, koji smo vie puta spomenuli, a koji je osjeaj a ne spoznaja, Bog se dodue pokazuje ovjeku, ali vrlo nejasno i izmijeano, da se jedva ili nikako ne razlikuje od osobe koja vjeruje. Zbog togaje potrebno taj osjeaj obasjati nekim svjetlom, kako bi se Bog iz njega u potpunosti odvojio i izluio. To pak spada na razum, koji treba razmiljati i napraviti analizu; po njoj ovjek ivotne fenomene koji su nastali u njemu oblikuje najprije u predodbe a nakon toga ih oznaava rijeima. Odatle dolazi rairena izjava modernista: religiozni ovjek mora promisliti svoju vjeru.... U tom naime postupku razum radi dvostruko: Prvo, naravnim i spontanim i- 3482 nom, izraava predmet jednom jednostavnom i obinom spoznajom; drugi (in razuma) je refleksni i potpuniji, ili kako kau, obraivanje spoznaje, te se izraava promiljena drugotnim spoznajama, dodue na temelju one prve i jednostavne, ali koje su izraenne i razgovjetnije. Ako pak te drugotne [602] spoznaje, konano potvrdi najvie crkveno uiteljstvo, one postaju dogme. Tako smo dakle stigli do jednog vanog poglavlja u uenju modernista, naime 3483 do i z v o r i t a d o g m i i do same n a r a v i d o g m i . Oni naime stavljaju izvorite dogmi u one prvotne i jednostavne oblike (spoznaje), koji su pod nekim vidom potrebne vjeri; objava naime, da bi je uope bilo, trai u svijesti jasnu spoznaju Boga. ini se pak da oni tvrde, da se dogma nalazi upravo u drugotnim oblicima (spoznaje). ... Ti oblici spoznaje nemaju drugi cilj nego onome koji vjeruje pruiti oblik (spoznaje) kojim e pred sobom opravdati svoju vjeru. Zbog toga su oni posrednici izmeu vjernika i njegove vjere. Sto se pak vjere tie, oni (oblici spoznaje) su neprikladni znakovi svoga objekta, te se openito zovu simboli; a to se tie vjernika oni su puka sredstva. Objekt pak religijskog osjeaja, budui da se odnosi na neto apsolutno, ima bezbroj vidika, te se jednom moe prikazati ovako, a drugi put onako. Slino se i vjernik moe nalaziti u razliitim okolnostima. Dakle i oblikovanja (spoznaje) koja nazivamo dogmama, moraju biti ovisna o promjenama i podlona razliitosti. Tako pak je otvoren put prema unutarnjoj evoluciji dogmi. Zablude modernista o pojmu vjere Za modernista vjernika potvreno je i sigurno da boanska stvarnost postoji u 3484 samoj sebi, i da ona uope ne zavisi o vjerniku. Ako pak trai na emu se temelji ta tvrdnja vjernika, odgovorit e: u osobnom iskustvu svakoga ovjeka ...: u religijskom osjeaju koji treba spoznati uvidom srca; tako ovjek neposredno, bez posrednika, dosee Boju stvarnost, te kao da iz toga crpi uvjerenje o Bojem djelovanju u ovjeku i izvan ovjeka, to daleko nadilazi svako uvjerenje koje se moe dobiti iz 641

znanosti. Oni dakle govore o iskustvu koje je uzvienije od bilo kojeg racionalnog iskustva.... 3485 [606] Vjera,... se odnosi samo na ono za to znanost izjavi daje za nju nespoznatljivo. Dakle,... znanost se bavi fenomenima gdje nema nikakvog mjesta za vjeru; vjera se bavi boanskim, to je potpuno nepoznato za znanost. Odatle se onda zakljuuje da izmeu vjere i znanosti nikada ne moe doi do protuslovlja. ... Ako im se moda prigovori da meu vidljivim naravima stvari ima neega to spada na vjeru, kao stoje Kristov ljudski ivot, oni e to nijekati. Naime, premda se to ubraja meu fenomene, ipak, ukoliko su proeti ivotom vjere, oni su kao to je gore reeno, od vjere preobraeni i (od nje) oieni [usp. *3479st\, te su izuzeti iz osjetnog svijeta i preneseni u podruje boanskog. Zbog toga ako netko dalje pita, je li Krist [607] inio prava udesa, i je li uistinu prorekao budue (dogaaje), je li zaista uskrsnuo i uzaao na nebo, to e agnostika znanost zanijekati, a vjera potvrditi; zbog toga nee nastati nikakav sukob izmeu obojeg. Netko tko govori kao filozof e to zanijekati, on naime promatra Krista samo kao povijesnu stvarnost; drugi pak koji vjeruje govori s vjernicima, i gleda na Kristov ivot kao na nekoga tko od vjere i po vjeri ponovo ivi. Zbog toga se jako vara onaj koji smatra da se moe misliti, kako vjera i znanost ni pod kojim vidom nisu podlone jedna drugoj; takav e naime o znanosti misliti ispravno i istinito, ali ne i o vjeri, za koju treba rei da joj je znanost podlona ne samo iz jednog nego iz tri razloga. Ponajprije treba upozoriti, da u svakom religijskom inu, ako se izuzme boanska stvarnost, i iskustvo koju vjernik ima o njoj, sve ostalo, posebno pak religijski obrasci, nipoto ne prelaze granice fenomena, i zbog toga spadaju pod znanost.... Osim toga, premda je reeno daje Bog predmet samo vjere; to vrijedi naime za boansku stvarnost, ali ne i o ideji Boga. Taje naime podlona znanosti, dok se o njoj, kako kau razmilja u logikom redu; ona naime dotie sve pa i ono stoje apsolutno i idejno. Zbog toga filozofija, ili znanost o spoznaji ideje Boga, ima pravo tu ideju voditi u njezinom razvoju, i ispraviti je ako naie neto strano. Odatle modernistika izjava; religijski se razvoj mora uskladiti s moralnim i intelektualnim (razvojem); kao to se naime kae, tko kojeg uitelja slijedi njemu je i podloan. Treba konano dodati da ovjek u samome sebi ne trpi dvojnost: zbog toga neka unutarnja potreba prisiljava vjernika da tako uskladi vjeru i znanost, da ona (vjera) ne odstupa od ope spoznaje koju znanost prua o ovome svijetu [608]. Tako se dolazi do toga daje znanost potpuno neovisna o vjeri; a drugaije vjera, budui da ona govori o onome stoje znanosti strano, ona je podlona znanosti. Zablude modernista u odnosu na teoloke tvrdnje 3487 [609]... Teolog modernist se slui istim naelima za koja smo vidjeli da se slui filozof, i njih prilagoava vjeri: kazali smo n a e l i m a i m a n e n c i j e i s i m 642

3486

b o 1 i z m a. Tako se naime u toj stvar najprije dolazi do kraja. Filozof kae daje poetak vjere imanentan; vjernik dodaje, taj je poetak Bog, te zakljuuje: Bog je dakle ovjeku imanentan. Odatle t e o l o k a i m a n e n c i j a . Nadalje: za filozofa je sigurno da su predodbe o objektima vjere samo simboline; vjernik je isto tako siguran daje objekt vjere Bog u sebi; teolog dakle zakljuuje: predodbe Boje stvarnosti su simboline. Odatle t e o l o k i s i m b o l i z a m... [611] Budui da vjera ima vie potomaka, prije svega pak Crkvu, dogme, sveto 3488 (obrede) i religije; treba istraiti i to to modernisti kau o knjigama koje nazivamo svetima. Ponimo dakle s d o g m o m ; ve smo ranije rekli u emu je njezino izvorite i narav [usp. *3482]. Ona se raa iz nekog poticaja ili potrebe, ijom snagom onaj koji vjeruje nastoji u svojim razmiljanjima to vie osvijetliti svijest svoju i drugih. Taj napor je sav usredotoen na to kako bi obradio prvotni oblik duha, ne u njemu samom u skladu s logikim tumaenjem, nego prema okolnostima, ili kako kau, a to je manje prikladno za shvaanje, ivotno. Iz ega slijedi da iz toga, kao to smo ve napomenuli, proizlaze neke d r u g o t n e f o r m u l a c i j e [usp. *3482sf]; one se kasnije slau ujedan sustav uenja, koje kasnije potvruje javno uiteljstvo kao neto to odgovara opoj svijesti te se naziva dogmama. Od toga treba paljivo odvojiti teoloke komentare... [612] O s v e t i m o b r e d i m a ne treba mnogo govoriti, kada meu njih ne bi 3489 bili svrstani i s a k r a m e n t i ; na njih se odnose najvee zablude modernista. Oni iznose da obredi nastaju iz dva poticaja ili potreba. ... Jedna je da se religiji pridoda neto osjetno, a ega ne moe biti bez nekog osjetnog oblika i posveenih ina, koje nazivamo sakramentima. Sakramenti su za moderniste puki simboli ili znakovi, premda nisu bez snage. Kako bi protumaili tu snagu, oni sami kao primjer navode neke rijei za koje narod misli da donose sreu, zato jer daju nekakvu snagu za irenje jakih spoznaja koje najvie utjeu na due. Kao to se te rijei odnose na spoznaje, tako se sakramenti odnose na religijski osjeaj; i nita izvan toga. Sigurno bi se jasnije izrazili, kada bi tvrdili da su sakramenti ustanovljeni samo zato da hrane vjeru. A to je osudio tridentski sabor: "Tko kae da su ti sakramenti ustanovljeni samo zato da hrane vjeru, neka bude kanjen anatemom" [*1605]. [Svete k nj i g e] se prema modernistikim naelima mogu dobro definirati 3490 kao zbirka iskustava, koja su se dogodila u pojedinim religijama, ali ne ona iskustva koja imaju svi, nego izvanredna i znaajna.... Premda se iskustvo odnosi na sadanje vrijeme, ipak ono moe uzimati grau i iz prolosti i iz budunosti; kao na primjer [613] kad vjernik, prisjeajui se onoga to se dogodilo, (prolost) doivljava kao sadanjost, a budunost (doivljava kao sadanjost) time stoje zabrinut zbog nje. Time se tumai (injenica) da se i povjesniari i apokaliptiari (proroci) mogu ubrojiti u svete knjige (pisce). 643

Tako naime u tim knjigama Bog govori preko vjernika; ali kao to to kae modernistika teologija, samo preko imanencije i ivotne permanencije. 3491 Pitamo, stoje onda s n a d a h n u e m ? Odgovaraju: ono se ni po emu ne razlikuje od onog poticaja, osim moda po intenzitetu, kojim je vjernik potaknut da rijeju i u pisanom obliku iskae svoju vjeru. Neto slino imamo u pjesnikom nadahnuu; zbog toga neki kau: "Bog je u nama, i njegovim djelovanjem smo se zapalili" 1 . Na taj nain Boga treba nazivati piscem svetih knjiga. [Razmiljajui o Crkvi], tvrde da se ona rodila iz dvostruke potrebe, jedna je, da se u svakom vjerniku, posebno u onom koji je imao primarno i neko posebno iskustvo, rada elja da svoju vjeru izmijeni s drugima; druga je: nakon stoje vjera medu mnogima postala zajednika, ona se eli u drutvu udruiti u jedno zajednitvo, kako bi titila, poveavala i irila ope dobro. Stoje dakle Crkva? Ona je dijete kolektivne svijesti, ili udruenja pojedinih savjesti, koje snagom ivotne parmanencije ovisi o nekom prvom [614] vjerniku, to za katolike znai u Kristu. [617] Ope naelo [modernistikog tumaenju vjere] je ovo: u religiji koja je iva nita nije nepromjenjivo, i zbog toga (sve) treba mijenjati. Odatle ine korak prema onome stoje gotovo glavno u njihovom uenju, naime prema evoluciji. Dakle, ako ne elimo da sve ovo: Crkva, sveti obredi, knjige koje tujemo kao svete, pa i sama vjere, ne izumre, mora se podloiti zakonima evolucije. Zablude modernista u odnosu na naela povijesne i kritike znanosti 3494 [621] ini se da se neki modernisti koji se bave pisanjem povijesti, jako brinu kako ih se ne bi smatralo filozofima ...: kako naime ne bi netko mislio da su oni proeti unaprijed zadanim miljenjima filozofije, te da zbog toga ne bi, kako kau, bili potpuno objektivni. Istina je pak da se njihovu povijest ili kritiku moe nazvati istom filozofijom, te daje ono to oni iznose zakljueno pravilnim zakljuivanjem na temelju njihovih filozofskih naela.... Prva t r i p r a v i l a tih h i s t o r i a r a ili k r i t i a r a , kao to smo rekli su ista ona naela, koja smo spomenuli gore kod filozofa: naime a g n o s t i c i z a m, teorija o p r e o b r a z b i stvari po vjeri, kao i tree, koje bi se ini se, moglo nazvati o i e n j e [622]. Njihove posljedice smo ve spomenuli. Prema a g n o s t i c i z m u povijest je samo znanost o fenomenima. Dakle Bog, kao i bilo kakav Boji zahvat u ljudsku stvarnost, treba prebaciti na vjeru, jer on spada samo na nju. Zbog toga, ako postoji neto to se sastoji od oba elementa, naime boanskog i ljudskog, kao to su Krist, Crkva, sakramenti i drugo te vrste, treba poi na razdvajanje: ono stoje ljudsko pripast e povijesti, ono stoje boansko, pripast e
*3491 Ovidije N a s o , Fasten VI 5 (izd. R. Merkel [Leipzig 1911] 332).

3492

3493

3495

644

vjeri. Zbog togaje kod modernista raireno razlikovanje izmeu Krista povijesti i Krista vjere, izmeu Crkve povijesti i Crkve vjere, izmeu sakramenata povijesti i sakramenata vjere, i sve drugo slino. Zbog toga treba rei daje sam taj ljudski element, za koji smo vidjeli da ga po- 3496 vjesniar prisvaja sebi, onako kako se on pokazuje u dokumentima, vjera po preobrazbi uzdie iznad povijesnih okolnosti. Opet treba izdvojiti dodatke koje je uinila vjera, te njih povjeriti samoj vjeri i povijesti vjere. Tako, kad se radi o Kristu, sve togod nadilazi ljudska svojstva, bilo prirodna kako ih iznosi psihologija, bilo uvjete mjesta i vremena u kojima je on ivio, nadodana su (od vjere). Temeljem pak treeg filozofskog naela, oni misle da i stvari koje ne prelaze 3497 podruje povijesti, treba pustiti kao kroz sito, te odbacuju i ujedno pripisuju vjeri sve, to prema njihovom miljenju, temeljenom na logici injenica kako kau, nije sada ili nije bilo prilagoeno osobama (onoga vremena). Tako oni tvrde, da Krist nije govorio ono, za to se ini daje nadilazilo shvaanje naroda.... [623] Kao to naime povijest prima zakljuke od filozofije, tako ih i kritika pri- 3498 ma od povijesti. I k r i t i a r naime ... dijeli spomenike na dva dijela. Ono to preostane od trostrukog osakaivanja, on pripisuje stvarnoj povijesti; ostalo pripisuje povijesti vjere ili unutarnjoj (povijesti). Oni naime tono razlikuju te dvije povijesti. Oni suprotstavljaju povijest vjere, koja (govori) o onome to bismo mi htjeli, stvarnoj povijesti, koja je stvarna. Iz toga slijedi, kao to smo rekli, dvostruki Krist: jedan realan, i drugi koji nikada nije postojao, nego pripada vjeri. ... Kao to smo rekli, oni dijele dokumente na dvoje, a tu je opet na djelu filozof sa svojim pravilom ivotne imanencije; a ona ui, da sve to se nalazi u povijesti Crkve, treba tumaiti ivotnom emanacijom. Modernistike zablude u odnosu na apologetske metode [626] Kod modernista [apologet] na dvostruki nain zavisi od filozofa. Prvo ne- 3499 izravno, preuzimajui povijesnu grau, koja je, kao to smo vidjeli, napisana po odredbama (filozofa); zatim izravno, posuujui od njega naela i sudove. Zbog toga ono pravilo [627] raireno u modernistikoj koli, da bi nova apologetika trebala rjeavati suprotnosti o vjeri koje proizlaze iz povijesnih i psiholokih istraivanja... Cilj koji sije ona (apologetika) odredila da ga postigne je ovaj: jo neiskusnog 3500 ovjeka vjere dovesti do toga, da stekne iskustvo o katolikoj religiji, koje (iskustvo) je prema modernistikim tvrdnjama jedini temelj vjere.... Za to treba pokazati, daje katolika religija koja sada postoji, upravo ona koju je ustanovio Krist, ili da nije drugo nego li uznapredovali razvitak one klice koju je uspostavio Krist. 645

Zbog toga najprije treba odrediti kakva je ta klica. Oni misle da se to moe dobiti iz sljedeeg obrasca: Krist je navijetao dolazak Bojega kraljevstva, koje e se ubrzo dogoditi, a on sam e biti Mesija, to jest Bogom dani zaetnik i upravlja. Nakon toga treba pokazati, na koji se nain ta klica, koja je uvijek imanentna katolikoj religiji, razvijala polako i u skladu s povijeu [628] i prilagodila nadolazeim okolnostima, ivotno uvlaei od njih sve to joj je bilo korisno za doktrinalne, obredne i crkvene obrasce; (zatim) kako je u meuvremenu nadvladavala zapreke koje su nadolazile, pobjeivala protivnike i preivjela sve progone i borbe. Nakon stoje sve to pokazano, naime zapreke, protivnici, progoni, borbe, kao i to da su ivot i plodnost Crkve bili takvi da, premda su jasno vidljivi zakoni evolucije u povijesti te Crkve, ipak oni ne mogu u potpunosti protumaiti njezinu povijest; tada e ono nepoznato postati jasno i pokazat e se samo po sebi. Tako oni. U itavom tom zakljuivanju nisu primijetili jedno: ono odreivanje prvotne klice odreeno je samo temeljem apriorizama filozofskog agnosticizma i evulocionizma, a samu klicu su oni proizvoljno odredili tako da bude u skladu s njihovim postavkama.

3503: Motu proprio "Praestantia Scripturae", 18. studenog 1907.

Izd.: A S S 40 (1907.) 724sl / Pijo X, Acta 4,234sl / EnchB br.270sl / AnE 15 (190.7) 435.

Autoritet 3503

odluka

Biblijskog povjerenstva

[Ima ih koji] nisu primali ili ne primaju s primjerenom poslunou takve odluke, premda ih je potvrdio vrhovni sveenik. Zbog toga nam se ini da to treba objaviti i zapovjediti, kao to sada objavljujemo i izriito zapovijedamo, da su svi u savjesti obvezatni podloiti se miljenjima Papinskog savjeta o biblijskim stvarima, koja su ili do sada donesena, ili koja e kasnije biti donesena, na isti nain kao i dekretima svetih Kongregacija koji se odnose na nauk, a koje je papa potvrdio; oni ne mogu izbjei ocjenu da uskrauju poslunost, ili da su lakomisleni, te ne mogu biti bez tekoga grijeha ako rijeima i pisanjem napadaju takva miljenja; a to (vrijedi) osim za sablazan kojom grijee, i za ostalo ime mogu biti odgovorni pred Bogom, ako su neto, lakomisleno i krivo drugima izjavljivali, stoje veinom tono.

3505-3509: Odgovor Biblijskog povjerenstva, 29. lipnja 1908.

Izd: A S S 41 (1908.) 613sl / AnE 16 (1908.) 297b / Pijo X, Acta 4,140-142 / EnchB br.276-280.

646

Karakter i pisac Knjige proroka Izaije Pitanje 1.: Snuje li se nauavati da prorotva koja se nalaze u Knjizi proroka 3505 Izaije - i ostala u svetom Pismu - nisu prorotva u pravom smislu rijei, nego ili pripovijedanja sastavljena poslije dogaaja, ili ako treba priznati daje neto izreeno prije dogaaja, da prorok nije to unaprijed najavio po nadnaravnoj objavi Boga koji poznaje budue dogaaje, nego je to zakljuio iz onoga to se ve dogodilo, ili nekom sretnom spretnou i otroumnou naravne pameti? Odgovor: Nijeno. Pitanje 2.: Moe li se miljenje koje dri da su Izaija i drugi proroci izrekli pro- 3506 rotva samo o onome to se dogaalo, ili e se dogoditi poslije kratkog vremenskog razdoblja, pomiriti s prorotvima, ponajprije mesijanskim i eshatolokim, koja su isti proroci sigurno izrekli prije mnogo vremena, kao i opim miljenjem svetih otaca koji slono tvrde, da su proroci unaprijed najavili i ono to e se dogoditi poslije mnogo stoljea? Odgovor: Nijeno. Pitanje 3.: Moe li se dozvoliti (miljenje) da proroci nisu bili samo popravitelji 3507 ljudske pokvarenosti i navjestitelji boanske rijei na korist sluatelja, nego takoer i navjestitelji buduih dogaaja, ali da su se stalno morali obraati sluateljima ne buduima, nego ondanjima i svojim suvremenicima, kako bi ih ti mogli u potpunosti razumjeti; zbog toga drugom dijelu Izaijine knjige (pogl. 40.- 66.), u kojem prorok ne govori idovima Izaijinim suvremenicima, nego idovima koji su tugovali u Babilonskom suanjstvu, kao da im govori i tjei ih ivui meu njima, ne moe biti pisac sam Izaija koji je ve dugo vremena bio mrtav, nego taj dio treba pripisati nekom nepoznatom proroku koji je ivio meu prognanicima? Odgovor: Nijeno. Pitanje 4.: Treba li, kod osporavanja identinosti pisca Izaijine knjige, filoloki 3508 dokaz uzet iz jezika i stila, smatrati takvim da bi on ozbiljnog ovjeka, vjetog u kritici vrsta i hebrejskog jezika, prisilio da on za istu knjigu prizna vie autora? Odgovor: Nijeno. Pitanje 5.: Postoje li vrsti dokazi, pa uzeti i svi zajedno, koji bi jasno dokazali, 3509 kako Izaijinu knjigu ne treba pripisati samo Izaiji, nego dvojici, tovie nekolicini pisaca? Odgovor: Nijeno. 3512-3519: Odogovor Biblijskog povjerenstva, 30. lipnja 1909.
Izd.: A S S 1 (1909.) 567-569 / AnE 17 (1909.) 334ab / EnchB br.324-331.

647

Povijesni karakter prvih poglavlja Knjige Postanka 3512 Pitanje 1.: Oslanjaju li se na vrste temelje oni razliiti egzegetski sustavi, koji su izmiljeni i ireni pod vidom znanosti radi nijekanja d o s l o v n o g p o v i j e s n o g s m i s l a triju prvih poglavlja Knjige Postanka? Odgovor: Nijeno. Pitanje 2.: Bez obzira na vrstu i povijesni oblik Knjige Postanka, na posebnu povezanost triju prvih poglavlja meusobno, i na (povezanost) sa sljedeim poglavljima, na mnogostrukost svjedoanstva Pisma kako Novoga tako i Staroga Zavjeta, na gotovo jednoduno miljenje svetih otaca i na tradicionalno miljenje koje je Crkva uvijek imala, to joj je preneseno takoer i od Izraelskoga naroda: Smije li se nauavati, da spomenuta tri poglavlja Knjige Postanka ne sadravaju z ap i s o o n o m e t o s e u i s t i n o d o g o d i l o , o onome naime to odgovara objektivnoj stvarnosti i povijesnoj istini, nego prie uzete iz mitologija i kozmogonija starih naroda, koje je sveti pisac oistio od bilo kakve zablude politeizma i prilagodio ih monoteistikom uenju; ili alegorije i simbole koji nemaju temelj objektivne stvarnosti, a koji su izneseni pod vidom povijesti, kako bi navijetali religijske i filozofske istine; ili pak djelomice povijesne legende [568], djelomice izmiljene i slobodno sastavljene za pouku i izgraivanje dua? Odgovor: Nijeno s obzirom na oba dijela. 3514 Pitanje 3.: Smije li se dovoditi u sumnju doslovni povijesni smisao tamo gdje se radi o i n j e n i c a m a ispripovijedanima u tim poglavljima, k o j e se o d n o s e na t e m e l j e k r a n s k e r e l i g i j e , kao to su meu ostalim: stvaranje na poetku vremena sviju stvari od Boga; oblikovanje prve ene iz prvog ovjeka; jedinstvo ljudskoga roda; prvotna srea praroditelja u stanju pravednosti, potpunosti i besmrtnosti; zapovijed koju je Bog dao ovjeku kako bi iskuao njegovu poslunost; krenje Boje zapovijedi na nagovor avla u obliku zmije; izbacivanje praroditelja iz onog prvotnog stanja nevinosti kao i obeanje budueg Spasitelja? Odgovor: Njjeno. 3515 Pitanje 4.: Smije li se kod t u m a e n j a onih m j e s t a iz ovih poglavlja, k o j e s u o c i i u i t e l j i s h v a a l i n a r a z l i i t e n a i n e adanisu nia sigurno i konano predali, uz potivanje suda Crkve i uvajui analogiju vjere, slijediti i braniti ono miljenje koje si je svatko sam razumno stvorio? Odgovor: Potvrdno. 3516 Pitanje 5.: Treba li s v e i p o j e d i n o , naime rijei i izraze koji se nalaze u spomenutim poglavljima, uvijek i nuno prihvaati u d o s l o v n o m s m i s l u , tako da nikada nije dozvoljeno odstupiti od njega, pa niti onda kada se jasno vidi da su ti izrazi koriteni u prenesenom, metaforikom ili antropomorfnom smislu, tako 648

da razum prijei prihvatiti doslovni smisao, ili pak potreba prisiljava da ga se napusti? Odgovor: Nijeno. Pitanje 6.: Smije li se uz pretpostavku doslovnog i povijesnog smisla, pametno i 3517 korisno primijeniti a 1 e g o r i j s k o i p r o r o k o t u m a e nj e nekih mjestatih poglavlja, prema sjajnom primjeru svetih otaca i same Crkve? Odgovor: Potvrdno. Pitanje 7.: Budui da u opisivanju prvog poglavlja Postanka, nakana svetog pi- 3518 sca nije bila na znanstveni nain iznositi unutarnji sastav vidljivih stvari i potpuni poredak stvaranja, nego vie, svom narodu predati popularnu spoznaju, kako se u ono vrijeme to iznosilo opim govorom, prilagoenom osjetima i shvaanju ljudi; treba li u nj ihovom tumaenju tono i uvij ek istraivati s v o j s t v a z n a n s t v e noga g o v o r a ? Odgovor: Nijeno. Pitanje 8.: Smije li se kod onog oznaivanja i razlikovanja est dana, o [569] 3519 kojima se govori u prvom poglavlju Postanka, r i j e Y 6 m ( d a n ) , shvatiti u doslovnom smislu kao prirodni dan, ili u prenesenom smislu kao neko razdoblje vremena, tako da se o tom pitanju smije slobodno raspravljati meu egzegetima? Odgovor: Potvrdno.

3521-3528: Odgovor Biblijskog povjerenstva, 1. svibnja 1910.

Izd: AAS 2 (1910.) 354sl / EnchB br. 332-339.

Pisac i vrijeme sastavljanja Psalama Pitanje 1.: Imaju li nazivi Davidovi Psalmi, Davidovi himni, Knjiga Davidovih 3521 psalama, Davidovpsalterij, koji se upotrebljavaju u starim zbirkama i na samim saborima da se oznai Knjiga 150 psalama Staroga zavjeta, toliku snagu da i tav P s a l t e r i j treba pripisati D a v i d u kao j e d i n o m p i s c u , kaotoje t o miljenje mnogih otaca i uitelja, koji su drali da sve psalme iz Psalterij a treba pripisati jedino Davidu. Odgovor: Nijeno. Pitanje 2.: Moe li se iz usporeivanja hebrejskog teksta s grkim aleksan- 3522 drijskim tekstom i drugim starim prijevodima, s pravom zakljuiti, da su naslovi psalama prema hebrejskom tekstu stariji od prijevoda takozvane "Sedamdesetori649

ce"; i ako to ne proizlazi izravno od pisaca samih psalma, a ono barem iz idovske predaje? Odgovor: Potvrdno. 3523 Pitanje 3.: Mogu li se razborito dovoditi u sumnju naslovi navedenih psalama prema svjedoanstvu idovske predaje, kada nema tekog razloga protiv njihove autentinosti? Odgovor: Nijeno. Pitanje 4.: Razmatraju li se ne ba rijetka svjedoanstva o Davidovoj prirodnoj nadarenosti, prosvjetljenoj darom Duha Svetoga, u sastavljanju vjerskih pjesama, ustanovi koju je on utemeljio kao liturgijsko pjevanje psalama, kao i nazivi (kojima se) psalmi pripisuju njemu kako u Starom tako i u Novom Zavjetu, i naslovi kojima su psalmi naslovljeni od davnine; (doda li se) k tomu i suglasnost idova te crkvenih otaca i uitelja, moe li se razborito nijekati, daje David pisac glavnine psalterijskih pjesama, ili suprotno, moe li se tvrditi da samo mali broj pjesama treba pripisati tom kraljevskom pjesniku? Odgovor: Nijeno za oba dijela. [355] 3525 Pitanje 5.: Posebno, moe li se nijekati Davidovo autorstvo onih psalama koji se u Starom ili Novom Zavjetu izriito navode pod Davidovim imenom, meu koje se prije svega ubrajaju: Psalam 2. "Zato se bune narodi"; Psalam 16. "Spasi me, Gospodine"; Psalam 31 "Blaeni, kojima su grijesi oproteni"; Psalam 68 "Spasi me, Boe"; Psalam 109 "Ree Gospodin Gospodinu mojemu"! Odgovor: Nijeno. 3526 Pitanje 6.: Moe li se odobriti miljenje onih koji smatraju da meu psalmima Psalterija, bili oni Davidovi ili drugih pisaca, koji su zbog liturgijskih ili glazbenih razloga, zbog umora prepisivaa ili iz drugih nepoznatih razloga, bili p o d i j e 1 j en i na vie njih, ili s p o j e n i u jedan; isto tako da ime nekih psalma, kao n.pr. "Smiluj mi se, Boe", koji su, kako bi se bolje prilagodili povijesnim prilikama ili sveanostima idovskoga naroda, bili p r e r a e n i ili i z m i j e n j e n i , oduzimanjem ili dodavanjem jednog ili drugog stiha, ali tako daje ostalo netaknuto nadahnue itavog svetog teksta? Odgovor: Potvrdno za oba dijela. 3527 Pitanje 7.: Moe li se kao vjerojatno prihvatiti miljenje onih meu novijim piscima, koji oslonjeni samo na unutarnje razloge, ili koji su manje ispravnim tumaenjem svetoga teksta pokuali dokazati, da ima vie p s a l a m a koji su s a s t a v l j e n i p o s l i j e v r e m e n a E z d r e i N e h e m i j e , tovie u v r i j e m e Makabejaca? Odgovor: Nijeno. 650

3524

Pitanje 8.: Moe li se iz mnogbrojnih svjedoanstava svetih knjiga Novoga zav- 3528 jeta i iz jednodune suglasnosti otaca, kao i iz izjava pisaca idovskoga naroda, prihvatiti miljenje da ima vie p r o r o a n s k i h i m e s i j a n s k i h p s a l a m a , koji su prorekli dolazak budueg Osloboditelja, (njegovo) kraljevstvo, sveenitvo, muku, smrt i uskrsnue; te da zbog toga u potpunosti treba odbaciti miljenje onih, koji izokreu proroka i mesijanska svojstva psalama, pa prorotva o Kristu suavaju samo na predskazivanje budue sudbine izabranoga naroda? Odgovor: Potvrdno za oba dijela.

3530-3536: Dekret Sv. kongregacije sakramenata "Quam singulari", 8. kolovoza 1910.

Izd.: AAS 2 (1910.) 582sl.

Euharistijska priest i posljednje pomazanje djece I. Prikladna dob kako za ispovijed tako i za sv. priest je ona u kojoj dijete po- 3530 inje razmiljati, to jest oko sedme godine, bilo vie ili pak manje. Od toga vremena poinje obveza zadovoljavanja obim zapovijedima: ispovijedi i priesti [usp. *812]. II. Za prvu ispovijed i za prvu priest nije potrebno potpuno i savreno pozna- 3531 vanje kranskoga nauka. Dijete e ipak kasnije morati postepeno nauiti itav katekizam, prema nainu svoje spoznaje. III. Poznavanje vjere koje se trai kod djeteta, kako bi se ono moglo prikladno 3532 pripraviti za prvu priest je ono, kojim e samo shvatiti tajne vjere koje su nune kao sredstvo za spasenje, i da razlikuje euharistijski kruh od obinog i tjelesnog kruha, kako bi pristupilo k svetoj euharistiji onom pobonou koja je prikladna njegovoj dobi. IV. Obveza zapovijedi ispovijedi i priesti koja obvezuje dijete, odnosi se 3533 prvenstveno na one koji se moraju brinuti za njih, to jest na roditelje, ispovijednika, na uitelje i na upnika. Prema Rimskom katekizmu pravo da djetetu dozvole (primanje) prve priesti spadaju pak na oca i na one koji ga zamjenjuju, te na ispovjednika. VI. Oni koji se brinu za djecu, trebaju nastojati svom pomnjom, da ista djeca i 3534 poslije prve priesti ee pristupaju k svetom stolu, i svaki dan ako je to mogue, kao to to ele Isus Krist i majka Crkva [usp. *3375-3383], te da to ine onom pobonou koja je prilagoena njihovoj dobi.... [583]

651

3535

VII. U potpunosti treba odbaciti obiaj da se djeci ne dozvoljava primanje priesti, ili da ih se nikada ne odrjeuje, kada dou do uporabe razuma. VIII. U potpunosti treba odbaciti zloporabu da se poputbina i posljednje pomazanje ne podjeljuju djeci nakon to su dola do uporabe razuma, nego ih se sahranjuje prema obredu za djecu.

3536

3537-3550: Motu proprio "Sacrorum antistitum", 1. rujna 1910.

Usp. * 3 4 0 1 . Obveza polaganja prisege dokinuta je 1967. godine. Izd.: ASS 2 (1910.) 669-672.

Prisega protiv 3537

modernizma

Ja N.N. vrsto prihvaam i primam sve i pojedino, stoje nepogrjeivo crkveno uiteljstvo definiralo, potvrdilo i izjavilo, posebno pak ona poglavlja nauka, koja se izravno suprotstavljaju zabludama ovoga vremena. Kao prvo naime ispovijedam da se B o g a moe s i g u r n o s p o z n a t i , tako da ga se moe i dokazati, kao zaetnika i cilj sviju stvari, "po onome stoje uinjeno" [Rim 1,20], to jest po vidljivim djelima stvaranja, kao uzrok preko uinka. Drugo, prihvaam i odobravam ponajprije udesa i prorotva kao vanjske d ok a z e o b j a v e , to [670] jest kao najsigurnije znakove daje kranska religija boanskog porijekla, te smatram da su oni najprilagoeniji shvaanju svakog vremena i (svih) ljudi, pa i ovoga vremena. Tree, isto tako vrstom vjerom vjerujem da je C r k v a , uvarica i uiteh'ica objavljene rijei, utemeljena neposredno i izravno po samom pravom i povijesnom Kristu dok je boravio meu nama, te daje sagraena na Petru, prvaku apostolske hijerarhije, i njegovim nasljednicima dovijeka. etvrto, iskreno prihvaam n a u k v j e r e uvijek u istom smislu i u istom znaenju do nas posredovan od apostola preko pravovjernih otaca; i zbog toga u potpunosti odbacujem krivovjerno miljenje o razvitku dogmi, koje (kae) da su one prelazile iz jednog miljenja u drugo, drugaije od onoga koji je prije toga imala Crkva; isto tako osuujem svaku zabludu koja ui da je boanski poklad, predan Kristovoj Zarunici i koji je ona vjerno uvala, filozofska misao, ili proizvod ljudske svijesti, koji je polagano izgraen ljudskim nastojanjima, i koji je kasnije usavravan neogranienim napretkom.

3538

3539

3540

3541

652

Peto, najvre drim i iskreno ispovijedam, da v j e r a nije reiligijski osjeaj 3542 koji je proizala iz krila podsvijesti, pod pritiskom srca i sklonosti moralno oblikovane volje, nego daje ona pravi pristanak razuma istini prihvaenoj izvana po sluanju, kojom naime vjerujemo daje istinito ono stoje kazao, posvjedoio i objavio osobni Bog Stvoritelj i na Gospodin, zbog autoriteta najistinoljubivijeg Boga. Isto tako se s dunim potovanjem podlaem i itavom se duom prikljuujem 3543 osudama, izjavama i svim propisima koji se nalaze u enciklici "Pascendi" [*3475-3500] i u dekretu "Lamentabili" [*3401-3466], posebno onima koje nazivaju povijest dogmi. Isto tako odbacujem zabludu onih koji tvrde da se v j e r a koju predlae Crkva 3544 m o e p r o t i v i t i p o v i j e s t i , te da se katolike dogme, u smislu kako se sada shvaaju, ne mogu uskladiti s istinitijim izvorima kranske religije. Isto tako osuujem i odbacujem miljenje onih koji kau da obrazovaniji ov- 3545 jek-kranin/o'7/y ima d v o s t r u k u o s o b n o s t , j e d n u v j e r n i k a , d r u g u p o v j e s n i a r a ; kao da se povjesniar smije drati onoga to proturijei vjeri vjernika, ili da (moe) postavljati pretpostavke iz kojih slijedi, da su dogme krive ili sumnjive, samo ako ih izravno ne nijee. Takoer odbacujem onu metodu prosuivanja i tumaenja Svetoga pisma, koja 3546 se, zanemarivi crkvenu predaju, analogiju vjere i odredbe Apostolske stolice, priklanja racionalistikim razmiljanjima, a kritiku teksta prihvaa, manje dozvoljeno a vie lakoumno, kao jedino i najvie pravilo. Osim toga odbacujem miljenje onih koji dre da uitelj koji predaje neki povi- 3547 jesni teoloki predmet, ili koji pie o tim stvarima, mora najprije odloiti miljenje koje je imao prije toga, bilo o nadnaravnom podrijetlu katolike predaje, bilo o obeanoj boanskoj pomoi za vjeno odravanje svake objavljene istine; zatim da djela pojedinih otaca treba tumaiti samo prema naelima znanosti, iskljuujui bilo kakav sveti autoritet, i s onom slobodom prosuivanja, kojom se obiavaju istraivati i drugi svjetski dokumenti. Konano, izjavljujem da sam u svemu najudaljeniji od zablude koju dre mo- 3548 dernisti, da u s v e t o j p r e d a j i nema nieg boanskog, ili stoje mnogo gore, oni to dozvoljavaju u panteistikom smislu, tako da ne preostaje nita osim gole i jednostavne injenice, koja je jednaka opim povijesnim injenicama; to jest, da su ljudi svojom marljivou, spretnou i sposobnou nastavili kroz sljedee narataje nauku koju su zapoeli Krist i njegovi apostoli. Zbog toga vrsto zadravam vjeru otaca i zadrat u ju do posljednjeg daha 3549 ivota, o sigurnom daru istine, koji jest, koji je bio i koji e uvijek biti, kod "biskupa 653

apostolskih nasljednika" ; ne kako bi se dralo ono to bi se moglo initi boljim i prikladnijim, prema duhu vremena svakog pojedinca, nego kako se "nikada ne bi drugaije vjerovalo, nikada drugaije" shvaala apsolutna i nepromjenjiva istina, 2 koju su apostoli propovijedali od poetka . 3550 Priseem, da u sve to vjerno, potpuno i iskreno ob/(5727dravati i nepovredivo uvati, i da nikada od toga neu odstupiti niti u nauavanju niti bilo kojim rijeima ili pisanim djelima. Na to priseem, na to se zaklinjem, tako mi pomogao Bog i ovo sveto Boje Evanelje.

3553-3556: Pismo "Exquo, nono" apostolskim izaslanicima u Bizantu, Grkoj, Egiptu, Mezopotamiji itd., 26. prosinca 1910.
Izd: AAS 3 (1911.) 118sl.

Zablude Istonjaka 3553 Ne pristupa se manje lakoumno nego li krivo ovom miljenju, da dogma o izlaenju Duha Svetoga od Sina, nipoto ne slijedi iz samih rijei Evanelja, niti se (moe) dokazati vjerom starih otaca; isto se tako vrlo nerazborito stavlja u sumnju [119], jesu li sveti muevi prvih stoljea priznavali svete dogme o istilitu i o bezgrjenom zaeu blaene Djevice Marije; ponajprije se obnavlja zabluda... o utemeljenju Crkve ... koju je ve davno osudio Na predasnik Inocent X. [usp. *1999], kojom se nagovjetava daje sv. Pavao bio u svemu jednak sv. Petru, kao brat (bratu); - zatim se na ne manjoj lai temelji uvjerenje da Katolika crkva nije u prvim stoljeima bila pod vlau jednoga, to jest da (nije bila) monarhija; ili da se primat Rimske crkve ne oslanja ni na kakve valjane dokaze. A ... ne ostavlja se netaknutim niti katoliko uenje o presvetom sakramentu euharistije, kada se bezobzirno tvrdi, da se moe prihvatiti miljenje koje smatra, da u Grkoj crkvi rijei posvete ne proizvode uinak, osim kad se izgovori ona molitva
*3549 Usp. Irenej Lvonski, Adversus haereses IV 40, br.2 (izd. W.W. Harvev [Cambridge 1857.] 2,236 / = IV 26, br.2: SouChr 100/11, 718 / PG 7.1053C). Usp. Tertulijan, De praescriptione haereticorum 28 (R.F. Refoule: CpChL 1 [1954.] 209 / CSEL 70,34 / PL 2,47).

3554

3555

3556

654

koju nazivaju e p i k 1 e z a , premda je jasno da Crkva nema nikakve ovlasti mijenjati neto oko biti samih sakramenata; - od ove (tvrdnje) nije nita manje neobino, da kao valjanu treba smatrati potvrdu koju je podijelio bilo koji sveenik [usp. *2522]. [Ocjena: Odbacuju se kao] teke zablude.

3561-3567: Odgovor Biblijskog povjerenstva, 19. lipnja 1911.

Izd: A S S 3 (1911.) 294-296 / EnchB br.383-389.

Pisac, vrijeme nastanka i povijesna istinitost Evanelja po Mateju Pitanje 1.: Uzevi u obzir trajnu opu suglasnost Crkve od prvih stoljea, koju 3561 obilno potvruju opirna svjedoanstva otaca, naslovi na rukopisima evanelja, kao i najstariji prijevodi svetih knjiga, popisi koje su predali sveti oci, crkveni pisci, vrhovni sveenici i sabori, kao i liturgijska upotreba Istone i Zapadne crkve, moe li se i mora li se kao sigurno tvrditi, daje Matej, Kristov apostol, pravi p i s a c Evanelja, koje je raireno pod njegovim imenom? Odgovor: Potvrdno. Pitanje 2.: Mora li se, kao dovoljno utemeljeno na predaji, smatrati miljenje 3562 koje dri, daje prije pisanja Mateja i drugih evanelista, p r e t h o d i l o pisanje prvoga Evanelja, na m a t e r i n j e m j e z i k u kojim su se tada sluili palestinski Zidovi, kojima je izravno bilo upueno to djelo? Odgovor: Potvrdno za oba dijela. [295] Pitanje 3.: Moe li se sastavljanje tog izvornog teksta prebaciti u v r i j e m e na- 3563 kon razorenja Jeruzalema, tako da bi prorotva o razaranju, koja se u njemu nalaze, bila napisana poslije toga dogaaja; ili treba li smatrati ono to se obiava pripisivati Irenejevom svjedoanstvu 2 , nesigurnog i spornog tumaenja, tako vanim, da bi trebalo odbaciti miljenje onih, koji misle vie u skladu s predajom, daje taj sastav uinjen i prije Pavlovog dolaska u grad (Rim). Odgovor: Nijeno za oba dijela.

*3556

*3563

Protiv tog shvaanja nastupili su ve Benedikt XII. (*1017*) i Pijo VII. (*2718); osim toga Klement VI. u pismu "Super guibusdam" Konzolatoru, armenskom katholikosu, 29. rujna 1351. (BarAE za g. 1351.), br.l 1), Benedikt XIII. u instrukciji melkitskom partijarhu u Antiohiji, 3 1 . svibnja 1729. (CollLac 2,439-441), i Benedikt X I V , u breveu "Singirfaris Romanorum", 1. rujna 1741. (CollLac 2,488d-429b). Irenej Lvonski, Adversns haereses III 1, br.2 (izd. W.W. Harvev [Cambidge 1857] 2,3-6 / SouChr 211 [1974] 22-24 / PG 7,844sl).

655

3564

Pitanje 4.: Moe li se, pa i kao vjerojatno, prihvatiti ono miljenje nekih modernih (pisaca), prema kojem Matej nije uistinu i u strogom smislu rijei sastavio Evanelje kakvo je predano nama, nego samo neku zbirku izreka, ili Kristovih govora, za koje je kao izvor posluio neki drugi anonimni pisac, koga oni smatraju piscem tog Evanelja? Odgovor: Nijeno. Pitanje 5.: Moe li se iz toga to su se oci i svi crkveni pisci, tovie i sama Crkva od svojih poetaka, sluili kao kanonskim jedino grkim tekstom Evanelja poznatog pod Matejevim imenom, ne iskljuujui niti one koji su izriito govorili da je apostol Matej pisao materinjim jezikom, kao sigurno dokazati, daje g r k o E v a n e l j e u biti identino s onim Evaneljem koje je isti apostol napisao materinjim jezikom? Odgovor: Potvrdno.

3565

3566

Pitanje 6.: Smije li se iz toga to pisac prvog Evanelja ima posebno pred oima dogmatski i apologetski cilj, to jest Zidovima dokazati daje Isus Mesija kojega su navijetali proroci, daje porijeklom od Davidova roda, te to vie, jer se u iznoenju djela i rijei koje pria i iznosi ne dri uvijek kronolokog reda, zakljuiti da to ne t r e b a p r i h v a t i t i k a o i s t i n i t o ; ili takoer moe li se tvrditi, daje iznoenje Kristovih djela i govora, koji se nalaze u tom Evanelju, bilo podlono promjenama i prilagodbama pod utjecajem prorotava Staroga zavjeta i starijeg stanja Crkve, te da su zbog toga (oni) jedva u skladu s povijesnom istinom? Odgovor: Nijeno za oba dijela.

3567

Pitanje 7.: Mora li se s pravom smatrati da su posebno bez vrstog temelja miljenja onih, koji dovode u sumnju povijesnu autentinost prvih dvaju poglavlja, u kojima se iznosi ge ne al o g ij a i K r i s t o v o dj e t i nj s t v o[296], kao i neki sadraji od velikog dogmatskog znaenja, kao oni koji se odnose na Petrovo prvenstvo [Mt 16,17-19], na formu krtenja s opim poslanjem propovijedanja dano apostolima [Mt 28,19sT], na ispovijest vjere apostola u Kristovo botvo [Mt 14,33], i drugo slino, to se na poseban nain nalazi izneseno kod Mateja? Odgovor: Potvrdno.

3568-3578: Odgovor Biblijskog povjerenstva, 26. lipnja 1912.

Izd: AAS 4 (1912.) 463-465 /EnchB br.390-398.

I. Pisci, vrijeme nastanka i povijesna istinitost Evanelja po Marku i Luki 3568 Pitanje 1.: Uzevi u obzir svjedoanstvo predaje, tamo od poetaka Crkve, na divan nain suglasno i potvreno viestrukim dokazima, naime obilnim svjedoan656

stvima svetih otaca i crkvenih pisaca, navodima i nagovjetajima koji se nalaze u njihovim spisima, uporabom kod starih krivovjernika, prijevodima knjiga Novoga zavjeta, gotovo svih najstarijih svezaka rukopisa, kao i iz unutarnjih razloga uzetih iz samoga teksta svetih knjiga, mora li se kao sigurno tvrditi da su M a r k o , Petrov uenik i tuma, i L u k a , lijenik i Pavlov pomonik i pratilac, uistinu p i s c i Evanelja koja im se pripisuju? Odgovor: Potvrdno. Pitanje 2.: Jesu li razlozi, kojima neki kritiari nastoje dokazati, da posljednjih 3569 dvanaest r e d a k a M a r k o v o g E v a n e l j a [Mc 16,9-20] nije napisao sam Marko nego da su oni dodani tuom rukom, takvi da daju za pravo tvrditi da ih ne treba prihvatiti kao nadahnute i kanonske; ili barem dokazuju da Marko nije pisac tih redaka? Odgovor: Nijeno za oba dijela. Pitanje 3.: Isto tako, smije li se sumnjati u to daje Lukino pripovijedanje o 3570 K r i s t o v o m d j e t i n j s t v u [Lk 1-2] autentino i kanonsko; ili o u k a z a n j u a n e l a koji je I s u s a hr a br i o t e o z n o j e nj u k r v lj u [Lk22,43sl]; ili se pak barem solidnim razlozima moe dokazati - to se svialo starim krivovj etnicima a takoer se svia i nekim novijim kritiarima - da to pripovijedanje ne pripada izvornom Lukinom Evanelju? Odgovor: Nijeno za oba dijela. Pitanje 4.: Mogu li oni vrlo rijetki i gotovo pojedinani dokumenti kojima se 3571 pjesma " V e l i a " [Lk 1,46-5] pripisuje Elizabeti a ne blaenoj Djevici Mariji, na bilo koji nain prevladati, i trebaju li oni (prevladati) protiv jednodunih svjedoanstava gotovo svih rukopisa, kako izvornog grkog teksta tako i prijevoda, te protiv tumaenja kakvo jasno trae kako kontekst tako i dua same Djevice i trajna crkvena predaja? Odgovor: Nijeno. Pitanje 5.: Smije li se, s obzirom na k r o n o 1 o k i p o r e d a k E v a n e l j a , 3572 odstupiti od onoga miljenja koje, ojaano najstarijim i trajnim svjedoanstvom predaje, svjedoi daje poslije Mateja, koji je prvi od svih napisao Evanelje na svom materinjem jeziku, drugi po redu Evanelje napisao Marko, a trei Luka; ili pak treba prihvatiti miljenje koje se ovome protivi, a koje tvrdi daje drugo i tree Evanelje napisano prije grke verzije prvoga Evanelja? Odgovor: Nijeno za oba dijela. Pitanje 6.: Smije li se v r i j e m e s a s t a v l j a n j a M a r k o v o g i L u k i- 3573 n o g E v a n e l j a pomaknuti sve do razorenja grada Jeruzalema; ili se zbog toga to se ini daje Gospodinovo prorotvo kod Luke odreenije, moe misliti daje barem njegovo Evanelje napisano kada je opsjedanje ve bilo zapoelo? Odgovor: Nijeno za oba dijela. 657

3574

Pitanje!.: Treba li tvrditi, daje Lukino Evanelje (vremenski) prije knjige D j e l a A p o s t o l s k i h ; a budui daje ova knjiga, koju je pisao isti pisac Luka [Dj l,lst\ izavriojepodkraj Apostolovog rimskog suanjstva [Dj 28,30sT\, da njegovo Evanelje nije bilo sastavljeno poslije toga vremena? Odgovor: Potvrdno

3575

Pitanje 8.: Imajui pred oima kako svjedoanstva predaje tako i unutarnjih dokaza, to se izvora tie kojima su se ta dva evanelista sluila kod pisanja Evanelja, moe li se razborito stavljati u sumnju miljenje koje dri da je M a r k o pisao (Evanelje) p r e m a P e t r o v o m p r o p o v i j e d a n j u , a L u k a p r e m a P a v l o v o m p r o p o v i j e d a n j u , a koje u isto vrijeme tvrdi da su ti evanelisti raspolagali i s drugim vjerodostojnim izvorima, bilo usmenima bilo pak napisanima? Odgovor: Nijeno.

3576

Pitanje 9.: Pripada li s pravom najiskrenije izneenim rijeima i djelima, koje Marko brino i zorno pripovijeda prema Petrovom propovijedanju, a Luka primivi brino sve od poetka preko oito vjerodostojnih svjedoka, koji su od poetka sami (sve) vidjeli i bili sluge rijei [Lk l,2sl\, ona p o v i j e s n a v j e r a , koju im je uvijek pridavala Crkva; ili nasuprot treba smatrati da ta djela i injenice, barem djelomice, nemaju povijesnu istinitost, bilo zbog toga to pisci nisu bili neposredni svjedoci, bilo zbog toga to kod obojice evanelista nerijetko postoji pogreka redoslijeda i razlika u slijedu dogaaja [465]; ili budui da su oni kasnije doli i pisali, da su nuno morali napisati shvaanja strana duhu Krista i apostola, ili iznijeti dogaaje ve vie ili manje izmijeane s narodnom matom, ili su pak konano svaki prema svom cilju podlegli unaprijed stvorenim dogmatskim idejama? Odgovor: Potvrdno za prvi dio, a nijeno za drugi. II. Sinoptiko pitanje, odn. meusobni odnos izmeu prva tri Evanelja

3577

Pitanje 1.: Prihvaajui sve to prema prije reenom treba prihvatiti, posebno o autentinosti i cjelovitosti triju Evanelja, Matejevog, Markovog i Lukinog, o supstancijalnoj identinosti Matejevog grkog Evanelja s njegovim prvotnim izvornikom, kao i o redoslijedu vremena kada su ona (Evanelja) bila napisana, kako bi se izmeu tolikih oprenih miljenja pisaca protumaila njihova slinost i razliitost, smiju li egzegeti slobodno raspravljati i pozivati se na postavke predaje, bilo pisane bilo usmene, ili na ovisnost jednoga (evaneliste) od prethodnoga ili od premodnih? Odgovor: Potvrdno.

3578

Pitanje 2.: Trebaju li se pridravati onoga to je gore utvreno i oni koji, ne oslanjajui se ni na koje svjedoanstvo predaje, niti na povijesni dokaz, lako prihvaaju "pretpostavku dvaju izvora", kako se ona obino naziva, koji knjige Matejevog grkog i Lukinog Evanelja nastoje protumaiti ponajvema njihovom ovisnou 658

od Markovog Evanelja i od tako zvane Zbirke Gospodinovih govora, te mogu lije slobodno braniti? Odgovor: Nijeno za oba dijela.

3581-3590: Odgovor Biblijskog povjerenstva, 12. lipnja 1913.

Izd.: AAS 5 (1913.) 291-293 / EnchB br.401-410.

/. Pisac, vrijeme nastanka i povijesna istinitost knjige Djela apostolskih Pitanje 1.: Uvaavajui prije svega predaju itave Crkve koja see sve do prvot- 3581 nih crkvenih pisaca, pazei na unutarnje razloge knjige Djela, promatranog bilo zasebno bilo u njegovom odnosu prema treem Evanelju, posebno pak zbog meusobne srodnosti i povezanosti obaju predgovora [Lk 1,1-4; Dj 1, lsl], treba li se kao sigurno smatrati da djelo koje ima naslov Djela apostolska, ili Prakseis Apostolon, ima z a p i s c a evanelista L u k u ? Odgovor: Potvrdno. Pitanje2.: Moe li se iz kritikih razloga uzetih kako iz jezika i stila, tako i iz na- 3582 ina pripovijedanja, te iz jedinstva cilja i uenja, dokazati da se knjiga Djela apostolskih mora pripisati j e d n o m p i s c u ; te da onom miljenju novijih pisaca, koje dri da Luka nije jedini pisac te knjige, nego da treba prepoznati razliite pisce iste knjige, nedostaje bilo kakav temelj? Odgovor: Potvrdno za oba dijela. Pitanje 3.: Treba li rei posebno za perikope koje se nalaze u Djelima, kada se 3583 iznenada umjesto treeg lica uvodi p r v o l i c e m n o i n e ("mi-dijelovf'), da one slabe jedinstvo i autentinost djela; ili radije, gledajui povijesno i jezino, treba rei da ga potvruju? Odgovor: Negativno za prvi dio; potvrdno za drugi. Pitanje 4.: Smije li se zbog toga, to se sama knjiga naglo prekida, tek to su 3584 spomenute dvije godine prvog rimskog Pavlovog suanjstva, zakljuiti daje pisac napisao drugu knjigu koja se izgubila, ili da ju je kanio napisati, te da se zbog toga pisanje knjige Djela moe pomaknuti daleko nakon toga tamnovanja; ili radije s pravom i s razlogom treba zadrati (miljenje) daje Luka knjigu zavrio p o t k r a j prvog r i m s k o g s u a n j s t v a apostola Pavla? Odgovor: Nijeno za prvi dio; potvrdno za drugi. [292] Pitanje 5.: Promatrajui ujedno, kako estu i laganu vezu koju je bez sumnje 3585 imao Luka s prvim i znaajnim utemeljiteljima Crkve u Palestini i s Pavlom, aposto659

lom naroda, kojemu je bio i pomonikom u propovijedanju Evanelja i pratilac na putu, tako i njegovu trajnu marljivost i briljivost u istraivanju svjedoka koji su stvari vidjeli svojim oima, te konano veinom oit i divan sklad knjige Djela sa samim Pavlovim poslanicama i s ozbiljnijim povijesnim dokumentima, treba li kao sigurno smatrati, daje Luka u rukama imao vjerodostojne izvore, te da ih je koristio briljivo, poteno i vjerno, tako da sije pribavio p u n i p o v i j e s n i a u t o r i t e t ? Odgovor: Potvrdno. 3586 Pitanje 6.: Jesu li potekoe, koje se katkada iznose kako zbog nadnaravnih djela koje je Luka ispripovjedio tako i zbog odnosa nekih govora, koji se, budui da su izneseni skraeno, ine izmiljenima i prilagoenima okolnostima, te zbog nekih mjesta koja barem prividno proturjee bilo svjetovnoj bilo biblijskoj povijesti, kao i zbog nekih pripovijedanja za koja se ini da su u proturjeju bilo sa samim piscem Djela, bilo s drugim svetim piscima, takve da bi barem na neki nain mogle dozvati u sumnju ili barem umanjiti povijesni autoritet Djela? Odgovor: Nijeno. //. Pisac, cjelovitost i vrijeme nastanka Pavlovih pastoralnih poslanica 3587 Pitanje 1.: Imajui pred oima crkvenu predaju, koja vrsto i openito postoji tamo od poetaka, kao to to na mnoge naine svjedoe stari crkveni dokumenti, treba li kao sigurno drati daje poslanice koje se nazivaju pastoralnima, naime obje poslanice Timoteju i jedna Titu, bez obzira na neke pokuaje krivovjernika koji su ih, zbog toga to su se protivile nekim njihovim tvrdnjama, izbrisali iz broja Pavlovih poslanica, a da nisu naveli nikakav razlog, napisao apostol Pavao, te da su uvijek bile ubrajane meu a u t e n t i n e i kanonske? Odgovor: Potvrdno. 3588 Pitanje 2.: Moe li takozvana t e o r i j a f r a g m e n a t a , koju su pronali i na razliite naine iznijeli neki novi kritiari, koji bez ikakvih vjerojatnih [293] , to vie meusobno suprotnih razloga tvrde, da su pastoralne poslanice sastavili nepoznati autori u neko kasnije vrijeme od odlomaka poslanica, ili izgubljenih pavlovskih (poslanica), i znatno ih poveali, opstati oslonjena na neko jasno i vrlo vrsto svjedoanstvo predaje, ili barem na mali nagovjetaj? Odgovor: Nijeno. 3589 Pitanje 3.: Oslabljuju li na bilo koji nain potekoe, koje se obiavaju mnogostruko iznositi bilo iz stila i jezika pisca, bilo posebno zbog zabluda gnostika, koji se ve tada opisuju kao zmije, bilo iz oblika crkvene hijerarhije za koju se pretpostavlja daje ve bila razvijena, i drugi ovima slini proturazlozi, oslabiti miljenje koje kao sigurno i potvreno prihvaa autentinost pastoralnih poslanica? Odgovor: Nijeno. 660

Pitanje 4.: Treba li, ne manje iz povijesnih kao i iz razloga crkvene predaje, koja 3590 je u skladu sa svjedoanstvima istonih i zapadnih otaca, te iz samih pokazatelja koji se lako izvode kako iz iznenadnog zavretka knjige Djela, tako i iz Pavlovih poslanica pisanih u Rimu, posebno iz druge (poslanice) Timoteju, kao sigurno smatrati miljenje o dva suanjstva apostola Pavla; moe li se kao sigurno tvrditi da su pastoralne poslanice napisane u vremenskom razdoblju izmeu osloboenja iz prvog suanjstva do Apostolove smrti? Odgovor: Potvrdno.

3591-3593: Odgovor Biblijskog povjerenstva, 24. lipnja 1914.

Izd.: AAS 6 (1914) 4 1 7 / EnchB br.411-413.

Pisac i vrijeme nastanka Poslanice Hebrejima Pitanje 1.: Vodei rauna o trajnoj, jednodunoj i postojanoj tvrdnji Istonih 3591 otaca, kojoj je poslije IV. stoljea prila i puna suglasnost Zapadne crkve, odvagnuvi i dokumente vrhovnih sveenika i svetih sabora, posebno Tridentskog, kao i trajnu opu uporabu u Crkvi, treba li sumnjama o boanskom nadahnuu i Pavlovom porijeklu Poslanice Hebrejima, koje su prvenstveno zbog heretike zloporabe zahvatile neke due na Zapadu, pridati toliku snagu, da bi se smjelo dvojiti, treba li nju sa sigurnou ubrojiti ne samo meu kanonske (poslanice) - to je definirano nego i m e u a u t e n t i n e poslanice apostola Pavla? Odgovor: Nijeno. Pitanje 2.: Mogu li razlozi koji se obiavaju kod Poslanice Hebrejima navoditi 3592 bilo zbog neuobiajenog izostavljanja Pavlovog imena, ili zbog izostavljanja uobiajenog uvoda i pozdrava - bilo iz istoe samog grkog jezika, iz ljepote i savrenosti izraavanja i stila, - bilo iz naina kako se u njoj navodi Stari zavjet i kako se iz njega izvode dokazi, - bilo iz nekih razlika kojih ima izmeu uenja ove i ostalih Pavlovih poslanica,na neki nain oslabiti (tvrdnju) o njezinom Pavlovom porijeklu; ili pak savrena suglasnost uenja i miljenja, slinost opomena i poticaja, kao i istovjetnost govora i samih rijei koju istiu i neki nekatolici, koja se primjeuje izmeu nje i drugih autentinih spisa Apostola naroda, dokazuju i potvruju njezino Pavlovo porijeklo? Odgovor: Nijeno za prvi dio; potvrdno za drugi. Pitanje 3.: Treba li apostola Pavla na takav nain smatrati piscem te poslanice, 3593 daje nuno potrebno tvrditi, da ju je on itavu ne samo zamislio i izrazio po nadahnuu Duha Svetoga, nego joj je dao i ovaj oblik, koji sada ima? Odgovor: Nijeno, uz uvaavanje daljnjeg suda Crkve. 661

3601-3624: Dekret Svete kongregacije za studije, 27. srpnja 1914.

Pijo X. je u Motu proprio "Doctoris Angelicf, od 29. lipnja 1914. zapovjedio crkvenim ustanovama "da sveto prihvaaju naela i vanije tvrdnje Tome Akvinskoga". Neki tomisti su na to Kongregaciji za studije predloili na provjeru 24 tvrdnje iz metafizike, koje su sami zastupali. Filozofske kole drugih predaja su se alile da im je protiv njihovog uvjerenja nametnut neotomizam, te da im se hoe uskratiti sloboda da zastupaju druga miljenja. Zbog prosvjeda je Kongregacija za studije 7. oujka 1916. izjavila: " S v e one 24 tvrdnje izraavaju pravo uenje sv. Tome, i one se iznose kao s i g u r n i s m j e r o k a z i " ; A S S 8 [1916.] 157). Time te tvrdnje nisu postale bezuvjetno obvezujue. "Kako bi se slijedilo svetoga Tomu" nije potrebno prihvatiti itav sustav uenja sv. Tome. U kojem irokom smislu treba shvatiti te smjerokaze postaje jasno iz pisma Benedikta XV. isusovakom generalu Vladimiru Led6chowskom "Quodde fovenda", od 19. oujka 1917.: "Utvrdili smo s ne manjim zadovoljstvom, da si ti tono odvagnuo teinu razloga, kojima se s obje strane rasprave tvrdi, kako je potrebno oslanjati se na uenje sv. Tome. Mi mislimo naime da si ti kod tog prosuivanja pravilno shvatio, kada si mislio, da oni u dovoljnoj mjeri pristaju uz uenje Aneoskog uitelja, koji misle da tvrdnje iz Tominog uenja treba prihvatiti kao sigurni smjerokaz u njihovoj cjelovitosti, a da se n i p o t o ne n a m e e o b v e z a p r i h v a t i t i s v e t v r d n j e . S obzirom na to pravilo studenti Drube mogu s pravom odbaciti strah, da nisu moda u suprotnosti s obvezom da s potrebnom poslunou slijede zapovijedi Rimskih biskupa, ije je stalno shvaanje bilo, da Tomu treba smatrati za vou i uitelja kod studija teologije i filozofije, kod ega svakome ostaje slobodno raspravljati u oba smjera, o emu se moe i obiava raspravljati". Acta Romana S.1.9 [1917]318sl/ZKTh42 [1918]206). Usp. z a t o i Pijo X I , enciklika "Studiorum ducem", 29. lipnja 1923. (*3666): Pijo X I I , Nagovor pitomcima, 24. lipnja 1939. (AAS 31 [1939.] 246; Nagovor lanovima Dominikanskoga reda, 22. rujna 1946. (AAS 38 [1946.] 387); Nagovor lanovima Sveuilita Gregoriana, povodom 400-obljetnice, 17. listopada 1953. (AAS 45 [1953.] 684-686); 2. vatikanski sabor, dekret "Optatam totius", 28. studenog 1965. (AAS 58 [1966.] 713-727). Izd: AAS 6 (194) 384-386.

Potvrene postavke 3601

tomistike filozofije

1. Mogunost i zbiljnost tako dyele bie, da togod jest, ili je ista zbiljnost, ili je nuno sastavljeno od mogunosti i zbiljnosti kao od prvih i unutarnjih poela. 2. Zbiljnost, kao savrenost, ograniena je samo mogunou koja znai sposobnost za savrenost. Zbog toga tamo gdje je zbiljnost ista, ona tamo postoji samo kao neograniena i jedina; tamo pak gdje je ona ograniena i mnogostruka, ona ulazi u pravi spoj s mogunou. 3. Zbog toga, prema apsolutnom smislu samoga bitka postoji jedan Bog, jedan i najjednostavniji, sve ostalo to je dionikom samoga bitka, ima narav koja ograniava bitak, i sastoji se od biti i bitka, kao od (dva) stvarno razliita poela. 4. Bie koje ima ime od bitka, ne pridjeva se jednoznano o Bogu i o stvorenjima, ali niti potpuno vieznano, nego analogno, kako prividnom tako i razmjernom analogijom. 662

3602

3603

3604

5. Osim toga u svakom stvorenju postoji stvarna sloenost subjekta koji postoji 3605 s drugotno dodanim oblicima, ili akcidentima; oni se pak ne mogu shvatiti, osim da njihov bitak bude prihvaen od neke druge biti. 6. Osim apsolutnih akcidenata, postoje i relativni, ali (neto stoje) prema nee- 3606 mu. Premda naime biti prema neemu, prema vlastitom znaenju ne znai neto to je neemu nadodano, ipak esto ima uzrok u stvarima, te zbog toga i stvarno bivovanje razliito od subjekta. 7. Duhovno stvorenje je u svojoj biti potpuno jednostavno. Ipak ostaje u njemu 3607 dvostruka sloenost: (sloenost) biti i bitka, te supstancije i akcidenta. 8. Materijalno je pak stvorenje u samoj biti sloeno od mogunosti i zbiljnosti; 3608 mogunost i zbiljnost u redu biti, oznaava se nazivima materija i forma. 9. Od tih dijelova niti jedan po sebi nema bitak, niti po sebi nastaje niti propada, 3609 niti se stavlja u kategorije, osim povratno, kao supstancijalno poelo. 10. Premda materijalnu narav (nuno) slijedi protenost u sastavne dijelove, 3610 ipak u materijalnom biu nije isto bitak supstancije i bitak kvantiteta. Supstancija je naime po svom pojmu nedjeljiva, ali ne kao [385] toka, nego kao neto stoje izvan reda protenosti. Kvantitet naime koji supstanciji daje protenost stvarno se razlikuje od supstancije, te je akcident u pravom smislu rijei. 11. Materija oznaena kvantitetom je poelo pojedinanosti, to jest brojane 3611 razliitosti, odn. razliitosti jednog (bia) od drugoga u istoj specifinoj naravi, koje ne moe biti u istim duhovima. 12. Isto tako se kvantitetom postie daje tijelo omeeno u mjestu, i to na nain, 3612 o kojoj god se mogunosti radi, samo najednom mjestu. 13. Materijalna bia se dijele na dvoje: jedna su iva a druga su neiva. Kod 3613 ivih bia, dio koji pokree i dio koji je pokretan, imaju po sebi supstancijalnu formu, koja se naziva duom, a ona trai organsku prilagoenost ili raznorodne dijelove. 14. Due vegetativnog i osjetnog reda ne postoje po sebi, niti po sebi djeluju, 3614 nego su samo kao poelo po kojem ivi ono stoje ivo, i budui da u potpunosti ovise o materiji, kad se raspadne spoj, tim samim i one dodatno propadaju. 15. Nasuprot tome, ljudska dua postoji po sebi, moe se uliti kada je subjekt 3615 dovoljno prikladan, Bog je stvara, a po svojoj je naravi nepropadljiva i besmrtna. 663

3616

16. Ista se razumska dua tako spaja s tijelom, da mu je jedina supstancijama forma; i ovjek ima po njoj daje ovjek, i ivotinja i ivo bie i tijelo i supstancija i bie. Dakle, dua daje ovjeku svaki stupanj bitne savrenosti; tovie, ona daje tijelu zbiljnost postojanja kojom i sama jest. 17. Iz ljudske due po prirodnom slijedu izlaze svojstva dvostrukoga reda, organskoga i neorganskoga; prva, meu koja spadaju osjeti, temelje se na sloenosti, druga (svojstva) se temelje na samoj dui. Razum je dakle svojstvo koje je iznutra neovisno o organima. 18. Razumnost nuno slijedi nematerijalnost, i to koliko je stupnjeva (bie) udaljenije od materije, toliki su mu i stupnjevi razumnosti. Openito, prikladni predmet spoznaje je samo bie; prikladni pak predmet (spoznaje) ljudskog razuma, u sadanjem stanju spojenosti, je u bitima (tostvima) apstrahiranima od materijalnih uvjeta. 19. Dakle, spoznaju dobivamo od materijalnih stvari. Budui pak da osjetno nije spoznatljivo u zbiljnosti, treba u dui osim razuma koji uistinu spoznaje, priznati (postojanje) i djelatne snage koja odvaja spoznatljive sadraje od predodbi. 20. Preko tih sadraja direktno spoznajemo ope pojmove; pojedinosti dotiemo osjetima, a onda i razumom koji se priklanja predodbama; do spoznaje pak duhovnih (stvari) dolazimo pomou analogije. 21. Volja dolazi iza razuma a ne prethodi mu, i ne eli nuno ono to joj je prikazano kao dobro koje sa svih strana zadovoljava elje, nego slobodno izabire izmeu vie dobara koja promjenjiva prosudba predouje kao poeljna. Izbor dakle slijedi posljednju praktinu prosudbu; a ono stoje posljednje, volja izvrava. 22. Da Bog postoji, ne shvaamo niti neposrednim uvidom, niti dokazivanjem 'a priori', nego 'a posteriori', to jest "preko onoga stoje uinjeno" [Rim 1,20], izvodei dokaze od uinaka prema uzroku; to jest, od stvari koje djeluju, a ne mogu biti dostatno poelo svoga djelovanja, do prvog nepokretanog pokretaa; od nastanka stvari ovoga svijeta od uzroka koji su meusobno podreeni, do prvog neuzrokovanog uzroka; od propadljivih bia koja se jednako odnose prema postojanju ili nepostojanju, do apsolutno nunoga bia; od bia koja imaju manje savrenosti bivovanja, ivljenja, shvaanja, koja vie ili manje jesu, ive, razumiju, do onoga koji najvie razumije, koji je najvie iv, koji je najvie bie; konano, od reda u svemiru do odvojenoga razuma, koji je stvari uredio, rasporedio i vodi prema cilju. 23. Boja bit, po tome to se izvoenjem djelovanja izjednaava sa samim bitkom, ili po tome stoje sam samopostojei bitak, predouje nam se u svom kao meta664

3617

3618

3619

3620

3621

3622

3623

fizikom dobro oblikovanom pojmu, i tim samim prua nam pojam svog neogranienog savrenstva. 24. B o g se dakle odvaja od svih ogranienih stvari samom istoom svoga bit- 3624 ka. Iz toga slijedi, prvo, svijet je mogao nastati samo stvaranjem od Boga; zatim stvaralaka snaga, koja se prvenstveno odnosi na bie kao bie, ne moe niti na udesan nain biti dana niti jednom ogranienom biu; niti jedno stvoreno bie, ne moe uinkom utjecati niti na jedan bitak, ako ne primi poticaj od prvoga uzroka.

B E N E D I K T XV.: 3. rujna 1914. - 22. sijenja 1922.

3625-3626: Enciklika "AdbeatissimiApostolorum", 1. studenog 1914.

Izd.: AAS 6 (1914.) 576-578.

Doseg slobodne teoloke rasprave Tamo gdje je zakonita vlast neto kao sigurno odredila, nitko ne smije zanema- 3625 rivati tu odredbu jer ju ona ne odobrava; nego, ako se neto nekome ini, to neka on podastre onoj vlasti kojoj je podloan, i neka joj se pokorava po obavezi savjesti. Isto tako neka se nitko ne iskazuje kao uitelj Crkve, ako izdaje knjige ili dnevne listove, ili ako javno dri govore kao privatna osoba. Neka pak znaju svi kojima je Bog povjerio uiteljstvo u Crkvi, da imaju potpuno pravo govoriti po elji kada hoe; ostali imaju dunost pobono posluati onoga koji govori, i sluati to on govori. U stvarima pak o kojima (govorimo), uz potivanje vjere i stege, - budui da Apostolska stolica nije izrekla svoj sud - svakome je dozvoljeno raspravljati u oba smjera, (svatko) smije rei to misli i to braniti. Ali u tim raspravama treba se suzdravati od svake neumjerenosti u govoru, koja moe jako povrijediti ljubav; svatko pak neka slobodno, ali skromno, brani svoje miljenje; i neka ne misli [577] da smije one koji drugaije misle, samo zbog toga razloga, okriviti zbog sumnjive vjere ili zbog krenja stege.... Snaga i narav katolike vjere je takva, da joj se nita ne moe dodati niti oduzeti; ili se sve dri, ili se sve odbacuje.

Napredak znanosti i vjerska praksa elimo da se ljudi katolici ne uvaju samo zabluda, nego i onog razmiljanja ili, 3626 kako kau, modernistikog duha; tko radi prema tom duhu, s gaenjem odbacuje sve 665

to izgleda staro, a posvuda pohlepno prihvaa novo: u nainu govora o boanskim stvarima, u slavljenju boanske slube, u katolikim ustanovama, i u samom privatnom vrenju pobonosti. elimo da se kao svet prihvati onaj zakon starih: "neka se kao novo ne uvodi nita osim onoga stoje predano" [*110]; premda taj zakon treba bez krenja slijediti u stvarima vjere, ipak prema toj odredbi treba ureivati i ono to se moe mijenjati, premda u tom veinom vrijedi i ovo pravilo: Ne novo, nego na 1 novi nain .

3628-3630: Odgovor Biblijskog povjerenstva, 18. lipnja 1915.

Izd.: AAS 7 (1915) 374sl / EnchB br.414-416.

Drugi Kristov dolazak u Pavlovskim poslanicama 3628 Pitanje 1.: Kako bi se razrijeile potekoe koje dolaze iz poslanica svetoga Pavla i drugih apostola kada se govori, kako kau, o "parusiji", ili o drugom dolasku Gospodina naega Isusa Krista, smije li katoliki egzeget tvrditi: premda apostoli pod nadahnuem Duha Svetoga ne nauavaju nikakvu zabludu, ipak su oni izraavali i svoje ljudske osjeaje, u kojima je moglo doi do zablude ili prijevare? Odgovor: Nijeno. 3629 Pitanje 2.: Imajui pred oima pravo shvaanje o apostolskom poslanju i o nesumnjivoj vjernosti svetog Pavla Uiteljevom nauku; isto tako i o katolikoj dogmi o nadahnuu i nepogrjeivosti Svetoga pisma, prema kojoj se sve ono to sveti pisac tvrdi, izjavljuje i nagovjetava, mora smatrati za izreeno, izjavljeno i nagovjeteno od Duha Svetoga; promislivi zasebno o tekstovima Apostolovih poslanica, u kojima je nain govora vrlo slian (govoru) samoga Gospodina, treba li tvrditi da apostol Pavao u svojim spisima nije kazao potpuno nita drugo, to se ne bi u potpunosti slagalo s neizvjesnou parusije onoga vremena [358], koju je sam Krist navijestio ljudima? Odgovor: Potvrdno. 3630 Pitanje 3.: Pazei na grki izraz "hemeis hoi zontes hoi perileipomenoi" (mi koji ivimo, koji smo preostali); razmislivi i o tumanju otaca, u prvom redu Ivana Zlatoustog, koji je bio vrlo vjet kako u materinjem jeziku tako i u Pavlovim poslanicama,smije li se, kao jako nategnuto i bez vrstog temelja, odbaciti tradicionalno tumaenje u katolikim kolama (kojega su se drali i novatori XVI. stoljea), koje rijei svetog Pavla u pogl. IV. 1. poslanice Solunjanima, redak 15-17, tako tumai,
*3626 Oito se aludira na Vinka Lerinskog, Commonitorium I 22 na kraju: "A ono to si nauio, nauavaj tako, da i kada kae neto novo, ne kae nove stvari': PL 50,667 / R. Demeulenaere: CpChL 6 4 [1985.] 1 7 7 5 ] ) .
29

666

da se ni na koji nain ne spominje tvrdnja daje parusija vrlo blizu, i da Apostol sebe i svoje itatelje pribraja onim vjernicima, koji su preostali i koji e ii ususret Kristu? Odgovor: Nijeno.

3632: Dekret Sv. oficija, 29. oujka (8. travnja) 1916.

Dekret je donoen ve 15. sijenja 1913., ali je ponovno raspravljan na sjednici Sv. Oficija od 29. oujka 1 9 1 6 , a objavljenje 8. travnja. Sv. Oficij je odbacio tovanje Djevice Marije kao sveenice. Usp. pismo kardinala Mery dei Vala biskupu biskupije Adria od 10. oujka 1927. (izd. u: Palestra dei Clero de Rovigo 6 [1927.] 611). Povod za to pismo bila su dva lanka koja je napisao Silvio Fasso o sveenici-Djevici (izd. u: nanav. mj. 6 [1927.] 71-75 i 15 lsl). Protiv tih lanaka kardinal se poziva na dekret koji je ovdje objavljen: "tovanje o kojem se ovdje radi - u skladu s dekretom Svetog Oficija od 8. travnja 1916. - nije dozvoljeno i ne smije se iriti". Izd: AAS 8 (1916) 146.

Odbacivanje slika na kojima se Marija prikazuje u sveenikom ruhu Budui da su se posebno u novije vrijeme poele slikati i iriti slike koje prika- 3632 zuju preblaenu Djevicu Mariju obuenu u sveeniko ruho, ...kardinali... su 15. sijenja 1913. odluili: Treba odbaciti sliku B. Dj. Marije obuenu u sveeniko ruho.

3634: Odgovor Sv. penitencijarije, 3. travnja 1916.

Izd.: F. Hurth: TD ser.theol. 25 (1953 2 ) 100 / J.B. Ferreres - A. Mondria, Compendium theologiae moralis 2 (Barcelona 1950 1 7 ) 71 lsl, br. 1095 /NvRTh 47 (1920.) 627sl / Cl. Mare - F . X . Gestermann, Institutiones morales Alphonsianae 2 (Lyon-Paris 1946 ) 633sl, br. 2116.

Onanistiko sluenje enidbom Pitanje: Smije li ena slobodno suraivati s djelovanjem (svoga) mua koji, 3634 kako bi zadovoljio strast, eli poiniti Onanov ili sodomski grijeh, a njoj prijeti smru ili tekim neugodnostima, ne bude li htjela suraivati? Odgovor: a) Ako mu u branom inu eli poiniti Onanov grijeh, to jest prosipati sjeme izvan organa poslije zapoetog branog ina, i ako eni prijeti ili smru ili tekim neugodnostima ako se ne prilagodi njegovoj pokvarenoj volji, prema miljenju provjerenih pisaca, ena smije u tom sluaju na taj nain imati odnos sa svojim muem, budui da ona sa svoje strane sudjeluje u dozvoljenoj stvari i radnji, a muev grijeh priputa; to nju ispriava, budui da ljubav zbog koje bi ga trebala sprijeiti, ne obvezuje pod takvim neugodnostima. b) Ako bi pak mu s njom elio poiniti sodomski grijeh, budui daje taj sodomski odnos in protiv naravi sa strane obaju suprunika koji imaju takav odnos, i 667

on je po miljenju svih uitelja teki grijeh, tu ena ne moe ni zbog kakvog razloga sudjelovati sa svojim muem u tom besramnom inu, pa niti kako bi izbjegla smrt.

3635-3636: Odgovor Sv. oficija razliitim mjesnim ordinarijima, 17. svibnja 1916.
Izd.: ThPrQ 69 (1916.) 693 / Kolner Pastoralblatt 50 (1916.) 304.

Sakramenti umiruih za odvojene krane 3635 Pitanje 1.: Mogu li se onima koji su samo materijalno odvojeni (od Katolike crkve), a nalaze se na samrti, i koji u dobroj vjeri trae bilo odrjeenje bilo bolesniko pomazanje, podijeliti ti sakramenti, bez odreknua od zabluda? Odgovor: Nijeno, ali se trai da se na najbolji mogui nain 1 odbace zablude i izrazi vjeroispovijest. 3636 Pitanje 2.: Mogu li se odvojenima (od Katolike crkve), koji su na samrti i bez svijesti, podijeliti odrjeenje i bolesniko pomazanje? Odgovor: Uvjetno, da; posebno ako se iz okolnosti moe zakljuiti da su oni barem ukljuno odbacili svoje zablude, ali tako da se uistinu odstrani sablazan 2 , objasnivi naime nazonima, da Crkva pretpostavlja da su se oni u posljednjem asu vratili u jedinstvo (Katolike crkve). 3638-3640: Odgovor Sv. penitencijarije, 3. lipnja 1916.
Izd: F.Hurth: TD ser. theol. 25 (Rim 1953 ) 100 / Ferreres - Mondria, uz *3634 na nav. mj. 2,712, br.1095 / NvRTh 47 (1920.) 628 / Mare - Gestermann, na 3634 nav. mj. 2,634, br.2117.
2

Onanistiko sluenje enidbom pomou umjetnih sredstava 3638 Pitanje: 1 . U sluaju da se mu eli sluiti sredstvom za vrenje onanizma, treba li se ena aktivno suprotstaviti?

*3635

*3636

Sv. Oficij dodaje na tom mjestu, inae istoznanog odgovora s onim od 15. studenog 1941.: "[(u skladu s okolnostima stanja i osoba), barem ukljuno"; II Monitore Ecclesiastico (1942.) 114]. U istom odgovoru, tj. god. 1 9 4 1 , ta izjava o sablazni glasi ovako: "Uvijek se naime treba brinuti da se izbjegne sablazan ili sumnja na interkonfesionalizam. to je manje opasnost od odlaganja, tim se vie treba traiti izriito odricanje od zabluda i ispovijedanje katolike vjere".

668

2. Ako je (odgovor) nijean, jesu li za opravdanje pasivnog otpora od strane 3639 ene potrebni isto tako teki razlozi kao za prirodni onanizam (bez sredstva), ili su nasuprot, apsolutno potrebni najtei razlozi? 3. Kako bi se na sigurniji nain razvijala i nauavala itava ta materija, treba li 3640 mua koji se slui takvim sredstvima izjednaiti s napadaem, kojemu se onda ena mora suprotstaviti kao djevica napadau? Odgovor: Uz 1. Potvrdno. - Uz 2. Odgovoreno je pod 1. - Uz 3. Potvrdno.

3 6 4 2 : Odgovor Sv. oficija, 24. travnja 1917.

Izd.: A A S 9 (1917.) 268.

Spiritizam Pitanje: Smije li se prisustvovati razgovorima ili bilo kakvim spiritistikim 3642 skupovima (koji se odvijaju) preko medija, kako ih zovu, ili bez medija, uz pomo hipnoze ili bez nje, kao i onima koje imaju oblik potenja ili pobonosti, bilo da se ispituju due ili duhovi bilo da se sluaju njihovi odgovori, ili pak da se samo gleda, pa i proturjeei utke ili izriito, da se ne eli imati nikakva veza sa zlim duhovima. Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika 26. travnja): U svemu nijeno.

3645-3647: Dekret Sv. oficija, 5. lipnja 1918.

Izd: AAS 10 (1918) 282

Znanje Kristove due Pitanje: Mogu li se nauavati sljedee tvrdnje: 1. Nije sigurno, je li Kristova dua dok je boravila meu ljudima imala znanje koje imaju blaeni koji gledaju Boga. 2. Ne moe se kao sigurno smatrati miljenje koje tvrdi, da Kristovoj dui nije 3646 nedostajalo nikakvo znanje, nego daje ona od poetka sve spoznavala u Rijei, prolo, sadanje i budue, odn. sve to Bog znade znanjem gledanja. 3. Miljenje nekih novijih (teologa) o ogranienom znanju Kristove due ne 3647 smije se manje prihvaati u katolikim kolama, nego li miljenje starijih (teologa) o sveopem znanju: Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika, 6. lipnja): Nijeno. 669 3645

3648: Odgovor Sv. oficija, 16. (18.) srpnja 1919.

Izd.: A A S 11 ( 1 9 1 9 ) 3 1 7 .

Teozofska uenja 3648 Pitanje: Mogu li se uenja, koja se danas nazivaju teozofska, uskladiti s katolikim uenjem? zbog toga, je li slobodno biti lan teozofskih durtava, biti nazoan na njihovim skupovima i itati njihove knjige, novine, dnevnike i spise? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika, 17. srpnja): nijeno za sve.

3650-3654: Enciklika "Spiritus Paraclitus", 15. rujna 1920.

Izd: A A S 12 (1920.) 389-397 / EnchB br.448 453-458 4 6 1 .

O nadahnuu svetoga Pisma 3650 Zaista, u spisima najveeg uitelja [Jeronima] nee nai niti jednu stranicu iz koje nije jasno, daje on sa svom Katolikom crkvom vrsto i sigurno drao, da svete knjige napisane po nadahnuu Duha Svetoga imaju Boga za pisca i da su kao takve predane Crkvi [usp. *3996]. On naime tvrdi da su rukopisi svetih knjiga sastavljeni po nadahnuu ili po naputku ili po poticaju pa i prema diktiranju Duha Svetoga, tovie da ih je on (Duh Sveti) napisao i izdao; no uz to Jeronim nipoto ne sumnja da su pojedini njihovi pisci, svaki prema svojoj naravi i nadarenosti, slobodno djelovali po Bojem nadahnuu. Naime, on ne iznosi samo openito stoje zajedniko svim svetim piscima, da su oni kod pisanja slijedili duh Boji, tako da Boga treba smatrati za glavni uzrok svake misli i svake izreke Pisma, nego on briljivo razlikuje i ono stoje vlastito svakome od njih... [390] To naime zajedniko djelovanje Boga s ovjekom da naprave jedno te isto djelo, Jeronim usporeuje s majstorom, koji se kod izrade neke stvari slui alatom 1 ili instrumentom... 3651 Ako pak traimo, na koji nain treba shvatiti tu Boju snagu i utjecaj na svetog pisca kao glavni uzrok, moe se vidjeti, da nema nikakve razlike izmeu Jeronimovih rijei i opeg katolikog nauka o nadahnuu, budui da on dri da Bog podijeljujui milost prosvjetljuje piev duh, u odnosu na istinu koju bi trebalo "u ime Boje" predoiti hudima; zatim (Bog) potie volju i tjera je na pisanje; konano da Bog piscu na poseban nain pomae, dok ne zavri knjigu.
*3650 Usp. Jeronim, Tractatus sive Homilia in Psalmos 88,3 (G. Morin: CpChL 78 [1958.] 406 7 6 s i / G. Morin, Anecdota Maredsolana, tom.l, vol.3/III [Maredsous 1903.] 5 3 2 3 ).

670

NepOgrjeivost

Pisma

[394] ... Prihvaamo miljenje onih koji, kako bi sebe i druge oslobodili od po- 3652 tekoa svetih Spisa, koriste pomo svake znanosti i vjetine kritike, te trae nove puteve i razloge; ali oni e jadno odlutati od te namjere, ako zanemare odredbe naeg predasnika i prijeu vrste granice i okvire koje su postavili oci [usp. Izr 22,28]. Miljenja se nekih modernih (pisaca), koji unose razliku izmeu p r v o t n o g i l i v j e r s k o g i d r u g o t n o g i l i s v j e t o v n o g s a d r a j a P i s m a , nipoto ne nalazi u tim granicama; oni naime kau da se samo nadahnue odnosi na sve izreke, tovie i na pojedine rijei Pisma, ali uinke nadahnua, u prvom redu izuzee od zabluda i potpunu istinu, smanjuju i suavaju (samo) na prvotni ili vjerski sadraj. Njihovo je naime miljenje: Bog nas je u Pismu elio pouiti samo o onom to spada na vjeru; ostalo pak, to spada na svjetovne znanosti i to objavljenim istinama slui kao nekakvo izvanjsko odijelo, (Bog) samo dozvoljava i preputa pievoj slabosti... Ima ih (koji kau) da iznoenje takvih miljenja niuemu ne proturijei odredbama naeg predasnika, jer je on izjavio, da sveti pisac u prirodnim stvarima govori prema vanjskom, dakle varljivom, izgledu [usp. *3288]. U kojoj se mjeri to tvrdi lakoumno i lano, jasno se vidi iz rijei samog vrhovnog sveenika. Iz izvanjskog izgleda stvari ... ne ulazi u boanska pisma nikakva ljaga varljivoga, budui da je naelo zdrave filozofije da se osjeti u neposrednoj spoznaji stvari [395] nipoto ne varaju. Osim toga na je predasnik, odbacivi razlikovanje izmeu prvotnog i drugotnog sadraja i otklonivi svaku dvoznanost, obilno pokazao daje najdalje od istine miljenje onih koji misle da "kada se radi o istinitosti miljenja, ne treba toliko pitati to je B o g kazao, nego zbog ega je to kazao" [*3291\, isto tako on nauava da se Boje nadahnue odnosi na sve dijelove Bibilije, bez ikakvog izbora i razlikovanja, te da u nadahnut tekst nije mogla upasti nikakva zabluda: "I potpuno je neprihvatljivo ili nadahnue ograniiti samo na neke dijelove sv. Pisma, ili dozvoliti(tvrdnju) da se sam sveti pisac prevario" [*3291]. Od uenja Crkve ne odstupaju manje oni... koji misle da se p o v i j e s n i d i j e- 3653 l o v i P i s m a ne oslanjaju na apsolutnu istinitost injenica, nego samo na relativnu, kako je zovu, i koja je u skladu s opim miljenjem; i to se ne stide tvrditi iz samih rijei vrhovnoga sveenika Leona, jer je on kazao da se naela odreena za prirodne stvari mogu prenijeti na povijesne znanosti [usp. *3290]. Tako oni tvrde da su sveti pisci, kao i fiziari, govorili prema onome to im se inilo; tako da su pripovijedali o dogaajima bez znanja, kako im se to inilo na temelju opeg narodnog miljenja ili lanih svjedoanstava drugih, pa nisu oznaivali niti izvore svoga znanja, niti su tua pripovijedanja uinili svojima.... [397] [Drugi] se pak previe lako utjeu navodima, koje zovu preutnima, ili 3654 pak pripovijedanju koje se samo naizgled ini povijesnim; ili pak u svetim knjigama nastoje nai knjievne vrste, s kojima se ne moe uskladiti potpuna i savrena istinitost Boje rijei; ili pak o podrijetlu Biblije misle tako da se njezin ugled naruava ili pak potpuno ponitava. 671

P I J O XI.: 6. veljae 1922. - 10. veljae 1939. 3660-3662: Dekret Sv. oficija, 22. studenog 1922.
Izd.: NederlandscheKatholieke Stemmen 23 (1923.) 35sl.

Prekinuti spolni in 3660 Pitanje: 1. Moe li se podnositi da ispovjednici po vlastitoj volji pouavaju o praksi prekinutog spolnog ina, i da ga bez razlikovanja preporuuju svim pokornicima koji se boje raanja vie djece? 2. Treba li ukoriti ispovjednika, koji je uzalud svim sredstvima pokuao odvratiti pokornika koji zloupotrebljava enidbu od toga zla, pa pouava da se vri prekinuti spolni odnos, kako bi se izbjegli smrtni grijesi? 3. Treba li ukoriti ispovjednika, koji u okolnostima kao pod 2, savjetuje prekinuti spolni odnos koji je pokorniku ve poznat, ili pokorniku koji pitaje li takav nain dozvoljen, odgovara jednostavno da je dozvoljen, bez ikakvog ogranienja ili tumaenja? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika, 23. studenog): Uz 1. Nijeno. - Uz 2. i 3. Potvrdno. 3665-3667: Enciklika "Studiorum ducem", 29. lipnja 1923.
Izd: AAS 15 (1923.) 323sl.

3661

3662

Obvezatnost uenja Tome Akvinskoga 3665 Ono to su odredili nai predasnici, u prvom redu Leon XIII. i Pijo X. i to smo mi prole godine zapovjedili, elimo da na sve to brih'ivo paze i da to nepovredivo uvaju posebno oni koji dobivaju slubu pouavanja u viim predmetima klerikih kola. Ti pak neka budu uvjereni, da e udovoljiti oekivanjima svoje slube, i ispuniti naa oekivanja, budu li poeli voljeti Akvinskog uitelja bavei se dugo i mnogo njegovim djelima, te budu li, tumaei tog uitelja prenosili ar te ljubavi na uenike svoga predmeta, te ih tako uiniti prikladnima da u njima probude slian ar. elimo naime da meu ljubiteljima svetoga Tome, kakvi bi trebali biti svi sinovi Crkve koji se bave najboljim studijima, postoji ono poteno i pravedno natjecanje
*3665 Radi se o enciklici Leona XIII. "Aeterni Patris" od 4. kolovoza 1879. (usp. *3139sl), o Motu proprio Pija X. "Doctoris angelici", od 29. lipnja 1914. (usp. *3601) i o enciklici Pija XI. "Officiorum omnium" od 1. kolovoza 1922. (AAS 14 [1922.] 449-458).

3666

672

iz kojeg napreduju studiji, ali bez ikakvog ogovaranja koje ne slui istini, i koje jedino moe raskinuti [324] veze ljubavi. Dakle, neka svakome od njih bude sveto ono to se zapovijeda u Zakoniku kanonskoga prava [kan. 1366 2], da "studije racionalne filozofije i teologije, kao i pouavanje uenika u tim predmetima, profesori provode potpuno prema nainu, nauku i naelima Aneoskog uitelja, i da se toga sveto dre"; i neka se prema toj odredbi odnose tako kako bi ga svi uistinu mogli zvati svojim uiteljem. I neka jedni od drugih ne zahtijevaju vie od onoga to od svih trai Crkva, maj- 3667 ka i uiteljica sviju; u onim pak stvarima o kojima u katolikim kolama poznatiji pisci obiavaju raspravljati u suprotnim pravcima, neka se nikome ne zabranjuje slijediti ono miljenje koje mu se ini istinitijim. 3670: Apostolsko pismo "Infinita Dei misericordia", 29. svibnja 1924.
Tim pismom najavljena je "sveta godina" 1925. Izd: AAS 16 (1924.) 210.

Oivljavanje zasluga i darova Ono naime da su idovi u "sabatskoj" godini natrag zadobili dobra koja su bila 3670 u posjedu drugih, da su se robovi slobodni vraali "u prvotnu obitelj" [Lev 25,10], da se dunicima opratao dug, sve se to kod nas na bolji nain dogaa i ostvaruje u godini oprosta. Svima naime, koji za vrijeme velikog jubileja kajui se ispune spasonosne odredbe Apostolske stolice, u potpunosti vraa natrag i (oni) primaju kako onu koliinu zasluga i darova koju su grijehom izgubili, te se u tolikoj mjeri izuzimaju od okrutnog avolovog gospodstva da zadobivaju onu slobodu "kojom nas je Krist oslobodio" [Gal 4,31], te se konano, zbog najvee punine zasluga Isusa Krista, Blaene Marije Djevice i svetaca, u potpunosti oslobaaju od svih kazni koje su trebali podnijeti za svoje grijehe i mane. 3672: Dekret Sv. kongregacije sabora, 13. lipnja 1925.
Za predoenje sluaja i rasprave, usp. AAS 18 (1926.) 132-138; A A S 15 (1923) 154-156. Izd: AAS 1 8 ( 1 9 2 6 . ) 137sl.

Kaznene

mjere

(Bestimmungs-Mensuren)

Pitanje: Odnose li se izjave Sv. kongregacije sabora iz godine 1890. [9. kolovo- 3672 za] i 1923. [10. veljae], kojima se crkvenim kaznama kanjavaju mjere uobiajene na njemakim sveuilitima, koje se posebnim imenom zovu "kaznene mjere" (Bestimmungs-Mensuren), samo na one mjere koje se, prema miljenju nekih novijih (pisaca), poine s velikom opasnou ranjavanja, ili pak se (te crkvene kazne) odnose i na one koje [138] se dogode i bez velike opasnosti ranjavanja? 673

Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika, 20. lipnja): Nijeno za prvi dio, potvrdno za drugi dio.

3675-3679: Enciklika "Quasprimas", 11. prosinca 1925.

Enciklika za uvoenje blagdana Krista Kralja. -Izd.: AAS 17 (1925.) 595-601.

Kraljevsko dostojanstvo i vrhovna vlast ovjeka Krista 3675 Zbog najvieg stupnja uzvienosti Krista se u prijevodu rijei naziva "kraljem", time se on odlikuje i istie meu svim stvorenjima, a to je ve dugo i openito u upotrebi. Tako se naime dogaa da se kae kako on vlada u duama ljudi ...,iu voljama ljudi.... Konano Krist se prepoznaje kao kralj srdaca .... [596] Uistinu, da stvar podrobnije razmotrimo, svima je jasno da kraljevski naziv i vlast, u pravom naime znaenju rijei, treba pripisati Kristu kao ovjeku; naime, ukoliko je ovjek, primio je od Oca vlast i ast i kraljevstvo [usp. Pnz 7,13sl\\ a to se ne moe rei (za njega) ukoliko je Boja Rije, koja ima istu supstanciju s Ocem, pa on ne moe ne imati sve zajedniko s Ocem, pa zbog toga i najviu i potpunu vlast nad svim stvorenim stvarima. (Nakon toga se iz sv. Pisma pokazuje daje Krist kralj, posebno iz Br 24,19; Ps 2; 45 [44],7; 72 [71],7sl: Iz 9,6sl; Jer 23,5; Dan 2,44; 7,13sl; Zah 9,9; Lk l,32sl; Mt 28,18; Otk 1,5; 19,16; Heb 1,2.) [598] iril Aleksandrijski lijepo navodi na kojem t e m e l j u stoji to dostojanstvo i vlast naega Gospodina: "Da kaem jednom rjeju, on dobiva gospodstvo nad svim stvorenjima, ne nametnutom silom, i ono se ne nalazi drugdje nego u njegovoj biti i naravi1"; Njegova se naime vlast temelji na onom divnom sjedinjenju koje se zove hipostatsko. Odakle slijedi ne samo to da se Kristu moraju klanjati aneli i ljudi, nego da se njegovoj ljudskoj vlasti pokoravaju i da su mu podloni aneli i ljudi; naime, Krist dobiva vlast nad svim stvorenjima u ime samog [599] hipostatskog sjedinjenja. to nam se moe dogoditi ugodnije i slae za razmiljanje, nego da Krist vlada nama ne samo po priroenom, nego i po steenom, pravu [usp. *3352]1 Koliko god nas naime ima koji pristajemo uz naega Spasitelja, ipak neka se sjete svi zaboravljivi ljudi: "Niste otkupljeni neim raspadljivim, srebrom ili zlatom,... nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane" [1 Pt 1,18sl\. Nismo vie svoji, jer nas je kupio Krist "velikom cijenom" [1 Kor 6,20]; a sama naa tijela "udovi su Kristovi" [na nav. mj. 15]. Kako bismo naime malo pojasnili s n a g u i n a r a v toga gospodstva, jedva da treba rei da se u njemu nalazi trostruka vlast, i ako ne bi bilo tako, jedva da bi se to
*3676 iril Aleksandrijski, Commentarius in Iohannem X I I 1 8 (PG 74,622C).

3676

3677

674

gospodstvo moglo shvatiti.... Katolikom vjerom treba vjerovati daje Isus Krist dan ljudima kao Otkupitelj u kojeg e se pouzdati, ali u isto vrijeme i kao Zakonodavac kojem e se pokoravti [tridentski sabor, sjednica VI., kan.21: *1571]. Njega naime Evanelja ne spominju toliko kao onoga koji je dao zakone, nego ga navode kao onoga koji je ustanovio zakone.... Sam Isus izjavljuje idovima, koji su mu prigovarali daje udesnim ozdravljenjem bolesnoga ovjeka prekrio subotnji poinak, da mu je naime sudaka vlast dana od Oca: "Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu" [Iv 5,22]. U tome se pak nalazi i to, - jer se ta stvar ne moe odvojiti od suda, - da jo ivim ljudima po svom pravu odreuje nagrade i kazne. Kristu treba pripisati i onu vlast koja se naziva izvrnom, kao onome ijoj se vlasti svi moraju pokoravati, i to tako da on prekriteljima prijeti nametanjem kazni koje nitko ne moe izbjei. [600] Uistinu, takvo k r a l j e v s t v o j e nanekinain d u h o v n o ispadana 3678 duhovne stvari, a to se najjasnije pokazuje onim to smo gore iznijeli iz Biblije, a to Krist Gospodin potvruje i svojim nainom djelovanja. Naime, ne jednom, kad mu se pruila prilika, tj. kada su idovi, tovie i sami apostoli, krivo mislili da e Mesija povesti narod u slobodu i obnoviti Izraelsko kraljevstvo, on sam je to zanijekao i rasprio takvo isprazno miljenje i nadu; kada je okruen mnotvom tovatelja trebao biti proglaen kraljem, odbio to ime pa i ast time to je pobjegao i sakrio se; pred rimskim je namjesnikom izjavio da njegovo kraljevstvo nije "od ovoga svijeta" [7v 18,36]. A to kraljevstvo predstavljeno je u Evaneljima, kao ono u koje ljudi ulaze inei pokoru, a ui mogu samo po vjeri i krtenju; i premda je (kretenje) vanjski obred ipak on oznaava i ostvaruje unutarnje preporoenje; to se (kraljevstvo) suprotstavlja jedino kraljevstvu avla i vlasti tame, a od sljedbenika trai ne samo da se duom odvoje od bogatstva i zemaljskih stvari, da u ponaanju izabiru blagost, te da eaju i gladuju za pravdom, nego i da se odreknu sami sebe i nose svoj kri. Budui pak da je Krist i Otkupitelj svojom krvlju stekao Crkvu, te se i sam sveenik prinio kao rtva za grijehe, i trajno se prinosi, tko ne bi mislio da se njegova kraljevska sluba obukla u slubu obiju njegovih naravi i da u njima sudjeluje? Uostalom runo se vara onaj koji bi ovjeku Kristu nijekao bilo koju v l a s t 3679 n a d g r a a n s k i m s t v a r i m a , jer on od Oca na taj nain dobiva apsolutnu vlast nad stvorenim stvarima, daje sve podlono njegovoj volji. Pa ipak, dok je ivio na zemlji, potpuno se odrekao vrenja te vlasti, te kao to je neko prezirao posjedovanje i pribavljanje ljudskih stvari, isto tako ih je tada prepustio njihovim vlasnicima, a i danas ih preputa. O tome vrlo lijepo (govori) ona (izreka): "Ne uzima smrtno onaj koji daje nebesko kraljevstvo. Tako Otkupiteljevo gospodstvo o b u h v a a s v e l j u d e ; za tu stvar rado iznosimo rijei naeg predasnika, besmrtne uspomene, Leona XIII.: "Naime, njegovo se gospodstvo ne protee samo na narode katolikog imena, niti (samo) na one [601] koji su oprani svetim krtenjem, nego ako se gleda pravo, u Crkvu spadaju i
*3679 Himan "Crudelis Herodes" u asoslovu Bogojavljenja.

675

oni koje je krivo miljenje odvelo na krivi put, ili ih je raskol odvojio od ljubavi, kao i oni koji se ne ubrajaju meu pripadnike kranske vjere; tako daje uistinu u Kristovoj vlasti sveukupnost ljudskoga roda [*3350]. I ne postoji u toj stvari nikakva razlika s obzirom na domae i graanske poslove, jer ljudi udrueni u drutvo nisu nita manje pod Kristovom vlau nego li pojedinci. U tome je naime izvor osobnog i zajednikog spasenja: "I nema ni u kom drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se moemo spasiti" [Dj 4,12]. 3680: Instrukcija Sv. oficija, 19. lipnja 1926.
Izd.: AAS 18 (1926.) 282.

Spaljivanje tijela mrtvih 3680 Nije malo onih, pa i meu katolicima, koji se ne ustruavaju izvriti in koji se u potpunosti protivi ne samo kranskom, nego i naravnom, osjeaju potivanja prema tijelima mrtvih i trajnoj praksi Crkve, tamo od njezinih poetaka, kao ijednom od vanijih dananjih dostignua, kako kau graanskog napretka, tj. zatiti zdravlja, ... [kranske vjernike treba pouiti], da neprijatelji kranskog imena upravo zbog toga hvale i ire spaljivanje tijela mrtvih, kako bi, nakon to su polako odvratili due od promatranja smrti i od uskrsnua tijela, pripravili put materijalizmu. Premda se naime moe dozvoliti, i zaista se dozvoljava, spaljivanje tijela u izvanrednim okolnostima i zbog sigurnog i vanog opeg dobra, jer ono (spaljivanje) nije apsolutno zlo, ipak svatko vidi da dozvoliti to redovito i u pravilu, ili dati tomu prednost, znai neto bezbono i sablanjivo, i zbog toga je strogo zabranjeno. 3681-3682: Izjava Sv. oficija, 2. lipnja 1927.
Ovom se izjavom Sveti Oficij otklanja od svog odgovora od 13. sijenja 1897. o "Comma Johanneum". Predmijevano isto stegovno djelovanje nije vidljivo iz teksta prvog odgovora. Izd.[Dekret iz god. 1897.]: A S S 29 (1896./97.) 637. - [oba dekreta]: EnchB 135sl.

"Comma Johanneum " 3681 Pitanje: Smije li se kao sigurno nijekati, ili barem dovesti u sumnju, daje autentini tekst sv. Ivana u I. poslanici, pogl.5, r.7, koji glasi: "Trojica su naime, koji svjedoe na nebu: Otac, Rije i Duh Sveti: i ova trojica su jedno"? Sv. Oficij je 13. sijenja 1897. na to pitanje odgovorio: Nijeno. U Izjavi od 2. lipnja 1927. Sv. Oficij je ponovno obraivao to pitanje: 3682 Onaj je dekret izdan kako bi se obuzdala odvanost privatnih uitelja koji su si dali za pravo da ili u potpunosti odbace autentinost "commatis Joannei" ili pak da ga, svojim miljenjem kao posljednjim, barem dovedu u sumnju. On pak nikako nije htio sprijeiti, da katoliki pisci tu stvar podrobnije istrauju, niti da se, paljivo odvagnuvi dokaze od ove i one strane, s onom ozbiljnou, umjerenou i 676

suzdranou koju zahtijeva ta stvar, priklone miljenju koje je suprotno autentinosti, ali da budu spremni prihvatiti miljenje Crkve, kojoj je Isus Krist povjerio zadau ne samo da tumai sveto Pismo, nego da ga i vjerno uva. 3683: Enciklika: "Mortalium animos", 6. sijenja 1928.
Ovaj dokumet govori o njegovanju pravog jedinstva religije. Izd: AAS 2 0 ( 1 9 2 8 . ) 13sl.

Zadaa i doseg crkvenog uiteljstva to se tie stvari koje treba vjerovati, ne smije se sluiti onim razlikovanjem ko- 3683 jim se neka poglavlja vjere zovu temeljnima, a druga ne-temeljnima, iz ega bi slijedilo, kao da jedna svi trebaju prihvatiti, a da su druga, naprotiv slobodna za pristanak vjernika; nadnaravna naime krepost vjere ima formalni razlog autoritet Boga Objavitelja, a on nipoto ne dozvoljava takvo razlikovanje.... I nisu takve istine zbog toga manje sigurne, niti ih se smije manje vjerovati, jer je Crkva neke u razliito vrijeme, ili u ono koje je nedavno minulo, sveanim dekretom potvrdila i definirala; [14] nije li Bog objavio sve njih? Naime, u slubu crkvenog uiteljstva - koje je po Bojoj odluci uspostavljeno na zemlji, kako bi objavljene istine ostale trajno neokrnjene i kako bi se lako i sigurno iznijele ljudima na znanje koje se dnevno vri preko rimskog prvosveenika i biskupa koji su s njim u zajednitvu, spada, da bude li kada potrebno, kako bi se uinkovitije suprotstavilo krivovjernikim zabludama i napadima, ili kako bi se poglavlja svetog nauka jasnije i tonije utisnula u due vjernika, neto na prikladan nain proslijediti za definiranje sveanim obredima i dekretima. Tom se naime izvanrednom primjenom uiteljstva ne uvodi nikakva izmiljotina, niti se dodaje neto novo onom skupu istina koje se barem ukljuno ne bi nalazile u pokladu vjere, koje je Bog predao Crkvi, nego, ili se objanjava ono to se nekima moglo initi nejasnim, ili se pak odreuje da kao vjersku istinu treba prihvatiti ono to su neki ranije dovodili u pitanje. 3684: Dekret Sv. oficija, 24. srpnja (2. kolovoza) 1929.
Izd: AAS 21 (1929.) 490.

Izravno

samozadovoljavanje

Pitanje: Je li dozvoljeno izravno izazvano samozadovoljavanje kako bi se dobi- 3684 la sperma, pomou koje bi se otkrila zarazna bolest "blenorragia" (sifilis)?, kako bi se izlijeila, ukoliko je to mogue? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika, 26. srpnja): Nijeno. 3685-3698: Enciklika "Divini illius magistri", 31. prosinca 1929.
Izd.: A A S 22 (1930.) 52-73.

677

Pravo i dunost na odgoj, openito 3685 Dunost odgoja ne spada na pojedine ljude, nego nuno na drutvo. T r i su naime n u n a d r u t v a , meusobno razliita, ali po Bojoj volji, prikladno povezana, kojima ovjek pripada od svoga roenja: od njih su dva, obiteljsko i graansko drutvo, naravnoga reda; a tree, to jest Crkva, je nadnaravnoga reda. Na prvom mjestu je obiteljska zajednica, koja jer je od samoga Boga osnovana i ureena kako bi se brinula za raanje i odgoj djece, ona po svojoj naravi, a zbog toga i po sebi vlastitim pravima, prethodi graanskom drutvu [53]. Ali obitelj zbog toga nije nita manje i nesavreno drutvo, jer nije obdarena svim onim stvarima, kojima bi savreno postizavala svoj vrlo uzvieni cilj; graansko pak drutvo, budui daje obdareno svim svojstvima potrebnima za postizavanje cilja, to jest zajednikog dobra ovog zemaljskog ivota, ono je po svim svojstvima apsolutno i savreno drutvo. Zbog tog razloga graansko je drutvo ispred obiteljske zajednice, koja moe svoju zadau sigurno i uredno ispuniti samo u graanskom drutvu. Tree drutvo je Crkva, u koju ljudi po krsnoj kupelji ulaze u ivot Boje milosti; ona je naime nadnaravno drutvo koje obuhvaa sav ljudski rod; ona je u sebi savreno (drutvo), jer ima sve potrebno za postizavanje svog cilja, to jest vjenog spasa ljudi, te je stoga najvia u svom redu. Iz toga slijedi, da o d g o j , koji se odnosi na itavog ovjeka, i na svakog pojedinca kao dijela ljudskog drutva, bilo da se nalazi u naravnom redu bilo u redu Boje milosti, prema sadanjem redu odreenom od Boga, podjednako s p a d a na ta t r i n u n a d r u tv a, od kojih svako ima svoj vlastiti cilj. Pravo Crkve na odgoj 3686 [53] Na prvom mj estu, na neki uzvienij i nain odgoj spada na Crkvu, i to iz dva razloga nadnaravnoga reda, koje je Bog povjerio samo njoj, i zbog toga na temelju mnogo jaeg i vanijeg prava nego li je to bilo koji drugi razlog naravnog reda. P r v i r a z l o g toga p r a v a oslanja se na autoritet i na slubu najvieg uiteljstva, koji joj je povjerio boanski osniva Crkve [Mt 28,18-20]... [54] Drugi razlog (toga) prava proizlazi iz majinske slube, kojom Crkva, najistija Kristova zarunica, daje ljudima ivot boanske milosti, te ih svojim sakramentima i zapovijedima hrani i unapreuje. S pravom dakle kae sv. Augustin: "Nee imati Boga za Oca tko ne eli imati Crkvu za majku" 1 .... [55] Crkva unapreuje knjievnost, znanost i umjetnost ukoliko su one potrebne ili korisne za kranski odgoj i za spas dua, osnivajui i uzdravajui svoje kole i institute, kako bi se u njima pouavali svi predmeti i kako bi se (ljudima) otvorio
*3686 Pseudo Augustin [= Quodvultdeus Kartaki], De Symbolo sermo [br.IV, PL; br.III, CpChL] ad catechumenos 13 (PL 40.668C / R.Braun: CpChL 60 [1976.] 363 4 s ) ).

3687

678

put prema svim stupnjevima obrazovanja. I ne treba misliti daje od njezinog majinskog uiteljstva stran, kako ga zovu, tjelesni odgoj, jer se i u njemu nalazi to damoe koristiti ili koditi kranskom odgoju.... [56] Osim toga Crkva ima pravo kojeg se nee odrei, i dunost koju ne smije 3688 napustiti, da b d i j e n a d i t a v i m o d g o j e m , koji se daje njezinoj djeci, to jest vjernicima, u javnim ili privatnim ustanovama, ne samo koliko se to odnosi na vjerski nauk koji se tamo predaje, nego i u odnosu na bilo koji drugi predmet i red stvari, ukoliko ima neto to se odnosi na religiju i na moralne zapovijedi.... [58]... Budui da su s tim posebnim crkvenim pravom... u potpunosti u skladu i 3689 prava obitelji i drave, pa ak i ona (prava) koja imaju pojedini graani u odnosu na ispravnu slobodu znanosti, te na nain i metode (znanstvenih) istraivanja, kao (prava) i na svaku svjetovnu kulturu ljudi. Kako bismo naime odmah protumaili uzrok i izvor te usklaenosti: nadnaravni red na koji se oslanjaju crkvena prava, ne samo da ne rui i ne umanjuje naravni red koji ima prava koja smo spomenuli, nego ga uzdie i usavrava; od tih redova jedan kao da prua pomo i nadopunu drugome, u skladu s dostojanstvom svakoga od njih, jer oba proizlaze od Boga koji ne moe sam sebi protusloviti.... Pravo obitelji na odgoj [58] Ponajprije, zadaa obitelji se divno slae sa zadaom Crkve, jer obje na 3690 vrlo slian nain proizlaze od Boga. Naime [59] kada Bog u naravnom redu obitelji neposredno podjeljuje plodnost, temelj ivota, a zbog toga i temelj odgoja za ivot, u isto joj vrijeme daje i autoritet, koji je temelj reda.... Zbog toga obitelj ima neposredno od Stvoritelja zadau i pravo odgajati djecu; budui pak da se to pravo ne moe odbaciti jer je spojeno s najteom obvezom koja je prije svakog prava graanskog drutva ili drave, zbog tog razloga ne moe to pravo ograniiti niti jedna vlast na zemlji.... [Protiv tog prava bore se svi oni] koji se usuuju tvrditi [60] da djeca prije pripadaju dravi nego li obitelji, te da drava ima apsolutno pravo na odgoj.... [To se pobija rijeima LeonaXIII:] "Djeca su neto oevo i kao neko produljenje osobnosti oca; i hoemo li govoriti tono, ona ne postaju lanovima graanskog drutva po sebi, nego po obiteljskoj zajednici u kojoj su roena". Dakle, "vlast oaje takva da ju drava ne moe niti ponititi niti je uzeti na sebe, jer ona ima isti i zajedniki temelj, kao i sam ljudski ivot" 2 .... Iz toga pak ne slijedi daje pravo na odgoj koji imaju roditelji apsolutno i zapovjedniko, jer je ono vrlo usko (povezano i) podlono najviem cilju te naravnom i Bojem zakonu....
*3690 Leon XIII., enciklika "Rerum novarum", 15. svibnja 1891. (ASS 23 [1890./9L] 646 / Leon X I I I , Acta, Rim 11,106). Na nav. m j , malo prije toga.

679

Pravo graanskog drutva na odgoj 3691 [62] Kao to iz zadae odgoja, koju imaju prije svega Crkva i obitelj, proizlaze kao to smo vidjeli najvee koristi za itavo drutvo, tako iz poretka koji je odredio Bog, ne moe nastati nikakva teta za istinita i posebna prava drave koja se odnose na odgoj graana. Sam Zaetnik naravi podijelio je graanskom drutvu ta prava, ne iz naslova oinstva, kao Crkvi i obitelji, nego zbog autoriteta koji ona ima radi promicanja opeg dobra na zemlji, a to ja naime njezina posebna svrha. Iz toga slijedi da odgoj ne spada na isti nain graanskom drutvu kao to spada na Crkvu ili na obitelj, nego na drugi nain, na onaj naime koji odgovara njezinoj posebnoj svrsi. Ta pak svrha, to jest ope dobro naravnoga reda, sastoji se od mira i sigurnosti, to trebaju uivati obitelji i pojedini graani u ostvarivanju svojih prava, ujedno i u to veem duhovnom i materijalnom obilju, koliko je to mogue u ovom smrtnom ivotu, a to se postie djelovanjem i pristankom sviju. [ 63] G r a a n s k i a u t o r i t e t , koji se nalazi u dravi, ima dakle dvostruku z a d a u : tititi naime i promicati, a ne uvui u sebe (nijekati) obitelj i pojedine graane, ili postavljati se umjesto njih. 3693 Zbog toga, da kaemo tonije, dunost je drave u odnosu na odgoj, da svojim zakonima titi uzvienije pravo obitelji - to smo ve gore spomenuli - to jest da kranski odgoji djecu i da se tako pokorava nadnaravnom pravu Crkve na takav kranski odgoj. Isto tako dunost je drave tititi i pravo same djece - ako moda nekada odgojna uloga roditelja prestane zbog njihove tromosti ili neiskustva ili nedostojnosti; jer kao to smo gore spomenuli, roditeljsko pravo odgajati (djecu) nije apsolutno niti zapovjedniko, nego je ovisno o naravnom i boanskom zakonu, i zbog toga podlono ne samo autoritetu i sudu Crkve, nego zbog opeg dobra, budnosti i skrbi drave; obitelj naime nije savreno drutvo koje bi imalo u sebi sve potrebno da bude u potpunosti i sasvim dovreno.... 3694 Posebna je pak dunost drave, kao to to trai ope dobro, na razliite naine u n a p r e i v a t i sam o d g o j i obrazovanje mladei. U prvom redu i po sebi, pomaui i titei djelovanje koje su zapoele Crkva i obitelji, a uspjenost toga dokazuje povijest i iskustvo; zatim, nadopunjujui (odgojno djelovanje) gdje nema njih, ili gdje su nedostatne; (zatim) osnivanjem vlastitih kola i ustanova; drava naime ima vie sredstava nego ostali, koja su joj dana za (udovoljavanje) zajednikih potreba sviju, te je potpuno u redu upotrijebiti ih na korist onih od kojih ih je i dobila. Osim toga, drava moe zapovijediti i tako se brinuti, da svi graani budu upoznati sa svim graanskim i nacionalnim pravima, te da svi budu obueni u [64] znanju, udorednom nauku i tjelesnim vjebama, koliko je to dolino i to u ova naa vremena trai ope dobro. 680

3692

Uistinu sasvim je jasno, da u svim tim nainima promicanja javnog i privatnog odgoja i obrazovanja, drava mora potivati ne samo priroena prava Crkve i obitelji na kranski odgoj, nego se mora pokoravati i pravednosti, koja svakome daje to mu pripada. Zbog toga ruje doputeno da drava sebi tako podloi itav sustav odgoja i obrazovanja, koji bi fiziki ili moralno silio obitelji, da protiv obveza kranske savjesti, ili protiv onoga to one zakonito ele, budu prisiljene svoju djecu slati u dravne kole. To pak ne prijei da drava, radi pravilnog upravljanja dravom, ili radi unutar- 3695 nje i vanjske obrane domovine ... osnuje dravne kole kao pripremu za neke svoje slube, posebno za vojniku slubu, ali se mora suzdravati da se ne povrijede prava Crkve i obitelji u onome to spada na njih. Nije bez razloga da mi na to ovdje ponovno upozoravamo; u ovo naime nae vrijeme - kada se poeo iriti neki nacionalizam, koliko neumjeren i laan toliko i neprijatelj mira i pravog napretka - obiava se pretjerivati u svim oblicima tjelesnog odgoja mladia, kako ga zovu, ureujui ga na vojniki nain, (a katkada i djevojaka, protiv same prirode stvari).... Uostalom, mi ne elimo kuditi koliko u tome ima dobrog duha stege i odvanosti duha, nego ono stoje pretjerano, kao duhovno nasilje; a to je potpuno neto drugo nego li odvanost duha i najplemenitiji osjeaj vojnike kreposti u obrani domovine i javnoga reda... Naime, na graansko drutvo i na dravu spada o d g o j ne samo mladei nego i 3696 (ljudi) svake dobi i stalea [65], a koji se obiava nazivati g r a a n s k i m (odgojem), a koji se, kako kau, u pozitivnom dyelu sastoji u tome da se ljudima koji na taj nain pripadaju drutvu, javno prikau stvari, koje duhu pruaju spoznaju, ispunjavaju matu i pobuuju osjeaje, volju potiu na potenje i na to ju navode nekom moralnom prisilom; a u negativnom pak (dijelu) da se predusretne i udalji (od njih) ono to im je protivno. Spolni odgoj [71]... Uistinu mnogi ludo i opasno prihvaaju i ire onaj nain odgoja, koji se 3697 runo naziva spolnim odgojem; oni naime krivo misle, da isto naravnim nainom, bez ikakve pomoi vjere i pobonosti, mogu mlade zatititi od poude i neudorednosti; tako naime da sve njih, bez ikakvog razlikovanja u spolu, pa i javno, smionim upuivanjem i pouavanjem u znanju, tovie, a to je jo gore, izlaui ih pravim prigodama, kako bi se njihov duh privikao na takve stvari - kao to to sami kau - kako bi im duh ovrsnuo za opasnosti puberteta. Ti su naime ljudi u velikoj zabludi, jer ne priznaju priroenu slabost ljudske naravi, niti zakon usaen u nae udove koji se protivi zakonu duha, da se posluimo rijeima apostola Pavla [usp. Rim 7,23]; osim toga, oni lakoumno prelaze preko onoga to smo nauili svakodnevnim iskustvom, naime da mladi ee nego li drugi 681

upadaju u neudoree, ne toliko zbog pomanjkanja razumske spoznaje, koliko zbog slabosti volje, izloene prigodama i bez Boje pomoi. Ako naime u ovoj vrlo tekoj stvari, odvagnuvi sve, nekog mladia treba pravovremeno upozoriti, neka to ine oni kojima je Bog povjerio zadau odgajati mlade, koja je povezana s prikladnom (Bojom) pomoi, kod ega treba primijeniti sve mjere opreza koje nisu nepoznate kranskim [72] odgojiteljima.... 3698 Isto tako treba smatrati daje kriv i za kranski odgoj opasan onaj nain pouavanja mladei, koji se openito naziva k o e d u k a c i j a . ... Jedan... i drugi spol su po Bojoj mudrosti odreeni da se meusobno upotpunjuju i da se prikladno zdruuju u obitelji i drutvu, zbog raznolikosti tijela i due ime se meusobno razlikuju; toga se naime treba pridravati u odgoju i obrazovanju, tovie, to treba podravati prikladnim razlikovanjem i odvajanjem [73], u skladu s dobi i okolnostima. Tih se pak naela, propisanih prema kranskoj mudrosti, treba pravovremeno i prikladno pridravati, ne samo u svim kolama, posebno u nemirnim godinama mladosti, od kojih gotovo u potpunosti zavisi budui nain ivota, nego i u sportskim igrama i vjebama ....

3700-3724: Enciklika "asti connubii", 3 1 . prosinca 1930.

Izd.: AAS 22 (1930.) 541-573.

Boansko ustanovljenje enidbe 3700 Naime, prvi, vrsti i nepovredivi temelj ostaje ovo: enidba nije ustanovljena niti obnovljena od ljudi, nego od Boga; ona je uvrena, ojaana i uzdignuta ne po ljudskim zakonima nego po zakonima samog zaetnika naravi, tj. Boga, i obnovitelja same naravi Krista Gospodina; zato ti zakoni ne mogu biti podvrgnuti nikakvim ljudskim prohtjevima, niti ikakvim protivnim sporazumima, pa niti samih suprunika [usp. Post l,27si; 2,22sl; Mt 19,3-9; Ef 5,23-33; tridentski sabor: *1797-1816]. Naime, premda je enidba prema svojoj naravi ustanovljena od Boga, ipak i ljudska v o l j a i m a u t o m e u dj el a, i to vrlo plemenitog; naime svaka pojedina enidba, ukoliko je enidbena veza izmeu tog mua i te ene, nastaje samo iz slobodnog pristanka obaju zarunika. Taj je pak slobodni in volje, kojim obje strane predaju i prihvaaju posebna prava enidbe, u toj mjeri potreban za ustanovljenje prave enidbe, da se ne moe nadomjestiti nikakvom ljudskom vlau. Ta se pak sloboda odnosi samo na to, da se utvrdi, ele li enici uistinu sklopiti enidbu ba s tom osobom, ili ne, dok je sama narav enidbe potpuno izuzeta od ljudske slobode; tako da onaj tko je jednom sklopio enidbu, podlijee Bojim zakonima i bitnim svojstvima (enidbe). Tako Aneoski uitelj, raspravljajui o vjeri i 682

3701

djeci, kae: "to [542] u enidbi nastaje iz samog enidbenog ugovora, i to tako, da kad bi se naime u privoli, koja ini enidbu, izrazilo neto protivno tome, to ne bi 1 bila prava enidba" .... Odatle naime shjedi, da zakonita vlast ima pravo, na to je naime sili i dunost, 3702 da suzbija, prijei i kanjava neudoredne enidbe koje se protive razumu i naravi; budui pak se ovdje radi o stvari koj a proizlazi iz same ljudske naravi, jednako je jasno i...: "Nema dvojbe, da u izboru naina ivota pojedinci imaju ovlast i slobodu odluiti se na jedno ili na drugo: ili slijediti savjet Isusa Krista o djevianstvu, ili se obvezati enidbenom vezom. Niti jedan ljudski zakon ne moe oduzeti ovjeku naravno i priroeno pravo na enidbu, niti na ikakav nain ograniiti prvotni razlog enidbe, koji je od poetka odreen Bojim autoritetom: 'Rastite i mnoite se' [Post 1.28]"2. Dobra kranske enidbe [543]... Kad elimo iznijeti koja su i kolika dobra pravog braka dana od Boga, 3703 ...dolaze nam (na pamet) preslavne rijei crkvenog uitelja [Augustina] ...: "Sve su ovo ... dobra zbog kojih je enidba dobra: djeca, vjernost, sakrament"3. Razlog zbog ega se s pravom kae da su te tri stvari najsaetiji zbir itavog kranskog nauka o enidbi, isti sveti uitelj jasno tumai kad kae:" Vjernost, pazi na to da se izvan enidbene veze ne opi s drugim ili s drugom; djeca, da se prihvate s ljubavlju, da se njeno zbrinu i vjerski odgajaju; sakrament, da se enidbena zajednica ne razdvaja, a otputeni ili otputena da se s drugim ne zdruuje, pa niti radi djece. To su kao pravila enidbe, kojima se ukraava plodnost prirode i ispravlja neurednost poude" 4 . [1. Dobro djece.] Dakle, prvo mjesto meu dobrima enidbe zauzimaju djeca. 3704 O tome govori sam Stvoritelj ljudskog roda, koji se u svojoj dobrostivosti kod prenoenja ivota htio posluiti s ljudima kao sa svojim pomonicima, kadje ustanovljujui enidbu u raju kazao praroditeljima, a preko njih svim buduim suprunicima; "Rastite i mnoite se i napunite zemlju" [Post 1,28].... [544] Osim toga, neka kranski roditelji shvate, da im nye odreeno samo iri- 3705 ti i odravati ljudski rod na zemlji, pa niti samo odgajati budue tovatelje pravoga Boga, nego oni trebaju Kristovoj Crkvi raati djecu da (postanu) "sugraani svetih i ukuani Boji" [Ef2,19], kako bi se iz dana u dan mnoio narod odan tovanju Boga
*3701 *3702 *3703 Toma Akvinski, Summa theologiae III, suppl, q.49, a.3 (izdanje Leonina 12,946). Leon X I I I , enciklika "Rerum novarum", 15. svibnja 1891. (AAS 23 [1890./91.] 645 / Leon X I I I , Acta, Rim 11,104). Augustin, De bono coniugali 24, br. 32 (CSEL 41,227 2 i s i / PL 40.394D); slino De Genesi ad litteram IX 7, br. 12 (CSEL 28,275 2 6 s i / PL 34.397D). Augustin, De Genesi ad litteram LX 7, br. 12 (CSEL 28,275 2 7 -276 <i / PL 34.397D).

683

i naega Spasitelja. Uistinu, premda su kranski suprunici i sami posveeni, oni ne mogu to posveenje prenijeti na svoje potomstvo; tovie, naravno raanje ivota postalo je put smrti, kojim istoni grijeh prelazi na potomstvo; ipak oni na neki nain postaju sudionici u dobrima one rajske enidbe, jer je njihova dunost prinijeti Crkvi vlastitu djecu, kako bi ih najplodnija majka djece Boje, kupelju krtenja preporodila za nadnaravnu pravednost, kako bi na kraju postali ivi udovi Krista, sudionici besmrtnoga ivota i nasljednici vjene slave, za koj om svi eznemo svim srcem.... Naime, dobrom roenja jo se ne zavravaju sva dobra djece, nego mu treba dodati i drugo, koje se nalazi u nunom odgoju djece.... 3706 [546] [2. Dobro vjernosti.] Drugo dobro enidbe, koje je spomenuto prema Augustinu, je dobro vjernosti; to je meusobna vjernost suprunika kod ispunjavanja enidbenog ugovora; to se naime temeljem tog ugovora, potvrenog Bojim zakonom, duguje jedino drugom supruniku, to mu se naime ne smije uskratiti, niti je to drugome dozvoljeno; nikada se naime ne moe supruniku dozvoliti ono stoje najdalje od enidbene vjernosti, jer je to suprotno boanskim pravima i zakonima. Zbog toga ova vjernost u prvom redu trai potpunu j e d i n s t v e n o s t en i d b e , kako ju je kod enidbe praroditelja odredio sam Stvoriteh', kad je elio da enidba bude izmeu jednog mua i jedne ene. Premdaje nakon toga taj prvotni zakon vrhovni zakonodavac privremeno neto oslabio, ipak nema nikakve dvojbe da je evaneoski zakon u cijelosti uspostavio onu [547] prvotnu savrenu jedinstvenost i dokinuo svako oslobaanje (od nje), kao to to jasno pokazuju Kristove rijei i trajni nain, kako crkvenog nauavanja tako i (crkvene) prakse.... Ta pak "vjernost istoe",, kako je sv. Augustin vrlo zgodno naziva 1 , bit e laka, a takoer i mnogo ugodnija i plemenitija, iznikne li iz drugog vrlo uzvienog korijena, to jest iz enidbene ljubavi, koja proima sve dunosti enidbenog ivota i u kranskoj enidbi zauzima neko prvenstvo [548] plemenitosti. ... Govorimo dakle o ljubavi, ne samo tjelesnoj koja brzo iezava oslonjena samo na sklonost, niti o onoj koja se (sastoji) samo od laskavih rijei, nego o onoj koja se nalazi u najdubljem osjeaju due i koja se potvruje vanjskim djelima, - jer "dokaz ljubavi je pokazivanje djelom" 2 , -. To pak djelo u obiteljskoj zajednici obuhvaa ne samo uzajamnu pomo, nego se treba protezati i na to, to vie na to se u prvom redu i odnosi, da se supruzi meusobno pomau, kako bi mogli potpunije u sebi izgraivati i usavravati unutarnjega ovjeka; tako e sudjelovanjem u zajednikom ivotu iz dana u dan sve vie napredovati u krepostima i rasti osobito u pravoj ljubavi prema Bogu i blinjemu, o kojoj konano 'Visi sav Zakon i Proroci" [Mt 22,40].... Prema uenju Rimskoga katekizma 3 , to meusobno unutarnje usklaivanje, to neprestano nastojanje oko meusobnog usavravanja, moe se u najistinitijem smi*3707 Augustin, De bono matrimoniali 24, br.32 /CSEL 41,227i 5 / PL 40.394D). Usp. Grgur I. Veliki, In Evangelia homiliae, l.II, hom.30 (uz Iv 14,23-31), br.l (PL 76,1220). Usp. Catechismus Romanus (1564.), p.II, c.8, q.l3.

3707

684

slu nazvati prvenstvenom svrhom i razlogom enidbe, samo ako se kod toga enidba [549] ne shvati strogo kao ustanova za zakonito raanje i uzgajanje djece, nego ire kao zajednitvo, povjerljivost i dijeljenje itavog ivota.... Potrebno je da u takvoj obiteljskoj zajednici, uvrenoj tom vezom ljubavi, 3708 cvate red ljubavi, kako ga naziva Augustin. Ovaj pak red obuhvaa i prvenstvo mua nad enom i djecom, kao i spremnu i dragovoljnu podlonost i poslunost ene, koju Apostol proporuuje ovim rijeima: "ene podlone budite svojim muevima kao Gospodinu; jer mu je glava ene kao i Krist Glava Crkve" [Ef 5,22sl\. Ta pak poslunost ne nijee niti dokida slobodu koja punim pravom pripada 3709 eni zbog dostojanstva ljudske osobe, zbog najodlinijih slubi ene, majke i drubenice; niti se zahtijeva da se ona pokorava svim prohtjevima mua, koji moda nisu u potpunom skladu s razumom ili sa dostojanstvom supruge; nit se konano tvrdi da se supruga izjednaava s osobama koje se u pravu nazivaju maloljetne, kojima se ne obiava dozvoljavati slobodno vrenje njihovih prava zbog nedostatka zrelog prosuivanja ili zbog neiskustva u ljudskim stvarima. Nego (spomenuta poslunost) sprjeava onu pretjeranu slobodu koja se ne brine za dobro obitelji; ona zabranjuje da se u obiteljskom tijelu srce odvaja od glave, budui daje to od najvee tete za itavo tijelo i povezano je s prijeteom opasnou propasti. Naime, ako je mu glava, ena je srce; i kao to on ima prvenstvo upravljanja, ona si moe i mora kao vlastito sebi prisvajati prvenstvo ljubavi. to se tie stupnja i naina kako e supruga biti posluna svom muu, moe biti razliito, prema razliitim okolnostima osoba, mjesta i vremena; tovie, ako mu ne ispuni svoju dunost, ena ga mora zamijeniti u upravljanju obitelji. Nikada pak i nikome nije doputeno izokretati ili dirati sam sustav obitelji i njezin posebni zakon koji je Bog postavio i potvrdio. [Ovdje se navode rijei Leona XIII.: "Mu je glava obitelji... a ljubav neka bude trajna ravnateljica te slube": * 3 1 4 3 . ] . . . [3. Dobro sakramenta.] Ipak skup tolikih blagodati nadopunjava se i kao upot- 3710 punjuje onim dobrom kranske enidbe, to smo ga Augustinovim nazivom prozvali sakrament; njime se oznaava i nerazrjeivost enidbene veze te po Kristu izvreno uzdignue i posveenje ugovora, tako daje on postao uinkoviti znak milosti. Naime, sam Krist zahtijeva n e r a z r j e i v u v r s t o u enidbenog ugovora, govorei: "to Bog zdrui, ovjek neka ne rastavlja" [Mt 19,6]; i "Tkogod otpusti svoju enu pa se oeni drugom, ini preljub. I tko se god oeni otputenom, ini preljub" [Lk 16,18]. [551] Sveti pak Augustin jasnim rijeima stavlja u tu nerazrjeivost ono to on naziva dobrom sakramenta: "U sakramentu se pak [pazi na to] da se enidba ne razvrgava, te da se otputeni ili otputena ne zdruuju s drugim, pa niti radi djece" 1 .
3710 Augustin, De Genesi ad litteram IX 7, br. 12 (CSEL 28,276 2 . 4 / PL 34.397D).

685

3711

A ta nerazrj eiva vrstoa odnosi se na sve prave enidbe, premda za neke pojedine ne u istoj i naj savrenijoj mjeri; potrebno je naime da se ona Gospodinova rije: "to Bog zdrui, ovjek neka ne rastavlja" odnosi uistinu na sve prave enidbe, budui daje izreena o enidbi praroditelja, prauzoru svake budue enidbe.... [552]... Kad bi se inilo, daje ta vrstoa podlona iznimkama, makar i vrlo rijetkima, kao u nekim isto naravnim enidbama sklopljenima samo izmeu nevjernika, ili kod nekih enidbi sklopljenih meu kranskim vjernicima, ali jo ne izvrenih, ipak ta iznimka ne ovisi o volji ljudi, niti o volji neke isto ljudske vlasti, nego ovisi o boanskom pravu, iji je uvar i tuma jedino Kristova crkva. Za kransku pak enidbu koja je sklopljena i izvrena, nikada, ni zbog kakvog razloga, ne moe vrijediti takva iznimka. Kao to se naime u takvoj (enidbi) u potpunosti ostvaruje enidbeni ugovor, tako se u njoj po Bojoj volji odraava najvea vrstoa i nerazrjeivost, koju niti jedna ljudska vlast ne moe olabaviti. elimo li s potovanjem istraiti najdublji razlog te Boje volje,... lako emo je nai u mistinom znaenju kranske enidbe, koje se u potpunosti i savreno nalazi u izvrenoj enidbi meu vjernicima. Apostol naime svjedoi da kranska enidba oznaava onu naj savreniju vezu koja postoji izmeu Krista i Crkve: "Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i Crkvu" [E/5,32], a to se sjedinjenje, dokle god ivi Krist i Crkva po njemu, uistinu nikada nee moi razvrgnuti nikakvim razvodom....

3712

3713

[554]... Uistinu, u tom dobru sakramenta, osim nerazrjeive vrstoe, sadrane su i mnoge druge uzvienije blagodati, vrlo zgodno izraene upravo ovom rijeju: sakrament. Za krane naime to nije puko i prazno ime, jer je Krist Gospodin, "osniva i usavritelj sakramenata" [Tridentski sabor, sjednica XXIV: *1799], podigao enidbu svojih vjernika u pravi i istinski sakrament Novoga Zavjeta, te ju je time stvarno uinio znakom i izvorom one posebne unutarnje milosti, kojom se "ona naravna ljubav usavruje, nerazrjeivo jedinstvo utvruje, a suprunici posveuju" [na nav. mj.]. Budui daje Krist sam valjani enidbeni pristanak meu vjernicima odredio da bude znakom milosti, pojam sakramentaje tako tijesno spojen s kranskom enidbom, da meu krtenim osobama ne moe biti prave enidbe, a da ona "tim samim ne bude sakrament"....

3714

Taj sakrament naime u onima koji mu ne stavljaju zapreke, kako kau, ne samo da uveava trajno poelo nadnaravnog ivota, posveujuu milost, nego joj pridodaje i posebne darove, kao to su dobri porivi due, klice milosti, [555], kojima se poveavaju i usavravaju naravne ljudske moi, tako da suprunici ... uzmognu usavriti sve to spada na enidbeni stale, njegove ciljeve i dunosti; napokon, taj im sakrament daje pravo da izmole djelotvornu pomo milosti svaki put kad god je ustrebaju za izvrenje dunosti toga stalea.

686

Zloporaba

enidbe

[557]... Poseban korijen [zala] je u tome, to se kae da enidba nije ustanovlje- 3715 na od [558] Zaetnika naravi, i daje Krist Gospodin nije uzdigao na ast pravog sakramenta, nego daje to pronalazak ljudi.... [Odatle slijedi:] Budui da su zakoni, ustanove i obiaji nastali samo voljom ljudi, oni su podloni samo njoj, te ih se prema ljudskoj elji, i prema promjenama drutvenih prilika moe i mora uspostavljati, mijenjati i dokidati; budui pak da se mo raanja temelji na samoj naravi, ona je svetija i see dalje nego li enidba.... Oslanjajui se na ta naela neki su ili dotle te izmiljaju nove vrste zdruivanja, prema njihovom miljenju prilagoene dananjim okolnostima ljudi i vremena; oni bi eljeli da to budu nove vrste enidbi: jedna privremena, druga na pokus, trea prijateljska, i za svaku od njih zahtijevaju punu slobodu i sva prava, izuzevi pak nerazrjeivost veze i iskljuivi djecu, osim ako stranke svoje zajedniko ivljenje i obiaje ne pretvore u punopravnu enidbu.... Govorimo o djeci, koju se mnogi usuuju nazivati dosadnim teretom braka, i 3716 nalau suprunicima da ih moraju briljivo izbjegavati, i to ne udorednom uzdrljivou (koja je doputena i u braku, ako oboje suprunika na to pristane), nego izopaujui prirodni in. A tu iskvarenu slobodu jedni prisvajaju sebi, jer su im djeca suvina, i ele zadovoljiti samo poudu, bez ikakvog tereta; drugi pak kau da se ne mogu niti suzdravati, a niti mogu dopustiti (da se rode) djeca, zbog potekoa to ih imaju bilo s majkom, bilo zbog svog obiteljskog stanja. Ali ne postoji nikakav razlog, pa niti najtei, koji bi mogao uiniti da ono stoje u sebi protivno naravi, bude u skladu s naravi i poteno. Budui pak daje brani in po samoj svojoj prirodi odreen za raanje djece, to oni koji ga vre oduzimajui mu namjerno tu prirodnu silu i mo, rade protivno naravi te poinjaju neudoree i neto stoje u sebi nepoteno. Nije stoga udno to isto sveto Pismo svjedoi da boansko velianstvo najveom mrnjom odbacuje taj opaki grijeh, koji je nekada kaznilo i smru, kao to to spominje sveti Augustin 1 : "Nedoputeno se i neudoredno opiti sa svojom zakonitom enom, gdje se izbjegava zaee [560]. A to je uinio Onan, sin Jude, i zbog toga gaje B o g usmrtio [usp. Post 38,8-10]". Dakle, budui da su neki oito odstupili od kranskog, ve tamo od poetaka 3717 predanog i nikada prekinutog kranskog uenja, mislei da o tim stvarima treba sveano navijetati drugo uenje, Katolika je crkva kojoj je sam Bog povjerio nauavanje i obranu nepovrijedene istoe udorea, a ona postavljena usred tih razvalina udorednosti, kako bi sauvala netaknutu istou enidbene veze od ove sramotne ljage, ona u znak svog boanskog poslanja visoko die svoj glas preko Na*3716 Augustin, De adulterinis coniugiis ad Pollentium II 12 (CSEL 41,396i 5 .i 8 / PL 40 [1887.] 479B).

687

ih ustiju i ponovno proglaava: Svako sluenje enidbom u kojem brani in ljudskim djelovanjem biva lien svoje prirodne sposobnosti da se rodi ivot, znai krenje Bojeg i naravnog zakona, i oni koji ine takvo to, bivaju okaljani ljagom tekoga grijeha. Sveenike dakle, koji se bave ispovijedanjem, kao i druge koji djeluju u duobrinitvu, opominjemo Naim vrhovnim autoritetom kojemu je povjerena briga za sve due, da ne dopuste da u pogledu tog vrlo vanog Bojeg zakona njima povjereni vjernici budu u zabludi; a jo mnogo vie, da se i oni sami uvaju netaknutima od takvih krivih miljenja, i da ih ni na koji nain ne opravdavaju.... 3718 [561]... Sveta crkva takoer vrlo dobro zna da jedan od supruga nerijetko grijeh vie podnosi nego li ga poinja, kad naime zbog sasvim tekog razloga dopusti da se pravi red narui, to on sam ne eli; zbog togaje on bez grijeha, ali neka se i tada sjeti zakona ljubavi prema blinjemu, te neka ne propusti drugoga odvraati i udaljavati od grijeha. A ne moe se rei da protiv naravnoga reda rade oni suprunici koji se svojim pravom slue na ispravan i prirodan nain, makar se odatle ne moe zaeti ivot zbog prirodnih uzroka, bilo privremenih ili zbog nekih nedostataka. Kod enidbe naime, kao i kod vrenja enidbenih prava, postoje i drugome svrhe, kao to su meusobno pomaganje, njegovanje ljubavi i stiavanje poude, to suprunicima nije niti najmanje zabranjeno eljeti, samo neka se uvijek ouva unutarnja prirodnost toga ina, koji po sebi treba biti upravljen prema prvotnoj svrsi (enidbe).... Treba se u potpunosti uvati da zlosretne vanjske okolnosti ne bi dale povoda jo mnogo goroj zabludi. Naime, ne mogu nastati nikakve potekoe koje bi mogle dokinuti obavezatnost onih Bojih zapovijedi koje zabranjuju djela zla po svojoj naravi. Suprunici okrijepljeni milou Bojom, mogu u svim prilikama uvijek vjerno ispunjavati svoju dunost i branu istou ouvati od te sramotne ljage, [poziva se na tridentski sabor, sjednicu VI, cl l (*1536) i na 1. Jansenovu tvrdnju koja je osuena (*2001)].... Ubojstvo ploda tijela 3719 Treba spomenuti drugi... vrlo teki grijeh, kojim se napada ivot djeteta smjetenog u majinu krilu. Neki ele da to bude doputeno i preputeno slobodnoj odluci majke ili oca; drugi pak kau da to nije dozvoljeno, osim ako naiu vrlo teki razlozi koje nazivaju: medicinske, drutvene ili eugenike indikacije. Svi oni zahtijevaju, to se tie dravnih kaznenih zakona kojima se zabranjuje ubojstvo jo neroene djece, da i dravni zakoni prihvate te "indikacije", od kojih jedni brane jedne a drugi druge, te da ih proglase osloboenima od svake kazne. tovie, ima i takvih koji zahtijevaju da dravne vlasti prue svoju pomo tim neudorednim zahvatima...

688

 t o s e p a k t i e m e d i c i n s k e i t e r a p e u t s k e i n d i k a c i j e - d a s e p o - 3720 sluimo njihovim rijeima - ve smo rekli, asna brao, koliko Nam je ao majke, kojoj od vrenja prirodne dunosti prijete teke opasnosti za zdravije pa i za sam ivot; a moe li ikada neki razlog prevagnuti [563] da se na bilo koji nain opravda izravno ubojstvo nedunoga? O tome se naime ovdje radi. Bilo da se to uini majci, bilo djetetu, to je protivno Bojoj zapovijedi i glasu naravi: "Ne ubij!" [Izl 20,13]. Oba ivota su jednako sveta stvar, tako da to niti dravna vlast nikada ne moe imati mogunost ponitititi. To pak pravo protiv nevinih neki najneprikladnije izvode iz 'prava maa' (smrtne kazne), ali koje vrijedi samo za zloince; ovdje ne vrijedi niti pravo nune obrane protiv nepravednog napadaa (tko e naime nevino dijete nazvati nepravednim napadaem?); niti se ovdje moe primijeniti 'pravo krajnje nude', kako ga zovu, kojim bi se moglo ii do izravnog ubojstva nevinoga. estiti i iskusni lijenici se hvalevrijedno trude da zatite i ouvaju ivot i majke i djeteta; naprotiv, pokazali bi se posve nedostojnima plemenitog i asnog imena lijenika svi oni koji bi, pod vidom lijeenja ili potaknuti lanim milosrem, zapravo izazivali smrt.... Ono naime to se navodi za d r u t v e n u i e u g e n i k u i n d i k a c i j u , o 3721 tome se moe i mora voditi rauna na dozvoljen i poten nain i unutar dunih granica [564]; ali, ubojstvom nevinih htjeti zadovoljiti potrebe na koje se te (indikacije) odnose je bezumno i protivno Bojoj zapovijedi kojaje proglaena i naim apostolskim rijeima: Ne smije se initi zlo da bi se postiglo dobro [usp. Rim 3,8]. Pravo na enidbu i na sterilizaciju Ima ih koji su previe zabrinuti za eugenike ciljeve, te ne samo to daju neke 3722 korisne savjete kako bi se to sigurnije postiglo zdravlje i snaga budue djece - a to se naravno ne protivi ispravnom razumu - nego oni eugeniki cilj stavljaju ispred svih, pa bili oni i viega reda, te bi eljeli da dravna vlast zabrani enidbu svima, za koje se prema pravilima i predvianjima njihove struke misli, da bi se prirodnim nasljeivanjem od njih raala djeca sakata i s nedostacima, makar su oni po sebi sposobni za sklapanje enidbe. tovie, ele da ih lyenici po sili zakona i protiv njihove volje lie te prirodne sposobnosti. I to ne trae kao kaznu nametnutu od dravne vlasti zbog okrutnog zloina [565], niti kako bi se sprijeili njihovi1 budui zloini, nego da se protivno svakom pravu, graanskim vlastima daju ovlasti koje nikada nisu imale, niti je na zakonit nain mogu imati. Svi koji tako rade posve zaboravljaju daje obitelj svetija od drave, i da se ljudi u prvom redu raaju ne za zemlju i za vrijeme, nego za nebo i za vjenost. I zaista, nije pravedno ljude koji sklapaju enidbu okriviti zbog tekog prijestupa, kad se
3722 Tako nakon ispravka A A S 22 (1930) 604.

689

predvia da e, uza svu primjenjenu brigu i skrb, raati potomstvo s nedostacima, premda bi takve esto trebalo odgovarati od enidbe. Dravne naime vlasti nemaju nikakve izravne ovlasti nad udovima podanika; zbog toga nikada, niti zbog eugenikih, niti zbog ikakvih drugih razloga, (vlast) ne smije izravno ozlijediti niti dirati tjelesnu cjelovitost, kada nije po srijedi nikakva krivnja i gdje nema nikakva razloga za okrutnu kaznu.... 3723 Uostalom, kranski nauk tvrdi, i sam ljudski razum posve jasno uvia, da ljudi pojedinci nemaju nikakve druge vlasti nad udovima svoga tijela osim one koja spada na njihovu naravnu funkciju, te ih ne smiju niti unititi niti osakatiti, niti se na drugi nain onesposobiti za vrenje prirodnih funkcija, osim ako se drukije ne moe osigurati dobrobit itavog tijela. Razvod 3724 [572] ... Zagovornici novopoganstva nisu nita nauili iz alosnog iskustva, te iz dana u dan nastavljaju sve ee nasrtati na svetu nerazrjeivost enidbe i na zakone koji joj pogoduju, te nastoje da se odredi da razvodi budu dozvoljeni, tako navodno da umjesto zastarjelog zakona doe drugi, humaniji zakon.... [573] ... Uistinu, protiv svih tih bezumnosti stoji ... najsigurniji Boji zakon, koji je Krist svestrano potvrdio, te ga ne mogu oslabiti nikakvi ljudski dekreti ili odluke naroda, niti volja zakonovaca: "to B o g zdrui, ovjek neka ne rastavlja" [Mtl9,6\. Ako pak ovjek bez prava razvede (enidbu), to e biti posve nevaljano; s pravom je zbog toga... sam Krist ustvrdio: "Tkogod otpusti svoju enu pa se oeni drugom, ini preljub. I tko god se oeni otputenom, ini preljub" [Lk 16,18]. Te se Kristove rijei odnose na svaku enidbu, pa i na samo naravnu i zakonitu; jer na svaku pravu enidbu spada ona nerazrjeivost kojom je ona, to se tie razrjeivanja veze, potpuno izuzeta od volje stranaka i svake svjetovne vlasti. 3725-3744: Enciklika "Quadragesimo anno", 15. svibnja 1931.
Enciklika podsjea na etrdesetu obljetnicu enciklike "Rerum novarum" Leona XIII. (*3265-3271). Ona daje odgovore na promijenjene drutvene odnose s daljnjim odreivanjem drutvenog nauka Crkve. Izd.: AAS 23 (1931.) 190-216.

Autoritet Crkve na drutvenom i gospodarskom podruju 3725 [Prije nego li se iznese drutveni nauk Crkve] treba rei, ... da Mi imamo pravo i dunost suditi vrhovnim autoritetom o drutvenim i gospodarskim stvarima 1 . Sigurno, Crkvi nije dana zadaa da ljude vodi samo k prolaznoj i nepostojanoj,
3725 Usp. enciklika "Rerum novarum", br.13 (ASS 23 [1890./91.] 647 / Leon XIII, Acta, Rim 11,107).

690

nego i k vjenoj srei; tovie "Crkva smatra nedolinim da se ona bez opravdana 1 razloga uplie u ovozemne poslove" . Ali, ona se nipoto ne moe odrei slube koju joj je Bog povjerio, da svojim autoritetom posreduje, ne u isto tehnikim stvarima, za koja nema niti prikladna sredstva niti nadlenost, nego u svemu onome to se odnosi na moralne propise.... Naime, premda se gospodarstvo i udoree, svako na svom podruju, slue vlastitim naelima, ipak bi bilo krivo tvrditi da su gospodarski i udoredni poredak tako odijeljeni i meusobno strani, da onaj nikako ne bi bio ovisan o ovome. Pravo raspolaganja i pravo vlasnitva [191] ( Z n a e n j e p r i v a t n o g a i d r u t v e n o g a . ) 2 Prije svega treba 3726 smatrati jasnim i dokazanim da nije niti Leon [XIII.], niti ikoji od teologa koji su uili pod vodstvom i ravnanjem Crkve, nikada nijekao ili dovodio u sumnju dvostruko znaenje vlasnitva: privatno i drutveno, kako ga zovu, ukoliko se ono odnosi ili na pojedince ili na ope dobro; nego su svi oni uvijek jednoglasno tvrdili daje narav, ili sam Stvoritelj, ljudima dao pravo privatnog vlasnitva kako bi se ili pojedinci mogli brinuti za se i za svoju obitelj, ili kako bi ta dobra, koja je Stvoritelj odredio za cijelu ljudsku obitelj, zbilja posluila tom cilju, a sve se to ne moe postii osim ako se potuje stalan i odreen red. Zato se treba brino uvati dviju opasnosti na koje bi se moglo naii. Kao to time oni koji nijeu ili umanjuju drutveno ili javno znaenje prava vlasnitva, srljaju u tako zvani individualizam, ili mu se bar pribliavaju, tako i oni koji zabacuju ili oslabljuju privatno i pojedinano znaenje istoga prava, nuno skreu u kolektivizam ili se bar dotiu njegovih tvrdnji.... ( O b v e z e v e z a n e u z v l a s n i t v o . ) . . . P o s t a v i m o p r i j e s v e g a k a o t e m e l j 3727 ono stoje ustvrdio Leon XIII. naime, da se privatno vlasnitvo razlikuje u odnosu na njegovo koritenje [usp. *3267]. Naime, ona pravednost koja se zove uzajamna (iustitia commutativa) trai da se vjerno potuje raspodjela posjeda, te ona ujedno zabranjuje prestupan' granice svojeg vlasnitva i tako upadati na tue pravo. Ali ne spada u podruje te pravednosti da se gospodari svojim vlasnitvom slue samo asno, nego to spada u druge kreposti, ije se vrenje ne moe zahtijevati sudskim putem [na nav. mj.]. Zato neki neispravno izjavljuju da se vlasnitvo i njegovo asno koritenje nalaze u istom podruju; a jo se vie protivi istini (tvrditi) da se pravo vlasnitva ponitava ili gubi samom njegovom zloporabom ili nekoritenjem....

*3725 *3726

Pijo XI., enciklika "Ubi arcano", 23. prosinca 1922. (AAS 14 [1922.] 698). Naslovi u okruglim zagradama su rubni naslovi u izdanju AAS.

691

3728

[193] ( t o m o e d r a v a . ) Da se ljudi uistinu u toj stvari moraju obazirati ne samo na svoju vlastitu korist nego i na ope dobro, slijedi, kako rekosmo, iz dvostrukog znaenja vlasnitva: privatnog a ujedno i drutvenog. Dunost je onih koji su na elu drave da pojedinano utvrde te obveze gdje god se pokae potreba za tim, i gdje naravni zakon nita ne odreuje. Prema tome, dravna vlast moe, imajui uvijek pred oima naravni i boanski zakon, tonije odrediti to je vlasnicima doputeno, a to nedoputeno, pri koritenju vlastitim dobrima, pri emu treba paziti na prave zahtjeve opeg dobra. tovie, Leon XIII. je mudro nauavao, da je Bog ljudskom umijeu i uredbama naroda prepustio da oni urede privatno vlasnitvo pojedinaca 1 . ... Jasno je naime da drava ne smije tu ulogu vriti prema vlastitom nahoenju. Naime, uvijek treba ostati netaknuto i nepovrijeeno naravno pravo privatnog posjedovanja i oporunog prijenosa imovine; to naime drava ne moe ponititi, jer je ovjek stariji od drave [*3265], a obitelj je i pojmovno i stvarno starija od graanskog drutva 2 ....

3729

[194] ( O b v e z e s o b z i r o m n a s l o b o d n e d o h o t k e . ) Slobodni dohoci nisu potpuno preputeni ovjekovoj samovolji; misli se naime na one (dohotke) koji nisu nuni za dolino i asno ivotno uzdravanje. Naprotiv, sveto Pismo i sveti oci najotvorenijim rijeima, trajno i vrlo ozbiljno upozoravaju da su bogatai najstroe obvezatni (ispuniti) zapovijed milostinje, dobrih djela i dareljivosti. Oni koji obilnije ulau dobit kako bi poveali i olakali mogunost zarade, ali samo ako se to poslovanje kree oko neosporno korisnih dobara, ine izvrsno djelo kreposti i dareljivosti koje je jako prilagoeno potrebama vremena, a to zakljuujemo i iz naela Aneoskog Uitelja .

3730

( N a i n i s t j e c a n j a v l a s n i t v a . ) D a s e vlasnitvo moe izvorno stei zaposjedanjem stvari koja je niija, te radom ili preradom, kako kau, obilno nam svjedoi predaja svih vremena i nauk naeg prethodnika Leona. Doista, nikome se ne nanosi nikakva nepravda, makar koliko neki govorili da nije tako, kad se prisvaja stvar koja stoji slobodno ili nije neija. A rad to ga ovjek vri u svoje ime, pomou kojega se nekoj stvari daje novi oblik, ili joj se dodaje poveanje vrijednosti, jest ono to te plodove daje onome koji ih je proizveo. Kapital i rad

3731

Sasvim drugaija je narav rada koji se iznajmljuje drugome, tj. onog koji se obavlja na tuem vlasnitvu. Najvie je u skladu s onim to je, kako veli Leon
*3728 Enciklika "Rerum novarum", br.7 (AAS 23 [1800./91.] 644 / Leon XIII, Acta, Rim 11,102). N a n a v . m j , br.10 (AAS 23 [1890./91.] 6 4 6 1 Acta, Rim 11,105). Usp. Toma Akvinski, Summa theologiae II-II, q.l34, posebno a.3 (izdanje Leonina 10,89-94).

*3729

692

XIII., neto najistinitije, da naime drave postaju bogate samo zalaganjem radni1 ka . [195] Odatle slijedi daje potrebno, osim ako netko radi sam na svojem vlasnitvu, da se udrue i rad jednoga i kapital drugoga: jedno bez drugoga naime nema nikakav uinak. ... / 7 9 o 7 ( N a e l o p r a v e d n e p o d j e l e . ) . . . trebalo je obje [drutvene klase] 3732 upozoriti vrlo mudrim rijeima naega prethodnika: Premda je zemlja i razdijeljena meu pojedince, ona ipak ne prestaje sluiti opem dobru 2 .... Zbog toga treba bogatstvo, koje se neprestano poveava gospodarsko-socijalnim razvojem, tako podijeliti meu pojedine osobe i drutvene stalee da ostane netaknuta ona opa korist, koju hvali Leon XIII.; drugim rijeima, tako da se ope dobro drave ouva neokrnjenim. Taj zakon drutvene pravednosti zabranjuje da jedna klasa iskljuuje drugu iz uea u dobitku. Dakle, taj zakon jednako kri klasa bogataa kad, bezbrina zbog svoje imovine, smatra daje pravedan samo onaj poredak u kojem njoj pripada sve, a radniku nita; jednako ga tako kri i klasa radnika, kad silno razjarena zbog povrijeene pravednosti i previe sklona na lo nain izboriti svoje pravo, misli da sve pripada njoj, jer daje to proizvedeno njezinim rukama; i kada zbog toga napada i nastoji dokinuti vlasnitvo i dohodak ili dobit, koji nisu steeni radom, bili oni bilo koje vrste i sluili bilo kojem cilju u ljudskom drutvu, i to ne zbog drugog razloga osim to su takvi. Ne smijemo mimoii (injenicu) da se u toj stvari neki neprikladno i krivo pozivaju na Apostolove rijei: Tko ne radi, neka i ne jede [2 Sol 3,10]. Ovdje naime Apostol misli na one koji bjee od posla, premda mogu i moraju raditi, i opominje da se valja briljivo sluiti vremenom te tjelesnom i duevnom snagom, kako ne bismo optereivali druge ako se moemo sami brinuti za sebe. Ali Apostol nipoto ne ui daje radjedini naslov za stjecanje sredstava za ivot ili dohotka [usp. 2 Sol 3,8-10]. Pravedna plaa za rad [199](Rad z a p l a u n i j e p o s e b i n e p r a v e d a n . ) P o n a j p r i j e , o n i 3733 koji proglaavaju ugovor o uzimanju i davanju rada u najam nepravednim po svojoj naravi, i da ga zbog toga treba zamijeniti drutvenim ugovorom, govore nepametno i opako kleveu naega prethodnika, ija enciklika ne samo da prihvaa rad za plau, nego se i opirno trudi da ga uredi prema naelima pravednosti3. Ipak mislimo da e u dananjim drutvenim prilikama biti pametnije ako se taj ugovor o radu, koliko je to mogue, donekle ublai druWenim ugovorom.... Na taj
*3731 *3732 *3733 Enciklika "Rerum novarum", br.27 (ASS 23 [1890./91.] 657 / Leon X I I I , Acta, Rim 11,123). Na na. m j , br.7 (ASS 23 [1890./91.] 644 / Leon XIII, Acta, Rim 11,102). O prihodu, usp. enciklika "Rerum novarum", br.34 (ASS 23 [1890./91.] 661 / Leon X I I I , Acta, Rim 11,129).

693

nain radnitvo i namjetenici postaju sudionici u vlasnitvu ili u njegovom upravljanju, ili na neki nain sudjeluju u raspodjeli dobitka. 3734 Ve j e Leon XIII. mudro kazao da se pravedno odreivanj e plae mora initi ne temeljem jednoga nego temeljem vie mjerila. Njegove su rijei: Neka se za plau primjeni pravedna mjera, a za to treba uzeti u obzir vie mjerila 1 .... ( I n d i v i d u a l n i i d r u t v e n i z n a a j r a d a . ) ... Jasno je da, kako kod vlasnitva, tako i kod rada, a naroito onoga koji se iznajmljuje drugome, treba osim osobnoga ili individualnog promatrati i (njegovo) socijalno znaenje. Naime, ljudsko djelovanje moe uinkovito davati svoje plodove samo ako uistinu postoji drutveno i organsko tijelo, samo ako se titi drutveni i pravni poredak za obavljanje rada, samo ako meudobno surauju i nadopunjuju se razliite vjetine koje su meusobno ovisne; i to je jo vanije, samo ako se udrue i naprave neko jedinstvo: pamet, kapital i rad. To se dakle nee moi pravedno i valjano procijeniti, ako se zanemari drutvena i individualna narav rada. ( T r e b a se o b a z i r a t i na t r o j e . ) Iz tog dvostrukog svojstva priroenog ljudskom radu izviru vrlo vane posljedice prema kojima se mora ravnati i odreivati plaa. 3735 ( a . U z d r a v a n j e r a d n i k a i n j e g o v e o b i t e l j i.) U prvom redu radnik treba dobivati takvu plau koja je dovoljna za uzdravanje njega i njegove obitelji2. Uistinu je ispravno da i ostali lanovi obitelji, prema svojim silama, pridonose zajednikom uzdravanju svih, to se vidi naroito u obiteljima poljoprivrednika, a i u mnogim obrtnikim i malotrgovakim obiteljima; ali je grjehota iskoritavati nedoraslost djece i slabost ena. Majke obitelji neka uglavnom rade kod kue i brinu se za obavljanje kunih poslova. A vrlo je velik nered, i svim ga silama treba zatirati, da majke obitelji zbog male oeve plae, moraju raditi za plau izvan kue i pri tom zanemarivati svoje posebne brige i dunosti, osobito odgajanje djece.... [2017(b. S t a n j e p o d u z e a . ) Kod odreivanja veliine plae, treba voditi rauna i o veliini poduzea i o vlasniku; bilo bi nepravedno zahtijevati pretjeranu plau koju poduzee ne bi moglo podnijeti a da ne propadne, iz ega bi nastala teta i za radnike. Ali ako poduzee ima manju dobit zbog nemarnosti ili nesposobnosti ili zanemarivanja tehnikog i ekonomskog napretka, onda to nije pravedan razlog da se radnicima smanji plaa. Ako pak poduzee ne privreuje toliko novaca koliko mu je potrebno da radnicima isplati pravednu plau, ili jer je pritisnuto nepravednim teretima, ili jer svoje proizvode mora prodavati jeftinije nego lije pravedno, onda je to teka krivnja onih koji ga tako pritiu; oni naime radnicima otimaju pravednu plau, i sile ih da, natjerani nudom, primaju manju plau....
*3734 *3735 Na nav. mj., br.17 ( A S S 23 [1890./91.] 649 / Leon XIII, Acta, Rim 11,111). Usp. Pijo X I , enciklika "asti conrmbiV, 31.12.1930. (AAS 22[1930.] 587).

3736

694

(c. Z a h t j e v o p e g d o b r a . ) Konano, visinu plae treba odreivati i pre- 3737 ma opoj gospodarskoj dobrobiti. Ve smo ranije izloili koliko se doprinosi opem dobru ako radnitvo i inovnitvo jedan dio plae, koji im je preostao nakon to namire nune izdatke, stavlja na stranu i tako pomalo doe do male vlastite imovine; takoer ne valja smetnuti s uma drugu ne manje vanu stvar, i u nae vrijeme osobito potrebnu, (naime) da se dadne prilika onima koji hoe i mogu raditi.... [202] Dakle, protivi se drutvenoj pravednosti da se zbog vlastite dobiti, i zanemarivi razlog opeg dobra, plae radnika previe ili smanjuju ili previe poveavaju; ista (pravednost) zahtijeva da se svi sloe, u shvaanju i volji, pa da se, koliko je mogue, plae odreuju tako da se zaposli to vie (radnika) kako bi oni mogli ubirati plodove prikladne za ivotno uzdravanje.

Pravedan drutveni poredak [203] Premda je istina... da zbog promijenjenih prilika mnoge poslove, koje su 3738 prije vrila i mala poduzea, danas mogu obavljati samo velika udruenja, ipak u drutvenoj filozofiji ostaje vrlo vrsto i nepobitno ovo naelo: Kao to ne valja pojedincima oduzimati i predavati zajednici one poslove koje oni mogu obavijati sami vlastitom marljivou, isto je tako nepravedno i vrlo tetno i opasno za javni poredak, davati veemu i viemu drutvu one poslove koje mogu izvravati manje i nie udruge; svaka naime drutvena ustanova mora po svojoj naravi pomagati udovima drutvenog tijela, i nikada ih ne smije unititi ili sasvim prisvojiti.... Stoga neka svi koji imaju bogatstvo budu uvjereni: to bude savreniji hijerarhijski red meu raznim udruenjima, auskladus n a e l o m " s u b s i d i a r n e " s l u b e , to e biti vei i uinkovitiji (njihov) drutveni autoritet, i to e biti sretnije i radosnije stanje drave. [204](b.Meusobna suradnja s t a l e a , [nakonnadvladavanja"kla3739 snih" suprotnosti].)... Drutvena se dakle politika treba posvetiti obnovi "drutvenih stalea" ... Potpuno ozdravljenje e nastupiti tek tada kad se uklone spomenute suprotnosti i na njihovo mjesto postave dobro ureeni udovi drutvenog tijela: naime, u "drutvene stalee" se ljudi ne svrstavaju prema ulozi koju netko ima na tritu rada, nego prema raznim drutvenim zadaama koje pojedinci obavljaju. U naravi je naime stvari... da se pojedinci iste djelatnosti ili istog zanimanja - bilo gospodarskog bilo nekog drugog - udruuju u neka udruenja ili zajednice, tako da mnogi te zajednice koje imaju svoje vlastito pravo, smatraju, ako ne ba bitnim, a ono barem prirodnim dijelom graanskog drutva.... [205] [ S l o b o d a u d r u i v a n j a . ] Budui da graani obiavaju osnivati 3740 drutva u najrazliitije svrhe, svi imaju vrlo iroku slobodu da im pristupe, tako da se oni koji se bave istim poslovima, mogu slobodno udruivati jedni s drugima, u svrhe koje su na neki nain povezane s obavijanjem njihovih poslova.... 695

Zadovoljit emo se da naglasimo samo jedno: ovjek ima slobodu osnivati ne samo udruenja koja se oslanjaju na privatno pravo i privatni poredak, nego mogu "slobodno izabrati i ona pravila i one zakone za koje misle da e najbolje voditi prema postavljenom cilju". Treba potvrditi slobodu za osnivanjem i onih udruenja koja prelaze granice pojedinih [206] djelatnosti. 3741 (Treba u s p o s t a v i t i v o d e e n a e l o gospodarstva.)Osimtoga, treba se brinuti i za drugo, to je jako povezano s prvim. Kao to se jedinstvo ljudskog drutva ne moe temeljiti na suprotnosti "klasa", isto se tako ispravan gospodarski poredak ne moe prepustiti slobodnom natjecanju (drutvenih) snaga. Ako se slobodno natjecanje nalazi u odreenim granicama, ono je pravedno i zaista korisno, ipak ono ne moe u potpunosti voditi gospodarstvo; to su vie nego dovoljno potvrdili dogaaji, nakon to je dozvoljeno ostvarivanje zlog individualistikog duha.... Gospodarska snaga moe jo ... mnogo manje biti [vodee naelo], budui daje ona odreena sila i velika mo koja... ne moe upravljati sama sobom. Treba traiti via i plemenitija (naela) koja bi tom silom upravljala strogo i potpuno, a to je drutvena pravda i drutvena ljubav.

Socijalizam 3742 [215] Izjavljujemo ovo: Promatrao se socijalizam bilo kao uenje, bilo kao povijesna pojava, bilo kao "praksa", ako ostaje pravi socijalizam, pa i nakon to se prilagodio istini i pravednosti u onome to smo kazali, on se ne moe uskladiti s dogmama Katolike Crkve; on naime zamilja samo drutvo, (na nain) koji je jako daleko od kranske istine. ( S o c i j a l i z a m z a m i l j a drutvo i v l a s t i t o s t i o v j e k a sasv i m d r u g a i j e n e g o l i j e t o k r a n s k a istina.)Premakranskom uenju naime, ovjek je obdaren drutvenom naravi, smjeten je ovdje na zemlji, da ivi u drutvu ureenom pod Bojim autoritetom [usp. Rim 13,1], da u potpunosti oblikuje i razvije sve svoje vlastitosti na hvalu i slavu svoga Stvoritelja, te da vjernim ispunjavanjem dunosti svoga zanimanja i drugog zvanja, postigne ujedno zemaljsku i vjenu sreu. Socijalizam pak u potpunosti zanemaruje i odbacuje taj uzvieni cilj kako ovjeka tako i drutva, te tvrdi daje ljudsko drutvo ustanovljeno samo radi (ovozemaljskih) pogodnosti....

3743

*3740

Usp. enciklika "Rerum novarum", br.42 (ASS 23 [1890./91.] 667 / Leon X I I I , Acta, Rimll,138sl).

696

/2/67 ( K a t o l i k i s o c i j a l i s t su s u p r o t s t a v ] j e n i . ) Premda socij ali- 3744 zam, kao i sve zablude, ima u sebi neto istine (to vrhovni sveenici nisu nikada nijekali), ipak se on oslanja na njemu vlastito uenje o ljudskom drutvu koje je protivno pravom kranstvu. Religijski socijalizam, ili kranski socijalizam, su proturjenosti; nitko ne moe u isto vrijeme biti poten katolik i pravi socijalist....

3748: Odgovor Sv. penitencijarije, 20. lipnja 1932.

Izd.: F. Hurth: TD ser. theol. 25 (1953 2 ) 101 si.

Iskljuivo koritenje vremena kada ne moe doi do zaea Pitanje: Je li dozvoljena praksa suprunika, koji zbog ispravnih i vanih razloga 3748 na astan nain ele izbjegavati djecu, te se dogovorno i radi asnog motiva suzdravaju od branih odnosa, osim u one dane kada prema nekim novijim teorijama [to jest Ogino-Knaus], zbog prirodnih razloga ne moe doi do zaea? Odgovor: Sv. Penitencijarija je ve na to odgovorila 16. lipnja 1880. [*3148].

3750-3751: Odgovor Biblijskog povjerenstva, 1. srpnja 1933.

Izd: AAS 25 (1935.) 3 4 4 / EnchB br.513sl.

Tumaenje Ps 16 [15],10sl, Mt 16,26 i Lk 9,25 Pitanje 1.: Smije li ovjek katolik, posebno nakon to su prvaci apostola dali au- 3750 tentino tumaenje [Dj 2,24-33; 13,35-37], rijei Psalma 16,10-11: "Jer mi nee ostaviti duu u Podzemlju, niti dati da Pravednik tvoj trulei ugleda. Pokazat e mi stazu u ivot", tumaiti tako, da sveti pisac nije govorio o uskrsnuu Gospodina naega Isusa Krista? Odgovor: Nijeno. Pitanje 2.: Smije li se tvrditi da se rijei Isusa Krista koje se itaju kod sv. Mate- 3751 ja 16,26: "Ta to e koristiti ovjeku ako sav svijet stekne, a ivotu svojemu naudi? Ili to e ovjek dati u zamjenu za ivot svoj?", slino i ono to se nalazi kod sv. Luke 9,25: "Ta to koristi ovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" u doslovnom smislu ne odnose na vjeno spasenje due, nego samo na ljudski vremeniti ivot, usprkos samom znaenju rijei i njihovog konteksta, te jednodunog katolikog tumaenja? Odgovor: Nijeno. 697

3755-3758: Enciklika "Ad catholici sacerdonT, 20. prosinca 1935.

Izd: AAS 2 8 ( 1 9 3 6 . ) 10-19.

Uinci sveenikog reenja 3755 Sveenik je Kristov sluga; on je dakle u isto vrijeme kao sredstvo boanskog Otkupitelja, kako bi se njegovo divno djelo, koje nebeskom uinkovitou otkupljuje sveukupnu ljudsku zajednicu, uzdiglo na uzvieniji stupanj tovanja i moglo nastaviti kroz (sva) vremena. On je naime onaj za kojeg s pravom i ispravno obiavamo sveano govoriti "drugi Krist", jer ga zamjenjuje, prema onoj: "Kao to mene posla Otac i ja aljem vas" [Iv 20,21]... [15]... Te ovlasti naime, podijeljene posebnim sakramentom sveenitva, proizlaze iz neunitivog znaka utisnutog u duu, po kojem sveenik postaje slian onome u ijem sveenitvu uestvuje i (po kojem) postaje "sveenik dovijeka" [Ps 110,4], nisu sluajne i prolazne, nego stalne i vjene. Premda on zbog ljudske slabosti i upadne u zablude i sramotu, ipak on taj znak ne moe izbrisati iz due. Zbog toga ... on biva potpomognut posebnom milou i posebnom snagom, po kojoj e on - bude li vjerno suraivao s boanskom uinkovitom snagom nebeskih darova i njegovim slobodnim potpomauim djelovanjem - sigurno dostojno i odvana duha moi odgovoriti tekim zadaama primljene slube.... Liturgijske molitve 3757 [18]... Sveenik konano, vrei u toj stvari slubu Isusa Krista, koji "provede no molei se Bogu" [Lk 6,12], koji vjeno ivi posredujui za nas [usp. Heb 7,25], postaje po svojoj slubi javni molitelj pred Bogom za nas; u njegove dunosti spada ne samo u ime Crkve prinositi nebeskom Velianstvu vlastitu i pravu oltarsku rtvu, nego i "rtvupohvalnicu''' [Ps 50,14] i zajednike molitve; on naime psalmima, molitvama i pjesmama, koje su veim dijelom uzete iz svetoga Pisma, svaki dan iznova vri dunu slubu klanjanja Bogu i izvrava za ljude potrebnu slubu prosne molitve. ... Kada ve privatnu molitvu rese tako sveana i velika obeanja koja joj je dao Isus Krist [usp. Mt 7,7-11; Mk 11,24; Lk 11,9-13], to molitve koje se slubeno iznose u ime Crkve [19], ljubljene Otkupiteljeve zarunice, imaju bez sumnje (jo) veu mo i snagu.

3756

3760-3765: Odgovor Sv. oficija, 11. kolovoza 1936.

Odgovor se odnosi na "Zakon o izbjegavanju nasljedno bolesne djece", koji je izdala nacional-socijalistika vlada dne 14. srpnja 1933. 2 Izd.: Pastor Bonus 4 (Rim 1940.) 223sl / F. Hurth: TD ser. theol 25 ( 1 9 5 3 ) 115.

698

Sterilizacija Iznoenje sluaja:... Kirurki zahvat kojim se postie sterilizacija, nije dodue 3760 "in u sebi zao, to se tie biti samoga ina", i zbog toga on moe biti dozvoljen, ako je nekada potreban radi spaavanja ivota i zdravlja. Ako se pak radi zato da se sprijei raanje djece, onda je taj "in iznutra zao zbog nedostatka prava onoga koji to radi", jer niti ovjek pojedinac, niti javna vlast, nemaju izravno pravo na udove tijela, koje bi se dotle protezalo. To uenje koje je vrhovni sveenik iznio jasnim rijeima, treba u potpunosti pri- 3761 mijeniti na zakon o sterilizaciji, o kojem se (ovdje) radi. Budui da se tim zakonom propisuje da treba izbjegavati djecu s nedostacima zbog isto eugenikog cilja, ili bolje kako bi se izbjegle gospodarski negativne posljedice, ili drugo zlo takve vrste, zakon time nita ne doprinosi samoj stvari, niti nadopunjuje nedostatak prava kod onoga tko radi, te zbog toga treba rei daje propisani in sterilizacije iznutra nepravedan. Premda naime ne treba osuditi cilj zakona, a on je: pobrinuti se za zdravlje i sna- 3762 gu budueg narataja, i izbjei djecu s nedostacima, ipak treba u potpunosti odbaciti objekt zakona, to jest sredstvo koje se propisuje da se taj cilj postigne. [Uvaivi to, Sv. oficij je 15. srpnja 1936. dao ovaj odgovor:] 1) Sterilizacija uinjena s ciljem da se izbjegnu djeca, je in iznutra zao zbog 3763 nedostatka prava kod onoga koji radi; zbog toga je ona zabranjena po prirodnom pravu, bilo da se ona vri (u ime) javnog ili privatnog autoriteta. 2) ... "Zakon o izbjegavanju djece s nasljednim bolestima", ukoliko on propisu- 3764 je takvu sterilizaciju bilo da se ona trai, ili se izvruje, suprotan je pravom opem dobru, nepravedan je, te u savjesti ne moe proizvesti nikakvu obvezu. 3) Odobravati ili preporuivati taj zakon, ili autoritativno ga primijeniti prema 3765 sudskoj odluci, kako bi se postigla sterilizacija; isto tako odobriti... samu sterilizaciju kako bi se izbjegla djeca: znai odobriti... stvar iznutra zlu; zbog toga je to nepoteno i nedozvoljeno.

3771-3774: Enciklika "Divini Redemptoris", 19. oujka 1937.

Izd: A A S 2 9 ( 1 9 3 7 . ) 78-92.

Prava ovjeka pojedinca i drave [ovjek] ima duhovnu i besmrtnu duu; isto tako, sam je vrhovni Stvoritelj oso- 3771 bu obdario divnim darovima tijela i duha, zbog tog razloga se on, prema miljenju 699

starih pisaca, s pravom moe nazivati "mikrokozmos", jer on neizmjerno nadilazi i nadvisuje beskraj neivih stvari. Ne samo u tom smrtnom ivotu, nego zauvijek, njegov posljednji cilj jest i ostaje samo Bog; i budui daje on po posvetnoj milosti uzdignut na dostojanstvo Boje djece, on se u mistinom tijelu Isusa Krista povezuje s boanskim kraljevstvom. Dosljedno, nebesko je Velianstvo ovjeku dodijelilo razliite darove: kao to su nedodirljivost ivota i tijela; kao to (mu je dao) prava, tako mu je dao i potrebna sredstva da to postigne, kao i da sreenim putem tei prema, od Boga mu zadanom posljednjem cilju; i konano (dao mu je da), pravo da ue u drutvo i da posjeduje privatne stvari i da se njima slui. Osim toga, iz boanskih uredbi proizlazi i enidbena zajednica i prirodno sluenje njome; isto tako i uspostava obiteljske zajednice, [79] i njezine posebne zadae, proizlaze od samog vrhovnog Stvoritelja sviju, a ne iz ljudske volje niti iz gospodarskih razloga... A na isti je nain Bog elio da se ovjek rodi i oblikuje za graansku zajednicu, 3772 koju uistinu trai sama njegova narav. Drutvo je naime, po odluci boanskog Stvoritelja, prirodna zatita (ovjeku), kojom se svaki graanin moe i mora sluiti kako bi postigao sebi predstavljeni cilj; uostalom drava postoji zbog ovjeka a ne ovjek zbog drave. To pak ne traba shvatiti tako, kako to obiavaju (initi) liberali, kako ih zovu zbog njihovog individualistikogn&vka; oni naime trae da drutvo slui neumjerenim zahtjevima pojedinaca; trebalo bi pak da svi po meusobnoj suradnji, zbog toga to su po utvrenom poretku povezani s drutvom, uzmognu postii pravu zemaljsku sreu, te da preko ljudskog zajednitva procvatu i ojaaju ona privatna i javna svojstva koja su po naravi priroena ljudskom duhu, a koja e nadvisiti vremenite i posebne koristi, te e u graanskom poretku na prvo mjesto staviti boansku savrenost, koja se kod ovjeka pojedinca ne moe ostvariti ni na koji nain. Drutvo naime slui ovjeku tako da on prizna tu sliku boanske savrenosti, i da ju tako primljenu prenese na Stvoritelja... Naime, premda ovjek ne moe odbiti one obveze kojima je po Bojoj zapovije- 3773 di obvezatan prema graanskom drutvu, zbog toga naelnici javne vlasti imaju pravo prisiliti ga na izvrenje obveze, ako se on nezakonito suprotstavi toj obvezi; a isto tako drutvo ne moe graaninu uskratiti ona prava koja mu je dao Bog-Stvoritelj, a koja smo ukratko gore spomenuli, niti moe po volji uiniti nemoguim njihovo koritenje. Zbog toga proizlazi iz pojma samog razuma, i s njim je u skladu, da sve zemaljske stvari slue ljudskoj koristi, te su tako preko ovjeka upravljene prema Bogu... Komunistika uenja naime tako umanjuju ljudsku osobnost, da u potpunosti izokreu odnose izmeu graana i drutva, dok ju (ljudsku osobnost) naprotiv, ljudski razum i boanska objava uzdiu jako visoko. 700

Na predasnik, sretne uspomene, Leon XIII. izdao je uinkovite odredbe u odnosu na gospodarstvene i drutvene odnose i s obzirom na radniko pitanje koje 2 smo Mi... prilagodili uvjetima i potrebama naega vremena. U tim smo dokumentima... j asno i odreeno opisali ono to se odnosi na posebnu narav privatnog vlasnitva, na pojedince i drutvo, kao i na prava i dostojanstvo ljudskog rada, tako i na potrebu meusobnog pomaganja i ispomoi onih koji ulau kapital i onih koji daju rad, te konano (govori) i o plai koja se duguje radnicima u smislu stroge pravednosti, i koja je potrebna radniku i njegovoj obitelji. Drutvena 3774 pravednost

[92] Uistinu pak, osim pravednosti koju se zove izmjenina, treba njegovati i drutvenu pravednost, koja postavlja obveze, od kojih se ne mogu osloboditi niti radnici niti gospodari. Na drutvenu pravednost spada i sve ono to se od pojedinaca trai i stoje potrebno za ope dobro. Ono naime to vrijedi za svako ivo tjelesno bie: nije se pobrinulo za zajednicu ako se pojedinim lanovima ne poda ono stoje nj ima potrebno kako bi ispunili svoje dunosti; isto tako i ono to spada na osnivanje i voenje drutva: ne moe se brinuti za dobro drutva, ako se pojedinim lanovima, to jest ljudima obdarenim dostojanstvom osobe, ne osigura sve ono to oni trebaju kako bi svatko od njih mogao vriti svoju drutvenu zadau. Bude li se dakle brinulo za drutvenu pravednost, iz gospodarske e aktivnosti nastati obilniji plodovi koji e dozrijevati u miru reda; (isto tako) kao to se zdravlje ljudskog tijela raspoznaje iz njegovog nesmetanog, punog i plodonosnog djelovanja. A za drutvenu pravednost nee biti uinjeno dovoljno, ako radnici ne budu mogli iz primljene, poslu primjerene plae, na siguran nain osigurati uzdravanje sebi i (lanovima) svoje obitelji; ako im se ne prui mogunost da si priskrbe neku imovinu, kako bi se izbjegao onaj ir opeg siromatva, koji se proirio tako daleko; ako konano ne budu postojali prikladni planovi u njihovu korist, kojima e oni moi, javnim ili privatnim osiguravajuim ustanovama, pobrinuti se za svoju starost, za bolest i za privremenu nezaposlenost.

3775-3776: Enciklika "Firmissimam constantiam" biskupima Drava Meksika, 28. oujka 1937.

Sjedinjenih

U ovom pismu Pijo XI. govori o progonu Crkve u Meksiku i o kranskom pravu na otpor. Papa je zauzeo stav prema progonu Crkve u Meksiku ve u enciklici "Acerba animi arvcietudo" (AAS 24 [1932.] 321-332). Izd.: AAS 2 9 ( 1 9 3 7 . ) 196sl. *3773 Usp. enciklika "Rerum novarum", 15. svibnja 1891. (usp. *3265-3271). Usp. enciklika "Ouadragesimo anno", 15. svibnja 1931. (usp. *3725-3744).

701

Otpor protiv zloporabe dravne vlasti 3775 Nauavali ste, daje Crkva, makar i uz velike neprijatnosti, zagovornica mira i reda, te da osuuje svaku nepravednu pobunu i silu protiv uspostavljene vlasti. Uostalom vi ste isto tako tvrdili: ako sama vlast oito napada pravdu i istinu, tako da izokree temelje autoriteta, ne vidimo zato bi trebalo koriti graane koji su se udruili kako bi branili sami sebe i ouvali naciju, upotrebljavajui dozvoljena i prikladna sredstva protiv onih koji zloupotrebljavaju vlast kako bi uzdrmali dravu. Iako rjeavanje tog pitanja nuno ovisi o pojedinanim okolnostima, ipak treba staviti na svjetlo neka naela: 1. Takve obrane moraju imati smisao sredstva, odn. relativnog cilja, a ne posljednjeg i apsolutnog cilja. [197] 2. One kao sredstva, moraju biti dozvoljene radnje, a ne one koje su iznutra zle. 3. Budui pak da ona (sredstva) moraju biti prikladna i primjerena cilju, treba ih koristiti toliko, koliko u potpunosti ili djelomino vode prema postavljenom cilju, tako da zajednici i pravednosti ne donose vee tete nego li su tete koje bi trebalo ispraviti. 4. Upotreba pak takvih sredstava, i puno vrenje graanskih i politikih prava graana, budui da se odnose na isto vremeniti i tehniki poredak, ili pak na obranu od nasilja, ne odnose se izravno na zadau Katolike akcije, premda na njezinu dunost spada pouiti katolike kako e ispravno ostvarivati vlastita prava, i za njih se zbog potrebe opeg dobra boriti dozvoljenim sredstvima. 5. Kler i Katolika akcija, - budui da su oni zbog poslanja mira i ljubavi obvezatni sve ljude uvjeriti "u vezu mira" [Ef4,3], - moraju najvie doprinijeti za dobrobit nacije, kako ponajprije njegujui povezanost graana i klasa, isto tako i pomaui u svim drutvenim pothvatima koji se ne protive Kristovom nauku i moralnom zakonu.

3776

PIJO XII.: 2. oujka 1939. - 9. listopada 1958.

3780-3786: Enciklika "Summipontijicatus", 20. listopada 1939.

Izd: AAS31 (1939.) 423-438.

Naravni zakon 3780 Potpuno je poznato da prvi i dublji izvor zala koja mue dananje drave proizlazi iz toga, to se nijeu ope norme moralnog potenja i to se odbacuju pravila koja zahvaaju kako privatni ivot pojedinaca, tako i samu dravu u meusobnim odnosima s drugim narodima i nacijama; te se i sam naravni zakon nijee i unitava i zaboravlja. 702

Taj naravni zakon oslanja se kao na svoj temelj na Boga, svemogueg Stvorite- 3781 lja i oca svih (ljudi), isto tako i najvieg i najsavrenijeg zakonodavca, najmudrijeg i najpravednijeg nagraditena ljudskih ina. Ako se vjeno boanstvo lakoumno nijee, svako naelo potenja postaje labavo, a glas naravi uti ili polagano slabi, koji i neuke, kao i one koji jo nisu doli do graanske uljudbe, pouava o tome stoje dobro a to nije, stoje dozvoljeno a to nije, te ih opominje da e jednom pred vrhovnim sucem polagati raun o svojim dobrim i zlim djelima. Nacionalno i narodno pravo [431]... Zanemari li se boanski autoritet i vlast njegovog zakona, nuno slijedi 3782 da si graanska vlast prisvaja najapsolutnija prava koja nisu nikome podlona, a koja pripadaju jedino vrhovnom Stvoritelju, te ako se ona postave na mjesto istoga Stvoritelja, drava ili zajednica graana postaje kao vrhovni cilj itavog ljudskog ivota i najvia norma pravnog i moralnog reda; zbog toga takva (drava) svima brani da trae zatitu u naravnom razumu i kranskoj savjesti. ... [433] ... Zbog toga drava ima najplemenitiju zadau da u ivotu nacije prepozna privatno poduzetnitvo i djela pojedinaca, da ih ureuje i unapreuje, te ih prikladno vodi prema dobrobiti svih, koja nije prvenstveno odreena prema neijim eljama, niti samo prema srei zemaljskog graanskog ivota, nego ju na prikladan nain treba unapreivati vie na temelju naravnog usavravanja ovjeka, za to je vrhovni Stvoritelj samu dravu odredio da mu (ovjeku) bude sredstvo i zatita. ... [437] ... Ono miljenje, asna brao, koje dravi pridaje gotovo neogranienu 3783 vlast, ne pokazuje se samo kao opasna zabluda za unutarnji ivot nacija i za postizavanje poveanog rasta, nego nanosi tetu i meusobnim odnosima naroda; katkada ona rui ono jedinstvo kojim bi sve drave morale biti meusobno povezane, oduzima narodnom pravu snagu i vrstou, te prostire put za krenje tuih prava, a miran i spokojan ivot ini vrlo tekim. Premda je ljudski rod prema odredbama naravnog zakona, postavljenog od 3784 Boga, podijeljen u klase graana, isto tako i u nacije i drave, koje, to se tie ureenja svoje unutarnje vlasti, nisu ovisne jedne od drugih; ipak su one u pravnom i moralnom pogledu vezane vezama, i zdruuju se u ope i veliko drutvo naroda, koje je usmjereno na to da se stekne dobro svih naroda, a voeno je posebnim normama, koje tite i jedinstvo i vode ga svaki dan sve vie prema sve veem blagostanju. Nema nikoga tko ne vidi da se ono prisvajanje neogranienih prava drave, koja 3785 nisu nikome podreena, u potpunosti protivi tom naravnom i priroenom zakonu, i da ga ono u potpunosti rui; isto je tako jasno da su prava, na temelju kojih su zakonito uspostavljeni odnosi koji meusobno povezuju nacije, tada ostavljena na samo-

703

volju dravnih [438] vladara, koja prijei da se ostvari prava sloga svih dua i meusobna uinkovita ispomo.... 3786 Uostalom pravo naroda odijeliti od boanskog prava i (uiniti) da se ono oslanja jedino na samovolju dravnih poglavara, kao na jedini temelj, ne znai nita drugo nego skinuti ga s prijestolja njegove asti i postojanosti, i prepustiti ga previe poticanom aru privatnih i javnih interesa, koji ne ide za drugim nego da svatko istakne vlastita prava i nijee tua.

3788: Dekret Sv. oficija, 21. (24.) veljae 1940.

Ovim se dekretom zabranjuje izravna sterilizacija i iz eugenikih razloga. Dekret od 2 1 . oujka 1931. ( A A S 23 [1931] 118sl), koji je citiran, kae da sterilizaciju "treba potpuno odbaciti i smatrati ju za krivu i osuenu", kod ega se poziva na encikliku Pija XI. "asti connubii" (*3722). Pijo XII. je u nagovoru primaljama od 29. listopada 1 9 5 1 , i meunarodnom simpoziju za genetiku medicinu od 7. rujna 1 9 5 3 , pridodao pojanjenje, da se opa zabrana odnosi i na sterilizacija nedunih (AAS 43 [1951] 843sl; 45 [1953] 606). Izd: F. Httrth: TD ser. theol. 25 (1953 2 ) 116/ AAS 32 (1940) 73.

Sterilizacija 3788 Pitanje: Je li dozvoljena izravna sterilizacija, bilo trajna bilo privremena, bilo mukarca bilo ene? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika, 22. veljae): Nijeno, ona je naime zabranjena po naravnom zakonu, te je ona, to se tie eugenike sterilizacije, ve odbaena Dekretom od 2 1 . oujka 1931.

3790: Dekret Sv. oficija 27. studenog (2. prosinca) 1940.

Izd.: A A S 32 (1940) 553sl.

Izravno ubojstvo nedunih po odredbi dravne vlasti 3790 Pitanje: Je li dozvoljeno po odredbi javne vlasti izravno ubiti one koji, premda nisu poinili nikakav zloin koji bi zasluio smrt, ipak zbog fizikih ili psihikih nedostataka vie ne mogu korstiti naciji, nego se, tovie, smatra da je optereuju i smetaju njezinoj snazi i vrstoi? [554] Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika 1. prosinca): Nijeno, jer je protivno naravnom i boanskom pozitivnom pravu. 704

3792-3796: Pismo Biblijskog povjerenstva talijanskim biskupima, 20. kolovoza 1941.

Sveenik Dolindo Ruotolo predoio je anonimno papi i Kuriji spis pod naslovom: Un gravissimo pericolo per la Chiesa e per le anime. II sistema critico-scientifico nello studio e nell'interpretazione della Sacra Scrittura, le su deviazionijuneste e le sue aberrazioni. Kao to se vidi iz naslova pisac govori protiv znanstvenog prouavanja sv. Pisma. Nasuprot tome, on predouje meditaciju Pisma prema njegovom "duhovnom" znaenju, kako je on to prakticirao u jednom svom djelu, koje je izdao pod pseudonimom Dain Cohenel: La sacra Scrittura: Psicologia, Commento, Meditazione (stavljeno na Indeks 13. studenog 1940.). Tajnik Biblijskog povjerenstva Jacques M. Vost OP, zauzeo se za biblijsku znanost. Papa je potvrdio Pismo 16. kolovoza 1941. Izd: A A S 3 3 ( 1 9 4 1 . ) 4 6 6 - 4 6 9 / A . Vaccari, Lo studio della Sacra Scrittura: Lettere della Pontificia Commissio Biblica (Rim 1943.) 24-29 / EnchB br. 524-527.

Literarni i duhovni smisao Sv. pisma (1) Premda anonimni pisac pro forma tvrdi daje literarni smisao "temelj tuma- 3792 enja Biblije" 1 , on u stvari zastupa potpuno subjektivnu i alegorijsku egzegezu... I premda je vjerska istina, koje se treba drati kao osnovnog naela, da sveto Pismo osim doslovnog smisla sadri i duhovni i tipski smisao, kao to nas to ui praksa naega Gospodina i apostola, ipak nema svaka reenica ili pripovijest i tipski smisao, te je aleksandrijska kola jako pretjerala kadje posvuda htjela pronai simboliki smisao, pa i na tetu literarnog i povijesnog smisla. Osim to se duhovni ili tipski smisao mora temeljiti na literarnom smislu, on mora biti dokazan bilo koritenjem naega Gospodina, apostola ili nadahnutih pisaca, bilo tradicionalnim koritenjem svetih otaca i Crkve, posebno u svetoj liturgiji [467] posebno jer je "lex orandi, lex credendi" [usp. *246\. ira primjena svetih tekstova moe se opravdati s ciljem izgraivanja (vjernika) u propovijedima i u asketskim djelima; ali smisao, koji proizlazi i iz najsretnijeg prilagoivanja, ali ako ono nije dokazano kao stoje gore reeno, ne moe se uistinu i u strogom smislu govoriti daje to onaj smisao Biblije koji je Bog objavio. Suprotno tome, anonimni pisac, ne primjenjuje niti jedno od tih osnovnih razli- 3793 kovanja, te eli proizvode svoje mate nametnuti kao biblijski smisao, kao "prave duhovne poruke Gospodinove mudrosti"2, i zanemarujui veliko znaenje literarnog smisla vrijea katolike egzegete da gledaju "samo literarni smisao", te da ga promatraju "na ljudski nain shvaajui ga samo materijalno, prema onome kako glase rijei" 3 .... On na taj nain odbacuje zlatno pravilo crkvenih uitelja, koje je tako jasno izrekao Akvinac: "Svaki se smisao temelji najednom, to jest na rijei, iz koje se jedino moe izvoditi dokaz" 4 ; to je pravilo koje su i vrhovni sveenici odredili i posvetili
*3792 *3793 D. Ruotolo, Un gravissimo pericolo, 6. Na nav. mj., 46. N a n a v . m j , 11. Toma Akvinski, Summa theologiae I, q.l, a. 10 uz 1 (izdanje Leonina 4,25b).

705

kada su propisali da prije svega svom briljivou treba traiti literarni smisao. Tako npr. Leon XIII. ...: "Zbog toga treba briljivo odreivati to znae same rijei, to eli (rei) slijed stvari, to slinost mjesta, i drugo slino, k emu treba dodati i 1 vanjsko objanjavanje steene uenosti" ... [Navodi se Augustinovo shvaanje 2 *3284 ]. Isto tako (govori) i Benedikt XV "Najbriljivije promatrajmo same rijei Pi2 sma, kako bi bilo sigurno, stoje kazao sveti pisac" ; te tu ... preporuuje da egzegeti "skromno i umjereno trebaju prijei od literarnog smisla prema viem" 3 . Konano, oba vrhovna sveenika inzistiraju s rijeima samog sv. Jeronima na dunostima egzegeta: "Dunost je tumaa iznijeti ne to bi sam htio, nego stoje mislio onaj koga tumai" 4 . Smisao tridentskog dekreta o autoritetu Vulgate 3794 [468] (2) ... Protiv zbrka uzrokovanih tada novim prijevodima na latinski i na narodne jezike, tridentski je sabor htio potvrditi zajedniki latinski prijevod za javnu uporabu u Zapadnoj crkvi, opravdavajui to vjekovnom uporabom koju je provodila sama Crkva, ali nije elio oduzeti nita od autoriteta starih prijevoda koje su od starine upotrebljavale Istone crkve, posebno Septuaginte kojom su se sluili i sami apostoli, a jo manje od autoriteta izvornih tekstova, te se (u tome) usprotivio ijednom dijelu otaca koji su eljeli iskljuivo koritenje Vulgate, kao jedino mjerodavne. Sada je pak anonimni pisac miljenja, da se snagom tridentskog dekreta posjeduje u latinskom prijevodu tekst iznad drugih tekstova, te prigovara egzegetima da Vulgatu ele protumaiti pomou izvornika i drugih starih prijevoda. Po njemu, dekret daje "sigurnost svetom tekstu", tako Crkva ne mora "vie istraivati autentinost Bojeg pisma" 5 , i to ne samo u stvarima vjere i udorea, nego u svakom pogledu (i literarnom, zemljopisnom, kronolokom, itd.). ... 3795 Zaista, takva tvrdnja ne samo daje protiv opeg shvaanja, koje nikada nije prihvaalo da bi prijevod mogao biti iznad izvornog teksta, nego je ona i protiv miljenja otaca i sabora, kao to se vidi iz dokumenata; tovie, sabor je bio svjestan da treba revidirati i popraviti samu Vulgatu, te je izvrenje toga povjerio vrhovnim sveenicima, koji su to uinili kako su uinili, te je prema nakani najmjerodavnijih suradnika samoga tog sabora ispravljeno izdanje Septuaginte a zatim su odredili da se napravi hebrejsko izdanje Staroga zavjeta i grko izdanje Novoga zavjeta.

*3793

*3794

Leon XIII, enciklika "Providentissimus Deus" (EnchB br. 108). Benedikt X V , enciklika "Spiritus Paraclitus" (EnchB br. 485). Na nav. m j , br.486. Jeronim Stridonski, Epistula ad Pammahium 17,7 (CSEL 5 4 ( 3 8 1 7 . 9 [= Pismo 4 9 ] / PL 22 [1864] 507 [= Pismo 48]) / EnchB br. 106 487). Un gravissimo pericolo, 1.

706

A otvoreno je protiv propisa enciklike "Providentissimus": "(Crkva) ipak treba smatrati za svoje i ostale prijevode koje je prihvatila i hvalila kranska starina, po1 sebno pak prvotne rukopise" . Ukratko, tridentski je sabor Vulgatu proglasio "autentinom" u [469] pravnom 3796 smislu, to jest u odnosu na "dokaznu snagu u stvarima vjere i udorea", ali nipoto nije iskljuio mogua odstupanja od izvornoga teksta i od starih prijevoda ...

3800-3822: Enciklika "Mystici corporis", 29. lipnja 1943.

Enciklika znai miljokaz u novovjekoj ekleziologiji. Preuzimanjem biblijskih tekstova ona zapravo djeluje protiv juridikog shvaanja Crkve. Izd.: AAS 35 (1943.) 200-243.

Udovi Crkve [200] Kao to se u prirodi tijelo ne sastoji od bilo kakve hrpe udova, nego mora 3888 biti sastavljeno od organa, kako se to kae, ili udova koji nemaju svi isto djelovanje i koji su sastavljeni u skladnom redu, tako i Crkvu treba nazivati tijelom najvie zbog toga jer je sastavljena od dijelova koji su meusobno ispravno i skladno svrstani i rasporeeni, i jer ima razliite udove koji se meusobno upotpunjavaju. [Navodi se opis Crkve kod Rim 12,4sl\. Nipoto se pak ne smije misliti daje ovako sloen ili "organski", kako kau, 3801 ustroj tijela Crkve zakljuen i dovren samim hijerarhijskim stupnjevima, ili pak kao to istie suprotno miljenje, da se ono sastoji jedino od karizmatika, koji imaju neobine darove, kojih je uvijek bilo u Crkvi.... [202]... Meu udove Crkve pak stvarno treba ubrojiti samo one koji su primili 3802 kupelj preporoenja i ispovijedaju pravu vjeru, a nisu sami sebe alosno otcijepili od cjeline tijela, niti ih je zakonita vlast iskljuila zbog vrlo tekih prekraja. Apostol kae: "Ta u jednom Duhu svi smo ujedno tijelo krteni, bilo idovi, bilo Grci, bilo [203] robovi, bilo slobodni" [I Kor 12,13]. Kao stoje dakle u pravoj kranskoj zajednici samo jedno tijelo, jedan Duh, jedan Gospodin ijedno krtenje, tako moe biti samo jedna vjera [usp. Ef 4,5]; zbog toga onog koji je odbio posluati Crkvu, treba, prema zapovijedi Gospodnjoj, smatrati za poganina i carinika [usp. Mt 18,17]. Zbog toga oni koji su meusobno podijeljeni vjerom i upravom, ne mogu ivjeti u jednom te istom tijelu i jednom njegovom boanskom Duhu.

*3795

EnchB br. 106.

707

3803

Ne smije se meutim misliti daje Crkva tijelo (Kristovo) zato to nosi njegovo ime, niti daje za vrijeme zemaljskog putovanja sastavljena samo od udova koji se odlikuju svetou, niti da se sastoji samo od zajednice onih koje je Bog odredio za vjeno blaenstvo [usp. *1201 1203 1205sl 1221 2408 2463 2472-2478]. ... Naime, nije svaki poinjeni grijeh po svojoj naravi takav da bi odcjepljivao ovjeka od tijela Crkve, makar bio i teki, kao to su to raskol ili krivovjerje ili otpad od vjere. Njih naime ne naputa svaki ivot, premda su grijeei izgubili Boju ljubav i milost [usp. *1544 1578 1963sf[, ali ipak zadravaju vjeru i kransko ufanje, te su prosvjetljivani nebeskim svjetlom, i poticani unutarnjim savjetima i djelovanjem Duha Svetoga na spasonosni strah, na molitvu i na okajavanje svojih grijeha. Uloga biskupa u mistinom tijelu Kristovom

3804

[211]... [Isto kao i sveopu Crkvu, tako i zasebne zajednice, to jest partikularne Crkve] Isus Krist vodi glasom i vlau njihovog vlastitog biskupa. Stoga svete nadstojnike treba smatrati ne samo odlinijim udovima ope Crkve, budui da su na posve poseban nain vezani s boanskom Glavom itavoga tijela, te se zbog toga s pravom zovu "glavnim dijelovima Gospodinovih udova" ; nego jer pojedini od njih, to se tie njihovih vlastitih biskupija, kao pravi pastiri, u Kristovo ime pasu i vode povjereno im stado [usp. *3061]; dok to ine nisu neovisni, nego su pod dunom vlau rimskoga prvosveenika, premda imaju redovnu jurisdikcijsku vlast, koju im je izravno podijelio isti vrhovni sveenik. Zbog toga ih narod treba potivati kao one koji su po Bojoj uredbi nasljednici apostola. Meusobna suradnja udova mistinoga tijela s Glavom

3805

Ne smije se naime misliti da Krist ne treba tijela, jer je postavljen na tako uzvieno mjesto. Naime, i za to mistino tijelo treba ustvrditi ono to Pavao kae o ljudskom tijelu: "Ne moe ... glava rei nogama: 'ne trebam vas' " [1 Kor 12,21], Potpuno je jasno da kranski vjernici bezuvjetno trebaju pomo boanskog Otkupitelja, jer je sam [213] kazao: "Bez mene ne moete uiniti nita" [Iv 15,5], i jer... svaki porast u izgradnji toga mistinoga tijela biva od Krista [usp. Ef 4,16; Kol 2,19]. Ipak, treba drati i to, makar izgledalo vrlo udno, da su i Kristu potrebni njegovi udovi. Prvo zbog toga, jer osobu Isusa Krista predstavlja vrhovni sveenik, koji opet mora pozvati tolike da s njim surauju, kako ne bi klonuo pod teinom pastirske slube, i koji svaki dan mora biti okrijepljen uz pomo itave molitvene Crkve. A i sam na Spasitelj, premda sam na nevidljiv nain upravlja Crkvom, eli da mu udovi njegovog mistinog tijela pomau u izvravanju otkupiteljskog djela. To pak ne proizlazi iz njegove potrebitosti ili slabosti, nego vie zbog toga stoje on to
*3804 Grgur I. Veliki, Moralia XIV 35, 43 (PL 75.1062B / M.Adriaen: CpChL 143A [1979.] 724 3 6 ).

708

tako uredio na veu slavu svoje neokaljane Zarunice. Kad je naime umirao na kriu, podario je Crkvi, bez ikakove njezine suradnje, neizmjerno blago otkupljenja; a kad se radi o dijeljenju toga bogatstva, onda ne samo daje to djelo posveenja predao svojoj neokaljanoj Zarunici, nego eli da ono na neki nain izvire i iz njezinog djelovanja. Kako Krist ivi u Crkvi [217]... Naziv 'Kristovo tijelo' ne treba tumaiti samo time to Krista treba na- 3806 zivati Glavom mistinoga tijela, [218] nego i time to on tako odrava Crkvu, i da na neki nain ivi u Crkvi, te da ona postoji kao druga Kristova osoba. Ipak, taj uzvieni naziv ne treba shvatiti tako, kao da se i na itavu Crkvu odnosi ona neizreciva veza, kojom je Sin Boji sebi pripojio odreenu ljudsku narav, [usp. *3816], nego ga treba shvatiti tako, da na Spasitelj sa svojom Crkvom dijeli sva svoja dobra, da ona u svemu svojem vidljivom i nevidljivom nainu ivota najsavrenije oituje lik Kristov. Jer dok Crkva vri svoje takozvano pravno poslanje, kojim je boanski Otkupitelj poslao apostole u svijet, kao stoje i sam poslan od Oca [usp. Iv 17,18; 20,21], on je onaj koji po Crkvi krsti1, pouava, vlada, odrjeuje, vee, prikazuje, rtvuje. Tim viim darivanjem, koje je ujedno unutarnje i uzvieno, ... Krist Gospodin ini da Crkva ivi njegovim nadnaravnim ivotom, da itavo tijelo proima njegova boanska snaga, a da pojedine udove, ve prema mjestu koje zauzimaju u Tyelu, hrani i uzdrava gotovo na onaj nain, kao to okot hrani i ini plodnima mladice koje su s njim spojene 2 . Duh Sveti kao dua Crkve Promotrimo li poblie to poelo ivota i snage to gaje Krist dao (Crkvi), a koje 3807 je sam uinio izvorom svih darova i stvorene milosti, lako emo shvatiti da to nije nitko drugi nego sam Duh Tjeitelj, koji izlazi od Oca i Sina, i koji se na poseban nain zove "Duh Kristov" ili "Duh Sinov" [Rim 8,9; 2 Kor 3,17; Gal 4,6]. ... Dok je Krist jedini koji je toga Duha primio bez ogranienja [usp. Iv3,34], on se lanovima mistinog tijela dijeli od punine samoga Krista, po mjeri Kristovog darivanja [usp. Efl,8; 4,7]. I nakon stoje Krist proslavljen na kriu, njegov se Duh preobilno izlijeva na Crkvu, da bi tako ona, i svaki od njezinih udova, iz dana u dan postajala sve slinija naem Spasitelju. Kristov Duh je taj koji nas je uinio posincima Bojim [usp. Rim 8,14-17; Gal 4,6sT], kako bismo se jednom "svi mi koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobrazili u istu sliku - iz slave u slavu" [2 Kor 3,18].
*3806 Usp. Toma Akvinski, Summa contra gentiles IV 76 (izdanje leonina 15,241 b 2 4). Usp. Leon XIII, enciklika "Sapientiae christianae", 10. sijenja 1890. i enciklika "Satis cognitum", 29. lipnja 1896. (ASS 22 [1889./90.] 392; 28 [1895./96.] 710).

709

3808

Tom pak Kristovom Duhu, kao nevidljivom poelu, treba pripisati i to, da su svi dijelovi tijela povezani kako meusobno tako i sa svojom uzvienom glavom; on je naime itav u glavi, itav u tijelu, itav u pojedinim udovima; on je u njima prisutan i pomae im na razliite naine, ve prema razliitosti njihovih dunosti i slubi, da li imaju vei ili manji stupanj duhovnog zdravlja. On je taj koga, nadahnjivanjem nebeskog ivota, u svakom i u svim dijelovima tijela, treba smatrati zaetnikom svakog ivotnog i spasonosnog djelovanja. On je taj, koji je sam po sebi nazoan u svim udovima; on u njima djeluje na boanski nain, ipak u niim (udovima) djeluje preko viih slubi [220]; konano, on je taj, koji u Crkvi neprestano, iz dana u dan, proizvodi rast dahom svoje milosti, u udovima pak, koji su potpuno odcijepljeni od tijela, odbija stanovati (svojom) milou posveenja. Tu je naime prisutnost i djelovanje Duha Isusa Krista ... Leon XIII. u enciklici "Divinum illud" lijepo i saeto izrazio ovim rijeima: "Dovoljno je ustvrditi daje Krist glava Crkve, a Duh Sveti je njezina dua"1. Bit mistinoga tijela

3809

[221] ... Sada ... elimo u pravo svjetlo staviti zato Kristovo tijelo, to jest Crkvu, treba nazivati mistinim... Taj se naziv upotrebljava iz vie nego jednog razloga: ba se po tome razlikuje drutveno tijelo Crkve, ija je glava i upravitelj Krist, od njegovog fizikog tijela koje je roeno od Djevice Bogorodice, koje sada sjedi s desne Ocu, i koje se krije pod euharistijskim velom; i on stoje zbog dananjih zabluda od velike vanosti, ono (mistino tijelo) se moe razlikovati od svakog drugog tijela, bilo fizikog, bilo moralnog. Dok naime u naravnom tijelu poelo jedinstva tako vee dijelove da su oni kao zasebni sasvim lieni samostalnosti, kako se to kae; naprotiv, u mistinom tijelu, iako je vrlo duboka snaga povezanosti koja meusobno spaja udove, oni ipak u potpunosti zadravaju vlastitu osobnost. Ako uz to promatramo meusobni odnos cjeline i pojedinih udova [222], vidjet emo da su u svakom ivom fizikom tijelu svi pojedini udovi odreeni da konano slue jedino na korist itavog tjelesnog ustroja, dok u svakoj drutvenoj grupi, ako gledamo samo na korisnost posljednjeg cilja, sve je usmjereno za unapreenje svih i svakog pojedinog lana, jer su oni osobe....

3810

3811

Usporeujemo li mistino tijelo s moralnim, kako ga zovu, primjetit emo daje izmeu obojega ne mala razlika, to je od najveega znaenja i vanosti. U tijelu koje se zove moralno, poelo jedinstva je zajedniki cilj i zajednika usmjerenost svih prema istom cilju, preko dutvene vlasti; dok je u mistinom tijelu, o kojem govorimo, toj je usmjerenosti pridodano jo jedno unutarnje poelo, koje postoji i djeluje, kako u itavom ustroju tako i njegovim pojedinim dijelovima, te tako uzvieno
*3808 ASS 29 (1896/97) 650; *3320.

710

da sam po sebi neizmjerno nadilazi svaku drugu vezu jedinstva, kojom je povezano fiziko ili moralno tijelo. A to je ... neto ne naravnoga nego nadnaravnoga reda, to vie, to je po samome sebi neto potpuno neizmjerno i nestvoreno: to jest Duh Boji, koji... "brojemjedan te isti, ispunjava i sjedinjuje itavu Crkvu" 1 . Znanje Kristove due [230] ... Ta najljepa spoznaja, kojom nas je boanski Otkupitelj pratio od 3812 prvog asa svoga utjelovljenja, nadilazi svaki doseg ljudske spoznaje; po onom naime blaenom gledanju, koje je imao odmah nakon stoje bio zaet u krilu Bogorodice, on ima neprestano pred sobom sve udove svoga mistinog tijela, i obuhvaa ih svojom spasonosnom ljubavlju.... Crkva kao punina Kristova [Kristje u nama] po svom Duhu, kojeg dijeli s nama i po kojem djeluje u nama 3813 tako, da togod ini Duh Sveti u duama, treba rei da to ini takoer i Krist 2 .... Iz tog pak darivanja Kristovoga Duha proizlazi da... Crkva postaje kao neka punina i nadopuna Otkupitelja; Krist se dakle u Crkvi na neki nain u svemu nadopunjuje 3 . Tim smo se pak rijeima dotakli samog uzroka zato [231]... mistina glava, a to je Krist, i Crkva, koja ovdje na zemlji na neki nain kao drugi Krist zastupa njegovu osobu, tvore novoga ovjeka, u kojem se nastavljanjem otkupiteljskog djela na kriu, spajaju nebo i zemlja; mislimo na Krista kao glavu i tijelo, tj. na itavog Krista. ... Stanovanje Duha Svetoga u duama Svima koji ne ele zastraniti od prave nauke i od pravog crkvenog uiteljstva, 3814 mora biti zajedniko i jasno, da trebaju odbaciti svako tumaenje naina tog mistinog sjedinjenja, prema kojem bi Kristovi vjernici, bilo u kom pogledu, tako nadilazili naravni red stvari, i tako bili uvrteni u boansko da bi se njima moglo pripisivati kao vlastito bilo koje svojstvo vjenog Boga. Osim toga neka imaju vrsto na pameti, da trebaju smatrati d a j e u tim stvarima sve zajedniko Presvetom Trojstvu, togod se odnosi na Boga kao na vrhovni djelatni uzrok. Potrebno je napomenuti i to, da se tu radi o skrivenoj tajni, koju u ovom ze- 3815 maljskom progonstvu, na koji god nain otkrivali zastore, nikada neemo moi u
*3811 *3813 Toma Akvinski, De veritate, q.29, a.4, corpus (Parmsko izdanje [1895.] 9,45 la / R. Busa, Opera omnia 3 [1980.] 183). Usp. Toma Akvinski, In Eph, c.2 lectio 5 (Parmsko izdanje 13,463b). N a n a v . m j , cl lectio 8 (Parmsko izdanje 13,456ab).

711

potpunosti shvatiti, niti izrei ljudskim jezikom. Kae se da boanske osobe stanuju (u nama), ukoliko su na nedokuiv nain prisutne u razumnim stvorovima, koji njih 1 (boanske osobe) dotiu po spoznaji i ljubavi [232], ali na potpuno unutarnji i osebujan nain koji nadilazi svaki naravni nain. Kako bismo to shvatili, ili kako bismo se tome barem malo pribliili, ne treba zanemariti onaj put i nain koji u toj stvari jako preporuuje 1. Vatikanski sabor [Sjednica III, Konstitucija o katolikoj vjeri, pogk.4; *3015], i koji, elei da crpimo neto svjetla za barem malo upoznavanje Bojih tajni, tvrdi, da tajne treba usporeivati meusobno i u odnosu na posljednji cilj, prema kojem su upravljene. Zbog toga je vrlo mudro kazao na predasnik, sretne uspomene Leon XIII, kad je govorio o naoj povezanosti s Kristom, i o stanovanju Bojeg Duha u nama, i kad je obratio svoj pogled onom blaenom gledanju u kojem e se ta mistina veza zavriti jednom u nebu, i tamo postii svoju savrenost. On kae: "Ta divna veza, koju nazivamo prebivanje (Boje u nama), razlikuje se od one kojom su nebesnici zdrueni s Bogom u blaenstvu, samo po uvjetima ili stanju"2. U tom e se gledanju, na sasvim neizrecivi nain, oima obasjanima vinjim svjetlom, moi promatrati Oca, Sina i Duha Svetoga, i kroz svu vjenost sasvim blizu biti nazoan vjenom izlaenju boanskih osoba, i uivati u srei vrlo slinoj onoj kojom je sretno presveto i nedjeljivo Trojstvo. Kriva kretanja u duhovnom ivotu 3816 [234]... Ima ih naime koji ne paze dovoljno na to daje apostol Pavao u toj stvari upotrebljavao rijei samo u njihovom prenesenom znaenju; i ne razlikuju ono to bi u potpunosti trebalo, to jest posebno i vlastito znaenje (rijei): fiziko, moralno i mistino tijelo, te iznose krivo miljenje o tom jedinstvu; katkada trae da se boanski Otkupitelj i udovi Crkve sjedinjuju i spajaju u jednu fiziku osobu 3 ; i dok ljudima pripisuju boanska svojstva, kau da je Krist Gospodin bio podvrgnut zabludama i ljudskoj sklonosti na zlo. Te zablude nauavanja u potpunosti odbacuje kako katolika vjera tako i shvaanje svetih otaca, isto tako sasvim drugaije od tog nauavanja misli Apostol naroda, koji, premda divnom vezom povezuje Krista i njegovo mistino tijelo, ipak suprotstavlja jedno drugome kao Zarunika i Zarunicu [usp. Ef5,22sl\. 3817 Jednako je tako daleko od istine i opasna zabluda onih koji, iz tajanstvene veze svih nas s Kristom, nastoje izvesti neki ludi kvijetizam, kako ga nazivaju; prema njemu se naime duhovni ivot svih krana, i njihovo napredovanje u krepostima, pripisuju jedino djelovanju Duha Svetoga, tako da se iskljuuje i zanemaruje nae
*3815 *3816 Usp. Toma Akvinski, Summa theologiae I, q.43, a.3 (izd. Leonina 4,447b). Leon X I I I , enciklika "Divinum illud munus" (AAS 29 [1896./97.] 653); *3331). Radi se o sustavu "pankristizma", koji je oko 1940. bio zastupan u jednoj njemakoj knjizi. Ve je Bazelski sabor na 22. sjednici, 15. listopada 1435. osudio slinu zabludu Augustina Rimskog (MaC 29,109 / C O e D 3 493).

712

sudjelovanje i kao (naa) pripomo, koju moramo pruati Duhu Svetom. Zaista, nitko ne moe nijekati daje Duh Sveti Isusa Krista jedini izvor iz kojeg svaka nadnaravna snaga tee u Crkvu i u njezine udove.... Ipak, kako bi ljudi trajno ustrajali u djelima svetosti, kako bi vesela srca napredovali u milosti i kreposti, napokon, kako bi ne samo trajno napredovali prema vrhuncu kranske savrenosti, nego kako bi, koliko mogu, i druge poticali daje postignu, sve to nee izvoditi Duh nebeski, ne budu li ljudi s njim suraivali svojim svakodnevnim djelatnim sudjelovanjem. Ambrozije kae: "Ne daju se Boja dobra onima koji spavaju, nego onima koji bdiju"1. Naime, ako se udovi naeg [235] smrtnog tijela jaaja i bivaju krepi stalnim vjebanjem, bez sumnje se to mnogo vie ostvaruje u drutvenom tijelu Isusa Krista, u kojem pojedini udovi imaju svaki svoju slobodu, savjest i vlastito djelovanje. Zbog toga onaj koji je kazao: "ivim, ali ne vie ja, nego ivi u meni Krist" [Gal 2,20], isti taj nije propustio ustvrditi: "Milou Bojom jesam, i njegova milost prema meni ne bijae zaludna; tovie, trudio sam se vie nego svi oni - ali ne ja, nego milost Boja sa mnom" [1 Kor 15,10]. Potpuno je dakle jasno da, po tom krivom uenju, otajstvo o kojem govorimo, ne bi bilo na duhovnu korist Kristovih vjernika, nego bi se okrenulo na njihovu jadnu propast. Iz njihovih naime krivih shvaanja proizlazi ono to neki tvrde, da ne treba toli- 3818 ko naglaavati, tj. esto ispovijedanje lakih grijeha, kako ih zovu, jer daje prikladnija ona opa ispovijed, koju svaki dan ini Zarunica Kristova sa sinovima koji su s njom u Gospodinu povezani, preko sveenika kada pristupaju k oltaru. Takvi se propusti mogu... okajati na vie naina; ali za svakidanje to bre napredovanje na putu kreposti, najvie elimo preporuiti onaj poboni obiaj este ispovijedi, koji Crkva nije uvela bez poticaja Duha Svetoga; estim ispovijedanjem se poveava poznavanje samoga sebe, raste kranska poniznost, iskorjenjuju se zli obiaji, suprotstavlja se duhovnoj lijenosti i mlakosti, isti se savjest, jaa se volja, uspostavlja se spasonosno vodstvo dua, i snagom samog sakramenta poveava se milost.... [Osim toga pobijaju se oni] koji naim molitvama nijeu svaku snagu, u pravom 3819 smislu te rijei, ili koji nastoje unijeti u ljudske due (uvjerenje), da molitve privatno upuene Bogu imaju malu vrijednost, a da radije treba javno upravljati molitve u ime Crkve [236], koje su uistinu vrijedne, jer one naime proizlaze iz mistinog tijela Isusa Krista. ... Ima napokon i takvih koji kau da nae molitve ne treba upravljati samoj osobi 3820 Isusa Krista, nego radije Bogu ili vjenom Ocu po Kristu, jer da naega Spasitelja,
1

*3817

Ambrozije Milanski, Expositio evangelii secundum Lucam IV, br.49 (uz Lk 4,27; CpChL 14,123590 ,1/ CSEL 32/TV,162 2 2 ,i/PL 15 [1887.] 1711A).

713

kao glavu svoga mistinoga tijela, treba smatrati samo kao "posrednika izmeu Boga i ljudi" [1 Tim 2,5]. Ali, to ne samo da se protivi shvaanju Crkve i kranskom obiaju, nego je protivno i istini. Krist je naime ... glava itave Crkve zajedno po obim svojim naravima: uostalom on je sam sveano ustvrdio: "Ako me neto zaitete u moje ime, uinit u" [Iv 14,14]. I premda se [237], osobito u euharistijskoj rtvi - u kojoj Krist na poseban nain vri slubu posrednika, jer je on sam i sveenik i rtva - molitve veinom upravljaju vjenom Ocu po njegovom Jedinoroencu, ipak se nerijetko ... molitve upravljaju i boanskom Otkupitelju ...

Spasenje ljudi izvan vidljive Crkve 3821 [242] [Pozivaju se oni] koji ne pripadaju vidljivom tijelu Katolike crkve, da ... [243]... se nastoje izbaviti iz stanja u kojem ne mogu biti sigurni svaki za svoje vjeno spasenje; premda su oni katkada i nekom nesvjesnom tenjom i eljom upravljeni prema mistinom tijelu Otkupitelja, ipak su lieni tolikih i tako velikih nebeskih darova, koje mogu uivati samo u Katolikoj crkvi. Neka uu dakle u katoliko jedinstvo, te povezani s nama u cjelinu jednoga tijela Isusa Krista, neka priu jednoj glavi, u drutvo njegove preslavne ljubavi1.... Premda elimo da se neprestano alju Bogu takve molitve itavog mistinog tijela, kako bi svi koji lutaju uli ujedan ovinjak Isusa Krista, ipak izjavljujemo daje apsolutno potrebno, da se to ini slobodno i dragovoljno, jer nitko ne vjeruje, osim ako to sam hoe 2 . Stoga, ako bi neki koji ne vjeruju, bili stvarno natjerani na to da uu u zgradu crkve, da pristupe oltaru i prime sakramente, sasvim je sigurno da ti ne bi postali pravi Kristovi vjernici3; vjera naime, bez koje je "nemogue svidjeti se Bogu" [Heb 11,6], mora biti najslobodnija sluba razuma i volje [usp. *3008]. Dakle, ako se nekada dogodi da bi, protivno stalnom uenju ove Apostolske Stolice [usp. *3176], netko bio natjeran da protiv volje primi katoliku vjeru, mi ne moemo uiniti drugo, nego da to osudimo u skladu sa savjeu svoje slube. ...

3822

3825-3831: Enciklika "Divino afflante piritu", 30. rujna 1943.

Nakon ranijih alosnih sukoba, ova enciklika potvruje umjereno povijesno-kritiko istraivanje sv. Pisma. Ona time daje modernoj egzegezi pravo postojanja u Katolikoj Crkvi. Izd: AAS 35 (1943) 309-319 / EnchB br.549-553 557-561 564sl. *3821 *3822 Usp. Gelazije I, Pismo 14 odn. Traktat II (PL 59.89C / Thiel 529). Usp. Augustin, In evangelium Iohannis, tract. 26,2 (uz Iv 6,44; CpChL 36,260sl / PL 35,1607). Usp. na nav. mj.

714

Autentinost

Vulgate

Tridentski saborje naime [usp. *1506] elio da se latinskim prijevodom Vulga- 3825 te "svi slue kao autentinim", to se, kao to svi znadu, odnosi samo na Latinsku Crkvu i na njezino javno koritenje Pisma, i to bez ikakve sumnje ne umanjuje autoritet i snagu prvotnih tekstova. Tada se naime nije radilo o prvotnim tekstovima, nego o latinskim prijevodima koji su u ono vrijeme kruili naokolo, a Saborje s pravom odredio da izmeu tih prijevoda prednost treba dati onom "koji je u samoj Crkvi provjeren dugom uporabom kroz tolika stoljea". Taj dakle posebni ugled ili autentinost Vulgate, Sabor nije odredio posebno zbog kritikih razloga, nego vie zbog toga to su se njome Crkve zakonito sluile tijekom tolikih stoljea; ta pak uporaba dokazuje daje Vulgata, kako ju je Crkva shvaala i kako je shvaa, potpuno ista od svake zablude u stvarima vjere i udorea, tako da se prema svjedoenju i potvrdi same Crkve, sigurno i bez straha od ikakave zablude moe koristiti u raspravama, predavanjima i propovijedima; zbog toga se takva autentinost prvenstveno ne naziva kritika nego radije juridika. Zbog toga taj autoritet Vulgate u stvarima nauka nipoto ne brani - nego tovie danas to gotovo zahtijeva - da se taj isti nauk dokae i potvrdi i u prvotnim tekstovima, niti (brani) da se ti prvotni tekstovi posvuda dozovu u pomo, kako bi se svakim danom sve potpunije otkrivalo i iznosilo pravo znaenje svetog Pisma. Tridentski sabor ne brani naime niti da se vjernicima za uporabu i za (njihovo) dobro, te za lake razumijevanje Boje rijei, prirede prijevodi na narodne jezike, pa i iz prvotnih [310] tekstova, kao to znamo daje to hvalevrijedno uinjeno u mnogim krajevima, uz odobrenje crkvenog autoriteta.

Literarni i duhovni smisao Pisma Katoliki egezet izvrsno obrazovan poznavanjem starih jezika i pomagalima 3826 kritikog pristupa, treba pristupiti onoj zadai kojaje od svih povjerenih mu (dunosti) najuzvienija, naime da pronae i iznese sam pravi smisao svetih Knjiga. U tom poslu tumai trebaju imati (na umu), da se vie od svega moraju brinuti kako e otkriti i izraziti onaj smisao biblijskih rijei koji se naziva literarni. Taj literarni smisao rijei neka isti (tumai) pronau, sluei se s najveom marljivou znanjem jezika, uz pomo konteksta i usporeivanja sa slinim mjestima; sva se ta sredstva obiavaju dozivati u pomo i u tumaenju svjetovnih pisaca, kako bi se to jasnije otkrila pieva misao. Neka se pak egezeti svetih Knjiga sjete da se tu radi o Bogom nadahnutim rijeima, ije je uvanje i tumaenje sam Bog povjerio Crkvi, te da s ne manjom briljivou trebaju voditi rauna o tumaenjima i izjavama crkvenog uiteljstva, isto tako i o tumaenjima svetih otaca, i o "analogiji vjere", kao to to vrlo mudro primjeuje Leon XIII. u enciklici "Providentissimus Deus" [*3283]. 715

... Neka... ne iznose samo one stvari koje se odnose na povijest, arheologiju, filologiju i druge sline znanosti, nego neka, poto su iznijeli sve to koliko moe biti korisno za egzegezu, najvie pokau, to pojedine knjige ili tekstovi ue o stvarima vjere i udorea, tako da to njihovo tumaenje nee biti na pomo samo teolozima i profesorima u izlaganju i potvrivanju dogmi, nego takoer i sveenicima kada budu pred narodom izlagali kranski nauk, a konano da pomognu i svim vjernicima da uzmognu ivjeti svetim i ovjeka kranina dostojnim ivotom. 3827 [311] Kao to smo rekli, kada budu dali prvenstveno teoloko tumaenje, uinkovito e uutkati one koji tvrde da u biblijskim komentarima jedva nalaze neto to bi misao uzdiglo k Bogu, nahranilo duu, unaprijedilo unutarnji ivot, pa govore da treba pribjei nekom duhovnom i mistinom tumaenju, kako ga zovu [usp. *3792-3796].... Uistinu, nije svaki duhovni smisao iskljuen iz Svetoga pisma. Ono naime stoje reeno, ili to se dogodilo u Starom zavjetu, Bog je veoma mudro predodredio i rasporedio, tako da minuli dogaaji nagovjetavaju ono to e se dogoditi u Novom zavjetu milosti. Zbog toga, kao to egzeget mora otkriti i izloiti literarni smisao rijei (kako ga nazivaju), koji je sveti pisac elio izraziti, isto tako mora (otkriti i izloiti) i duhovni smisao, ali samo ako je ispravno utvreno daje on od Boga dan. Samo je Bog naime mogao poznavati to duhovno znaenje i nama ga objaviti. Uistinu, na takav nas smisao u svetim Evaneljima upuuje i o njemu nas pouava sam Spasitelj; njega takoer, slijedei primjer Uitelja, izraavaju apostoli rijeima i pisanjem; njega iskazuje i uenje trajno predavano od Crkve; konano, o njemu govori i najstarija liturgijska uporaba, gdjegod se ispravno moe primijeniti ono poznato izneseno naelo: Zakon molitve je zakon vjerovanja [usp. *246: Zakon molitve ...]. Neka katoliki egzegeti taj duhovni smisao, koji je sam Bog htio i odredio, otkrivaju i objavljuju s onom briljivou koju zahtijeva dostojanstvo Boje rijei, i neka vjerniki paze da ne iznose druga prenesena znaenja kao pravi smisao Svetoga pisma. Knjievne vrste unutar Pisma 3829 [314] ... Tuma, dakle, ne zanemarivi nita od svjetla to su ga dala novija istraivanja, neka nastoji svom briljivou otkriti: kakav je bio vlastiti znaaj i uvjeti ivota svetog pisca, u koje je vrijeme ivio, koje je izvore koristio, bilo usmene bilo pisane, kojim se nainima govora sluio. Tako e naime potpunije spoznati tko je bio sveti pisac i to je pisanjem htio rei. Svima je naime jasno daje vrhovno pravilo tumaenja: otkriti i odrediti ono stoje pisac elio r e i .

3828

*3829

Navodi se Atanazije Aleksandrijski, Contra Arianos I 54 (PG 26,123).

716

Koji je literarni smisao i rijei i spisa starih pisaca Istoka, vrlo esto nije tako ja- 3830 sno kao kod pisaca naega vremena.... [315] ... Stari Istonjaci se kod izraavanja onoga to su imali na umu nisu uvijek sluili istim oblicima, istim nainima govora kojima se mi danas sluimo, nego vie onima koje su upotrebljavali ljudi onoga vremena i mjesta. A koji su to (naini) egzeget ne moe nikako odrediti unaprijed, nego samo nakon tonog istraivanja knjievnih vrsta starih Istonjaka.... A takvo je istraivanje ve obilno dokazalo i to, da se izraelski narod u pisanju povijesti na poseban nain isticao meu ostalim narodima starog Istoka, kako po starini tako i po vjernom opisivanju dogaaja; a to se naime savreno slae s karizmom boanskog nadahnua, kao i s posebnom svrhom biblijske povijesti, koja spada u religiju. Uza sve to, nikoga, tko ima ispravno shvaanje o biblijskom nadahnuu, nee zauditi da se i kod svetih pisaca, kao i kod drugih starih (pisaca), nalaze neki naini iznoenja i pripovijedanja, neke fraze svojstvene naroito semitskim jezicima, neke pribline tonosti (aproksimacije), kako ih nazivaju, te neke pretjeranosti u nainu govorenja, tovie, pa i neke proturjenosti, kako bi se (poruka) bolje utisnula u pamet. Svetim knjigama naime nije stran niti jedan od onih naina govorenja, kojima se kod starih naroda, posebno kod Istonjaka, obiavalo sluiti ljudsko izraivanje, ali pod uvjetom da se upotrijebljeni nain govorenja nikako ne protivi Bojoj svetosti i istini; to je ve, svojom otroumnou, istaknuo sam Aneoski uitelj, ovim rijeima: "U Pismu nam se daju [316] boanske (poruke) na naine kojima se ljudi obiavaju sluiti" 1 . ... Nije rijetko ... kad neki zlonamjerno iznose kako su se neki sveti pisci udaljili od povijesne istine, ili kako su neto napisali ne ba tono, da se ne radi o drugim stvarima, nego o onim uobiajenim, priroenim, nainima govorenja i pripovijedanja kod starih, koje su ljudi ponekad obiavali koristiti u meusobnim odnosima, i koji su se uistinu na dozvoljen i openit nain i koristili. ... Sloboda znanstvenog istraivanja Biblije [3177Neka dakle istraivai Biblije i toj stvari posvete potrebnu briljivost, i ne 3831 propuste nita od onoga stoje nova donijela kako arheologija tako i povijest starih dogaaja, ili znanost o staroj knjievnosti, a to bi bilo prikladno za bolje poznavanje duha starih pisaca, njihovog naina, oblika i umijea razmiljanja, pripovijedanja i pisanja.... Svaka naime ljudska spoznaja, pa i ako nije sveta, ima svoje priroeno dostojanstvo i uzvienost-jer je neke vrsti ogranienog sudjelovanja u neogranienoj Bojoj spoznaji - ali ona stjee novo i vie dostojanstvo, i nekakvo posveenje, kad se primjenjuje za rasvjetljavanje jasnijim svjetlom samih boanskih stvari. ... [319] ... Katoliki tuma, potaknut djelatnom i jakom ljubavlju prema svojoj znanosti, te iskreno odan svetoj majci Crkvi, ne smije se nikada skanjivati, da uvijek
*3830 Toma Akvinski, In Hebr, cl lect.4 (parmsko izd. 13,678a).

717

iznova pristupi tekim i jo do sada nerijeenim pitanjima kako bi... na potreban nain zadovoljio i zakljuke svjetovnih znanosti. A svi ostali sinovi Crkve, neka se sjete da moraju ne samo dobrohotnom i pravednom duom, nego i s najveom ljubavlju, prosuivati te odvane pokuaje radnika u vinogradu Gospodnjem; oni se moraju uvati od one premalo razborite revnosti, koja misli da treba napasti i dovesti u sumnju sve to je novo, samo zbog toga (to je novo). Neka imaju prije svega pred oima da se, kod odredbi i zakona koje je dala Crkva, radi o stvarima vjere i udorea; a da meu mnotvom onoga to se nalazi u svetim zakonskim, povijesnim, mudrosnim i prorokim knjigama, ima vrlo malo onoga iji je smisao potvren crkvenim autoritetom; isto tako nema mnogo onoga o emu postoji jednoduno miljenje svetih otaca. Dakle, ostaje jo mnogo toga, i to vrlo vanog, ijim se iznoenjem i objanjavanjem moe i mora baviti otroumlje i nadarenost katolikih tumaa, kako bi svatko prema svojim snagama doprinio koristi sviju, stalnom sve veem napretku svete znanosti, te obrani i asti Crkve.

3832-3837: Instrukcija Sv. penitencijarije, 25. oujka 1944.

Izd.: AAS 36 (1944.) 155sl.

Ope odrjeenje 3832 [Kako bi se odstranile sumnje oko ovlasti] podjeljivanja sakramentalnog odrjeenja u nekim prigodama, opim obrascem ili zajednikim odrjeenjem, a da Kristovi vjernici nisu prethodno ispovijedili grijehe, Sv. penitencijarija [izjavljuje]: 1. Sveenici, makar nisu ovlateni za sluanje sakramentalnih ispovijedi, imaju ovlast odrijeiti na openit nain i zajedno: a) Vojnike neposredno prije bitke, ili ako je ona ve zapoela, kao i one koji se nalaze u neposrednoj smrtnoj opasnosti, kada ne mogu sluati (ispovijedi) pojedinaca, bilo zbog mnotva vojnika, bilo zbog nedostatka vremena. Ako su pak prilike takve da se ini moralno nemogue, ili jako teko, vojnike odrijeiti neposredno prije bitke, ili kod njezinog poetka, tada ih se moe odrijeiti odmah kad se bude smatralo potrebnim. b) Graane i vojnike u neposrednoj smrtnoj opasnosti, za vrijeme neprijateljskih napada. 2. Osim sluajeva u kojima se radi o smrtnoj opasnosti, nije dozvoljeno sakramentalno odrijeiti vie njih zajedno, niti pojedince koji su se samo napola ispovijedili, samo zbog razloga velike navale pokornika, to se na primjer moe dogoditi u dane nekog velikog blagdana ili oprosta (usp. tvrdnja 59. od onih koje je 2. oujka 718

3833

3834

1679. osudio Inocent XI. [*2159]); a dozvoljeno je nadoe li neka potpuno druga, vana i neodgodiva potreba, primjerena teini Boje zapovijedi o cjelovitosti ispovijedi; na primjer ako bi pokornik - uostalom bez svoje krivnje - bio prisiljen dugo vremena ostati bez sakramentalne milosti i svete priesti.... [156] 4. [Izmeu ostalog, pokornike treba opomenuti] daje apsolutno potrebno da oni 3835 koji su odrjeenje primili u grupi, kod prvog primanja sakramenta pokore nakon toga, pravilno ispovijede svoje teke grijehe, koje prije toga nisu ispovjedili. 5. Sveenik neka otvoreno poui vjernike: ako su si svijesni smrtnog grijeha 3836 zbog kojega se u ispovijedi nisu pravilno optuili i koji im nije oproten, da ih po Bojem i crkvenonu zakonu vee obveza u potpunosti ispovjediti sve smrtne grijehe, te da im je strogo zabranjeno namjerno nastojati udovoljiti toj obvezi, ekajui priliku kada e se odrjeenje davati zajedniki. 7. Bude li vremena takvo odrjeenje treba dati s uobiajenim i potpunim obra- 3837 scem u mnoini; inae se moe korisiti ovaj skraeni obrazac: "Ja vas odrjeujem od svih kazni i grijeha, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga."

3838: Dekret Sv. oficija, 29. oujka (1. travnja) 1944.

Usp. Pijo XI., enciklika "asti connubii" (+3707), koji se poziva na Rimski katekizam (Catechismus Romanus Concilii Tridentini) II8,13. za daljnji razvoj uenja o svrhama enidbe: enciklika "Humanae vitae" (AAS 60 [1968.] 486-492; +4470-4479) i enciklika "Familiaris consortio" (AAS 74 [1982.] 92-149; +4700-4716). Izd: AAS36 (1944.) 103.

Svrhe enidbe Iznoenje sluaja: [U nekim se spisima tvrdi] da prvotna svrha enidbe nije ra- 3838 danje djece, ili da drugotne svrhe nisu podreene prvoj svrsi, nego od nje neovisne. U tim raspravama kao prvotnu svrhu enidbe spominju razliito, kao npr.: Upotpunjenje i osobno usavravanje suprunika po sveopem zajednitvu ivota i djelovanja; meusobna ljubav suprunika, te unapreenje i usavravanje zajednitva po fizikom i tjelesnom predanju vlastite osobe; i mnogo drugog tome slinog. U istim spisima se meutim rijeima, koje se spominju u crkvenim dokumentima (kao to su: svrha, prvotna, drugotna), daje znaenje koje nije u skladu s tim rijeima, prema opem shvaanju teologa. Pitanje: Moe li se dozvoliti miljenje nekih, koji ili nijeu daje prvotna svrha enidbe raanje i odgoj djece, ili ue da drugotne svrhe nisu bitno podreene prvotnoj svrsi, nego da su jednako glavne i neovisne? Odgovor: (potvren od vrhovnog sveenika, 30. oujka): Nijeno. 719

3839: Dekret Sv. oficija, 19. (21.) srpnja 1944.

Sveenik Manuel de Lacunza y Diazje pod pseudonimom Juan Josafat Ben-Ezra oko 1810. napisao djelo Venida dei Mesias en gloriay majestad, koje je Sv. oficij zabranio 6. rujna 1824. On je zastupao umjereni hilijazam. Protiv tog uenja, kojejeponovno izneseno u 20. stoljeu, Sv. Oficij je 11. srpnja 1 9 4 1 , u jednom pismu nadbiskupu Santiaga/Cile Jose M. Caro Rodriguezu, donio odluku koja je u skladu s nie navedenim dekretom. Izd: AAS 3 6 ( 1 9 4 4 ) 2 1 2 .

Milenarizam 3839

(hilijazam)

Pitanje: to treba misliti o sustavu umjerenog milenarizma, koji ui da e Krist Gospodin prije posljednjeg suda, bilo s prethodnim ili ne-prethodnim uskrsnuem mnogih pravednika, vidljivo doi na ovu zemlju kako bi vladao? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika 20. srpnja): Sustav umjerenog milenarizma ne moe se nauavati kao siguran.

3840-3855: Enciklika "Mediator Dei", 20. studenog 1947.

Ova enciklika po prvi put nudi slubeno uenje o biti liturgije. Ona preuzima najvanija uenja litugijskih pokreta od kraja 19. stoljea, i tako priprema put za liturgijsku obnovu 2. vatikanskog sabora. Izd: AAS 39 (1947.) 528-580.

Bitni sastavni dijelovi liturgije 3840 U svakom liturgijskom inu zajedno s Crkvom prisutan je njezin boanski utemeljitelj; Krist je prisutan u uzvienoj rtvi oltara, a i u osobi svoga slubenika, posebno pak pod euharistijskim prilikama; prisutan je i u sakramentima svojom snagom, koju prelijeva u njih kao djelotvorno sredstvo posveenja; prisutan je konano po molitvama hvale i pronje koje su upravljene Bogu, prema onoj: "Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja meu njima" [Mt 18,20]. Sveta liturgija je dakle javno bogotovlje, koje na Otkupitelj, Glava Crkve, iskazuje nebeskom Ocu, i koje zajednica kranskih vjernika iskazuje svom utemeljitelju, a po njemu vjenom Ocu; da sve samemo ukratko; (liturgija) je sveukupno javno bogotovlje [529] mistinog tijela Kristovog, naime, njegove Glave i udova. [530] ... Sveukupno bogotovlje koje Crkva iskazuje Bogu, mora biti kako vanjsko tako i unutarnje. Vanjsko: jer to trai narav ovjeka koji se sastoji od due i 720

3841

3842

tijela ...; ali, bogotovlje se ne odnosi samo na pojedince, nego i na ljudsku zajednicu, pa zato [531] mora biti i drutveno; a to zaista ne bi moglo biti, kad i u religijskim stvarima ne bi bilo vanjskih obveza i vanjskog oitovanja; a to konano izraava na poseban nain jedinstvo mistinoga tijela ... Ali glavni dio bogotovalja mora biti unutarnje (bogotovlje); treba naime trajno ivjeti u Kristu i njemu se sasvim predati, kako bi se u njemu, s njim i po njemu nebeskom Ocu iskazala duna slava.... [532] ... Zbog toga se od pravog i ispravnog pojma i poznavanja svete liturgije 3843 udaljuju svi oni koji je smatraju samo kao vanjsku i osjetnu stranu bogotovlja, ili kao neki ukrasni zbir vanjskih obreda; a nisu u manjoj zabludi niti oni koji liturgiju smatraju kao neku obinu zbirku zakona i propisa, kojom crkvena hijerarhija propisuje kako treba vriti svete obrede....

Djelotvornost liturgijskih ina u milosnom poretku Ako se radi o euharistijskoj rtvi i o sakramentima, njihova uinkovitost u 3844 prvom redu i poglavito proizlazi iz uinjenog ina. Ako se pak gleda na ine neokaljane Zarunice Isusa Krista, koja molitvama i svetim obredima ukrauje euharistijsku rtvu i sakramente, ili ako se radi o "blagoslovinama" i o ostalim obredima koje je ustanovila crkvena hijerarhija, onda njihova uinkovitost vie potjee iz ina initeljice Crkve, ukoliko je ona sveta i najue povezana sa svojom Glavom. Zbog toga, asna brao, elimo da obratite svoju pozornost na onaj novi nain 3845 razmiljanja i prosuivanja o kranskoj pobonosti, koji nazivaju "objektivnim". To naime razmiljanje pokuava jasno iznijeti tajnu mistinoga tijela, te pravo djelovanje posveujue milosti i boanskih sakramenata [533], ali se ipak ini da ono nastoji umanjiti ili potpuno zanijekati "subjektivnu" ili "osobnu" pobonost, kako je zovu. ... Krist \po sakramentima i po svojoj rtvi] u svako vrijeme otkupljuje ljudski rod i posveuje ga Bogu. Oni dakle imaju "objektivnu" snagu, kako se naziva, koja nae due uistinu ini dionicima boanskoga ivota Isusa Krista. Dakle, oni imaju, ne po naem nego po bojem djelovanju onu unutarnju uinkovitu snagu koja pobonost udova spaja s pobonou Glave, i inije na neki nain inom itave zajednice. Iz tih oitih dokaza neki zakljuuju da se sva kranska pobonost treba ostvarivati u Kristovom mistinom tijelu, ne vodei nikakvog rauna o "osobnoj" ili "subjektivnoj" (pobonosti), tako da ak misle da bi trebalo zanemarivati druge religijske ine, koji nisu tijesno povezani sa svetom liturgijom, te se vre izvan javnog bogotovlja. 721

Meutim svatko vidi da su sasvim lani i prijevarni zakljuci o dvije vrste pobonosti, premda su odlina naela koja su gore iznesena. Uistinu, treba zadrati (miljenje) da sakramenti i oltarska rtva imaju unutarnju snagu u samima sebi, jer su oni naime ini samoga Isusa Krista ...; ali da bi oni imali potrebnu uinkovitost, svakako je potrebno, da im se pridrui i dobra pripremljenost nae due. ... 3846 [537]... Dakle, u duhovnom ivotu ne moe doi ni do kakvog nesklada ili protivnosti izmeu onog Bojeg djelovanja koje ulijeva milost u due, kako bi nae otkupljenje postalo trajno, i prateeg napornog ljudskog nastojanja, koje bi trebalo uiniti da Boji dar ne bude uzaludan [usp. 2 Kor 6, 1]; isto tako, niti izmeu uinkovitosti vanjskog sakramentalnog obreda, koja nastaje iz uinjenog ina, i izmeu uistinu zaslunog ina onih koji ga podjeljuju ili primaju, a to pak djelovanje nazivamo in initelja; slino, niti izmeu javnih pronji i privatnih molitava; niti izmeu ispravnog naina djelovanja i nadnaravnog promatranja stvari; niti izmeu asketskog ivota i liturgijske pobonosti; i konano, niti izmeu ovlatenja crkvene hijerarhije i zakonitog uiteljstva te one vlasti koja se u pravom smislu zove sveenikom i koja se vri u svetoj slubi.... Bez sumnje, budui daje liturgijska molitva molitva slavne Zarunice Isusa Krista, ona je po svojoj uzvienosti ispred privatnih molitava. Ali ta vea uzvienost nipoto ne znai da se te dvije vrste molitava meu sobom ne slau ili da su si protivne. Njih naime proima isto nastojanje, te se one stapaju i slau prema onoj "sve i u svima - Krist" [Kol 3,11], a one tee i istom cilju, dok se u nama ne oblikuje Krist [usp. Gal 4,19]. Bit euharistijske rtve 3847 [547] ... Glavni dio i kao sredite kranske religije je otajstvo presvete euharistije, koju je neko ustanovio Krist, vrhovni sveenik, i za koju je zapovjedio daje u Crkvi trajno obnavljaju njegovi slubenici.... [548] ... Oltarska rtva nije dakle puki i jednostavni spomen muke i smrti Isusa Krista, nego pravo i u pravom smislu rijei rtvovanje, u kojem vrhovni sveenik na nekrvni nain ini ono stoje ve (Krist) uinio na Kriu, tj. on je vjenom Ocu prikazao samoga sebe kao najprihvatljiviju rtvu.... Ipak, razliit je nain na koji se Krist prikazuje. Na kriu je naime prikazao Bogu samoga sebe i svoje patnje, a rtvovanje rtve uinjeno je na krvav nain, prihvaen slobodnom voljom. Na oltaru pak, radi proslavljenog stanja njegove ovjeje naravi "smrt vie njime ne gospoduje" [Rim 6,9], te zbog toga nije vie mogue prolijevanje krvi; ali po savjetu boanske mudrosti, rtvovanje se naega Otkupitelja na udesan nain vri po vanjskim znakovima, koji oznaavaju smrt. Naime, po pretvorbi kruha u tijelo i vina u krv Kristovu, prisutno je njegovo tijelo i njegova 722

3848

krv; euharistijske prilike pod kojima je prisutan, oznaavaju nasilno odjeljivanje tijela i krvi. Tako se slavno prikazivanje njegove smrti [549], koje se stvarno dogodilo na mjestu Kalvariji, ponavlja u svakoj oltarskoj rtvi, jer se po odijeljenim prilikama Isus Krist pokazuje i oznaava u stanju rtve. Sveenitvo vjernika

[552] ... Korisno je da ... svi kranski vjernici shvate kako je njihova najvea 3849 dunost i najvea ast biti dionicima euharistijske rtve. ... [553] Ipak ... oni zbog toga nemaju sveenike ovlasti.... [Krivo shvaanje sveenitva vjernika:] Ima nekih, asna brao, koji ue 3850 [usp. *1767] da se u Novom Zavjetu sveenitvom naziva samo ono to se odnosi na sve koji su oieni u svetoj kupki krtenja; isto tako, da se ona zapovijed kojom je Isus Krist na posljednjoj veeri povjerio apostolima da ine ono stoje on sam uinio, izravno odnosi na itavu Crkvu kranskih vjernika, te daje odatle, i to kasnije, nastalo hijerarhijsko sveenitvo. Zbog toga tvrde da narod ima pravu sveeniku vlast, a sveenik da djeluje samo po slubi koju mu je povjerila zajednica. Zbog toga euharistijsku rtvu smatraju "koncelebracijom" u pravom smislu rijei, te misle daje bolje da sveenici "koncelebriraju" zajedno s prisutnim narodom, nego li da privatno prikazuju rtvu bez nazonosti naroda. [Nasuprot], svima treba dozvati u svijest, da sveenik samo zato djeluje u ime naroda, jer predstavlja Gospodina naega Isusa Krista, koji je Glava svih udova i za koje prikazuje samoga sebe, te da stoga sveenik pristupa oltaru kao Kristov slubenik, koji je manji od Krista a vei od naroda1. Narod pak, [554] nikako ne predstavlja osobu boanskog Otkupitelja, niti je on pomiritelj izmeu sebe i Boga, te ni na koji nain ne moe imati sveenike ovlasti. Sve je to neosporno sigurnou vjere; zbog toga naime treba rei da i vjernici prikazuju boansku rtvu, ali na drugaiji nain. [Pravo s v h a a nj e sveenitva vjernika:] " Ne prikazuju (rtvu)... samo 3851 sveenici nego i svi vjernici; jer ono to se na poseban nain ini po sveenikoj slubi, to se na openit nain ini eljom vjernika"2. I ... [Robert Belarmin] kae: "rtva se prvenstveno prinosi po osobi Isusa Krista. Stoga je ono prikazanje, koje dolazi iza posvete, kao neka potvrda da se itava Crkva slae sa rtvom koju je prinio Krist, te je prikazuje zajedno s njim"3.
*3850 *3851 Usp. Reobert Belarmin, Controversiae de sacramento Eucharistiae VI (= De sacrificio Missae II) 4 (izd. J.Fevre, Opera omnia 4 [Pari 1873] 373a). Inocent III, De sacro Altaris myster\o III 6 (PL 217.845D). Robert Belarmin, kao gore na nav. mj. V (= De sacrificio Missae I) 27 (Fevre, na nav. mj. 4,366a).

723

[555] I nije udno to su kranski vjernici uzdignuti na takvo dostojanstvo. Kupkom krtenja, naime, na najopenitiji nain, krani postaju udovi mistinog tijela Kristova, i "peatom", koji kao da se utiskuje u njihove due, odreeni su za bogotovlje, pa su tako, na svoj nain, dionici samog Kristovog sveenitva.... 3852 A postoji i unutarnji razlog zbog kojeg se kae da svi krani, koji se nalaze uz oltar, prikazuju (rtvu). Kako u toj vrlo vanoj stvari ne bi dolo do zablude, treba odrediti tono znaenje rijei 'rtvovati'. Naime, ono nekrvno rtvovanje, po kojem, poto se izgovore rijei posvete, Krist postaje nazoan na oltaru u obliku rtve, izvodi samo sveenik ukoliko zamjenjuje Kristovu osobu, a ne ukoliko predstavlja osobe kranskih vjernika. Time pak, to sveenik stavlja boansku rtvu na oltar, prikazuje je Bogu Ocu kao prinos, na slavu presvetog Trojstva i za dobrobit itave Crkve. I u tom prikazanju u strogom smislu rijei, kranski vjernici na svoj nain uestvuju dvostruko: oni naime, ne samo po sveenikovim rukama, nego na neki nain i zajedno s njim, prikazuju rtvu [556]; a tim uestvovanjem prinos naroda postaje povezan sa samim liturgijskim bogoslujem. [Pobijaju se kao "pretjeranosti i iskrivljivanja" miljenja onih, koji] potpuno odbacuju one rtve koje se prikazuju privatno, bez nazonosti naroda ... [kao i one koje se u isto vrijeme prikazuju na vie oltara.] [557] Pogrjeno se u toj stvari pozivaju na drutveno znaenje euharistijske rtve. Naime, kadgod sveenik obnavlja ono stoje boanski Otkupitelj uinio na posljednoj veeri, uistinu se dogaa rtvovanje; a to rtvovanje ima uvijek i svugdje, i to nuno prema svojoj naravi, javno i drutveno znaenje; onaj naime koji prikazuje rtvu, to ini u ime Kristovo i kranskih vjernika, kojima je boanski Otkupitelj Glava, i prinosi je Bogu za svetu Crkvu katoliku, te za ive i mrtve. Priest kao zavretak i upotpunjenje rtve 3854 [562]... Uzviena oltarska rtva zavrava se prieu boanske hrane. Ali, kao to svi znadu, da bi se postigla cjelovitost te rtve, trai se samo da se sveenik okrijepi nebeskom hranom, a ne i da narod pristupi svetoj gozbi - to je uostalom vrlo poeljno -. [Spominju se ve odbaene zablude u toj stvari1; zatim se pobija one koji kau] [563]... da se tu ne radi samo o rtvi, nego o rtvi i veeri bratske zajednice, a svetu gozbu, zajedniki provedenu, postavljaju za vrhunac itavog slavlja. Treba naime uvijek iznova istaknuti daje euharistijska rtva po svojoj naravi nekrvno prikazivanje boanske rtve, to se na mistini nain oituje u odvajanju svetih prilika i u njihovom prikazivanju vjenom Ocu. Sveta pak gozba pripada
3854 Usp. Benedikt X I V , enciklika "Certiores effecti", 13. studenog 1 7 4 2 , 1 (Bullarium [Mecheln 1826.) l,439sl); Tridentski sabor, 22. sjednica, kan.8 (1758.).

3853

724

upotpunjenju te rtve, i za priesno sudjelovanje u tom uzvienom otajstvu; dakle, ona je u potpunosti potrebna za sveenika koji (rtvu) prikazuje, dok se kranskim vjernicima samo jako preporuuje.

Prisutnost Kristova u otajstvu Crkve [580] ... Liturgijska godina ... nije hladno i nedjelotvorno iznoenje onih stvari 3855 koje spadaju u prola vremena, niti jednostavno i golo sjeanje na stvari iz ranijih vremena. Nego vie od toga, to je sam Krist koji ivi u svojoj Crkvi i koji nastavlja put svog neizmjernog milosra, koji je on u ovom smrtnom ivotu, kojim je proao inei dobro [usp. Dj 10,38], zapoeo po svojoj najdobrohotnijoj odluci, kako bi due ljudi dotakle njegova otajstva i od njih nekako ivjele; ta pak otajstva nisu prisutna na nesiguran i nejasan nain, kao to neki moderniji pisci govore 1 , nego na nain kao to to ui katoliki nauk, tj. ona su trajno prisutna i djelatna; ona su katkada, prema miljenju crkvenih uitelja, izvanredni primjeri kranske savrenosti i izvori boanske milosti, zbog Kristovih zasluga i molitava, te ona po svojim uincima ostaju trajno u nama, budui da su pojedina od njih, prema njihovim vlastitim svojstvima, na njima svojstven nain uzroci naega spasenja.

3857-3861: Apostolska konstitucija "Sacramentum Ordinis", 30. studenog 1947.

Izd: A A S 4 0 ( 1 9 4 8 . ) 5-7.

Materija i forma sakramenta svetoga reda 1 . Katolika vjera ispovijeda daje sakrament svetog reda, ustanovljen od Krista 3857 Gospodina, kojim se predaje duhovna vlast i podjeljuje milost za uredno obavljanje crkvenih slubi, jedan te isti za itavu Crkvu.... Crkva tijekom stoljea nije sakramente ustanovljene od Krista Gospodina, niti zamijenila, niti mogla zamijeniti, drugim sakramentima, kao to to ui Tridentski sabor [usp. *16011728], da postoji sedam sakramenata Novoga Zakona, koje je sve ustanoviona Gospodin Isus Krist, teda C r k v a n e m a n i k a k v e o v l a s t i n a
*3855 Te rijei se odnose na neke predodbe "teologije misterija" o prisutnosti Kristovoj u tovanju Crkve i u slavljenju liturgijskih blagdana. Usp. pismo tajnika Sv. Oficija nadbiskupu Salzburga od 25. studenog 1948. (Klerusblatt [Salzburg] 25. prosinca 1948.), u kojem se kae da ovom enciklikom nije odobreno uenje onih "koji nauavaju da otajstva u liturgijskom tovanju nisu povijesno, nego tajnovito i sakramentalno, ali ipak stvarno prisutna".

725

" b i t s a k r a m e n a t a", to jest na ono, stoje prema svjedoanstvima izvora boanske objave, sam Krist Gospodin odredio da se vri kao sakramentalni znak.... [6] 3858 3. Poznato je da svi sakramenti Novog zakona, kao vidljivi znakovi koji daju nevidljivu milost, moraju oznaavati milost koju daju i dati onu koju oznaavaju. Uinci pak, koji se daju svetim reenjem akonata, prezbiterata i epsikopata, moraju biti podijeljeni, dakle i oznaeni, a to su vlast i milost, stoje dovoljno oznaeno polaganjem ruku i rijeima koje se na to odnose, u svim obredima sveope Crkve, razliitih vremena i krajeva. tovie, svima je poznato daje Rimska crkva uvijek smatrala valjanima reenja podijeljena prema grkom obredu, bez predavanja predmeta; tako da na samom Firentinskom saboru, na kojem je provedeno sjedinjenje Grka s Rimskom crkvom, Grcima nije nipoto bilo naloeno da promijene obred reenja, ili da u obred reenja ubace predaju predmeta; tovie, Crkva je eljela, da se i u samom Rimu Grci zareuju prema vlastitom obredu. Iz toga slijedi, da se, kako prema duhu samog Firentinskog sabora [usp. *1326], tako i prema v o l j i samoga Gospodina naega Isusa K r i s t a , z a b i t i z a v a l j a n o s t tog sakramenta n e t r a i p r e d a j a p r e d m e t a . Ako je nekada, prema volji i propisu Crkve, to bilo potrebno i za valjanost, svima je poznato da Crkva moe promijeniti i dokinuti ono to je odredila. 3859 4. Ako je tome tako, izjavljujemo, i ukoliko je potrebno, naom vrhovnom apostolskom vlau i sigurnom spoznajom odluujemo i odreujemo: daje m a t e r i j a svetih redova akonata, prezbiterata i episkopata, polaganje ruku; a daje i f o r m a isto tako jedna, tj. rijei koje odreuju primjenu te odreene materije, kojima se jednoznano oznaavaju sakrametalni uinci - to jest vlast reda i milost Duha Svetoga - koje Crkva kao takve prima i koristi. Iz toga slijedi da izjavimo: kako bismo uistinu otklonili svaku raspravu i zatvorili put strahovanju savjesti, naom apostolskom vlau izjavljujemo i odreujemo, ako je i ikada bilo drugaije zakonito odreeno, da barem ubudue, predaja predmeta nije nuna za valjanost svetih redova akonata, prezbiterata i episkopata. 3860 5. Naom vrhovnom apostolskom vlau odluujemo i odreujemo sljedee o materiji i formi kod podjeljivanja bilo kojeg reda: Kod r e e n j a a k o n a: materija je polaganje biskupovih ruku, koja se u obredu toga reda ini jedanput. Forma se nalazi u rijeima "predslovlja", od kojih su sljedee (rijei) bitne, te se trae za valjanost: "Molimo, Gospodine, poalji na njega Duha Svetoga, kako bi on za vjerno izvravanje zadaa tvoje slube, bio okrijepljen sedmerostrukim darom tvoje milosti". Kod r e e n j a p r e z b i t e r a : materija je prvo polaganje biskupovih ruku koje se vri bez rijei, a ne nastavak istog polaganja ispruenom desnom rukom, niti posljednje (pogalanje) s kojim se povezuju rijei: "Primi Duha Svetoga: kojima oprosti grijehe, i tako dalje." Formu pak ine rijei "predslovlja", od kojih su ove 726

bitne, te se trae za valjanost: "Daj, molimo te, svemogui Boe, ovom svom sluzi sveeniko dostojanstvo; obnovi u njegovom srcu duh svetosti, kako bi ustrajao u slubi drugog stupnja, primljenoj od tebe, Boe, i primjerom svoga ivota unapreivao obdravanje udorea". Konano, kod r e e n j a , ili posveenja b i s k u p a : materija je polaganje ruku koje ini biskup posvetitelj. Forma se pak nalazi u rijeima "predslovlja", od kojih su ove bitne, te se trae za valjanost: "Upotpuni u tvom sveeniku puninu svoje slube, i posveti ga rosom nebeskog pomazanja s uresima koji se nalaze u sveukupnoj slavi"... 6. Kako se pak ne bi pruila prilika sumnji, nareujemo da polaganje ruku kod 3861 podjeljivanja svakog reda bude tako, da se fiziki dotakne glava redenika, premda je za valjano podjeljivanje sakramenta dostatan i moralni dodir.... Odredbe ove nae konstitucije nemaju retroaktivnu snagu.

3862-3864: Pismo tajnika Biblijskog povjerenstva parikom nadbiskupu kardinalu Suhardu, 16. sijenja 1948.
Izd: AAS 40 (1948.) 45-47 / EnchB br. 578-581.

Kritina pitanja Pentateuha [45] Papinsko Biblysko povjerenstvo ... eli [na osjeaje sinovskogpovjere- 3862 nja] odgovoriti i sloiti se s iskrenim nastojanjem da se unaprijedi studij Biblije, osiguravajui Vam potpunu slobodu, unutar granica tradicionalnog uenja Crkve. Taje sloboda potvrena izriitim rijeima enciklike [Pija XII.] ... "Divino afflante piritu" ovim rijeima: "Katoliki egzeget ..." [navodi se francuski tekst naveden u *3831]. [46]... ele li se, u svjetlu tih preporuka vrhovnog sveenika, dobro razumjeti i tumaiti slubeni odgovori koje je ranije dalo Biblijsko povjerenstvo u vezi s gore postavljenim pitanjima: naime 23. lipnja 1905. o pripovijedanju povijesnih knjiga svetoga Pisma, koje ima samo privid povjesnosti [*3373], 27. lipnja 1906. o Mojsijevoj autentinosti Pentateuha [*3394-3397] i 30. lipnja 1909. o povijesnom znaaju triju prvih poglavlja Postanka [*3512-3519], vidjet e se, da se ti odgovori nipoto ne protive daljnjem znanstvenom istraivanju tih problema, u odnosu na rezultate koji su dobiveni u ovih posljednjih etrdeset godina. Dosljedno, Biblijsko povjerenstvo, barem za sada, ne misli da postoji razlog za objavljivanje novih dekreta u odnosu na ta pitanja. to se tie s a s t a v l j a n j a P e n t a t e u h a , u spomenutom dekretu Biblij- 3863 skog povjerenstva od 27. lipnja 1906., Biblijsko je povjerenstvo ve prihvatilo da se moe tvrditi daje Mojsije "za sastavljanje svog djela koristio pisane dokumente ili 727

usmenu predaju", te da se mogu dozvoliti promjene i kasniji dodaci nakon Mojsija [*3396sl\. Danas nema vie nikoga tko bi stavljao u sumnju postojanje tih izvora, i tko ne bi dozvolio postupno poveavanje Mojsijevog zakona u skladu s drutvenim i religijskim uvjetima kasnijih vremena, poveavanja koja su vidljiva i u povijesnim izvjeima. Ipak se danas, pa i u krugovima ne-katolikih egzegeta, pojavljuju vrlo razliita miljenja, koja se odnose na narav i na broj tih dokumenata, njihovo oznaavanje i njihov datum. U razliitim zemljama ima pisaca, koji iz isto kritikih i povijesnih razloga, bez ikakve apologetske namjere, odluno odbacuju do danas jako rairene teorije, te tumaenje odreenih redakcijskih posebnosti Pentateuha ne trae toliko u razliitosti postojeih dokumenata, nego vie u posebnoj psihologiji, u posebnom nainu miljenja i izraavanja starih istonjaka, u razliitim knjievnim vrstama koje su traili razliiti sadraji, a koji su danas poznatiji (nego prije). Zbog toga pozivamo [47] katolike egzegete da prouavaju te probleme bez predrasuda, u svjetlu zdrave kritike i rezultata drugih znanosti koje se bave tim stvarima; takvo e istraivanje, bez sumnje, pokazati veliku ulogu i znaajan utjecaj Mojsija kao pisca i zakonodavca. 3864 Pitanje k n j i e v n i h o b l i k a p r v i h j e d a n a e s t p o g l a v l j a P o s t a n k a je mnogo nejasnije i zamrenije. Ti knjievni oblici ne odgovarju niti jednoj od naih klasinih kategorija, i ne mogu se procjenjivati u svjetlu grko-latinskih ili modernih knjievnih vrsta. Ne moe se dakle niti nijekati, niti potvrditi njihova povijesnost, ako se na njih krivo primjene pravila knjievne vrste u koju se ta (poglavlja) ne mogu svrstati. Sloimo li se u tome, da se u tim poglavljima ne moe nai povijest u klasinom i modernom smislu, onda treba dozvoliti da sadanji znanstveni rezultati ne dozvoljavaju da se dadne pozitivno rjeenje na sve probleme koji se postavljaju. Prva zadaa koju ima znanstveni egzeget jest: ponajaprije paljivo prouavanje svih knjievnih, znanstvenih, posvijesnih, kulturnih i vjerskih problema koji su povezani s tim poglavljima; zatim bi trebalo tono ispitivati knjievne naine starih istonih naroda, njihovu psihologiju, njihov nain izraavanja, i samo njihovo shvaanje povijesne istine; jednom rijeju, trebalo bi bez predrasuda skupiti sav materijal paleontolokih, povijesnih, epigrafskih i knjievnih znanosti. Samo na taj nain se moe nadati da e se jasnije vidjeti koja je prava narav odreenih pripovijedanja prvih poglavlja Postanka. A priori ustvrditi, da njihovo pripovijedanje ne sadri povijest u modernom znaenju te rijei, moglo bi se lako shvatiti da ona ne sadre povijest ni u kakvom znaenju (te rijei), nego da se slue jednostavnim i slikovitim jezikom, prilagoenom shvaanju manje razvijenog ovjeanstva, kojim se izraavaju osnovne istine koje se odnose na poredak spasenja, a istovremeno i s popularnim opisima poetaka ljudskog roda i izabranoga naroda.

728

3865: Dekret Sv. oficija, 28. lipnja (1. srpnja) 1949.

Izd.: AAS 41 (1949.) 334.

Dekret protiv komunizma Pitanje: 1. Je li dozvoljeno biti lanom komunistike partije ili njoj pomagati 3865 [*3930]1 2. Je li dozvoljeno izdavati, iriti ili itati knjige, asopise, novine ili letke koji zagovaraju komunistiko uenje i pokret, ili u njima pisati? 3. Smiju li se Kristovi vjernici, koji su svjesno i slobodno poinili djela, koja su spomenuta u br. 1 i 2, pripustiti sakramentima? 4. Upadaju li Kristovi vjernici koji zastupaju komunistiko materijalistiko uenje, prvenstveno oni koji ga brane i ire, samim tim inom, u izopenje na poseban nain pridrano Apostolskoj stolici, kao otpadnici od katolike vjere? Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika 30. lipnja): Uz 1. Nijeno; komunizam je naime materijalistiki i protukranski; komunistiki pak voe, premda katkada rijeima govore da ne napadaju religiju, ipak u stvari, bilo uenjem bilo djelima pokazuju da se protive pravoj religiji i Kristovoj crkvi. Uz 2. Nijeno; to je naime zabranjeno samim pravom (usp. CIC, kan. 1399). Uz 3. Nijeno, prema uobiajenim naelima, da sakramente treba uskratiti onima koji nisu pripremljeni. Uz 4. Potvrdno.

3866-3873: Pismo Sv. oficija nadbiskupu Bostona, 8. kolovoza 1949.

Pismo je upravljeno protiv lanova "St. Benedict's Center" i "Boston College", koji su rigoristiki tumaili tvrdnju "Izvan Crkve nema spasenja" (usp. *802, bilj. 1): svi su ljudi iskljueni iz vjenoga spasenja, osim katolika i katekumena. Jedan od rigorista, Leonard Feenev, bio je izopen 4. veljae 1953. Izd: AmER 127 (listopad 1952.) 308-310.

Nunost Crkve za spasenje Meu onim stoje Crkva uvijek propovijedala, i to nee nikada prestati propo- 3866 vijedati, nalazi se i ona nepogrjeiva tvrdnja kojom bivamo pouavani: " I z v a n Crkve nema spasenja". Ipak, tu dogmu treba shvaati kao stoje shvaa sama Crkva. Na Spasitelj naime nije dao privatnim sucima tumaiti ono to se nalazi u pokladu vjere, nego crkvenom uiteljstvu. 729

3867

Kao prvo, naime, Crkva ui, da se tu radi o najstrooj z a p o v i j e d i Isusa Krista. On je naime izriitim rijeima naredio svojim apostolima da pouavaju sve narode da vre sve ono to je on sam zapovjedio. Meu Kristovim zapovijedima najmanje mjesto ne zauzima ona, da se krtenjem mora ui u mistino tijelo Kristovo, a to je Crkva, i prikljuiti se Kristu i njegovom zamjeniku, preko kojeg on na vidljiv nain upravlja Crkvom. Zbog toga se nee spasiti nitko tko odbije podvrgnuti se Crkvi, ili tko odbije poslunost rimskom prvosveeniku, Kristovom zamjeniku na zemlji, znajui daje Crkvu na boanski nain osnovao Krist. Naime, Spasitelj nije samo dao zapovijed da svi narodi moraju ui u Crkvu, nego je ustanovio daje Crkva s r e d s t v o spasenja, bez kojeg nitko ne moe ui u slavu nebeskog kraljevstva. Bog je svojim beskrajnim milosrem htio, da ona sredstva spasenja, koja su upravljena prema posljednjem cilju samo po Bojoj odredbi, a ne i po unutarnjoj nunosti, pod odreenim okolnostima i tada mogu postii uinke potrebne za spasenje, kada se koriste samo t e n j o m ili e l j o m . Vidimo naime, daje to na svetom Tridentskom saboru jasnim rijeima izreeno kako za sakrament preporoenja tako i zasakrament pokore [*1524 1543]. Isto naime treba rei i o Crkvi, ukoliko je ona ope sredstvo spasenja. Kako bi netko postigao vjeno spasenje, ne trai se uvijek da on stvarno ue u Crkvu kao njezin ud, nego se trai, da joj se pridrui barem tenjom ili eljom. Ta pak elja ne mora uvijek biti izriita, kao to se dogaa kod katekumena; nego tamo gdje ovjek trpi od nenadvladivog neznanja, Bog prihvaa i ukljunu elju, koja se tako moe nazvati, jer se ona nalazi u dobroj sklonosti due, kojom ovjek eli svoju volju uskladiti s voljom Bojom.

3868

3869

3870

3871

To je jasno reeno u [enciklici Pija XII.] ... o mistinom tijelu Isusa Krista. U njoj naime vrhovni sveenik jasno razlikuje izmeu onih, koji stvarnosti Crkve pripadaju kao udovi, i onih koji Crkvi pripadaju s a m o e l j o m . . . . "Meu udove Crkve treba s t v a r n o pribrojiti samo one koji su primili kupelj preporoenja i koji ispovijedaju pravu vjeru, a nisu sami sebe jadno odijelili od cjeline tijela, ili ako ih zakonita vlast nije iz njega izopila zbog uinjenih tekih prijestupa" [*3802]. Potkraj te isti enciklike, (papa) vrlo ljubaznom duom poziva sve one na jedinstvo, koji ne pripadaju cjelini Katolike crkve, spominjui one "koji su upravljeni prema mistinom tijelu Spasiteljevom nekom nesvjesnom tenjom i eljom", te njih nipoto ne iskljuuje od vjenoga spasenja; s druge pak strane tvrdi, da se oni nalaze u takvom stanju "u kojem ne mogu biti sigurni za svoje vlastito vjeno spasenje ... jer im nedostaju toliki i tako veliki nebeski darovi, koji se mogu uivati samo u Katolikoj crkvi" [*3821].

730

Tim dalekosenim rijeima (papa) pobija kako one koji iz vjenoga spasenja 3872 iskljuuju sve one koji samo ukljunom eljom pripadaju Crkvi, tako i one koji lano tvrde da se ljudi u svim religijama podjednako mogu spasiti [usp. *2865]. I ne smije se naime misliti daje dovoljna bilo kakva elja za ulazak u Crkvu, da se ovjek spasi. Potrebno je naime da elja, kojom je netko upravljen prema Crkvi, bude proeta s a v r e n o m l j u b a v l j u ; a ukljuna elja ne moe imati uinak ako ovjek nema nadnaravnu vjeru. [Navode se Heb 11,6 i tridentski sabor, 6. sjednica, pogl.8; *1532]. Iz reenog je naime jasno, daje ono to se iznosi u komentaru "From the House- 3873 tops", fasc. III kao pravo uenje Katolike crkve 1 , jako udaljeno od nje, te da je ono vrlo tetno kako za one koji su u Crkvi tako i za one koji su izvan nje.... Isto se tako ne moe razumjeti, kako Institut "St. Benedict Center" moe biti dosljedan sebi, ako za sebe kae daje katolika kola, i takva eli ostati, a nije u skladu s propisima Kan. 1381 i 1382 Cod. Iur. Can., te daje postao izvor nesloge i pobune protiv crkvenog autoriteta, i uzrok mnogih zbrka u savjesti. Isto tako nije jasno, kako se redovnik, naime P. Feenev, prikazuje kao "branitelj vjere", a u isto vrijeme se ne ustruava napadati katehetski naputak koji je predloila zakonita v l a s t . . . .

3873a: Nagovor na 4. meunarodnom kongresu katolikih lijenika, 29. rujna 1949. Izd: AAS 41 (1949) 559sl.

Umjetna

oplodnja

1. Budui da se radi o ovjeku, praksa umjetne oplodnje se ne moe iskljuivo, 3873a pa niti prvenstveno, gledati s biolokog i medicinskog stanovita, a da se izostavi moralno i pravno stanovite. 2. Umjetnu oplodnju izvan enidbe treba jasno i jednostavno osuditi kao nemoralnu. Naravno pravo i pozitivno Boje pravo su u stvari takva, da roenje jednog novog ivota moe biti samo plod enidbe. Samo enidba uva dostojanstvo suprunika (u konkretnom sluaju prvenstveno ene), i njihovo osobno dobro. Po sebi, samo se ona brine za dobrobit i odgoj djece.
*3873 Radi se o lnaku R. Karam, Reply to a Liberal, u: From the Hausetops 3, asopisa Instituta St. Benedict's Center.

731

Dosljedno, meu katolicima nisu mogua razliita miljenja o osudi umjetne oplodnje izvan enidbene veze. Pod tim uvjetima zaeto dijete bilo bi u stvari nezakonito. 3. Umjetna oplodnja u braku, ali izvedena pomou aktivnog elementa tree osobe, isto je tako nemoralna u sebi, te je treba neopozivo osuditi. Samo suprunici imaju uzajamno pravo na tijelo drugoga, da zanu novi ivot, i to je (njihovo) iskljuivo, neprenosivo i neodbacivo pravo. A ono to mora biti i u odnosu na dijete. Tkogod daje ivot malom biu, priroda mu nalae, snagom same te veze, da se brine za njega i da ga odgaja. Ali izmeu zakonitih suprunika i djeteta, ploda aktivnog elementa tree osobe (pa i uz suglasnot mua), ne postoji nikakva naravna veza, te niti moralna i pravna veza enidbenog raanja. 4. to se tie dozvoljenosti umjetne oplodnje u braku, u ovom e trenutku biti dovoljno dozvati u pamet naela naravnog prava: jednostavna injenica, rezultat prema kojem se tim putem tei, ne opravdava po sebi koritenje sredstva; niti elja imati dijete, koja je po sebi kod suprunika vrlo opravdana, nije dovoljna da opravda dozvoljenost posezanja za umjetnom oplodnjom, kojom bi se ta elja ostvarila. Bilo bi krivo misliti, da bi mogunost pribjegavanja tom sredstvu moglo uiniti valjanom enidbu izmeu osoba nesposobnih za sklapanje enidbe, zbog 'impedimentum impotentiae'. - S druge strane je suvino primijetiti, kako nikada nije dozvoljeno da se aktivni element dobije inom protivnom naravi. Premda se 'a priori' ne mogu iskljuiti nove metode, zbog samog razloga njihove novosti, ipak u tome to se tie umjetne oplodnje, ne samo daje potrebno biti jako oprezan, nego ga treba u potpunosti izbjegavati. Govorei tako, ne osuuje se nuno koritenje sredstava usmjerenih jedino da se olaka prirodni in, ili da se normalno izvedenom prirodnom inu pomogne da dospije do svog cilja.

3874: Odgovor Sv. oficija, 28. prosinca 1949.

Izd.: AAS 41 (1949.) 650.

Nakana 3874

djelitelja

sakramenata

Pitanje: Treba li kod prosuivanja enidbenih sluajeva, pretpostaviti daje nevaljalo krtenje podijeljeno u sektama Kristovih uenika, prezbiterijanaca, kongregacionalista, baptista, metodista, uz potrebnu materiju i formu, zbog nedostatka nakane kod slubenika da ini ono to ini Crkva, ili stoje ustanovio Krist, ili treba pretpostaviti daje ono valjano, osim ako se u pojedinom sluaju dokae suprotno. Odgovor: Nijeno za prvi dio; potvrdno za drugi dio.

3875-3899: Enciklika "Humanigeneris", 12. kolovoza 1950.

Enciklika govori o novim tendencijama i opasnostima u teologiji.

732

Izd.: AAS 42 (1950.) 561-577; Poboljanje teksta prema AAS 42 (1950.) 960.

Spoznaja Boga Premda je ljudski razum, jednostavno govorei, svojim naravnim snagama i 3875 svjetlom stvarno sposoban da doe do istinite i sigurne spoznaje jednog osobnog Boga, koji svojom providnou uzdrava svijet i upravlja njime, te da postoji prirodni zakon koji je Stvoritelj usadio u naa srca, ipak ima mnogo zapreka, koje prijee da bi se na um mogao uinkovito sluiti tom svojom naravnom sposobnou. Istine naime, koje se odnose na Boga i na odnose izmeu ljudi i Boga, su istine koje u potpunosti [562] nadilaze red vidljivih stvari, koje, jer prelaze na ljudsko djelovanje i jer utjeu na nj, trae od ovjeka rtvu i svladavanje samog sebe. U stjecanju takvih istina ljudski um ima potekoa, kako zbog utjecaja osjetila i mate, tako i zbog neurednih tenji koje su proizile iz istonoga grijeha. Zato se dogaa da ljudi u tim stvarima rado uvjeravaju sebe, daje neistinito ili barem dvojbeno ono to oni ne ele da bude istinito. Zbog toga treba rei, daje Boja "objava" moralno potrebna, kako bismo mogli 3876 u sadanjem stanju ljudskog roda, slobodni od svega, vrstom sigurnou i bez ikakve primijeane zablude, spoznati ono stoje u stvarima vjere i udorea po sebi nedostupno razumu [*3005]. tovie, ljudski rod moe osjeati potekoe i u stvaranju vrstog suda o "vjerodostojnosti" katolike vjere, premda nam je Bog darovao mnoge i divne vanjske znakove, iz kojih se i samim naravnim svjetlom razuma sigurno moe dokazati boansko porijeklo kranske religije. ovjek naime voen predrasudama ili poudama ili zlom voljom, moe nijekati i opirati se ne samo oevidnosti vanjskih znakova koji su pred nama, nego i nadahnuima odozgo, koje Bog alje naim duama. Opasne tendencije u dananjoj filozofiji Ima ih koji sustav evolucije, kako ga zovu,... nastoje bez razmiljanja i bez raz- 3877 like primijeniti na postanak svih stvari, te preuzetno podravaju monistiku i panteistiku pretpostavku o trajnoj evoluciji svemira. Takvim se shvaanjem rado koriste zastupnici komunizma, kako bi uinkovitije i irili i zastupali "dijalektiki materijalizam", te iz dua iupali svako priznavanje Boga. [563] Te krive evolucionistike tvrdnje koje odbacuju sve stoje apsolutno, stal- 3878 no, nepromjenjivo, pripravile su put novoj krivoj filozofiji, koja je, takmiei se s idealizmom", imanentizmom" i pragmatizmom", dobila ime egzistencijalizam", budui da se brine samo za egzistenciju" pojedinaca, zanemarivi nepromjenjivu bitnost stvari. 733

Postoji neki krivi historicizam", koji se oslanja samo na dogaaje ljudskog ivota te rui temelje svake apsolutne istine i svakog apsolutnog zakona, bilo da se radi o filozofskim stvarima, bilo o podruju kranskih dogmi. ... Apologetske 3879 metode

Naime, katoliki teolozi i filozofi, koji imaju teku dunost braniti boansku i ljudsku istinu, te je ucjepljivati u ljudske due, ne smiju ne-poznavati niti zanemarivati takva shvaanja, koja su vie ili manje skrenula s pravoga puta. tovie, oni moraju dobro prouiti sva ta mnijenja, bilo zato jer se ne mogu lijeiti bolesti koje se prije toga nije upoznalo, bilo zato jer se u samim krivim miljenjima katkada krije neto od istine, bilo napokon zato jer same zablude potiu duu na temeljitije istraivanje i ispitivanje nekih [564], bilo filozofskih bilo teolokih istina. ... Premda su ranije postojali takvi koji su se pitali, nije li uobiajena apologetska crkvena metoda bila vie zapreka nego li pomo da se due pridobiju za Krista, tako danas ima i onih koji se usuuju poi dotle, da ozbiljno pokreu pitanje: ne treba li teologiju i njezinu metodu, koja vlada u kolama uz odobrenje crkvene vlasti, ne samo usavriti, nego tovie potpuno reformirati, kako bi se Kristovo kraljevstvo uspjenije irilo posvuda na zemlji, meu ljudima svake kulture i svakog religijskog miljenja. Ne bi bilo gotovo nikakvog razloga za bojazan, kad oni ne bi ili za drugim, nego samo za zgodnim prilagoivanjem [565], nekim novo uvedenim nainom, crkvenog nauka i njegove metode, prilikama i potrebama naeg vremena. Ali se ini da nerazboriti zagovornici "irenizma"dre zaprekom za uspostavljanje bratskog jedinstva i ono to se temelji na samim zakonima i naelima koje je dao Krist, i na ustanovama koje je on ustanovio, ili ono to postoji kao utvrda i obrada cjelovitosti vjere ... Treba zadrati katoliku terminologiu

3880

3881

to se pak teologije tie, neki ele da se sadraj dogmi to vie smanji, a sama dogma da se oslobodi od naina izraavanja koji je Crkva odavno prihvatila, i od filozofskih pojmova kojima se slue katoliki uitelji, te da se u iznoenju katolikog nauka vrati nainu govora Svetog pisma i svetih otaca. Oni se tako nadaju da e se dogma, kad s nje budu skinuti elementi za koje oni kau da su izvanjski Bojoj objavi, moi uspjeno usporeivati s dogmatskim miljenjima onih koji su se odvojili od crkvenog jedinstva, te da e na taj nain polako doi do ujednaavanja katolike dogme s miljenjima odvojenih. Ide se i dalje te takvi misle da e se, kad katoliki nauk bude sveden na takvo stanje, pripremiti put kojim e se udovoljiti [566] suvremenim potrebama, tako da e se moi dogme izlagati terminologijom dananje filozofije, bilo "imanentizma", bilo "idealizma", bilo "egzstencijalizma", ili nekog drugog sustava. 734

3882

Neki odvaniji tvrde da se to moe i mora ostvariti, jer tvrde oni, nikada ne moemo tajne vjere izraavati adekvatnim rijeima, nego samo "priblinim" izrazima, koji se stalno mijenjaju; tim (izrazima) se istina samo donekle naznaava, ali isto tako nuno i iskrivljuje. Zbog toga misle da nije apsurdno, nego daje sasvim nuno, da se teologija tijekom vremena slui razliitim filozofijama kao svojim sredstvima, te da se stari pojmovi zamijene novima; tako da se iste boanske istine mogu izraziti na ljudski razliite naine, pa i na one koji su na neki nain opreni, kako kau. K tome dodaju: povijest dogmi se sastoji u tome, da govore o razliitim oblicima u slijedu, u koje se zaodjenula objavljena istina, ve prema razliitim uenjima i miljenjima koja su se pojavila tijekom ston'ea. Iz toga to smo rekli je jasno da takva nastojanja ne vode samo prema dogmat- 3883 skom "relativizmu", kako ga zovu, nego ga ve stvarno i sadre.To obilno izraava i onaj prezir to ga pokazuju prema openito prihvaenom uenju i njegovoj terminologiji, kojima se ono oznaava. Svakome je naime jasno, da se izrazi koji se upotrebljavaju bilo u kolama, bilo od crkvenog uiteljstva, mogu poboljati i usavriti; osim toga je poznato i to da Crkva nije uvijek bila dosljedna u koritenju tih rijei. Isto je tako jasno da se Crkva ne moe vezati ni na koji filozofski sustav, koji prevladava u nekom kratkom vremenu, nego na ono stoje tijekom vremena izgradila opa suglasnot katolikih uitelja, kako bi se donekle upoznala i shvatila dogma; a to sigurno nije oslonjeno na labave temelje, nego se oslanja na naela i pojmove, koji proizlaze iz prave spoznaje stvorenih stvari; a boanski objavljena istina sjaji, preko Crkve, kao zvijezda ljudskom duhu na putu do takve spoznaje. Stoga nije udno to su neke od tih pojmova ekumenski sabori ne samo [567] upotrebljavali, nego su ih i potvrdili, tako da se od njih ne smije odstupiti. ... Preziranje izraza i pojmova kojima se obiavaju sluiti skolastiki teolozi, po sebi vodi prema slabljenju spekulativne teologije, kako je zovu, jer misle da ona nema prave sigurnosti budui da se oslanja na teoloka razmiljanja. ... Autoritet crkvenog uiteljstva Oni prikazuju crkveno uitelj stvo kao branu napretku i zapreku znanosti, a neki 3884 nekatolici ga smatraju za nepravednu konicu, kojom se ueniji teolozi zaustavljaju u obnavljanju svoje znanosti. Premda ovo sveto uiteljstvo, u stvarima vjere i udorea, mora biti svakom teologu prvo i ope pravilo istine, jer je njemu Krist Gospodin povjerio da uva, brani i tumai cjelokupan poklad vjere - to jest sveto Pismo i boansku "predaju" - ipak dunost, kojom su vjernici obvezatni da izbjegavaju zablude koje vie ili manje granie s krivovjerjem, te temeljem koje su "takoer duni pokoravati se konstitucijama i dekretima kojima Sveta stolica osuuje i zabranjuje takva kriva shvaanja"1, neki katkada u tolikoj mjeri zapostavljaju kao da oni ne postoje. ...
*3884 Usp. *3045

735

3885

[568]... I ne smije se misliti, da ono to se iznosi u enciklikama ne trai unutarnje prihvaanje, budui da u njima vrhovni sveenici ne vre svoju vrhovnu uiteljsku vlast. Ti se sadraji iznose (snagom) redovitog uiteljstva, za koje takoer vrijedi: "Tko vas slua, mene slua" [Lk 10,16]; a ono to se iznosi i nalae u enciklikama, veinom ve od drugud pripada katolikom nauku. Kad pak vrhovni sveenici u svojim spisima izriito zauzmu stanovite o nekom do sada spornom pitanju, svima je jasno, da se prema nakani i volji samih vrhovnih sveenika, meu teolozima o tom pitanju vie ne moe slobodno raspravljati. Uporaba i zloporaba izvora objave

3886

Istina je takoer, da se teolozi neprestano moraju vraati izvorima boanske objave; njihova je zadaa pokazati kako i gdje se u svetom Pismu i u boanskoj "predaji", da li izriito ili ukljuno, nalazi ono to ui ivo uiteljstvo. Osim toga, oba ta izvora boanski objavljenog nauka, sadre takvo i toliko blago istine, da ga nikada neemo stvarno iscrpsti. Zbog toga se i svete znanosti trajno pomlauju prouavanjem svetih izvora; dok naprotiv, spekulacija koja zanemaruje daljnje istraivanje svetog poklada, postaje neplodna, kao to smo to [569] iz iskustva spoznali. Ali zbog tog se razloga teologija, pa niti pozitivna, kako je zovu, ne moe izjednaiti s istom povijesnom znanou. Bog je naime svojoj Crkvi zajedno s takvim svetim izvorima dao i ivo crkveno uiteljstvo, kako bi se osvijetlilo i razvilo i ono to se u pokladu vjere nalazi samo nejasno i kao ukljuno. A boanski Otkupitelj nije taj poklad povjerio niti pojedinim Kristovim vjernicima, niti samim teolozima da ga autentino tumae, nego samo crkvenom uiteljstvu. Ako pak Crkva vri tu svoju dunost, kao to se to esto dogaalo tijekom stoljea, sluei se svojom redovitom ili izvanrednom slubom, onda je jasno, daje posve kriva metoda onih koji nejasnim ele tumaiti ono to je jasno, kadje oito da je potrebno slijediti suprotan redoslijed. Zbog togaje na predasnik besmrtne uspomene Pijo XI., govorei daje najplemenitija dunost teologije to da pokae kako se neka definirana istina nalazi u izvorima, nije bez tekog razloga pridodao i ove rijei: "u onom istom smislu u kojem je definirana"1.

3887

Mnogi takoer iznose i ubrizgavaju u due mnogo toga to teti boanskom autoritetu sv. Pisma. Neki prkosno iskrivljuju znaenje definicije 1. vatikanskog sabora daje Bog autor svetog Pisma, i obnavljaju miljenje koje je ve vie puta bilo osueno, da se nepogrjeivost svetog Pisma odnosi samo na one (sadraje) koji govore o Bogu, o udorednim i religijskim stvarima. tovie, krivo govore i o ljudskom znaenju svetih knjiga, ispod kojeg se krije njihov boanski smisao, za koji kau daje jedini nepogrjeiv.
*3886 Pijo I X , pismo "Inter gravissimas", 26. listopada 1870. (Pijo I X , Acta l/V, 260).

736

Kod tumaenja svetog Pisma ne ele voditi nikakvog rauna o analogiji vjere i "predaji" Crkve; tako da uenje svetih otaca i svetog uiteljstva prosuuju vagom svetog Pisma, koje kao egzegeti tumae na isto ljudski nain, a ne suprotno, da isto sveto Pismo treba tumaiti prema duhu Crkve, koju je Krist Gospodin postavio da bude uvar i tuma itavog poklada istine koji je Bog objavio. [570] Osim toga, literarno znaenje svetog Pisma i njegovo tumaenje, to su 3888 ga pod nadzorom Crkve izradili toliki tako veliki egzegeti, trebalo bi ustupiti mjesto nekoj novoj egzegezi, koju oni nazivaju simbolikom i duhovnom; i tek bi se s njom svima otvorila Biblija Staroga i Novoga Zavjeta, koja se sada u Crkvi nalazi kao zapeaeni izvor. Oni tvrde da bi na taj nain nestale sve potekoe s kojima se susreu samo oni koji se dre literarnog tumaenja Pisma. Svima je jasno kako je sve to daleko od naela i pravila hermeneutike, koja su pra- 3889 vilno postavili nai predasnici sretne uspomene: Leon XIII. u enciklici "Providentissimus" i Benedikt XV. u enciklici "Spiritus Paraclitus", te mi sami u enciklici "Divino afflante piritu".

Posljedice novih teokih strujanja I nije udo to su te novine ve urodile otrovnim plodovima gotovo u svim dije- 3890 lovima teologije. Dovodi se u sumnju da ljudski razum m o e , bez pomoi boanske "objave" i Boje milosti, dokazima izvedenim iz stvorenih stvari, d o k a z a t i da postoji osobni B o g ; nijee se daje svijet imao poetak, te se tvrdi daje stvaranje svijeta bilo nuno, jer ono proizlazi iz nune dobrostivosti Boje ljubavi; isto se tako nijee da Bog ima od vjenosti nepogrjeivo p r e d z n a n j e o slobodnim ljudskim inima; a to se protivi izjavama Vatikanskog sabora [*300J-3003]. Neki pokreu i pitanje, jesu li aneli stvorenja-osobe; te da li se materija bitno 3891 razlikuje od duha. Neki iskrivljuju " n e z a s l u e n o s t " n a d n a r a v n o g a r e d a , budui d a tvrde kako Bog ne moe stvoriti bia obdarena razumom, a da ih ujedno ne upravi i ne pozove na blaeno gledanje. I nije to dosta; odbacivi pojam i z v o r n o g a g r i j e h a iz tridentskih definicija, iskrivljuje se ujedno i pojam grijeha openito, ukoliko je on Boja uvreda, a isto tako i zadovoljtina koju je Krist dao za nas. Ima i takvih koji ele uenje o t r a n s u p s t a n c i j a c i j i [571], kao neto to se oslanja na zastarjeli filozofski pojam supstancije, tako izmijeniti, da se stvarna Kristova prisutnost u presv. euharistiji svede na neki simbolizam, u kojem posveene prilike ne bi bile nita drugo nego uinkoviti znakovi Kristove duhovne prisutnosti, i njegovog unutarnjeg sjedinjenja s vjernicima kao udovima u mistinom tijelu... 737

Naela 3892

zdrave filozofije

Poznato je koliko Crkva cijeni ljudski razum, s obzirom na njegovu sposobnost da sigurno dokae postojanje jednog osobnog Boga; isto i da nepobitno, pomou boanskih znakova, potvrdi same temelje kranske vjere; isto tako, da ispravno protumai zakon koji je Stvoritelj usadio u ljudska srca; napokon daje u stanju, i to 1 vrlo plodno, shvatiti i (kranske) tajne . Razum e pak tu zadau moi prikladno i sigurno vriti samo onda ako je obrazovan na pravi nain; to jest, bude li proet onom zdravom filozofijom, koja je predana kao batina iz ranijih kranskih vremena, te zbog toga ima autoritet viega reda, jer je samo crkveno uiteljstvo njezina naela i osnovne tvrdnje, koje su ljudi velikog uma polako otkrivali i prihvaali, primijenjivala za tumaenje [572] same boanske "objave". Ta pak filozofija koja je u Crkvi priznata i prihvaena, brani pravu i istinsku vrijednost ljudske spoznaje i neunitivost metafizikih naela - to jest dovoljnog razloga, uzronosti i svrnosti-te konano, (mogunost) spoznaje sigurne i nepromjenjive istine.

3893

U toj se filozofiji naime uistinu iznosi mnogo toga, to se ne tie vjere i udorea, niti izravno niti neizravno, te stoga Crkva to preputa na slobodnu raspravu strunjacima; a ta sloboda ne postoji u odnosu na mnoge druge (postavke), posebno u odnosu na naela i glavne tvrdnje, to smo gore spomenuli. Ali i u takvim bitnim pitanjima moe se filozofiju odjenuti u prikladniju i bogatiju odjeu: mogue ju je uvrstiti boljim izrazima; moe se osloboditi manje prikladnih skolastikih dokazivanja, obogatiti je, ali paljivo, nekim zdravim elementima uznapredovalog ljudskog razmiljanja; meutim, nikada nije doputeno potkopavati je, ili zaraziti krivim naelima, niti je smatrati kao neki velianstveni, ali zastarjeli spomenik. Ne moe se naime stalno mijenjati istina, i svako njezino filozofsko izraavanje, budui da se veinom radi o naelima koja su ljudskom razumu oita po sebi, ili pak o onim istinama koje se oslanjaju bilo na mudrost vjekova, bilo na suglasnot i stup boanske "objave".... [573] Kad smo sve to dobro razmotrili, bit e odmahjasno, zato Crkva zahtijeva da se budui sveenici u filozofskim znanostima obrazuju "prema metodi, nauku i naelima Aneoskog uitelja"; ona naime dobro znade iz iskustva mnogih stoljea, da se Akvineva metoda i nain posebno odlikuju kako u obrazovanju poetnika, tako i u istraivanju skrivenih istina.... Zbog toga treba najvie aliti, to neki danas s prezirom gledaju na filozofiju koju je Crkva prihvatila i priznala, tako daje nepametno odbacuju kao zastarjelu s obzirom na oblik, i kao racionalistiku s obzirom na nain razmiljanja, kao to to kau. Oni naime tvrde da ta naa filozofija brani krivo shvaanje, da moe postojati apsolutno istinita metafizika; dok naprotiv, naa filozofija tvrdi da se stvari, poseb3892 Usp. 1. vatikanski sabor, 3 sjednica, pogl. 4 (*3016).

3894

738

no transcendentalne, mogu prikladno izraziti samo pomou razliitih znanosti, koje se meusobno nadopunjuju, premda su si na neki nain i suprotstavljene.

Primjenjivanje pozivitnih znanosti na religiju [575]... Nemali broj trai da se katolika religija to vie obazire na te znanosti. 3895 A to je pohvalno tamo gdje se radi o injenicama koje su uistinu dokazane; oprezno pak treba postupati tamo gdje se radi vie o "postavkama" kojima se dodiruju tvrdnje sadrane u svetom Pismu ili u "predaji", makar se one na neki nain oslanjale na ljudsku znanost. Ako se pak takve postavke izravno ili neizravno protive od Boga objavljenoj istini, tada se takve postavke ni na koji nain ne mogu dopustiti. Zbog toga crkveno uiteljstvo ne zabranjuje istraivanje o "evolucionistikom" 3896 uenju, ukoliko se ono odnosi na p o r i j e k l o l j u d s k o g a t i j e l a iz ve postojee i ive tvari, - katolika nam vjera naime nalae vjerovati da due Bog neposredno stvara - u skladu s dananjim stanjem ljudskih znanosti i svete teologije, te da se ta istraivanja i rasprave vode izmeu oba tabora strunjaka, ali tako [576] da se razlozi obaju miljenja, tj. i onih koji pogoduju (evolucionizmu) i onih koji su protiv njega, vrednuju i prosuuju s potrebnom ozbiljnou, umjerenou i mjerom, tako dugo dok su svi spremni pokoriti se sudu Crkve, koja je od Krista dobila zadau autentino tumaiti sveto Piamo i braniti vjerske dogme 1 . Neki pak tu slobodu raspravljanja lakomisleno prekorauju, budui da se ponaaju tako kao daje porijeklo ljudskog tijela od ve postojee i ive tvari, temeljem do sada pronaenih pokazatelja, kao i temeljem zakljuaka izvedenih iz tih pokazatelja, ve potpuno sigurno i dokazano, i kao da u izvorima boanske objave nema niega to bi u toj stvari trailo najveu umjerenost i opreznost. A kad se radi o drugoj moguoj postavci, to jest o p o l i g e n i z m u , kako ga 3897 zovu, tada sinovi Crkve nipoto ne uivaju takvu slobodu. Kristovi vjernici naime ne mogu prihvatiti ono miljenje, za koje tvrde oni koji ga iznose, da je ovdje na zemlji bilo pravih ljudi poslije Adama, koji ne vuku porijeklo prirodnim raanjem od njega kao praroditelja sviju, ili da Adam oznaava neki skup praroditelja; nikako se naime ne vidi, kako bi se takve tvrdnje mogle sloiti s onim to se nalazi u izvorima objavljene istine i dokumentima crkvenog uiteljstva o izvornom grijehu, koji proizlazi iz uistinu uinjenog grijeha jednog Adama, koji se raanjem prenosi na sve, tako da ga svaki pojedinac ima kao svoj [usp. Rim 5,12-19; *1511-1514\. Kako u biolokim i antropolokim znanostima, tako i u povijesnim znanostima 3898 ima onih koji lakomisleno prekorauju mjere opreza koje je postavila Crkva. Poseb' *3896 Usp. Pijo X I I , Nagovor u Akademiji znanosti, 30. studenog 1941 (AAS 33 [1941.] 506).

739

no pak treba aliti nad p r e v i e s l o b o d n i m n a i n o m t u m a e n j a p o v i j e s n i h k n j i g a S t a r o g a z a v j e t a , iji se zastupnici, kako bi obranili svoj postupak, neopravdano pozivaju na Pismo koje je nedavno Papinsko biblijsko povjerenstvo uputilo parikom nadbiskupu [*'3862-3864]. To pismo naime otvoreno upozorava da jedanaest prvih poglavlja [577] Postanka, premda u pravom smislu ne spadaju u nain pisanja povijesti kojim su se sluili najbolji grki i rimski povjesniari, ili kojim se slue strunjaci naega vremena, ipak ona spadaju u nekom pravom smislu u povijesnu vrstu, koju egzgeti moraju poblie istraiti i odrediti. Ta ista poglavlja jednostavnim i slikovitim nainom izravanja, prilagoenim shvaanju slabo obrazovanog naroda, iznose osnovne istine na koje se oslanja skrb za nae vjeno spasenje, ali isto tako i puki opis poetaka ljudskog roda i izabranog naroda. Ako su stari sveti pisci neto crpli iz pukog pripovijedanja (a to se moe dozvoliti), ne smije se nikada zaboraviti da im je u tome pomagao dah boanskog nadahnua, koji ih je kod izbora i procjenjivanja dokumenata uvao od svake zablude. 3899 Ono to je od pukog pripovijedanja uneseno u sveto Pismo, ne treba nipoto usporeivati s mitologijama i drugim slinim (vrstama), koje vie proizlaze iz velike mate nego li iz elje za istinom i jednostavnou, a to naime u svetim knjigama, pa i Starog zavjeta, u tolikoj mjeri dolazi do izraaja, da treba rei kako su nai sveti pisci oito iznad starih svjetovnih pisaca.

3900-3904: Apostolska konstitucija "Munificentissimus Deus", 1. studenog 1950.

Konstitucija sadri dogmu o uznesenju Marijinom u nebo, koju je Pijo XII. proglasio 1. studenog 1950. Prije proglaenja dogme provedeno je ispitivanje episkopata itavog svijeta. Usp. pismo Pija XII. "Deiparae virginis" od 1. svibnja 1946. (AAS 42 [1950.] 782sl). Od druge polovice 19. stoljea prispijevale su molbe za proglaenje te dogme. Na 1. vatikanskom saboru su 204 saborska oca predloila da se definira Marijino uznesenje na nebo. U prvoj polovici 20. stoljea taj je pokret ojaao. Usp. W. Hentrich - R. Walter von Moos, Petitiones de Assumptione corporea B. V. Mariae in caelum defmienda ad S.Sedem delatae, propositae sec. ordinem hierarchicum, dogmaticum, geographicum, chronologicum, ad consensum Ecclesiae manifestandum, 2 sveska (Vatikan 1942.). Izd: AAS 42 (1950.) 767-770.

Defnicija o Marijinom uznesenju na nebo 3900 Naime, svi dokazi i razmiljanja svetih otaca i teologa oslanjaju se na sveto Pismo kao na svoj posljednji temelj; ono nam naime blagu Boju Majku predouje kao [768] najpovezaniju s njezinim boanskim Sinom, koja je uvijek dijelila njegovu sudbinu. Zbog toga se ini daje nemogue zamisliti da bi ona koja je Krista zaela, rodila, mlijekom dojila, drala na rukama, pritiskala na grudi, poslije ovog zemaljskog ivota od njega bila makar i tijelom, premda ne i duom, odijeljena. 740

Budui da je na Spasitelj bio Marijin Sin, nije mogao, kao najsvreniji obdravatelj Bojeg zakona, osim vjenog Oca ne potivati i svoju preh'ubljenu Majku. Dakle, budui da joj je mogao iskazati tako veliku ast daju ouva netaknutu od raspadanja u grobu, treba vjerovati daje to i uinio. Ponajvie pak treba spomenuti to, da su sveti oci, tamo od II. stoljea, prikaziva- 3901 li Djevicu Mariju kao novu Evu, premda podlonu, ipak najue povezanu u njegovoj borbi protiv paklenog neprijatelja koji je, kao stoje to najavljeno u protoevanelju [Post 3,15], doao do potpune pobjede nad grijehom i smru, a to se u spisima apostola naroda, uvijek povezuje [Rim 5 i 6; 1 Kor 15,21-26 54-57]. Zbog toga, kao stoje slavno Kristovo uskrsnue bilo bitni i posljednji in te trijumfalne pobjede, tako je trebalo i zavriti tu zajedniku borbu blaene Djevice sa svojim Sinom, "proslavom" njezinog djevianskog tijela; kao to naime kae isti Apostol: "kad se ovo raspadljivo obue u neraspadljivo ... tada e se obistiniti rije napisana: Pobjeda iskapi smrt" [1 Kor 15,54]. Zbog toga preslavna Boja Majka, tamo od vjenosti na tajnovit nain povezana s Isusom Kristom, "s jednom te istom odlukom" 1 o predodreenju, neokaljana u svom zaeu, nepovrijeena djevica u svom Bogo-majinstvu, velikoduna prijateljica boanskog Otkupitelja, koji je izborio potpuni trijumf nad grijehom i njegovim posljedicama, konano je, kao najviu krunu svojih povlastica, postigla to da bude sauvana netaknutom od raspadanja u grobu, te da i ona kao i njezin Sin, nakon potpune pobjede nad smru, bude tijelom [769] i duom uznesena u najviu nebesku slavu, gdje ona sjaji kao kraljica, uz desnu istoga svoga Sina, besmrtnog kralja vjekova, [usp. 1 Tim 1,17].... [770]... Zbog toga ... na slavu svemoguega Boga, koji je Mariji Djevici iska- 3903 zao svoju posebnu naklonost, na ast njegovog Sina besmrtnog kralja vjekova i pobjednika nad grijehom i smru, za poveanje slave uzviene njegove Majke, te na radost i veselje itave Crkve vlau Gospodina naega Isusa Krista, blaenih apostola Petra i Pavla, i naom, proglaavamo, objavljujemo i definiramo, daje Bogom objavljena dogma daje, Bezgrjena Bogorodica uvijek djevica Marija, zavrivi put zemaljskog ivota, bila tijelom i duom uznesena u nebesku slavu. Zbog toga, ako bi se netko, ega nas Bog sauvao, svjesno usudio nijekati to to 3904 smo mi definirali, neka znade daje u potpunosti otpao od boanske i katolike vjere. 3902

*3902

Pijo I X , enciklika "Ineffabilis Deus", 8. prosinca 1854. (Pijo IX, Acta 1/1,599).

741

3905: Enciklika "Sempiternus Rex", 8. rujna 1951.

Enciklika je izdana povodm 1.500. godinjice Kalcedonskog sabora. Izd.: AAS 43 (1951.) 638.

Kristovo 3905

ovjetvo

Premda nita ne prijei da se Kristovo ovjetvo, pa i psiholoki i razumski dublje istrauju, ipak ih ima koji u tekim istraivanjima te vrste, preko mjere naputaju staro kako bi izgradili novo, i krivo se slue autoritetom i definicijom Kalcedonskog sabora, kako bi potkrijepili ono to su sami napisali. Oni stanje i uvjete Kristove ljudske naravi tako uzdiu, da se ini kako je shvaaju kao neki subjekt vlastitog prava, kao da ona ne postoji u osobi same Rijei. A Kalcedonski sabor, koji je potpuno u skladu s Efekim, jasno tvrdi, da se obje naravi naega Spasitelja zdruuju "u jednoj osobi i subzistenciji", te zabranjuje da se u Krista stavljaju dva pojedinca, kao daje neki "ovjek", koji ima potpunu samostalnost, "uzet" i smjeten kod Rijei.

3907: Opomena Sv. oficija, 30. lipnja 1952.

Izd: AAS 4 4 ( 1 9 5 2 . ) 546.

Spolni odnos uz izbjegavanje orgazma 3907 Apostolska je Stolica primijetila s velikom zabrinutou, da u ovo posljednje vrijeme ima mnogo pisaca koji raspravljajui o branom ivotu, posvuda javno i do pojedinosti ulaze u ono to se odnosi na spolnost; osim toga, neki ak opisuju, hvale i preporuuju suzdrani odnos (amplexum reservatum). Kako ne bi zanemarila svoju dunost u tako vanoj stvari, koja se odnosi na svetost enidbe i spasenje dua... Kongregacija Svetog Oficija, po izriitoj odredbi ... Pija XII., ozbiljno opominje spomenute pisce, da prestanu s takvim nainom postupanja. ... Sveenike pak, koji djeluju u duobrinitvu i vodstvu savjesti, neka se nikada ne usuuju tako govoriti, makar i bili spontano upitani, kao da se od strane kranskog zakona nema to prigovoriti protiv "suzdranog odnosa".

3908-3910: Enciklika "Fulgens corona", 8. rujna 1953.

Tom enciklikom obznanjena je "marijanska godina" na spomen definicije Marijinog bezgrjenog zaea (1854.). Izd.: AAS 45 (1953.) 581sl.

742

Marijino otkupljenje Promatramo li najaru i najsrdaniju ljubav, kojom je B o g bez sumnje obasi- 3908 pao i obasipa Majku svog jedinoroenog Sina, kako bismo mogli samo i pomisliti da je ona bila , makar i za najkrae vrijeme, podlona grijehu i bez Boje milosti. Sigurno ju je Bog mogao, mislei na Spasiteljeve zasluge, obdariti tom presjajnom povlasticom; ne moemo si niti zamisliti da on to nije i uinio. Dolikovalo je da Otkupiteljeva Majka bude takva, da bude njega dostojna, koliko je to mogue; a ne bi ga bila dostojna, kad bi bila okaljana nasljednim gryehom i podlona sotonskoj vlasti, pa bilo to samo i u prvom asu svoga zaea. I ne moe se tvrditi da se zbog toga umanjuje Kristovo otkupljenje, kao da se 3909 ono vie ne odnosi na sve Adamove potomke, te da se zbog toga neto oduzima od zadae i dostojanstva samog boanskog Spasitelja. Naime, promotrimo li temeljito i pozorno tu stvar, lako emo uvidjeti daje Krist Gospodin n a n e k i n a j s a v r e n i j i n a i n u i s t i n u o t k u p i o s v o j u M a j k u , kad ju je, s obzirom na svoje (budue) zasluge, ouvao od svake ljage nasljednog grijeha. Zbog toga se tim nauavanjem ne umanjuje niti nijee neogranieno Kristovo dostojanstvo i njegova sveopa zadaa otkupljenja, nego se u najveoj mjeri poveava. Dakle, nekatolici i mnogi novatori bezrazlono napadaju i osuuju nau 3910 pobonost prema Djevici Bogorodici (koju joj iskazujemo) iz tog razloga, kao da mi oduzimamo neto od obvezatnog potivanja Boga i Isusa Krista; nasuprot, koju god ast i potovanje iskazujemo naoj nebeskoj Majci, ona bez sumnje zavrava u slavi njezinog boanskog Sina, ne samo zbog toga to od njega [582] kao iz prvog izvora dolaze sve milosti i svi darovi, odn. nebeski pokloni, nego i zbog toga, jer je "slava sinova slava njihovih otaca" [Izr 17,6].

3911-3912: Enciklika "Sacra virginitas", 25. oujka 1954.

Izd.: AAS 46 (1954.) 175sl.

Vrednovanje enidbe i djevianstva Nedavno smo alosnom duom odbacili miljenje onih koji su ili dotle da su 3911 tvrdili kako je enidba jedino [176] to moe obraniti naravni rast i dunu savrenost ljudske osobe 1 . Neki naime tvrde da Boja milost, koju sakrament enidbe daje
*3911 Usp. Pijo X I I , Govor vrhovnim poglavaricama redova i religioznih instituta, 15. rujna 1952. (AAS 44 [1952.] 824).

743

iz uinjenog ina, tako posveuje sluenje enidbom, da ono postaje uinkovitije sredstvo da pojedine due povee s Bogom nego li samo djevianstvo, jer je naime sakrament kranska enidba a ne djevianstvo. To naime uenje proglaavamo krivim i tetnim. Istina je naime da taj sakrament zarunicima podjeljuje milost kako bi branu dunost mogli sveto obavljati; isto tako da uvruje meusobnu vezu ljubavi, kojom se oni dre meusobno povezanima; ali ona (enidba) nije zato ustanovljena da sluenje enidbom uini po sebi prikladnijim sredstvom za povezivanje dua zarunika vezom ljubavi sa samim Bogom [usp. *3838]. tovie, ne dozvoljava li apostol Pavao suprunicima da se privremeno suzdravaju, kako bi se posvetili molitvi [usp. 1 Kor 7,5], radi toga, jer takvo suzdravanje ini duu slobodnijom, ako se eli posvetiti nebeskim stvarima i molitvi Bogu?

3913-3917: Enciklika "Adcaeli Reginam", 11. listopada 1954.

Tom enciklikom Pijo XII. je uveo (u Crkvu) blagdan Marije Kraljice. Izd.: AAS 46 (1954.) 633-636.

Marijino kraljevsko dostojanstvo 3913 Osnovno naelo na kojem se temelji Marijino kraljevsko dostojanstvo bez sumnje je njezino Bogo-majinstvo. Ponekad se naime u svetom Pismu, o Sinu kojeg e roditi Djevica, ita sljedea reenica: "Zvat e se Sin Svevinjega. Njemu e Gospodin Bog dati prijesolje Davida, Oca njegova, i kraljevat e nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu nee biti kraja" [Lk 1,32sl], a Marija se osim toga naziva "majka Gospodinova" [Lk 1,43]; odatle se lako izvodi daje ona kraljica, jer je rodila Sina, koji je istoga asa kadje zaet, kralj koji je, zbog hipostatskog sjedinjenja ljudske naravi s Rjeju, i kao ovjek Gospodar sviju stvari. Zbog togaje s pravom Ivan Damaanski mogao napisati ovo: "Uistinu, ona je postavljena za Gospodaricu svega stvorenog, time to je postala Stvoriteljeva majka" ; isto se tako moe ustvrditi daje Marijinu kraljevsku slubu nebeskim ustima navijestio sam arkaneo Gabrijel. 3914 Ipak preblaenu Djevicu Mariju ne treba nazivati kraljicom samo zbog njezinog Bogo-majinstva, nego takoer, jer je po Bojoj volji ona imala znaajan udio u djelu naeg vjenog spasenja. "to nam se moe dogoditi ugodnije i slae za razmiljanje, ... nego da Krist vlada nama ne samo po priroenom, nego i po steenom [634] pravu, to jest po otkupljenju? [*3676] ...
*3913 Ivan Damaanski, Defide orthodoxa IV 14 (PG 9 4 , 1 1 5 8 B - 1 1 5 9 A / B. Kotter: PTS 12
[Schriften 2] 2OO50.52).

744

Uistinu, Djevica Marija je bila s Kristom najtjesnije povezana u dovretku djela otkupljenja... . Naime: "Kao stoje Krist time to nas je otkupio, na poseban nain na Gospodar i Kralj, tako je to i blaena Djevica zbog posebnog naina na koji je sudjelovala u naem otkupljenju, tj. darujui svoje tijelo, i prinosei ga dobrovoljno za nas, elei na poseban nain nae spasenje, molei (za nj) i priskrbljujui nam ga" 1 . Iz tih razmiljanja izvodi se sljedei dokaz: Ako je Marija u djelu duhovnog 3915 spasenja, bila po Bojoj volji pridruena Isusu Kristu zaetniku samog spasenja, na slian nain kao to je Eva bila pridruena Adamu, zaetniku smrti, onda se moe ustvrditi daje djelo naega spasenja provedeno na nain "ponavljanja"2, u kojem je ljudski rod [635] spaen po djevici, kao to je po djevici bio vezan uz smrt; osim toga, isto se tako moe ustvrditi daje ta preslavna gospodarica zbog toga bila izabrana za Kristovu majku "kako bi postala sudionica u otkupljenju ljudskog roda"3, i ako je uistinu "ona, koja nije iskusila niti svoj niti nasljeem grijeh, bila najtjesnije povezana sa svojim Sinom, te je njega, kao nova Eva za svu Adamovu djecu koja su bila okaljana njegovim jadnim padom, prinijela na Golgoti vjenom Ocu, zajedno sa rtvom svojih majinskih prava i majinske ljubavi"4, iz toga se onda bez sumnje moe zakljuiti: kao stoje Krista novog Adama trebalo nazvati kraljem, ne samo zbog toga jer je Boji Sin, nego i zbog toga jer na Otkupitelj, isto je na neki slian nain i preblaena Djevica Kraljica, ne samo jer je Majka Boja, nego uistinu i zbog toga, jer je kao nova Eva pridruena novom Adamu. Uistinu, u punom, pravom i potpunom smislu rijei, samo je Isus Krist, Bog i 3916 ovjek, Kralj; ipak i Marija sudjeluje u njegovom kraljevskom dostojanstvu, na smanjen i analogan nain, kao Majka Kristova i Boja, sudionica u boanskom djelu Otkupljenja, u njegovim bitkama s neprijateljima, i nadasve u njegovoj izvojevanoj pobjedi. Iz te povezanosti s Kristom Kraljem, Marija je stekla sjaj i velianstvo, koje po uzvienosti nadilazi sva stvorenja; iz te povezanosti s Kristom raa se kraljevska mo, tako da i ona sama moe dijeliti kraljevsko blago boanskog Otkupitelja; konano, iz povezanosti s Kristom, i njezinom majinskom zatitom kod Sina i Oca, proizlazi (njezina) neiscrpiva uinkovitost. Nema dakle nikakve sumnje, presveta Marija nadilazi po svom dostojanstvu 3917 sve stvorene stvari, kao i to da je zadobila prvenstvo prije svih, (odmah) iza svog Sina...
*3914 *3915 Francisco Suarez SJ, Commentarii et disputationes in III. partem D. Thomae, disp. XXII, sect. 2 (Opera omnia, izd. C.Berton, 19 [Pari 1860] 327a). Irenej Lvonski, Adversus haereses V 19, br.l (izd. W.W. Harvev [Cambridge 1857] 2,375 / PG 7,1175B /SouChr 153 [ 1969], 248 3 ). Pijo X I , Pismo "Auspicatusprofecto" (AAS 25 [1933] 80). Pijo X I I , Enciklika "Mystici corporis" (AAS 35 [1943.] 247).

745

[636]... Za shvaanje tog najuzvienijeg stupnja dostojanstva, koje je Bogorodica stekla iznad svih stvorenja, korisno je razmiljati, da je Bogorodica, ve u prvom asu kadje bila zaeta, bila ispunjena tolikim obiljem milosti daje nadvisila milost svih svetih... Osim toga, blaena Djevica, nije zadobila, poslije Krista, samo najvii stupanj uzvienosti i savrenosti, nego je takoer sudionica u njegovoj uinkovitosti, zbog koje se s pravom kae da njezin Sin i na Otkupitelj vlada nad srcima i vonama ljudi.

3917a: Dekret Sv. oficija, 2. travnja 1955.

Dekret o okluzivnoj dijafragmi, upuen nekim biskupima Sjeverne Amerike. Izd.: The Clergv Review 21 (Ranchi [Indija]: St. Marv'sTheological College, Kurseong, 1957) 26 / The Priest (Huntington [Indiana, U.S.A.] 1956) 760. Nije izdan u AAS.

Spreavanje zaea 3917a Sveta kongregacija s posebnom znaajnou die svoj glas protiv primjene dijafragme (sterilet, diaphragm) kod suprunika, kod vrenja enidbenih prava, te ju osuuje i odbacuje. Osim toga ordinariji ne smiju dozvoliti da se vjernicima govori, ili da ih se ui, da se na temelju kranskih naela ne moe nita ozbiljno prigovoriti, ako suprug sa enom, koja koristi to sredstvo, surauje samo materijalno. Ispovjednici i duhovni voe koji zastupaju suprotno miljenje i koji tako vode savjesti vjernika, daleko su zalutali s puta istine i udorednih pravila.

3918-3921: Instrukcija Sv. oficija, 2. veljae 1956.

Usp. nagovor Pija XII. od 23. oujka i 18. travnja 1952. (AAS 44 [1952] 270-278; 413-419). Izd.: AAS 48 (1956.) 144sl / PerRMor 45 (1956.) 137-139.

Etika situacije 3918 Protiv moralnog nauka predanog Katolikoj Crkvi i njegove primjene, u mnogim krajevima se meu katolicima poeo iriti etiki sustav koji se veinom naziva nekom "etikom situacije"... Autori koji slijede taj sustav, tvrde da odluujua i posljednja norma djelovanja nije ispravan objektivni poredak, odreen prirodnim zakonom, koji je sigurno spoznat iz tog zakona, nego unutarnje svjetlo due i prosudba svakog pojedinca, kojom on, postavljen u konkretnu situaciju, spoznaje to mu je initi. Naime, prema njima, ta posljednja ovjekova odluka nije, kao to to nauava objektivna etika prenesena od pisaca veeg znaenja, primjena objektivnog zakona 746

na pojedinani sluaj, pazei i ujedno vodei rauna, prema pravilima razboritosti o posebnim prilikama "situacije", nego neposredno unutarnje svjetlo i prosudba. Ta pak prosudba, barem u mnogim stvarima, s obzirom na objektivnu ispravnost, istinu i mjeru, konano nije niti mjerena niti smije biti mjerena, niti moe biti mjerena prema nekoj objektivnoj normi postavljenoj izvan ovjeka, neovisnoj od njegovog subjektivnog uvjerenja, nego je samoj sebi u potpunosti dostatna. Prema tim piscima, nije vie dovoljan tradicionalni pojam "ljudske naravi", 3919 nego treba pribjei pojmu "postojee" ljudske naravi, koji u odnosu na mnogo toga nema apsolutnu objektivnu vrijednost, nego samo promjenjivu, izuzevi moda one malobrojne elemente i principe koji pripadaju ljudskoj metafizikoj naravi (apsolutnoj [145] i nepromjenjivoj). Istu relativnu vrijednost ima i tradicionalni pojam "naravnoga zakona". Mnogo toga o emu se danas govori kao o apsolutnim postulatima naravnog zakona oslanja se, prema njihovom miljenju i uenju, na spomenuti pojam postojee naravi, zbog toga su i ti postulati samo relativni i promjenjivi, te se uvijek mogu prilagoditi svakoj situaciji. Prihvativi dakle te postavke i primijenivi ih na stvari, ti ljudi kau i ue da 3920 svatko treba prosuivati to im treba initi u toj situaciji, ne prvenstveno prema objektivnim zakonima, nego pomou onog zasebno unutarnjeg svjetla, prema osobnom uvidu u svojoj savjesti, te e se tada lako sauvati i osloboditi od mnogih etikih sukoba. Mnogo toga to se tvrdi u sustavu te "etike situacije", protivno je istini i zaklju- 3921 cima zdravog razuma, pokazuje tragove relativizma i modernizma, i jako odstupa od katolikog uenja, predavanog kroz stoljea. [Slijedi zabrana zastupati to uenje.]

3922-3926: Enciklika "Haurietis aquas", 15. svibnja 1956.

Izd.: AAS 48 (1956.) 316-352.

tovanje Srca Isusovog [Poznato je] da postoje d v a r a z l o g a zbog kojih Crkva pridaje boansko 3922 tovanje Srcu boanskog Otkupitelja. . . . J e d a n je onaj koji se odnosi i na druge presvete udove tijela Isusa Krista, a oslanja se na ono naelo, po kojem znamo daje njegovo Srce, kao najplemenitiji dio ljudske naravi, hipostatski sjedinjeno s boanskom osobom Rijei; zbog toga mu treba iskazivati ono poklonstveno tovanje, kojim Crkva tuje osobu samog Bojeg Sina.... 747

D r u g i se pak na poseban nain odnosi na boansko Spasiteljevo Srce, te isto tako na poseban nain zahtijeva da mu se pridaje boansko tovanje; to proizlazi iz toga stoje njegovo Srce, vie nego li svi drugi udovi njegova tijela, naravni znak, ili simbol njegove beskrajne ljubavi prema ljudskom rodu. "U svetom je [317] Srcu ... znak i izriita slika beskrajne ljubavi Isusa Krista, koja nas potie na meusobnu ljubav " \ 3923 [323] [Krist] je uistinu pridruio svojoj boanskoj osobi ljudsku narav, pojedinanu, itavu i potpunu, koja je po Duhu Svetom zaeta u preistom krilu Marije Djevice. Dakle, ljudskoj naravi, koju si je uzela Boja Rije, nije nedostajalo nita. On sije uzeo nju, ni na koji nain promijenjenu, s svim duhovnim i tjelesnim to spada na nju: to jest obdarenu razumom i voljom, te drugim unutarnjim i vanjskim sposobnostima shvaanja, isto tako i s osjetnim eljama i sa svim naravnim sklonostima [navode se dokumenti *293 301 355]. Budui da se ni na koji nain ne moe sumnjati daje Isus Krist [324] uzeo pravo tijelo, koje je imalo sve osjeaje koji su mu vlastiti, od kojih se prije svega istie ljubav, isto tako ne moe biti nikakave sumnje, daje on imao fiziko srce slino naem, budui daje ljudski ivot nemogu bez tog najizvrsnijeg dijela tijela, a isto tako i to se tie osjeaja. ... [327] Zbog toga se Srce utjelovljene Rijei s pravom i zaslueno smatra pokazateljem i simbolom one trostruke ljubavi, kojom boanski Otkupitelj neprestano ljubi vjenog Oca i sve ljude. Ono je naime simbol njegove boanske ljubavi, koju nam priopuje s Ocem i Duhom Svetim, koja nam se ipak samo u njemu, kao u Rijei koja je postala tijelom, oituje preko prolaznog i slabog ljudskog tijela.... Ono je osim toga simbol one najare ljubavi, koja ulivena u njegovu duu, obogauje Kristovu [328] volju, i ije je djelovanje obasjano i voeno inom dvostruke presavrene spoznaje, to jest blaene i one dane ili ulivene 2 . I konano, - i to uistinu vie na naravan i izravan nain - ono je simbol i one osjetne ljubavi, jer je tijelo Isusa Krista oblikovano djelovanjem Duha Svetoga u krilu Djevice Marije, imalo najsavreniju sposobnost osjeanja i prihvaanja, uistinu vie nego li ostala ljudska tijela 3 .... [343] ... Zbog toga nam je dozvoljeno uzdii se od tjelesne stvarnosti, to jest Srca Isusa Krista, i od njegovog naravnog znaenja,... ne samo do promatranja njegove ljubavi koja se doivaljava osjetima, nego i vie, do promatranja i klanjanja onoj nebeskoj ulivenoj ljubavi, i konano ... do razmatranja i klanjanja ljubavi utjelovljene boanske Rijei; donekle iz vjere, po kojoj vjerujemo da su obje naravi, ljudska [344] i boanska, sjedinjene u osobi Isusa Krista, moemo umom shvatiti
3922 *3924 Leon XIII, enciklika "Annum sacrum", 25. svibnja 1899. (Leon XIII, Acta 19 [Rim] 76; *3353). Usp. Toma Akvinski, Summa theologiae III, q.9, a. 1-3 (izdanje Leonina 11,138-142). Usp. na nav. mj. III, q.33, a.l ad 3; q.36, a.6 (izdanje Leonina 11,324 443).

3924

3925

748

onu najuu poveznost koja ja postojala izmeu osjetne ljubavi fizikog Isusovog Srca i dvostruke duhovne ljubavi, ljudske naime i boanske. Treba ne samo rei da te ljubavi postoje zajedno u tovanja vrijednoj osobi boanskog Otkupitelja, nego i to da su one meusobno povezane naravnim vezom, ukoliko se ljudsko i osjetno podlae boanskom, te one odraavaju svoju analognu slinost. Ne mislimo rei da Srce Isusovo treba tako shvatiti, da u njemu postoji i da se tuje formalna slika, kako se kae, odn. savreni i apsolutni znak njegove boanske ljubavi, budui da se njegova bit nikako ne moe izjednaiti s bilo kojom stvorenom slikom; nego Kristovi vjernici, tujui Srce Isusovo, klanjaju se zajedno s Crkvom znaku i isto tako tragu Boje ljubavi.... Potrebno je, da se u tom dijelu nauka, od tolikog znaenja i takve mudrosti, svatko u dui uvijek dri istine naravnog simbola, kojim se fiziko Isusovo Srce stavlja u vezu s osobom Rijei, te da se sve temelji na prvotnoj istini hipostatskog sjedinjenja; ako bi netko zanijekao daje to istina, obnovio bi krivo miljenje, koje je Crkva ne jedamput odbacila, kao miljenje koje se protivi (istini) da se u jednoj osobi Krista nalaze obje naravi, razliite i potpune. Marijino majinstvo [352]... neka se Kristovi vjernici brinu, da se s tim [tovanjem Srca Isusova] ti- 3926 jesno povezuje i pobonost prema bezgrjenom Srcu Bogorodice. Budui daje po Bojoj volji, u izvrenju ljudskog otkupljenja, blaena Djevica Marija bila s Kristom nedjeljivo povezana, tako da je nae spasenje proisteklo kako iz ljubavi i trpljenja Isusa Krista, koje je bilo najtjesnije povezano s ljubavlju i boli same Majke, potpuno je prikladno da kranski narod, koji je od Krista po Mariji dobio boanski ivot, poslije iskazanog dunog tovanja presvetom Srcu Isusovom, i preljubaznom Srcu nebeske Majke zahvalnom i skruenom duom iskazuje ine pobonosti i ljubavi.

3928: Dekret Sv. oficija, 8. oujka (23. svibnja) 1957.

Usp. nagovor Pija XII. na meunarodnom pastoralno-liturgijskom kongresu, 22. rujna 1956. (AAS 48 [1956.] 716-725). Izd: AAS 4 9 ( 1 9 5 7 . ) 370.

Valjanost koncelebracije Pitanje: Slavi li vie sveenika valjano misnu rtvu, ako samo jedan od njih nad 3928 kruhom i vinom izgovori rijei "Ovo je tijelo moje" i "Ovo je krv moja", a drugi te Gospodinove rijei ne izgovaraju, nego uz znanje i pristanak celebranta, imaju nakanu i oituju, da njegove rijei i djela ine svojima. Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika, 18. oujka): Nijeno; naime prema Kristovoj ustanovi samo onaj valjano slavi misu koji izgovara rijei posvete. 749

IVAN XXIII.: 28. listopada 1958. - 3. lipnja 1963.

3930: Odgovor Sv. oficija, 25. oujka (4. travnja) 1959.

Izd.: AAS 51 (1959.) 271sl.

Izbor izaslanika koji potpomau komunizam 3930 Pitanje: Smiju li, kod izbora narodnih zastupnika, graani katolici dati svoj glas onim strankama ili kandidatima, koji, premda ne ispovijedaju naela protivna katolikom nauku [272], to vie koji se nazivaju kranima, ali su ipak u stvari pridrueni komunistima, i svojim ih nainom djelovanja potpomau. Odgovor (potvren od vrhovnog sveenika, 2. travnja): Nijeno, prema odredbi Dekreta Sv. oficija 1. srpnja 1949., br.l [*3865].

3935-3953: Enciklika "Mater et Magistra", 15. svibnja 1961.

Enciklika povodom 70. obljetnice "Rerum novarum" saima drutveni nauk ranijih papa i razvija ga dalje s obzirom na novu drutvenu situaciju poslije 2. svjetskog rata. Po prvi put biva raspravljana problematika nerazvijenih zemalja i dobrobit sveukupnog ljudskog drutva. Objavljivanje je moralo biti odgoeno za 14. srpnja, zbog potekoa koje su se pojavile kod prevoenja teksta na talijanski jezik. Autentian je naime samo latinski tekst, ali zbog jezinih nedostataka enciklike, neizostavno je usporeivanje s talijanskim tekstom, koji je zajedno s latinskim tekstom bio objavljen u Osservatore Romano, 15. srpnja 1961. (Kod ovog prijevoda vodilo se rauna i o talijanskom tekstu.) Izd: AAS 53 (1961.) 405-447.

Saetak drutvenog nauka Leona XIII. 3935 [405] ... Leon XIII.... ponajprije govori o radu; rad se ni na koji nain ne smije smatrati nekakvom robom, jer neposredno proizlazi iz ljudske osobe. Iz njega naime, kao iz jedinog izvora, veina ljudi crpi svoje ivotno uzdravanje, pa se nagrada za nj ne smije mjeriti prema zakonu trita, nego radije, prema zakonima pravde i pravinosti; ne bude li tako, pravda e u radnim ugovorima [406] biti jako povrijeena, pa bili oni s obje strane slobodno sklopljeni [usp. *3270]. Uz to, pojedinci imaju po naravi pravo posjedovanja privatnih dobara, ak i onih sredstava koja se odnose na proizvodnju. Drava nipoto nema ovlast dokinuti to pravo. Budui pak da privatno vlasnitvo ima po svojoj naravi i drutvenu zadau, to onaj tko uiva takvo (vlasnitvo) s pravom mora koristiti ne samo za svoj osobni probitak, nego i na korist drugih. to se pak drave tie, ija je svrha u poretku zemaljskih vrednota promicati zajedniko dobro svih, ona nipoto ne moe zanemariti gospodarska pitanja graana; tovie, prisutna (u drutvu) mora prikladno nastojati da se proizvede ona koliina 750

3936

dobara "ije je koritenje potrebno za ine kreposti" , a zatim da se obrane prava svih graana, prvenstveno slabijih, kao to su radnici, ene i djeca. Drava se nikada ne moe osloboditi dunosti koja joj nalae da poloaj radnitva djelatno nastoji promijeniti na bolje. Nadalje, dunost drave je brinuti se da se radni ugovori sklapaju po naelima pravde i pravinosti, te ujedno da radno mjesto ne ugroava dostojanstvo ljudske osobe, niti s obzirom na tijelo niti s obzirom na duu. Prema tome, u Leonovom pismu se iznose najvanija naela u odnosu na pravedan i ispravan suivot meu ljudima, koja su suvremene drave, svaka na svoj nain, preuzele u svoje zakone, i koja kao to ... kae ... Pijo XI., nisu malo pridonijela za stvaranje i razvitak novog dijela pravne znanosti, koji se zove 'radnopravo'. U istom se pismu nadalje tvrdi da radnici imaju pravo koje im daje narav, ne 3937 samo da se udruuju u udruge, bilo da se one sastoje samo od radnika, bilo iz redova radnika i poslodavaca, i to u onom obliku za koji misle daje vie prilagoen potrebama njihove klase; tovie, i sami radnici imaju u tim udrugama, kao to smo rekli, neosporivo [407] pravo djelovati slobodno i po svojoj volji, u skladu s vlastitom koriu. Konano, neka se radnici i poslodavci u sreivanju meusobnih odnosa, ravnaju po naelima ljudske solidarnosti i po normama ponaanja kranskog bratstva; katkada su naime, i ono neumjereno natjecanje, koje zastupaju oni koji se zovu liberali, kao i borba jedne klase protiv druge, u smislu marksistikog nauavanja, jednako udaljene kako od kranskog nauka tako i od same ljudske naravi.

Saetak drutvenog nauka Pija XI. [Pijo XI. u enciklici "Quadragesimo anno"] potvruje daje pravo i dunost 3938 Katolike Crkve, uloiti poseban trud, da se pravilno rijee vrlo teki drutveni problemi, koji toliko mue ljudsku zajednicu; zatim (ta enciklika) istiui ponavlja da naela i smjernice iz Leonovog pisma treba prilagoditi uvjetima ovoga vremena; konano, tom prilikom on ne izlae samo neka mjesta (Leonovog) uenja, o kojim su raspravljali i katolici, nego nauava i to kako e se ta naela i smjernice primijeniti na drutveni poredak, s obzirom na izmijenjene prilike vremena. [408] Naime, u to su vrijeme neki dvojili o tome to bi zapravo trebalo misliti o privatnom vlasnitvu, o plai koju bi radnik trebao dobiti za svoj rad, konano o stavu katolika prema nekom umjerenijem socijalizmu. to se prvoga tie, taj je na predasnik ponovno potvrdio daje pravo na privatno vlasnitvo (ovjeku) dano od same naravi; te on ujedno razvija i razjanjava drutveni smisao privatnog vlasnitva.
*3936 Toma Akvinski, De regimineprincipum I 15 (parmsko izdanje 16 [1865.] 238a / R. Busa, Opera 3 [1980.] 600 [= I 16]).

751

U odnosu na drugi problem, vrhovni sveenik najprije odbacuje miljenje onih koji smatraju daje plaa nepravedna po svojoj naravi, u isto vrijeme se pak tui to su pojedinano utvrene plae esto neljudske i nepravedne; zatim pozorno navodi kojih se smjernica i uvjeta treba drati, da se u toj stvari ne bi odstupilo od pravednosti i pravinosti. Na tom podruju ...je danas uputno radne ugovore donekle ublaiti drutvenim ugovorima; to jest tako da "radnici i namjetenici postanu sudionici u vlasnitvu, ili u upravljanju, kako bi na neki nain imali udjela u dobiti" 1 . Treba smatrati daje vano, i za teoriju i za praksu, to stoje potvrdio Pijo XI.: "Ljudsko se djelovanje ne moe pravedno niti pravino mjeriti, ako se zanemari njegova drutvena i individualna narav"2. Stoga naime zahtijeva pravednost, da se kod odmjeravanja plae radnicima, osim na potrebe samih radnika i njihovih obitelji, treba gledati sjedne strane na stanje gospodarskih poduzea u kojima su zaposleni, a s druge strane na "ope dobro gospodarstva" 3 . 3939 Osim toga, vrhovni biskup napominje, da su si postavke komunista i krana meusobne jako suprotne, te da katolici nipoto ne smiju odobravati naela socijalista, za koje se ini da zastupaju umjerenije miljenje; iz njihovog naime miljenja slijedi, prvo: daje drutveni poredak ogranien na ovo prolazno vrijeme, budui da je on iskljuivo upravljen na dobrobit ovog smrtnog ivota; odatle slijedi: ako je ljudski drutveni ivot usmjeren samo na [409J proizvodnju vanjskih dobara, on time previe suava ljudsku slobodu i zanemaruje pravi pojam drutvenog autoriteta. Uza sve to, Pijo XI. dobro zna, da su se od izdavanja onog Leonovog pisma prije etrdeset godina, u potpunosti izmijenile vremena i prilike; to se osim iz ostalih stvari vidi i iz toga, stoje slobodno natjecanje konano dospjelo tako daleko, daje nekom unutarnjom i uroenom snagom gotovo razorilo samo sebe, tako stoje u ruke nekolicine, "koji veinom nisu vlasnici, nego samo uvari i upravitelji kapitala koji je u njih uloen, a kojim upravljaju po vlastitom sudu i volji" 4 zgrnulo veliko bogatstvo i otud proizalu neobuzdanu gospodarsku mo. Zbog tog razloga ... "na mjesto slobodne trgovine stupila je gospodarska prevlast; neobuzdana gramzljivost naslijedila je borbu za prevlast,a itavo je gospodarstvo postalo previe tvrdo, neumoljivo i okrutno"5. Iz togaje pak proizalo, daje dravna vlast sluila probitku bogatijih, i tako je na neki nain svim ljudima zagospodarilo gomilanje bogatstva. Kako bi se prikladno suprotstavila takvim tenjama, vrhovni je sveenik postavio ova glavna pravila: gospodarstvo mora opet biti upravljeno naelima udored*3938 Usp. Pijo X I , enciklika "Quadragesimo anno" (AAS 23 [1931] 199; *3733). Usp. na nav. mj. (200). Usp. na nav. mj. (201). Usp. na nav. mj. (21 Osi). Usp. nanav. mj. (211).

3940

*3940

752

nog ivota; isto se tako probici pojedinih graana i udruga moraju posebno usklaivati s opim dobrom. To pak... zahtijeva kao prvo, da se opet uspostavi uredan odnos meu ljudima, u kojem ima mjesta za manja gospodarska i staleka udruenja, koja nisu ustanovljena po odredbi drave, nego koja su samostalna; zatim da dravna vlast, upotpunjujui svoju ulogu, nipoto ne zanemari brinuti se za ope dobro svih; i konano, da drave, gledamo li na opu ljudsku zajednicu, meusobno surauju i sporazumijevaju se, te da tako postignu gospodarsko dobro naroda. ini se da se bitne postavke nauka iznesenog u pismu Pija (XI.), mogu svesti u 3941 ove dvije: Jedna [410] od njih potpuno zabranjuje da vrhovni zakon u gospodarstvu bude probitak pojedinaca ili udruenja ljudi, ili neobuzdano natjecanje bogatstva, ili prevelika vlast bogataa, ili elja drave za au i vladanjem, ili sline stvari. tovie, u svim gospodarstvenim pothvatima, kao najvii zakon drutvenoga ivota, treba vladati pravednost i ljubav. Druga (postavka), koja je po naem miljenja svojstvena pismu Pija XI., nalae da se osnivanjem bilo javnih bilo slobodno osnovanih udruga, i u dravi i u meunarodnim odnosima, uz pomo drutvene pravednosti, obnovi poredak prava koji bi onima koji rade u gospodarstvu, omoguio da lijepo usklade svoje osobne probitke s opim blagostanjem sviju. Drutveni nauk Pija XII. [411] ... [PijoXII. je imao na umu] poblie protumaiti to Katolika Crkva mi- 3942 sli o tri glavna problema drutvenog ivota i podruja gospodarstva, naime: o koritenju materijalnih dobara, o radu i o obitelji; u stvari se te tri stvari meusobno povezuju i isprepliu, te jedna potpomae drugu"1. U odnosu na prvu; na predasnik tvrdi da svaki ovjek ima pravo koristiti vanjska dobra za svoj ivot i uzdravanje, te da to pravo ima prednost pred bilo kojim drugim pravom koje se nalazi na podruju gospodarstva, pa tako i pred pravom na privatno vlasnitvo. Uistinu, pravo na privatno vlasnitvo, primjeuje na predasnik, utemeljeno je u samom naravnom pravu, ali po Stvoriteljevoj volji, ono ni u kom sluaju ne moe prijeiti "da tjelesna dobra, koja je B o g stvorio u korist svih, podjednako pripadaju svima, kao to to trai pravednost a i ljubav"2. Pijo XII. pak o radu ponavlja ono to se nalazi u pismu Leona XIII., te nauava da rad, u odnosu na ljude pojedince, u isto vrijeme treba smatrati kao dunost i kao pravo; zbog toga, u prvom redu oni moraju odreivati meusobne odnose, koji se odnose na rad; ako pak oni to ne bi htjeli ili mogli uiniti, samo onda "drava ima zadau, pazei na nain i mjeru, rad pravedno raspodijeliti i podjednako dody eliti svima, kao to to trai prava zajednika korist"3.
*3942 Pijo X I I , Radio-poruka, 1. lipnja 1941. (AAS 33 [1941.] 198sl). Usp. na nav. mj. (199). Usp. na nav. mj. (201).

753

Prelazei naime na pitanje obitelji, vrhovni sveenik istie da privatno vlasnitvo vanjskih dobara mnogo doprinosi uvanju i razvoju ivota u samoj obitelji; ono naime "na primjeren nain osigurava ocu obitelji pravu slobodu, temeljem koje on moe ispuniti dunosti koje mu je Bog povjerio, a koje su povezane sa dobrobiti 1 same obitelji, a odnose se na tijelo, duh i religiju" . Budui pak da iz toga slijedi i pravo obitelji da se iseli u druga mjesta, isti na predasnik opominje dravne vladare, koji dozvoljavaju da njegovi podlonici odu ili da drugi [412] dou, "da nikada ne dozvole nita, ime bi se oslabio ili smanjio meusobni iskreni pristanak tih drava"2. Naelo 3943 subsidijarnosti

[413] ... Treba ustvrditi, da na gospodarskom podruju prednost ima osobna inicijativa pojedinaca, bilo da oni rade samostalno, bilo da se na razliite naine udruuju radi stjecanja zajednikih pogodnosti. Zbog tih razloga su nai predasnici iznijeli, kako je nuno da u toj stvari bude djelom prisutna i graanska vlast, kako bi se pravilno promicao porast materijalnih dobara, koj i bi vodio napretku drutvenog ivota, a tako bio i na korist sviju graana. A ta briga drave da njeguje, potie, ureuje i upotpunjuje, temelji se na naelu subsidijarne slube, koju Pijo XI. ovako izlae u enciklici "Quadragesimo anno": "U drutvenoj filozofiji ostaje vrlo vrsto i nepobitno ovo naelo:... kao to ne valja pojedincima oduzimati i predavati zajednici one poslove koje oni mogu obavljati sami vlastitom marljivou, isto je tako nepravedno i vrlo tetno i opasno za javni poredak, davati veemu i viemu drutvu one poslove koje mogu izvravati manje i nie udruge; svaka naime drutvena ustanova mora po svojoj naravi pomagati udovima drutvenog tijela, i nikada ih ne smije unititi ili sasvim prisvojiti" [*3738]. ... Od dravnih vlasti, koje se moraju brinuti za ope dobro, uvijek se ponovno trai da na podruju gospodarstva uloe viestruki trud, i to sveobuhvatni] i i sreeniji nego li ranije, te da prilagoavaju ustanove, slube, sredstva i naine postupanja kako bi se postigao taj cilj. [415] A uvijek ostaje ovo: zauzimanje dravnih vlasti za gospodarstvo, kako god bilo svestrano i kako god duboko zadiralo u drutveni ivot, treba biti takvo, da ne samo ne smanjuje, nego da i pospjeuje slobodu privatne inicijative, na nain da ostanu netakanuta osnovna prava svake ljudske osobe. Naela za pravednu plau

3944

[419] ... [Ponovno opominj'emo], da se visina plae ne smije prepustiti potpuno slobodnom natjecanju zainteresiranih, isto tako nije doputeno da plau odreuje samovolja monijih; u toj stvari treba u potpunosti potivati zahtjeve pravde i pravi*3942 Usp. na nav. mj. (202). Usp. na nav. mj. (203).

754

nosti. A one uistinu trae da se radniku isplati tolika plaa, koja e mu omoguiti da provodi ivot dostojan ovjeka i da snosi teret prikladnog uzdravanja obitelji. Kod pravednog odreivanja plae za rad, treba voditi rauna i ovome: prvo, koliki je pojedinev doprinos stvaranju gospodarskih dobara; zatim, kakvo je stanje poduzea u kojem radnici rade; zatim, to zahtijeva dobrobit svake zamlje, posebno u odnosu na opu zaposlenost; konano, to zahtijeva ope dobro svih naroda, to jest, ope dobro vie meusobno povezanih drava, koje su si sline po ustroju i po prostranstvu. Oito je da naela koja smo ovdje spomenuli vrijede za sva vremena i za sva mjesta; a kako e se pak ona primjenjivati na posebne prilike, to se sigurno ne moe odrediti a da se ne vodi rauna o raspoloivim sredstvima; ta sredstva se naime kod pojedinih naroda mogu razlikovati, a stvarno se i razlikuju, i po koliini i po naravi, a ona se esto s vremenom mijenjaju i u istoj zemlji. Dok se u ovo nae vrijeme gospodarstvo naroda tako esto mijenja,... smatramo prikladnim sve upozoriti na vrlo vanu zapovijed drutvene pravednosti, koja izriito zahtijeva da se gospodarskom razvitku uvijek pridrui i prolagodi i drutveni razvitak, i to tako da od poveanog bogatstva drave, bez razlike svi stalei graana uivaju jednaku korist. [420]... Treba napomenuti daje danas u mnogim dravama gospodarsko stanje 3945 takvo, da srednja i velika poduzea najvie nepreduju u poveanju dobara, jer iz svojih prihoda koriste novac za obnavljanje i usvravanje svojih mdustrijskih postrojenja. Smatramo da bi tamo gdje se to dogaa, poduzea u to ime 1 trebala radnicima priznati udjele koje bi pojedinci mogli unoviti, posebno pak ako plaa koja im se isplauje ne prelazi iznos minimalne plae. U toj stvari treba imati pred oima onu zapovijed koje je na predasnik, sretne uspomene, Pijo XI. u enciklici "Quadragesimo anno" izrazio ovim rijeima: "Sasvim je krivo pripisivati bilo samom kapitalu, bilo samom radu, ono stoje postignuto njihovim zajednikim djelovanjem; i u potpunosti je nepravedno da bilo koje od ovog dvoga, nijee uinkovitost drugoga, te da sav uinak prisvaja za sebe" 2 . Iskustvo nas ui da se toj obvezi pravde moe udovoljiti na vie naina. Pustivi 3946 ostalo po strani, danas je vrlo poeljno da radnici na najprimjereniji nain, pomalo postanu suvlasnici svojih poduzea; danas je to potrebno jo vie nego u dane naeg predasnika: [421] "svom snagom treba nastojati da se, barem ubudue, obilje steenog kapitala samo djelomice gomila kod onih koji imaju kapital, nego da se i dovoljno obilno podijeli i onima koji rade"3. Ali, potrebno je upozoriti i na to, da omjer plae i prihoda treba odrediti tako, da se vodi rauna i o opem dobru drave i sveukupne ljudske zajednice.

*3945 *3946

U talijanskom tekstu (L'Osservatore Romano): "titolo credito" (= kreditni A A S 23 (1931.) 195. N a n a v . m j , 198.

755

Suodluivanje u poduzeu 3947 ... Sa zahtjevima pravednosti ne treba uskladiti samo raspodjelu radom steenih dobara, nego i radne [422] uvjete u kojima ljudi ostvaruju ta dobra. ovjek naime ima priroenu potrebu da, kad neto proizvede radei, u proizvodnji tih stvari smije snositi i suodgovornost u upravljanju, te da radei i sam sebe usavrava. Iz toga slijedi: primjenjuje li se u proizvodnji takvo gospodarsko ustrojstvo i postupci koji bi doveli u pitanje ljudsko dostojanstvo zaposlenih, ili oslabili njihovu odgovornst, ili oduzeli im pravo na vlastitu inicijativu, smatramo daje takav gospodarski poredak daleko od pravenosti, ak i u sluaju da on uvjetuje visoku proizvodnju, i makar se njezini (uinci) dijelili u skladu s pravdom i pravinou. U gospodarstvu se naime ne da tono odrediti kakav sustav bolje odgovara ljudskom dostojanstvu i koji daje vie pogodnosti i poticaja odgovornosti ljudi na poslu. Ipak na je predasnik, sretne uspomene, Pijo XII. dao ovo prikladno pravilo za djelovanje: "Treba tititi i promicati male i srednje posjede u poljoprivredi, obrtnitvu, trgovini i poduzeima; osim toga kako bi oni koristili pogodnosti velikih poduzea, neka se udruuju u udruge; a to se tie upravljanja, treba uiniti, da se radni ugovori u nekim tokama ublaavaju drutvenim ugovorima" 1 . 3948 [423]... Uvjereni smo da radnici s pravom zahtijevaju da budu pozvani na sudjelovanje u ivotu proizvodnog poduzea u kojem su zaposleni i gdje ulau svoj rad. Smatramo da se ne moe tonim i odreenim pravilima odrediti kakvo bi to sudjelovanje trebalo biti, jer se to radije mora odrediti prema stanju u pojedinim proizvodnim poduzeima.... [424] ... [U toj je stvari] Pijo XII. opominjao: "Gospodarska i drutvena uloga koju svaki ovj ek eli ispuniti, zahtij eva da nj egovo dj elovanj e ne bude odreeno tuom voljom" 2 . Nema sumnje da poduzee koje u prvom redu uva ovjekovo dostojanstvo, mora braniti i nuno i uinkovito jedinstvo svoje uprave; iz toga pak ni na koji nain ne slijedi da oni koji svakodnevno rade u poduzeu budu smatrani samo za sluge koji su roeni za to da utke izvravaju zapovijedi, koji ne smiju izravati svoje elje i svoje iskustvo, nego koji se moraju ponaati pasivno kada se treba odluiti o tome to i kako raditi.

*3947
2

*3948

Pijo X I I , radio-poruka, 1. rujna 1944. (AAS 36 [1944.] 254); usp. i Pijo X I , enciklika "Quadragesimo anno" (AAS 23 [1931.] 199; *3733). Pijo X I I , nagovor na Meunarodnom kongresu katolikih organizacija malih i srednjih poduzetnika (Association Catholique de petites et movennes entreprises), 8. listopada 1956. (AAS 48 [1956.] 799sl).

756

Pravo na vlasnitvo i njegova svojstva [427]... [Danas ljudi vie cijene] prihode koji proistjeu iz rada ili iz prava po- 3949 vezanih radom, nego li prihode od kapitala ili od prava koja su s njim povezana. A to se potpuno slae s iskonskim svojstvom rada, koji, budui da proizlazi neposredno iz ljudske osobe, treba pretpostaviti obilju vanjskih dobara, koja se po svojoj naravi moraju smatrati za sredstva; to je svakako znak ljudskog napretka. [Pita se, oslabljuje li se time naelo] ... po kojem ovjek ima priroeno pravo zasebno posjedovati dobra, pa i ona proizvodna. Takvu sumnju treba smatrati za potpuno neosnovanu. Pravo naime na privatno vlasnitvo, pa i proizvodnih dobara, vrijedi za sva vremena, jer se ono nalazi u samoj naravi stvari, i jer govorimo da su ljudi pojedinci ispred graanskog drutva, zbog toga graansko drutvo mora biti upravljeno prema ovjeku kao prema cilju. Uostalom, priznavanje slobode djelovanja u gospodarstvu nije nikakvo, ako im se u isto vrijeme ne prizna mogunost da slobodno biraju i upotrebljavaju stvari koje su im potrebne za vrenje toga prava. Osim toga, iskustvo i povijest svjedoe, da se tamo kri, ili u potpunosti nijee, izraavanje ljudske slobode, gdje politike vlasti ljudima pojedincima ne priznaju pravo na posjedovanje pa i proizvodnih dobara; iz toga je vidljivo da koritenje slobodom trai kako oslon tako i pobudu u pravu na vlasnitvo. Tu treba traiti razlog zato su drutveno-politika udruenja i drutva, koja na- 3950 stoje uskladiti slobodu i pravdu u ljudskoj zajednici, a koja su gotovo do danas nijekala pravo na privatno vlasnitvo proizvodnih dobara, danas ... [428] ... znaajno ispravila svoja shvaanja, te se ponaaju tako kao da to pravo stvarno priznaju1. Drago nam je dakle posluiti se opomenama koje je izrazio na predasnik, sretne uspomene, Pijo XII.: "Branei pravo privatnog vlasnitva, Crkva ima pred oima visok moralni cilj u drutvenim pitanjima; njoj nije nipoto do toga, da naprosto podrava postojee stvarno stanje, kao da bi u njemu prepoznala znak Boje volje; niti ona vie titi imunike i bogatae, niti zanemaruje siromahe i uboge.... Prava je namjera Crkve, da ustanova privatnog vlasnitva bude takva kakvu je zamilja Boja mudrost i kako zapovijeda naravni zakon" 2 . Meutim, malo je ustvrditi da ovjek ima priroeno pravo posjedovati stvari 3951 kao svoje, pa i one za proizvodnju dobara, ako se svim marom ne poradi da se koritenje tim pravom proiri na sve slojeve graana.
*3950 Takvo pribliavanje shvaanju Crkve o pravu na privatno vlasnitvo izraava se npr. u Statutu koji je donesen 13.-15. studenog 1959. na kongresu SPD-a u Godesbergu (Osnovni program, str. 15): "Privatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju ima pravo na postojanje i na zatitu, te ga treba poticati, ukoliko ne spreava izgradnju pravednog drutvenog poretka. Treba jaati sposobna srednja i manja poduzea, kako bi mogla izdrati sukob s velikim poduzeima." Usp. Pijo X I I , radio-poruka, 1. rujna 1944. (AAS 36 [1944] 253).

757

Kao to naime slavno opominje na predasnik, sretne uspomene, Pijo XII.: s jedne strane, samo dostojanstvo ljudske osobe "nuno trai ivot u skadu s ispravnim naravnim normama, kao i pravilo na koritenje vanjskih dobara; a tom pravu odgovara vrlo teka obveza, koja trai, koliko je to god mogue, da se svima prui 1 mogunost posjedovanja privatnih dobara" ; s druge pak strane, dostojanstvo priroeno samom radu, trai uz ostalo: "uvanje i usavravanje takvog drutvenog napretka koji svim slojevima graana omoguuje sigurnu, makar i malenu, imovinu"2.... Posve je jasno da reeno niti najmanje ne prijei dravama i ostalim javnim ustanovama, da s pravom posjeduju proizvodna dobra, pogotovo ako ona "sa sobom nose tako veliku prevlast, kakva se pojedinim ljudima ne moe dopustiti bez tete za dravu"3. ini se daje znaajka ovog naeg doba da su drava i ostale javne ustanove sve vei posjednici dobara.... Ipak se i ovdje u potpunosti treba pridravati naela subsidijarne slube...; to j est, drave i j avne ustanove mogu samo onda proirivati granice svoga vlasnitva, kada to trai oita i prava potreba opeg dobra, klonei se opasnosti, da se privatna svojina preko mjere ne ograniava, ili to je jo gore, da se potpuno dokine. 3952 [430] ... Ali nai su predasnici u svako doba nauavali da pravo na privatno vlasnitvo ima pravu drutvenu zadau. Uistinu, po Stvoriteljevoj su zamisli sva dobra dana svim ljudima prvenstveno za dolian ivot, kako nas to vrlo lijepo opominje na predasnik, sretne uspomene Leon XIII, u enciklici "Rerum novarum", gdje itamo ovo: "Saetak svega togaje ovaj: tko je po Bojoj dareljivosti primio vie dobara, bilo tjelesnih i vanjskih, bilo duevnih, primio [ih] je zbog tog razloga da ih upotrijebi za svoje usavravanje, a u isto vrijeme, da ih kao sluga Boje providnosti, upotrijebi na korist drugih. ..." 4 .

Umjetna oplodnja 3953 [447] ... Ozbiljno izjavljujemo da se ljudski ivot prenosi i iri preko obitelji, zasnovanoj na jednom jedinstvenom i nerazrjeivom braku, koji je kod krana uzdignut na ast sakramenta. Budui da se ljudski ivot predaje drugom ovjeku promiljenim i svjesnim inom, slijedi da se mora vriti u skladu sa svetim, nepromjenjivim i nepovredivim Bojim zakonima, koje svatko mora nuno priznavati i vriti. Zato u toj stvari nikome nije doputeno sluiti se metodama kojima se moe prenositi ivot biljaka ili ivotinja.
1 2 3 4

*3951

*3952

Usp. Pijo X I I , radio-poruka, 24. prosinca 1942. (AAS 35 [1943.] 17). Usp. na nav. mj. (20). Pijo X I , enciklika "Quadragesimo anno" (AAS 23 [1931.] 214). Leon X I I I , enciklika "Rerum novarum" (Acta 11 [Rim 1891.] 114).

758

Svi naime trebaju ljudski ivot smatrati za neto sveto; on naime od svoga poetka zahtijeva stvaralaki Boji zahvat. Stoga, tko odstupa od tih Bojih odredaba, ne samo da vrijea njegovo velianstvo i sramoti sebe i ljudski rod, nego slabi i najosnovnije snage vlastitoga naroda.

3955-3997: Enciklika "Pacem in tenis", 11. travnja 1963.

10. prosinca 1948. Organizacija Ujedinjenih Naroda proglasila je "Povelju ljudskih prava" (tekst te Ope deklaracije o ljudskim pravima [UniversalDeclaration of Human Rights] u: Opa Skuptina Ujednjenih Naroda, 3. sjednica, 1. dio, Offkial Records: resolutions, 71-77; usp. i Yearbookof Human Rights za 1948, izdan od Ujedinjenih Naroda [Lake Success, N.Y.]). Papa Ivan XXIII. oznaio je tu deklaraciju kao "korak i poetak za ureenje pravnog i politikog poretka za sve narode"; A A S 55 [1963.] 295). Tom enciklikom crkveno uiteljstvo po prvi put priznaje sveukupna ljudska prava i utemeljuje ih na kranskim naelima. Papa je darovao encikliku lanovima U N O kao znak povezanosti. Usp. i Europaische Menschenrechtskonvention od 4. studenog 1950. (L'Europe et la Defense des Droits de l'Homme, izd. Europsko vijee, uprava za obavijesti [StraBburg 1961.] 59-78.) Izd: AAS 55 (1963.) 257-301.

Poredak koji je Bog dao ljudima Mir na zemlji, za kojim su svi ljudi, svih vremena, najivlje eznuli, oito je da 3955 se moe uspostaviti i uvrstiti samo svetim obdravanjem poretka koji je Bog uspostavio. Naime, iz napretka znanosti i tehnikih dostignua jasno doznajemo da u ivim biima i u silama prirode vlada udesan red, te da i u ovjeku postoji takvo dostojanstvo, kojim moe shvatiti sam taj poredak, a ujedno si pribaviti i prikladna sredstva da ovlada tim silama i da ih okrene sebi u korist. Ali znanstveni napredak i tehniki pronalasci pokazuju ponajprije neogranienu veliinu Boga, koji je stvorio svemir i samoga ovjeka. Kaemo [258] daje on ni iz ega stvorio svemir, te je u njega izlio obilje svoje mudrosti i dobrote.... ovjeka je pak Bog stvorio "na sliku i priliku svoju" [usp. Post 1,26], obdario ga razumom i slobodom, i postavio ga za gospodara sviju stvari... [navodi se Ps 8,5st]. udno je meutim, koliko se najboljem redu u svemiru protivi pomutnja, kako 3956 meu pojedinim ljudima tako i meu narodima, kao da se njihovi meusobni odnosi mogu ureivati samo silom. Ipak, Stvoritelj svijeta je u nutrinu ovjeka utisnuo red, koji mu otkriva njegova savjest i zapovijeda mu da ga u potpunosti obdrava: "Pokazuju, daje ono to Zakon nalae upisano u srcima njihovim. O tom svjedoi i njihova savjest" [Rim 2,15]. Uostalom, kako bi i moglo biti drugaije? togod je naime Bog uinio to odraava njegovu neizmjernu mudrost, i govori to jasnije to posjeduje vee savrenstvo [usp. Ps 19,8-11]. 759

N o , krivo shvaanje uvjetovano je esto zabludom, po kojoj mnogi dre da se odnosi koji postoje izmeu pojedinih ljudi i njihove drave, mogu ravnati istim zakonima kojima se ravnaju i nerazumne sile i poela u svemiru; dok naprotiv, te zakone koji su druge naravi, treba traiti tamo kamo ih je upisao Otac svih stvari, to jest u ovjekovoj naravi. [259] Ti naime zakoni sasvim jasno pouavaju ljude, kako e ponajprije urediti svoje meusobne odnose u ljudskoj zajednici; zatim, kako da se usklade odnosi izmeu graana i javnih dravnih vlasti; nadalje, kako da se meusobno ponaaju, s jedne strane, pojedinci i drave, a s druge strane opa ljudska zajednica; zajednika korist svih jako trai da se konano ustanovi takva zajednica.

Ljudska osoba kao subjekt prava i obveza 3957 U svakom ljudskom drutvu, za koje elimo da bude dobro ureeno i prikladno, za temelj treba postaviti ovo naelo: svaki je ovjek osoba, to jest narav obdarena razumom i slobodnom voljom; zbog toga on sam ima prava i dunosti koja izravno proizlaze iz same njegove naravi. Budui da su ona opa i nepovrediva, zbog toga se ni na koji nain ne smiju otuiti1. Promatramo li pak dostojanstvo ljudske osobe prema istinama objavljenim od Boga, tada ne moe a da ga jo vie ne cijenimo; ljudi su, naime, otkupljeni krvlju Isusa Krista, po vinjoj milosti postali djeca i prijatelji Boji i postavljeni su za batinike vjene slave.

*3957

Usp. Pijo XII., radio-poruka, od 24. prosinca 1942. (AAS 35 [1943] 9-24). Ve se ovdje navodi odreeni broj temeljnih prava i dostojanstva ljudske osobe: "Tko eli da zvijezda mira izae i da ostane nad drutvom, neka se pouri da sa svoje strane doprinese tomu da se ljudskoj osobi vrati dostojanstvo koje joj je B o g dao od samoga poetka. Takav, neka se suprotstavi pretjeranom udruivanju ljudi, kao mase bez due, njihovom pomanjkanju trajnih naela i vrstih uvjerenja, njihovoj pretjeranosti u traenju osjetnih pouda i poticaja, kao i njihovoj nepostojanosti; neka sa svim doputenim sredstvima, na svim podrujima ivota, unapreuje drutvene oblike u kojima e biti mogua i zajamena puna osobna odgovornost, kako u odnosu na zemaljski poredak, tako i u odnosu na vjeni; neka potie potivanje i praktino ostvarenje sljedeih osnovnih prava osobe: pravo na odravanje i razvijanje tjelesnog, duevnog i moralnog ivota, posebno pak prava na vjersko obrazovanje i odgoj; pravo na privatno i javno bogotovlje, ukljuujui i vjersku dobrotvornu djelatnost; pravo prije svega na brak i na postizanje njegove svrhe; pravo na brano i obiteljsko zajednitvo; pravo na slobodni izbor stalea, dakle i sveenikog i redovnikog stalea; pravo na koritenje materijalnim dobrima, sa svijeu svojih obveza i drutvenih ogranienja": A A S 35 [1943.] 19). Usp. i Ivan X X I I I , nagovor Skuptini udruenja "Movimento Laureati di Azione Cattolica", 4. sijenja 1963. (AAS 55 [1963.] 89-91).

760

Pojedinana osnovna prava ovjeka Kanei na poetku govoriti o ovjekovim pravima, treba napomenuti da ovjek 3958 ima pravo na ivot, na tjelesnu nepovredivost, na sredstva prikladna za astan ivot: a to su naroito hrana, odjea, stan [260], poinak, lijeenje i na kraju potrebne slube koje drava mora osigurati pojedincu. Iz toga slijedi, da ovjek ima i pravo da bude zbrinut ako ga zadesi bolest, ako se povrijedi na poslu i radu, ako ostane udovac, ako ga skri starost, ako bude prisiljen biti bez posla, i napokon, ako bez ikakave svoje krivnje bude lien sredstava svakako potrebnih za ivot 1 . Osim toga, ovjek po naravnom pravu zahtijeva da mu se iskazuje duno poto- 3959 vanje, da ga se cijeni, da smije slobodno istraivati istinu, i da, potujui udoredni poredak i sveopu korist, moe iznositi svoje miljenje i gajiti bilo kakvo umijee; konano, da bude istinito obavijeten o javnim zbivanjima2. Uz to ovjek po naravnom pravu treba imati slobodan pristup znanosti, i zato je 3960 potrebno da mu bude omogueno stei osnovno i ope, bilo tehniko, bilo struno obrazovanje, ve prema napretku u znanosti svake drave. K tome, treba natojati i poraditi da se ljudi uzmognu, prema snazi svojih sposobnosti, uspeti i na vie obrazovne stupnjeve, i to tako da se oni, koliko je to mogue, u ljudskom drutvu uzdignu i do zadaa i slubi koje odgovaraju njihovoj sposobnosti i steenoj strunosti3. Meu ovjekova prava treba ubrojiti i to da moe tovati Boga prema isprav- 3961 nom zahtjevu svoje savjesti, te privatno i javno ispovijedati vjeru4. Kako naime vrlo lijepo ui Laktancije: "U takvom se stanju raamo, da Bogu naem Tvorcu iskazujemo duno i ispravno tovanje, da samo njega poznajemo i
Usp. Pijo X I , enciklika "Divini Redemptoris", 19. oujka 1937. (AAS 29 [1937.] 78); Pijo X I I , radio-poruka, 1. lipnja 1941. (AAS 33 [1941.] 195-205; na njemakom jeziku: na nav. mj. 237-249); Universal Declaration of Human Rights, l. 3 22 i prije svega 25. *3959 Usp. Universal Declaration of Human Rights, l.12 19 27; Europaische Menschenrechtskonvention, l.10 o slobodi govora (s ogranienjima u 2). *3960 Usp. Pijo X I I , radio-poruka, 24. prosinca 1942. (AAS 35 [1943] 9-24); Universal Declaration of Human Rights, l. 26; Europaische Menschenrechtskonvention, dodatni protokol, l.2. *3961 Usp. Universal Declaration of Human Rights, l. 18: "Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti; to pravo ukljuuje slobodu promijeniti svoju vjeroispovijest ili svoju vjeru, i slobodu sam, ili u zajednitvu s drugima, javno ili privatno, oitovati svoju vjeroispovijest, svoju vjeru u nauavanju, praksi, kultu i slavljenju". Sasvim slino govori i Europaische Menschenrechtskonvention", l. 9, ali uz dodavanje sljedeeg ogranienja ( 2): "Sloboda javno oitovati svoju vjeru, ili svoje uvjerenje, moe biti podlona samo takvom ogranienju, koje je predvieno zakonom, a koje u demokratskom drutvu predstavlja nune mjere potrebne za javnu sigurnost, za osiguranje javnog reda, javnog opeg zdravlja ili javnog udorea, ili pak za zatitu prava i slobode drugih". 3958

761

njega slijedimo. Pritegnuti [261] smo i svezani uz Boga tom vezom pobonosti, od koje je i sama religija dobila ime" 1 . O toj je istoj stvari na predasnik, besmrtne uspomene, Leon XIII. ustvrdio ovo: "Ta dakle istinska, ta sloboda dostojna sinova Bojih, koja asno titi dostojanstvo ljudske osobe, jaa je od svakog nasilja i nepravde. Nju je Crkva uvijek e- ljela i nadasve voljela. Takvu su slobodu postojano za sebe traili apostoli, svojim su je spisima potvrivali apologeti, i svojom je krvlju u velikom broju potvrdili muenici" 2 . 3962 Osim toga ljudi imaju puno pravo izabrati nain ivota koji ele; prema tomu, ili osnovati obitelj, pri emu mu i ena uivaju jednaka prava i dunosti, ili prihvatiti sveenitvo ili redovniki stale 3 . to se tie obitelji koja se zasniva na enidbi, dakako, slobodno sklopljenoj, jednoj i nerazrjeivoj, nju treba smatrati prvom i naravnom klicom drutva. Iz toga proizlazi da se za nju valja najsavjesnije pobrinuti, kako na gospodarsko-drutvenom tako i na kulturno-udorednom podruju; sve to naime jasno smjera k tomu da se obitelj uvrsti i da joj se pripomogne u vrenju njezine zadae. Roditelji pak imaju najpree pravo uzdravati i odgajati djecu4. Osvrnemo li se pak na gospodarsko podruje, oito je da je po naravnom pravu dano ovjeku (pravo) ne samo da se zaposli, nego i to da sam slobodno obavlja posao 5 . No s takvom se vrsti prava sigurno vee pravo zahtijevati [262] da ovjek vri posao u takvim uvjetima da mu ni tjelesne snage ne slabe, niti da mu se naruava udoredna cjelovitost, niti da se ometa pravilan razvoj mladei. to se pak ena tie, neka im se omogui rad u takvim okolnostima koje su sukladne s potrebama i dunostima supruge i majke6. Iz dostojanstva ljudske osobe raa se i pravo na ekonomsku djelatnost, u skladu sa svijeu odgovornosti 7 . Stoga se ne smije preutjeti da radniku pripada plaa odmjerena prema zahtjevima pravednosti; ona zbog toga, ve prema mogunostima poslovanja, radniku i njego*3961 L. elije Firminijan Laktancije, Divinae institutiones IV 28,2 (CSEL 19,3 8 8 2 0 - 3 8 9 3 / PL 6,53 5BC). Leon X I I I , enciklika "Libertas praestantissimum" (Leon X I I I , Acta, Rim 8,237sl; usp. *3250). Usp. Pijo X I I , radio-poruka, 24. prosinca 1942. (AAS 35 [1943] 9-24; usp. i *3957 1 ). Usp. Universal Declaration of Human Rights, l. 16; Europaische Menschenreschtskonvention, 1.12, djelomice i 1.8. Usp. Pijo X I , enciklika "asti connubir (AAS 22 [1930] 539-592); Pijo X I I , radio-poruka, 24. prosinca 1942. (AAS 35 [1943] 9-24). Usp. Pijo X I I , radio-poruka, 1. lipnja 1941. (AAS 33 [1941.] 201); Universal Declaration of Human Rights, l. 23, 1. Usp. Leon X I I I , enciklika "Rerum novarum" (Acta 11 [Rim 1891.] 128sl). Usp. Ivan X X i n , enciklika "Mater et Magistra" (AAS 53 [1961.] 4 2 2 ; usp. i *3947).

3963

3964

*3962

*3963

*3964

762

voj obitelji mora omoguiti nain ivota pristao njegovom dostojanstvu. O tome je na predasnik, sretne uspomene, Pijo XII. kazao ovo: "Dunosti rada, koju namee sama narav, odgovara i slijedi naravno pravo svakog pojedinca da rad uini sredstvom za osiguranje vlastitog ivota, kao i ivota svoje djece. Tako narav u potpunosti odreuje rad (kao sredstvo) za odravanje ovjeka" . Iz ovjekove se naravi izvodi jo i pravo na privatno posjedovanje dobara, uk- 3965 ljuujui i proizvodnih; a to pravo kako drugdje izjavismo: "uspjeno potpomae zatitu dostojanstva ljudske osobe, i slobodno izvrenje svog vlastitog zadatka na svim podrujima djelatnosti. Konano, ono uvruje povezanost i smirenost domaeg ivota, na dobrobit mira i napretka drave"2. Na kraju je prikladno spomenuti i to da pravo privatnog vlasnitva ima u sebi i socijalnu zadau 3 . Iz toga naime, to su ljudi po naravi drutvena bia, proistjee i to da se s pra- 3966 vom smiju skupljati na nekom mjestu i udruivati s drugima u drutva [263]; i da ustanovljenim drutvima dadnu onaj oblik koji dre najpriUadnijim da postignu svrhu, te da u tim drutvima djeluju iz vlastite pobude i na svoju odgovornost, te da ih privedu eljenim uspjesima 4 . Takoer smo i mi sami u enciklici "Mater et Magistra" osobito naglasili, kako je bezuvjetno potrebno, da se osnuju brojna udruenja i posredna tijela, primijenjena ciljevima prema kojima ovjek pojedinac ne moe uspjeno teiti. Naime, ta udruenja i tijela moramo smatrati jako potrebnim sredstvima za zatitu dostojanstva i slobode ljudske osobe, uvajui u cijelosti svijest odgovornosti 5 . Naime, svaki ovjek mora imati puno pravo zadrati ili promijeniti boravite 3967 unutar vlastite drave; tovie, ako za to postoje valjani razlozi, nuno mu valja dopustiti da ode i u druge zemlje i ondje se nastani 6 .1 neka nikome, zbog toga to je lan neke odreene drave, ne bude zabranjeno da bude lan ljudske zajednice i graanin sveope zajednice ovjeanstva.
*3964 *3965 Pijo X I I , Radio poruka 1. lipnja 1941. (AAS 33 [1941.] 201). Ivan X X I I I , enciklika "Mater et Magistra" (AAS 53 [1961.] 428). Na nav. mj. (430); usp. Pijo X I , "Ouadragesimo anno" (AAS 23 [1931.] 191 193; 3726 3728). Usp. Leon X I I I , enciklika "Rerum novarum" (Acta 11 [Rim 1891.] 134-142); Pijo X I , enciklika "Quadragesimo anno" (AAS 23 [1931.] 199sl); Pijo X I I , enciklika "Sertum laetitiae" biskupima Sjedinjenih Amerikih Drava, 1. studenog 1939. (AAS 31 [1939.] 635-644); usp. i Universal Declaration of Human Rights, l. 2 0 ; Europaische Menschenrechtskonvention, l.l 1, sa slinim ogranienjima kao * 3 9 6 l \ Usp. enciklika "Mater et Magistra" (AAS 53 [1961.] 430). Usp. Pijo X I I , radio-poruka, 24. prosinca 1952. (AAS 45 [1953.] 33-46); usporedi i Universal Declaration of Human Rights, l. 14 (Pravo u drugim dravama traiti i dobiti azil pred progonom), ali uz ogranienje: " N a to se pravo ne moe pozivati u sluaju progona, koji u stvari potjeu od ne-politikih prijestupa, ili od djela koja su suprotna naelima Ujedinjenih Nacija".

*3966

*3967

763

3968

to se ostaloga tie, ovj ek ima i pravo, povezano s dostoj anstvom ljudske naravi, da djelatno sudjeluje u javnom ivotu i pridonosi opoj dobrobiti graana. Na predasnik, sretne uspomene, Pijo XII. naime kae: "Bilo daleko od toga da ovjek kao takav bude predmet i pasivni element drutvenog ivota, naprotiv on jest i mora 1 biti i ostati njegov nositelj, temelj i cilj" . [264] Ljudskoj osobi pripada i zakonita zatita njezinih prava, i to uspjena, ravnopravna, proeta istinskim naelima pravednosti, kako to opominje na predasnik, sretne uspomene, Pijo XII., ovim rijeima: "Iz pravnog poretka, koji je Bog htio, izvire za svakog ovjeka vlastito i trajno pravo na pravnu sigurnost, a tim samim na konkretan pravni prostor, zatien od svakog samovoljnog napada"2. Obveze ljudi koje proizlaze iz naravnog zakona

3969

3970

Prava koja smo do sada spomenuli, proizlaze iz naravi, a u istom se ovjeku kojem pripadaju vezuju uz isto tolike dunosti; ta ista prava i dunosti vuku korijen iz naravnog zakona, koji im daje ili namee, i porijeklo i podrku i najvru snagu. I tako, da se posluimo nekim primjerima: ovjekovo pravo na ivot povezano je s njegovom dunou da uva svoj ivot; pravo na dostojan ivot, s dunou potena ivota; pravo na slobodno istraivanje istine, s dunou da se istina iz dana u dan sve dublje i svestranije trai. Dokazavi to, slijedi, da u ljudskoj zajednici odreenom naravnom pravu jednoga ovjeka odgovara dunost ostalih ljudi, to jest dunost da to pravo priznaju i potuju. Svako naime osnovno ovjekovo pravo crpi svoju snagu i valjanost od naravnog zakona koji to pravo prua, a uz pravo se vezuje i odgovarajua dunost. One naime, koji ili posvema zaboravljaju, ili premalo istiu svoje dunosti, treba usporediti s onima, koji s jednom rukom grade a s drugom to isto rue. Budui da su ljudi po naravi drutveni, oni moraju ivjeti s drugima; jedni moraju traiti dobro drugih. Zbog tog [265] razloga ispravno sazdana ljudska zajednica trai da se uzjamano priznaju i ostvaruju koliko prava, toliko i dunosti. Otuda takoer proizlazi (obveza) za sve, da sudjeluju na uspostavi takvih odnosa meu graanima, u kojima e se uistinu bolje i plodonosnije potovati prava i dunosti. Navedimo primjer za to; nije dovoljno ovjeku dati pravo na ono to mu je nuno za ivot, a ne poraditi (svim) silama, da mu se stavi na raspolaganje i dovoljno sredstava za ivot. K tomu, ljudska zajednica mora biti ne samo ureena, nego mora donositi ljudima i mnogo korisnih plodova. A to zahtijeva da si oni uzjamno priznaju i potuju prava i dunosti; ali takoer i to da svi zajedno sudjeluju u raznovrsnim pothvatima to ih suvremena civilizacija ili doputa, ili preporua, ili trai.
1 1

3971

*3968 *3969

Pijo XII., radio-poruka, 24. prosinca 1944. (AAS 37 [1945.] 12). Pijo X I I , radio-poruka, 24. prosinca 1942. (AAS 35 [1943.] 12).

764

Osim toga, dostojanstvo ljudske osobe trai, da ovjek u djelovanju koristi vla- 3972 stito razmiljanje i slobodu. Zbog toga, ako se radi o udruenju graana, uistinu postoji razlog za potivanje prava i obdravanje dunosti, za sudjelovanje s drugima u vrenju bezbroj poslova, posebno sa svojim poticajima i savjetom; tako naime da svatko radi prema svom uvjerenju, svom miljenju i svijesti odgovornosti, a ne toliko pokrenut prisilom ili nagovaranjem, to dolazi najvie izvana; ako se naime neka ljudska zajednica zasniva jedino na sili, za nju treba rei da nema u sebi nieg ljudskog, jer se ljudima u njoj sprjeava sloboda, dok bi ih naprotiv, trebalo poticati na unapreenje ivota i na prikladnu tenju za usavravanjem. [266]... Poredak pak, koji vrijedi u zajednici naroda, u potpunosti je nemateri- 3973 jalne prirode; on je naime utemeljen na istini, te mora u skladu sa zapovijedima dovesti do djelovanja; on zahtijeva da (zajednica) bude proeta i usavrena meusobnom ljubavlju; i konano, ouvavi slobodu, mora svaki dan nastojati da poredak bude u podjednakoj mjeri sve ljudskiji. N o , takav poredak, - ija se naela odnose na sve, te su apsolutna i nepromjenjiva, - ima svoj jedini temelj u pravom Bogu [267], i to osobnom, koji nadilazi ljudsku narav. Budui naime daje Bog prva od svih istina i vrhovno dobro, on je preduboki izvor iz kojeg ljudsko drutvo moe uistinu crpsti svoj ivot, jer je naime uistinu ispravno ureeno, plodonosno i sukladno ljudskom dostojanstvu 1 . Na to se odnosi ona rije sv. Tome Akvinskoga: "To daje ljudski razum mjerilo ljudskoj volji, kojim se mjeri njezina dobrota, dolazi od vjenog zakona, a to je Boji razum.... Otuda je oito, da doborota ljudske volje ovisi mnogo vie od vjenog zakona, nego li od ljudskog razuma"2.

Svojstva dananjeg drutvenog ivota Prije svega vidimo daje radniki stale postupno napredovao na gospodarskom 3974 i drutvenom podruju. Naprije su se radnici poeli boriti za svoja prava, posebno na gospodarskom i drutvenom podruju; zatim su uinili napredak na politikom podruju; a na koncu su usmjerili svoje snage da postignu uspjehe i na duhovnom podruju. Zbog toga radnici danas svugdje po svijetu ivo zahtijevaju da se s njima nikada ne postupa kao s nerazumnom i neslobodnom stvari, kojom se drugi po svojoj volji koriste, ve kao s ljudima na svim podrujima ljudskog drutva, to jest na gospodarskom, drutvenom, politikom i na kraju na kulturno-znanstvenom podruju.

*3973

Usp. Pijo XII, radio-poruka, 24. prosinca 1942. (AAS 35 [1943.] 14). Toma Akvinski, Summa theologiae I-II, q.l9, a.4; usp. a.9 (izdanje Leonina 6,144; usp. 149sl).

765

3975

Oito je svima jasno da i ene sudjeluju u javnom ivotu; to se moda zbiva bre kod naroda koji ispovijedaju kransku vjeru, a sporije naime, ali posvuda kod naroda batinika drugih predaja i koji su proeti drugim nainom ivota. ene su naime, svakim danom sve svjesnije svog ljudskog [268] dostojanstva, te su daleko od toga da bi trpjele da budu smatrane neivom stvari, ili nekim sredstvom; tovie, zahtijevaju prava i dunosti koje su dostojne ljudske osobe, kako unutar obiteljskog doma tako i u graanskoj javnosti 1 . Konano treba primijetiti, daje ljudska zajednica u ove nae dane primila potpuno nov drutveni i politiki oblik. Naime, svi su narodi sebi slobodu ili izborili, ili su na putu daje izbore, te doskora nee biti naroda koji bi nad drugima vladali, ili onih koji bi bili podloni tuoj vlasti. Ljudi naime, gdje god ive, ili su ve ubrojeni u red graana neke slobodne drave, ili su na putu da se ubroje; nema narodne zajednice koja bi htjela biti pod tuom vlau. U nae su naime vrijeme zastarjela shvaanja, prihvaana kroz tolika stoljea, po kojima su, sjedne strane, neki drutveni slojevi prihvaali nie mjesto, a s druge strane su neki za sebe zahtijevali vie poloaje, bilo zbog svog gospodarsko-drutvenog stanja, bilo zbog spola, bilo zbog svog poloaja u dravnom ustrojstvu.

3976

3977

Naprotiv, jako se proirilo i prevladalo ono uvjerenje da su svi ljudi po naravnom dostojanstvu meusobno jednaki 2 . Stoga, barem na razini teorije, nikako se ne moe odobriti razlika meu ljudima, zbog spola, a to je jako znaajno i vano, kako bi se ljudsko drutvo oblikovalo po naelima koja smo spomenuli.
* 3 9 7 5 Usp. Universal Declaration of Human Rights, l.21 ("Svatko ima pravo sudjelovati u vlasti... Svatko ima pravo jednakog pristupaj avnim slubama u svojoj dravi"), u vezi s l.2 ("Svatko ima pravo na sva prava iznesena u ovoj Deklaraciji, bez ikakve razlike rase, boje, spola, jezika, religije, politikog ili drugog miljenja, nacionalnog ili drutvenog porijekla, bogatsva, roenja u jednom ili drugom staleu"). Ta je formulacija kod nekih istonjakih naroda pobudila protivljenje. Kranska je religija dodue postavila jednakost izmeu mukarca i ene unutar granica osobnog vjerskog ivota (usp. Gal 3,28 o krtenima: "Nema vie: muko - ensko! Svi ste Jedan u Kristu Isusu") i obitelji, ukoliko ona odbacuje podvrgavanje ene muu (usp. Leon XIII.: "Prava mua i ene su jednaka"; *3144). Ali Crkvi nije uspjelo sve do posljednjeg stoljea nadvladati tendenciju iskljuivanja ene iz javnog ivota (usp. Rimsko pravo: Digesta L 17, Rechtsregel 2). Spomena je vrijedan napredak od Pija XI. (enciklika "asti connubii"; A A S 22 [1930.] 567sl) do Pija XII. (Nagovor enama izaslanicama kranskih zajednica Italije, 2 1 . listopada 1945.: A A S 37 [1945.] 284-295), posebno do Ivana X X I I I , koji na tom mjestu razvija ono, to je unaelu v e ustvrdio u *3968. *3977 Usp. Universal Declaration of Human Rights, preambula ("priznavanje priroenog dostojanstva i drugih neotuivih prava svih lanova ljudske obitelji"); l. 1 ("Svi su ljudi roeni slobodni i jednaki u dostojanstvu i pravima"); l. 2; manje jasan l. 14 Europske konvencije o ljudskim pravima, odgovara l. 2 Povelje U N O (naveden u *3975!).

766

Ako se pak kod nekog ovjeka raa svijest o njegovim pravima, potrebno je da se kod njega podjednako rodi i svijest o njegovim dunostima; tako da onaj tko ima neka prava, ima u sebi isto tako i dunost zahtijevati priznavanje svoj ih prava, kao znak svoga dostojanstva; drugi pak imaju dunost ta prava priznati i potovati. Iz toga to je poredak graana oblikovan prema pravima i dunostima, ljudi traj- 3978 no shvaaju stvari koje spadaju na duh i duu, te jasno razabiru to je istina, to pravednost, to ljubav, to sloboda, te postaju svjesni da su lanovi takve [269] zajednice. No, to nije dovoljno; potaknuti svim tim, ljudi se uzdiu do bolje spoznaje pravoga Boga, to jest, daje on osoban i tako postavljen iznad ljudske naravi. Zbog toga shvaaju odnose koji postoje izmeu njih i Boga, istovremeno shvaaju daje to temelj njihovog ivota: to jest ivota kojim ive ili iznutra u svom srcu, ili pak u drutvu s drugim ljudima. Potreba autoriteta i njegovo boansko porijeklo ... Ljudsko drutvo ne moe biti niti dobro ureeno, niti plodno, ako u njemu 3979 nema onih koji e, opskrbljeni zakonitim autoritetom, uvati uredbe i, koliko zatreba, zalagati se i brinuti za ope dobro. Da oni naime svu svoju vlast izvode iz Boga, ui nas sv. Pavao ovim rijeima: "Jer nema vlasti osim od Boga" [Rim 13,1; usp. i 13,2-6]. Sv. Ivan Zlatousti tumaei tu apostolovu misao, pie ovo: "to kae? Je li svaki poglavar postavljen od Boga? Kae, ne velim to. Ne govorim naime o pojedinim poglavarima, nego o samoj stvari. To naime da ima vlasti, da jedni zapovijedaju a drugi sluaju, te da se nita ne dogaa sluajno ili nasumce, kaem, da je to djelo Boje mudrosti" 1 . Naime, budui daje Bog stvorio ljude po njihovoj naravi drutvenima, i budui da niti jedno drutvo ne moe "postojati, nije li svima na elu netko koji pojedince, uinkovitim poticajem pokree prema zajednikom cilju, graanskoj ljudskoj zajednici je potrebna vlast koja e ju voditi; a ona, isto tako kao i drutvo, proizlazi iz naravi, i zato, od Boga kao njezinog Stvoritelja" [*3165].

Autoritet dravne vlasti Ipak ne treba smatrati da nad vlau nema nikakvog autoriteta; tovie, budui 3980 da vlast izvire iz mogunosti nareivanja u skladu sa zdravim razumom, to postaje nuno da sama mo nareivanja proizlazi iz moralnog [270] reda, koji opet ima Boga za izvor i za cilj.
*3979 Ivan Zlatousti, In epistulam ad Romane* 13,lsl, Hom. 23 (PG 60,615).

767

Zbog toga na predasnik, sretne uspomene, Pijo XII. ovako opominje: "Onaj isti apsolutni red bia i cilj samoga ovjeka (koji pokazuje ovjeka kao samostalnu osobu, nositelja dunosti i nepovredivih prava, poetak i cilj drutvenoga ivota), odnosi se i na dravu, kao nunu zajednicu, snabdjevenu vlau, bez koje ne bi mogla biti niti ivjeti.... Budui da taj poredak svih stvari, prema zdravom razumu, a pogotovo prema kranskoj vjeri, ne moe imati drugi izvor nego Boga, Stvoritelja svih nas, koji je osoban, zbog toga vlast od njega prima svoje dostojanstvo, jer na 1 neki nain prima dio samog Bojeg autoriteta" . Prema tome ona vlast, koja poiva iskljuivo ili preteno na prijetnji i strahu pred kaznama, ili na obeanju nagrada, nikako ne moe s uspjehom poticati na traenje sveopeg dobra; ako bi se to sluajno i dogodilo, onda bi ona zaista bila posve u raskoraku s dostojanstvom ovjeka, koji je slobodan i razuman. Budui naime daje vlast ponajvie duhovna mo, to se i poglavari drava moraju pozivati na savjest svakog pojedinog ovjeka, to jest na dunost da je svatko obvezatan spremno pridonositi opoj koristi; budui pak da su svi ljudi u naravnom dostojanstvu meusobno jednaki, to nitko nema prava siliti drugoga da neto radi s unutarnjim prihvaanjem due; to naime moe samo Bog, jer on jedini preispituje i sudi tajne misli srdaca. Dakle, dravni poglavari mogu u savjesti obvezati ljude samo ako je njihova vlast povezana s Bojom vlau, i ako je njezin sudionilr. 3981 [271] Utvrdivi to naelo, pobrinuli smo se i za dostojanstvo graana; ako se naime oni pokoravaju vlastima, nipoto se ne pokoravaju njima kao ljudima, nego time uistinu tuju Boga Stvoritelja koji se brine za sve stvari, koji je zapovjedio da se meusobni odnosi ljudi ureuju prema redu koji je on sam odredio; time pak to Bogu iskazujemo potrebno potovanje, ne vrimo prisilu na svoj duh, nego ga jo vie uzdiemo i oplemenjujemo 3 ; jer "sluiti Bogu znai kraljevati"4. Budui daje mo zapovijedanja prvenstveno duhovne naravi i potjee od Boga, i ako moda poglavari drava donesu zakone ili neto narede protiv toga reda, i tako protiv volje Boje, tada niti doneseni zakoni, niti dane ovlasti, ne mogu obvezati savjesti graana, jer "treba se vema pokoravati Bogu nego li ljudima" [Dj 5,29]; tovie, tada se vlast posve rui, i slijedi runo bezvlae, kako to ui sv. Toma Akvinski: " ... ljudski je zakon utoliko zakon, ukoliko je u skladu sa zdravim razumom; prema tome je oito da on proizlazi iz vjenog zakona. Ukoliko pak odstupa

*3980 *3981

Pijo X I I , radio-poruka, 24. prosinca 1944. (AAS 37 [1945.] 15). Usp. Leon X I I I , enciklika "Diuturnum illud" {Acta [Rim 1881.] 274). Usp. na nav. mj. (278), i Leon XIII, enciklika "Immortale Def {Acta, Rim 5,130). Usp. Sacramentarium Gelasianum (prije polovice 8. stoljea; izd. H.A. Wilson [Oxford 1894] 272): Grgur I. Veliki, Liber sacramentorum (PL 78,206) i Missale Romanum (1962.), Misa za mir (i na blagdan sv. Ireneja 3. srpnja), molitva poslije priesti; odatle je reenica uzeta u Pontificale Romanum, reenje podakona, opomena prije litanija.

768

od razuma, zove se nepravednim zakonom, pa tako i nije zakon ve vie nekakvo na1 silje" . Iz toga dakle, to vlast potjee od Boga, ne moe se nipoto zakljuiti da ljudi ne 3982 bi imali nikakva prava birati dravne poglavare, odreivati oblik dravnog ureenja i postavljati naine i granice u vrenju vlasti. Dakle, izloeni se nauk moe uskladiti 2 s bilo kojom istinskom narodnom vladom .

Doprinos opem dobru [272]... Budui da se sav smisao dravnih poglavara nalazi u opem dobru, otu- 3983 da jasno proizlazi dunost, da oni moraju teiti prema opem dobru tako da potuju njegovu narav, a ujedno da usklauju svoje propise s postojeim stanjem3. B e z sumnje valja smatrati, da se u opem dobru nalazi i ono to pripada svakom narodu napose 4 , ali to nipoto ne odreuje ope dobro sa svih strana. Naime, budui da se ope dobro u potpunosti poklapa s ljudskom naravi, ono moe itavo i cjelovito postojati samo ako se, vodei rauna o njegovoj pravoj naravi i njezinom ostvarenju, uvijek vodi rauna i o ljudskoj osobi . K tomu treba pridodati da to dobro, po samoj svojoj naravi trai, da u njemu 3984 sudjeluju svi lanovi drutva, makar na razliite naine, ve prema svojim zadaama, zaslugama i poloaju. Zbog toga, neka svi dravni poglavari nastoje da, ne povlastivi niti jednog pojedinca, niti jedan drutveni stale, promiu takvo dobro na sveopu korist, kao to to ovim rijeima tvrdi i na predasnik [273], besmrtne uspomene, Leon XIII.: " N e smije se nipoto dozvoliti da javna vlast slui koristi pojedinca, ili malog broja ljudi, budui daje ustanovljena na opu korist svih" 6 . Meutim, razlozi pravednosti i pravinosti mogu katkada zahtijevati da se dravni poglavari vie brinu za drutveno slabije graane, jer se ti mogu tee boriti za svoja prava i zahtijevati svoje zakonite interese 7 .... Oito j e da su ta naela j asno ukljuena u nau encikliku "Mater et Magistra", u ije smo sredite postavili da ope dobro svih "obuhvaa sve one uvjete drutvenog
*3981 *3982 *3983 Toma Akvinski, Summa theologiae I-II, q.93, a.3 uz 2 (izdanje Leonina 7,164). Usp. Pijo X I I , radio-poruka, 24. prosinca 1944. (AAS 37 [1945.] 5.23). Usp. Leon X I I I , enciklika "Diuturnum illud" (Acta, Rim 2,271 si); Pijo X I I , radio-poruka, nav. mj. kao gore. Usp. Pijo X I I , radio-poruka, 24. prosinca 1942. (AAS 35 [1943.] 13); Leon XIII, enciklika "Immortale Der (Acta 5 [Rim 1885.] 120. Usp. Pijo X I I , enciklika "Summi pontificatus", 20. listopada 1939. (AAS 31 [1939.] 412-453). Usp. Pijo X I , enciklika "Mit brennender Sorge", 14. oujka 1937. (AAS 29 [1937.] 159); enciklika "Divini Redemptoris" (AAS 29 [1937.] 65-106). Leon XIII, enciklika'7//norto/eDez-"(^cta 5 [Rim 1885.] 121). Usp. Leon X I I I , enciklika "Rerum novarum" (Acta 11 [Rim 1891.] 133sl).

*3984

769

ivota, koji ljudima omoguuju punije i nesmetanije usavravanje njihovih sposob1 nosti" . ... 3985 Budui da se u ovo nae vrijeme smatra da se ope dobro poglavito sastoji u potivanju prava i dunosti ljudske osobe, [274] to je potrebno da vrenje dravne uprave ide prvenstveno za tim da se, s jedne strane, priznaju, potuju, meusobno usklauju, tite i promiu prava, a s druge strane, kako bi svatko mogao lake vriti i svoje dunosti. Naime, "osnovna je zadaa svake javne vlasti da titi nepovrediva prava vlastita ovjeku, te da se brine kako bi ljudi lake mogli ispuniti svoje dunosti" 2 . Zbog toga, ako neka vlast ne priznaje ili vrijea ljudska prava, ne samo da odstupa od svoje dunosti, nego niti ono to ona zapovijeda ne stvara nikakve obveze 3 .

Utvrivanje i izvor graanskih prava i obveza 3986 [278] ... Iz izloenih stvari jasno proizlazi, da se u ovo nae doba pri pravnom ureivanju drave, ponajprije zahtijeva da se saetim i jasnim izrazima sastavi popis osnovnih ljudskih prava, pa da se onda ona uvrste u cjelokupno dravno zakonodavstvo. Nadalje se trai da se, rijeima prilagoenim pravnoj znanosti, izradi ustav za svaku pojedinu dravu. Ustav e naime odrediti kako e se urediti dravna uprava, kakvim e vezama dunosnici biti meusobno povezani, koje e nadlenosti imati pojedini od njih, i konano, na koji nain dunosnici moraju postupati. Konano se trai da u pravnom obliku budu odreena [279] prava i dunosti, kojima se graani povezuju s dravnim dunosnicima, te da se jasno odredi kako je njihova prva dunost priznavati, potovati, tititi i promicati prava i dunosti graana. 3987 Ipak se ne da opravdati miljenje onih koji tvrde daje volja pojedinaca, ili volja nekih grupa, prvi i jedini izvor prava i dunosti graana, obvezatnosti dravnog ustava i vladalake moi dravnih dunosnika4.

*3984 *3985

*3987

AAS 53 (1961.) 417. Usp. Pijo X I I , radio-poruka, 1. lipnja 1941. (AAS 33 [1941.] 200). Usp. Pijo X I , enciklika "Mit brennender Sorge" (AAS 29 [1937.] 159); enciklika "Divini Redemptoris" (AAS 29 [1937.] 79); Pijo X I I , radio-poruka, 24. prosinca 1942. (AAS 35 [1943.] 9-24). Usp. Leon X I I I , apostolsko pismo "Annum ingressi" (Acta 22 [Rim 1902/03] 52-80). Usp. *2890 2939.

770

Nadvladavanje kulturnih nejednakosti [281]... Iskustvo nas je nauilo da se ljudi esto meusobno razlikuju, i to jako: 3988 znanjem,, vrlinom, darovitou i obiljem u vanjskim dobrima. Iz toga se pak nikada ne moe zakljuiti da oni koji su ispred drugih mogu druge sebi na bilo koji nain podreivati; naprotiv, obvezuje ih vea dunost, koja se odnosi na sve pojedince, da druge pomau kako bi zajednikom pomoi i oni uznapredovali. Slino se moe dogoditi i meu dravama: daje jedna od njih ispred druge u znanstvenom napretku, kulturi i gospodarskom razvoju. Ali, daleko od toga da bi zbog te izvrsnosti one smjele nepravedno gospodariti nad drugima, nego moraju dati vei doprinos opem napretku svih naroda. I zbilja, ljudi po naravi ne mogu biti jedni iznad drugih, jer svi imaju jednako naravno dostojanstvo. Iz toga slijedi, da se niti dravne zajednice, gledamo li na dostojanstvo koje imaju od prirode, meu sobom nita ne razlikuju. Naime, pojedine su drave nalik na tijelo kojemu su [282] ljudi udovi. Uostalom, kao to smo iz iskustva doznali, ^judi obiavaju biti najosjetljiviji, i to ne bez razloga, na sve ono to se na bilo koji nain odnosi na dostojanstvo njihova imena.

Prava nacionalnih manjina [283] ... Uz ovu stvar [to jest uz rjeavanje sporova mirnim sredstvima] na po- 3989 seban nain spada i onaj pokret u javnom ivotu, koji se tamo od XIX. stoljea svugdje pomalo proirio, po kojem ljudi iste narodnosti ele biti samostalni i okupiti se u jednoj dravi. Kako se pak to iz vrlo mnogo razloga ne moe uvijek ostvariti, dogaa se zbog toga da se nacionalne manjine esto nau unutar dravnih granica drugog naroda, zbog ega nastaju jako teki sporovi. U toj stvari treba otvoreno izjaviti, da se teko protivi obvezi pravednosti sve to se poduzima protiv tih manjina, kako bi se sprijeila njihova ivotna snaga i rast; a to tim vie, ako takvi runi postupci smjeraju na samo unitenje manjine. Naprotiv, zahtjevima pravednosti posebno odgovara, da dravni dunosnici posebno uznastoje oko unapreenja ljudskih uvjeta kod pripadnika manjinskog naroda, posebno to se tie njihovog jezika, kulture, narodnih obiaja, te gospodarskih nastojanja i pothvata 1 . [284] ... Potrebno je imati pred oima, da po svojoj naravi javna vlast nije postavljena zato da ljude tjera u granice njihove nacije, nego u prvom redu, da titi zajedniko dobro drave, koje se sigurno ne moe odijeliti od dobra sveukupne ljudske zajednice.

*3989

Usp. Pijo X I I , radio-poruka, 24. prosinca 1941. (AAS 34 [1942.] 10-21).

771

Prava politikih 3990

izbjeglica

[286] ... Nee biti bespredmetno na ovom mjestu podsjetiti ljude, da takve izbjeglice [one naime koji su protjerani iz politikih razloga] resi dostojanstvo osobe i da im valja priznati osobna prava. Izbjeglice nisu mogle izgubiti ta prava iz razloga to su ostali izvan drave svoga naroda. Uistinu, meu prava ljudske osobe treba ubrojiti i to, da svatko smije otii u onu dravu gdje e moi prikladnije zbrinuti sebe i svoje. Zato je dunost dravnih vlasti primiti iseljenike, i koliko to doputa pravo dobro njihove zajednice, ii na ruku onima koji bi se moda htjeli ukljuiti u novu zajednicu. Nastojanje oko razoruanja

3991

[287] ... Pravednost, zdrav razum i svijest ljudskog dostojanstva uporno trae da se prestane s nastojanjem da se naoruanje povea, nego da se ratna sredstva to ih posjeduju razne drave, obostrano i istovremeno smanjuju, da se zabrani atomsko oruje, da se napokon svi dogovore o odgovarajuem razoruanju, koristei uzajamno i uspjeno jamstvo. Nunost opeg politikog autoriteta

3992

[292]... Jedinstvo ljudske zajednice nee unititi nikoje vrijeme, jer je ine ljudi, ravnopravni dionici naravnoga dostojanstva. Zbog toga e nuda, koja nie iz same ovjekove naravi, tjerati na primjereno traenje opeg dobra, koje se naime odnosi na sveukupnu ljudsku obitelj.... [Sjedne strane, u nae vrijeme] ope dobro itavog ovjeanstva namee jako teka pitanja koja vape za rjeenjem, koja se posebno tiu zatite svjetske sigurnosti i mira; a s druge pak strane, dravnici pojedinih zemalja, budui da su meusobno jednakopravni, koliko god umnogustruavali susrete i nastojanja oko iznalaenja prikladnijih pravnih pomagala, ipak oni to ne uspijevaju dovoljno; i to ne zbog toga to bi im nedostajala dobra volja i poduzetnost, nego to njihovom ugledu nedostaje i prikladna vlast. Dakle, u dananjim drutvenim prilikama, pravni oblik i ureenje [293] drava i nadlenost kojom raspolae javna vlast svih drava svijeta, trebaju se smatrati neprikladnima za promicanje opeg dobra svih ljudi. N o , promotri li se paljivo istinska bit opeg dobra, te narav i djelovanje javne vlasti, svatko e uvidjeti, kako izmeu obojega postoji nuni meusobni odnos. Kao to moralni red trai javnu vlast za promicanje opeg dobra u dravnoj zajednici, slino se trai da ga ta ista vlast uinkovito i ostvari. Odatle slijedi da dravne ustanove - unutar kojih se javna vlast nalazi, djeluje i postie svoju svrhu - trebaju imati takav oblik i djelotvornost, da budu u stanju voditi k opem dobru, putovima i nainima koji e prikladno odgovarati razliitim prilikama vremena.

772

Budui da danas ope dobro postavlja pitanja koja se tiu svih naroda, a takva 3993 pitanja moe rijeiti samo ona javna vlast, ija bi i nadlenost i oblik i sredstva imala odgovarajui opseg, i ije bi djelovanje sezalo do kraja zemaljske kugle; iz toga bi trebalo slijediti, na to sili i sam moralni poredak, da treba ustanoviti jednu opu javnu vlast. Ta pak opa javna vlast, ija bi se nadlenost protezala po cijelom svijetu, koja bi prikladnim sredstvima vodila (ljude) opem dobru, trebala bi biti ustanovljena sporazumom svih naroda, a ne nametnuta silom. A to proilazi iz toga, to javna vlast mora uinkovito obavljati svoju zadau, zbog toga mora prema svima biti jadnaka, u potpunosti nepristrana i upravljena opem dobru svega ovjeanstva. [294]... Kao to se ne moe suditi o opem dobro pojedinih drava, tako se to ne 3994 moe niti o opem dobru svih drava zajedno, ako se ne vodi rauna o ljudskoj osobi. Zbog toga svjetska javna vlast treba ponajvie ii za tim da se priznaju prava ljudske osobe, da ih se duno potuje, netaknute uva i stvarno promie. A to (meunarodna zajednica) moe uiniti ili sama, kad se za to prui prilika, ili kad se po itavom svijetu stvore takvi uvjeti, u kojima e uz pomo dunosnika pojedinih drava moi lake izvravati svoje zadatke. K tomu, kao to se u pojedinim dravama odnosi dravnih vlasti prema graani- 3995 ma, obiteljima i posrednim tijelima trebaju ravnati i ureivati po naelu subsidijarnosti, tako je potrebno da se na tom naelu zasnivaju i odnosi javne svjetske vlasti prema vlastima pojedinih drava. Vlastito je naime toj svjetskoj vlasti pretresati i rjeavati pitanja koja se odnose na sveope dobro, a odnose se na gospodraske, drutvene, i politike prilike; govorimo o pitanjima, koja su od najvee vanosti, najvee irine i neodgodiva po hitnosti, koja se smatraju previe tekima a da bi ih dunosnici pojedinih naroda mogli sretno rijeiti. Razumije se, ta svjetska vlast ne bi smjela na sebe vezati i sebi pridravati ine koji spadaju na javnu vlast pojedinih zemalja. Naprotiv, ona bi trebala nastojati da se po itavom svijetu uspostavi takvo stanje u kojem e ne samo javna vlast pojedine zemlje, nego [295] i pojedinci i posredna tijela, moi sigurnije obavljati svoje zadatke, ispunjavati svoje dunosti i zatiivati svoja prava .

Suradnja katolika s ino-vjernicima na drutvenom podruju [299] ... [Kod ostvarivanja drutvenih naela] esto se dogaa da katolici na 3996 mnogo naina surauju ili s kranima odijeljenima od ove Apostolske Stolice, ili s onima koji nipoto nisu krani, ali s razumnim ljudima koji posjeduju naravnu moralnu estitost. "U takvom sluaju, neka oni koji ispovijedaju katoliko ime, naroi*3995 Usp. Pijo X I I , nagovor mladei Katolike akcije Italije, 12. rujna 1948. (AAS 40 [1948.] 412).

773

to paze da ostanu uvijek dosljedni, i da se ne uputaju u popustljive nagodbe, zbog kojih bi trpjela tetu cjelovitost vjere i udorea. Istovremeno, neka se vladaju tako da pravo i dobrohotno prosuuju tue miljenje, da ne iskoritavaju sve u svoju korist, te da budu pripravni savjesno i suradniki sprovoditi ono stoje po naravi dobro i to vodi k dobru" . No, potpuno je ispravno luiti zabludu od onoga koji je u zabludi, pa radilo se i o ljudima koji su upali u krivo poimanje istine ili u nedovoljno poznavanje injenica koje se odnose na vjeru i udoree. Uvijek naime treba voditi rauna da ovjek koji je upao u zabludu, ne prestaje biti ovjekom, i nikada ne gubi svoje osobno dostojanstvo. Osim toga, kod ovjeka se nikada ne gubi mogunost oduprijeti se zabludi i traiti put istini. I u toj stvari ovjeku nikada nee ponestati pomo Boga koji se brine za ljude. Zbog toga se moe dogoditi, da, nakon to ga je Bog obasjao svojim svjetlom, prigrli istinu onaj koji danas [300] nema jasan pogled na vjeru, ili koji je upao u kriva miljenja... 3997 Nadalj e, potpuno j e ispravno, razlikovati pokrete na gospodarskom, kulturnom i politikom polju od krivih filozofskih shvaanja prirode, porijekla te svrhe svijeta i ovjeka, premda oni pokreti imaju poetak i poticaj u tim shvaanjima; teoretska se naime postavka, nakon to je konano dana, vie ne mijenja, a oni pokreti, budui da se kreu kroz promjenjive prilike, ne mogu a da znatno ne podlegnu tim promjenama. Uostalom tko e porei da u tim pokretima, ukoliko su naime u skladu sa zahtjevima zdravog razuma, te odgovaraju opravdanim ovjekovim tenjama, ne moe biti neto dobro i prihvatljivo?2 Zbog tog se razloga katkada moe dogoditi da danas takva suradnja praktine naravi, koja se do sada ni u emu nije pokazivala korisnom, bude uistinu plodna, ili obeava da e to biti. Ali prosuditi je li do toga ve dolo ili ne ... moe nas pouiti samo razboritost, ravnateljica svih kreposti.... Zato, ako se radi o katolicima, odluivati o takvim pitanjima, spada u prvom redu na one ljude koji imaju odluujuu ulogu u drutvu i na dotinim podrujima, i to pod pretpostavkom da osim naela naravnog prava, slijede i drutveni nauk Crkve, [301] i da se pokoravaju smjernicama crkvenih vlasti. Svima naime mora biti poznato da Crkva ima pravo, a jednako tako i dunost, ne samo tititi vjeru i u-

*3996 *3997

Ivan X X I I I , "Mater et Magistra" (AAS 53 [1961.] 456sl). Ovim rijeima Ivan XXIII. tumai izreku apostola Pavla (1 Sol 5,21): "Sve provjeravajte: dobro zadrite", koju treba primijeniti na sve s t o j e dobro, ega ima i u razliitim drutvenim pokretima; istovremeno papa tim odsjekom opravdava oprezno otvaranje u enciklici "Mater et Mageistra" prema napretku drutvenog ivota, u kojoj pravi razliku izmeu opravdanih nastojanja nekog pokreta i njegovog porijekla, odn. njegovog naina postupanja, koje katkada treba odbaciti iz razliitih razloga (nasilje, neumjerenost, bezvjerje).

774

doree, nego i slubeno posredovati kod svojih sinova na podruju vanjskih stvari, kad treba prosuditi kako da se njezin nauk uinkovito provede 1 . 2. VATIKANSKI S A B O R (21. opi): 11. listopada 1962. - 8. prosinca 1965.
V e su Pijo XI. i njegov nasljednik Pijo XII. zapoeli pripreme za nastavak rada 1. vatikanskog sabora. 25. sijenja 1959. je Ivan XXIII. obavijestio u Rimu 17 kardinala o svojoj namjeri da sazove opi sabor. Apostolskom konstitucijom "Humanae salutis" od 25. prosinca 1961. (AAS 54 [1962.] 7-10/ C o D e D e 839-853), navijeteno je sazivanje sabora za listopad 1962. Motu proprio "Consilium" od 2. veljae 1962. ( A A S 54 [1962.] 65sl) utvren je poetak sabora za dan 11. listopada 1962. Premda sam sabor nije definirao niti jednu dogmu iz podruja vjere i udorea, njegovi dokumenti imaju dogmatski karakter (usp. "Notificationes" od 16. studenog 1964.: A A S 57 [1965.] 7 2 ; 4350-4352). Razumije se, to vrijedi za dogmatske konstitucije o Crkvi "Lumen gentium" (*4101-179) i o objavi "Dei verbum" (*4201 -4235), ali i o dijelovima ostalih dokumenata. 2. vatikanski sabor je bio pastoralni sabor, koji je trebao voditi prema posadanjenju crkvenog ivota. Program je formulirao Ivan X X i n . u svojoj nastupnoj enciklici "Ad Petri Cathedram" od 29. lipnja 1959. (AAS 51 [1959.] 497-531) i u konstituciji za poetak samoga sabora "Sacrosanctum Concilium" (usp. *4001); radi se o produbljenju kranskog ivota, prilagoivanju crkvenih ustanova potrebama vremena, unapreenju jedinstva krana i jaanju misionarske snage Crkve. Na 9. sjednici usvojeno je 16 dokumenata (4 konstitucije, 9 dekreta i 3 izjave).

1. razdoblje zasijedanja: 1. sjednica, 11. listopada 1962. - 8. prosinca 1962.

Nastavak 2. VATIKANSKOG SABORA pod PAVLOM VI.

PAVAO VI.: 2 1 . lipnja 1963. - 6. kolovoza 1978.

2. razdoblje zasijedanja: 2. - 3. sjednica, 29. rujna 1963. - 4. prosinca 1963. 3. razdoblje zasijedanja: 4. - 5. sjednica, 14. rujna 1964. - 21. studenog 1964. 4. razdoblje zasijedanja: 6. - 9. sjednica, 14. rujna 1965. - 7. prosinca 1965.

*3997

Usp. Ivan XXJJI. enciklika "Mater et Magistra" (AAS 53 [1961.] 456) i bula navjetaja 2. vatikanskog sabora, 25. prosinca 1961. (AAS 54 [1962.] 10); usp. i Leon XIII. enciklika "ImmortaleDef (Acta, Rim 5,128); Pijo X I , enciklika "Ubiarcano", 2 3 . prosinca 1922. (AAS 14 [1922.] 698); Pijo X I I , nagovor na Meunarodnom kongresu katolikih ena, 11. rujna 1947. (AAS 39 [1947.] 486).

775

Zavrna sveanost sabora: 8. prosinca 1965. 4001-4048: 3. javna sjednica, 4. prosinca 1963.: Konstitucija o svetoj liturgiji "Sacrosanctum Concilium"
V e je prije otvaranja sabora irom svijeta dolazilo do nastojanja oko reforme katolike liturgije. Pijo XII. se u enciklici "Mediator Der od 20. studenog 1947. (*3840-3855) prikljuio liturgijskom pokretu, te je zapoeo reformu asoslova i vazmene liturgije (usp. A. Bugnini, Documentapontificia odinstaurationemliturgicamspectantia 1903-53 [Rim 1953], 1953-1959 [Rim 1959]). "Instructio de muica sacra" od 3. rujna 1958. (AAS 50 [1958] 630-663) ohrabrila je vjernike za "djelatno sudjelovanje" u liturgiji. O prijedlogu koji je sastavilo pripravno povjerenstvo raspravljalo se od 22. listopada 1962. do 4. oujka 1964. Pavao VI. je prenio ostvarenje konstitucije, i s njom povezane liturgijske reforme, na "Savjet za ostvarenje konstitucije o svetoj liturgiji" (usp. A A S 56 [1964] 993-996). Izd: AAS 56 (1964) 97-113 / COeD 3 820-830 / ASyn 2/VI, 409-421 / CoDeDe 3.29.

PREDGOVOR 4001 1. Sveti Saborje poduzeo: sve vie unaprijediti kranski ivot vjernika; ustanove koje su podvrgnute promjenama bolje prilagoditi potrebama naeg vremena; promicati sve to god bi moglo doprinijeti jedinstvu svih koji vjeruju u Krista i pojaati ono to bi pomoglo sve pozvati a krilo Crkve. Stoga smatra da na nj na poseban nain spada i obnova i gajenje liturgije. 2. Doista, liturgija kojom se osobito u boanskoj rtvi euharistije "vri djelo naeg otkupljenja", u najveoj mjeri pridonosi da vjernici ivotom izraze i drugima oituju otajstvo Kristovo i istinsku narav prave Crkve. Ona je po svojoj naravi ljudska i boanska; vidljiva i nevidljivim stvarnostima obdarena; gorljiva u djelovanju, a odana kontemplaciji; nazona svijetu, a ipak - putnica. Ali tako da je u njoj ljudsko upravljeno i podreeno boanskome, vidljivo nevidljivome, djelovanje kontemplaciji i sadanjost buduem gradu, koji traimo 2 . Zato, budui da liturgija one koji su unutar Crkve svakodnevno izgrauje u sveti hram u Gospodinu, za stan Boji u Duhu 3 , do pune mjere Kristova rasta4, ona ujedno na udesan nain jaa njihove snage za navjeivanje Krista; tako onima koji su vani pokazuje Crkvu kao znak podignut meu narodima 5 , pod kojim e se rasprena djeca Boja privoditi k jedinstvu 6 , dok ne bude jedno stado ijedan pastir7.
*4002 Missale Romanum (1962), Tajna molitva 9. nedjelje poslije Duhova. Usp. Hebr 13,14. Usp. Ef 2,2lsl. Usp. Ef 4,13 Usp. Iz 11,12 U s p . l v 11,52 Usp. Iv 10,16

4002

776

3. Stoga Sveti Sabor misli da treba dozvati u pamet sljedea naela za gajenje i 4003 obnovu liturgije i izdati praktine propise. Meu tim naelima i propisima ima nekih koji se mogu i moraju primijeniti i na rimski i na sve ostale obrede, ali se sljedei praktini propisi odnose samo na rimski obred, osim onih koji se po samoj svojoj naravi tiu i ostalih obreda. 4. Napokon, Sveti sabor, slijedei vjerno predaju, izjavljuje: sveta Majka Crkva 4004 smatra ravnopravnima i jednako asnima sve zakonito priznate obrede, te hoe da se oni i dalje uvaju i na svaki nain njeguju; ona eli da se, gdje je potrebno, oprezno, temeljito i u duhu zdrave predaje preispitaju, te im se dadne nova snaga za dananje prilike i potrebe.

I. p o g 1 a v lj e OPA NAELA ZA OBNOVU I GAJENJE SVETE LITURGIJE

/. Narav svete liturgije i njezina vanost u ivotu Crkve 5. Bog, "koji hoe da se svi ljudi spase i dou do spoznaje istine" [1 Tim 2,4], 4005 "neko je u mnogo navrata i na mnogo naina govorio oima po prorocima" [Heb 1,1]. A kada doe punina vremena, posla Sina svoga - Rije utjelovljenu, pomazanu Duhom Svetim - da kao "lijenik tijela i due" 1 i posrednik izmeu Boga i ljudi2 navijesti siromasima evanelje i da izlijei one koji su skruena srca3. Doista, njegovo ovjetvo u jedinstvu s osobom Rijei, bijae sredstvom naega spasenja. Zato se u Kristu "dogodio savreni otkup naeg pomirenja i dana nam je punina bogotovlja"4. To djelo ljudskog otkupljenja i savrene Boje proslave, kojemu su predigrom bile udesna Boja djela u narodu Staroga zavjeta, izvrio je Krist Gospodin, naroito vazmenim otajstvom svoje blaene muke, uskrsnua od mrtvih i slavnog uzaaa. Tako je "svojom smru unitio nau smrt i svojim uskrsnuem obnovio na ivot" 5 . Doista, iz rebra je Krista, usnulog na kriu, proisteklo udesno otajstvo itave Crkve 6 .

*4005

Ignacije Antiohijski, Pismo opini u Efezu, br. 7,2 (Funk 1,218 /SouChr 10 [1968] 68). Usp. 1 Tim 2,5. Usp. Iz 61,1; Lk 4,18 Sacramentarium Veronense (Leonianum) L.C. Mohlberg [Rerum Ecclesiasticarum Documenta 1; Rim 1956], br. 1265, str.162). Missale Romanum (1962), Vazmeno predslovlje. Usp. Missale Romanum (1962), molitva nakon drugog itanja na svetu subotu.

777

4006

6. Zato je Krist, sam poslan od Oca, poslao apostole napunjene Duhom Svetim 1 ne same da propovijedajui Evanelje svakom stvorenju navjeuju da nas je Sin Boji smru svojom i uskrsnuem oslobodio od vlasti sotonine i od smrti te nas prenio u kraljevstvo Oevo nego takoer da to navijetano djelo spasenja i izvruju rtvom i sakramentima, oko ega se kree sav liturgijski ivot. Tako se ljudi krtenjem ukljuuju u Kristovo vazmeno otajstvo: s njim suumrli, supokopani i suuskrsnu3 li primaju duh posinjenja "u kojem viemo: Abba! O e ! " [Rim 8,15] i postaju pravi klanjaoci kakve Otac trai 4 . Na slian nain, kad god blaguju Gospodnju veeru, navjeuju smrt Gospodnju dok on ne doe 5 . Stoga na same Duhove, kad se Crkva objavila svijetu, "oni koji prihvatie rije Petrovu krstie se". I bijahu "postojani u apostolskoj nauci, u zajednitvu, lomljenju kruha i molitvama ... te su hvalili Boga i uivali naklonost svega naroda [Dj 2,41-42, 47]. Otada Crkva nikada nije propustila sastajati se na slavlje vazmenog otajstva: itala je kod toga ono "to se na njega odnosilo u svim Pismima [Lk 24,27], slavila euharistiju, u kojoj "se uprisutnjuje pobjeda i slavodobie njegove smrti" 6 , te je ujedno zahvaljivala "Bogu na njegovome neizrecivome daru" [2 Kor 9,15] a Kristu Isusu "na hvalu slave njegove" [Ef 1,12], snagom Duha Svetoga.

4007

7. Da izvri tako veliko djelo, Krist je u svojoj Crkvi uvijek prisutan, a osobito u liturgijskim inima. Prisutan je u misnoj rtvi i u osobi slubenika i - jer se sveenikom slubom sada prinosi onaj isti koji je onda na kriu prikazao sama sebe 7 " - ponajpae pod euharistijskim prilikama. Prisutan je svojom moi u sakramentima, pa kad tko krsti, sam Krist krsti . Prisutan je u svojoj rijei, jer on govori kad se u Crkvi ita Sveto pismo. Prisutan je napokon kad Crkva moli i psalmira, jer je sam obeao: Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, to sam ja meu njima" [Mt 18, 20]. Zaista u tako velikom djelu, kojim se savreno Bog proslavljuje i ljudi posveuju, Krist sebi pridruuje Crkvu, predragu svoju Zarunicu, koja ga zaziva kao svojega Gospodina i po njemu iskazuje tovanje vjenom Ocu. S pravom se dakle liturgija smatra kao vrenje Kristove sveenike slube: a njoj se pomou vidljivih znakova oznauje i, na nain pojedinom znaku svojstven, izvruje ovjekovo posveenje te tako otajstveno tijelo Isusa Krista, Glava i udovi, vri cjelokupno javno bogosluje.
1 2 3 4 s 6

M006

*4007

Usp. Mk 16,15. Usp. Dj 26,18. Usp. Rim 6,4; Ef 2,6; Kol 3,1; Tim 2,11. Usp. Iv 4,23. Usp. 1 Kor 11,26. Tridentski sabor, 13. sjednica, 11. listopada 1 5 5 1 , Dekret o sakramentu euharistije, pogl.5 (SGTr 7,202; *1644). Tridentski sabor, 22. sjednica, 17. rujna 1 5 6 2 , uenje o misnoj rtvi, pogl. 2 (SGTr 8,960; *1743). Usp. Augustin, In Evangelium lohannis, tract. 6,1, br.7 (PL 35,1428 / R. Willems: CpChL 36 [1954] 56sl).

778

Stogaje svako liturgijsko slavlje - budui daje ono djelo Krista Sveenika i njegova tijela, koje je Crkva - u najpotpunijem smislu sveto djelo, i s njim se, s obzirom na isti naslov i isti stupanj, po djelotvornosti ne moe izjednaiti ni jedan drugi in Crkve. 8. Zemaljskom liturgijom sudjelujemo predokusom na onoj nebeskoj liturgiji 4008 koja se slavi u svetom gradu Jeruzalemu, kamo kao putnici teimo, gdje Krist sjedi Bogu zdesna kao slubenik svetita i pravoga atora ; sa svim etama nebeske vojske pjevamo Gospodinu pjesan slave; tujui spomen svetih, uzdamo se zadobiti neko mjesto u drutvu s njima; oekujemo Spasitelja Gospodina naega Isusa Krista, da se, kad se pojavi on, na ivot, i mi zajedno s njime pojavimo u slavi 2 . 9. Sveta liturgija ne iscrpljuje itavu djelatnost Crkve. Doista, prije negoli ljudi 4009 mogu pristupiti liturgiji, potrebno je da budu pozvani k vjeri i obraenju: Kako li e zazivati onoga u koga nisu vjerovali? Kako li e vjerovati u onoga za koga nisu uli? Kako li e uti bez propovjednika? Kako li e propovijedati, ako nisu poslani?" [Rim 10,14sl\. Stoga Crkva onima koji ne vjeruju navjeuje nauk spasenja, da svi ljudi upoznaju jedinoga Boga i onoga koga on posla, Isusa Krista, te se inei pokoru odvrate od svojih putova . I vjernicima mora Crkva uvijek propovijedati vjeru i obraenje. Treba ih osim toga pripraviti na sakramente, uiti ih da vre sve stoje Krist zapovjedio, 4 poticati ih na sva djela ljubavi, pobonosti i apostolata, kojima e krani zaista pokazati da nisu od ovoga svijeta, ali da su ipak svjetlo svijeta, i da slave Oca pred judima. 10. Liturgija je ipak vrhunac ka kojemu tei djelatnost Crkve, i ujedno izvor iz 4010 kojega proistie sva njezina snaga. Doista, apostolski su napori upravljeni ktome da se svi koji su vjerom i krtenjem postali Boja djeca, sastaju zejedno, usred Crkve hvale Boga, sudjeluju kod rtve i blaguju Gospodnju veeru. Zauzvrat ista liturgija potie vjernike da "nasieni vazmenim otajstvima budu sloni u bogoljubnosti", ona moli da "ivotom vre ono to su vjerom prihvatili"6, a obnavljanje Saveza izmeu Gospodina i ljudi u euharistiji, privlai i podie vjernike u neodoljivoj ljubavi Kristovoj. Iz liturgije dakle, osobito iz euharistije kao iz izvora, izlijeva se na nas milost te se s najveim uspjehom postizava ono posveenje ljudi i proslava Boga u Kristu, prema emu se, kao prema svojoj svrsi, stjeu sva druga djela Crkve.

1 1 3 4 5 6

*4008 *4009 *4010

Usp. Otk 21,2; Kol 3,1; Heb 8,2. Usp. Fil 3,20; Kol 3,4. Usp. Iv 17,3; Lk 24,27; Dj 2,38. Usp. Mt 28,20. Missale Romanum (1962), Popriesna molitva na uskrsnu vigiliju i uskrsnu nedjelju. Missale Romanum (1962), Misna molitva u utorak uskrsnog tjedna.

779

4911

11. Da se postigne takav potpuni uspjeh, potrebno je da vjernici pristupaju k svetoj liturgiji s pravim raspoloenjem due, a svoju pamet usklade s glasom i da 1 sudjeluju s nebeskom milosti kako je ne bi uzalud primali . Stoga sveti pastiri moraju budno paziti ne samo da se u liturgijskom inu obdravaju propisi za valjano i doputeno slavljenje obreda, nego da u njima vjernici sudjeluju s poznavanjem, djelatno i plodno. 12. Duhovni se ivot ipak ne sastoji samo od sudjelovanja u svetoj liturgiji. Doista kranin, pozvan da moli u zajednici, mora uz to ui i u svoju sobu i moliti Oca u tajnosti2, dapae, kako Apostol ui, mora moliti bez prestanka . Isti nas Apostol potie da Isusove smrtne patnje uvijek nosimo na svom tijelu, da se i ivot Isusov oituje na naem smrtnom tijelu4. Stoga u misnoj rtvi molimo Gospodina, da "poto smo primili dar duhovne rtve, uini i nas same sebi vjenim darom"5. 13. Veoma se preporuuju pobone vjebe kranskog naroda, ako su usklaene s crkvenim zakonima i propisima, osobito kad se vre po nalogu Apostolske Stolice. Posebnu vrijednost imaju svete vjebe pojedinih Crkava koje se vre po naredbi biskupa prema obiajima ili pravilno odobrenim knjigama. Te vjebe treba tako urediti prema pojedinim liturgijskim vremenima da budu u skladu sa svetom liturgijom, da od nje na neki nain proizlaze te narod k njoj vode, jer ih ona po svojoj naravi daleko nadvisuje.

4012

4013

II. 4014

O nastojanju oko liturgijskog obrazovanja i djelatnog uea

14. Majka Crkva ivo eli da se svi vjernici privedu k onom punom, svjesnom i djelatnom ueu kod liturgijskih obreda koje trai sama narav liturgije i na koje kranski narod - jer je "izabrani rod, kraljevsko sveenstvo, sveti puk, narod odreen za Boju svojinu" [1 Pt2,9; usp. 2,4sl\ - snagom krtenja ima pravo i dunost. U obnavljanju i gajenju svete liturgije najvie treba nestojati oko toga punog i djelatnog uea svega naroda. Doista, liturgija je prvo i nenadoknadivo vrelo iz kojega vjernici valja da crpe pravi kranski duh. Stoga je pastiri dua u itavoj svojoj pastoralnoj djelatnosti moraju pravilnim odgajanjem marljivo promicati. Nema nikakve nade da e do toga doi ako se prije sami pastiri dua posve ne promu duhom i snagom liturgije te postanu njezini uitelji. Treba se dakle najprije pobrinuti za liturgijski odgoj klera. Stoga je Sveti Sabor odluio odrediti ovo:

*4011 *4012

Usp. 2 Kor 6,1. Usp. Mt 6,6. Usp. 1 Sol 5,17. Usp. 2 Kor 4,1 Osi. Missale Romanum (1962), tajna molitva na duhovski ponedjeljak.

780

15. Uitelji koji e u sjemenitima, u redovnikim zavodima i na teolokim fa- 4015 kultetima pouavati predmet svete liturgije treba da se za tu zadau dolino priprave na institutima koji su za to posebnom brigom ureeni. 16. Neka se u sjemenitima i u redovnikim zavodima predmet svete liturgije 4016 ubroji meu potrebne i vanije predmete, a na teolokim fakultetima meu glavne; neka se predaje koliko pod teolokim i povijesnim, toliko i pod duhovnim, pastoralnim i pravnim vidom. K tome, neka uitelji drugih predmeta, a naroito dogmatike, Svetog pisma, ascetike i pastoralke nastoje, prema nutarnjim zahtjevima svakog pojedinog predmeta, tako obraivati Kristovo otajstvo i povijest spasenja da se na taj nain jasno pokae veza tih predmeta s liturgijom i jedinstvo sveenikog odgoja. 17. Neka klerici u sjemenitima i redovnikim zavodima steknu liturgijsku for- 4017 maciju duhovnog ivota; neka budu zgodno upueni da uzmognu svete obrede razumjeti i svom duom u njima sudjelovati, bilo samim slavljenjem svetih otajstava bilo drugim pobonim vjebama, zadojenima duhom svete liturgije; neka jednako naue opsluivati liturgijska pravila, tako da ivot u sjemenitima i redovnikim zavodima bude posve oblikovan liturgijskim duhom. 18. Svim zgodnim sredstvima treba pomoi i svjetovnim i redovnikim svece- 4018 nicima, koji ve rade u Gospodnjem vinogradu, da sve potpunije shvaaju ono to ine u svetim obredima, da ive liturgijskim ivotom i da ga prenesu na povjerene vjernike. 19. Neka pastiri dua marljivo i strpljivo nastoje oko liturgijskog odgoja i djelat- 4019 nog, nutarnjeg i vanjskog, sudjelovanja vjernika prema njihovoj dobi, staleu, nainu ivota i stupnju vjerske izobrazbe. Vrei tako jednu od glavnih dunosti vjernog djelitelja Bojih otajstava, neka svoje stado u toj stvari vode ne samo rijeju nego i primjerom. 20. Prijenosi svetih obreda radijem i televizijom, pogotovo ako je rije o svetoj 4020 misi, neka se vre umjereno i dostojno, pod vodstvom i uz jamstvo prikladne osobe koju za taj posao odredi biskup.

///. O obnovi svete liturgije 21. Dobra Majka Crkva eli marljivo provesti opu obnovu liturgije sa svrhom 4021 da bi kranski narod od svete liturgije sigurnije postigao obilne milosti. Liturgija se, naime, sastoji od nepromjenjivog dijela koji je boanski ustanovljen i od promjenjivih dijelova koji se tokom vremena mogu ili ak moraju mijenjati, ako su se u njih uvukle pojedinosti koje manje odgovaraju izvornoj naravi same liturgije ili su postale manje prikladne. 781

Tom se obnovom tekst i obredi imaju tako srediti, da jasnije izraze one svetinje koje su u njima oznaene, pa da ih kranski narod, koliko je mogue, moe lako razumjeti i kod njih sudjelovati punim, djelatnim i zajednici svojstvenim slavljem. Stoga Sveti sabor postavlja ova opa naela: A) Ope odredbe 4022 22. 1. Ureenje svete liturgije ovisi jedino o crkvenoj vlasti koju posjeduje Apostolska stolica i, prema odredbama prava, biskup. 2. Na osnovi vlasti stoje podjeljuje pravo mogu, u odreenim granicama, ureivati liturgiju i nadleni, zakonito ustanovljeni teritorijalni biskupski skupovi razliitih vrsta. 3. Stoga neka u liturgiji nitko drugi, pa ni sveenik, nita po svom nahoenju ne dodaje, ukida ili mijenja. 23. Da se sauva zdrava predaja i ujedno otvori put opravdanom napretku, neka obnavljanju pojedinih dijelova liturgije uvijek prethodi briljivo teoloko, povijesno i pastoralno prouavanje. Uz to se treba osvrtati na zakone opeg ustrojstva i duha liturgije, kao i na iskustvo to gaje donijela novija liturgijska obnova ili ve tu i tamo dane povlastice. Neka se, napokon, ne uvode novosti ako to ne trai istinska i sigurna korist Crkve i uz oprezno nastojanje da novi oblici na neki nain organski izrastu iz ve postojeih oblika. Neka se takoer pazi, koliko je mogue, da ne bude znatnih razlika u obredima izmeu susjednih pokrajina. 24. Od najvee je vanosti u liturgijskoj slubi Sveto pismo. Iz njega se uzimaju itanja i tumaenja u homiliji; iz njega se pjevaju Psalmi; njime su nadahnute i proete molitve, zazivi i liturgijske pjesme; od njega ini i znakovi primaju svoje znaenje. Stoga za obnovu, napredak i prilagoivanje svete liturgije treba njegovati onaj slatki i ivi osjeaj Svetog pisma o kojemu svjedoi asna predaja istonih i zapadnih obreda. 25. Neka se liturgijske knjige to prije preispitaju uz sudjelovanje strunjaka i savjetovanje s biskupima raznih krajeva svijeta. B) Odredbe koje proistjeu iz naravi liturgije ukoliko je ona djelo hijerarhije i zajednice 4026 26. Liturgijski ini nisu privatni ini; oni su slavlje Crkve koja je "otajstvo jedinstva" - sveti puk pod biskupima okupljen i ureen .
*4026 Ciprijan, De ecclesiae catholicae unitate 7 (CSEL 3/1, 215sl / M. Bevenot: CpChL 3 [1972] 254 si). Usp. Pismo 66, br. 8,3 (CSEL 3/II, 732 si).

4023

4024

4025

782

Stoga ti ini pripadaju itavom Tijelu Crkve te ga oituju i na nj se odnose; ali pojedine njegove udove doseu na razliit nain, prema raznolikosti stalea, slubi i djelatnog uea. 27. Kad god obredi prema svojoj vlastitoj naravi trae zajedniko slavlje, sa 4027 sudjelovanjem i djelatnim ueem vjernika, neka se naglasi da mu se ima dati prednost, koliko je mogue, pred pojedinanim i nekako zasebnim. To naroito vrijedi za misno slavlje - iako svaka misa uvijek ima javni i drutveni znaaj - i za podjeljivanje sakramenata. 28. U liturgijskim obredima neka svatko, bio sluitelj ili vjernik, vri svoju 4028 slubu i ini samo ono i sve ono to na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima. 29. Pravu liturgijsku slubu vre takoer i ministranti, itai, tumai i oni koji 4029 pripadaju zboru pjevaa. Stoga neka svoju ulogu vre tako iskrenom pobonou i urednou kakva pristoji tako vanoj slubi i kakvu Boji narod od njih s pravom trai. Sve ih stoga treba na svoj nain briljivo zadojiti liturgijskim duhom i pouiti da svoje uloge obavljaju pravilno i skladno. 30. Da bi se postiglo to djelatnije sudjelovanje, neka se vodi briga o usklicima 4030 puka, odgovorima, psalmima, pripjevima, pjesmama kao i o inima, kretnjama i dranju tijela. U pravo vrijeme neka se obdrava i sveta utnja. 31. Kod preispitivanja liturgijskih knjiga neka se pomno pazi da rubrike predvi- 4031 de i uloge vjernika. 32. U liturgiji ne smije biti nikakve razlike, ni u obredima ni u vanjskom sjaju, u 4032 postupanju s pojedinim osobama ili staleima, osim one razlike koja proizlazi iz liturgijske uloge i iz svetog reda, i osim poasti koje se prema liturgijskim propisima duguju graanskim vlastima.

C) Odredbe koje proistjeu iz poune i pastoralne naravi liturgije ; 33. Iako je liturgija u prvom redu tovanje boanskog velianstva, ipak sadri i 4033 mnoge pouke za vjerni puk1. Doista, u liturgiji Bog govori svojemu puku, a Krist
* 4 0 3 3 Usp. tridentski sabor, 22. sjednica, 17. rujna 1562. Uenje o misnoj rtvi, pogl.8 (SGTr 8,961; *1749).

783

sveudilj navjeuje evanelje. Sa svoje pak strane puk Bogu odgovara pjevanjem i molitvom. tovie, i molitve to ih Bogu upravlja sveenik koji u Kristovo ime predsjeda skupu, on izgovara u ime svega svetog puka i svih koji stoje naokolo. Napokon, Krist i Crkva izabrali su i vidljive znakove kojima se slui sveta liturgija da oznai nevidljive boanske stvarnosti. Stoga ne samo kad se ita ono "stoje napisano nama za pouku" [Rim 15,4], nego i kad Crkva moli ili pjeva ili vri obred, hrani se vjera onih koji sudjeluju, a due se potiu k Bogu da mu iskau duhovno bogotovlje te obilnije prime njegovu milost. Stoga, u obnovi koja e se provesti valja se drati ovih opih naela. 4034 34. Neka se obredi odlikuju plemenitom jednostavnou, neka budu kratki i jasni, neka izbjegavaju suvina ponavljanja i neka budu prilagoeni shvaanju vjernika tako da im openito ne treba mnogo razjanjenja. 35. Kako bi bilo jasno da su u liturgiji obred i rije najtjenje povezani: 1) Neka se u svetim slavljima obnovi obilnije, raznovrsnije i prikladnije itanje Svetoga pisma. 2) Neka se i u rubrikama naznai najzgodnije mjesto za propovijed kao dio liturgijskog ina kad god to obred doputa; i neka se sluba propovijedanja vri vrlo vjerno i pravilno. Propovijedanje neka se crpi poglavito iz vrela Svetog pisma i liturgije, jer navjeuje udesna djela Boja u povijesti spasenja ili u otajstvu Kristovu koje je uvijek u nama prisutno i djelatno, osobito u liturgijskim slavljima. 3) Neka se na svaki nain jo izravnije i upornije preporua liturgijska kateheza; a neka se i u samim obredima predvide, ako su potrebne, kratke napomene koje e u prikladnijem trenutku izrei sveenik ili nadlean sluitelj propisanim ili slinim rijeima. 4) Neka se promie sveto slavlje Boje rijei u predveerja veih svetkovina, u neke dane u tjednima doaa i korizme te nedjeljama i blagdanima, posebno u mjestima gdje nema sveenika. U tom sluaju neka tu slubu vodi akon ili tko drugi odreen od biskupa. 36. 1. U latinskim obredima treba sauvati latinski jezik, osim gdje postoji posebna povlastica. 2. Ipak, kako u misi tako i u dijeljenju sakramenata i u drugim dijelovima liturgije, bit e nerijetko vrlo korisno za puk upotrijebiti narodni jezik; stoga neka mu se u liturgiji dade vie mjesta, ponajprije u itanjima, upozorenjima, u nekim molitvama i pjesmama, prema propisima koji e se o toj stvari pojedinano odrediti u sljedeim glavama. 3. Spada na nadlenu crkvenu teritorijalnu vlast, o kojoj govori l. 22 2, da na temelju ovih propisa - poto se, ako treba, posavjetuje s biskupima oblinjih pokrajina istog jezika - odredi nain i upotrebu narodnog jezika. To ipak odobrava ili potvruje Apostolska stolica. 784

4035

4036

 4. Prijevod latinskog teksta na narodni jezik koji se ima upotrijebiti u liturgiji treba odobriti gore spomenuta nadlena crkvena teritorijalna vlast.

D) Odredbe za prilagoivanje narodnom duhu i predajama 37. Crkva ne eli ni u liturgiji nametnuti strogu jednolinost, kad god nije u pi- 4037 tanju vjera ili dobro itave zajednice. Naprotiv, ona potuje i promie duhovne osobine i obiljeja razliitih rasa i naroda. Ona dobrohotno prosuuje i, koliko je mogue, svom pomnjom uva sve to u razliitim narodnim obiajima nije nerazrjeivo povezano s praznovjerjem i zabludom; tovie, katkada to priputa i u samu liturgiju, ako se samo moe uskladiti s izrazima pravog i istinskog liturgijskog duha. 38. uvajui bitno jedinstvo rimskog obreda, neka se takoer u novom izdanju 4038 liturgijskih knjiga dadne mjesta za opravdane raznolikosti i za prilagoivanja raznim etnikim skupinama, krajevima i narodima, naroito u misijama. Neka se to na zgodan nain ima pred oima u ureivanju obreda i u odreivanju rubrika. 39. Posao je nadlene crkvene teritorijalne vlasti, o kojoj govor l. 22 2, da u 4039 granicama postavljenima u tipinim izdanjima liturgijskih knjiga odredi prilagoenja, osobito u dijeljenju sakramenata i blagoslovina, u ophodima, u liturgijskom jeziku, svetoj glazbi i umjetnosti, ali prema temeljnim odredbama koje se nalaze u ovoj konstituciji. 40. Budui daje u razliitim krajevima i okolnostima potrebno dublje, pa prema 4040 tome i tee prilagoenje liturgije: 1) Neka nadlena crkvena teritorijalna vlast, o kojoj govori l. 22 2, pomno i razborito promotri to se u tom pogledu moe zgodno pripustiti u bogosluje iz predaje i duha pojedinih naroda. Prilagoenja koja se smatraju korisnima ili potrebnima neka se predloe Apostolskoj stolici da se onda uvedu s njezinim pristankom. 2) Da bi se to prilagoenje izvelo potrebnom opreznou, ako je potrebno, neka Apostolska stolica udijeli ovlast toj istoj crkvenoj teritorijalnoj vlasti da ona u nekim, za to zgodnim skupinama i kroz odreeno vrijeme dopusti i vodi potrebne prethodne pokuaje. 3) Budui da liturgijski zakoni u pogledu prilagoivanja obino predstavljaju velike tekoe, osobito u misijama, neka kod njihova donoenja budu uvijek pri ruci strunjaci u dotinom predmetu. IV. O promicanju liturgijskog ivota u biskupiji i upi 41. Biskup se ima smatrati velikim sveenikom svoga stada; od njega na neki 4041 nain proistjee i ovisi ivot vjernika u Kristu. 785

Stoga svi treba da uvelike cijene liturgijski ivot biskupije oko biskupa, naroito u stolnoj crkvi. Neka budu uvjereni da se Crkva poglavito oituje u punom i djelatnom ueu svega svetog naroda Bojeg u istim liturgijskim slavljima, a osobito u istoj euharistiji, u istoj molitvi, kod jednog oltara kojemu predsjeda biskup okruen 1 svojim sveenstvom i sluiteljima . 4042 42. Kako biskup ne moe sam u svojoj Crkvi uvijek i posvuda predsjedati svojemu stadu, nuno je da uspostavlja zajednice vjernika, meu kojima se istiu upe, ureene po mjestima pod pastirom koji zamjenjuje biskupa. One na neki nain predstavljaju vidljivu Crkvu rasprostranjenu po cijelom svijetu. Stoga u svijesti i djelatnosti vjernika i sveenstva treba njegovati liturgijski ivot upe i njezin odnos prema biskupu; valja se truditi da osjeaj upske zajednice bude iv, ponajpae zajednikim slavljem nedjeljne mise.

5. 4043

O gajenju pastoralno-liturgijske djelatnosti

43. Nastojanje oko gajenja i obnove svete liturgije s pravom se smatra znakom providnosnog Bojeg djelovavnja u nae doba, kao prolazom Duha Svetoga kroz njegovu Crkvu; to na poseban nain obiljeuje njezin ivot, tovie, i sve vjersko osjeanje i djelovanje ovog naeg vremena. Stoga, da se ta pastoralno-liturgijska djelatnost u Crkvi jo vie razvija, Sveti sabor odreuje: 44. Vrlo je korisno da nadlena crkvena teritorijalna vlast o kojoj govori l. 22 2, ustanovi liturgijski odbor kojemu e pomagati strunjaci liturgijske znanosti, glazbe, sakralne umjetnosti i pastoralnog rada. Tom odboru neka bude pri ruci, koliko je mogue, neki institut pastoralne liturgije koji e se sastojati, ako treba, i od lanova svjetovnjaka vjetih tom predmetu. Pod vodstvom gore spomenute crkvene teritorijalne vlasti taj e odbor voditi pastoralno-liturgjjsku djelatnost na svome podruju, te e promicati nastojanja i potrebne pokuaje kad god se radi o prilagoivanjima to ih treba predloiti Apostolskoj stolici. 45. Isto tako neka se u pojedinim biskupijama ustanovi odbor ze unapreivanje liturgije pod vodstvom biskupa. Bit e koji put prikladno da vie biskupija ustanovi jedan odbor, koji e zdruenim savjetovanjem promicati liturgijski apostolat.

4044

4045

4046

46. Osim odbora svete liturgije neka se u svakoj biskupiji, gdje je mogue, ustanove odbori svete glazbe i umjetnosti.
*4041 Usp. Igancije Antiohijski, Pismo opini u Magneziji, br.7; opini u Filadelfiji, br.4; opini u Smirni, br.8 (Funk 1,236 266 281 / SouChr 10,84-86 122 138-140).

786

Potrebno je da ta tri odbora rade zdruenim silama, a esto e biti zgodno da se stope ujedan odbor....

II. POGLAVLJE: O PRESVETOM OTAJSTVU EUHARISTIJE 47. Na je Spasitelj na posljednjoj veeri, one noi kad bijae izdan, ustanovio 4047 euharistijsku rtvu svoga Tijela i Krvi, da ovjekovjei rtvu na kriu kroz stoljea, sve dok ne doe, te da tako Crkvi, svojoj ljubljenoj Zarunici, povjeri spomen-in svoje smrti i uskrsnua: otajstvo pobonosti, znak jedinstva, vezu ljubavi, vazmenu gozbu na kojoj se Krist blaguje, dua se napunja milosti i daje nam se zalog budue slave 2 . 48. Crkva zato svom brigom nastoji oko toga da vjernici ne bi prisustvovali tom 4048 otajstvu vjere kao tuinci ili nijemi gledaoci, nego da ga kroz obrede i molitve dobro razumiju, pa da svjesno, pobono i djelatno uestvuju u svetom inu; da se pouavaju Bojom rijei, krijepe blagovanjem Gospodnjeg tijela, zahvaljuju Bogu, pa da se prikazujui neokaljanu rtvu, ne samo rukama sveenika nego zajedno s njim - naue prinositi sami sebe, i da se tako po Kristu posredniku 3 iz dana u dan usavravaju u jedinstvu s Bogom i meu sobom, da napokon Bog bude sve u svemu.

4101-4179: 5. javna sjednica, 2 1 . studenog 1964.: Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium"
1. vatikanski sabor nije, zbog prijevremenog zavretka, mogao konano obraditi pripremljeni prijedlog " D e ecclesia Christi", te se ograniio na definiciju o primatu i papinoj nezabludivosti (usp. 3000 3050). Kao zakljuak daljnjeg slubenog razvitka ekleziologije (usp. *3800o-3822o), prvi je prijedlog, izraen pod vodstvom kardinala Ottavianija i S. Trompa SJ, na kraju prvog razdoblja zasjedanja odbacila velika veina saborskih otaca. Teoloko povjerenstvo je iznijelo preraeni nacrt, iz kojeg je nakon ive rasprave proizala trea i konana verzija. 16. studenog 1964. su saborskim oima objavljena "Oitovanja" ("Notiftcationes"), generalnog tajnika, te jedno "Prethodno tumaenje" ("Nota explicativa praevia"), koje su precizirale dogmatsku obvezatnost saborskih izjava i poloaj biskupskog kolegija ( A A S 57 [1965] 72-75; usp. 4350-4359). Izvedbene odredbe za obnovu stalnog akonata, s t o j e izneseno u l. 29, Pavao VI. je izdao u svom Motu proprio "Sacrum diaconatus ordinem" od 18. lipnja 1967. (AAS 59 [1967] 697-704). Izd: A A S 57 (1965) 5-64/ C O e D 3 849-898/ ASyn 3/Vffl, 784-836 / C o D e D e 93-206.

*4047

*4048

Usp. Augustin, In Evangelium lohannis, tract. 26,6, br.13 (PL 35,1613 / R. Willems: CpChL 36 [1954] 266). Usp. Breviarium Romanum, antifona uz Magnificat, u 2. veernjoj na Tijelovo. Usp. iril Aleksandrijski, Commentarius in lohannis Evangelium XI 11-12 (PG 74,557-564).

787

1 . POGLAVLJE: O MISTERIJU CRKVE 4101 1 . Svjetlo naroda je Krist i zato ovaj Sveti sabor, sabran u Duhu Svetomu, arko eli da njegovom svjetlou, koja odsijeva na licu Crkve, rasvijetli sve ljude navjeujui Evanelje svakomu stvoru [usp. Mk 16,15]. A kako je Crkva u Kristu kao sakrament ili znak i orue najtjenjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda, ona, nastavljajui predmet prethodnih sabora, namjerava tonije objaviti svojim vjernicima i cijelom svijetu svoju narav i svoje ope poslanje. Sadanje prilike u svijetu pouruju ovu dunost Crkve, da naime svi ljudi, danas tjenje povezani razliitim drutvenim, tehnikim i kulhuTiim vezama postignu takoer potpuno jedinstvo u Kristu. 2. Vjeni je Otac slobodnom i tajnom odlukom svoje mudrosti i dobrote stvorio cijeli svijet, odluio ljude uiniti dionicima boanskog ivota i kad su u Adamu pali, nije ih napustio, nego im je uvijek davao pomo da se mogu spasiti promatrajui Krista, Otkupitelja, koji je slika nevidljivoga Boga, prvoroeni svakoga stvorenja" [Kol 1,15]. Sve odabrane Otac je ve od vjenosti unaprijed znao i predodredio ih da budu slini slici njegova Sina, da On bude prvoroenac meu mnogom braom" [Rim 8,29]. One koji u Krista vjeruju odluio je sazvati u svetu Crkvu, kojaje ve od poetka svijeta bila prikazana u slikama, divno pripravljena u povijesti izraelskog naroda i u Starom zavjetu1, i ustanovljena u posljednjim vremenima, a napokon je bila oitovana dolaskom Duha, i imat e slavan zavretak na koncu vjekova. Tada e, kako se ita kod svetih Otaca, svi pravedni tamo od Adama, "od pravednog Abela sve do posljednjeg izabranika"2 biti kod Oca sjedinjeni u opoj Crkvi. 3. Doao je dakle Sin, poslan od Oca, koji nas je prije stvorenja svijeta u njemu odabrao i predodredio da nas usvoji kao sinove, jer je htio da u njemu obnovi sve [usp. Ef 1,4-5 i 10]. Zato je Krist, da izvri Oevu volju, osnovao nebesko kraljevstvo na zemlji i otkrio nam je njegov misterij i svojom poslunou izvrio otkupljenje. Crkva ili Kristovo kraljevstvo ve prisutno u misteriju, po Bojoj moi vidljivo raste u svijetu. Taj poetak i rast simbolizirani su krvlju i nadom to su izale iz otvorenog boka raspetoga Isusa [usp. Iv 19,34], i unaprijed navijeteni Gospodinovim rijeima o njegovoj smrti na kriu: "I ja u, kad budem podignut od zemlje, sve privui k sebi" [Iv 12,32 gr.]. Kad god se na oltaru obavlja rtva kria, kojom "je bio rtvovan Krist nae vazmeno janje" [1 Kor 5,7], vri se djelo naeg otkupljenja. Ujedno se sakramentom euharistjjskog kruha predouje i izvruje jedinstvo vjernika, koji tvore jedno tijelo u Kristu [usp. 1 Kor 10,17]. Svi su ljudi pozvani na ovo sjedinjenje s Kristom koji je svjetlo svijeta; od njega potjeemo, po njemu ivimo, k njemu idemo.
4102 Usp. Ciprijan, Pismo 64,4 (PL 3,1017 / CSEL 3/11, 720); Hilarije iz Poitiera, In Matthaeum 23,6 (PL 9,1047); Augustin, razasuto; iril Aleksandrijski, Glaphvra in Genesim 2,10 (PG 69.110A). Usp. Grgur I. Veliki, In Evangelia homiliae 19,1 (PL 76,1154B); Augustin, Sermones

4102

4103

788

4. Kad je bilo svreno djelo koje je Otac povjerio Sinu da ga izvri na zemlji 4104 [usp. Iv 17,4], poslanje Duh Sveti na dan Duhova, da Crkvu neprestano posveuje, i da tako oni koji vjeruju imaju po Kristu u jednom Duhu pristup k Ocu [usp. Ef2,18]. On je Duh koji daje ivot, ili izvor vode koja tee u vjeni ivot [usp. Iv 4,14; 7,38-39]; po njemu Otac oivljuje ljude koji su po grijehu umrli, dok njihova smrtna tjelesa ne uskrisi u Kristu [usp. Rim 8,10-11]. Duh stanuje u Crkvi i u srcima vjernika kao u hramu [usp. 1 Kor 3,. 16; 6,19], i u njima moli i daje svjedoanstvo o njihovu posinjenju [usp. Gal 4 6; Rim 8,15-16 i 26]. On uvodi Crkvu u svu istinu [usp. Iv 16,13], ujedinjuje ju u zajednici i slubi, pouavaju i vodi raznim hijerarhijskim i karizmatikim darovima i uresuje je svojim plodovima [usp. Ef 4,11-12; i 1 Kor 12,4; Gal 5,22]. Snagom Evanelja ini da se Crkva pomlauje, i neprekidno je obnavlja i vodi k savrenom sjedinjenju s njezinim Zarunikom .Jer Duh i Zarunica kau Gospodinu Isusu "Doi!" [Usp. Otkr 22,17]. Tako se cijela Crkva pojavljuje kao "puk skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga" 2 . 5. Misterij svete Crkve oituje se u njezinu ustanovljenju. Jer je Gospodin Isus 4105 dao poetak svojoj Crkvi propovijedajui radosnu vijest, to jest dolazak Kraljevstva Bojega koje je u Svetom pismu bilo od vjekova obeano: "Jer se ispunilo vrijeme i pribliilo se Kraljevstvo Boje" [Mk 1,15; usp. Mt 4,17]. To se pak Kraljevstvo jasno oituje ljudima u rijeima, djelima i prisutnosti Kristovoj. Gospodinova se rije naime usporeuje sa sjemenom koje se sije u polju [Mk 4,14]; oni koji sluaju s vjerom i pripadaju malom Kristovu stadu [Lk 12,32], primili su samo Kraljevstvo; zatim sjeme svojom snagom nie i raste sve do vremena etve [usp. Mk 4, 26-29], I Isusova udesa dokazuju daje Kraljevstvo ve dolo na zemlju: "Ako Bojom moi istjerujem avle, doista je kvarna dolo Kraljevstvo Boje" [Lk 11,20; usp. Mt 12,28]. Ipak se Kraljevstvo oituje prije svega u samoj osobi Krista, Sina Bojega i Sina ovjejega, koji je doao "da slui i da dade svoj ivot kao otkup za mnoge" [Mk 10,45]. Kadje Isus, postoje pretrpio za ljude smrt na kriu, uskrsnuo, pojavio se kao 4106 Gospodin i Krist i Sveenik postavljen na vijeke [usp. Dj 2,36; Heb 5,6; 7,17-21], a zatim je izlio na svoje uenike od Oca obeanog Duha [usp. Dj 2,33]. Zato Crkva, nadarena darovima svoga Ustanovitelja i vjerno vrei njegove zapovijedi ljubavi, poniznosti i samozataje, prima misiju da navjeuje Kristovo i Boje Kraljevstvo i da ga ustanovi u svim narodima, i postavlja klicu i poetak toga Kraljevstva na zemlji. Meutim, dok ona polagano raste, tei za savrenim Kraljevstvom i svim svojim silama nada se i eli da se sa svojim Kraljem sjedini u slavi.
*4104 Usp. Irenej Lvonski, Adversus haereses III 24, br. 1 (PG 7.966B / W.W. Harvey [Cambridge 1857] 2,131 / SouChr 211,470-472). Ciprijan, De dominica oratione 23 (PL 4,553 / CSEL 3/1,285 / C. Moreschini: CpChL 3A [1976] 105); Augustin, Sermones 71,20, br.33 (PL 38,463sl); Ivan Damaanski, Adversus Iconoclastes 12 (PG 96.1358D).

789

4107

6. Kao to se u Starom zavjetu objavljenje Kraljevstva esto prikazuje pod slikama, tako nam se i sada nutarnja narav Crkve oituje razlinim slikama, koje su uzete iz pastirskog ivota ili poljodjelstva, ili iz graditeljstva, ili iz obitelji i zaruka, a pripravljene su u knjigama proroka. Crkva je ovinjak, kojemu su jedina i nuna vrata Krist [Iv 10,1-10]. Ona je i stado, o kojemuje sam Bog unaprijed rekao da e mu biti pastir [usp. Iz 40,11; Ez 34, 11-22] i ije ovce, iako njima upravljaju ljudski pastiri, neprekidno vodi i hrani sam Krist, dobri Pastir i Knez pastira [usp. Iv 10,11; 1 Petr 5,4], koji je svoj ivot dao za ovce [usp. Iv 10,11-15]. Crkva je Boja njiva [1 Kor 3,9]. Na toj njivi raste stara maslina, kojoj su sveti korijen bili patrijarsi i u kojoj se zbilo i zbit e se pomirenje Zidova i pogana [Rim 11, 13-26]. Ona je posaena od nebeskog Vinogradara kao odabrani vinograd [Mt 21, 33-43 par; usp. Iz 5,1-7]. Prava je loza Krist, koji daje ivot i plodnost mladicama, to jest nama, koji po Crkvi ostajemo u njemu i bez kojega nita ne moemo uiniti [Iv. 15,1-5]. ee se Crkva naziva i gradnjom Bojom (1 Kot 3,9). Sam je Gospodin usporedio sebe s kamenom koji su odbacili graditelji, ali koji je postao ugaonim kamenom [Mt 24 42 par.; usp. Dj 4,11; 1 Pt 2,7; Ps. 118, 22]. Na onom je temelju od Apostola sagraena Crkva [usp. 1 Kor 3,11] i od njega prima vrstou i koheziju. Ta se zgrada naziva raznim nazivima: kuom Bojom [1 Tim 3,15], u kojoj stanuje Boja obitelj, stan Boji u Duhu [Ef 2,19-22]. Boji ator meu ljudima [Otk21,3], a osobito sveti hram, koji sveti Oci uzvisuju kad je prikazan u svetitima od kamena, i u liturgiji se s pravom usporeuje sa svetim Gradom, s novim Jeruzalemom 1 . Jer se na ovoj zemlji u nju ugraujemo kao ivo kamenje [1 Pt 2,5]. Taj sveti grad promatra Ivan kako pri konanoj obnovi svyeta silazi s neba od Boga pripravljen kao zarunica koja se uresila za svoga mua [Otk 21,lsl\. Crkva se naziva nebeskim Jeruzalemom" i naom majkom" [Gal 4,26; usp. Otk 12,17], opisuje se kao ista zarunica istog Jaganjca [Otk 19,7; 21,2 i 9; 22,17], koju je Krist ljubio i sebe predao za nju daje posveti" [E/5,26], koju je sebi pridruio nerazrjeivim ugovorom i neprekidno je hrani i za nju se brine" [E/5,29] i htio je da bude s njim zdruena i s ljubavlju i vjernou njemu podlona [usp. Ef 5,24], koju je, napokon, zauvijek obasuo nebeskim dobrima, da shvatimo ljubav
*4110 Usp. Origen, InMatthaeum 16,21 (PG 1 3 , 1 4 4 3 C / E . Klostermann: GChSch40,546); Tertullian, Adversus Marcionem III 7 (PL 2.357C / CSEL 47/111, 386 / E. Krovmann: CpChL 1 [1954] 516). Za liturgijske dokumente usp. Sacramentarium Gregorianum: " B o e , koji iz itavog skupa svetih gradi sebi prebivalite ..." (PL 78.160B / L.C.Mohlberg, Liber sacramentorum Romanae Ecclesiae [Rim 1960] 111, XC); himan "Urbs Ierusalem beata" u monastikom asoslovu, i "Coelestis urbs Ierusalem " u Rimskom asoslovu.

4108

4109

4110

4111

790

Boga i Krista prema nama, koja nadilazi svako znanje [usp. Ef3,19]. Ali dok Crkva na ovoj zemlji putuje daleko od Gospodina, smatra sebe kao prognanicu, te trai i misli na stvari koje su gore, gdje Krist sjedi s desne Boga, gdje je ivot Crkve sakriven s Kristom u Bogu, dok se sa svojim Zarunikom ne pojavi u slavi [Kol 3,1-4]. 7. Boji je Sin ljudskoj naravi koju je sjedinio, pobjedivi smrt svojom smru i 4112 uskrsnuem, otkupio ovjeka i pretvorio ga u novo stvorenje [usp. Gal 6,15; 2 Kor 5,17]. Dajui svoga Duha, On svoju brau, sazvanu iz svih naroda, na mistian nain sastavlja kao svoje tijelo. U tom se tijelu Kristov ivot izlijeva na vjernike, koji se po sakramentima tajnim i stvarnim nainom sjedinjuju s Kristom koji je trpio i proslavio se 1 . Po krtenju postajemo naime slini Kristu: Jer smo mi svi krteni u jednom Duhu da budemo jedno tijelo" [1 Kor 12,13]. Tim svetim obredom predouje se i ostvaruje nae sjedinjenje s Kristovom smru i uskrsnuem: Jer smo bili pokopani s njime po krtenju u smrt"; a ako smo srasli s njime smru slinom njegovoj, bit emo i po uskrsnuu" [Rim 6,4sf]. U lomljenju euharistijskog kruha postajui stvarno dionici Gospodinova Tijela, uzdiemo se do sjedinjenja s njime i meu sobom. Jer je jedan kruh jedno smo tijelo mnogi, svi koji smo dionici jednoga kruha" [/ Kor 10,17]. Tako mi svi postajemo udovi onoga Tijela [usp. 1 Kor 12,27], a pojedinci postajemo udovi jedan drugome" [Rim 12,5]. Kako pak svi udovi ljudskoga tijela, iako ih je mnogo, ine ipak jedno tijelo, 4113 tako i vjernici u Kristu [usp. 1 Kor 12,72]. I u zgradi Kristova tijela postoji raznolikost udova i slubi. Jedan je Duh, koji na korist Crkve dijeli razliite svoje darove po svome bogatstvu i prema potrebama slubi [usp. Kor 12,1-11]. Meu tim darovima istie se milost Apostola, pod iju vlast sam Duh podlae vjernike obdarene karizmom [usp. 1 Kor 14]. Isti Duh, sjedinjujui tijelo sam svojom moi i nutarnjom vezom udova, stvara i potie ljubav meu vjernicima. Stoga, ako jedan ud neto trpi, s njim trpe i svi udovi; ili, ako je poaen jedan ud, s njim se raduju svi udovi [usp. 1 Kor 12,26]. Glava je toga tijela Krist. On je slika nevidljivoga Boga, i po njemu je sve stvo- 4114 reno. On je prije svih i sve stvari postoje po njemu. On je glava tijela, a tijelo je Crkva. On je poetak, On je prvoroenac od mrtvih, da ima prvenstvo u svemu [usp. Kol 1,15-18]. Veliinom svoje moi gospoduje nad svime stoje na nebu i stoje na zemlji, i svojom nadmonom savrenou i djelovanjem napunja cijelo tijelo bogatstvom svoje slave [usp. EfI, 18-23]2. Svi udovi treba da postaju njemu slini, dok se u njima ne oblikuje Krist [usp. 4115 Gal 4,19]. Zato smo uzeti u misterije njegova ivota, uinjeni slini njemu, s njim
*4112 *4114 Usp. Toma Akvinski, Summa theologiae III, q.62, a.5 uz 1 (izdanje Leonina 12,27a). Usp. Pijo X I I , enciklika "Mystici corporis", 29. lipnja 1943. (AAS 35 [1943] 208).

791

umrli i uskrsnuli, dok ne budemo s njim kraljevali [usp. Fil 3,21; 2 Tim 2,11; Ef2,6; Kol 2,12; itd.J. Dok jo putujemo zemljom, slijedei njegove stope u alosti i progonu, pridruujemo se njegovim mukama kao tijelo Glavi, trpimo s njime, da budemo s njim i proslavljeni [usp. Rim 8,17]. Po njemu "cijelo tijelo sloeno i sastavljeno zglobovima i vezama raste za rast u Bogu" [Kol 2,19]. On u svome tijelu, koje je Crkva, neprekidno daje darove sluba, kojima se po njegovoj moi izmjenino pomaemo da se spasimo, i drei se istine u ljubavi, po svemu rastemo u njega, koji je naa Glava [usp. Ef 4,11-16 gr.]. 4116 Da se ipak neprekidno obnavljamo u njemu [usp. Ef4,23], uinio nas je dionicima svoga Duha koji, budui da je jedan te isti u Glavi i udovima, itavo tijelo tako oivljuje, ujedinjuje i kree da su sveti Oci mogli usporediti njegovo djelovanje s onim to ga vri u ftudskom tijelu ivotno poelo ili dua 1 . Krist ljubi Crkvu kao svoju zarunicu, te je postao primjerom mua koji ljubi svoju enu kao svoje tijelo [usp. Ef5,25-28]; a sama je Crkva podlona svojoj Glavi [ib. 23-24]. "Jer u njemu stanuje sva punina boanstva zdruena s ovjeanstvom" [Kol 2,9] i On napunja svojim boanskim darovima Crkvu, koja je njegovo tijelo i njegova punina [usp. Ef1,22-23], da sama napreduje i da postigne svu puninu Boju [usp. Ef3,19]. 8. Krist, jedini Posrednik, ustanovio je na ovoj zemlji i neprestano uzdrava svoju svetu Crkvu, zajednicu vjere, ufanja i ljubavi, kao vidljivi organizam 2 po kojemu na sve razlijeva istinu i milost. Ali, drutvo sastavljeno od hijerarhijskih organa i mistino Kristovo Tijelo, vidljiv zbor i duhovna zajednica, zemaljska Crkva i Crkva koja ve posjeduje nebeska dobra, ne smiju se smatrati kao dvije stvari, nego one tvore jednu sloenu stvarnost, koja je sastavljena od ljudskog i boanskog elementa 3 . Stoga se ona ne malom analogijom usporeuje s misterijem utjelovljene Rijei. Jer kao to boanskoj Rijei uzeta narav slui kao ivi organ spasenja, s njom nerazrjeivo sjedinjen, na slian nain drutveni organizam Crkve slui Kristovu Duhu, koji je oivljuje, za rast tijela [usp. Ef4,16]4.
*4116 Usp. Leon X I I I , enciklika "Divinum illud", 9. svibnja 1897. ( A S S 29 [1896/97] 650; *3328); Pijo XII, enciklika "Mystici corporis"(AAS 35 [1943] 219sl; *3808); Augustin, Sermones 268,2 (PL 38,1232) i dr.: Ivan Zlatousti, In Ephes, hom. 9,3 (PG 62,72); Didim Aleksandrijski, De trinitate I I 1 (PG 39,449sl); Toma Akvinski, In Col 1,18, lectio 5: "Kao to jedno tijelo postaje po jedinstvu due, tako i Crkva po jedinstvu Duha...": izdanje Vives 4 [Pari 1876] 387a). Leon X I I I , enciklika "Sapientiae christianae", 10. sijenja 1890. ( A S S 22 [1889/90] 392); enciklika "Satis cognilum", 29. lipnja 1896. (ASS 28 [1895/96] 710 724-727; 3300); Pijo X I I , enciklika "Mystici corporis" (AAS 35 [1943] 199sl). Usp. Pijo X I I , enciklika "Mystici croporis" (AAS 35 [1943] 221sl; *3809-3811); enciklika "Humani generis", 12. kolovoza 1950 (AAS 42 [1950] 571). Leon XIII, enciklika "Satis cognitum" (AAS 28 [1895/96] 7 1 3 ; *3304).

4117

4118

4118

792

Ovo je jedina Kristova Crkva, koju u Vjerovanju priznajemo jednom, svetom i 4119 1 apostolskom i koju je na Spasitelj poslije svoga uskrsnua predao Petru daje pase [Iv 21,17] i povjerio njemu i ostalim Apostolima daje ire i njom upravljaju [usp. Mt 28,18-20], i postavio je zauvijek kao "stup i tvravu istine" [Tim 3,15]. Ova Crkva, ustanovljena i ureena na ovom svijetu kao drutvo, nalazi se u Katoli2 koj crkvi, kojom upravljaju nasljednik sv. Petra i biskupi sjedinjeni s njime , iako se izvan njezina organizma nalaze mnogi elementi posveenja i istine, koji kao darovi svojstveni Kristovoj crkvi potiu na katoliko jedinstvo. Kao stoje Krist izvrio djelo otkupljenja u siromatvu i progonu, tako je i Crkva 4120 pozvana da ide istim putem, da saopi ljudima plodove spasenja. Krist Isus, "iako je bio u Bojoj naravi,... ponizio se uzevi narav sluge" [F/7 2,6] i radi nas je "postao siromah, premda je bio bogat" [2 Kor 8,9]; tako i Crkva premda za izvrenje svoje misije treba ljudskih sredstava, nije ustanovljena da trai zemaljsku slavu, nego da i svojim primjerom iri poniznost i samozataju. Krist je poslan od Oca da propovijeda Evanelje siromanima,... da ozdravlja one koji su skruena srca [Lk 4,18], da trai i spasi ono stoje izgubljeno" [Lk 19,10]; tako i Crkva pokazuje ljubav prema svima koji su oaloeni uslijed ljudske slabosti, dapae u siromasima i patnicima vidi sliku svoga siromanog i trpeeg Ustanovitelja, nastoji da olaka njihovu oskudicu, nastoji da u njima slui Kristu. Ali dok Krist svet, nevin, neporoan" [Heb 7,26], nije poznavao grijeha [2 Kor 5,21], nego je doao da zadovolji samo za grijehe naroda [usp. Heb 2,17], Crkva, koja u svom krilu obuhvaa grjenike, u isti mah sveta i uvijek potrebna ienja, neprestano vri pokoru i obnovu. Crkva nastavlja svoje putovanje izmeu progona svijeta i Boje utjehe"3 nav- 4121 jeujui muku i smrt Gospodinovu, dok on ne doe [usp. 1 Kor 11,26]. Od moi uskrsnuloga Gospodina ona dobiva snagu da strpljivou i ljubavlju pobijedi svoje alosti i tekoe nutarnje i vanjske, i da otkrije svijetu njegov misterij vjerno, iako ne savreno, dok se na svretku ne oituje u potpunom svjetlu. POGLAVNJE II.: O BOJEM NARODU 9. U svako je vrijeme i u svakom narodu Bogu ugodan svatko tko ga se boji i 4122 ini pravdu [usp. Dj 10,35]. Ipak je Bog htio posvetiti i spasiti ljude ne pojedinano, bez ikakve veze izmeu nj ih, nego j e htio od nj ih uiniti narod koj i bi ga uistinu priz*4119 Usp. Apostolsko vjerovanje (10-13); Nicejsko-carigradsko vjerovanje (150); preuzeto u Tridentsku vjeroispovijest (1862 1868). Ta formula "sveta (katolika, apostolska) Rimska Crkva" nalazi se u Tridentskoj vjeroispovijesti (nanv. mj. kao gore) i na 1. vatikanskog sabora, 3. sjednica, 24. travnja 1870. Dogmatska konstitucija o katolikoj vjeri "DeiFilius", pogl. 1 (*3001). A u g u s t i n , D e c i v i t a t e D e i X V I I I 51,2 ( P L 4 1 , 6 1 4 / B . D o m b a r t - A . Kalb: CpChL 48 [1955] 650).

*4121

793

navao i vjerno mu sluio. Zato je izabrao izraelski narod za svoj narod, s njim sklopio savez i postepeno ga pouio oitujui mu u njegovoj povijesti sebe i svoje osnove i posveujui ga za sebe. Sve se to dogodilo kao priprava i slika onoga novoga savrenoga saveza koji se imao sklopiti u Kristu, i one punije objave koja je imala biti dana po samoj utjelovljenoj Bojoj Rijei. "Evo dolazi vry'eme, kae Gospodin, kad u uiniti s kuom Izraelovom i s kuom Judinom nov ugovor ... Stavit u zakon svoj u srce njihovo i upisati ga u pamet njihovu, i ja u biti njihov Bog i oni e biti moj narod.... Jer e me poznati svi, od najmanjega do najveega, kae Gospodin" [Jr 31,31-34]. Taj novi ugovor ustanovio je Krist, to jest novi savez u svojoj krvi [usp. 1 Kor 11, 25], pozivajui iz idova i pogana narod koji bi bio jedan ne po tijelu, nego po Duhu, i bio novi Boji Narod. Jer oni koji vjeruju u Krista, budui da su ponovno roeni ne iz raspadljivoga sjemena, nego iz neraspadljivoga po rijei ivoga Boga [usp. 1 Pt 1,23], ne iz tijela, nego iz vode i Duha Svetoga [usp. Iv 3,5-6], ine napokon izabrani narod, kraljevsko sveenstvo, sveti narod, puk koji pripada Bogu ... koji neko nije bio narod, a sada je Boji narod" [1 Pt 2,9-10]. 4123 Taj mesijanski narod ima za glavu Krista, koji je predan za nae grijehe i uskrsnuo za nae oienje" [Rim 4,25], i sada, postoje stekao ime koje je nad svakim imenom, slavno vlada na nebu. Nalazi se u poloaju dostojanstva i slobode sinova Bojih, u srcima kojih stanuje Duh Sveti kao u hramu. Ima za zakon novu zapovijed da ljubi kako je Krist ljubio nas [usp. Iv 13,34]. Ima napokon za svrhu Kraljevstvo Boje, koje je poeto na zemlji od samoga Boga koje se treba dalje iriti dok na kraju vjekova ne bude od njega dovedeno do savrenosti, kad se pojavi Krist na ivot [usp. Kol 3,4], i kad sami stvorovi budu osloboeni od ropstva raspadljivosti da imaju dio u slavnoj slobodi sinova Bojih" [Rim 8,21]. Zato taj mesijanski narod, iako stvarno ne obuhvaa sve ljude, i esto izgleda kao malo stado, ipak je za sav ljudski rod jaka klica jedinstva, ufanja i spasenja. Krist gaje ustanovio da bude zajednica ivota, ljubavi i istine, on ga uzima i kao orue otkupljenja svih i alje ga svemu svijetu kao svjetlo svijeta i sol zemlje [usp. Mt 5,13-16]. 4124 Kao to je ve Izrael po tijelu, kad je putovao pustinjom, bio nazvan Crkvom Bojom [2 Ezd 13,1; usp. Br 20,4; Pnz 23,1-8], tako se i novi Izrael, koji putuje u sadanje vrijeme i trai budui i trajni grad [usp. Heb 13,14], takoer zove Kristovom Crkvom [Usp. Mt 16,18], jer ju je on stekao svojom krvlju [usp. Dj 20,28], napunio svojim Duhom, opskrbio prikladnim sredstvima vidljivog i drutvenog jedinstva. B o g je sazvao sve one koji gledaju s vjerom u Krista, poetnika spasenja i poelo jedinstva i mira, i ustanovio je Crkvu, da bude svima zajedno kao i pojedincima vidljivi sakrament ovoga spasonosnog jedinstva 1 . Budui daje ona odreena da se
*4124 Usp. Ciprijan, Pismo 69,6: "Nerazrjeivi sakrament jedinstva": PL 3,1142B / CSEL 3/11, 754).

794

rairi u sve krajeve, ulazi u ljudsku povijest, a ipak ujedno prelazi vremena i granice naroda. U kunjama i patnjama putovanja nju jaa snaga milosti Boje koju joj je Gospodin obeao, da zbog slabosti ljudske ne odstupi od savrene vjernosti, nego da ostane dostojna zarunica svoga Gospodina, i da ne prestane uz pomo Duha Svetoga sebe obnavljati, dok po kriu ne doe do svjetlosti koja ne poznaje zapada. 10. Krist Gospodin, Veliki Sveenik uzet izmeu ljudi [usp. Heb 5,1-5], uinio 4125 je od novoga naroda kraljevstvo i sveenike za Boga, Oca svoga" [Otk 1,6; usp. 5, 9 si]. Jer se krteni po preporodu i pomazanju Duha Svetoga posveuju da budu duhovni dom i sveto sveenstvo, da svim djelima kranina prinose duhovne rtve, i da navjeuju udesa onoga koji ih je iz tmina pozvao u divno svoje svjetlo [usp. 1 Pt 2,4-10]. Zato neka svi Kristovi uenici, ustrajui u molitvi i hvalei Boga [usp. Dj 2, 42-47], prikazuju sebe kao ivu, svetu, Bogu ugodnu rtvu [usp. Rim 12,11], neka po svoj zemlji svjedoe o Kristu i opravdavaju svoju nadu u vjeni ivot pred onima koji to trae [usp. 1 Pt 3,15]. Ope sveenitvo vjernika i ministerijalno ili hijerarhijsko sveenitvo, premda 4126 se izmeu sebe razlikuju bitno a ne samo po stupnju, ipak su u meusobnom odnosu; jer jedno i drugo imaju na svoj posebni nain dio u Kristovu sveenitvu 1 . Ministerijalni sveenik, svetom vlau koju ima, odgaja sveeniki narod i upravlja njime, izvruje euharistijsku rtvu u Kristovoj osobi i prinosi je Bogu u ime cijeloga naroda; vjernici pak snagom svoga kraljevskog sveenitva, sudjeluju u prinoenju Euharistije2 i vre ga u primanju sakramenata, u molitvi i zahvaljivanju, svjedoanstvom svetog ivota, samozatajom i djelotvornom ljubavi. 11. Sveta i organski izgraena narav sveenike zajednice privodi se u djelo i po 4127 sakramentima i po krepostima. Vjernici, po krtenju ukljueni u Crkvu, odreeni su za bogosluje kranske vjere po neizbrisivom biljegu krtenja, i budui da su preporoeni za sinove Boje, duni su pred ljudima ispovijedati kransku vjeru koju 3 su primili od Boga preko Crkve . Sakramentom potvrde jo su savrenije vezani uz Crkvu, nadareni su posebnom jakou Duha Svetoga, i tako su vie obvezani da kao pravi Kristovi svjedoci i rijeju i djelom ire i brane vjeru4. Imaju dio u euharistijskoj rtvi, izvoru i vrhuncu cijeloga kranskog ivota, prinose Bogu boansku rtvu i sebe s njom5; tako svi bilo prinosom bilo svetom pri*4126 Usp. Pijo X I I , nagovor "Magnificate Dominum", 2. studenog 1954. (AAS 46 [1954] 669); enciklika "Mediator Der, 20. studenog 1947. (AAS 39 [1947] 555; *3851). Usp. Pijo X I I , nagovor "Vous nous avez", 22. rujna 1956 (AAS 48 [1956] 714). Usp. Toma Akvinski, Summa theologiae III, q.63, a.2 (izdanje Leonina 12,31-34). Usp. iril Jeruzalemski, Katechesen 1 7 : 0 svetom Duhu, II35-37 fPG 33,1009-1012): Nikola Kabasilas, Uber das Leben in Christus III: O korisnosti potvrde fPG 150,569-580); Toma Akvinski, Summa theologiae III, q.65, a.3; q.72, a.l; a.5 (izdanje Leonina 12,59 si 125 si 130 si). Usp. Pijo X I I , enciklika "Mediator Dei"', 20. stud. 1947. (AAS 39 [1947] pos. 552 si).

*4127

795

eu izvruju svoj dio u liturgijskom inu, ne svi jednako, nego jedni na jedan, a drugi na drugi nain. Hranei se pak Kristovim tijelom u svetoj priesti, pokazuju konkretnim nainom jedinstvo Bojeg naroda, koje se tim sakramentom prikladno izraava i divno ostvaruje. 4128 Oni koji prisustvuju sakramentu pokore primaju od Bojeg milosra oprost uvrede Bogu uinjene i ujedno se pomiruju s Crkvom, koju su svojim grijehom ranili, i koja radi za njihovo obraenje s ljubavlju, primjerom i molitvom. Svetim pomazanjem bolesnika i molitvom sveenika cijela Crkva preporuuje bolesne trpeem i proslavljenom Gospodinu, da im olaka boli i da ih spasi [usp. Jak 5,14-16], dapae ih potie da se slobodno sjedinjuju s Kristovom mukom i smru [usp. Rim 8,17; Kol 1,24; 2 Tim 2,11-12; 1 Pt 4,13], i tako doprinesu dobru Bojega naroda. Oni pak izmeu vjernika koji prime sveti red, u Kristovo se ime postavljaju da Crkvu hrane rijeju i milou Bojom. Napokon, kranski brani drugovi djelovanjem sakramenta enidbe, kojim naznauju i imaju dio u misteriju jedinstva i plodne ljubavi izmeu Krista i Crkve [usp. Ef 5,32], uzajamno se pomau da postignu svetost u branom ivotu i u primanju i odgoju djece, i tako imaju u svojem ivotnom poloaju i u svojem staleu svoj posebni dar u Bojem narodu [usp. 1 Kor 7,7]1. Jer iz te enidbene zajednice proizlazi obitelj, u kojoj se raaju novi graani ljudskog drutva, koji po milosti Duha Svetoga postaju po krtenju sinovi Boji, da tako Boji narod moe trajati kroz sve vjekove. U toj Crkvi, koja bi se mogla nazvati kunom, roditelji moraju biti za svoju djecu rijeju i primjerom prvi vjesnici vjere, i njegovati zvanje prikladno za svakog pojedinog, s osobitom brigom ono sveto. Opskrbljeni tolikim i tako divnim sredstvima spasenja, svi vjernici bilo kojeg stalea i poloaja pozvani su od Gospodina, svaki na svom putu, na ovu savrenost svetosti kojom je savren sam Otac. 12. Sveti Boji narod ima dio i u prorokoj Kristovoj slubi, irei svuda ivo svjedoanstvo o njemu, osobito ivotom vjere i ljubavi, i prinosei Bogu rtvu hvale, plod usta koja ispovijedaju ime njegovo [usp. Heb 13,15]. Cjelina vjernika, koji imaju pomazanje od Svetoga [usp. 1 Iv 2,20 27], ne moe se u vjeri prevariti, i to svoje posebno svojstvo oituje nadnaravnim osjeajem vjere cijeloga naroda kad od biskupa sve do posljednjih vjernika laika" 2 pokazuje ope svoje slaganje u stvarima vjere i udorea. Tim osjeajem vjere, koji pobuuje i podrava Duh istine, Boji narod pod vodstvom svetog uiteljstva, uz koje vjerno pristajui prima ne vie ljudsku rije, nego uistinu Boju rije [usp. 1 Sol 2,13], ne-

4129

4130

*4128

1 Kor 7,7: "Svako ima svoju vlastitu karizmu od Boga: jedan ovako, drugi onako." Usp. Augustin, De donoperseverantiae 14, br.37: "Nije samo suzdravanje Boji dar, nego i istoa oenjenih": PL 45,1015 si). Usp. Augustin, Depraedestinatione sanctorum 14, br.27 (PL 44,980).

*4130

796

pokolebivo pristaje uz vjeru, koja je jednom bila predana svetima [usp. Jud 3], ispravnim sudom dublje u nju prodire i potpunije ju primjenjuje u ivot. Osim toga, isti Duh Sveti ne samo da po sakramentima i slubama Boji narod 4131 posveuje i vodi, i krepostima ga uresuje, nego svoje darove "dijelei kako hoe" [1 Kor 12,11], dijeli meu vjernike svakoga stalea takoer posebne milosti, kojima ih ini sposobnim i spremnima da prime razna djela ili dunosti korisne za obnovu i veu izgradnju Crkve, prema onomu: "Svakomu se daje oitovanje Duha na korist" [1 Kor 12,7]. Te karizme, bilo najsjajnije, bilo jednostavnije, i vie rairene, budui da su osobito prilagoene potrebama Crkve i korisne, treba primiti sa zahvalom i utjehom. Izvanredne pak darove ne treba lakoumno traiti, niti se preuzetno smiju od njih oekivati plodovi apostolskih djela; ali sud o njihovoj ispravnosti i vrednoj upotrebi spada na one koji upravljaju Crkvom, i na koje osobito spada ne ugasiti Duha, nego sve ispitati i zadrati ono stoje dobro [usp. 1 Sol 5,12 i 19-21]. 13. Svi su ljudi pozvani u novi Boji narod. Stoga se ovaj narod, ostajui jedan i 4132 jedini, mora protegnuti na cijeli svijet i na sve vjekove, da se ispuni odluka volje Boga koji je u poetku stvorio jednu ljudsku narav i odluio da djecu svoju, koja su bila rasprena, napokon skupi ujedno [usp. Iv 11,52]. U tu je svrhu Bog poslao svoga Sina, kojega je uinio batinikom svih stvari [usp. Heb 1,2], da bude Uitelj, Kralj i Sveenik sviju, Glava novoga i sveopeg naroda Boje djece. Zato je Bog napokon poslao Duha svoga Sina, Gospodina i ivotvorca, koji je za itavu Crkvu, za pojedince i za sve koji vjeruju, poelo sakupljanja i jedinstva u nauci Apostola i u zajednici, u lomljenju kruha i molitvama [usp. Dj 2,42 gr]. U svim je dakle narodima zemlje jedan Boji narod, jer on iz svih naroda uzima 4133 svoje graane, graane Kraljevstva ne zemaljskoga, nego nebeskoga. Svi vjernici raspreni po svijetu saobraaju s drugima u Duhu Svetomu, i tako "onaj koji boravi u Rimu zna da su Indijci njegovi udovi" 1 . Budui pak da Kristovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta [usp. Iv 18,36], zato Crkva ili Boji narod, uvodei ovo Kraljevstvo, ne oduzima nita od vremenitoga dobra bilo kojega naroda, nego naprotiv bogatstvo i obilje i obiaje svakoga naroda, ukoliko su dobri, podupire i prima i primajui ih isti ih, jaa podie. Jer se sjea da mora sakupljati s onim Kraljem kojemu su dani narodi za batinu [usp. Ps 2,8], i u iji grad donose darove i poklone [usp. Ps 72,10; Iz 60,4-7; Otk 21,24]. Taj znaaj openitosti, koji resi Boji narod, dar je samoga Gospodina, po kojem Katolika crkva s uspjehom i neprestano tei da okupi itavo ovjeanstvo sa svim njegovim dobrima pod Glavom Kristom, u jedinstvu njegova duha2.
*4133 Usp. Ivan Zlatousti, In Johannem, hom. 65,1 (PG 59,361). Usp. Irenej Lvonski, Adversus haereses III 16, br.6; III 2 2 , br.1-3 (PG 7,925C-926A 955C-958A / W.W. Harvey [Cambridge 1857] 2,87sl 121 -123 / SouChr 211,310-314 430-438).

797

4134

Snagom toga katoliciteta, pojedini dijelovi donose vlastite darove drugim dijelovima i cijeloj Crkvi, tako da se i cjelina i pojedini dijelovi jaaju pomou svega to jedni drugima saopuju i rade za potpuno jedinstvo. Odatle slijedi da se Boji Narod ne samo skuplja iz razliitih naroda, nego da je i u svojoj nutrini sastavljen od raznih redova. Meu njegovim udovima postoji raznolikost, bilo po slubama, jer neki vre svetu slubu na dobro svoje brae, bilo po poloaju i nainu ivota, jer mnogi ivei u redovnikom staleu i teei za svetou tjenjim putem, daju pobudni primjer brai. Stoga i u crkvenoj zajednici zakonito postoje posebne Crkve, koje imaju vlastite predaje, dok ostaje netaknut primat Petrove stolice, koja predsjeda itavoj zajednici ljubavi1, titi zakonite raznolikosti i ujedno bdije da ono stoje posebno ne samo da ne bude na tetu jedinstvu, nego radije da mu slui. Odatle napokon meu razliitim dijelovima Crkve postoje veze nutarnjeg zajednitva s obzirom na duhovno bogatstvo, apostolske radnike i vremenite pomoi. Jer su lanovi Bojega Naroda pozvani da meusobno dijele dobra, i o pojedinim Crkvama vrijede rijei Apostolove: "Posluujte jedan drugoga svaki onim darom koji je primio, kao dobri upravitelji mnogostruke milosti Boje" [1 Pt 4,10]. Svi su dakle ljudi pozvani na ovo katoliko jedinstvo Bojega naroda, koje oznauje i promie opi mir; i njemu na razne naine pripadaju, ili su upueni bilo vjerni katolici bilo drugi koji vjeruju u Krista, bilo napokon uope svi ljudi, milou Bojom pozvani na spasenje. 14. Sveti sabor obraa se dakle prije svega na katolike. On pak ui, oslanjajui se na Sveto pismo i Predaju, daje ova putujua Crkva potrebna za spasenje. Jedino je naime Krist Posrednik i put spasenja, prisutan meu nama u svome tijelu, koje je Crkva; a On naglaavajui izriito potrebu vjere i krtenja [usp. Mk 16,16; Iv 3,5], potvrdio je time i potrebu Crkve, u koju ljudi ulaze po krtenju kao kroz vrata. Zato se ne bi mogli spasiti oni ljudi, koji, iako im nye nepoznato daje Katolika crkva od Boga ustanovljena po Isusu Kristu kao potrebna, ipak ne bi htjeli ili u nju ui ili u njoj ostati. Potpuno se ukljuuju u drutvo Crkve oni koji, imajui Kristov Duh, potpuno prihvaaju njezinu organizaciju i sva sredstva spasenja u njoj ustanovljena, i u njezinu se vidljivom ustrojstvu zdruuju s Kristom koji njom upravlja po Vrhovnom sveeniku i biskupima, naime vezama ispovijedanja vjere, sakramenata i crkvene uprave i zajednice. Ipak se ne spaava onaj koji, iako je lan Crkve, ne ustraje u ljubavi te ostaje u krilu Crkve tijelom", ali ne srcem" .
*4134 *4137 Usp. Ignacije Antiohijski, Pismo zajednici Rima, Predgovor (Funk 1,252 / SouChr 10, 106-108). Usp. Augustin, De baptismo contra Donatistas V 28, br.39: "Potpuno je jasno ono to se kae 'u Crkvi je unutra i vani', da treba razumjeti o srcu, ne o tijelu" PL 43,197 /CSEL 51,296 2 4 .26. Usp. nanav. mj. III 19, br.26; V 18, br.24 (PL 43,152 189 / CSEL 5 1 , 2 1 8 2 8 3 ) ; / Evangelium Iohannis, tract. 6 1 , br.2 (PL 35,1800 / R. Willems: CpChL 36 [1954] 481) i dr.

4135

4136

4137

798

Neka se sjete svi lanovi Crkve da svoj odlini poloaj nemaju pripisati svojim zaslugama, nego posebnoj Kristovoj milosti; a ako njoj ne odgovaraju milju, rijeju 1 i djelom, ne samo da se nee spasiti nego e biti stroe sueni . Katekumeni koji, potaknuti od Duha Svetoga, izriito trae da budu primijeni u 4138 Crkvu, ve se samom tom eljom zdruuju s njom, i Majka ih Crkva ve h'ubi kao svoje i za njih se brine. 15. Crkva zna daje zbog vie razloga povezana s onima koji su krteni te nose 4139 kransko ime, a ne ispovijedaju potpunu vjeru ili ne dre jedinstvo zajednice pod Petrovim nasljednikom 2 . Ima mnogih koji potuju Sveto pismo kao pravilo vjere i ivota i pokazuju iskrenu vjersku revnost, s ljubavlju vjeruju u Boga Oca svemoguega i u Krista, Sina Bojega, Spasitelja3, primili su krtenje po kojemu se spajaju s Kristom, dapae priznaju i primaju i druge sakramente u svojim Crkvama i crkvenim zajednicama. Mnogi meu njima imaju i episkopat, slave Svetu Euharistiju i goje pobonost prema Bogorodici Djevici. Ktomu se pridruuje zajednica molitava i drugih duhovnih dobara; dapae neko pravo sjedinjenje u Duhu Svetomu, koji svojom posveujuom snagom i u njima djeluje darovima i milostima, i neke je od njih ojaao sve dotle da su i krv dali. Tako Duh pobuuje u svim Kristovim vjernicima elju i djelovanje da se svi, nainom od Krista ustanovljenim, miroljubivo sjedine ujedno stado pod jednim Pastirom5. Da to postigne Majka Crkva ne prestaje moliti, nadati se i raditi, i potie sinove da se oiste i obnove, da Kristov znak jasnije sine na licu Crkve. 4140 16. Oni napokon koji jo nisu primili Evanelje, na razliite se naine svrstavaju a Boji Narod 6 . U prvom redu onaj narod kojemu su bili dani znakovi i obeanja i iz kojega se rodio Krist po tijelu [usp. Rim 9,4-5], narod po izabranju veoma drag radi svojih otaca, jer se Bog ne kaje za svoje darove i poziv [usp. Rim 11,28-29]. Ali odluka o spasenju obuhvaa i one koji priznaju Stvoritelja, meu kojima su u prvom redu muslimani, koji se, ispovijedajui da dre vjeru Abrahamovu klanjaju s nama jedinomu, milosrdnomu Bogu, koji e suditi ljude na Sudnji dan.
1

*4137 *4139

5 6

*4140

Usp. Lk 12,48: "Kome je god mnogo dano, od njega e se mnogo iskati". Usp. i Mt 5,19sl; 7,21sl; 25,41-46; Jak 2,14. Usp. Leon XJJI, apostolsko pismo "Praeclara gratulationis". 20. lipnja 1894. (ASS 26 [1893/94] 707). Usp. Leon X I I I , enciklika "Satis cognitum", 29. lipnja 1896. (ASS 28 [1895/96] 738; enciklika "Caritatis studium", 25. srpnja 1898. (ASS[1898/99] 11); Pijo X I I , radio-poruka "NelV alba", 24. prosinca 1941 (AAS 34 [1942] 21). Usp. Pijo X I , enciklika "Rerum orientalium", 8. rujna 1928 (AAS 20 [1928] 287); Pijo X I I , enciklika "Orientalis ecclesiae", 9. travnja 1944. (AAS 36 [1944] 137). Usp. Instrukcija Sv. oficija od 20. prosinca 1949. (AAS 42 [1950] 142). Usp. Toma Akvinski, Summa theologiae III, q.8, a.3 uz 1 (izdanje Leonina 11,129b).

799

Bog nije daleko ni od onih koji trae nepoznatoga Boga u utvarama i u likovima, jer on svima daje ivot i dah i sve stvari [usp. Dj 17,25-28], i kao Spasitelj hoe da se svi ljudi spase [usp. 1 Tim 2,4]. Oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo evanelje i njegovu Crkvu, a ipak iskreno trae Boga i pod utjecajem milosti nastoje djelom izvriti njegovu volju koju su spoznali po glasu savjesti, mogu postii vjeno 1 spasenje . Boanska providnost ne uskrauje pomo potrebnu za spasenje onima koji bez svoje krivnje nisu jo doli do jasne spoznaje Boga i nastoje, ne bez boanske milosti, postii pravi ivot. Sve to se kod njih nalazi dobro i istinito Crkva smatra pripravom za Evanelje 2 i kao dano od onoga koji rasvjetljuje svakoga ovjeka da napokon ima ivot. Ali esto su ljudi prevareni od Zloga bili zalueni u svojim mislima i zamijenili Boju istinu laju, sluei vie stvoru nego Stvoritelju [usp. Rim 1,21 25] ili su ivei i umirui bez Boga u ovom svijetu, izloeni skrajnjem oaju. Zato Crkva, da bi promicala slavu Boju i spasenje svih tih, sjeajui se zapovijedi Gospodinove "propovijedajte Evanelje svakom stvorenju" [Mk 16,15], marljivo nastoji oko misija. 4141 17. Kao stoje Sin poslan od Oca, i on je sam poslao Apostole [usp. Iv 20,21] govorei: "Idite dakle, uite sve narode krstei ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Uite ih da dre sve to sam vam zapovijedio. I evo ja sam s vama u sve dane do svretka svijeta" [Mt 28,18-20]. I tu sveanu Kristovu zapovijed, da propovijeda spasonosnu istinu, Crkva je primila od Apostola daje izvruje sve do kraja zemlje [usp. Dj 1,8]. Zato na se primjenjuje Apostolove rijei: "Jao... meni ako ne budem propovijedao Evanelje!" [1 Kor 9,16], i zato Crkva i dalje neprestano alje misionare dok se mlade Crkve potpuno ne ustanove te i same nastave djelo navijetanja Evanelja. Potie je Duh Sveti da surauje kako bi se izvrila Boja odluka po kojoj je Bog postavio Krista kao poetnika spasenja za cijeli svijet. Propovijedajui Evanelje, Crkva privlai sluatelje da vjeruju i da vjeru ispovijedaju, priprema ih za krtenje, otima ih iz ropstva zablude, pridruuje ih Kristu, da napreduju u ljubavi prema Njemu dok ne budu Njime potpuno ispunjeni. Svojim djelovanjem ona ini da dobro to se nalazi u srcu i pameti ljudi ili u posebnim obredima i kulturama naroda ne samo ne propadne, nego da se proisti, podigne i usavri na slavu Boju, na ponienje avla i na sreu ovjeka. Svaki je Kristov uenik duan da iri vjeru koliko moe 3 . Ali iako svatko moe krstiti one koji primaju vjeru, ipak je dunost sveenika dovriti gradnju Tijela euharistijskom rtvom ispunjavajui Boje rijei to ih je rekao po proroku: "Od istoka
*4140 Usp. pismo Sv. oficija nadbiskupu Bostona, 8. kolovoza 1949 (*3869-3872). Usp. Euzebije Cezarejski, Praeparatio Evangelica 1,1 (PG 21,28AB / K.Mras - E. des Places: GChSch43/I [1982] 8). Usp. Benedikt X V , apostolsko pismo "Maximum illud" (AAS 11 [1919] 440, pos. 451-454); Pijo X I , enciklika "Rerum ecclesiae" (AAS 18 [1926] 68 si); Pijo X I I , enciklika "Fidei donum", 21. travnja 1957. (AAS 49 [1957] 236 si).

*4141

800

sunca do zapada veliko je moje ime meu narodima, i na svakom se mjestu rtvuje i prikazuje ist prinos mojem imenu" [Mal 1,11]'. Tako Crkva ujedno moli i radi, da ljudi cijeloga svijeta postanu Bojim Narodom, Tijelom Gospodinovim i Hramom Duha Svetoga, i da se u Kristu, Glavi svih, daje svaka ast i slava Stvoritelju i Ocu svemira. POGLAVLJE III.: HIJERARHIJSKO UREENJE CRKVE I POSEBNO O EPISKOPATU 18. Krist je Gospodin za upravljanje i stalno poveavanje Bojega naroda u svo- 4142 joj Crkvi ustanovio razline slube, koje idu za dobrom itavoga Tijela. Slubenici koji imaju svetu vlast slue svojoj brai, da svi oni koji pripadaju Bojem narodu i imaju zato kransko dostojanstvo svi zajedno slobodno i po redu tee za istim ciljem te postignu spasenje. Ovaj sveti sabor, idui stopama prvog vatikanskog sabora, zajedno s njim ui i izjavljuje da je Isus Krist, vjeni Pastir, sagradio svetu Crkvu poslavi Apostole, kako je i sam bio poslan od Oca [usp. Iv 20,21]; i htio je da njihovi nasljednici, to jest biskupi, budu u njegovoj Crkvi pastiri do konca vjekova. Da pak episkopat bude jedan i nerazdjeljiv, postavio je na elo ostalim apostolima blaenoga Petra i u njemu je ustanovio trajno i vidljivo poelo i temelj jedinstva vjere i zejednice 2 . Tu nauku o ustanovljenju, trajnosti, znaenju i naravi svetog primata rimskog biskupa i o njegovu nezabludivom uiteljstvu, sveti sabor ponovo nalae svim vjernicima daje vrsto vjeruju, i - nastavljajui isti predmet - odluio je da pred svima izjavi i proglasi nauku o biskupima, nasljednicima apostola, koji s Petrovim nasljednikom, Kristovim namjesnikom 3 i vidljivom glavom itave Crkve upravljaju kuom Boga ivoga. 19. Gospodin Isus, pomolivi se Ocu, pozvao je k sebi one koje je htio, odabrao 4143 dvanaestoricu da budu s njim i da ih alje propovijedati Kraljevstvo Boje [usp. Mk 3,13-19; Mt 10,1-42]; te je Apostole [usp. Lk 6,13] ustanovio kao kolegij ili stalan zbor, kojemu je stavio na elo Petra izabrana izmeu njih [usp. Iv 21,15-17]. Njih je najprije poslao k sinovima Izraelovim i svim narodima [usp. Rim 1,16], da kao dionici njegove vlasti uine sve narode njegovim uenicima, da ih posvete i njima upravljaju [usp. Mt 28,16-20; Mk 16,15; Lk24, 45-48; Iv 20,21-23], da tako raire Crkvu i pod vodstvom joj Gospodinovim budu slubenici i pastiri u sve dane do svretka svijeta [usp. Mt 28,20]. U toj su misiji bili potpuno utvreni na dan Duhova [usp. Dj 2,1-36] prema Gospodinovu obeanju: "Primit ete jakost Duha Svetoga
1

*4141

*4142

Usp.Didache 14(Funk l,32/SouChr248,192); Justm,Dialogmitdem JudenTryphon 41 (PG 6,564); Irenej Lyonski, Adversus haereses IV 17, br.5 (PG 7,1023 / W.W. Harvey [Cambridge 1857] 2,199 si / SouChr 100/11, 590-594); Tridentski sabor, 22. sjednica, 17. rujna 1 5 6 2 , Uenje o misnoj rtvi, pogl.l (1742). Usp. 1. vatikanski sabor, 4. sjednica, Dogmatska konstitucija o Kristovoj Crkvi "Pastor aetemus", Predgovor (3050 si). Usp. Firentinski sabor (1439.), Dekret za Grke "Laetentur caeli" (+1307); 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Kristovoj Crkvi "Pastor aeternus", pogl.3 (3059).

801

koji e doi na vas, i bit ete mi svjedoci u Jeruzalemu, i u svoj Judeji i Samariji, i sve do kraja zemlje" [Dj 1,8]. Apostoli pak, propovijedajui svuda Evanelje [usp. Mk 16,20], primljeno od slualaca djelovanjem Duha Svetoga, sakupie opu Crkvu, koju je Gospodin osnovao na apostolima i sagradio na blaenom Petru, njihovu prvaku, sa samim Kristom Isusom kao glavnim ugaonim kamenom [usp. Otkr 21,14; Mt 16,18; Ef2,20]\ 4144 20. Ta boanska misija, koju je Krist povjerio apostolima, trajat e do svretka svijeta [usp. Mt 28,20], budui d a j e evanelje, koje oni moraju propovijedati za Crkvu poelo svega njezina ivota u svako vrijeme. Zato su se apostoli u tom hijerarhijski ureenom drutvu pobrinuli da ustanove nasljednike. Oni nisu imali samo razline pomonike u slubi nego su, da se misija njima povjerena nastavi poslije njihove smrti, ostavili kao oporuku svojim neposrednim suradnicima dunost da nadopune i ovrste djelo od njih zapoeto 3 preporuujui im da paze cijelo stado u kojemu ih je stavio Duh Sveti da upravljaju Bojom Crkvom [Dj 20,28]. Zato su odabrali takve ljude, a zatim odredili da, kad ti umru, njihovu slubu preuzmu drugi vrijedni ljudi . Izmeu razlinih onih sluba koje se od prvih vremena vre u Crkvi, prema svjedoanstvu predaje, prvo mjesto ima sluba onih koji, postavljeni za biskupe, po neprekinutom nasljedstvu 5 imaju mladice od apostolskoga sjemena 6 . Tako se, kako svjedoi sv. Irenej, po onima koje su apostoli postavili za biskupe i po njihovim nasljednicima, sve do nas, apostolska predaja iznosi 7 i uva 8 . Biskupi su dakle primili slubu zajednice sa suradnicima sveenicima i akonima 9 , stojei mjesto Boga na elu stada kojemu su pastiri, kao uitelji nauke, svee*4143 Usp. Liber Sacramentorum S.Gregorii, Predslovlje za blagdan sv. Matije i sv. Tome (PL 78,51 152); usp. Cod. Vat. lat. 3548, fol. 18; Hilarije iz Poitiersa, In Psalmos 67,10 (PL 9,450 /CSEL 22,286); Jeronim, Adversus Jovinianum I 26 (PL 23.247A); Augustin, In Psalmos 86,4 (PL 37,1103); Grgur I. Veliki, Moralia in Job XXVIII 5 (PL 76,455sl); Primazije, In Apocalypsim V 21 (PL 68.924BC / W. Adams: CpChL 92 92 [1985] 290); Pashazije Radberto, In Matheo VIII 16 (PL 120,561 / B. Paulus: CpChLCM 56 [1984] 805 si). Usp. Leon X I I I , pismo "Et sane", 17. prosinca 1888. (ASS 21 [1888] 321). Usp. Dj 6,2-6; 11,30; 13,1; 14,23; 1 Sol 5,12sl; Fil 1,1; Kol 4,11 i dr. Usp. Dj 20,25-27; 2 Tim 4,6sl usp s 1 Tim 5,22; 2 Tim 2,2; Tit 2,2; Tit 1,5; Klement Rimski, Pismo zajednici u Korintu, br.44,3 (Funk 1,156 / SouChr 167,172). Klement Rimski, Pismo zajednici u Korintu, br.44,2 (Funk 1,154sl / SouChr 167,172). Usp. Tertulijan, De praescriptione haereticorum 32 (PL 2,52sl / R.F. Refoule: CpChL 1 [1954] 2 1 2 / CSEL 70,39 si); esto i kod Igancija Antihijskog. Usp. Tertulijan, na nav. mj. (PL 2,53 / CpChL 1,213 / CSEL 70,40 si). Irenej Lyonski,.4crversws haereses III 3,1: "manifestatam" (PG 7,848A / W.W. Harvev [Cambridge 1857] 2,8 / SouChr 211,30). Irenej Lvonski, na nav. mj.: "custoditur"; usp. IV 26,2; IV 33,8 (PG 7,847 1053 1077 / W.W. Harvey 2,7 236 262 / SouChr 211,26; 100/11,718 818-820). Igancije Antiohijski, Pismo zajednice Filadelfije, Predgovor (Funk 1,264 / SouChr 10,120). Ignacije Antiohijski, Pismo zajednici u Filadelfiji, br.1,1; zajednici Magnezije, br.6 1 (Funk 1,264 234 / SouChr 10,120 84).

*4144

802

nici svetoga bogosluja i slubenici uprave Crkve . 1 kao to ostaje sluba od Gospodina posebno povjerena Petru, prvaku apostola, a koja se ima prenositi na njegove nasljednike, tako ostaje sluba apostola da pasu Crkvu, sluba koju ima neprekidno 2 vriti sveti red biskupa . Zato Sveti sabor ui da su biskupi po boanskoj ustanovi 3 doli na mjesto apostola kao pastiri Crkve i tko njih slua, slua Krista, a tko njih 4 prezire, prezire Krista i onoga koji je Krista poslao [usp. Lk 10,16] . 2 1 . U biskupima, dakle, kojima pomau sveenici, nalazi se posred vjernika 4145 Gospodin Isus Krist, Vrhovni Sveenik. Sjedei naime s desne Boga Oca, ne prestaje biti prisutan u zajednici svojih biskupa5, nego u prvom redu po njihovoj odlinoj slubi propovijeda svim narodima rije Boju i vjernicima neprestano dijeli sakramente vjere, po njihovoj oinskoj slubi [usp. 1 Kor 4,1] pridruuje svome tijelu nove udove nadnaravnim preporodom: i napokon njihovom mudrou i razboritou upravlja i ureuje Narod Novog zavjeta na njegovu putovanju prema vjenom blaenstvu. Ti pastiri, izabrani da pasu stado Gospodnje, slubenici su Kristovi i upravitelji tajna Bojih [usp. 1 Kor 4,1], kojima je povjereno svjedoanstvo Evanelja milosti Boje [usp. Rim 15,16; Dj 20,24] i sluba Duha i pravednosti u slavi {usp 2 Kor 3,8-9]. Da ispune tako velike slube, apostole je Krist obdario posebnim izljevom Duha Svetoga koji je siao na njih [usp. Dj 1,8; 2,4; Iv 20,22-23], a sami su predali svojim pomonicima duhovni dar polaganjem ruku [usp. 1 Tim 4,14; 2 Tim 1,6-7], koji je sve do vas doao u biskupskom posveenju 6 . Sveti Sabor pak ui da se biskupskim posveenjem dijeli punina sakrementa Reda, koja se i liturgijskim

M144

Klement Rimski, Pismo zajednici u Korintu, br.42,3-4; 44,3-4; 57,1-2 (Funk 1,152 156 171 si) / SouChr 167,168-170 172 190); Ignacije Antiohijski, Pismo zajednici u Filadelfiji, br. 1,1; zajednici u Smvrni, br.8; zajednici u Magneziji, br. 3; zajednici Tralla, br. 7 (Funk 1,265 si 2 8 2 2 3 2 246 si / SouChr 10,120 138 82 100) i dr.; Justin, Apologija I 65 (PG 6,428); Ciprijan, Pisma, razasuto. Usp. Leon X I I I , enciklika "Satis cognitum", 29. lipnja 1896 ( A S S 28 [1895/96] 732). Usp. Tridentski sabor, 23. sjednica, Uenje o sakramentu svetoga reda, pogl.4 (*1768); 1. vatikanski sabor, 4. sjednica, Dogmatska konstitucija o Kristovoj Crkvi "Pastor aeternus", pogl.3 (*3061); Pijo X I I , enciklika "Mystici corporis", 29. lipnja 1943. (AAS 35 [1943] 209 212; *3804). Usp. Leon XIII, pismo "Et sane", 17. prosinca 1888 ( A S S [1888] 321sl).

2 3

4 5

*4145

Leon I. Veliki, Sermones 5,3 (PL 54,154). Tridentski sabor (23. sjednica, 15. srpnja 1 5 6 3 , pogl.3) navodi 2 Tim 1,6 si, kako bi dokazao daje sakrament svetog reda, pravi sakrament (usp. * 1766).

803

obiajem Crkve i glasom svetih Otaca zove najvie sveenitvo, vrhunac svete slube 1 . Biskupsko posveenje daje sa slubom posveivanja takoer slube pouavanja i vladanja, koje se ipak po svojoj naravi mogu izvrivati samo u hijerarhijskoj zajednici s Glavom i lanovima Kolegija. Jer iz predaje, koja proizlazi osobito iz liturgijskih obreda i iz prakse i Istone i Zapadne crkve, jasno je da se polaganjem ruku i rijeima posveenja tako daje milost Duha Svetoga 2 i tako utiskuje sveti biljeg 3 da biskupi na odlian i vidljiv nain imaju ulogu samoga Krista, Uitelja, Pastira i Sveenika, i da rade u njegovo ime 4 . Biskupima pripada vlast da po sakramentu Reda uzimlju nove izabranike u biskupski zbor. 22. Kao to po Gospodinovoj odluci sveti Petar i drugi apostoli tvore samo je- 4146 dan apostolski Kolegij, tako su na slian nain meu sobom povezani Rimski biskup, Petrov nasljednik, i biskupi, nasljednici apostola. Ve prastari postupak, po kojemu su biskupi cijelog svijeta saobraali meu sobom i s Rimskim biskupom u vezi s jedinstvom, ljubavlju i mirom 5 , a isto tako i sakupljeni sabori6, po kojima su se zajedniki rjeavala i pitanja od osobito velike vanosti 7 , nakon to je odluka bila odvagnuta vijeanjem mnogih 8 , pokazuju kolegijalnu narav i znaaj biskupskog reda; to oito potvruju opi sabori odrani tijekom vjekova. Na to upuuje i stari obiaj da se sazove vie biskupa da sudjeluju kod podizanja novog izabranika na
*4145 Hippolit Rimski, Traditio Apostolica 3: Biskupu se daje "najvii stupanj sveenitva" (SouChr 11 [1984] 44). Usp. Sacramentarium Veronense (Leonianum):( "za slubu velikog svenika ... usavri u Tvojim sveenicima cjelinu tvog otajstva": L.C. Mohlberg, Sacramentarium veronense [Rerum Ecclesiastica Documenta 1; Rim 1959] 119); usp. Liber Sacramentorum Romanae Ecclesiae: "Daj mu, Gospodine, biskupsku stolicu da upravlja tvoju Crkvu i sveukupni puk": L.C. Mohlberg [Rim 1960] 121 si; usp. PL 78,224). Hippolit Rimski, Traditio Apostolica 2 (B. Botte: SouChr 11 [2984] 40-42). Tridentski sabor, 2 3 . sjednica, pogl.4, ui da sakrament svetoga reda utiskuje neizbrisiv biljeg (usp. *1767). Usp. Ivan X X I I I , nagovor "Jubilate Deo", 8. svibnja 1960. (AAS 52 [1960] 466); Pavao V I , Homilija u Vatikanskoj bazilici, 20. listopada 1963. (AAS 55 [1963] 1014). Ciprijan, Pismo 63,14: ("Sveenik uistinu nastupa kao drugi Krist": PL 4,386 / CSEL 3/II, 716); Ivan Zlatousti, In 2 Tim hom. 2,4: sveenik "simbol" Krista (PG 62,612); Ambrozije, In Psalmos 38,25-26 (PL 14,1051sl / CSEL 64,203sl); Amroziaster, In 1 Tim 5,19 (PL 17.479C); In Ephes 4,1 lsl (PL 17.387C); Teodor Mopsuestijski, Homiliae Catecheticae XV 21 24 (R. Devresse: ST 145 [Vatikan 1949] 497 503); Hezihije Jeruzalemski, In Leviticum II 9, br.23 (PG 93.894B). Usp. Euzebije, Historia Ecclesiae V 24,10 (E. Schwartz: GChSch 9/1,495 / SouChr 41 [1955] 69); Dionizije, kod Euzebija, Historia Ecclesiae VII 5,2 (GChSch 9/I,638sl / SouChr 41,169). Usp. o starim saborima, Euzebije, Historia Ecclesiae V 23-24 (E. Schwartz: GChSch 9/1,488-496 / SouChr 41,66-71) i dr.: Nicejski sabor, kan.5 ( C O e D 2 8 / Turner 1 M I , 196-198). Tertulijan, De Ieiunio 13 (PL 2,972B / CSEL 20,292 1 3 .i 6 / A Reifferscheid - G. Wissowa: CpChL 1 [1954] 1271). Ciprijan, Pismo 56,3 (CSEL 3/II, 650).

*4146

804

slubu najvieg sveenstva. lanom biskupskog zbora postaje netko po sakramentalnom posveenju i hijerarhijskoj zajednici s Glavom i lanovima kolegija. Kolegij ili zbor biskupa nema vlasti osim ako se shvaa zajedno s Rimskim biskupom, Petrovim nasljednikom, kao Glavom, dok tomu ostaje potpuna vlast primata nad svima, bilo pastirima, bilo vjenicima. Jer Rimski biskup po svojoj slubi kao namjesnik Kristov i pastir cijele Crkve ima potpunu, vrhovnu i opu vlast koju moe uvijek slobodno vriti. Zbor pak biskupa, koji je u uiteljstvu i pastirskoj upravi naslijedio zbor Apostola, u kojem dapae apostolski zbor neprekidno traje, takoer je subjekt vrhovne i potpune vlasti nad cijelom Crkvom, zajedno sa svojom Glavom Rimskim biskupom, a nikad bez te Glave 1 , i ta se vlast moe vriti samo uz pristanak Rimskog biskupa. Gospodin je postavio jedinoga imuna kao stijenu i kljuara Crkve [usp. Mt 16,18-19] i uinio ga pastirom cijeloga svoga stada [usp. Iv 21,15-19]; a ona sluba vezivanja i razrjeivanja, koja je dana Petru [Mt 16,19], oito je dana i zboru Apostola zdruenom sa svojom Glavom [Mt 18,18; 28,16-20) 2 . Taj zbor, ukoliko je sastavljen od mnogih, izraava raznolikost i openitost Bojega Naroda, a ukoliko je skupljen pod jednom glavom, izraava jedinstvo Kristova stada. U tom zboru biskupi, vjerno uvajui primat i prvenstvo svoje Glave, vre svoju vlast na korist svojih vjernika, dapae cijele Crkve, dok Duh Sveti neprekidno jaa organsku grau i slogu njezinu. Vrhovna vlast nad cijelom Crkvom, koju taj zbor ima, sveano se vri na opem saboru. Ne moe biti opega sabora koji nije od Petrova nasljednika kao takav potvren ili prihvaen; i povlastica je Rimskoga biskupa da te sabore saziva, da im predsjeda i da ih potvruje. Tu kolegijalnu vlast mogu vriti zajedno s papom biskupi cijeloga svijeta, ako ih Glava Kolegija pozove na kolegijalni rad, ili barem odobri ili slobodno primi sjedinjeni rad rasprenih biskupa, tako da to bude pravi kolegijalni in. 23. Kolegijalna se veza pokazuje i u meusobnim odnosima pojedinih biskupa s 4147 posebnim Crkvama i s opom Crkvom. Rimski biskup a Petrov nasljednik trajno je i vidljivo poelo i temelj jedinstva kako biskupa tako i mnotva vjernika3. Pojedini su pak biskupi vidljivo poelo i temelj jedinstva u svojim posebnim Crkvama , oblikovanim na sliku ope Crkve, u kojima i od kojih je sastavljena jedna i jedina Katolika crkva5. Stoga pojedini biskupi predstavljaju svoju Crkvu, a svi zajedno s Papom cijelu Crkvu u vezi s mirom, ljubavlju i jedinstvom.

1 2

*4146

*4147

4 5

Usp. Izvjee F.M. Zinellia na 1. vatikanskog saboru (MaC 52,1109C). Usp. 1. vatiknski sabor, Nacrt II dogmatske konstitucije De Ecclesia Christi, pogl.4 (MaC 53,310). Usp. Izvjee J. Kleutgena o preraenom nacrtu (MaC 53.321B-322B) i izjavu F.M.Zinellia (MaC 52,1110A); usp. i Leon I. Veliki, Sermones 4, br.3 (PL 54,151 A). Usp. 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija u Kristovoj Crkvi "Pastor aeternus", Predgovor (*3050 si). Usp. Ciprijan, Pismo 66,8: "Biskup je u Crkvi i Crkva je u biskupu": CSEL 3 fil, 733). Usp. Ciprijan, Pismo 55,24: "Jedna Crkva je razdijeljena po itavom svijetu i u mnogim udovima": CSEL 3/H,642 3 3 ); Pismo 36,4 (CSEL 3fil, 575 2 0 s i)

805

Pojedini biskupi, koji se postavljaju na elo posebnim Crkvama, vre svoju pastoralnu upravu nad dijelom Bojega Naroda koji je njima povjeren, a ne nad drugim Crkvama niti nad opom Crkvom. Ali kao lanovi biskupskog zbora i zakoniti nasljednici Apostola pojedini od njih su duni po Kristovoj ustanovi i naredbi imati 1 ono brigu za opu Crkvu koja, iako se ne vri inom jurisdikcije, ipak mnogo doprinosi razvitku ope Crkve. Svi naime biskupi moraju promicati i tititi jedinstvo vjere i zajedniku stegu cijele Crkve, vjernike uiti da ljube itavo Mistino Tijelo Kristovo, osobito one lanove koji su siromani, alosni i koji trpe progonstvo zbog pravde [usp. Mt 5,10], napokon promicati svaku aktivnost koja je zajednika cijeloj Crkvi, osobito da poraste vjera i da svim ljudima sine svjetlo potpune istine. Uostalom, sigurno je da dobro upravljajui svojom Crkvom kao dijelom ope Crkve oni uspjeno pridonose dobru itavoga Mistinog Tijela, koje je takoer tijelo Crkava2. Briga navjetavati Evanelje po svoj zemlji spada na zbor Pastira, kojima je svima zajedno Krist dao zapovijed nalaui im zajedniku dunost, kako je ve papa Celestin preporuio oima Efekog sabora3. Stoga su pojedini biskupi, koliko im doputa vrenje posebne njihove dunosti, obavezni sudjelovati u zajednikom radu izmeu sebe i s Petrovim nasljednikom, kojemu je na poseban nain bila povjerena velika dunost da iri kransko ime 4 . Zato svim silama moraju pribavljati misijama ne samo radnike za etvu, nego i duhovnu i materijalnu pomo, ili neposredno sami ili potiui vjernike na revnu suradnju. Biskupi, napokon, u opoj zajednici ljubavi neka rado pruaju bratsku pomo drugim Crkvama, osobito susjednim i potrebitijim, prema asnom primjeru stare Crkve. Po Bojoj se Providnosti dogodilo da su se razline Crkve u razlinim mjestima ustanovljene od Apostola i njihovih nasljednika tijekom vremena spojile u vie skupina, organski spojenih, koje, ne dirajui u jedinstvo vjere i boansko ustanovljenje ope Crkve, uivaju vlastitu stegu, vlastiti nain liturgije te teoloku i duhovnu batinu. Meu njima su neke osobito drevne patrijarke Crkve kao majke vjere, rodile druge kao keri, s kojima su sve do naih vremena vezane tjenjom vezom ljubavi u sakramentalnom ivotu i u uzajamnom potivanju prava i dunosti 5 . Ta raznolikost lokalnih Crkava, koja tei za jedinstvom, s veom oevidnou dokazuje katolicitet
*4147 Usp. Pijo X I I , enciklika "Fidei donum", 21. travnja 1957. (AAS 49 [1957] 237). Hilarije iz Poitiersa, "In Psalmos" 14,3 (PL 9,206 / CSEL 22,86); Grgur I. Veliki, Moralia in Job IV 7,12 (PL 75,643C / M. Adriaen: CpChL 143 [1979] 170sl); Pseudo-Bazilije, In Isaiam 15,296 (PG 30,637C). Celestin, Pismo 18,1-2 Saboru u Efezu (PL 50,505AB / ACOe l/I/I, 22). Usp. Benedikt X V , apostolsko pismo "Maximum illud" (AAS 11 [1919] 440); Pijo X I , enciklika "Rerum Ecclesiae", 28. veljae 1926. (AAS 18 [1926] 69); Pijo X I I , enciklika "Fidei donum", 21. travnja 1957. (AAS 49 [1957] 237). Leon XIII, enciklika "Grande munus", 30. rujna 1880. (AAS 13 [1880] 145). O pravima patrijarijskih stolica usp. Nicejski sabor, kan. 6 u odnosu na Aleksandrijsku i Antiohijsku, kao i kan. 7 u odnosu na Jeruzalemsku Crkvu (COeD 2 8; C O e D 3 8 si), 4. lateranski sabor (1115.), Konstitucija V: De dignitate Patriarcharum ( C O e D 2 212; C O e D 3 236); Sabor u Ferari-Firenzi, 6. sjednica, 6. srpnja 1 4 3 9 , definicija ( C O e D 2 504; COeD 3 528).

806

nerazdijeljene Crkve. Na slian nain biskupske konferencije mogu danas donijeti mnogovrstan i plodan prinos, da se kolegijalni duh dovede do konkretne primjene. 24. Biskupi kao nasljednici Apostola primaju od Gospodina, kojemu je dana 4148 sva vlast na nebu i na zemlji, misiju da ue sve narode i da propovijedaju Evanelje svakomu stvorenju, da svi ljudi postignu spasenje po vjeri, krtenju i vrenju zapovijedi [usp. Mt 28,18-20; Mk 16,15-16; Dj 26,17-18]. Da tu misiju ispune, Krist Gospodin je Apostolima obeao i na Duhove poslao s neba Duha Svetoga, da mu po njegovoj moi budu svjedoci do kraja zemlje pred plemenima, narodima i kraljevima [usp. Dj 1,8; 2,1-13; 9,15]. A ona dunost koju je Gospodin povjerio i pastirima svoga naroda pravo je sluenje, koje se u Svetom pismu znaajno naziva "diakonia" ili sluba [usp. Dj 1,17 i 25; 21,19; Rim 11,13; 1 Tim 1,12]. Kanonska pak misija biskupa moe nastati po zakonitim obiajima koje nije opozvala vrhovna i opa vlast Crkve ili po zakonima koje je donijela ili priznala, ili izravno po samom Petrovu nasljedniku; ako on to odbije ili zanijee apostolsku zajednicu, biskupi ne mogu biti uzeti u slubu 1 . 25. Meu osobitim dunostima biskupa istie se propovijedenje Evanelja2. Bi- 4149 skupi su glasnici vjere, koji dovode nove uenike Kristu, i autentini ili Kristovom vlau obdareni uitelji, koji povjerenom im narodu propovijedaju vjeru koju on ima vjerovati i u ivotu primjenjivati, i razjanjujuje podprosvjetljenjem Duha Svetoga iznosei iz riznice Objave staro i novo [usp. Mt 13,52], i ine da daje plod, i budno odbijaju od svoga stada zablude, koje mu prijete [usp. 2 Tim 4,1-4]. Biskupe, kad ue u zajednici s Rimskim biskupom, trebaju svi potovati kao svjedoke boanske i katolike istine; a sud svoga biskupa to ga on u Kristovo ime daje u stvarima vjere i udorea, moraju vjernici primati i uza nj pristajati s religioznim posluhom. Taj pak religiozni posluh volje i razuma treba se na osobit nain iskazivati autentinom uiteljstvu Rimskoga biskupa i kad ne govori "ex cathedra"; tako naime da se njegovo vrhovno uiteljstvo sa tovanjem priznaje i iskreno pristaje uz miljenja od njega iznesena prema oitovanoj namjeri i volji njegovoj, koja se osobito vidi ili iz naravi dokumenata, ili iz estog predlaganja iste nauke, ili iz naina izraavanja. Premda pojedini biskupi nemaju povlasticu nezabludivosti, ipak, kad se, iako raspreni po svijetu, ali uvajui vezu zajednice meu sobom i s Petrovim nasljednikom, autentino uei stvari vjere i udorea sloe u jednoj nauci kao definitivno obvezatnoj, tada nezabludivo iznose Kristovu nauku3. To je jo oitije kad su sakup1

*4148

*4149

Usp. (stari) Kodeks za istone Crkve, kan. 216-314 (o patrijarsima); kan. 324-339 (o velikim nadbiskupima); kan. 362-391 (o drugim nositeljima asti); osobito kan 238 3; 2 1 6 2 4 0 251 255 (o imenovanju biskupa po patrijarsima). Usp. Tridentski sabor, 5. sjednica, 17. lipnja 1 5 4 6 , 2. dekret (o itanju i propovijedi), br.9 ( C O e D 2 6 4 5 ; C O e D 3 669); 24. sjednica, 11. studenog 1 5 6 3 , Dekret o reformaciji, kan. 4 ( C O e D 2 739; COeD 3 763). Usp. 1. vtikanski sabor, Dogmatska konstitucija "Dei Filius", pogl. 3 (*3011). Usp. Nacrt I. o Katolikoj Crkvi i priloene napomene (uzete iz Robert Bellarmin: MaC 51.579C) kao i neobraeni nacrt II. dogmatske konstitucije De Ecclesia Christi s komentarom J. Kleutgena (MaC 53,313 AB); Pijo X I , Pismo "Tuas libentef' (*2879).

807

ljeni na Opem saboru kao uitelji i suci vjere i udorea za cijelu Crkvu, te njihove definicije treba primati s vjerskom poslunou. Ta nezabludivost, koja po volji Boanskog Spasitelja treba imati Crkva u definiranju nauke o vjeri i udoreu, odnosi se samo na one stvari koje se nalaze u izvorima boanske Objave, koje treba sveto uvati i vjerno tumaiti. Rimski biskup, glava kolegija biskupa, ima tu nezabludivost snagom svoje slube kada kao vrhovni pastir i uitelj svih vjernika, koji svoju brau utvruje u vjeri [usp. Lk22,32], defini1 tivno proglauje koju nauku vjere i morala . Zato se njegove definicije s pravom nazivaju nepromjenjive, i to po sebi, a ne po pristanku Crkve, jer su izreene uz pomo Duha Svetoga obeanu mu u blaenom Petru, i zato ne trebaju nikakvog odobrenja drugih, niti doputaju bilo kakav priziv na koji drugi sud. Jer tada Rimski biskup izrie odluku ne kao privatna osoba, nego izlae ili brani nauku katolike vjere kao vrhovni uitelj itave Crkve, u kojemu se posebno nalazi dar nezabludivosti same Crkve2. Crkvi obeana nezabludivost nalazi se takoer u zboru biskupa kada vre vrhovnu uiteljsku slubu zajedno s Petrovim nasljednikom. Tim definicijama ne moe nikada uzmanjkati pristanak Crkve zbog djelovanja istoga Duha Svetoga po kojemu se cijelo Kristovo stado uva u jedinstvu vjere i napreduje3. 4150 Kada pak bilo Rimski biskup ili Zbor biskupa s njim definiraju jedno miljenje, izriu ga po samoj Objavi, uz koju su duni svi pristati i prema njoj se vladati i koja se potpuno predaje ili pismeno ili po predaji po zakonitom slijedu biskupa, a osobito brigom samoga Rimskoga biskupa i u Crkvi se uz prosvjetljenje Duha Svetoga paljivo uva i vjerno tumai 4 . Rimski biskup i biskupi po svojoj dunosti i prema vanosti stvari marljivo se trude prikladnim sredstvima, da ona bude tono istraena i prikladno izloena 5 , ali ne primaju neku novu javnu objavu kao dio boanske riznice vjere6. 26. Biskup, koji ima puninu sakramenta Reda, jest "upravitelj milosti vrhovnog sveenitva" 7 , osobito u Euharistiji, koju sam prinosi ili se brine da se ona prinosi8, i

4151

*4149
2 3 4 5 6

Usp. 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Kristovoj Crkvi "Pastor aeternus", pogl.4 (*3074). Usp. tumaenja V. Gassera na 1. vatikanskom saboru (MaC 52,1213A-C). V. Gasser, na nav. mj. (MaC 52,1214A).

*4150

V. Gasser, na nav. mj. (MaC 52.1215CD 1216.1217A). V.Gasser, na nav. mj. (MaC 52,1213). 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Kristovoj Crkvi "Pastor aeternus", pogl.4 (*3070).

*4151

Molitva za biskupsko posveenje u bizantskom obredu: "Euholgion to mga" (Rim 1873) 139. Usp. Ignacije Antiohijski, Pismo zajednici u Smirni, br. 8,1 (Funk 1,282 / SouChr 10,138-140).

808

po kojoj neprekidno Crkva ivi i raste. Ta se Kristova Crkva uistinu nalazi u svim zakonitim mjesnim zajednicama vjernika koje se, ukoliko su u vezi sa svojim pastirima, i same u N o v o m zavjetu nazivaju crkvama 1 . Jer one su u svojem mjestu nov Narod od Boga pozvan, u Duhu Svetomu i u mnogoj punini [usp. 1 Sol 1,5]. U njima se propovijedanjem Kristova evanelja skupljaju vjernici i slavi se misterij Gospodinove Veere, "da se po Gospodinovu tijelu i krvi tijesno sjedine sva braa zajednic e " 2 . U svakoj zajednici koja uestvuje oko oltara pod svetom slubom biskupa 3 , pokazuje se simbol one ljubavi i "jedinstva Mistinog Tijela, bez kojega ne moe biti spesenja" 4 . U tim zajednicama, iako su esto malene i siromane, ili su rasprene, prisutan je Krist, po ijoj se moi zdruuje jedna, sveta, katolika i apostolska Crkva 5 . Jer "uestvovanje u Kristovu tijelu i krvi ne ini drugo nego da prelazimo u ono to p r i m a m o " 6 . Svakim zakonitim slavljenjem Euharistije upravlja biskup, kojemu je povjerena dunost da Boanskom Velianstvu iskazuje tovanje kranske vjere i da njim upravlja prema Gospodinovim zapovijedima i crkvenim zakonima, po njegovu posebnom sudu dalje odreenima za njegovu biskupiju. Tako biskupi molei za narod i radei, na mnogo naina i obilato izlijevaju od punine Kristove svetosti. Slubom rijei saopuju silu Boju vjernima na spasenje [usp. Rim 1,16], a p o sakramentima, kojih pravilno i plodno dijeljenje svojom vlau ureuju 7 , vjernike posveuju. Oni ureuju dijeljenje krtenja, po kojemu se daje udio u Kristovu kraljevskom sveenitvu. Oni su prvotni djelitelji potvrde, djelitelji svetih redova i upravljai ispovjednih propisa i marljivo potiu i pouavaju svoje vjernike, da u liturgiji, a osobito u svetoj misnoj rtvi, s vjerom i potovanjem ispunjavaju svoju ulogu. Napokon, primjerom svoga ivota moraju pomagati one kojima upravljaju, uvajui od svakoga zla svoje ponaanje i koliko mogu, uz Boju pomo mijenjajui na bolje, da zajedno s povjerenim stadom dou u vjeni ivot 8 . 27. Biskupi upravljaju posebnim, njima povjerenim Crkvama, kao Kristovi 4152 zamjenici i poslanici 9 , savjetom, uvjeravanjem, primjerom, ali i autoritetom i sve-

*4151

Usp. Otk 8,1; 14,22 si; 20,17 i dr. Mozarabijska molitva (PL 96,759B). Ignacije Antiohijski, Pismo zajednici u Smirni, br. 8,1 (Funk 1,282 / SouChr 10,138-140). Toma Akvinski, Summa Theologiae III, q.73, a.3 (izdanje Leonina 12,14 si). Usp. Augustin, ContraFaustum 12,20 (PL42,265); Sermones 57,7 (PL 38,389 i dr.). Leon I. Veliki, Sermones 63,7 (PL 54,357C). Hipolit Rimski, Traditio Apostolica 2-3 (B. Botte: SouChr 11 [1984] 40-46). Usp. tekst tzv. "Examena" na poetku biskupskog posveenja i molitvu na kraju mise posveenja, nakon "Te Deuma". Benedikt X I V , pismo "Romana Ecclesia", 5. listopada 1 7 5 2 , br.l: "Biskup predstavlja tip Krista i upravlja njegovom slubom": Benedikt X I V , Bullarium 4 [Rim 1758] 21); usp. Pijo X I I , enciklika "Mystici corporis": "Pojedini (biskupi) pasu i vode njima povjereno stado u Kristovo ime": AAS 35 [1943] 211).

*4152

809

tom vlau, kojom se slue samo zato da svoje stado odgoje u istini i svetosti, sjeajui se da onaj koji je vei bude kao manji, a onaj koji je poglavica da bude kao sluga [usp. Lk 22,26-27]. Taje vlast koju osobno vre u Kristovo ime, prava, redovita i neposredna, iako njezino vrenje konano odreuje vrhovna vlast Crkve i nekim se granicama s obzirom na korist Crkve i vjernika moe ograniiti. Na temelju te vlasti biskupi imaju sveto pravo, a pred Gospodinom i dunost da donose zakone za svoje podlonike, da sude i ureuju sve to spada na bogosluje i apostolat. Njima je potpuno predana pastirska sluba ili redovita i svagdanja briga za njihovo stado, i nemaju se smatrati namjesnicima Rimskog biskupa, jer imaju svoju posebnu vlast i opravdano se nazivaju Poglavicama naroda kojim upravljaju1. Njihovu vlast ne krnji vrhovna i opa vlast, nego je naprotiv proglauje, jaa i titi2 budui da Duh Sveti uva neokrnjen oblik vlasti ustanovljen od Krista Gospodina u njegovoj Crkvi. Biskup, poslan od Oca obitelji da upravlja njegovom obitelji, neka dri pred oima primjer Dobroga pastira, koji je doao ne da bude sluen, nego da slui [usp. Mt 20,28; Mk 10,45] i da za ovce dade svoj ivot [usp. Iv 10,11]. Uzet izmeu ljudi i podloan slabostima, moe se alostiti s onima koji grijee iz neznanja ili zablude [usp. Heb 5,1-2]. Neka ne izbjegava sasluati podlonike, za koje se brine kao za pravu svoju djecu i potie ih da ivo s njim surauju. Budui da mora za njihove due dati raun Bogu [Heb 13,17], neka molitvom, propovijedanjem i svim djelima ljubavi ima brigu za njih kao i za ove koji jo ne pripadaju jednom stadu, a koje neka smatra da su njemu povjereni u Gospodinu. Budui de je on kao i apostol Pavao svima dunik, neka bude pripravan da svima propovijeda Evanelje [usp. Rim 1,14-15] i da potie svoje vjerne na apostolsku i misionarsku djelatnost. Vjernici pak moraju pristajati uz biskupa kao Crkva uz Isusa Krista i kao Isus Krist uz Oca, da sve stvari budu u skladu i jedinstvu 3 i da rastu na slavu Boju [usp. 2 Kor 4,15]. 4153 28. Krist, kojega je Otac posvetio i poslao na svijet [Iv 10,36], uinio je preko svojih Apostola dionicima svoga posveenja i poslanstva njihove nasljednike, to jest biskupe 4 , koji su zakonito povjerili u razlinom stupnju dunost svoje slube razliitim osobama u Crkvi. Tako crkvenu od Boga ustanovljenu slubu vre u raznim redovima oni koji se ve u starini zovu biskupima, sveenicima, akonima 5 .
1

*4152

*4153

Leon XIII., enciklika "Satis cognitum", 29. lipnja 1896 (ASS 28[1895/94] 732); pismo "Officio sanctissimo", 22. prosinca 1887 (ASS 20 [1887] 264); Pijo I X , apostolsko pismo njemakim biskupima, 12. oujka 1875.; nagovor kardinalima, 15. oujka 1875. (usp. *3112-3117). 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Kristovoj Crkvi "Pastor aeternus", pogl.3 (*3061). Usp. Izvjee F.M. Zinelli (MaC 52,1114D). Usp. Ignacije Antiohijski, Pismo zajednici u Efezu, br.5,1 (Funk 1,216 / SouChr 10,60-62). Usp. Igancije Antiohijski, Pismo zajednici u Efezu, br.6,1 (Funk 1,218 / SouChr 10,62). Usp. Tridentski sabor, 23. sjednica, 15. srpnja 1 5 6 3 , Uenje o sakramentu svetog reda, pogl.2 (*1765); kan.4 (*1776).

810

Premda sveenici nemaju vrhunac pontifikata i u vrenju svoje vlasti ovise o bisku1 pima, ipak su s njima spojeni sveenikom au i posveuju se po sakramentu 2 Reda , na sliku Krista, vrhovnog i vjenog Sveenika [usp. Heb 5,1-10; 7,24; 9,11-28], da propovijedaju Evanelje i da pasu vjernike i da vre slubu Boju, kao 3 pravi sveenici Novoga zavjeta . K a o dionici slube jedinog Posrednika Krista [1 Tim 2,5] u svom stupnju slube navjeuju svima Boju rije. Svoju svetu slubu najvie vre u euharistijskom bogosluju ili sinaksi, gdje radei kao predstavnici 4 Krista i proglaujui njegov misterij, sjedinjuju molitve vjernika sa rtvom njihove Glave, i u rtvi mise prikazuju i namjenjuju sve do Gospodinova dolaska [usp. 1 Kor 11,26] jedinu rtvu Novoga zavjeta, to jest rtvu Krista koji se Ocu jedanput prikazao kao neporona rtva [usp. Heb 9,ll-28]5. Za vjernike koji se kaju ili boluju, vre na najviem stupnju slubu pomirenja i olakanja i iznose B o g u Ocu potrebe i molitve vjernika [usp. Heb 5,1-4]. Vrei prema dijelu vlasti, koju imaju, slubu Krista Pastira i Glave 6 skupljaju Boju obitelj, kao skupinu brae koju prozirnije jedan duh 7 , i po Kristu ih dovode u Duhu k Bogu Ocu. Posred stada mu se klanjaju u duhu i istini [usp. Iv 4,24]. Trude se napokon u propovijedanju i pouavanju [usp. 1 Tim 5,17], vjerujui ono to su itali i razmiljali u Gospodinovu zakonu, uei ono to vjeruju, ivei po onome to ue 8 . Sveenici, mudri suradnici biskupskoga reda9 i njegova pomo i orue, pozvani 4154 da slue Bojemu narodu, ine jednu sveeniku drubu' sa svojim biskupom, odreenu za razliite dunosti. U pojedinim mjesnim zajednicama vjernika ine na neki nain prisutnim biskupa s kojim su vjerno i velikoduno sjedinjeni i djelomino preuzimaju njegove slube i brigu i svaki dan ih brino vre. Oni koji pod biskupov i m autoritetom posveuju i vode dio Gospodinova stada njima povjeren, ine opu Crkvu vidljivom u svom mjestu i mnogo koriste izgradnji cijeloga Kristova Tijela
*4153 Usp. Inocent I, Pismo Decenciju: "Budui da su prezbiteri sveenici drugog reda, nemaju vrhunac sveenitva": PL 2 0 , 5 5 4 A / M a C 3,1029; *215; Ciprijan, Pismo 61,3 (CSEL 3/II, 696). Usp. Tridentski sabor, 23. sjednica, Uenje o sakramentu svetog reda (*1763-1778), osobito kan.7 (* 1777); Pijo XII, Apostolska konstitucija "Sacramentum ordinis" (3857-3861). Usp. Inocnet I, Pismo Decenciju (na nav. mj.); Grgur Nazijanski, Apologeticus de fuga II 22 (PG 35,432B); Peudo-Dionizije, De ecclesiastica hierarchia I 2 (PG 3.372D). Usp. Tridentski sabor, 22. sjednica, Uenje o misnoj rtvi (* 1743); Pijo X I I , enciklika "Mediator Dei", 20. studenog 1947. (AAS 39 [1947] 553; *3850). Usp. Tridentski sabor, 22. sjednica, 17. rujna 1 5 6 2 , Uenje o misnoj rtvi (* 1739 si); 2. vatikanski sabor, Konstitucija o svetoj liturgiji "Sacrosanctum Concilium", br. 7 47 (AAS 56 [1964] 100 si 113; *4007 4047). Usp. Pijo X I I , enciklika "Mediator Dei" (AAS 39 [1947], pod br.67). Usp. Ciprijan, Pismo 11,3 (PL 4.242B / CSEL 3/II, 497). Usp. Ciprijan, Pismo 11,3 (PL 4,242B / CSEL 3/II, 497). Liturgija sveenikog reenja, kod oblaenja. Usp. Ignacije Antiohijski, Pismo zajednici u Filadelfiji, br.4 (Funk 1,266 / SouChr 10,122); Kornelija I, kod Ciprijana, Pismo 49, br.2 (CSEL 3/II, 610).

*4154

811

[usp. Ef4,12]. Uvijek mislei na dobro djece Boje, neka nastoje pridonijeti svoj dio za pastoralni rad cijele biskupije, dapae cijele Crkve. Zbog toga njihova udjela u sveenitvu i poslanju neka sveenici priznaju biskupa uistinu kao svoga oca i neka ga sa tovanjem sluaju. Biskup pak neka smatra sveenike, svoje suradnike, kao sinove i prijatelje, kao to Krist svoje uenike ne zove slugama, nego prijateljima [usp. Iv 15,15]. Na temelju Reda i slube svi su sveenici, bilo dijecezanski, bilo redovniki, pridrueni zboru biskupa i prema svome zvanju i milosti slue dobru cijele Crkve. Snagom svoga svetog reenja i poslanja svi su sveenici meu sobom vezani tijesnim bratstvom, koje se mora dragovoljno i rado oitovati u uzajamnoj pomoi, i duhovnoj i materijalnoj, i pastoralnoj i osobnoj, na sastancima i u zajednitvu ivota, rada i ljubavi. Za vjernike koje su duhovno rodili krtenjem i pouavanjem [usp. 1 Kor 4,15; 1 Pt 1,23] neka se brinu kao oci u Kristu. Dragovoljno postavi uzori stada [1 Pt 5,3], neka svojom mjesnom zajednicom upravljaju i slue joj, da se ona dostojno moe zvati onim imenom kojim se oznaava cijeli Boji Narod, to jest Bojom Crkvom [usp. 1 Kor 1 2; 2 Kor 1,1 i dr.]. Neka se sjete da moraju u svom svagdanjem ponaanju i nastojanju pokazati vjernima i nevjernima, katolicima i nekatolicima sliku uistinu sveenike i pastoralne slube i dati svima svjedoanstvo istine i ivota, i kao dobri pastiri traiti i one [usp. Lk 15,4-7] koji su, iako krteni u Katolikoj Crkvi, prestali primati sakramente ili, dapae, otpali od vjere. Kako ovjeanstvo danas sve vie ide za civilnim, ekonomskim i drutvenim jedinstvom to vie treba da sveenici, sjedinjujui svoju revnost i svoj rad pod vodstvom biskupa i Pape, uklanjaju razlog za podijeljenost, kako bi se cijelo ovjeanstvo dovelo u jedinstvo Boje obitelji. 4155 29. Na niem stupnju hijerarhije stoje akoni, na koje se polau ruke "ne za sveenitvo, nego ze sluenje" . Jer, ojaani sakramentalnom milou, slue Bojem narodu u zajednici s biskupom i njegovim sveenstvom u slubi liturgije, propovijedanja i ljubavi. Sluba je akona, kako mu odredi kompetentna vlast, sveano dijeliti krtenje, uvati i dijeliti Euharistiju, u ime Crkve prisustvovati enidbi i blagoslivljati je, nositi popudbinu umiruima, itati vjernicima Sveto Pismo, pouavati i poticati narod, predvoditi bogosluje i molitvu vjernika, dijeliti blagoslovine, voditi obred sprovoda i pokopa. Budui da su posveeni dunostima kranske ljubavi i pomaganja, neka se sjete akoni opomene blaenoga Polikarpa: "Neka budu 2 milosrdni, marljivi, hodajui po istini Gospodina, koji je postao sluga svih" .
*4155 Constitutiones Ecclesiae Aegypticae III 2 (F.X. Funk, Didascalia et Constitutiones Apostolorum 2 [Paderborn 1905] 103 2 0 ); Statuta Ecclesiae Antiauae 37-41 (MaC 3 , 9 5 4 / C h . Munier: CpChL 148 [1963] 175 [= br.57-61]). Polikarp iz Smirne, Pismo zajednici u Filipima, br.5,2; Krist je kazao daje on postao "sluga sviju" (Funk 1,300 / SouChr 10 [1969] 182). Usp. Didache 15,1 (Funk 1,32 / SouChr 248,192); Ignacije Antiohijski, Pismo zajednici u Trallu, br.2,3 (Funk 1,242 / SouChr 10,96); Constitutiones Apostolorum VUI 28,4 (F.X. Funk, Didascalia et Constitutiones Apostolorum 1,530 / SouChr 336,230).

812

Budui da se te slube, koje su veome potrebne za ivot Crkve, prema propisima koji danas vrijede u latinskoj Crkvi mogu u mnogim krajevima veoma teko vriti, akonat e se moi u budunosti obnoviti kao posebni i trajni hijerarhijski stupanj. Da lije i gdje je zgodno za duobrinitvo uvesti takve akone, imaju odluiti razline kompetentne teritorijalne biskupske konferencije uz odobrenje samoga Pape. Uz pristanak Rimskoga Biskupa moi e se taj akonat podijeliti ljudima zrelije dobi i ako ive u braku, i sposobnim mladiima, za koje ipak mora ostati na snazi zakon celibata. POGLAVLJE IV.: O LAICIMA 30. Sveti Sabor, prikazavi slube hijerarhije, rado obraa misao na stale onih 4156 vjernika, koji se zovu laicima. Iako je sve ono stoje bilo reeno o Bojem Narodu jednako upravljeno laicima, redovnicima i sveenstvu, ipak neke stvari posebno spadaju na laike, mukarce i ene, prema njihovu poloaju i poslanju. Temelje tih stvari treba bolje promotriti s obzirom na posebne prilike naega vremena. Jer sveti pastiri dobro znaju koliko laik doprinosi dobru cijele Crkve. Pastiri znaju da nisu od Krista ustanovljeni da sami preuzmu svu spasonosnu misiju Crkve prema svijetu, nego da je njihova uzviena sluba kako pasti vjernike i tako nadzirati njihove slube i karizme da svi jednoduno sudjeluju na svoj nain za ope dobro. Jer treba da svi "drei se istine i ljubavi, rastemo na svaki nain u njemu, koji je glava, Krist; od njega je cijelo tijelo dobro sloeno i vrsto vezano svakom vezom, da jedan drugomu pomae silom koja je odmjerena svakom pojedinom dijelu, te ini da tijelo raste i da se usavruje u ljubavi" [Ef 4,15-16]. 31. Pod imenom laika ovdje se razumiju svi vjernici osim lanova svetoga reda i 4157 redovnikog stalea odobrenog od Crkve, to jest vjernici koji, poto su krtenjem zdrueni ujedno tijelo s Kristom, uinjeni Bojim narodom i na svoj nain postali dionici Kristove sveenike, proroke i kraljevske slube, vre, koliko na njih spada, u Crkvi i u svijetu poslanje itavoga kranskog naroda. Laicima je svjetovna narav vlastita i posebna. Jer lanovi svetoga reda premda se katkad mogu baviti svjetovnim stvarima, ak i vrei koje svjetovno zvanje, ipak su po svom posebnom pozivu osobito i prvotno odreeni za svetu slubu, dok redovnici svojim staleom pruaju sjajno i posebno svjedoanstvo da se svijet ne moe preobraziti i Bogu prikazati bez duha blaenstava. Na laike spada po njihovu pozivu da trae kraljevstvo Boje bavei se vremenitim stvarima i ureujui ih po Bogu. ive u svijetu, to jest u svim i pojedinim dunostima i poslovima svijeta i u redovitim prilikama obiteljskog i drutvenog ivota, kojime je kao protkan njihov ivot. Tu su oni od Boga pozvani da pridonesu, kao iznutra poput kvasca, posveenju svijeta vrei vlastitu dunost, voeni evaneoskim duhom, i tako drugima otkriju Krista u prvom redu svijetlei svjedoanstvom svoga ivota, vjerom, nadom i ljubavlju. Na njih dakle posebnim nainom spada da sve vremenite stvari, s kojima su tijesno 813

vezani, tako rasvijetle i urede da se uvijek vre po Kristu i da rastu i budu na slavu Stvoritelja i Otkupitelja. 4158 32. Sveta se Crkva po boanskoj ustanovi ureuje i upravlja divnom raznolikou. "Jer kao to u jednom tijelu imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju iste slube, tako smo mnogi jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu" [Rim 12,4-5}. Jedan je dakle izabrani Boji narod: "jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krtenje" [Ej'4,5]; zajedniko je dostojanstvo udova po njihovu preporodu u Kristu, zajednika je milost djece, zajedniki poziv na savrenost, jedno spasenje, jedna nada i nerazdijeljena ljubav. Nema dakle nikakve nejednakosti u Kristu i u Crkvi s obzirom na podrijetlo i narodnost, na drutveni poloaj ili spol, jet tu "nema vie ni idova ni Grka, ni roba ni slobodnjaka, nema ni mukog ni enskog, jer ste vi svi 'jedan' u Kristu Isusu" [Gal 3,28 gr.; usp. Kol 3,11]. Iako dakle u Crkvi svi ne idu istim putem, ipak su svi pozvani na svetost i primili su jednaku vjeru po pravdi Bojoj [usp. 2 Pet 1,1]. Premda se neki po Kristovoj volji postavljaju kao uitelji i djelitelji tajna i pastiri za druge, ipak postoji meu svima prava jednakost s obzirom na dostojanstvo i na djelovanje zajedniko svim vjernicima u izgradnji Kristova tijela. Jer razlika koju je Gospodin postavio izmeu svetih slubenika i ostaloga Bojeg naroda ukljuuje neku vezu, jer su pastiri i drugi vjernici meu sobom vezani zajednikim nunim odnoajem; neka pastiri Crkve, slijedei Gospodinov primjer, slue jedan drugomu i drugim vjernicima, a ti neka ivo surauju s pastirima i uiteljima. Tako u raznolikosti svi daju svjedoanstvo o divnom jedinstvu u Kristovu tijelu: jer sama raznolikost milosti, slubi i djelovanja skuplja Boje sinove ujedno tijelo, jer "sve ovo ini jedan i isti Duh" [1 Kor 12,11]. Laici, dakle, kao to po boanskoj dobroti imaju za brata Krista, koji je Gospodin svih, a ipak je doao ne da bude sluen, nego da slui [usp. Mt 20,28], tako imaju za brau one koji, postavljeni za svetu slubu, po Kristovu ovlatenju uei i posveujui i upravljajui tako pasu Boju obitelj da svi ispune novu zapovijed ljubavi. Zato veoma lijepo kae sv. Augustin: "Dok me strai ono to sam vama, ipak me tjei ono to sam s vama. Jer sam vama biskup, a s vama sam kranin. Ono je ime slube, ovo je ime milosti; ono je ime pogibli, a ovo spasenja"1. 4159 33. Laici sakupljeni u Bojem Narodu i postavljeni pod jednu glavu u jednom Kristovu Tijelu, bili oni koji mu drago, pozvani su da kao ivi udovi sve svoje sile, to su ih primili od dobrote Stvoritelja i od milosti Otkupitelja, upotrijebe za porast Crkve i njezino trajno napredovanje u svetosti. Apostolat je laika sudjelovanje u samom spasiteljskom poslanju Crkve, a za taj su apostolat svi odreeni od samoga Gospodina po krtenju i potvrdi. Po sakramentima se pak, a osobito po Euharistiji, daje i hrani ona ljubav prema Bogu i ljudima koja je dua svega apostolata. Laici su posebno za to pozvani da Crkvu uine prisut*4158 Augustin, Sermones 340,1 (PL 38,1483).

814

nom i djelatnom u onim mjestima i prilikama gdje ona samo po njima moe postati 1 sol zemlje . Tako je svaki laik zbog samih darova koje je primio ujedno svjedok i ivo orue misije same Crkve "prema mjeri u kojoj mu je Krist dao svoj dar" [Ef 4,7]. Osim ovoga apostolata, koji spada potpuno na sve vjernike, laici mogu jo na 2 razliite naine biti pozvani na neposrednije sudjelovanje s apostolatom hijerarhije , poput onih mueva i ena koji su apostola Pavla pomagali u Evanelju, radei mnogo u Gospodinu [usp. Fil 4,3: Rim 16,3-23]. Osim toga imaju sposobnost da od hijerarhije budu uzeti da vre za duhovnu svrhu neke crkvene slube. Na sve laike dakle pada slavno breme da rade kako bi boanska odluka spasenja sve vie i vie dola do svih ljudi svih vremena i u sve zemlje. Neka im zato bude otvoren bilo koji put, da prema svojim silama i potrebama vremena i oni aktivno sudjeluju na spasiteljskom djelu Crkve. 34. Budui daje vrhovni i vjeni Sveenik Isus Krist htio i po laicima nastaviti 4160 svoje svjedoanstvo i svoju slubu, oivljuje ih svojim Duhom i neprestano potie na svako dobro i savreno djelo. Onima naime koje tijesno spaja sa svojim ivotom i svojim poslanjem daje takoer dio svoje sveenike slube da vre duhovno bogosluje, da se slavi Bog i da se ljudi spaavaju. Zato su laici, budui da su posveeni Kristu i pomazani od Duha Svetoga, divno pozvani i poueni, da se u njima proizvedu sve obilniji plodovi Duha. Jer sva njihova djela, molitve i apostolski pothvati, brani i obitejjski ivot, svagdanji red, odmor duha i tijela, ako se vre u Duhu, dapae i tegobe ivota, ako se strpljivo podnose, postaju duhovne rtve ugodne Bogu po Isusu Kristu [usp. 1 Pt 2,5], koje se u sluenju Euharistije pobono prinose Ocu s prinosom Gospodinova Tijela. Tako i laici, sveto radei posvuda kao klanjaoci, posveuju Bogu sam svijet. 35. Krist, veliki prorok, koji je svjedoanstvom ivota i snagom rijei proglasio 4161 Oevo Kraljevstvo, ispunja svoju proroku slubu sve do punog oitovanja svoje slave, ne samo po hijerarhiji, koja ui u njegovo ime i po njegovoj vlasti, nego i po laicima, koje zato ini svojim svjedocima i pouava ih osjeajem vjere i milou rijei [usp. Dj 2,17-18; Otk 19,10], da sila Evanelja svijetli u svagdanjem, obiteljskom i drutvenom ivotu. Oni se pokazuju kao sinovi obeanja, ako jaki u vjeri i nadi iskoriuju sadanje vrijeme [usp. Ef 5,16; Kol 4,5] i strpljivo ekaju buduu slavu [usp. Rim 8,25]. A tu nadu neka ne skrivaju u nutarnjosti duha, nego neka je izraavaju i kroz oblike svjetovnog ivota neprekidno se obraajui i borei se "protiv vladara ovoga tamnoga svijeta, protiv duhovnih sila zloe" [Ef 6,12].
*4159 Usp. Pijo XI., enciklika "Quadragesimo anno", 15. svibnja 1931. (AAS 23 [1931] 221sl); Pijo X I I , nagovor " D e quelle consolation", 5. listopada 1951. (AAS 43 [1951] 790sl). Usp. Pijo X I I , nagovor "Six ans se sont ecoules", 5. listpada 1957. (AAS 49 [1957] 927).

815

Kao to sakramenti Novoga zakona, kojima se hrani ivot i apostolat vjernika, naznauju novo nebo i novu zemlju [usp. Otk 21,1], tako i laici postaju moni glasnici vjere u stvarima kojima se nadamo [usp. Heb 11,1], ako sa ivotom po vjeri nepokolebivo spajaju ispovijedanje vjere. Ovo propovijedanje Evanelja, to jest navjeivanje Krista i svjedoanstvom ivota i rijeju, dobiva neku specifinu i osobitu uspjenost po tome to se izvruje u obinim prilikama svijeta. U toj slubi ukazuje se veoma vrjjedno ono ivotno stanje koje se posveuje posebnim sakramentom, a to je brani i obiteljski ivot. Tu je vjebalite i odlina kola apostolata laika, gdje kranska vjera prozirnije sav nain ivota i svaki dan ga sve vie preobraava. Tu brani drugovi imaju svoje zvanje, da budu jedan drugomu i djeci svjedoci vjere i Kristove ljubavi. Kranska obitelj glasno proglauje sadanje kreposti Kraljevstva Bojega i nadu u blaeni ivot. Tako svojim primjerom i svjedoanstvom optuuje svijet zbog grijeha i rasvjetljuje one koji trae istinu. Zato laici, i kad su zabavljeni vremenitim brigama, mogu i moraju vriti dragocjeno djelovanje za navijetanje Evenelja svijetu. Ako neki od njih u pomanjkanju svetih slubenika, ili ako su ti sprijeeni u krajevima progona, nadopunjuju neke slube prema svojoj mogunosti, i ako mnogi od njih ulau sve svoje sile u apostolski rad, ipak treba da svi surauju na rairenju i porastu Kristova Kraljevstva u svijetu. Zato neka laici marljivo nastoje da steknu dublju spoznaju objavljene istine i neka ustrajno mole od Boga dar mudrosti. 4162 36. Krist, koji je postao posluan sve do smrti i radi toga bio od Oca uzvien [usp. Fil 2,8-9], uao je u slavu svoga kraljevstva. Njemu su podlone sve stvari, dok on podloi Ocu sebe samoga i sve stvorove, da Bog bude sve u svemu [usp. 1 Kor 15,27-28]. Tu je vlast on dao i uenicima, da i oni budu postavljeni u kraljevsku slobodu, i samozatajom i svetim ivotom pobjjcde u sebi kraljevstvo grijeha [usp. Rim 6,12], dapae da, sluei Kristu i u drugima, poniznou i strpljivou dovedu svoju brau Kralju, kojemu sluiti znai kraljevati. Gospodin eli da svoje Kraljevstvo iri i po laicima, to jest kraljevstvo istine i ivota, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira1. U tom e kraljevstvu i sami stvorovi biti osloboeni ropstva raspadljivosti, da uestvuju u slavnoj slobodi Boje djece [usp. Rim 8,21]. Veliko je doista obeanje i velika zapovijed dana uenicima: "Sve je vae, a vi ste Kristovi, a Krist je Boji" [1 Kor 3,23]. Vjernici dakle moraju spoznati nutarnju narav, vrijednost i ureenje svega stvorenja na slavu Boju i jedni druge pomagati i svjetovnim djelima na svetiji ivot, tako da se svijet prome Kristovim duhom i da u pravednosti, ljubavi i miru uspjenije postigne svoju svrhu. Izvrujui openito tu dunost laici zauzimaju posebno mjesto. Svojom kompetentnou u svjetovnim strukama i svojom aktivnou, iznutra uzdignutom Kristovom milou, neka snano rade da po odreenju Stvoriteljevu i rasvjetn'enju njegove Ryei, ljudskim radom, tehnikom i kulturom poljepavaju stvorena dobra na korist svih ljudi uope, da se prikladnije meu njih razdijele i da
*4162 Iz predslovlja na blagdan Krista Kralja.

816

na svoj nain dovedu do opeg napretka u ljudskoj i kranskoj slobodi. Tako e Krist po lanovima Crkve svojim spasonosnim svjetlom sve vie i vie rasvjetljivati cijelo ljudsko drutvo. Osim toga neka laici ujedinjenim silama tako ozdravljaju ustanove i prilike u svijetu, ako gdje na grijeh potiu, da sve bude dovedeno u sklad s pravilima pravde i da ne smetaju, nego pogoduju vrenju kreposti. Tako radei proet e moralnom vrijednou kulturu i ljudska djela. Na taj se nain polje svijeta bolje pripravlja za sjeme boanske rijei i ujedno se ire otvaraju vrata Crkve da kroz njih vijest mira ue u svijet. Zbog same ekonomije spasenja neka vjernici naue pomno razlikovati prava i dunosti to na njih spadaju ukoliko su lanovi Crkve, od onih to im pripadaju ukoliko su lanovi ljudskog drutva. Neka nastoje da oboje dovedu u sklad, imajui na pameti da se u svakoj vremenitoj stvari moraju voditi kranskom savjeu, jer se nikakva ljudska djelatnost ni u naravnim stvarima ne moe oteti Bojoj zapovijedi. U nae je vrijeme veoma potrebno da ta razlika i to slaganje na najjasniji nain odsijevaju u nainu rada vjernika, da poslanje Crkve moe potpunije odgovarati posebnim prilikama sadanjega svijeta. Kao to se mora priznati da se zemaljska drava, s pravom predana svjetovnim brigama, upravlja vlastitim naelima, tako se s pravom odbacuje zlokobna nauka koja hoe da drutvo izgradi bez ikakva obzira na vjeru te napada i gui vjersku slobodu graana1. 37. Laici, kao i svi vjernici, imaju pravo da obilno primaju od svetih pastira du- 4163 hovna dobra Crkve, osobito pomo rijei Boje i sakramenata2; neka dakle njima otkrivaju svoje potrebe i svoje elje s onom slobodom i pouzdanjem koje pristoji djeci Bojoj i brai u Kristu. Prema svom znanju, kompetentnosti i ugledu imaju slobodu, a katkada i dunost da reknu svoje miljenje o stvarima koje se odnose na korist Crkve3. Neka se to ini, ako treba, preko ustanova koje je Crkva za to ustanovila, i uvijek istinoljubivo, hrabro i razborito, s potovanjem i ljubavlju prema onima koji radi svoje svete slube predstavljaju Krista. Laici, kao i svi vjernici, neka s kranskom poslunou spremno prihvaaju ono to sveti pastiri kao Kristovi predstavnici odreuju kao uitelji i upravitelji u Crkvi, slijedei primjer Krista, koji je svojom poslunou sve do smrti svim ljudima otvorio blaeni put slobode djece Boje. Neka ne proputaju u svojim molitvama Bogu preporuivati svoje poglavare, da oni, budui da moraju s odgovornou bdjeti nad naim duama, to ine s radou, a ne uzdiui [usp. Heb 13,17].
*4162 Usp. Leon XIII, enciklika "Immortale Dei", 1. studenog 1885. (ASS 18 [1885] 166-169); enciklika "Sapientiae christianae", 10. sijenja 1890. (ASS 22 [1889/90] 397-399; Pijo X I I , nagovor "Alla vostra filiale", 23. oujka 1958.: "... zakonita i zdrava svjetovnost drave": AAS 50 [1958] 220). Usp. CIC/1917, kan. 682. Usp. Pijo X I I , nagovor "De quelle consolation", 14. listopada 1951.: " U odluujuim bitkama, upravo s bojinice dolaze najsretnije inicijative AAS 43 [1951] 789);

*4163

nagovor "L'importance de lapresse catholique", 17. veljae 1950. (AAS 4 2 [1950]

256).

817

Sveti pastiri sa svoje strane neka priznaju i podupiru dostojanstvo i odgovornost laika u Crkvi; neka se tada slue njihovim razboritim savjetom, neka im s povjerenjem predaju dunosti u slubi Crkve i neka im ostavljaju slobodu i polje rada, dapae neka ih potiu da poduzimlju djela i vlastitom pobudom. Neka paljivo i s oinskom ljubavlju gledaju pothvate, prijedloge i elje iznesene od laika 1 . S potovanjem e pak pastiri priznavati onu slobodu koja svima pripada u zemaljskoj dravi. Od tih obiteljskih odnosa izmeu laika i pastira moraju se oekivati mnoge koristi za Crkvu: jer se na taj nain kod laika jaa osjeaj vlastite odgovornosti, gaji se oduevljenje i njihove se sile lake pridruuju djelu pastira. A ovi, pomognuti iskustvom laika, mogu jasnije i zgodnije suditi bilo u duhovnim, bilo u svjetovnim stvarima, tako da cijela Crkva, ojaana od svih svojih lanova, uspjenije vri svoju misiju za ivot svijeta. 4164 38. Svaki laik mora pred svijetom biti svjedok uskrsnua i ivota Gospodina Isusa, i znak ivoga Boga. Svi skupa i svaki sa svoje strane moraju hraniti svijet duhovnim plodovima [usp. Gal 5,22] i u nj ulijevati duh kojim se napunjaju oni siromasi, krotki i miroljubivi, koje je Gospodin u Evanelju proglasio blaenima [usp. Mt 5,3-9]. Jednom rijeju, "to je dua u tijelu, to neka budu krani u svijetu" 2 .

POGLAVLJE V.: O OPEM POZIVU NA SVETOST U CRKVI 4165 39. Crkva, koje misterij izlae Sveti sabor, po nauci je vjere trajno sveta. Jer je Krist, Sin Boji, koji se s Ocem i Duhom slavi kao "jedini Sveti" 3 , ljubio Crkvu kao svoju zarunicu i dao samoga sebe za nju daje posveti [usp. Ef 5,25-26], i zdruio je sa sobom kao svoje tijelo i obasuo je darom Duha Svetoga na slavu Boga. Zato su svi u Crkvi pozvani na svetost, bilo da pripadaju hijerarhiji, bilo da ona njima upravlja, prema rijeima Apostola: "Ovo je Boja volja, vae posveenje" [ISol 4,3; usp. Ef 7,4].Ta svetost Crkve neprestano se oituje i mora se oitovati u plodovima koje Duh u vjernicima proizvodi, a izraava se u razlinim oblicima kod pojedinaca koji u svom nainu ivota tee za savrenom ljubavi i druge pobuuju na dobro; na svoj posebni nain oituje se ona u vrenju savjeta koji se obino zovu evaneoski. To vrenje savjeta, koje provode mnogi krani poticajem Duha Svetoga, bilo privatno, bilo u kojoj ustanovi ili staleu odobrenima od Crkve, donosi u svijetu i mora donijeti sjajno svjedoanstvo i primjer te svetosti. 40. Gospodin Isus, boanski Uitelj i uzor svake savrenosti, svima je i pojedinim svojim uenicima kojega god poloaja propovijedao svetost ivota, kojoj je On
M163 *4164 *4165 Usp. 1 Sol 5,19; 1 Iv 4,1. Pismo Diognetu 6 (Funk 1,400). Usp. Ivan Zlatousti, Homiliae in Matthaeum 46 (47) 2 (PG 58,478) o kvasnom kruhu u misi. Missale Romanum. Slava na visini Bogu. Usp. Lk 1,35; Mk 1,24; Lk 4,34; Iv 6,69 (ho hagios tou theou); Dj 3,14; 4,27 30; Heb 7,26; 1 Iv 2,20; Otk 3,7.

4166

818

sam i poetnik i usavritelj: "Budite dakle savreni kako je savren va nebeski Otac" [Mt 5,48]\ Svima je poslao Duha Svetoga da ih iznutra potie da Boga ljube svim srcem, svom duom, svom pameu i svom snagom svojom [usp. Mk 12,30], i da se meusobno ljube kako je Krist ljubio njih [usp. Iv 13,34; 15,12]. Kristovi sljedbenici, pozvani od Boga ne po svojim djelima, nego po odluci i milosti Njegovoj, i opravdani u Isusu Gospodinu, postali su po krtenju vjere uistinu Boja djeca i dionici boanske naravi, i zato uistinu sveti. Oni dakle moraju uz Boju pomo ivei drati i usavriti svetost koju su primili. Apostol ih opominje da ive "kako se pristoji svetima" [Ef 5,3] i da se obuku "kao izabranici Boji, sveti i ljubljeni, u srdano milosre, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost" [Kol 3,12], i neka imaju plodove Duha za posveenje [usp. Gal 5,22; Rim 6,22]. A budui da svi inimo mnoge pogreke [usp. Jak 3,2], neprestano trebamo Boje milosre i svaki dan moramo moliti: "I oprosti nam nae dugove" [Mt 6, 12] 2 . Svima je dakle jasno da su svi vjernici, bilo kojeg stalea i stepena, pozvani na potpuni kranski ivot i na savrenu ljubav3. Po toj se svetosti i u zemaljskom drutvu promie humaniji nain ivota. Da postignu tu savrenost, neka vjernici upotrebljavaju sile primljene po mjeri po kojoj ih je Krist darovao, da - slijedei njegov primjer i postavi slini njegovoj slici, u svemu sluajui Oevu volju - svom se duom posvete slavi Bojoj i slubi blinjemu. Tako e svetost Bojega Naroda dati obilate plodove, kako u povij esti Crkve to izvrsno dokazuju ivoti tolikih svetaca....

POGLAVLJE VI.: O REDOVNICIMA 43. Budui da su evaneoski savjeti Bogu posveene istoe, siromatva i po- 4167 slunosti osnovani na Gospodinovim rijeima i primjerima i preporueni od Apostola i Otaca, od uitelja i pastira Crkve, Boji su dar koji je Crkva primila od svoga Gospodina i po njegovoj ih milosti uvijek uva. Sama se crkvena vlast pod vodstvom Duha Svetoga pobrinula da ih tumai, da upravlja njihovom praksom i da im ustanovi stalne oblike ivota. Stoga se dogodilo da su se, kao na stablu koje je Bog posadio i koje se na divan i raznolik nain razgranalo u Gospodinovu polju, razvili razni oblici samotnikog ili zajednikog ivota i nastale razline obitelji, koje poveavaju sredstva koliko za korist svojih lanova toliko i za dobro cijeloga Kristova
*4166 Usp. Origen, Commentariorum in epistulam in Romanos series 7,7 (PG 14,1122B); Pseudo-Makarije De oratione 11 (PG 34,861AB); Toma Akvinski, Summa theologiae II-II, q.l84, a.3 (izdanje Leonina 10,453-455). Usp. Augustin, Retractationes II 18 (PL 32,637sl / A. Mutzenbecher. CpChL 57 [1984] 104sl); Pijo X I I , enciklika "Mysticicorporis", 29. lipnja 1943. (AAS 35 [1943] 225). Usp. Pijo X I , enciklika "Rerum omnium", 26. sijenja 1923. (AAS 15 [1923] 50 59sl); enciklika "asti connubit, 31. prosinca 1930. (AAS 22 [1930] 548); Pijo X I I , apostolska konstitucija "Provida Mater", 2. veljae 1947. (AAS 39 [1947] 117); nagovor "Annus sacer", 8. prosinca 1950. (AAS 43 [ 1951 ] 27 s i ] ; nagovor "Ne! darvf, 1. srpnja 1956. (AAS 48 [1956] 574 si).

819

Tijela . Te obitelji pruaju svojim lanovima pomagala vre stalnosti u nainu ivota, prokuanog nauka za postignue savrenosti, bratske zajednice u Kristovoj vojsci, posluhom ojaane slobode, tako da mogu sigurno ispuniti i vjerno odrati 2 svoje redovnike obaveze i u duhovnoj radosti napredovati na putu ljubavi . Ako se gleda na boansku i hijerarhijsku ustanovu Crkve, taj stale nije srednji izmeu sveenikog i laikog poloaja, nego Bog poziva s obje strane neke vjernike da imaju u ivotu Crkve poseban dar i koriste njezinom spasiteljskom poslanju svaki 3 na svoj nain . ... POGLAVLJE VII.: O ESHATOLOKOM ZNAAJU PUTUJUE CRKVE I NJEZINO SJEDINJENJE S NEBESKOM CRKVOM 4168 48. Crkva, u koju smo u Kristu Isusu svi pozvani i u kojoj po Bojoj milosti postiemo svetost, bit e dovrena tek u nebeskoj slavi, kada doe vrijeme obnove sviju [Dj 3,21] i kad se s ljudskim rodom u Kristu savreno obnovi i cijeli svijet, koji je tijesno spojen s ovjekom i po njemu dolazi do svoje svrhe [usp. Efl.10; Kol 1,20; 2 Pt 3,10-13]. Kadje Krist bio podignut od zemlje, uistinu je sve privukao k sebi [usp. Iv 12, 32 gr.]; kadje uskrsnuo od mrtvih [usp. Rim 6,9], poslao je na uenike svoga Duha koji oivljuje, i po njemu je ustanovio svoje Tijelo, koje je Crkva kao opi sakrament spasenja; sjedei s desne Ocu, neprekidno djeluje u svijetu, da ljude dovede k Crkvi i po njoj ih tjenje povee sa sobom i hranei ih svojim tijelom i krvlju uini ih dionicima svoga proslavljenog ivota. Obnova koja nam je obeana i koju ekamo ve je dakle poela u Kristu, napreduje u slanju Duha Svetoga i po njemu se nastavlja u Crkvi u kojoj po vjeri bivamo poueni takoer o smislu naega vremenitog ivota, dok dovrujemo djelo koje nam je od Oca u svijetu povjereno, s nadom u budua dobra, i dok radimo za svoje spasenje [usp. Fil 2,12]. Ve su dakle k nama dola posljednja vremena [usp. 1 Kor 10,11] i neopozivo je ustanovljena obnova svijeta i na neki se stvarni nain anticipira u ovom vremenu: jer Crkva ve na zemlji ima znakove prave svetosti, iako nesavrene. Ipak, dok ne bude novo nebo i nova zemlja, u kojima stanuje pravednost [usp. 2 Pt 3,13], putujua Crkva u svojim sakramentima i ustanovama, koje spadaju na ovo vrijeme, nosi prolazni lik ovoga vijeka i sama boravi meu stvorovima koji uzdiu i trpe poroajne bolove sve dosad ekajui oitovanje sinova Bojih [usp. Rim 8,19-22]. Zdrueni dakle s Kristom u Crkvi i oznaeni Duhom Svetim "koji je jamstvo nae batine" [Ef 1,14], pravo se zovemo sinovi Boji i jesmo [usp. 1 Iv 3,1], ali se
*4167 Usp. Rosweydus, Vitae Patrum (Antvverpen 1628); Apophthegmata Patrum (PG 65);
Paladije, Historia Lausiaca (PG 34,995-1260 / C. Butler [Cambridge 1898; 1904]); Pijo XI apostolska konstitucija "Umbratilem", 8. srpnja 1924. (AAS 16 [1924] 286 si);

Pijo XII, nagovor "Nous sommes heureux", 11. travnja 1958. (AAS 50 [1958] 283).
Usp. Pavao V I , nagovor "Magno gaudio", 23. svibnja 1964. (AAS 56 [1964] 566). Usp. CIC/1917, kan. 487 488,4E; Pijo XII, nagovor "Annus sacer", 8. prosinca 1950 (AAS 43 [1951] 27); apostolska konstitucija "Provida Mater", 2. veljae 1947. (AAS 39 [1947] 120-124).

820

jo nismo pojavili s Kristom u slavi [usp. Kol 3,4], u kojoj emo biti slini Bogu, jer emo ga vidjeti kakav jest [usp. 1 Iv 3,2]. Zato "dok smo u tijelu, u tuini smo, daleko od Gospodina" [2 Kor 5,6] i imajui prvine Duha uzdiemo u sebi [usp. Rim 8,23] i elimo biti s Kristom [usp. Fil 1,23]. A ista nas ljubav potie da vie ivimo Njemu, koji je za nas umro i uskrsnuo [usp. 2 Kor 5,15]. Nastojimo dakle ugoditi Gospodinu u svemu [usp. 2 Kor 5,9] i oblaimo Boje oruje, da moemo biti vri protiv zasjeda vrajih i oduprijeti se na zao dan [usp. Ef 6,11-13]. Budui pak da ne znamo dana ni asa, treba, kako opominje Gospodin, da ustrajno bdijemo da svrivi jedini tijek naeg zemaljskog ivota [usp. Heb 9,27] zasluimo s njim ui na svadbu i ubrojiti se meu blagoslovljene [usp. Mt 25,31-46] i da ne budemo kao zli i lijeni sluge [usp. Mt 25,26] potjerani u vjeni oganj [usp. Mt 25,41], u vanjske tmine gdje "e biti pla i krgut zuba" [Mt 22,13 i 25,30]. Jer, prije nego ponemo kraljevati s proslavljenim Kristom, svi emo biti razotkriveni "na Kristovu sudu, da svaki primi prema tome kako je inio u svojem tijelu dobro ili zlo" [2 Kor 5,10], i na svretku svijeta "ustat e oni koji su inili dobro na uskrsnue ivota, a koji su inili zlo, na uskrsnue suda" [Iv 5,29; usp. Mt 25,46]. Drei dakle da "patnje sadanjega vremena nisu u razmjeru s buduom slavom koja e se otkriti na nama" [Rim 8,18; usp. 2 Tim 2,11-12], jaki u vjeri ekamo "blaenu nadu i dolazak slave velikoga Boga i Spasitelja naega Isusa Krista" [Tit 2,13], "koji e preobraziti tijelo nae bijede i uiniti ga slinim svome slavnom tijelu" [Fil 3,21] i koji e doi "da bude proslavljen u svojim svetima, i divan u svima koji su vjerovali" [2 Sol 1,10]. 49. Dok dakle ne doe Gospodin u svome velianstvu i svi aneli s njim [usp. 4169 Mt 25,31] i dok mu, kad jednom bude unitena smrt, ne budu podlone sve stvari [usp. 1 Kor 15,26-27], neki su od njegovih uenika putnici na zemlji, neki se - ostavivi ovaj ivot - iste, a neki uivaju slavu gledajui "jasno trojedinoga Boga kakav jest" 1 ; ipak svi, iako na razliitom stupnju i na razliit nain, uestvujemo u istoj ljubavi prema Bogu i blinjemu i pjevamo istu pjesmu slave naemu Bogu. Jer svi koji su Kristovi, imajui njegova Duha, tvore jednu Crkvu i meu sobom su sjedinjeni u njemu [usp. Ef4,16]. Sjedinjenje putnika s braom koji su usnuli u Kristovu miru nipoto se ne prekida, dapae, po trajnoj se vjeri Crkve jaa u saopivanju duhovnih dobara2. Zbog toga naime to su nebeski blaenici tjenje s Kristom sjedinjeni, oni jae utvruju cijelu Crkvu u svetosti, oplemenjuju tovanje koje ona ovdje na zemlji iskazuje Bogu i na mnogo naina pridonose njezinoj veoj duhovnoj izgradnji [usp. 1 Kor 12,12-27]3. Jer, primijeni u domovinu i stojei pred Gospodinom [usp. 2 Kor 5,8], po njemu, s njime i u njemu ne prestaju kod Oca za nas posredova*4169 Firentinski sabor (1439), Dekret za Grke (* 1305). Osim starih dokumenata protiv svakog oblika zaklinjanja duhova od Aleksandra IV. (27. rujna 1258.) usp. enciklika Sv. oficija od 4. kolovoza 1856. o zloporabi magnetizma ( A S S 1 [1865] 177 si; *2823-2825); odgovor Sv. Oficija, 24. travnja 1917. (AAS 9 [1917] 268; *3642). Usp. saeti prikaz tog Pavlovog uenja kod Pija X I I , enciklika "Mvstici corporis" (AAS 35 [1943] 200 na vie mjesta).

821

ti 1 , i prikazujui zasluge koje su stekli na zemlji po Kristu Isusu, jedinome posredniku izmeu Boga i ljudi [usp. 1 Tim 2,5], sluei Gospodinu u svima i dajui u svom tijelu dopunu za ono to nedostaje Kristovim mukama za njegovo Tijelo koje je Crkva [usp. Kol 1,24]2. Stoga njihova bratska briga mnogo pomae naoj slabosti. 4170 50. Crkva putnika, dobro poznajui tu zajednicu cijeloga Mistinoga Tijela Isusa Krista, ve je od prvih vremena kranske religije s velikom pobonou tovala uspomenu mrtvih 3 i, "jer je sveta i spasonosna misao moliti za mrtve da se odrijee od grijeha" [2 Mak 12, 46], za njih je prinosila i molila. A za apostole i Kristove muenike koji su, prolivi svoju krv, dali najvee svjedoanstvo vjere i ljubavi, Crkva je uvijek vjerovala da su u Kristu tjenje s nama spojeni, ujedno ih je s Blaenom Djevicom Marijom i sa svetim anelima s osobitim osjeajem tovala 4 i pobono prosila pomo njihova zagovora. Njima su doskora bili pribrojeni i drugi koji su revnije nasljedovali Kristovo djevianstvo i siromatvo 5 i napokon ostali koje su posebno vrenje kranskih kreposti 6 i boanske karizme preporuivale pobonom tovanju i nasljedovanju vjernika 7 . Dok naime promatramo ivot onih koji su vjerno slijedili Krista, dobivamo novi poticaj da traimo budui Grad [usp. Heb 13,14 i 11,10] i uimo koji je najsigurniji put po kojemu emo meu promjenljivim stvarima svijeta moi doi do savrenog jedinstva s Kristom, tj. do svetosti, svaki prema svom posebnom stanju i poloaju . U ivotu ovih koji se, iako dionici nae ljudske naravi, savrenije preobraze u Kristovu sliku [usp. 2 Kor 3,18] Bog ivo oituje ljudima svoju prisutnost i svoje lice. U njima nam On sam govori, i daje nam znak svoga Kraljevstva 9 prema kojemu nas snano privlai to to imamo pred sobom toliko mnotvo svjedoka [usp. Heb 12,1] i takvu potvrdu istine Evanelja. Ipak ne tujemo uspomenu svetaca radi samoga primjera, nego jo vie zato da se sjedinjenje Crkve u Duhu pojaa vrenjem bratske ljubavi [usp. Ef 4,1-6]. Jer, kako nas kranska zajednica meu putnicima dovodi blie Kristu, tako nas zajedni-

*4169

Usp. meu ostalim, Augustin, Enarrationes in psalmos 85, br.24 (PL 37,1099 / E. Dekkers-J. Fraipont: CpChL 39 [1956] 1196 si); Jeronim, Liber contra Vigilantium 6 (PL 23,344); Toma Akvinski, In IV libros sententiarum IV, d.45, a.3, q.2 (R. Busa:

Opera 1 [1980] 658); Bonaventura, In IV libros sententiarum IV, d.45, a.3, q.2
2
3 4 5 6

*4170

7 8

Usp. mnogobrojni natpisi u rimskim katakombama. Usp. Gelazije I , dekretal " D e libris recipiendis" 3 (PL 59,160; *353). Usp. Metodije, Symposion VII 3 (G.N. Bomvetsch: GChSch 27,74). Usp. Benedikt X V , Dekret odobrenja za proglaenje blaenim i svetim Ivana Nepomuka Neumanna (AAS 14 [1922] 23). Vie nagovora Pija X I , o svetima: "Inviti ali' eroismo" (Discorsi I-III [Rim 1941-42] na raznim mjestima); Pijo XII, Discorsi e Radiomessaggi 10 (1949) 37-43. Usp. Pijo X I I , enciklika "Mediator Dei" (AAS 39 [1947] 581). Usp. Heb 13,7; Sir 44-50; Heb 11,3-40. Usp. i Pijo X I I , enciklika "Mediator Dei" (AAS 39 [1947] 581 si). Usp. 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija "Dei Filius", pogl.3 (*3013).

Usp. Pijo XII, enciklika "Mystici corporis" (AAS 35 [1943] 245).

(Cniaracchi 4 [1889] 948sl) i dr.

822

ca sa svetima zdruuje s Kristom, od kojeg kao od Izvora i Glave izlazi svaka milost 1 i ivot samoga Bojega naroda . Veoma dakle dolikuje da ljubimo te prijatelje i subatinike Isusa Krista koji su nam takoer braa i odlini dobroinitelji, da po 2 dunosti za njih Bogu zahvaljujemo , "da ih ponizno zazivamo i da se utjeemo njihovim molitvama i njihovoj jakoj pomoi, da od Boga isprosimo dobroinstva po njegovu Sinu Isusu Kristu, Gospodinu naemu, koji je jedini na Otkupitelj i Spasi3 telj" . Jer svako nae pravo svjedoanstvo ljubavi prema svecima po svojoj naravi tei i svrava u Kristu koji je "kruna svih svetaca" 4 1 i po njemu u Bogu koji je divan u svojim svetima i u njima slavljen5. Nae pak sjedinjenje s nebeskom Crkvom ostvaruje se na najplemenitiji nain kad, osobito u svetoj liturgiji, u kojoj sila Duha Svetoga djeluje na nas po sakramentalnim znakovima, bratskim klicanjem pjevamo hvale boanskog velianstva 6 , i svi, otkupljeni Kristovom krvlju, od svakoga plemena i jezika, puka i naroda [usp. Otk 5,9] i u jednu Crkvu skupljeni, veliamo jednom pjesmom hvale trojedinoga Boga. Kada dakle slavimo euharistijsku rtvu, najbolje se pridruujemo bogotovlju nebeske Crkve sjedinjeni u zajednicu i tujui uspomenu prije svega slavne vazda Djevice Marije, ali i blaenog Josipa i blaenih apostola i muenika i svih svetaca 7 . 51. Tu asnu vjeru naih predaka u ivotnu zajednicu s braom koja su u nebeskoj slavi ili se poslije smrti jo iste, ovaj Sveti sabor prima s velikim pijetetom i ponovno propisuje odluke svetih sabora Nicejskog II.8, Firentinskog 9 , i Tridentinskog 1 0 . A ujedno, radi svoje pastoralne brige, potie sve na koje spada, ako su se ovdje-ondje uvukle zloporabe, pretjeranosti ili nedostaci, da ih nastoje ukloniti ili popraviti i sve urediti na veu slavu Krista i Boga. Neka dakle poue vjernike da pravo tovanje svetih nije toliko u mnogim vanjskim inima, nego vie u jakosti nae djelotvorne ljubavi, kojom za vee dobro svoje i za dobro Crkve traimo od svetaca "iz njihova ivota primjer, od zajednice s njima udio s njima i od njihova zagovora pomo". S druge pak strane neka vjernike poue da na odnoaj sa svetima, ako se

*4170

*4171

Usp. Pijo X I I , enciklika "Mystici corporis" (AAS 35 [1943] 216). U odnosu na zahvalnost prema svetima, usp. E. Diehl, Inscriptiones latinae christianae veteres I (Berlin 1925), br. 2008 2382 i dr. Tridentski sabor, 25. sjednica, 3. prosinca 1 5 6 3 , Dekret o zazivanju ... svetaca (*1821). Breviarium Romanum, zaziv na blagdan Sviju svetih. Usp. npr. 2 Sol 1,10. 2. vatikanski sabor, dogmatska konstitucija o svetoj liturgiji "Sacrosanctum Concilium", br.104 (AAS 56 [1964] 125 si). Rimski (I.) misni kanon. 2. nicejski sabor (787.), 7. sjednica (600). Firentinski sabor (1439.) Dekret za Grke (*1304). Tridentski sabor, 25. sjednica, 3. prosinca 1 5 6 3 , Dekret o zazivanju i tovanju relikvija svetaca i o svetim slikama (* 1821 -1824); 25. sjednica, Dekret o istilitu (*1820); 6. sjednica, 13. sijenja 1 5 4 7 , Dekret o opravdanju, kan.30 (*1580). Iz predslovlja, koje je odobreno nekim biskupijama.

823

samo shvaa u potpunom svjetlu vjere, nikako ne umanjuje poklonstveno tovanje 1 dano Bogu Ocu po Kristu u Duhu, nego ga naprotiv pojaava . Jer svi koji smo djeca Boja i tvorimo jednu obitelj u Kristu [usp. Heb 3,6], dok u meusobnoj ljubavi i u jednoj hvali Presvetog Trojstva meu sobom opimo, odgovaramo bitnom pozivu Crkve i unaprijed kuamo liturgiju konane slave i u 2 njoj uestvujemo . Jer, kad se Krist pojavi i kad bude slavno uskrsnue mrtvih, sjajnost e Boja rasvijetliti nebeski Grad i njegova e svjetiljka biti Janje [usp. Otk 21,24]. Tada e se cijela Crkva svetih s najveom sreom ljubavi klanjati Bogu i "Janjetukojeje ubijeno" [Otk 3,12], vapijui jednim glasom: "Onomu koji sjedi na prijesto Iju, i Janjetu: blagoslov, i ast, i slava, i vlast u vijeke vjekova" [Otk5,13]. POGLAVLJE VIII.: O BLAENOJ DJEVICI MARIJI BOGORODICI U OTAJSTVU KRISTA I CRKVE I. Uvod 4172 52. Predobri i premudri Bog, hotei izvriti otkupljenje svijeta, "kadje dola punina vremena, poslao je svoga Sina roena od ene... da primimo posinjenje" [Gal 4,4-5]. "Koji je radi nas ljudi i radi naega spasenja siao s nebesa, i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice" 3 . To nam je boansko otajstvo spasenja objavljeno i nastavlja se u Crkvi, koju je Gospodin ustanovio kao svoje tijelo i u kojoj vjernici, koji pristaju uz Krista Glavu i koji su u zajednici sa svim njegovim svecima, treba da tuju i uspomenu "prije svega slavne vazda Djevice Marije, Majke Boga i Gospodina naega Isusa Krista"4. 53. Djevica Marija koja je po anelovu navjetenju primila u srce i u tijelo Boju Rije i svijetu donijela ivot, priznaje se i asti kao prava Majka Boga i Spasitelja. Na uzvien nain otkupljena s obzirom na zasluge svoga Sina i s njim sjedinjena tijesnom i nerazrjeivom vezom, odlikovana je velikom ulogom i dostojanstvom da bude Majka Bojega Sina, i zato premila ki Oca i svetite Duha Svetoga, po kojemu daru odline milosti daleko nadvisuje sve druge stvorove, nebeske i zemaljske. Ujedno je pak zdruena u Adamovu rodu sa svim ljudima koji trebaju spasenje, dapae je "uistinu majka udova (Kristovih).., jer je ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici, koji su udovi one Glave" 5 . Zato se ona pozdravlja i kao preodlini i sa*4171 Usp. Petar Kanizije, Catechismus maior seu Summa Doctrinae christianae, pogl. III 8 Izd. F. Streicher), p.l, 15-16, br.44; 100-101, br.49. Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o svetoj liturgiji "Sacrosanctum Concilium", br. 8 (*4008). Credo u Rimskoj misi: Carigradska vjeroispovijest (MaC 3,566; * 150). Usp. Efeki sabor (MaC 4,1138; dalje MaC 2,665; 4,1071); Kalcedonski sabor (MaC 7,111-116); 2. carigradski sabor (MaC 9,375-396). Rimski (I.) misni kanon. Augustin, De virginitate 6 (PL 40,399).

4173

*4172

*4173

824

svim osobiti ud Crkve i njezin tip i najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi, te je Katolika crkva, pouena od Duha Svetoga, s djetinjom ljubavlju tuje kao preljubeznu majku. 54. Zato Sveti Sabor, izlaui nauku o Crkvi, u kojoj boanski Otkupitelj izvodi 4174 spasenje, namjerava paljivo osvijetliti i ulogu Blaene Djevice u otajstvu utjelovljene Rijei i Mistinog Tijela, i dunosti otkupljenih ljudi prema Bogorodici, majci Kristovoj i majci ljudi, osobito vjernika, a da ipak nema namjere izloiti potpunu nauku o Mariji niti rijeiti pitanja koja teolozi jo nisu potpuno rasvijetlili. Zato ostaju u svom pravu miljenja koja se u katolikim kolama slobodno iznose o onoj koja u Svetoj crkvi zauzima poslije Krista najvie i nama najblie mjesto 1 . //. O ulozi blaene Djevice u otajstvu spasenja 59. Budui da se Bogu svidjelo da tajnu ljudskoga spasenja ne oituje prije ne- 4175 goli izlije od Krista obeanoga Duha, vidimo Apostole prije dana Pedesetnice kako "jednoduno ustrajno mole sa enama i s Marijom, Isusovom majkom, i s njegovom braom" [Dj 1,14], i kako Marija svojim molitvama moli dar Duha, koji ju je ve kod navjetenja bio osjenio. Napokon je Bezgrjena Djevica, sauvana ista od svake ljage izvornoga grijeha2, ispunivi tijek zemaljskog ivota, s duom i tijelom bila uznesena u nebesku slavu 3 , i od Gospodina bila uzviena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara [usp. Otk 19,16] i pobjednikom nad grijehom i smru4. III. O blaenoj Djevici i Crkvi 60. Jedini je na Posrednik prema rjjeima Apostolovim: "Jedan je Bog ijedan 4176 Posrednik izmeu Boga i ljudi, ovjek Krist Isus, koji je dao sebe kao otkup za sve" [ 1 Tim 2,5-6]. Marijina pak materinska uloga prema ljudima nikako ne potamnjuje i ne umanjuje to Kristovo jedino posrednitvo, nego pokazuje njegovu snagu. Jer sav spasonosni utjecaj Blaene Djevice na ljude ne nastaje iz neke nude, nego iz Boje dobrohotnosti, te izvire iz preobilja Kristovih zasluga, temelji se na Njegovu po*4174 *4175 Usp. Pavao V I , nagovor na saboru, 4. prosinca 1963. (AAS 56 [1964] 37). Usp. Pijo I X , bula"IneffabilisDeus", 8. prosinca 1854. (Pijo I X , Acta [Rim] l/I, 616; 2803). Usp. Pijo X I I , apostolska konstitucija "Muniftcentissimus Deus", 1. studenog 1950. (AAS 42 [1950] 770; *3903). Usp. Ivan Damaanski, pismo In dormitionem Dei genitricis, hom.2 i 3 (PG 96,721-761, pos. 7 2 8 B / B. Kotter. PTS 29 [Schriften 5] 516-555, pos. 520): German Carigradski, In Sanctam Dei genitricis dormitionem, govor 1 (PG 98 [6], 340-348); govor 3 (PG 98 [6], 361); Modest Jeruzalemski, In dormitionem Sanctissimae Deiparae (PG 86 [2], 3277-3312). Usp. Pijo X I I , enciklika "Ad caeli Reginam", 11. listopada 1954. (AAS 46 [1954] 633-636; *3913-3917): usp. Andrija Kretski, Homiliae tres in dormitionem Sanctissimae deiparae (PG 97,1089-1109); Ivan Damaanski, De jide orthodoxa IV 14 (PG 94,1153-1161 / B. Kotter: PTS 12 [Schriften 2] 198-202).

825

srednitvu, potpuno zavisi o njemu i iz njega crpe svu snagu; a nikako ne prijei neposredno sjedinjenje vjernika s Kristom, nego ga olakava. 61. Blaena Djevica, zajedno s utjelovljenjem boanske Rijei predodreena od vjenosti kao Boja Majka, po odluci boanske Providnosti bila je na ovoj zemlji slavna Majka boanskog Otkupitelja, i posebno ispred drugih plemenita drugarica i ponizna slubenica Gospodinova. Time stoje Krista zaela, rodila, hranila, u hramu ga Ocu prikazala, i sa svojim Sinom, dok je na kriu umirao, "trpjela, na sasvim je osobit nain sudjelovala u Spasiteljevu djelu, poslunou, vjerom, ufanjem i arkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni ivot dua. Radi toga nam je postala majkom u redu milosti. 6 2 . 1 to Marijino materinstvo u poretku milosti neprekidno traje, od asa pristanka, koji je vjerno dala kod navjetenja i koji je nepokolebljivo odrala pod kriem, sve do trajnog proslavljenja svih odabranih. Jer nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vjenoga spasenja1. Materinskom ljubavlju brine se za brau svoga Sina koji jo putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu. Zato se Blaena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomonica, Pomagaica, Posrednica 2 . Ipak se to tako shvaa, da nita ne oduzima niti dodaje dostojanstvu i moi Krista, jedinoga Posrednika 3 . Nijedan se naime stvor nikada ne moe usporediti s utjelovljenom Rijei i Otkupiteh'em; nego kao to u Kristovu sveenitvu na razline naine uestvuju i sveti slubenici i vjerni narod, i kao to se jedna Boja dobrota na razliite naine stvarno razlijeva u stvorove, tako i jedino posrednitvo Otkupitelja ne iskljuuje, nego pobuuje kod stvorova razliitu suradnju koja zahvaa iz jednoga izvora. Tu podreenu ulogu Marije Crkva bez kolebanja priznaje, neprestano je doivljuje i preporuuje srcu vjernika, da se poduprti tom materinskom pomoi jae sjedine s Posrednikom i Spasiteljem. 63. Blaena je Djevica darom i ulogom boanskog materinstva, koje je sjedinjuje sa Sinom Otkupiteljem i svojim osobitim milostima i ulogama tijesno spojena i s Crkvom: Bogorodica je tip Crkve, kako je uio ve sv. Ambrozije, tj. u redu vjere, ljubavi i savrenog sjedinjenja s Kristom 4 . Jer u misteriju Crkve, koja se takoer s pravom naziva majkom i djevicom, Blaena Djevica Marija je ila naprijed dajui
*4177 Usp. J. Kleutgen, nanovo sastavlj eni tekst De Mysterio Verbi incarnati, pogl. IV (MaC 53,290). Usp. Andrija Kretski, In nativitatem Mariae, govor 4 (PG 97.865A); German Carigradski, In annuntiationem Deiparae (PG 98,321BC); In dormitionem Deiparae III (PG 98,361); Ivan Damaanski, In dormitionem Beatae Virginis Mariae, hom. 1,8 (PG 96.712BC-713A / B. Korter: PTS 29 [Schriften 5] 492 si). Usp. Leon X I I I , enciklika "Adiutricem poputi\ 5. rujna 1895. ( A S S 1895/96) 303; Pijo X, enciklika "Ad diem illum", 2. veljae 1904. (Acta 1,154; *3370); Pijo X I , enciklika "Miserentissimus", 8. svibnja 1928. (AAS 20 [1928] 178); Pijo X I I , radio-poruka od 13. svibnja 1946. (AAS 38 [1946] 266). Ambrozije, Pismo 63 (PL 16,1218). Ambrozije, Expositio evangelii secundum Lucam II 7 (PL 15,1555).

826

odlino i osobito primjer i djevice i majke . Jer je vjerujui i sluajui rodila na zemlji samoga Sina Oeva, i to ne poznajui mua, osjenjena od Duha Svetoga, kao nova Eva, vjerujui ne staroj zmiji nego Bojem glasniku, nimalo ne sumnjajui. A rodila je Sina kojega je Bog uinio prvoroencem meu mnogom braom [usp. Rim 8,29], tj. meu vjernicima, za kojih roenje i odgoj ona surauje materinskom ljubavlju. 64. Crkva promatrajui njezinu tajanstvenu svetost i nasljedujui njezinu Iju- 4178 bav, i vjerno izvrujui Oevu volju, po vjerno primljenoj Bojoj rijei i sama postaje majkom: jer propovijedanjem i krtenjem raa na novi i besmrtni ivot djecu, zaetu po Duhu Svetomu i od Boga roenu. Ona je i djevica koja potpuno i isto uva vjeru danu Zaruniku, i nasljedujui Majku svoga Gospodina, krepou Duha Svetoga djevianski uva potpunu vjeru, vrstu nadu i iskrenu ljubav2. 65. Dok je Crkva u Blaenoj Djevici ve dola do savrenosti, po kojoj je bez ljage i nabora [usp. Ef5,27], krani se jo trude da rastu u svetosti pobjeujui grijeh; i zato diu svoje oi k Mariji, koja sja kao uzor kreposti pred svom zajednicom odabranih. Crkva pobono mislei o njoj i promatrajui je u svjetlu Rijei, koja je postala ovjekom, s potovanjem dublje prodire u veliki misterij utjelovljenja i sve vie postaje slina svome Zaruniku. Marija, koja po svom tijesnom uestvovanju u povijesti spasenja, u sebi na neki nain sjedinjuje i odrazuje najvee istine vjere, i dok se o njoj propovijeda i dok joj se iskazuje tovanje, ona vjernike zove k svom Sinu, k Njegovoj rtvi, i k ljubavi Oca. Crkva pak, dok iri Kristovu slavu, postaje slinija svome uzvienom Uzoru, neprestano napredujui u vjeri, ufanju i ljubavi, i u svemu traei i vrei Boju volju. Zato i u svom apostolskom radu Crkva opravdano gleda na Onu koja je rodila Krista, zaeta po Duhu Svetom i roena od Djevice, da se on po Crkvi raa i raste i u srcima vjernika. Taje Djevica u svom ivotu bila uzor ovoga materinskog osjeaja kojim treba da budu proeti svi koji rade u apostolskom poslanju Crkve na preporodu ljudi. V. Marija znak pouzdane nade i utjehe putujuem Bojem Narodu 68. Meutim, Isusova Majka, kao to je, tijelom i duom ve proslavljena na 4179 nebu, slika i poetak Crkve kakva ima biti u budunosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne doe dan Gospodnji [usp. 2 Pt 3,10], svijetli putujuem Bojem Narodu kao znak pouzdane nade i utjehe. 69. Ovom svetom Saboru velika je radost i utjeha da i meu odijeljenom braom ima onih koji iskazuju ast Majci Gospodina i Spasitelja, osobito kod Istonjaka koji
*4177 Usp. Pseudo-Petar Damaanski, Sermones 63 (PL 144,861AB); Godefrid od sv. Viktora, In nativitatem Beatae Mariae (Ms. Pari: Mazarine 1002, fol 109r); Gerhoh

von Reichersberg, De gloria et honore Filii hominis 10 (PL 194,1105AB).

*4178 Ambrozije, Expositio evangelii secundum Lucam II 7; X 24-25 (PL 15,1555 1810):
Augustin, In Evangelium Iohannis, tract. 13,12 (PL 35,1499 / R. VVillems: CpChL 36 [1954] 137); usp. Sermo 191,2,3 (PL 3 8,1010), i dr. Usp. i Beda Venerabilis, In Lucam expositionem I 2 (PL 92,330); Isaak von Stella, Sermones 51 (PL 194.1863A).

827

arkim oduevljenjem i pobonim srcem natjeu u tovanju Bogorodice vazda Dje1 vice . Neka svi krani upravljaju vrue molitve Majci Bojoj i Majci ljudi, da ona koja je svojim molitvama pomagala Crkvu u poetku i sada na nebu uzviena nad sve blaene i anele, u zajednici sa svim svetima posreduje kod svoga Sina, dok se sve obitelji naroda, bilo one koje nose kransko ime, bilo one koje jo ne znaju za svoga Spasitelja, sretno ne sjedine u miru i slozi u jedan Boji narod, na slavu presvetog i nerazdijeljenog Trojstva.

4180-4183:5. javna sjednica, 21. studenog 1964.: Dekret o Katolikim istonim crkvama "Orientalium Ecclesiarum"
Dekret koji je osporavan s vidika Pravoslavnih crkava odnosi se na sjedinjene Istone crkve. Radi se o 16 Crkava istonoga obreda, koje su u punoj zajednici s Apostolskom stolicom nakon sjedinjenja maronita 1181. i sabora sjedinjenja u Ferrari/Firenzi (1438/39). Zastupnici svih veih sjedinjenih Crkvava sudjelovali su kod izrade toga dekreta. Kao temelj za nj nalazi se 14 manjih nacrta, kao i dijelovi sheme koju je izradilo Povjerenstvo za Istone crkve, o jedinstvu Crkve "Ut omnes unum sint"(usp. *4185E). Izd.: AAS (1965) 78-84/CoeD3 902-907 / Asgn 3/VIII, 839-844/CoDe 227-238.

O duhovnoj batini Istonih crkava 4180 5.... [Sveti Sabor] sveano izjavljuje da Crkve i Istoka i Zapada imaju pravo i dunost upravljati se prema svojim posebnim uredbama; jer ih resi asna starina, podesnije su obiajima svojih vjernika i podobnije su, ini se, pripomoi dobru dua. O odnosima s braom odvojenih Crkava 4181 26. Communicatio in sacris koja povreuje jedinstvo Crkve ili ukljuuje formalno prianjanje uz zabludu ili pogibelj zastranjenja u vjeri, sablazni i indiferentizma, zabranjena je boanskim zakonom . No, pastoralna praksa dokazuje, gledom na istonu brau, da se mogu i moraju uzimati u obzir razliite okolnosti pojedinih osoba, okolnosti u kojima se ne povreuje jedinstvo Crkve niti ima pogibelji koje valja izbjei, ve se u njima potreba spasenja i duhovno dobro dua ne daju odlagati. Stoga je katolika Crkva, ve prema okolnostima vremena, mjesta i osoba, esto primjenjivala i primjenjuje blai nain postupka, pruajui svima meu kranima sredstva spasenja i svjedoanstvo ljubavi, ueem u sakramentima kao i u drugim svetim inima i svetinjama.

*4179 *4181

Usp. Pijo X I , enciklika "Ecclesiam Dei"\ 12. studenog 1923. (AAS 15 [1923] 581); Pijo XII. enciklika "Fulgens corona", 8. rujna 1953. (AAS 45 [1953] 590sl). To uenje vrijedi i u odvojenim Crkvama.

828

Ne gubei to iz vida, Sveti Sabor, "da ne bismo odvie krutim stanovitem bili 1 zaprekom onima koji primaju spasenje" a da bi se jae promicalo jedinstvo s istonim, od nas odijeljenim Crkvama, odreuje da se postupa kako slijedi: 27. Na temelju spomenutih naela mogu se istonjacima koji su u dobroj vjeri 4182 odijeljeni od Katolike crkve, ako slobodno zatrae i ako su pravo raspoloeni, dijeliti sakramenti pokore, euharistije i bolesnikog pomazanja; smiju dapae i katolici zatraiti te sakramente od onih nekatolikih slubenika kojih Crkve imaju valjane sakramente, kad god to svjetuje potreba ili istinska duhovna dobrobit, a fiziki je ili moralno nemogu pristup katolikom sveeniku 2 . 28. Na temelju istih neela, ako ima opravdana razloga, isto se tako doputa za- 4183 jedniko sudjelovanje u svetim sluenjima, stvarima i mjestima izmeu katolika i rastavljene istone brae 3 .

4185-4192: 5. javna sjednica, 21. studenog 1964.: Dekret o ekumenizmu "Unitatis redintegratio"
Temelj za taj dokument im Nacrt o jedinstvu Crkve "Ut omnes unum sint" koji je izradilo Povjerenstvo za Istone crkve. U skladu sa zakljukom Sabora od 1. prosinca 1962. Tajnitvo za unapreenje jedinstva meu kranima, izradilo je Nacrt o ekumenizmu i ugradilo ga kao XI. poglavlje u Konstituciju o Crkvi (o ekumenizmu). Prvotna poglavlja IV. i V. Nacrta "Ut omnes unum sint" (o odnosima prema nekranskim religijama i o vjerskoj slobodi), stavljeni su ponajprije u Prilog dekreta, a konano su obraeni u zasebnim saborskim izjavama ("Nostra aetate" i "Dignitatis humanae"; usp. *4195-4199 4240-4245). Nakon to je o Nacrtu ve glasovano u pojedinostima, Tajnitvo za sjedinjenje je na poticaj Pavla VI. ugradilo u tekst jo 19 promjena, kako bi u zavrnom glasovanju Dekret dobio to iru suglasnost. Dekret je otvorio put da Rim i Carigrad istovremeno povuku bule izopenja nad Istonom i Zapadnom crkvom, iz 1054. godine (9. sjednica, 7. prosinca 1965.; *4430-4435). Izd: AAS 57 (1965) 90-99 / C O e D 3 908-915 / ASyn 3/VIII, 845-853 / C o D e D e 243-260.

UVOD 1. Jedan od glavnih ciljeva Svetog ekumenskog sabora vatikanskog II. jest pro- 4185 micati obnovu jedinstva meu svim kranima. Krist je Gospodin utemeljio jednu jedincatu Crkvu, no vie se kranskih zajednica ljudima predstavlja kao istinska batina Isusa Krista. Dodue, svi izjavljuju da su Gospodinovi uenici, ali misle razliito i razliitim putovima hode, kao daje sam Krist podijeljen4. Ta se razdijelje*4181 *4182 Bazilije Veliki, Epistula canonica adAmphilochium (PG 32,669B). Kao temelj za olakanje se uvaava: 1. valjanost sakramenata; 2. dobra vjera i raspoloenje; 3. potreba za vjeno spasenje; 4. nenazonost vlastitog sveenika; 5. iskljuivanje i izbjegavanje opasnosti za formalni pristanak uz zabludu. Radi se o gore spomeutom "izvansakramentalnom communicatio in sacris". Sabor je dao olakanja, kod ega treba paziti na propise. Usp. 1 Kor 1,13.

*4183 *4185

829

nost, oito, otvoreno protivi Kristovoj volji; ona je sablazan svijetu u najsvetijoj zadai: propovijedanju evanelja svakom stvoru, nanosi tetu. 4186 No Gospodin vjekova, koji mudro i strpljivo nastavlja svoj milosni naum s nama grjenicima, od nekog je vremena stao u krane, meusobno razdijeljene, obilatije ulijevati duevnu muku i enju za jedinstvom. Taje milost na svim stranama mnoge pokrenula te se meu odvojenom naom braom, uz pomo milosti Duha Svetoga, pojavilo i danomice se iri gibanje prema obnovi jedinstva svih krana. Sudjeluju pak u tom gibanju, to se zove ekumenskim, oni koji zazivaju Boga trojednoga i ispovijedaju svoju vjeru u Krista Gospodina i Spasitelja, i to ne samo kao odvojeni pojedinci ve i okupljeni u skupine u kojima su uli evanelje i koje pojedinci nazivaju svojom i Bojom crkvom. Ipak svi oni nekako, mada na razliite naine, tee prema crkvi Bojoj, jednoj i vidljivoj, koja e biti uistinu sveopa i svemu svijetu poslana, da se svijet obrati evanelju i da se tako na slavu Boju spasi.... POGLAVLJE I.: O N A E L I M A KATOLIKOG E K U M E N I Z M A 4187 2.... Isus Krist hoe da vjernim propovijedanjem evanelja, dijeljenjem sakramenata i upravljanjem u ljubavi uz djelovanje Duha Svetoga, to je sve povjerio apostolima i njihovim nasljednicima, biskupima s Petrovim nasljednikom na elu njegov narod raste, a sam dovrava njegovo zajednitvo u jedinstvu: u ispovijedanju jedne vjere, u zajednikom svetkovanju bogotovlja i u bratskoj slozi Boje obitelji. 3. U toj jednoj i jedincatoj Bojoj Crkvi ve su od samog poetka zinule neke pukotine 1 . Apostol ih estoko kori kao vrijedne osude 2 . U kasnijim pak stoljeima javili su se jo vei razdori, i nemale su zajednice odvojene od punog zajednitva Crkve katolike, ponekad ne bez krivnje ljudi na objema stranama. Oni koji se sada u takvim zajednicama raaju i vjeru u Krista upijaju, ne mogu se okriviti za grijeh rastavljenosti, i Katolika ih crkva grli s bratskim potovanjem i ljubavlju. Jer oni koji vjeruju u Krista i koji su ispravno primili krst, nalaze se u nekom, mada ne savrenom, zajednitvu s Katolikom crkvom. Dakako zbog razilaenja koja na razne naine traju izmeu njih i Katolike crkve, kako u doktrinarnim, a ponekad i stegovnim pitanjima tako i glede ustrojstva Crkve, mnoge se zapreke, ponekad i tee, protive punom crkvenom jedinstvu. Ekumensko gibanje tei da ih prevlada. Ipak se ti, vjerom opravdani u krtenju, pritjelovljuju Kristu 3 , pa se zato s pravom rese kranskim imenom, a sinovi ih Katolike crkve zaslueno priznaju za brau u Gospodinu 4 .

4188

*4188

Usp. 1 Kor 11,18 si; Gal 1,6-9; 1 Iv 2,18 si. Usp. 1 Kor 1,11-13; 11,22. Usp. firentinski sabor, 8. sjednica, 22. studenog 1 4 3 9 , Dekret za Armence "Exultate Deo" (MaC 31.1055A; *1314-1316). Usp. Augustin, Enarrationes in Psalmos 32, II 29 (PL 36,299 / E. Dekkers - J. Fraipont; CpChL 38 [1956] 272).

830

Nadalje, od elemenata i dobara, od kojih se uzetih zajedno sama Crkva gradi i 4189 ivi, neka od njih, pae mnoga i izvrsna, mogu opstojati i izvan vidljivih granica Katolike crkve: pisana Boja rije, ivot milosti, vjera, nadanje i ljubav i drugi nutarnji darovi Duha Svetoga i vidljivi elementi; sve to, to proizlazi od Krista i k njemu vodi, s pravom pripada jedincatoj Kristovoj crkvi. U brae od nas odijeljene obavljaju se i mnogi ini kranske vjere koji na razne naine, ve prema razliitom poloaju svake pojedine Crkve ili Zajednice, mogu zbiljski roditi ivot milosti i valja ih smatrati podesnima da otvore vrata u zajednitvo spasa. Stoga te rastavljene Crkve1 i Zajednice, mada, vjerujemo, imaju nedostataka, nisu nipoto bez svoga znaaja i teine u otajstvu spasenja. Jer Duh Kristov ne krati sluiti se njima kao sredstvima spasenja, kojima snaga dotjee iz same punine milosti i istine stoje povjerena Katolikoj Crkvi. Pa ipak, od nas rastavljena braa, bilo kao pojedinci, bilo sabrani u svoje Zajed- 4190 nice i Crkve, ne uivaju onog zajednitva to gaje Isus Krist htio darovati svima onima koje je preporodio i skupno oivio u jedno tijelo i na novi ivot, a Pisma ga i asna Predaja ispovijedaju. Samo se po katolikoj Kristovoj Crkvi, koja je sveope sredstvo spasenja, moe dostii sva punina spasonosnih sredstava. Te vjerujemo da je samo apostolskom Zboru na elu s Petrom Gospodin povjerio sva dobra Novoga saveza, radi uspostavljanja jednoga Kristova tijela na zemlji, kojemu valja da se potpuno pritjelove svi koji na neki nain pripadaju Bojem narodu. Taj narod, dok traje ovo njegovo zemaljsko putovanje, ostaje u svojim lanovima, dakako, podloan grijehu, no u Kristu raste a B o g ga blago vodi prema svojim otajstvenim naumima, sve dok radostan ne stigne do sve punine vjene slave u nebeskom Jeruzalemu.

POGLAVLJE II.: O OSTVARENJU EKUMENIZMA 5. Briga za obnovu jedinstva tie se sveukupne Crkve, kako vjernika tako i pa- 4191 stira, i svakoga pojedinoga od njih obvezuje prema njegovim mogunostima, bilo to u svagdanjem kranskom ivotu ili u teolokim i povijesnim istraivanjima. Ta briga, na neki nain, oituje bratsku povezanost koja ve postoji meu svim kranima i vodi u puno i savreno jedinstvo prema Bojoj dobrohotnosti....

*4189

U s p . 4 . lateranskisabor(1215.),KonstitucijaIV(MaC22,990/COeD 2 211 s l ; C O e D 3 235 si); 2. lvonski sabor (1274.), ispovijest vjere Mihajla Paleologa (MaC 24,71E); firentinski sabor, 6. sjedinca, 6. srpnja 1439. Dekret za Grke "Laetentur caelf ( C O e D 2 500-504; C O e D 3 524-527 / MaC 31.1026E; usp. * 1300-1308).

831

4192

11. Nain i sustav izlaganja katolike vjere nikako ne smije postati zaprekom dijalogu s braom. Svakako je potrebno jasno izlagati cjelovitu nauku. Nita nye ekumenizmu tako tue kao onaj lani irenizam, koji teti istoi katolike nauke i zamrauje njezin pravi smisao. Ujedno valja i dublje i ispravnije istumaiti katoliku vjeru, nainom i jezikom koji e doista moi razumjeti i rastavljena braa. Osim toga katoliki teolozi koji - prianjajui uz nauku Crkve - zajedno s rastavljenom braom poduzimaju istraivanja o boanskim otajstvima, moraju postupati istinoljubivo, s ljubavlju i poniznou. Kad usporeuju nauke, neka ne smetnu s uma da postoji red ili "hijerarhija" istina katolike nauke, jer je razliita njihova povezanost s temeljem kranske vjere. Tako e se prokriti put kojim e u tom bratskom natjecanju svi biti poticani da dublje spoznaju i jasnije oituju neistraiva Kristova bogatstva 1 .

4195-4199:7. javna sjednica, 28. listopada 1965.: Izjava o odnosu Crkve prema nekranskim religijama "Nostra aetate"
Prvotno je Sabor kanio izdati zasebni dokument o odnosu Crkve prema idovima. Prvi nacrt je na neposredni zahtjev Ivana XXIII. sastavilo Tajnitvo za unapreenje sjedinjenja krana pod kardinalom Beom, te ga u lipnju 1962. predoilo Sredinjem povjerenstvu. Ipak je on zbog masovnog prosvjeda arapskih zemalja morao biti povuen. Nakon stoje propalo njegovo umetanje u nacrt Dekreta o ekumenizmu kao IV. poglavlje, taj je Nacrt zajedno s tekstom o vjerskoj slobodi, stavljen u njegov Prilog kao "Declaratio altera". Odatle je u studenom 1964. nastao etvrti i konani tekst, kao samostalna Izjava, u kojoj Crkva ne priznaje samo idovski put spasenja, nego i iskustva, vrijednosti i istine i u nekranskim religijama. Izd.: AAS 58 (1966) 740-744 / COeD 3 968-971 / ASyn 4/V, 616-619 / CoDeDe 411-418.

4195

1. U nae vrijeme, kad se ljudski rod iz dana u dan sve ue sjedinjuje i kada rastu meusobne veze izmeu razliitih naroda, i Crkva paljivo promatra u kakvom odnosu stoji prema nekranskim religijama. Na osnovi svoje zadae da promie jedinstvo i ljubav meu ljudima, a takoar i meu narodima, ona prije svega svraa svoju pozornost na ono stoje ljudima zajedniko i to ih vodi do meusobnog zajednitva. Svi su naime narodi jedna zajednica; imaju isti iskon, jer je Bog sav ljudski rod nastanio po svoj povrini zemaljskoj2, svima je posljednji cilj Bog, ija se providnost i svjedoanstvo dobrote, a i naum spasenja proteu na sve 3 , dok se ne sjedine izabrani u svetom gradu koji e osvijetliti Boji sjaj, gdje e narodi hoditi u njegovu svjetlu 4 ....

*4192 *4195

Usp. Ef 3,8. Usp. Dj 17,26. Usp. Mudr 8,1; Dj 14,17; Rim 2,6sl; 1 Tim 2,4. Usp. Otk 21,23 si.

832

2. Ve od najstarijih pa sve do dananjih vremena nalazimo kod razliitih naro- 4196 da neko zamjeivanje one tajanstvene moi koja je prisutna tijekovima svijeta i dogaajima ovjejeg ivota, a ponekad dapae priznavanje najvieg boanstva ili takoer Oca. To zamjeivanje i priznavanje proima njihov ivot dubokim religioznim smislom. A religije, ako su povezane s napretkom kulture, nastoje ralanjenijim pojmovima i profinjenijim jezikom odgovoriti na ista pitanja. Tako u hinduizmu ljudi istrauju i izraavaju Boji misterij neiscrpivom plodnou mitova i otroumnim pokuajima filozofije, a trae osloboenje od tjeskobe nae egzistencije ili oblicima asketskog ivota ili dubokim razmatranjem ili se utjeu Bogu u ljubavi i pouzdanju. U budizmu se, ve prema njegovim razliitim oblicima, priznaje korjenita nedostatnost ovoga promjenljivoga svijeta, te se nauava put kojim e ljudi pobono i s pouzdanjem postii bilo stanje savrenog osloboenja ili e uspjeti, svojim vlastitim snagama ili vinjom pomoi, doprijeti do vrhunskog rasvjetljenja. Tako i ostale religije irom svega svijeta nastoje razliitim nainima pritei u pomo nemiru ljudskoga srca predlaui putove, tj. nauke i zapovijedi ivota i svete obrede. Katolika crkva ne odbacuje nita to u tim religijama ima istinita i sveta. S iskrenim potovanjem promatra te naine djelovanja i ivljenja, te zapovijedi i nauke koje, premda se u mnogome razlikuju od onoga to ona sama dri i nauava, ipak nerijetko odraavaju zraku one Istine to prosvjetljuje sve ljude. Ali ona bez prekida navijeta i duna je navijetati Krista, "koji je put, istina i ivot" [Iv 14,6], u kome ljudi nalaze puninu religioznog ivota, u kome je Bog sve sa sobom pomirio 1 . Ona stoga bodri svoje sinove da razborito i s ljubavlju putem razgovora i suradnje sa sljedbenicima ostalih religija, svjedoei kransku vjeru i ivot, priznaju, uvaju i promiu ta duhovna i moralna dobra kao i te socijalno-kulturne vrednote. 3. Crkva gleda s potovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu, 4197 ivome i subzistentnome, milosrdnom i svemoguem, stvoritelju neba i zemlje2, koji je govorio ljudima. Oni se svom duom nastoje podloiti njegovim skrovitim odlukama, kao to se Abraham, na koga se islamska utjeha rado poziva, podloio Bogu. Oni Isusa, istina, ne priznaju Bogom, ali ga ipak aste kao proroka, a takoer i njegovu djeviansku majku Mariju. Nju ponekad i pobono zazivaju. Osim toga iekuju dan suda, kad e Bog naplatiti svim uskrslim ljudima. Zato cijene moralni ivot, a Boga tuju napose molitvom, milostinjom i postom. Budui daje tijekom stoljea izmeu krana i muslimana dolazilo do estih sukoba i neprijateljstava, Sveti sabor poziva sve da se, zaboravivi to je bilo, iskreno trude oko meusobnog razumijevanja i da zajedniki tite i promiu socijalnu pravdu, udoredna dobra, mir i slobodu za sve ljude.

1 2

*4196 *4197

Usp. 2 Kor 5,18 si. Usp. Grgur V I I , Briefe III 21 Anaziru (Al-Nasir), kralju Mauretanije (E. Caspar: MGH, Epistulaeselectae 2 [1920] 1 288, ,.,5 / PL 148,451 A).

833

4198

4. Istraujui misterij Crkve, ovaj se Sveti sabor sjea veze kojom je narod Novoga saveza duhovno povezan s rodom Abrahamovim. Kristova Crkva priznaje da se poeci njezine vjere i izabranja, po spasonosnom Bojem otajstvu, nalaze ve kod patrijarha, Mojsija i proroka. Ona ispovijeda da su svi vjernici-krani, Abrahamovi sinovi po vjeri1, ukljueni u poznavanje istog patrijarha i da se spas Crkve mistino predoznauje u izlasku izabranog naroda iz zemlje ropstva. Stoga Crkva ne moe zaboraviti daje po onom narodu, s kojim se Bog udostojao iz svog neizrecivog milosra sklopiti Stari savez, primila objavu Staroga zavjeta i daje hrani korijen dobre masline u koju su ucijepljene grane-divljake naroda2. Jer Crkva vjeruje daje Krist, na mir, kriem pomirio Zidove i pogane i oboje u sebi uinio jednim 3 .... Kako svjedoi Sveto pismo, Jeruzalem nije spoznao vrijeme svog pohoda 4 , i idovi velikim dijelom nisu primili evanelja, dapae mnogi su se suprotstavili njegovu irenju5. Usprkos tomu, prema Apostolu, idovi ostaju sveudilj vrlo dragi Bogu, iji su nepoaljeni dar i pozvanje, zbog otaca 6 . Zajedno s prorocima i s istim apostolima oekuju dan, koji je znan samo Bogu, u koji e svi narodi jednim glasom zazivati Gospodina i "sluiti mu jednoduno" (Sef 3,9) 7 .... Premda su idovske vlasti sa svojim sljedbenicima inzistirale na Kristovoj smrti8, ipak se ono to je u njegovoj muci poinjeno ne moe uraunavati niti svim idovima bez razlike koji su tada ivjeli, niti dananjim idovima. Iako je Crkva novi Boji narod, neka se ipak idovi ne prikazuju kao da su od Boga odbaeni i prokleti, kao da bi to proizlazilo iz Svetoga pisma.... Stoga Crkva, koja osuuje sve progone protiv bilo kojih ljudi, sjeajui se zajednike batine sa idovima, potaknuta religioznom evaneoskom ljubavlju, a ne politikim motivima, ali mrnju, progone, oitovanja antisemitizma kojima su u bilo koje vrijeme, i s bilo koje strane, Zidovi bili pogoeni....

4199

5. Ne moemo naime zazivati Boga, Oca sviju, ako otklanjamo da se bratski ponaamo prema nekim ljudima, stvorenima na Boju sliku. Odnos se ovjeka prema Bogu Ocu s odnosom ovjeka prema ljudskoj brai tako povezuje da Pismo kae: Tko ne ljubi, nije upoznao Boga" [1 Iv 4,8]. Time se uklanja temelj svakoj teoriji ili praksi koja izmeu ovjeka i ovjeka, izmeu naroda i naroda uvodi diskriminaciju u ljudskom dostojanstvu i u pravima koja odatle proizlaze.
*4198 Usp. Gal 3,7. Usp. Rim 11,17-24 Usp. Ef 2,14-16. Usp. Lk 19,44 Usp. Rim 11,28. Usp. Rim 11,28 si; 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br.16 (AAS 57 [1965] 20; usp. *4140). Usp. Iz 66,23; Ps 6 6 , 4 ; Rim 11,11 -32. Usp. Iv 19,6.

834

Crkva dakle osuuje svaku diskriminaciju ljudi koja se provodi zbog rase ili boje, drutvenog poloaja ili religije, kao stranu Kristovu duhu....

4201-4235: 8. javna sjednica, 18. studenog 1965.: Dogmatska konstitucija o boanskoj objavi "Deiverbum"
Tri su problemska podruja vodila prema konstituciji o boanskoj objavi: Objanjenje shvaanja predaje i dovoljnosti Pisma, jer je temeljem rezultata povijesno-kritike metode nastala potreba novog tumaenja pojma nadahnua i prihvaanje predsaborskog biblijskog pokreta. Nacrt " D e fontibus revelationis" koji je predoilo teoloko pripremno povjerenstvo, koji se u bitnome oslanjao na rimsku kolsku teologiju, naiao je kod saborskih otaca na iroko protivljenje. Jedno glasovanje, sporno po svom nainu, pokazalo je dodue daje veina protiv nastavka rasprave, ali je nedostajala potrebna dvotreinska veina da se Nacrt odbaci. Papa Ivan XXIII je zatim skinuo tekst s dnevnog reda, i sazvao novo "mjeovito povjerenstvo", koje je trebalo izraditi Nacrt " D e divina revelatione". To je povjerenstvo na proljee 1963. godine izradilo novi tekst. Na temelju prijedloga za promjenama, nastalo je preraeno izdanje koje je bilo predoeno Saboru u rujnu 1964. Rezultat rasprave bilo je novo izdanje, o kojem se j o jedamput raspravljalo. Izd.: AAS 58 (1966) 817-830 / C O e D 3 971-981 / ASyn 4/VI, 597-608 / C o D e D e 423-446.

PREDGOVOR 1 . BOJU RIJE pobono sluajui i vjerno je proglaavajui Sveti sabor slije- 4201 di sv. Ivana koji veli: "Navjeujemo vam ivot vjeni, koji bijae kod Oca i pokazao se nama: to smo vidjeli i uli navjeujemo vama, da i vi imate s nama zajednitvo, a zajednitvo nae je s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom" [1 Iv 1,2-3]. Stoga, idui stopama tridentskog sabora i prvog vatikanskog, Sabor hoe iznijeti pravu nauku o Bojoj objavi i njezinu prenoenju, da sav svijet navjetaj spasenja uje i vjeruje, vjeruje i ufa se, ufa se i ljubi1.

POGLAVLJE I.: O SAMOJ OBJAVI 2. U svojoj dobroti i mudrosti odluio je B o g da objavi Sebe i da saopi Otajstvo 4202 svoje volje [usp. Ef 1,9] kojim ljudi po Kristu, Rijei koja tijelo postade, u Duhu Svetom imaju pristup k Ocu i postaju zajedniari boanske naravi [usp. Ef2,18; 2 Pt 1,4]. I tako, ovom objavom nevidljivi Bog [usp. Kol 1,15; 1 Tim 1,17] u bujici svoje ljubavi zapodijeva razgovor s ljudima kao prijateljima [usp. hl 33,11; Ivi 5,14-15] i s njima druguje [usp. Bar 3,38] da ih pozove u zajednitvo sa sobom i da ih u nj prigrli.
M201 Usp. Augustin, De catechizandis rudibus 4, br.8 (PL 40,316 / J.B. Bauer: CpChL 46 [1969] 129).

835

Taj briljivi rasporeaj objave ostvaruje se zahvatima i rijeima, iznutra meu sobom povezanima, tako da djela koja je Bog u povijesti spasenja izveo pokazuju i potkrepljuju nauku i stvari to ih rijei oznauju, a rijeima se proglauju djela i osvjetljuje misterij u njimu sadran. Po toj nam je objavi dubina istine o Bogu i o ovjekovu spasenju u punom svjetlu zasjala u Kristu koji je ujedno i posrednik i pu1 nina sve objave . 4203 3. Bog, koji po Rijei sve stvara [usp. Iv 1,3] i uzdrava, prua ljudima u stvorenjima trajno svjedoanstvo o sebi [usp. Rim 1,19-20]. Hotei pak da otvori put vinjeg spasenja, on je povrh toga ve od poetka praroditeljima otkrio samog sebe. A po njihovu padu on ih je, obeavi otkupljenje, podigao dajui im nadu u spasenje [usp. Post 3,15]; ne sustajui vodio je brigu za ljudski rod da svima koji, ustrajni u dobrim djelima, trae spasenje dade ivot vjeni [usp. Rim 2,6-7]. A u svoje vrijeme pozva Abrahama da ga uini velikim narodom [usp. Post 12,2]. Taj je narod, nakon patrijarha, po Mojsiju i prorocima pouavao da upozna njega, jedinoga Boga ivoga i istinskoga, briljivog Oca i pravednog suca, i da iekuje obeanog Spasitelja. I tako je kroz vjekove pripravio put Evanelju. 4. A poto je u mnogo navrata i na razliite naine Bog govorio u prorocima, "konano, u ove dane, progovori nama u Sinu" [Heb 1,1-2]. Posla naime svoga Sina, vjenu Rije, koji prosvjetljuje sve ljude da se meu ljudima nastani i da ih uputi u najnutarnjije tajnosti Boje [usp. Iv 1,1-18]. Dakle, Isus Krist, Rije utjelovljena, kao "jedan od ljudi k ljudima" poslan 2 "rijei Boje govori" [Iv 3,34] i dovruje spasiteljsko djelo koje mu dade Otac da ga izvede [usp. Iv 5,36; 17,4]. Stoga, jer tko njega vidi, vidi i Oca [usp. Iv 14,9] - sveukupnom svojom prisutnou i pojavom, rijeima i djelima, znacima i udesima, a osobito svojom smru i slavnim uskrsnuem od mrtvih i konano poslanjem Duha istine - On objavi daje puninu i dovrava je te boanskim svjedoanstvom potvruje: Bog je s nama da nas iz tmina grijeha i smrti oslobodi i na vjeni ivot uskrisi. Kransko, dakle, otajstvo (ekonomije) spasenja, kao novi i konani savez, nikada nee minuti: nemamo vie oekivati nikakvu javnu objavu prije nego se u slavi pojavi na Gospodin Isus Krist [usp. 1 Tim 6,14 i Tit 2,13]. 4205 5. Bogu objavitelju treba odgovoriti "poslunom vjerom" [Rim 16, 26; usp. Rim 1,6; 2 Kor 10,5-6] kojom ovjek itava sebe slobodno Bogu izruuje stavljajui na raspolaganje "Bogu objavitelju potpuno i odano sluenje uma i volje" 3 i dajui slobodan pristanak objavi koju je On dao. A da uzvjerujemo, treba nam Boja milost, koja predusree i potpomae, i iznutranja pomo Duha Svetoga da se pokrene i k Bogu ga obrati, otvori oi dui i dadne
*4202 *4204 *4205 Usp. Mt 11,27; Iv 1,14 17; 14,6; 17,1-3; 2 Kor 3,16; 4,6; Ef 1,3-14. Usp. Pismo Diognetu VII 4 (Funk 1,403 / SouChr 33,68-70. 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o katolikoj vjeri "Dei Filius", pogl. 3 (3008).

4204

836

"svima ugodnost pristanka i vjerovanja istini" . A da objavu neprestano sve dublje proniemo, isti Duh Sveti vjeru sveudilj usavruje svojim darovima. 6. Boanskom je objavom Bog htio, skupa s vjenim odlukama svoje volje o 4206 spasenju ljudi, samoga sebe otkriti i saopiti "da imamo udjela u boanskim dobri2 ma koja posvema premauju ljudski razum" . Izjavljuje Sveti sabor "Bog - poelo i svrha svih stvari - moe se iz stvorenja sa sigurnou spoznati prirodnim svjetlom ljudskog razuma" [usp. Rim 1,20]; a nauava: njegovoj objavi treba potipisati "to, i u sadanjem poloaju ljudskog roda, mogu boanske stvari koje ljudskom razumu nisu po sebi nedohvatne spoznati svi, lako, s vrstom sigurnou i bez primjese ikakve zablude" 3 . POGLAVLJE 2.: O PRENOENJU BOANSKE OBJAVE 7. Bog je predobrostivo uredio da ono isto, to je objavio za spasenje svih naro- 4207 da, ostane dovijeka neiskvareno i da se prenosi svim naratajima. Stoga je Krist Gospodin, u kom se dovruje sva objava vinjeg Boga [usp. 2 Kor 1,30; 3,16-4,6], dao apostolima nalog da evanelje, koje je - unaprijed obeano po prorocima - on sam ispunio i svojim ustima proglasio - propovijedaju svima kao vrelo svekolike i spasonosne istine i reda ivota4 uvodei ih u zajednitvo boanskih darova. To su oni vjerno izvrili: i apostoli koji usmenim propovijedanjem, primjerima i ustanovama predadoe ono to su ili primili iz usta, drugovanja i djela Kristovih, ili nauili pod utjecajem Duha Svetoga; a i ovi apostoli i apostolski muevi koji su, nadahnuti istim Duhom Svetim, poruku spasenja pismeno izruili 5 . A da se evanelje u Crkvi bez prekida uva neiskvareno i ivo, apostoli su kao 4208 nastavljae ostavili biskupe, njima "predajui svoje vlastito uiteljsko mjesto 6 . Ta dakle Sveta predaja i Sveto pismo obaju zavjeta jesu kao ogledalo u kojem Crkva, dok putuje zemljom promatra Boga od kojeg sve prima, dok ne bude dovedena da ga licem u lice gleda kakav jest [usp. 1 Iv 3,2]. 8. Apostolska propovijed, koja je na osobit nain izraava u nadahnutim knjiga- 4209 ma, morala se neprekinutim nastavljanjem sauvati sve do dovrenja vremena. Stoga apostoli, predajui ono to su i sami primili, opominju vjernike da dre predaje
*4205 *4206 *4207 2. sabor u Orangeu. kan.7 (*377); 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija "Dei Filius", pogl.3 (*3010). 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija "Dei Filius", pogl.3 (*3005). N a n a v . mj. ( * 3 0 0 4 s i ) . Usp. Mt 28,19 si; Mk 16,15; Tridentski sabor, 4. sjednica, 8. travnja 1 5 4 6 , Dekret o kanonskim spisima (* 1501). Usp. tridentski sabor, na nav. mj.: 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o katolikoj vjeri "Dei Filius", pogl.2 (*3006). Irenej Lvonski, Adversus haereses III 3, br.l (PG 7,848 / VV.VV. Harvey [Cambridge 1857] 2,9/SouChr211,30).

*4208

837

koje su nauili ili iz govora ili iz poslanice [usp. 2 Sol 2,15] i da se bore za vjeru koja 1 im je jednom predana [usp. Jud 3] . A ono to su apostoli predali obuhvaa sve to koristi za svet ivot Bojega naroda i za rast njegove vjere. I tako Crkva u svom nauavanju, ivotu i bogotovlju postojano odrava i svim naratajima prenosi sve to ona jest, sve to vjeruje. Ta Predaja koja potjee od apostola uz prisutnost Duha Svetoga u Crkvi napreduje2, raste naime zapaanje kako predanih stvari tako i rijei: na temelju razmatranja i prouavanja onih koji vjeruju i o tom u svom srcu razmiljaju [usp. Lk2,19 7 51]; zatim, na temeyu u srcu doivljena razumijevanja duhovnih stvari; a i na teme- Iju navjeivanja ovih koji su s nasljedstvom biskupstva primili i pouzdan milosni dar istine. Crkva naime tijekom stoljea stalno tei k punini boanske istine dok se u njoj ne dovre Boje rijei. 4211 Nauavanje Svetih otaca svjedoi o ivotvornoj prisutnosti te Predaje: njezino se bogatstvo slijeva u praksu i ivot Crkve vjernice i moliteljice. Po istoj Predaji Crkva dolazi do poznavanja cjeline kanona Svetih knjiga; po njoj se samo Sveto pismo u Crkvi prodornije shvaa i biva bez prestanka djelotvorno. Tako Bog, koji je jedno progovorio, bez prekida razgovara sa Zarunicom svoga ljubljenog Sina; i Duh Sveti, po kojem se iva rije evenelja razlijee u Crkvi i po njoj u svijetu, uvodi svoje vjerne u svu istinu te ini da u njima obilno stanuje rije Kristova [usp. Kol 3,16]. 4212 9. Sveta predaja i Sveto pismo usko su dakle meusobno povezani i zdrueni. Oboje naime proistjeu iz istog boanskog vrutka i na neki se nain uzajamno hranei k istom cilju smjeraju. Naime, Sveto pismo je Boji govor, jer je pod dahom Duha Svetog pismom ustaljen; a Sveta predaja rije Boju, koju Krist Gospodin i Duh Sveti povjerie apostolima, cjelovito prenosi njihovim nasljednicima daje oni - voeni svjetlom Duha istine - svojim navjeivanjem vjerno uvaju, izlau i ire. To je razlog da Crkva svoju sigurnost o svim objavljenim stvarima ne crpi samo iz Svetoga pisma. Zato oboje valja primati i astiti jednakim uvstvom pobonosti i tovanja3. 10. Sveta predaja i Sveto pismo sainjavaju jedan sveti poklad rijei Boje povjerene Crkvi: prianjajui uza nj, sav je sveti puk - sabran oko svojih pastira - sveudilj postojan u nauci apostolskoj i zajednitvu, u lomljenju kruha i molitvama [usp. Dj 2,42 gr.] tako da nastaje jedinstvena istodunost predstojnika i vjernika u dranju, izvrivanju i ispovijedanju predane vjere4.
*4209 *4210 *4212 *4213 Usp. 2. nicejski sabor (602); 4. carigradski sabor, 10. sjednica, kan. 1 (*650-652). Usp. 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o katolikoj vjeri "Dei Filius", pogl.4 (*3020). Usp. Tridentski sabor, Dekret o kanonskim spisima (1501). Usp. Pijo X I I , Apostolska konstitucija "Munificentissimus Deus", 1. studenog 1950. (AAS 42 [1950] 756); usp. Ciprijan, Pismo 66,8: "Crkva, sa sveenikom povezan narod, i stado koje je privreno svom Pastiru": CSEL 3/II, 733).

4210

4213

838

A zadaa vjerodostojno tumaiti pisanu ili predanu rije Boju povjerena je 4220 2 samo ivom crkvenom uiteljstvu : a ono to dostojanstvo vri snagom imena Isusa Krista. To uiteljstvo, dakako, nije iznad rijei Boje, nego rijei Bojoj slui uei samo ono to je predano: time to - po boanskom nalogu i uz prisutnost Duha Svetoga - to odano slua, kao svetinju uva i vjerno izlae te iz ovog jednog poklada vjere crpi sve ono to kao Bogom objavljeno predlae na vjerovanje. Oevidno su, dakle - po premudroj Bojoj odluci - Sveta predaja, Sveto pismo i crkveno uiteljstvo tako uzajamno povezani i zdrueni te jedno bez drugih ne moe opstati, a sve zajedno - svako na svoj nain - pod djelovanjem jednog Duha Svetoga uspjeno pridonosi spasenju dua.

POGLAVLJE III.: O BOANSKOM NADAHNUU SVETOG PISMA I O NJEGOVOM TUMAENJU 11. Sve od Boga objavljeno, to nam se u Svetom pismu slovom uva i daje, pi- 4215 smeno je utvreno dahom Duha Svetoga. Jer, knjige i Starog i Novog zavjeta u cjelini, sa svim njihovim dijelovima, sveta Majka Crkva na temelju apostolske vjere dri svetima i kanonskima zato to - po nadahnuu Duha Svetog napisane [usp. Iv 20,31; 2 Tim 3,16; 2 Pt 1,19-21; 3,15-16]- imaju Boga za autora i kao takve su samoj Crkvi predane3. A pri sastavljanju svetih knjiga Bog je izabrao ljude koje je, u djelatnosti njihovih sposobnosti i moi upotrijebio da - njegovim djelovanjem u njima i po njima 5 - kao pravi autori pismeno predaju sve ono i samo ono to on hoe 6 . Budui da sve ono, dakle, to nadahnuti pisci ili hagiografi izjavljuju valja 4216 drati izjavljenim od Duha Svetoga, mora se dosljedno ispovijedati da knjige Pisma vrsto, vjerno i bez zablude nauavaju istinu koju htjede Bog da radi naeg spasenja bude zapisana u Svetom pismu 7 .1 tako je svako Pismo Bogom nadahnuto i korisno
*4214 Usp. 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o katolikoj vjeri "Dei Filius", pogl.3 (*3011). Usp. Pijo XII., enciklika "Humani gneris", 12. kolovoza 1950. ( A A S 42 [1950] 568 si; 3886). Usp. 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o vjeri "Dei Filius", pogl.2 (*3006); Papinsko biblijsko povjerenstvo, dekret od 18. lipnja 1915. (EnchB br.420; *3629); Sv. Oficij, Pismo od 22. prosinca 1923. (EnchB br.499). Usp. Pijo XJJ, enciklika "Divino afflante piritu", 30. rujna 1943. (AAS 35 [1943] 314 / EnchB br.556). "U" i "po" ljudima: usp. Heb 1,1; 4,7 ("u"); 2 Sam 23,2; Mt 1,22 i na dr. mjestima ("po"); 1. vatikanski sabor, Nacrt o katolikom nauku, bilj.9 (CollLac VII 522). Leon XIII., enciklika "ProvidentissimusDeus", 18. studenog 1893. ( A S S 26 [1893/94] 288 si / EnchB br.125; *3293). Usp. Augustin, De Genesi ad litteram II 9, br.20 (PL 34,270 si / CSEL 28/1 46 si); Pismo 82,3 (PL 33,277 / CSEL 34/11, 354); Toma Akvinski, De veritate, q.l2, a.2, resp. (izdanje Leonina 22/11, 371b-372b); tridentski sabor. Dekret o kanonskim spisima (*1501); Leon X I I I , enciklika "Providentissimus Deus" ( A S S 26 [1893/94]

*4215

*4216

839

za pouavanje, karanje, ispravljanje i odgajanje u pravednosti da ovjek Boji bude savren, za svako dobro djelo opremljen" [2 Tim 3, 16-17 gr.]. 4217 12. A budui daje Bog u Svetom pismu govorio po ljudima na ljudski nain, to tumaitelj Svetog pisma, da bi proniknuo ono to nam je B o g htio priopiti, mora paljivo izuavati to su hagiografi stvarno htjeli rei i stoje Bog odluio otkriti njihovim rijeima. Da na vidjelo izae namjera hagiografa, treba se meu ostalim obazirati i na "knjievne vrste". Istina se, naime, drugaije i drugaije iznosi i izraava u tekstovima koji su ili na razliit nain - povijesni, ili prorki, ili pjesniki, ili u drugim vrstama govora. 4218 Tuma nadalje mora istraivati smisao to gaje hagiograf kanio izraziti i izrazio u odreenim okolnostima, prema prilikama svoga vremena i svoje kulture, pomou knjievnih vrsta koje su se upotrebljavale u ono vrijeme2. Da ispravno razumijemo ono stoje sveti pisac svojim spisom htio rei, potrebno je svratiti dunu pozornost sjedne strane na uobiajene one osobite naine shvaanja, izraavanja i propovijedanja koji su u doba pojedinog hagiografa bili na snazi, a s druge strane na one naine koji su se u ono doba obino upotrebljavali u uzajamnom ljudskom saobraanju3. 4219 No budui da Sveto pismo treba itati i tumaiti istim Duhom u kojem je napisano 4 , mora se za ispravno pronicanje smisla svetih tekstova s ne manje briljivosti gledati na sadraj i jedinstvo svega Pisma, obazirui se na ivu Predaju cijele Crkve i na analogiju vjere. A tumai su pozvani da po tim istim pravilima rade na dubljem razumijevanju i izlaganju smisla Svetoga pisma da kao iz prethodnih pripravnih prouavanja sazre sud Crkve. Sve naime to stoje u vezi s tumaenjem Pisma podlijee konano sudu Crkve, koja obavlja boansko poslanje i slubu uvanja i tumaenja rijei Boje 5 .
1

*4217 *4218

*4219

2 8 6 s l 2 8 8 2 8 9 / E n c h B b r . 121 124 126sl); Pijo XII., enciklika "Divino afflante piritu" (AAS 35 [1943] 299sl / EnchB br.539). Usp. Augustin, De civitate Dei XVII 6,2 (PL 41,537 / CSEL 40/11,228 / B. Dombart A. Kalb: CpChL 48 [1955] 567). Usp. Augustin, De doctrina christiana III 18, br.26 (PL 34,75 si / CSEL 80,95 / J. Martin: CpChL 32 [1962] 93). Usp. Pijo X I I , enciklika "Divino afflante piritu" (AAS 35 [1943] 314-318 / EnchB br.557-562; *3829 si). Usp. Benedikt X V , enciklika "Spiritus Paraclitus", 15. rujna 1920. (AAS 12 [1920] 4 0 2 / EnchB br.469); Jeronim, In Gal 5,19-21 (PL 26,417A). Usp. 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o katolikoj vjeri, "Dei Filius", pogl.2 (*3007).

840

13. U Svetom pismu dakle - bez povrede Boje istine i svetosti - oituje se ude- 4220 sna "susretljivost" vjene Mudrosti, "da upoznamo neizrecivu Boju dobrohotnost i 1 koliko je prilagoivanje govora pokazao Bog u providnosti i brizi za nau narav" . Jer, rijei Boje, izreene ljudskim jezicima, postadoe sline ljudskom govoru, kao to jedno Rije vjenog Oca, uzevi slabo ljudsko tijelo, postade slina ljudima.

POGLAVLJE IV.: O STAROM ZAVJETU 14. Preljubeljivi Bog - briljivo namjeravajui i pripravljajui spasenje svega 4221 ljudskog roda - jedinstvenim je resporeajem izabrao sebi narod kojemu e povjeriti obeanja. Sklopivi savez s Abrahamom [usp. Post 15,18] i, po Mojsiju, s pukom izraelskim [usp. hl 24,8], On je rijeima i zahvatima tako sebe objavio narodu, svojoj svojini, kao jedincatog Boga, istinskoga i ivoga, te je Izrael stekao iskustvo o tom koji su Boji putovi s ljudima. Te je putove Izrael, jer mu je B o g sam govorio po ustima proroka, iz dana u dan sve dublje i jasnije razumijevao i meu ostale narode irio [usp. Ps 21,28-29; 95,1-3; Iz 2,1-4; Jr3,17].A rasporeaj spasenja, po svetim piscima unaprijed navijeten, ispripovijedan i razvijen, nalazi se kao prava Boja rije u knjigama Starog zavjeta; zato te knjige, Bogom nadahnute, uvaju neprolaznu vrijednost: "Jer, stoje unaprijed napisano, pisano je na pouku nama, da imamo nadu po strpljivosti i utjehi Pisma" [Rim 15,4]. 15. Starozavjetni rasporeaj bijae prvenstveno tome usmjeren da pripravi, pro- 4222 roki navijesti [usp. Lk 24,44; Iv 5,39; 1 Pet 1,10] i razliitim praslikama naznai [usp. 1 Kor 10,11] dolazak sveopeg otkupitelja i mesijanskog Kraljevstva. Knjige pak Staroga zavjeta pokazuju svima - kako je to odgovaralo stanju ljudskog roda prije vremena kad je Krist uspostavio spasenje - spoznaju Boga i ovjeka i naiine kako pravedni i milosrdni Bog postupa s ljudima. Makar te knjige sadravale takoer to nesavreno i privremeno, one ipak oituju istinski boanski odgojni postupak2. Stoga Kristovi vjerni treba da boguodano prihvate te knjige, koje izraavaju ivu svijest o Bogu, u kojima su pohranjeni uzvieni nauci o Bogu i spasonosna mudrost o ivotu ovjekovu i udesno blago molitava, u kojima se napokon krije Misterij naeg spasenja. 16. Bog, dakle, nadahnitelj i zaetnik knjiga obaju Zavjeta, takoje mudro raspo- 4223 redio daje Novi zavjet u Starom sakriven, a u Novom Stari otkriven . Naime, iako je Krist u svojoj krvi sazdao Novi zavjet [usp. Lk22,20; 1 Kor 11,25], ipak knjige Sta*4220 *4222 *4223 Ivan Zlatousti, In Gen 3,8 (Hom. 17,1): "susretljivost" ("svnkatabasis": PG 53,134). Usp. Pijo X I , enciklika "Mit brennender Sorge", 14. oujka 1937. (AAS 29 [1937] 151). Usp. Augustin, Quaestiones in Heptateuchum 2, q.73 (PL 34,623 / J. Fraipont: CpChL 33 [1958] 106).

841

roga zavjeta - preuzete u cijelosti u evaneoskom navjetaju - dobivaju i pokazuju svoje puno znaenje u Novom zavjetu [usp. Mt 5,17; Lk 24,27; Rim 16,25-26; 2 Kor 3,14-16] dok ga za uzvrat osvjetljuju i tumae.

POGLAVLJE V.: O NOVOM ZAVJETU 4224 17. Rije Boja, spasiteljska sila Boja svakome koji uzvjeruje [usp. Rim 1,16], u spisima je Novog zavjeta na istaknut nain prisutna i iskazuje svoju mo. Kadje naime dola punina vremena [usp. Gal 4,4], Rije tijelo postade i - puna milosti i istine - nastani se u nama [usp. Iv 1,14]. Krist je uspostavio Kraljevstvo Boje na zemlji, djelima je i rijeina otkrio svoga Oca i samoga sebe, i djelo je svoje dovrio smru, uskrsnuem i slavnim uzaaem i poslanjem Duha Svetoga. Uzdignut sa zemlje sve k sebi privlai [usp. Iv 12,32 gr.] - On koji jedini ima rijei vjenoga ivota [usp. Iv 6,68]. A taj Misterij ne bijae razotkrit drugim naratajima kao to je sada bio otkriven svetim njegovim apostolima i prorocima u Duhu Svetom [usp. Ef3,4-6 gr.] da propovijedaju Evanelje, da pobude vjeru u Isusa, Krista i Gospodina, i da sabiru Crkvu. Za sve to spisi Novog zavjeta stoje kao trajno i boansko svjedoanstvo. 18. Nikome ne moe izbjei da meu svim Pismima, pa i onima Novog zavjeta, Evaneljima pripada prvenstvo, jer su ona poglavito svjedoanstvo o ivotu i nauci Rijei utjelovljene, naega Spasitelja. etiri Evanelja imaju apostolsko podrijetlo: to je Crkva uvijek i posvuda drala i dri. Jer ono to su apostoli po nalogu Kristovu propovijedali, to su poslije pod dahom boanskoga Duha oni sami i apostolski muevi nama pismeno predali: temelj vjere - etveroliko Evanelje po Mateju, Marku, Luki i Ivanu2. 19. Sveta Majka Crkva vrsto je i s najveom postojanou drala i dri da etiri navedena Evenelja, kojih povijesnost bez sustezanja tvrdi, vjerno predaju ono to je Isus, Sin Boji, dok je ivio meu ljudima, za njihovo vjeno spasenje zaista uinio i uio sve do dana kadje bio uzet [usp. Dj 1,1-2]. Apostoli su dakako, poslije Gospodinova uzaaa, ono stoje on bio rekao i uinio predali svojim sluateljima s onim punijim razumijevanjem koje su sami - poueni slavnim dogaajima Kristovim i svjetlom Duha istine - uivali 4 .
*4223 Usp. Irenej Lvonski, Adversus haereses III 21, br.3 (PG 7,950 / W.W. Harvey [Cambridge 1857] 2,115 [= 25, br.l] / SouChr 211,406-408); iril Jeruzalemski, Katechesen 4,35 (PG 33,497); Teodor Mopsuestijski, In Soph 1,4-6 (PG 66.452D-453A). Usp. Irenej Lyonski, Adversus haereses III 11, br.8 (PG 7,885 / W.W. Harvey [Cambridge 1857] 47-50 / SouChr 211,160-170); Usp. Iv 14,26; 16,13 Usp. Iv 2,22; 12,16; usp. 14,26; 16,12sl; 7,39.

4225

4226

*4225 *4226

842

A sveti su pisci napisali etiri Evanelj a tako da su - iz mnotva onog to je bilo usmeno ili ve i pismeno predano - neke stvari probrali, a neto saeli ili - s obzirom na prilike u Crkvama - razvili. Oni su u svemu tome, napokon, zadrali oblik navje1 taja, ali uvijek tako da nam priope nepatvorenu istinu o Isusu . Jer - pisali oni iz vlastitog pamenja i sjeanja, ili na temelju svjedoanstva onih "koji su od poetka bili oevici i postali sluge Rijei" - pisali su s tom nakanom da upoznamo "istinu" onih rijei o kojima smo poueni [usp. Lk 1,2-4]. 20. Novozavjetni kanon sadri osim etiri Evanelja takoer poslanice sv. Pa- 4227 vla i druge apostolske spise napisane pod nadahnuem Duha Svetoga. Ti spisi, po mudroj Bojoj osnovi, potvruju ono to se odnosi na Krista Gospodina, sve vema i vema razjanjuju nepatvorenu njegovu nauku, proglauju spasiteljsku silu boanskog djela Kristova, pripovijedaju poetke i udesno irenje Crkve i predskazuju njezino dovrenje u slavi. Jer, Gospodin Isus - kako bijae obeao - stajao je uz svoje apostole [usp. Mt 28,20] i poslao im Duha Tjeitelja da ih uvodi u puninu istine [usp. Iv 16,13]. POGLAVLJE VI.: O SVETOM PISMU U IVOTU CRKVE 2 1 . Crkva j e uvij ek astila boanska Pisma slino kao i samo Gospodinovo Tij e- 4228 lo, budui da - osobito u svetoj liturgiji - ne prestaje uzimati i pruati vjernicima kruh ivota tako sa stola rijei Boje kako sa stola Tijela Kristova. Ta boanska Pisma, zajedno sa Svetom predajom, uvijek bijahu i jesu Crkvi vrhovno pravilo njezine vjere, jer - Bogom nadahnuta i jednom zauvijek pismom ustaljena nepromjenjivo saopuju rije samoga Boga i ine da se u rijeima proroka i apostola ori glas Duha Svetoga. Sve, dakle, crkveno propovijedanje - kao i sama kranska religija - treba da se hrani i upravlja Svetim pismom. U svetim knjigama, naime, Otac nebeski s velikom ljubavlju dolazi u susret svojim sinovima i s njima razgovara. A tolika je sila i mo u rijei Bojoj daje ona uporite i ivotna snaga Crkvi, a sinovima Crkve ona je jedrina vjere, hrana dui, vrsto i nepresuno vrelo duhovnoga ivota. Stoga za Sveto pismo izvrsno vrijede rijei: "iva je uistinu Boja rije i djelotvorna" [Heb 4,12] "koja ima mo da gradi i dade svima batinu meu posveenima" [Dj 20,32; usp. 1 Sol 2,13]. 22. Kristovim vjernicima treba da bude irom otvoren pristup k Svetom pismu. 4229 S toga je razloga Crkva ve od poetka usvojila onaj grki, najstariji prijevod Staroga zavjeta koji nosi ime po Sedamdesetorici mueva; a uvijek je u asti drala druge istone i latinske prijevode, osobito onaj koji zovu Vulgatom. A budui da Boja rije mora svim vremenima biti dostupna, Crkva se materinskom zauzetou brine da se prirede prikladni i ispravni prijevodi na razliite jezike,
*4226 Usp. Papinsko biblijsko povjerenstvo, instrukcija "Samta Mater Ecclesia" (AAS 56 [1964] 715; *4405 si).

843

prvenstveno iz izvornih tekstova Svetih knjiga. Ako se takvi prijevodi - u danoj prilici i uz pristanak Crkvenog autoriteta prirede zajednikim trudom takoer s rastavljenom braom, moi e se njima sluiti svi krani. 4230 23. Zarunica utj elov]j ene Rij ei, to j est Crkva - j er j e Duh Sveti pouava - sve ulae kako bi, iz dana u dan sve dublje, dosegla razumijevanje Svetog pisma pa da svoje sinove bez prestanka pase boanskim rijeima; s tog istog razloga primjereno njeguje prouavanje svetih Otaca, kako istonih tako i zapadnih, i svetih liturgija. A katoliki egzegete i drugi prouavatelji svete teologije treba da se, pomno ujedinjujui sile, trude kako bi - pod budnim okom Svetog uiteljstva - uz prikladna pomona sredstva tako istraili i iznosili boanska Pisma da to vei broj slubenika boanske rijei uzmogne puku Bojemu s plodovitou pruati hranu Pisama koje rasvjetljuje Duh, uvruje volju i srca Jjudska raspaljuje na ljubav Boju 1 . Sveti sabor bodri sinove Crkve koji obrauju biblijska pitanja, da, danomice obnavljajui polet, svestranim prouavanjem u skladu sa shvaanjem Crkve i dalje ustraju na sretno poduzetu poslu 2 . 4231 24. Sveta teologija ima svoje uporite u pisanoj rijei Bojoj, koja joj je - zajedno sa Svetom predajom - trajan temelj: u njoj teologija nalazi svoju vrstu jedrinu i uvijek se pomlauje tim to u svjetlu vjere pretrauje svu istinu sazdanu u misteriju Krista. Sveto pismo sadri rije Boju i - jer je nadahnuto - zaista i jest rije Boja: zato i treba da prouavanje svetih stranica bude kao dua svete teologije . Iz iste rijei Pisma crpe zdravu hranu i sveto se osvjeuje i sluba rijei, to jest pastoralna propovijed, keteheza i svaka kranska obuka, u kojoj liturgijska homilija treba da zauzme izuzetno mjesto. 4232 25. Stoga svi klerici, u prvom redu Kristovi sveenici i ostali koji kao akoni ili katehisti zakonito djeluju u slubi rijei, moraju prianjati uz Pisma neumornim svetim itanjem i briljivim prouavanjem, tako da nitko od njih ne postane "jalov propovjednik Boje rijei izvana jer je ne slua iznutra"4 dok mora, posebno u svetoj liturgiji, neizmjerna bogatstva rijei Boje dijeliti s vjernicima koji su mu povjereni. Jednako i sve Kristove vjerne, a osobito lanove redovnikih drubi, Sveti sabor jako i sasvim posebno potie da uestalim itanjem boanskih Pisama izue
*4230 Usp. Pijo X n , enciklika "Divino afflante piritu", 30. rujna 1943. (AAS 35 [1943] 310 31 l s l 321sl / EnchB br.551 553 567); Papinsko biblijsko povjerenstvo, Instrukcija o pravom nain pouavanja Svetog Pisma u klerikim sjemenitima i redovnikim kolegijima, 30. svibnja 1950. (AAS 42 [1950] 495-505). Usp. Pijo X I I , enciklika "Divino afflante piritu" (AAS 35 [1943] 324 si / EnchB br.569). Usp. Leon X I I I , enciklika "Providentissimus Deus", 18. studenog 1893. ( A S S 26 [1893/94] 283 / EnchB br.114); Benedikt X V , enciklika "Spiritus Paraclitus", 15. rujna 1920. (AAS 12 [1920] 409 / EnchB br.483). Augustin, Sermones 179,1 (PL 3 8,966).

*4231

*4232

844

"najuzvienije znanje - Isusa Krista" [Fil 3,8]. Jer "ne poznavati Pisma to je ne poz1 navati Kriste" . Neka, dakle, rado pristupaju samom svetom tekstu: bilo preko svete liturgije, krcate boanskim rijeima, bilo preko bogonadana itanja, bilo preko prikladnih ustanova i drugih pomagala koja se u vae vrijeme s odobrenjem i brigom crkvenih pastira posvuda hvalevrijedno ire. A neka dre u pameti da itanje Svetoga pisma treba pratiti molitva: da ono postane razgovor izmeu Boga i ovjeka. Jer, 2 "njemu govorimo kad molimo, njega sluamo kad itamo boanske poruke" . 3 A Sveti predstojnici, "kod kojih je apostolsko nauavanje" , pozvani su da vjer- 4233 nike koji su im povjereni prikladno uvedu kako e se pravo sluiti svetim knjigama osobito Novim zavjetom, prvenstveno Evaneljima - pomou prijevoda svetih tekstova. Ti prijevodi neka budu opremljeni nunim i zaista dovoljnim tumaenjima tako da sinovi Crkve sa sigurnou i koriu prijateljuju sa Svetim pismima i njihovim se duhom napajaju. Povrh toga neka se prirede izdanja Svetoga pisma s priUadnim biljekama i za 4234 upotrebu nekranima, prilagoena njihovim okolnostima. Takva izdanja neka i pastiri dua i krani bilo kojeg stalea mudro uznastoje iriti na svaki mogui nain. 26. Tako dakle neka po itanju i prouavanju Svetih knjiga "Rije Boja tri i 4235 proslavlja se" [2 Sol 3,1] i neka blago objave, Crkvi povjereno, sve vema napunja srca ljudi. Kao to ivot Crkve raste iz sveudiljna skupnog obavljanja euharistijskog misterija, tako se smijemo nadati novom poletu duhovnog ivota iz sve veeg aenja rijei Boje koja "ostaje zauvijek" [Iz 40,8; usp. 1 Pt 1,23-23].

4240-4245: 9. javna sjednica, 7. prosinca 1965.: Izjava o vjerskoj slobodi "Dignitatis humanae"
Predmet izjave je "pravo osobe i zajednica na drutvenu i graansku slobodu u religijskim stvarima" (podnaslov), a ne pitanje o istinitosti katolike religije, odnos pojedinca prema Bogu ili sloboda Crkve. Prvotno je Tajnitvo za unapreenje jedinstva krana (tu materiju) obradilo u V. poglavlju Nacrta o ekumenizmu, zatim je tekst dospio ponajprije kao "Declaratio prior" (usp. *4185E) u njegov prilog, dok se konano od njega odvojio, te je nakon est uzastopnih prerada postao zasebna izjava. Izd: AAS 58 (1966) 930-936 / COeD 3 1002-1007 / ASyn 4/VII 664-668 / CoDeDe 513-524.

Jeronim, Commentarii in Esaiam, Predgovor (PL 24,17 / M.Adriaen: CpChL 73 [1963] 1); usp. Benedikt X V , enciklika "Spiritus Paraclitus" (AAS 12 [1920] 404-407 / EnchB br.475-480); Pijo X I I , enciklika "Divino afflante piritu" (AAS 35 [1943] 303 si / EnchB br. 544). Ambrozije, De officiis ministrorum 1 2 0 , br.88 (PL 16,50). * 4 2 3 3 Irenej Lvonski, Adversus haereses IV 32, br. 1 (PG 7,1071 / W. W. Harvev [Cambridge 1857] 2,255 [= 49, br.2] / SouChr 100/11,798).

*4232

845

I. Opi temelj vjerske slobode 4240 2. Ovaj vatikanski sabor izjavljuje da ljudska osoba ima pravo na vjersku slobodu. Takva se sloboda sastoji u tome to svi ljudi moraju biti slobodni od pritiska bilo pojedinaca bilo drutvenih skupina ili bilo koje ljudske vlasti, i to tako da u vjerskoj stvari nitko ne bude primoravan da radi protiv svoje savjesti ni spreavan da radi po svojoj savjesti, privatno i javno, bilo sam bilo udruen s drugima, unutar dunih granica. Osim toga izjavljuje da pravo na vjersku slobodu ima uistinu svoj temelj u samom dostojanstvu ljudske osobe kako je poznajemo i iz objavljene Boje rijei i iz samoga razuma1 To pravo ljudske osobe na vjersku slobodu treba tako priznati u pravnom ureenju drutva da ono postane graansko pravo. Po svom su dostojanstvu svi ljudi, jer su osobe, to jest obdareni razumom i slobodnom voljom, i po tome osobnom odgovornou, gonjeni vlastitom naravi i vezani moralnom obavezom da trae istinu, u prvom redu onu koja se tie religije. Duni su takoer da prionu uz istinu kad je jednom spoznaju, i da sav svoj ivot ureuju prema zahtjevima istine. A toj obavezi ljudi ne mogu udovoljavati, na nain koji odgovara njihovoj naravi, ako ne uivaju psiholoku slobodu i u isti as slobodu od izvanjskog pritiska. Ne temelji se dakle pravo na vjersku slobodu na subjektivnom raspoloenju osobe, nego na samoj njezinoj naravi. Zato pravo na tu slobodu ostaje i onima koji ne udovoljavaju obavezi da trae istinu i da uz nju prianjaju; i vrenje toga prava ne moe se prijeiti dokle god se potuje pravedni javni poredak. 3. Sve je to jo oitije onome koji uzimau obzir daje vrhovno pravilo ljudskog ivota sam boanski zakon vjeni, objektivni i sveopi, po kojemu Bog, po odluci svoje mudrosti i ljubavi, ureuje, ravna i upravlja sav svijet i putove ljudske zajednice. Bog ini ovjeka dionikom toga svoga zakona, tako da ovjek, po sretnom rasporedu boanske providnosti, moe sve vie i vie prihvaati nepromjenjivu istinu2. Stoga svatko ima dunost a po tom i pravo da trai istinu u vjerskoj stvari, da sebi, upotrijebivi prikladna sredstva, razborito izgradi ispravne i istinite sudove savjesti... 4. Sloboda ili izuzetost od pritiska u vjerskoj stvari koja pripada pojedinim osobama treba da im se priznaje i kad djeluju u zajednici s drugima. Vjerske naime zajednice zahtijeva drutvena narav i ovjeka i same religije.
*4240 Usp. Ivan XXIII., enciklika "Pacem in tenis", 11. travnja 1963 (AAS 55 [1963] 260 si; *3961); Pijo XII., radio-poruka, 24. prosinca 1942. (AAS 35 [1943] 19); Pijo X I , enciklika "Mit brennender Sorge", 14. oujka 1937. (AAS 29 [1937] 160); Leon XIII, enciklika "Libertaspraestantissimum", 20. lipnja 1888. (Leon X I I I , Acta, Rim 8,237 si). Toma Akvinski, Summa theologiae I-II, q.91, a. 1; q.93, a. 1 -2 (izdanje Leonina 7,153 162 si).

4241

4242

4243

*4242

846

Ovim dakle zajednicama, dokle god se ne vrijeaju pravedni zahtjevi javnog poretka, pripada po pravu sloboda da sobom upravljaju po vlastitim pravilima, da vrhovno boanstvo tuju javnim kultom, da svoje lanove pomau u vrenju vjerskog ivota i podravaju ih poukom, i da promiu one ustanove u kojima bi lanovi suraivali u ureivanju vlastitog ivota prema svojim vjerskim naelima.... //. Vjerska sloboda u svjetlu objave 9. to o ovjekovu pravu na vjersku slobodu izjavljuje ovaj Vatikanski sabor, 4244 ima svoj temelj u dostojanstvu osobe, ije je zahtjeve ljudski razum iskustvom kroz stoljea sve punije upoznavao. tovie, ta nauka o slobodi ima korijenje u boanskoj Objavi, i zato je krani moraju to svetije obdravati.... 10. Jedno je od osobitih poglavh'a katolike nauke, a koje je sadrano u Bojoj 4245 rijei i koje Oci stalno propovijedaju , da ovjek mora Bogu dragovoljno odgovoriti vjerom; stoga se nikoga ne smije siliti da prihvati vjeru protiv volje 2 . Jer in je vjere po samoj svojoj naravi dragovoljan, budui da ovjek, otkupljen po Kristu Spasitelju i po Isusu Kristu pozvan u posinatvo djece3, ne moe prionuti uz Boga koji se objavljuje, osim ako, povuen od Oca 4 , prinese Bogu razumnu i slobodnu poslunost vjere. Potpuno je dakle u skladu s prirodom vjere da se u vjerskoj stvari iskljui svaka vrsta pritiska sa strane ljudi. I stoga naelo vjerske slobode znatno pridonosi tome da se razvije onakvo stanje stvari u kojem se ljudi mogu nesmetano pozivati kranskoj vjeri, nju svojevoljno prihvaati i u cijelom je nainu ivota revno ispovijedati. 4301-4345: 9. javna sjednica, 7. prosinca 1965.: Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu "Gaudium etspes"
Osnovna je elja Ivana XXIII. bila otvaranje Crkve prema svijetu (usp. konstitucija o sazivu "Humanae salutis" od 25. prosinca 1961.: AAS 54 [1962] 7-10). U govoru od 11. rujna 1962. papa *4245 Usp. Laktancije, De divinis institutionibus V 19 (CSEL 19,463 si 465 / PL 6,614 616 [= V 20 si]); Ambrozije, Pismo 2 1 , caru Valentinijanu (PL 16,1005); Augustin, Contra litteras Petiliani II 83 33,98); Pismo 34 (PL 33,132); Pismo 35 (PL 33,135); Grgur I. Veliki, Pismo biskupima Vergiliju i Teodoru Marsejskom: Registrum epistolarum 145 (PL 77,510 si [= I 47] / MGH Epistulae I 72 / D. Norberg: CpChL 140 [1982] 59); Pismo biskupu Ivanu Carigradskom: Registrum epistolarum III 52 (PL 77,649 [= III 53] / MGH Epistulae I 210 / CpChL 140,197-199); usp. Decretales, dist. XLV, c.5 (Frdb 1,160); Klement III, bula "Sicutludaei": Grgur I X , Decretales, 1. V, tit. VI, c.9 (Frdb 2,774); Inocent I I I , Pismo nadbiskupu artekom: Decretales, 1. III, tit. XLII, c.3 (Frdb 2,646; +781). Usp. CIC/1917, kan. 1351; Pijo X I I , Nagovor istranim sucima i ostalim dunosnicima i slubenicima suda Sv. rimske Rote, 6. listopada 1946. (AAS 38 [1946] 394); enciklika "Mystici corporis", 29. lipnja 1943. (AAS 35 [1943] 2 4 3 ; *3822). Usp. E f 1,5. Usp. Iv 6,44.

847

razlikuje odnose Crkve "ad intra" i "ad extra" (Civilta Cattolica III [1962] 522sl). To razlikovanje je nakon jedne intervencije kardinala Suenensa (Mecheln), 4. prosinca 1963. postalo kao odrednica za sastavljanje te konstitucije. Konstitucija je nazvana "pastoralnom jer ona, oslonjena na naela nauka, namjerava prikazati odnos Crkve prema svijetu i dananjim ljudima" [biljeka kao tumaenje uz naslov). Konstitucija je nastala od ukupno 8 tekstovnih sastavaka. Naslovi pojedinih, temeljem zasebnog glasovanja, brojeva pripadaju saborskom tekstu. Izd.: A A S 58 (1966) 1025-1115 / C O e D 3 1 0 6 9 - 1 0 9 9 / ASyn 4/VIII, 733-764 / CoDeDe 681-751.

PREDGOVOR

4301

1 . ( 0 unutranjoj povezanosti Crkve s itavim svijetom): Radost i nada, alost i tjeskoba ljudi naeg vremena, osobito siromanih i svih koji trpe jesu radost i nada, alost i tjeskoba takoer Kristovih uenika, te nema niega uistinu ljudskoga, a da ne bi nalo odjeka u njihovu srcu. Kransku zajednicu naime sainjavaju ljudi, koje u Kristu sjedinjene vodi Duh Sveti na njihovu hodu prema Oevu Kraljevstvu. Oni su primili poruku spasenja daje iznesu pred svakoga. Zato zajednica krana doivljava sebe doista usko povezanom s ljudskim rodom i s njegovom povijeu. 2. Stoga drugi vatikanski sabor, poto je dublje istraio misterij Crkve, upravlja sada svoju rije ne vie samim sinovima Crkve i svima koji zazivaju Kristovo ime nego bez oklijevanja svim ljudima sa eljom da svima izloi kako shvaa prisutnost i djelovanje Crkve u suvremenom svijetu. Sabor ima dakle pred oima svijet ljudi, to jest cjelokupnu ljudsku obitelj sa sveukupnom stvarnou u kojoj ivi; svijet kao pozornicu povijesti ovjeanstva, obiljeen njegovim pothvatima, njegovim porazima i pobjedama. Krani vjeruju daje taj svijet, ljubavlju Stvoritelj evom sazdan i uzdravan, dodue dospio u ropstvo grijeha, no da gaje raspeti i uskrsli Krist, slomivi mo Zloga, oslobodio da se prema Bojem planu preobrazi i tako doe do svoje potpunosti.

4302

4303

3. (O slubi koju treba iskazivati ovjeku). U nae se dane ovjeanstvo, zadivljeno nad svojim vlastitim iznaaima i nad svojom vlastitom moi, ipak esto tjeskobno pita o sadanjem razvitku svijeta, o poloaju i ulozi ovjeka u svemiru, o smislu svojih individualnih i kolektivnih napora te, napokon, o posljednjoj svrsi stvari i ljudi. Stoga Sabor, svjedok i tuma vjere svega Bojega naroda to gaje Krist okupio, ne moe rjeitije dokazati njegovu povezanost, potivanje i ljubav prema cijeloj ljudskoj obitelji kojoj pripada nego da s njom zapone razgovor o tim razliitim problemima, donosei svjetlo iz Evanelja i pruajui ljudskom rodu one spasonosne sile koje sama Crkva, voena Duhom Svetim, prima od svog Utemeljitelja. Radi se o tome da se spasi ljudska osoba i da se bolje izgradi ljudsko drutvo. ovjek, dakle, kao neto jedno i cijelo, s tijelom i duom, srcem i savjeu, razumom i voljom, bit e sredite svega naeg izlaganja. 848

Zato Sveti Sabor, priznavajui visoki ovjekov poziv i tvrdei daje u ovjeka usaena neka boanska klica, prua ovjeanstvu iskrenu suradnju Crkve da se ostvari ovo bratstvo sviju koje odgovara ovjekovu pozivu. Crkvu pri tome ne vodi nikakva zemaljska ambicija, ona eli samo jedno: nastavljati pod vodstvom Duha 1 Tjeitelja djelo samoga Krista koji je doao na svijet da posvjedoi istinu , da spasi, 2 a ne da sudi; da slui, a ne da mu drugi slue . Uvodno izlaganje o poloaju ovjeka u suvremenom svijetu 4. (O nadi i tjeskobi). Da bi Crkva mogla izvravati tu zadau, dunost joj je da u svako vrijeme ispituje znakove vremena i tumai ih u svjetlu Evanelja. Tako e onda moi, na nain kako odgovara svakom narataju, odgovoriti na vjena ljudska pitanja o smislu sadanjeg i budueg ivota i o njihovu meusobnom odnosu. Treba, dakle, upoznati i shvatiti svijet u kojem ivimo, njegova oekivanja, tenje i esto dramatian znaaj. Neke vanije znaajke dananjega svijeta mogu se ocrtati ovako. Danas ovjeanstvo proivljava novo razdoblje svoje povijesti, u kojem se duboke i brze promjene postepeno proiruju na cijeli svijet. One su proizale iz ovjekove inteligencije i stvaralatva, povratno djeluju na samog ovjeka, na njegove individualne i kolektivne sudove i elje, na njegov nain miljenja i djelovanja to se tie stvari i ljudi. Zato ve moemo govoriti o pravom drutvenom i kulturnom preobraaju koji zadire takoer u vjerski ivot. Kao to se to dogaa u svakoj krizi rasta, taj preobraaj donosi sa sobom i ne male potekoe. Zato, dok ovjek svoju mo toliko proiruje, ipak je uvijek ne uspijeva staviti sebi u slubu. Trudei se da dublje prodre u najtajnije zakutke svoje due, esto postaje sve nesigurniji sam sebi. Stopu po stopu jasnije otkriva zakone drutvenog ivota, ali je neodluan kojim bi ga smjerom upravio. Nikada ovjeanstvo nije raspolagalo tolikim bogatstvom, mogunostima i ekonomskom mou, pa ipak jo ogromni dio puanstva u svijetu trpi glad i oskudicu kao i potpuni analfabetizam golemog postotka ljudi. Nikada ljudi nisu imali tako izotreni smisao za slobodu kao danas, dok u isto vrijeme nastaju novi oblici drutvenog i psihikog ropstva. Svijet tako ivo osjea svoje jedinstvo i uzajamnu ovisnost pojedinaca u nunoj solidarnosti, a ipak je zbog sila koje se meusobno bore teko rastrgan; jo traju otri politiki, drutveni, ekonomski, rasni i ideoloki razdori a stalno prijeti opasnost posvemanjeg svezatornog rata. Istina, raste izmjena misli, no same rijei kojima se izriu vrlo vani pojmovi u razliitim ideologijama poprimaju vrlo razliito znaenje. Napokon, marljivo se nastoji ostvariti savreniji vremeniti poredak a da se ne postizava jednako duhovni napredak.
*4303 Usp. Iv 18,37. Usp. Iv 3,17; Mt 20,28; Mk 10,45.

849

U tako zamrenoj situaciji mnogi nai suvremenici nisu u stanju pravo raspoznati vjene vrijednosti niti su ih sposobni valjano uskladiti s novim. Otuda ih spopada nemir i oni se trzaju izmeu nade i tjeskobe kad se pitaju o sadanjem toku dogaaja. Taj tok ljude izaziva, tovie sili ih da trae odgovor. 4305 5.(0 dubokim promjenama). Dananji nemir i promjene ivotnih prilika povezane su sa dubljim preobraajem, tako da u obrazovanju sve veu vanost zadobivaju matematike i prirodoslovne i antropoloke znanosti a na praktinom podruju tehnika koja iz tih znanosti proistjee. Taj mentalitet pozitivnih znanosti oblikuje kulturu i nain miljenja drukije nego u prolosti. Tehnika se tako razvila da preobraava lice zemlje te ve nastoji zagospodariti i svemirskim prostorima. ovjeji um iri svoju vlast u neku ruku i nad vremenom: nad prolou pomou povijesne znanosti a nad budunou prognoziranjem i planiranjem. Napredak biolokih, psiholokih i drutvenih znanosti omoguava ovjeku ne samo bolju spoznaju samoge sebe nego mu takoer pomae da primjenom tehnikih metoda izravno utjee na drutveni ivot. ovjeanstvo sve vie misli kako da predvidi i sredi svoj demografski prirast. Sama se povijest tako ubrzano razvija da je pojedinci jedva mogu slijediti. Sudbina ljudske zajednice postaje jedna, pa se vie i ne dijeli na razliite povijesti. Tako ovjeanstvo sa statikoga shvaanja poretka stvarnosti prelazi na dinamino i evolutivno, a odatle nastaje nova neizreciva kompleksnost problema, koja zahtijeva nove analize i nove sinteze. 6.(0promjenom u drutvenom poretku). Time tradicionalne mj esne zaj ednice kao to su patrijarhalne obitelji, klanovi, plemena, sela, razne skupine i drutvene povezanosti - danomice proivljavaju sve dublje promjene. Postepeno se iri tip industrijskog drutva, koji neke narode vodi u ekonomsko blagostanje i posve preobraava stoljeima ustaljena poimanja i oblike drutvenoga ivota. Usporedo raste urbanizacija: bilo rastom gradova i gradskog stanovnitva bilo prodiranjem gradskog naina ivota meu seosko stanovnitvo. Nova i sve prikladnija sredstva drutvevog saobraanja omoguuju laku informaciju o dogaajima te brzo irenje ideja i nazora, to sve izaziva lanane reakcije. Ne smije se potcijeniti ni injenica da se ljudi pod pritiskom raznih uzroka sele i tako mijenjaju nain ivota. Tako se bez prestanka mnoe vezanosti ovjeka s njegovim blinjima, i ta socijalizacija raa nove vezanosti a da to ipak uvijek ne unapreuje odgovarajue sazrijevanje osobe niti uvijek promie doista osobne odnose (personalizacija). Takav razvoj, daleko, jasnije dolazi do izraaja meu narodima koji ve uivaju blagodati ekonomskog i tehnikog napretka, ali zahvaa i narode u razvoju koji ele i u svojim zemljama postii blagodati industrijalizacije i urbanizacije. Ti narodi, napose oni s drevnijim predajama, osjeaju potrebu za zrelijom i osobnijom upotrebom slobode. 850

4306

7. (Psiholoke, moralne i vjerske promjene). Promjena mentaliteta i struktura 4307 esto dovodi u pitanje nacionalne vrijednosti, napose meu mladima, koji su esto nestrpljivi, dapae se zbog nezadovoljstva i bune, pa svjesni svoje vanosti u drutvenom ivotu ele to skorije u njemu vriti svoju ulogu. Zbog toga roditelji i odgojitelji pri vrenju svojih dunosti nerijetko nailaze na sve vee potekoe. Pa i batinjene ustanove, zakoni, naini miljenja i osjeanja ne mogu se uvijek, ini se, zgodno uskladiti sa sadanjim prilikama pa odatle nastaju teke smetnje u ponaanju i u samim njegovim normama. Nove prilike, napokon, utjeu i na vjerski ivot. S jedne ga strane izotreniji kritiki duh isti od maginog shvaanja svijeta i od preostataka praznovjerja te zahtijeva vie osobno i djelotvornije prianjanje uz vjeru, tako da mnogi dolaze do ivljeg iskustva Boga. S druge pak strane sve ire mase praktiki naputaju religiozni ivot. Drukije nego u prijanjim vremenima nijekanje Boga ili religije i potpuna indiferentnost prema njima nisu vie nita neobino niti stvar pojedinca; danas se takav stav rado prikazuje kao zahtjev znanstvenog napretka ili nekog novog humanizma. Sve se to u mnogim zemljama ne istie samo filozofskim teorijama nego je veoma nairoko zahvatilo knjievnost, umjetnost, tumaenje humanistikih znanosti i povijesti, dapae i dravno zakonodavstvo, pa to mnoge zbunjuje. 8. (O neuravnoteenostima suvremenog svijeta). Tako nagle promjene, koje se 4308 esto neposredno odvijaju, dapae i sama jasnija svijest o tom neskladu u svijetu, raaju ili poveavaju proturjeja i neuravnoteenosti. I u samom se pojedincu ee raa nesklad izmeu suvremenog praktinog intelekta i teoretskog miljenja, koje ne uspijeva svladati mnoinu svojih spoznaja niti ih prikladno srediti u sinteze. Jednako se javlja nesklad izmeu brige za praktinom uspjenou i zahtjeva moralne savjesti, a vrlo esto i izmeu kolektivnih uvjeta ivota i preduvjeta za osobnu misao, tovie i za kontemplaciju. Konano, nastaje nesklad izmeu specijaliziranosti ovjekove djelatnosti ijednog sveobuhvatnog pogleda na svijet. U obitelji napetosti niu ili pod pritiskom demografskih, ekonomskih i socijalnih prilika, ili zbog sukoba izmeu starih i novih generacija ili iz novih drutvenih odnosa izmeu mukarca i ene. Velika trvenja nastaju takoer izmeu rasa, tovie izmeu razliitih slojeva u drutvu, izmeu naroda u izobilju i onih koji su slabi i trpe oskudicu; konano, izmeu meunarodnih ustanova koje su nastale iz tenji naroda za mirom i propagandne nametljivosti vlastite ideologije ili kolektivnih egoizama unutar nacija i drugih grupa. Odatle uzajamno nepovjerenje i neprijateljstva, sukobi i iskuenja, kojima je ovjek u isto vrijeme i uzrok i rtva. 851

4309

9. (O openitijim tenjama ljudskog roda). Meutim raste uvjerenje da ovjeanstvo ne samo moe i mora sve vie uvrivati svoje gospodstvo nad stvorenim svijetom nego da povrh toga mora uspostaviti takav politiki, socijalni i ekonomski poredak da sve bolje slui ovjeku i pomogne pojedincima i grupama da afirmiraju i razvijaju sebi svojstveno dostojanstvo. Zato mnogi odluno zahtijevaju dobra kojih se, zbog nepravde ili nejednake raspodjele, po svom najdubn'em uvjerenju osjeaju lienima. Narodi u razvoju kao i oni koji su tek nedavno postali nezavisni, ele sudjelovati u blagodatima suvremene civilizacije ne samo na politikom nego i na ekonomskom polju i da slobodno vre svoju ulogu u svijetu, a ipak iz dana u dan raste razmak, a veoma esto ujedno i zavisnost, pa i ekonomska, od drugih naroda koji su bogatiji ikoji se bre razvijaju. Narodi koje pritite glad zovu na raun bogatije narode. ene zahtijevaju pravnu i injeninu ravnopravnost s mukarcima tamo gdje je jo nisu postigle. Radnici i seljaci hoe ne samo zaraivati ono to im je nuno za ivot nego ele da u radu razvijaju svoje osobne vrijednosti, dapae da uzmu svoj udio u upravljanju ekonomskim, drutvenim, politikim i kulturnim ivotom. Po prvi put u povijesti ovjeanstva sad su svi narodi uvjereni da se blagodati civilizacije mogu i moraju protegnuti stvarno na sve. A pod svim se tim zahtjevima krije dublja i openitija tenja: pojedinci i skupine eaju za punim i slobodnim ivotom dostojnim ovjeka te stavljajui sebi u slubu sve to im dananji svijet moe tako obilno pruiti. Osim toga narodi se sve vie trude oko ostvarenja neke sveope zajednice. Tako vam se dananji svijet pokazuje u isto vrijeme snanim i slabim, sposobnim da ini najbolja i najgora djela, a pred njim se otvara put slobode ili ropstva, napretka ili nazatka, bratstva ili mrnje. Osim toga ovjek postaje svjestan da o njemu ovisi hoe li na dobro upraviti sile koje je sam pokrenuo i koje ga mogu ili satrti ili mu sluiti. Zato sam sebi postavlja pitanje.

4310

10. (O dubljim pitanjima ljudskog roda). Neuravnoteenosti od kojih trpi suvremeni svijet u stvari su povezane s onom osnovnijom neuravnoteenou kojoj su korijeni u ovjekovu srcu. Naime u samom se ovjeku sukobljavaju mnogi elementi. S jedne strane kao stvorenje iskustveno doivljava svoju viestruku ogranienost, a s druge se osjea neogranienim u svojim eljama i pozvanim na vii ivot. I dok ga privlae mnoge stvari, neprestano je prisiljen meu njima birati i nekih se odricati. tovie, kako je slab i grjenik, nerijetko ini ono to nee, a to bi htio, ne ini 1 . Prema tome, ovjeka mui podijeljenost u njemu samom, a odatle se raaju tako brojni i toliki razdori takoer u drutvu. Mnoge, dakako, ivot u praktinom materijalizmu odvraa da ne vide jasno dramatinost toga stanja, a mnoge barem bijeda spreava da o tom stanju razmiljaju. Mnogi misle da e nai smirenje u kojem od raznolikih tumaenja svijeta koja se iznose. Neki od samog ljudskog napora oekuju istinsko i potpuno osloboenje ovjeanstva te su uvjereni da e budue ovjekovo
*4310 Usp. Rim 7,14-25.

852

kraljevanje na zemlji ispuniti sve elje njegova srca. Ima i takvih koji, zdvajajui nad time da ivot nema smisla, hvale smionost ovih koji se, drei da ljudska egzistencija po samoj sebi i nema nikakva znaenja, trude da joj sve znaenje dadu iz svog vlastitog genija. Uza sve to pred suvremenim razvojem svijeta danomice su sve brojniji oni koji ili sami postavljaju ili s veom otrinom osjeaja najtemeljnija pitanja: stoje ovjek? Koji je smisao patnje, zla, smrti, to i nadalje traje premda je ostvaren ovolik napredak? emu te pobjede koje su postignute uz tako visoku cijenu? to ovjek moe drutvu dati, a to moe od njega oekivati? to e biti poslije ovoga zemaljskog ivota? A Crkva vjeruje da Krist, koji je za sve umro i uskrsnuo1 po svojem Duhu prua ovjeku svjetlo i snagu da moe odgovoriti svom vrhovnom pozivu. Nema pod nebom drugog imena danog ljudima po kojem oni treba da se spase 2 . Ona vjeruje takoer da se u njezinu Gospodinu i Uitelju nalazi klju, sredite i ciy* sve Hudske povijesti. Osim toga, Crkva tvrdi da se na dnu svih promjena nalazi mnogo toga to je nepromjenjivo i to ima svoj najdublji temelj u Kristu, koji je isti juer i danas i uvijek3. Sabor, dakle, eli govoriti svima u svjetlu Krista, slike Boga nevidljivoga, Prvoroenca svakog stvorenja4, da osvijetli misterij ovjeka i da surauje u iznalaenju rjeenja za gorua pitanja naeg vremena. Prvi dio O Crkvi i ovjekovu pozivu 11. (Treba odgovoriti poticajima Duha). Boji narod, pokretan vjerom kojom 4311 vjeruje da ga vodi Duh Gospodnji koji ispunja svijet, trudi se da u dogaajima, potrebama i eljama koje dijeli s ostalim ljudima naeg vremena razabere koji su u tome istinski znakovi Boje prisutnosti i Bojih nakana. Vjera, uistinu, sve stvari rasvjetljuje novim svjetlom i oituje nam Boje nakane o cjelovitom ovjekovu pozivu te tako usmjeruje duh prema zaista humanim rjeenjima. Sabor u prvom redu eli u tom svjetlu prosuditi i s njihovim boanskim izvorom povezati one vrijednosti koje su danas najvie u cijeni. Te su naime vrijednosti, ukoliko su plod ovjekova talenta to mu gaje Bog dao, veoma dobre; no, zbog pokvarenosti ovjejeg srca, nerijetko bivaju skrenute s dunog smjera te zato trebaju proienja. to Crkva misli o ovjeku? to bi trebalo preporuiti za izgradnju suvremenog drutva? Koje je konano znaenje ljudske djelatnosti u svemiru? Ta pitanja trae odgovor. Po tome e se jo jasnije oitovati da Boji narod i ovjeanstvo, u koje je
M310 Usp. Usp. Usp. Usp.

2 Kor 5,15. Dj 4,12. Heb 13,8. Kol 1,15.

853

taj narod ukljuen, uzajamno slue jedan drugome; tako se poslanje Crkve ukazuje kao religiozno te tim samim duboko ljudsko. POGLAVLJE I.: O DOSTOJANSTVU LJUDSKE OSOBE 4312 12. Po gotovo istom uvjerenju vjernika i nevjernika sve na zemlji treba biti ureeno prema ovjeku kao svom sreditu i vrhuncu. No stoje ovjek? On je o sebi izrekao i izrie mnoga miljenja, razliita, pa i suprotna, u kojima se esto ili toliko uzvisuje da sebe smatra apsolutnim mjerilom ili se snizuje do oaja, odakle je tjeskoban i smeten. Te tegobe Crkva prouuje do dna. Pouena boanskom objavom, moe na njih dati svoj odgovor kojim bi se ocrtao pravi poloaj ovjeka, da bi se obrazloile njegove slabosti i da bi se ujedno moglo priznati pravo njegovo dostojanstvo i poziv. Sveto pismo, naime, ui da je ovjek stvoren "na sliku Boju", sposoban da spozna i ljubi svoga Stvoritelja, daje od njega postavljen za gospodara nad svim zemaljskim stvorenjima1, da njima upravlja i njima se slui slavei Boga 2 . "Stoje ovjek, da ga se spominje? Ili sin ovjeji da se za nj brine? Uinio si ga malo manjim od anela, okrunio si ga slavom i au, dao si mu gospodstvo nad djelima svojih ruku. Sve si mu stavio pod noge" [Ps 8,5-7]. No Bog nije stvorio ovjeka sama: od poetka "muko i ensko stvori ih" [Post 1,2 7]. Nj ihovo zdruenj e tvori prvi oblik zaj ednice osoba. ovj ek j e naime po svoj oj najdubljoj naravi drutveno bie i bez odnosa s drugima ne moe ni ivjeti ni razviti svoje sposobnosti. Stoga Bog, kako opet itamo u Svetom pismu, vidje "sve stoje stvorio i bijae veoma dobro" [Post 1,31]. 4313 13. (O grijehu). ovjek, utemeljen od Boga u pravednosti, no pod utjecajem Zloga, ve je na poetku povijesti zloupotrebljavao svoju slobodu diui se protiv Boga i elei da svoj cilj postigne izvan Boga. Iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali zahvalnosti kao Bogu, nego je potamnjelo njihovo nerazumno srce i klanjali su se i iskazivali tovanje stvorenju mjesto Stvoritelju3. To to doznajemo po boanskoj objavi slae se i sa samim iskustvom. Ako, naime, ovjek pogleda u svoje srce, nalazi daje sklon na zlo i uronjen u tolike jade, koji ne mogu potjecati od njegova dobrog Stvoritelja. Ne htijui esto priznati Boga kao svoje poelo, ovjek je poremetio i duno usmjerenje prema svom posljednjem cilju i ujedno sav sklad sa samim sobom, s drugim ljudima i svim stvorenjima. Tako je ovjek u samom sebi podijeljen. Zbog toga sav ivot ljudi, i pojedinaca i skupina, prua sliku borbe, i to dramatine, izmeu dobra i zla, izmeu svjetla i tame. tovie, ovjek otkriva daje nesposoban da sam od sebe uspjeno suzbija na*4312 *4313 Usp. Post 1,26; Mudr 2,23. Usp. Sir 17,3-10. Usp. Rim 1,21-25.

854

srtaje zla, tako se svatko osjea kao okovan verigama. No sam je Gospodin doao da oslobodi ovjeka i da ga ojaa, obnavljajui ga iznutra i izbacujui napolje kneza ovoga svijeta [usp. Iv 12,31] koji gaje drao u ropstvu grijeha 1 . A grijeh umanjuje samog ovjeka spreavajucfga da postigne svoju puninu. U svjetlu te objave nalaze svoj konaan razlog i uzvieni poziv i duboka bijeda stoje ljudi doivljuju. 14. (O odreenju ovjeka). ovjek, tijelom i duom jedan, jest po samoj svojoj 4314 tjelesnosti zbir elemenata materijalnog svijeta, tako da po ovjeku dosiu svoj vrhunac i podiu glas da slobodno slave Stvoritelja 2 . Stoga ovjeku nije doputeno da prezire tjelesni ivot. Naprotiv, on svoje tijelo mora smatrati dobrim i vrijednim asti kao od Boga stvoreno i odreeno da uskrsne u posljednji dan. Ipak, ovjek, ranjen grijehom, osjea pobunu tijela. Stoga samo dostojanstvo ovjeka trai da Boga proslavljuje u svome tijelu 3 i da ne dopusti da slui zlim sklonostima svoga srca. ovjek se zbilja ne vara kad se priznaje viim od materijelnih elementa i kad se ne smatra svodivim na golu est prirode ili na anonimni elemenat ljudskog drutva. Svojom unutranjou on uistinu nadilazi sveukupnost stvari: u te dubine ovjek zalazi kad se vraa u srce, gdje ga eka Bog, koji ispituje srce 4 , i gdje on pred Bojim oima sam odluuje o svojoj sudbini. Stoga priznavajui u sebi duhovnu i besmrtnu duu, nije rtva lanog utvaranja koje proistjee samo iz fizikih i socijalnih uvjeta nego, naprotiv, dohvaa samu duboku istinu stvari. 15. (O dostojanstvu razuma, o istini i mudrosti). ovjek, participirajui na 4315 svjetlu Bojeg uma, ispravno sudi da po svom razumu nadvisuje sve stvari. Neumornom upotrebom svog genija tokom stoljea ovjek je, zacijelo, napredovao u empirikim znanostima, u tehnici i umjetnikom stvaranju. A u nae vrijeme postigao je zamane uspjehe, napose u istraivanju materijalnoga svijeta. ovjek je ipak uvijek traio i nalazio dublju istinu. Um se naime ne ograniuje na same fenomene nego je sposoban da s pravom sigurnosti dosegne i inteligibilnu stvarnost, premdaje uslijed grijeha djelomino pomraen i oslabljen. Konano, razumna se narav ljudske osobe usavruje i treba da se usavri mudrou, koja blago privlai ovjeji duh da trai i ljubi istinu i dobro, pa k a d j e ovjek njome proet, ona ga po vidljivim stvarima vodi k nevidljivima. Nae pak doba, vie nego prola stoljea, treba takve mudrosti, kako bi sve to ovjek novo otkriva postalo humanije: u pogibelji je, naime, budunost svijeta ako ne bude mudrijih ljudi. Osim toga valja primijetiti da mnogi narodi, koji su dodue ekonomski siromaniji, ali mudrou bogatiji, mogu u tom drugima pruiti znatnu pomo.
*4313 *4314 Usp. Usp. Usp. Usp. Iv 8,34. Dn 3,57-90. 1 Kor 6,13-20. 1 Sam 16,7; Jr 17,10.

855

Darom Duha Svetoga ovjek po vjeri dolazi do promatranja i suivljavanja s 1 misterijem Boje volje . 4316 16. (O dostojanstvu moralne savjesti). U dubini savjesti ovjek otkriva zakon koji on sam sebi ne daje ali kojemu se mora pokoravati. Taj glas, to ga uvijek poziva da ljubi i ini dobro a izbjegava zlo, kad zatreba, jasno odzvanja u intimnosti naeg srca: ini ovo, a izbjegavaj ono. ovjek naime ima u srcu zakon to mu gaje Bog upisao. U pokoravanju tom zakonu jest isto ovjekovo dostojanstvo, i po tom zakonu e mu se suditi2. Savjest je najskrovitijajezgra i svetite ovjeka, gdje je on sam s Bogom, iji glas odzvanja u njegovoj nutrini3. U savjesti se divno otkriva onaj zakon kojemu je ispunjenje ljubav prema Bogu i blinjemu 4 . Time to su vjerni savjesti, krani se povezuju s ostalim ljudima u traenju istine i istinskom rjeavanju tolikih moralnih problema koji nastaju u ivotu pojedinaca i u ivotu drutva. Dakle, to vie prevladava ispravna savjest, to se vie osobe i drutvene skupine udaljuju od slijepe samovolje i nastoje se prilagoditi objektivnim normama moralnosti. Ipak se nerijetko dogaa daje savjest uslijed nesavladiva neznanja u zabludi a da time ipak ne gubi svoga dostojanstva. Ali to se ne moe rei kad se ovjek malo brine da trai istinu i dobro i kada savjest zbog grene navike pomalo postaje gotovo slijepa. 4317 17. (O uzvienosti slobode). No ovjek se moe obratiti k dobru samo u slobodi. Tu slobodu nai suvremenici uvelike cijene i strastveno trae. I s pravom! Ali se esto zalau za nju na lo nain, kao da bi bilo doputeno sve to godi, pa i zlo. Prava sloboda je, naprotiv, izuzetan znak Boje slike u ovjeku. Bog je naime htio ovjeku dati u ruke vlastite odluke 5 , tako da sam od sebe trai svoga Stvoritelja i da slobodno prianjajui uza nj doe do potpuna i blaena savrenstva. Dostojanstvo ovjeka zahtijeva, dakle, da radi po svjesnom i slobodnom izboru, to jest potaknut i voen osobnim uvjerenjem a ne po unutarnjem slijepom nagonu ili po isto vanjskom pritisku. Do takva dostojanstva ovjek dolazi kada, oslobaajui se svakog robovanja strastima, ide za svojim ciljem odabirui u slobodi dobro te svojom umjenou i zdunou nastoji sebi pribaviti prikladna sredstva. ovjekova sloboda, ranjena grijehom, moe to usmjerenje prema Bogu uiniti potpuno djelotvornim samo uz pomo milosti Boje. Svatko e pak morati pred Bojim sudom poloiti raun o svome ivotu, za sve stoje inio dobra ili zla 6 .

*4315 *4316

*4317

Usp. Sir 17,7 si. Usp. Rim 2,14-16. Usp. Pijo X I I , radio-poruka o pravilnom odgoju kranske savjesti kod mladih, 23. oujka 1952. (AAS 44 [1952] 271). Usp. Mt 22,37-40; Gal 5,14. Usp. Sir 15,14. Usp. 2 Kor 5,10.

856

18. ( O misteriju smrti). Zagonetka ljudskog poloaja dostie vrhunac pred li- 4318 cem smrti. Ne mui ovjeka samo bol i sve vei rasap tijela nego ga takoer, dapae jo vie, mui strah od ugasnua za vazda. I po prirodnom nagonu svog srca ispravno sudi kad s jezom odbija posvemanje razorenje i nepovratno skonanje svoje osobe. Klica vjenosti stoje u sebi nosi, nesvediva na samu materiju, buni se protiv smrti. Svi pokuaji tehnike, ma kako bili korisni, ne mogu smiriti tjeskobu ovjeka: naime, produenje biolokog trajanja ne moe mu utaiti one elje za daljnjim ivotom koja je neodoljivo ukorijenjena u njegovu srcu. Dok je pred smru nemono svako matanje, Crkva, pouena boanskom objavom, tvrdi da je Bog stvorio ovjeka za blaeni cilj s onu stranu zemaljske bijede. tovie, kranska vjera ui da e ta tjelesna smrt, od koje bi ovjek bio poteen da nije sagrijeio 1 , biti jednom pobijeena kada svemogui i milosrdni Spasitelj vrati ovjeku spasenje to gaje svojom krivnjom izgubio. Bog je naime pozvao i poziva ovjeka da itavim svojim biem prione uza nj u vjenom zajednitvu nepropadljivog boanskog ivota. Tu je pobjedu Krist izvojevao uskrsnuvi na ivot, postoje svojom smru oslobodio ovjeka od smrti2. Svakome ovjeku koji razmilja vjera, predoena solidnim argumentima, prua odgovor na tjeskobna pitanja o njegovoj buduoj sudbini; ujedno mu omoguuje da u Kristu bude u zajednitvu sa svojom predragom, ve preminulom braom, ulijevajui mu nadu da su oni ve postigli pravi ivot kod Boga. 19. (O oblicima i korijenima ateizma). Posebno bitna crta ljudskog dostojanstva 4319 jest to to je ovjek pozvan u zajednitvo s Bogom. Ve od samog svog postanka ovjek je pozvan da stupi u dijalog s Bogom, jer samo stoga postoji to gaje Bog iz ljubavi stvorio i to ga iz ljubavi stalno uzdrava. ovjek ne moe ivjeti punim ivotom po istini ako to ljubav slobodno ne prizna i svome se Stvoritelju ne povjeri. Ipak mnogi meu naim suvremenicima ne uviaju tu intimnu i ivomu povezanost s Bogom ili je izriito zabacuju. To ide dotle da ateizam treba ubrojiti meu vrlo ozbiljne pojave naega vremena. Zato je potrebno da bude razmotren s velikom panjom. Imenom ateizma oznauju se pojave koje su meu sobom veoma razliite. Neki naime Boga izriito nijeu, dok drugi dre da ovjek ne moe o Bogu uope nita tvrditi; drugi opet pristupaju prouavanju pitanja o Bogu takvom metodom da se dobiva dojam da to pitanje nema smisla. Mnogi, neopravdano prekoraujui granice pozitivnih znanosti, uporno tvrde da se sve objanjava samom tom znanstvenom metodom, ili - nasuprot - ne doputaju vie uope nikakve apsolutne istine. Ima takvih koji toliko uzvisuju ovjeka da vjera u Boga gotovo gubi svoju snagu; oni su, kako se ini, vie zauzeti time da afirmiraju ovjeka negoli da zanijeu Boga. Neki opet sebi Boga tako predouju da onaj lik koji zabacuju nikako nije Bog Evanelja. Ima i takvih koji pitanja o Bogu uope
*4318 Usp. Mudr 1,13; 2,23 si; Rim 5,21; 6,23; Jk 1,15. Usp. 1 Kor 15,56 si.

857

ne nainju: kao da uope nisu iskusili religioznog nemira, pa i ne vide emu bi jo vodili brigu o religiji. Ateizam, osim toga, nerijetko nastaje iz silovitog protesta protiv zla u svijetu, ili iz toga to se nekim ljudskim dobrima neopravdano pripisuje oznaka samog apsolutnog dobra, tako da onda ta ljudska dobra zauzmu mjesto koje pripada Bogu. I sama dananja civilizacija moe esto oteati pristup k Bogu, ne iz same sebe, ve ukoliko je suvie upletena u zemaljske stvari. Oni koji svojevoljno nastoje udaljiti Boga od svoga srca te izbjei religijska pitanja, protiv diktata vlastite savjesti, nisu dakako bez krivnje. Ali ipak neku odgovornost za to snose esto i sami vjernici. Ateizam naime promatran u cjelini, nije neto izvorno, ve proizlazi iz razliitih uzroka. Meu te uzroke treba ubrojiti takoer kritiku reakciju protiv religija, i to u nekim krajevima posebno protiv kranske religije. Zato ne malu ulogu za postanak tog ateizma mogu imati vjernici, ukoliko treba rei da oni zanemarivanjem vjerskog odgoja ili netonim i pogrenim izlaganjem nauke ili takoer nedostacima svoga religioznog, moralnog i drutvenog ivota, pravo lice Boga i religije prije zakrivaju nego otkrivaju. 4320 20. (O sustavnom ateizmu). Moderni ateizam pokazuje esto i sustavni izgled. Osim drugih uzroka takva ateizma, tu se elja za osamostaljenjem ovjeka tjera dotle te se podiu potekoe protiv bilo kakve ovisnosti o Bogu. Oni koji ispovijedaju takav ateizam upinju se tvrdei da se sloboda sastoji u tome daje ovjek sam sebi svrha, jedini graditelj i demijurg svoje vlastite povijesti. A to se, kau oni, ne moe sloiti s priznavanjem Boga, zaetnika i svrhe svih stvari, ili bar takvu tvrdnju o Bogu ini posve suvinom. Toj nauci moe ii u prilog osjeaj moi to ga ovjeku donosi dananji tehniki napredak. Meu oblicima dananjeg ateizma ne smijemo mimoii onaj koji osloboenje ovjeka oekuje prije svega od njegova ekonomskog i drutvenog osloboenja. Taj oblik ateizma tvrdi da religija po svojoj naravi smeta takvom osloboenju, ukoliko ovjekovu nadu usmjeruje prema buduem i iluzornom ivotu te ga time odvraa od izgradnje zemaljskoga grada. Zato se zastupnici te nauke, kada preuzmu upravu drave, estoko bore protiv religije te ire ateizam, sluei se pri tom onim sredstvima pritiska kojima raspolae javna vlast, pogotovu u odgoju mladei. 4321 21. (O stavu Crkve prema ateizmu). Vjerno odana i Bogu i ljudima, Crkva ne moe prestati da sa alou i sa svom vrstoom ne odbacuje, kao to je i prije odbacivala one pogubne nauke i postupke koji proturijee razumu i opem iskustvu ovjeanstva, a ovjeka skidaju s njegova priroenog dostojanstva .
*4321 Usp. Pijo X I , enciklika "Divini Reemptoris"', 19. oujka 1937. (AAS 29 [1937] 65-106); Pijo X I I , enciklika "AdApostolorum Principis", 29. lipnja 1958. (AAS 50 [1958] 601-614); Ivan X X I I I , enciklika "Mater et Magistra", 15. svibnja 1961. (AAS 53 [1961] 451-453); Pavao V I , enciklika "Ecclesiam suam", 6. kolovoza 1964. (AAS 56 [1964] 651-653).

858

Ipak Crkva nastoji otkriti u dui ateista sakrite uzroke nijekanja i dri da ih treba ozbiljno i to dublje pretraiti, jer je svjesna vanosti pitanja to ih podie ateizam i jer ju vodi ljubav prema ljudima. Crkva vrsto dri da se priznavanje Boga nipoto ne protivi ovjekovu dostojanstvu, budui da to dostojanstvo ima svoj temelj i svoje potpuno savrenstvo u samom Bogu. ovjek je od svog Stvoritelja postavljen u drutvo razuman i slobodan, ali jo i vie: kao sina ga poziva u samo boansko zajednitvo da bude dionikom sree kojom je on sam sretan. Crkva osim toga ui da eshatoloka nada ne umanjuje vanost zemaljskih zadataka, ve da naprotiv ispunjenje zemaljskih zadataka dobiva odatle nove pobude. Nasuprot, ako se izgubi boanski temelj i nada u vjeni ivot, ovjekovo dostojanstvo biva veoma teko povrijeeno, kao to se to danas esto moe jasno vidjeti. Zagonetka ivota i smrti, krivnje i patnje ostaje tada bez rjeenja, tako da ljudi nerijetko padaju u oaj. Meutim svaki ovjek ostaje sam sebi nerijeeno, nerazgovijetno pitanje. Nitko ne moe potpunoma potisnuti spomenuto pitanje u trenucima, osobito u vanijim dogaajima ivota. Jedino Bog, koji poziva ovjeka na dublje razmiljanje i na poniznije traenje, daje potpun i posve siguran odgovor na to pitanje. A lijek protiv ateizma moemo oekivati od adekvatnog izlaganja ali jednako tako i autentinog ivota Crkve i njezinih lanova. Crkva naime treba uiniti prisutnim i tako rei vidljivim Boga Oca i njegova utjelovljenoga Sina, neprekidnom obnovom i oienjem same sebe pod vodstvom Duha Svetoga 1 . To se ponajprije postie svjedoanstvom ive i sazrele vjere, to jest vjere koja je tako odgojna da moe jasno prozreti tekoe te ih nadjaati. Divno svjedoanstvo takve vjere davali su i daju mnogobrojni muenici. Ta vjera mora oitovati svoju plodnost time to prozirnije sav ivot vjernika, pa i profani, te to ih pokree na pravdu i ljubav, posebno prema siromanima. Napokon, da se oituje prisutnost Boja, najvie pridonosi bratska ljubav meu vjernicima, koji u duhovnoj jednodunosti surauju za vjeru Evanelja2 te se oituju kao znak jedinstva. A Crkva, premda potpuno zabacuje ateizam, ipak iskreno izjavljuje da svi ljudi, vjernici i nevjernici, moraju zajedniki raditi za ispravnu izgradnju ovoga svijeta u kojemu zajedno ive. A toga ne moe biti bez iskrenog i razboritog dijaloga. Crkva se, dakle, ali na diskriminaciju izmeu vjernika i nevjernika koju neki upravljai drava nepravedno uvode, ne priznavajui temeljna prava ljudske osobe. A za vjernike Crkva trai efektivnu slobodu i mogunost da na ovom svijetu sagrade takoer hram Boji. A ateiste ljubezno poziva da otvorena srca promotre Evanelje Kristovo. Jer Crkva jako dobro zna da se njezina poruka slae s najdubljim eljama ljudskoga srca, kada titi dostojanstvo ljudskoga poziva, vraajui nadu onima koji ve
*4321 Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br.8 (AAS 57 [1965] 12; *4120). Usp. Fil 1,27.

859

oajavaju nad svojim viim odreenjem. Poruka Crkve ne samo da ovjeku ne umanjuje ve osigurava svjetlo, ivot i slobodu za njegov napredak. Nita osim toga ne moe zadovoljiti ljudsko srce: "Za sebe si nas stvorio", Gospodine, "i nemirno je 1 srce nae dok ne poine u tebi" . 4322 22. (O Kristu, novom ovjeku). Misterij ovjeka postaje doista jasan jedino u misteriju utjelovljene Rijei. Adam, prvi ovjek, bio je naime slika onoga koji je imao doi 2 , Krista Gospodina. Krist, novi Adam, objavljujui misterij Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva i ovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvienost njegova poziva. Nije, dakle, nikakvo udo to gore iznesene istine u njemu nalaze svoj izvor i u njemu dosiu svoj vrhunac. On koji je "slika nevidljivog Boga" [Kol 1,15]3 jest i savreni ovjek koji je Adamovim sinovima vratio slinost s Bogom, koja je ve prvim grijehom izobliena. Budui daje u njemu ljudska narav bila uzeta, a ne unitena 4 time je ona i u nama uzdignuta na veoma visoko dostojanstvo. Utjelovljenjem se naime Sin Boji na neki nain sjedinio sa svakim ovjekom. Radio je ljudskim rukama, razmiljao ljudskim umom, odluivao ljudskom voljom 5 , ljubio je ljudskim srcem. Roen od Marije Djevice, postao je uistinu jedan od nas, u svemu nama slian osim u grijehu6. Nevini jaganjac, prolivi slobodno svoju krv, zasluio nam je ivot. I u njemu nas je Bog pomirio sa sobom i meu nama i otrgnuo nas iz ropstva avla i grijeha. Svaki od nas moe zato rei s Apostolom: Sin Boji "mije iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao" [Gal 2,20]. Trpei za nas nije nam samo dao primjer da idemo njegovim stopama 8 nego nam je otvorio i put; i dok njime stupamo, ivot se i smrt posveuju i dobivaju novi smisao. Postavi jednak slici Sina, koji je Prvoroenac meu mnogom braom 9 kranin prima "prve plodove Duha" [Rim 8,23], po kojima postaje sposoban da ispuni novi zakon ljubavi10. Po tome se Duhu, koji je "zalog batine" [Efl,14], itav ovjek iz1 2

*4321 *4322

3 4

Augustin, Confessiones 11 (PL 32,661 / L. Verheijen: CpChL 27 [1981] 1). Usp. Rim 5,14. Usp. Tertulijan, De carnis resurrectione 6: "kako god naime bila oblikovana glina, mislilo se na Krista, budueg ovjeka": PL 2,802 / CSEL 4 7 , 3 3 ] 2 s i / J.G.Ph. Berleffs: CpChL 2 [1954] 928 1 2 s i). Usp. 2 Kor 4,4. Usp. 2. carigradski sabor (553.), kan.7: "... a da se Rije nije pretvorila u narav tijela, niti je tijelo prelo u narav Rijei" (*428); usp. i 3. carigradski sabor (681.):"... kao to je naime njegovo posve sveto i neokaljano tijelo, nije bilo poniteno, usprkos poboanstvenjenju, nego je ostalo u svojim vlastitim granicama i u svojem vlastitom pojmu" (*556). - Usp. Kalcedonski sabor (451.): "... koji se prepoznaje u dvije naravi, nepomijean, nepromjenjiv, nepodijeljen i nedjeljiv" (*302). Usp. 3. carigradski sabor: "... tako ni njegova ljudska volja, usprkos njezinom poboanstvenjenju, nije bila ponitena" (*556). Usp. Heb 4,15. Usp. 2 Kor 5,18 si; Kol 1,20-22. Usp. 1 Pt 2,21; Mt 16,24; Lk 14,27. Usp. Rim 8,29; Kol 1,18. Usp. Rim 8,1-11.

6 7 8 9 10

860

nutra obnavlja, sve do "otkupljenja tijela" [Rim 8,23]: "Ako li zbilja stanuje u vama Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih, onaj koji uskrisi Isusa Krista od mrtvih oiv1 jet e i vaa mrtva tjelesa radi svog Duha koji stanuje u vama" [Rim 8,11] . Nuda i dunost uistinu nagone kranina da se kroz mnoge nevolje bori protiv zla i da podnese smrt. Ali pridruen pashalnom misteriju, kao stoje suoblien Kristu u smrti, tako, nadom ohrabren, ide u susret uskrsnuu . To ne vrijedi samo za one koji vjeruju u Krista nego i za sve ljude dobre volje u ijim srcima milost nevidljivo djeluje3. A budui daje Krist umro za sve 4 i daje konani ovjekov poziv stvarno samo jedan, i to boanski, moramo drati da Duh Sveti prua svima mogunost da se, na nain koji je Bogu poznat, pridrue tom pashalnom misteriju. Takav je i toliki misterij ovjeka, misterij koji vjernicima jasno otkriva kranska objava. Po Kristu i u Kristu razrjeuje e zagonetka boli i smrti koja nas, izvan njegova Evanelja, satire. Krist je uskrsnuo, svojom je smru unitio smrt i darovao nam ivot 5 da, kao sinovi u Sinu, viemo u Duhu: Abba, Oe 6 . POGLAVLJE II.: O LJUDSKOJ ZAJEDNICI 23. Jedna od vanih karakteristika dananjeg svijeta jest porast meusobnih od- 4323 nosa meu ljudima, emu vrlo mnogo pridonosi dananji tehniki napredak. Ipak se bratski dijalog meu ljudima ne ostvaruje u tom napretku, nego mnogo dublje u onom zajednitvu osoba koje trai uzajamno potivanje njihova punog duhovnog dostojanstva. Kranska objava mnogo pomae da se promie zajednitvo meu osobama, te nas uvodi u dublje shvaanje zakona drutvenog ivota, koje je Stvoritelj upisao u duhovnu i moralnu narav ovjekovu. No kako je u novijim dokumentima crkvenog Uiteljstva veoma opirno izloena nauka o ljudskom drutvu7, Sabor podsjea samo na neke vanije istine i iznosi njihove temelje u svjetlu objave. Osim toga istie neke posljedice koje su od posebne vanosti za nae doba. 24. (O komunitarnom karakteru ovjekova poziva u Bojem planu). Bog, koji se 4324 oinski brine za sve, htio je da svi ljudi tvore jednu obitelj i da se meusobno susreu kao braa. Svi su, naime, stvoreni na sliku Boga, koji je "izveo sav ljudski rod od
M322 Usp. 2 Kor 4,14. Usp. Fil 3,10; Rim 8,17. Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br.16 (AAS 57 [1965] 20; *4140). Usp. Rim 8,32. Usp. Bizantska uskrsna liturgija. Usp. Rim 8,15; Gal 4,6; Iv 1,12; l i v 3,1. Usp. Ivan XXIII, enciklika "Mater et Magistra", 15. svibnja 1961. (AAS 53 [1961] 401-464; *3935-3953); enciklika "Pacem in terris", 11. travnja 1963 (AAS 55 [1963] 257-304; *3955-3997); Pavao V I , enciklika "Ecclesiam suam", 6. kolovoza 1964. (AAS 56 [1964] 609-659).

*4323

861

jednoga ovjeka i nastanio ga po svoj povrini zemaljskoj" [Dj 17,26], te su svi pozvani k jednom te istom cilju, k Bogu samomu. Zbog toga je ljubav prema Bogu i prema blinjemu prva i najvea zapovijed. A Sveto nas pismo ui, daje ljubav prema Bogu neodjeljiva od ljubavi prema blinjemu: .. i ako ima koja druga zapovijed, sadrana je u ovoj rijei: ,Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe!'... Ljubav je ispunjeni Zakon" [Rim 13,9-10; 1 Iv 4,20]. To je pak od veoma velike vanosti za ljude, koji su iz dana u dan sve ovisniji jedni o drugima, i za svijet, koji se danomice sve vie ujedinjuje. To vie, Gospodin Isus, kad moli Oca da svi budu jedno ... kao to smo i mi jedno" [Iv 17,21-22], otvara ljudskom razumu nedokuive poglede i daje da naslutimo da postoji slinost izmeu jedinstva boanskih osoba i jedinstva sinova Bojih u istini i ljubavi. Ta slinost jasno pokazuje da ovjek, koji je na zemlji jedino stvorenje to gaje radi njega samoga Bog htio, ne moe potpuno nai sebe osim po iskrenom darivanju samoga sebe . 4325 25. (O uzajamnoj ovisnosti ovjekove osobe i ljudskog drutva). Iz drutvene ovj ej e naravi j e oito da su rast ljudske osobe i razvoj samoga drutva ovisni j edno 0 drugome. Poelo, naime, subjekt i svrha svih drutvenih ustanova jest i mora biti ljudska osoba, jer ona po samoj svojoj naravi u svemu ima potrebu drutvenog ivota2. Drutveni, dakle, ivot nije ovjeku neto pridodate Zato on u povezanosti s drugima, uzajamnim uslugama i dijalogom s braom razvija sve svoje sposobnosti i moe odgovoriti svome pozivu. Meu drutvenim vezama koje su nune za ovjekov razvoj neke, kao obitelj i politika zajednica, neposrednije odgovaraju njegovoj intimnoj naravi; druge naprotiv proizlaze vie iz njegove slobodne volje. Danas se iz vie razloga umnoavaju meusobni odnosi i zavisnosti, a odatle nastaju razliita udruenja i ustanove javnog 1 privatnog prava. Premda ta injenica, koju nazivamo "socijalizacijom", nije zacijelo bez opasnosti, ipak donosi sa sobom velike prednosti koje omoguavaju da se uvrste i unaprijede odlike ljudske osobe i da se osiguraju njezina prava3. No ako se ljudska osoba obilno okoriuje tim drutvenim ivotom da bi ispunila svoj poziv, pa i vjerski, ipak se ne moe zanijekati da se ljudi, zbog drutvenih prilika u kojima ive i u koje su od djetinjstva uronjeni, esto odvraaju od dobra i potiu na zlo. Sigurno je da neredi, koji su tako esti u drutvenom ivotu, djelomino dolaze od napetosti koje nastaju zbog ekonomskih, politikih i drutvenih struktura. No dublji njihovi korijeni jesu ljudska sebinost i oholost, koje kvare takoer i drutvenu sredinu. Tamo gdje je sama stvarnost iskrivljena posljedicama grijeha, ovjek, od roenja sklon na zlo, nalazi opet nove poticaje na grijeh; i on ih, bez velikih napora i milosti, ne moe nadvladati.

1 2 3

*4324 *4325

Usp. Lk 17,33. Usp. Toma Akvinski, Sententiae I libri Ethicorum, lectio 1 (izdanje Leonina 47,3-6). Usp. Ivan X X I I I , enciklika "Mater et Magistra" (AAS 53 [1961] 418); Pijo X I , enciklika "Ouadragesimo anno", 15. svibnja 1931. (AAS 23 [1931] 222-224).

862

26. (O promicanju opeg dobra). Kako se meuovisnost ljudi svakim danom 4326 poveava i proiruje na itav svijet, ope dobro, - to jest skup onih uvjeta drutvenog ivota koji grupama i pojedincima omoguuju da potpunije i lake dou do vlastitog savrenstva, - danas sve vie postaje openito te zbog toga obuhvaa prava i dunosti koje se odnose na itavo ovjeanstvo. Zato svaka skupina mora voditi brigu o 1 potrebama i zakonitim tenjama drugih skupina, dapae o opem dobru . No u isto vrijeme raste i svijest o uzvienom dostojanstvu koje pripada ljudskoj osobi; ona nadilazi sve stvari i njezina su prava i dunosti univerzalna i nepovrediva. Treba dakle uiniti pristupanim ovjeku sve ono to mu je potrebno da ivi uistinu ljudskim ivotom, kao to su hrana, odjea, pravo na slobodan izbor ivotnog zvanja i na osnivanje obitelji, pravo na odgoj, na rad, na dobar glas i potivanje, na potrebnu informiranost, pravo da radi prema ispravnoj normi svoje savjesti, pravo na zatitu sfere privatnog ivota te na opravdanu slobodu i na religioznom podruju. Drutveni poredak, dakle, i njegov razvitak moraju uvijek imati za cilj dobro osoba, jer red stvari treba se podrediti osobnom redu a ne obratno. To je i sam Gospodin naznaio kadje rekao daje subota stvorena radi ovjeka, a ne ovjek radi subote 2 . Taj se poredak treba neprestano razvijati, temeljiti na istini i izgraivati na pravdi te je potrebno da ga oivljava ljubav; a u slobodi mora iz dana u dan nalaziti sve ovjeniju ravnoteu 3 . Da se to izvede, treba provesti obnovu mentaliteta i dalekosene socijalne promjene. Duh Boji koji divnom providnou upravlja tok vremena i obnavlja lice zemlje, prisutan je u tom razvoju. A evaneoski je kvasac pobudio i dalje budi u ljudskom srcu neodoljiv zahtjev za tim dostojanstvom. 27. (Opotivanju ljudske osobe). Prelazei na praktine i vanije konsekvenci- 4327 je, Sabor eli naglasiti potivanje ovjeka; svatko mora smatrati svoga blinjega, ne izuzevi nikoga, kao drugoga samoga sebe u prvom redu vodei brigu o njegovu ivotu i o sredstvima koja su mu potrebna za dostojan ivot 4 , a da ne nasljeduje onog bogataa koji nije vodio nikakve brige o siromanom Lazaru5. U naim danima posebice postoji hitna i neodlona obaveza da budemo blinji ba svakom ovjeku i da mu, kad se s njim sretnemo, djelotvorno pomognemo: starcu od svih naputenu, stranom radniku nepravedno prezrenu, izbjeglici, djetetu iz nezakonite veze koje nezaslueno trpi zbog grijeha koji nije njegov, gladnome koji se poziva na nau savjest podsjeajui nas na Gospodinovu rije: "Meni ste uinili koliko ste uinili jednomu od ove moje najmanje brae" [Mt 25,40].

*4326 *4327

Usp. Ivan X X I I I , enciklika "Mater et Magistra" (AAS 53 [1961] 417). Usp. Mk 2,27. Usp. Ivan X X I I I , enciklika "Pacem in terris" (AAS 55 [1963] 266; *3973). Usp. Jk 2,15 si. Usp. Lk 16,19-31.

863

Povrh toga sve to se protivi samom ivotu, kao stoje ubojstvo bilo koje vrste, genocidi, pobaaji, eutanazija pa i svojevoljno samoubojstvo; sve to povreuje integritet ljudske osobe, kao to su sakaenja, tjelesna i moralna muenja, psiholoke prisile; sve to vrijea ljudsko dostojanstvo, kao to su neljudski uvjeti ivota, proizvoljna hapenja, deportacije, ropstvo, prostitucija, trgovina bijelim robljem i mladei; zatim, nedostojni uvjeti rada, gdje se s radnicima ne postupa kao sa slobodnim i odgovornim osobama, nego kao s prostim sredstvima zarade: svi ti i slini postupci zacijelo su sramotni ve sami po sebi, i dok truju ljudsku civilizaciju vie kaljaju one koji tako postupaju nego one koji nepravdu trpe, i u proturjeju su sa Stvoritehevom au. 4328 28. Potivanje i ljubav moraju se protegnuti i na one koji drugaije od nas misle i rade u drutvenim, politikim ili vjerskim pitanjima. Jer, sa to vie ovjenosti i ljubavi prodremo u njihov nain miljenja, lake emo moi s njima zapodjenuti dijalog. Naravno, ta ljubav i dobrohotnost nipoto nas ne smiju uiniti ravnodunima prema istim i dobru. tovie, samo ljubav potie Kristove uenike da svim ljudima navjeuju spasonosnu istinu. Ali treba razlikovati zabludu, koja se uvijek mora zabaciti, od zabludjeloga, koji uvijek zadrava osobno dostojanstvo, pa i kad je optereen lanim ili manje tonim religioznim shvaanjem1. Bog je jedini sudac i ispitiva srdaca. Stoga nam zabranjuje da sudimo o ma ijoj unutarnjoj krivnji2. Kristova nauka trai da oprostimo i uvrede, a zapovijed ljubavi protee i na neprijatelje, jer zapovijed Novoga zakona glasi: "uli ste daje reeno: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone i kleveu" [Mt 5, 43-44]. 29. (O bitnoj jednakosti svih ljudi i drutvenoj pravdi). Budui da su svi ljudi, oduhovljeni razumnom duom i stvoreni na sliku Boju, iste naravi i istog porijekla, i jer svi, od Krista otkupljeni, imaju isti poziv i isto boansko odreenje, treba da im se sve vie i vie priznaje temeljna jednakost sviju. Nisu, istina, svi ljudi jednaki po fizikoj sposobnosti i po razliitim umnim i moralnim moima. No svaka diskriminacija u temeljnim pravima osobe na drutvenom ili kulturnom polju, ili zbog spola, rase, boje koe, drutvenog poloaja, jezika ili religije mora se prevladati i ukloniti jer se protivi Bojem naumu. Treba uistinu poaliti to jo uvijek ta temeljna prava osobe nisu posvuda osigurana, kao stoje na primjer sluaj kad se eni nijee da slobodno izabere mua, da prihvati odreeni ivotni stale ili da ima pristup jednakom odgoju i kulturi koja se priznaje muu. Povrh toga, iako su meu ljudima opravdane razliitosti, jednako dostojanstvo osoba zahtijeva da se stvore ovjeniji i pravini uvjeti za ivot. Prevelike naime ekonomske i drutvene nejednakosti meu lanovima ili narodima jedne te iste ljud*4328 Usp. Ivan XXIII, enciklika "Pacem in terris" (AAS 55 [1963] 299sl; *3996). Usp. Lk 6,37 si; Mt 7,lsl; Rim 2,1-11; 14,10-12.

4329

864

ske obitelji izazivaju sablazan i protive se drutvenoj pravdi, pravinosti i dostojanstvu ljudske osobe, kao i drutvenom i meunarodnom miru. Privatne i javne ljudske ustanove neka nastoje sluiti ovjejem dostojanstvu i svrsi. Neka se i odluno bore protiv svakog oblika drutvenog i politikog zasunjivanja te osiguraju temeljna ljudska prava pod bilo kojim politikim reimom. Isto je tako nuno da se te ustanove pomalo usklade s duhovnim vrijednostima, koje su najvie od svih, pa premda je koji put potrebno mnogo vremena da dou do eljenog cilja. 30. (Potrebno je izdii se iznad indivudualistike etike). Dubok i brz preobraaj 4330 prilika sve hitnije zahtijeva da ne bude nikoga koji bi se, ne gledajui na tok stvari i zbog inertnosti, zadovoljio isto individualistikom etikom. Dunostima prema pravednosti i ljubavi sve se vie udovoljava na taj nain da svatko prema vlastitim mogunostitm i obazirui se na potrebe drugoga pridonosi opem dobru te unapreuje i pomae javne i privatne ustanove koje slue poboljavanju uvjeta ljudskog ivota. Ali ima i takvih koji, dodue, zastupaju irokogrudne i velikodune ideje, no u stvari uvijek tako ive kao da ih uope nije briga za potrebe drutva. Dapae, mnogi u nekim zemljama tako rei nita ne dre do socijalnih zakona i propisa. Nije malen ni broj onih koji se ne ustruavaju izbjegavati opravdane poteze ili druge obaveze prema drutvu sluei se pri tom raznim smicalicama i prijevarama. Drugi opet omalovaavaju neke propise drutvenog ivota, kao na primjer one koji se tiu zdravstvene zatite ili ureenja saobraaja, ne pazei nita na to to takvom nebrigom dovode u opasnost vlastiti ivot i ivot drugih. Svi neka uzmu k srcu da meu glavne dunosti suvremenog ovjeka ubroje drutvene obaveze i da ih obdravaju. to se svijet vie ujedinjuje to dunosti ljudi oitije prerastaju zasebne skupine i pomalo se proiruju na itav svijet. A to se ne moe ostvariti ako i pojedinci i skupine ne budu u sebi uzgajali i u drutvu irili moralne i socijalne vrline. Tako e, uz nunu pomo Boje milosti, postati zaista novi ljudi i graditelji novog ovjeanstva. 31. (O odgovornosti i sudjelovanju). Da bi pojedinci to bolje ispunili dunost 4331 svoje savjesti prema razliitim grupama iji su lanovi, potrebno im je osigurati to obuhvatniju unutarnju kulturnu izobrazbu, sluei se pri tom silnim sredstvima kojima ovjeanstvo danas obilno raspolae. U prvom redu odgoj omladine, bez obzira na drutveno porijeklo, treba tako urediti da se pojave muevi i ene koji e biti ne samo moralno izobraeni nego i izgraene linosti, jer upravo takve potrebuje nae doba. No do takvog osjeaja odgovornosti ovjek jedva dolazi ako mu ivotni uvjeti ne doputaju da postane svjestan svoga dostojanstva i da odgovori svom pozivu sluenjem Bogu i blinjima. Ljudska, naime, sloboda esto slabi kad ovjek padne u skrajnju bijedu, kao to se obescjenjuje kad on, ivei odvie lagodno, zatvara sebe kao u neku "zlatnu osamu". Ona, naprotiv, jaa kad ovjek preuzima na sebe neiz865

bjeive nunosti drutvenog ivota, ako prihvaa mnogostruke zahtjeve ljudske solidarnosti i svojski se stavlja u slubu zajednice. Stoga treba poticati kod svih volju da preuzmu svoj dio odgovornosti u zajednikim pothvatima. I valja pohvaliti postupak onih drava u kojima to je mogue vie graana u istinskoj slobodi sudjeluju u voenju javnih poslova. Treba ipak voditi rauna o stvarnim prilikama svakog pojedinog naroda i o nunoj stabilnosti javne vlasti, a da bi svi graani bili spremni uestvovati u ivotu raznih skupina koje ine drutveno tijelo, potrebno je da u njima nau vrednote koje e ih privui i raspoloiti ih da slue drugima. S pravom moemo smatrati daje budunost ovjeanstva u rukama onih koji budu znali buduim pokoljenjima pruiti razloge ivota i nade. 4332 32. (Utjelovljena Rije i ljudska solidarnost). Kao to je Bog stvorio ljude ne da ive pojedinano nego da formiraju drutvene zajednice, tako se njemu takoer "svidjelo.... da posveti i spasi ljude ne izolirano, neovisno od svake veze meu njima, nego da uini od njih jedan narod, koji e ga priznavati u istini i sveto mu sluiti" . Ve od poetka povijesti spasenja on je izabirao ljude ne samo kao pojedince nego kao lanove odreene zajednice. Bog je te izabrane, objavljujui svoju zamisao, nazvao "svojim narodom" [hl 3,7-12], s kojim je povrh toga sklopio i savez na Sinaju2. Taj zajedniarski znaaj usavren je i dovren djelom Isusa Krista. Sama je naime utjelovljena Rije htjela biti dionikom ljudske zajednice. U Kani je Krist prisustvovao svadbi, svratio je u Zakejevu kuu, blagovao sa carinicima i grjenicima. Navodei najobinije socijalne elemente i sluei se izrazima i slikama iz obinog svakidanjeg ivota, on je objavljivao Oevu ljubav i uzvieni ovjeji poziv. Posvetio je ljudske veze, u prvom redu obiteljske, koje su izvor drutvenog ivota. Svojevoljno se podloio zakonima svoje domovine. Htio je ivjeti ivotom radnika svoga vremena i svojega kraja. U svom je propovijedanju jasno naloio sinovima Bojim da se jedan prema drugome ponaaju kao braa. U svojoj je molitvi molio da svi njegovi uenici budu jedno. tovie, sama je sebe, sve do smrti, prinio za sve, kao Otkupitelj sviju. "Nitko nema vee ljubavi od ove: poloiti vlastiti ivot za svoje prijatelje" [Iv 15,13]. Apostolima je pak svojim zapovjedio da svim narodima navijetaju evaneosku poruku da bi ljudski rod postao Boja obitelj u kojoj bi punina zakona bila ljubav. Prvoroenac meu mnogom braom ustanovio je poslije svoje smrti i uskrsnua, po daru svojega Duha, meu svima koji ga s vjerom i ljubavlju primaju, novu bratsku zajednicu, naime u svome Tijelu, stoje Crkva; da se u tom Tijelu svi, kao udovi jedan drugome, meusobno pomau ve prema razliitim darovima koji su im dani.

*4332

2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium ", br.9 (AAS 57 [1965] 12 si; *4122). Usp. Izl 24,1-8.

866

Ta solidarnost treba da neprestano raste sve do onog dana kad doe do svoje punine: - tada e ljudi, milou spaeni, kao obitelj ljubljena od Boga i Krista, njihova brata, dati savrenu slavu Bogu. POGLAVLJE III.: O LJUDSKOJ DJELATNOSTI U SVIJETU 33. (Izlae se problem). Svojim radom i duhom ovjek je uvijek pokuavao da 4333 svoj ivot sve bogatije razvije. Danas je, osobito pomou znanosti i tehnike, proirio i neprestano dalje iri svoje gospodstvo gotovo nad itavom prirodom, te se ljudska obitelj, zahvaljujai poveanim mnogostrukim putovima razmjene meu narodima, sve vie priznaje i oblikuje kao jedna jedinstvena zajednica na itavom svijetu. Zbog toga mnoga dobra, koja je neko ovjek prvotno iekivao od viih sila, danas pribavlja ve vlastitim radom. Pred tim golemim pothvatom, koji ve zahvaa itav ljudski rod, ljudima se nameu mnoga pitanja. Koji je smisao i vrijednost te ljudske djelatnosti? Kako se treba sluiti svim tim stvarima? Koja je svrha tih pojedinanih i zajednikih napora? Crkva, uvarica blaga rijei Boje, iz kojega crpi naela religioznog i moralnog reda, premda nema uvijek spremna odgovora na svako pitanje, ipak eli svjetlo Objave povezati sa strunim znanjem sviju, da bi se osvijetlio put kojim je ovjeanstvo upravo krenulo. 34. (O vrijednosti ljudske djelatnosti). Za vjernike je jedno sigurno: pojedinac- 4334 na i kolektivna ljudska djelatnost, taj divovski napor kojim ljudi tokom vjekova nastoje da poboljaju svoje ivotne uvjete, promatran sam u sebi, odgovara Bojoj zamisli. ovjek, stvoren na sliku Boju, primio je nalog da sebi podloi zemlju sa svime to ova sadrava, da upravlja svijetom u pravednosti i svetosti 1 te da priznajui Boga stvoriteljem svega k njemu upravi sebe i sveukupnu stvarnost, da time to su sve stvari podvrgnute ovjeku bude ime Boje slavljeno po svoj zemlji 2 . To takoer vrijedi i za najobinije dnevne poslove. Muevi i ene koji, pribavljajui za sebe i za svoju obitelj sredstva potrebna za ivot, tako razvijaju svoju djelatnost da prikladno slue drutvu, s pravom mogu smatrati da svojim radom dalje razvijaju Stvoritelj evo djelo, da slue dobrobiti svoje brae i da osobnim radom doprinose povijesnom ostvarenju Boje zamisli 3 . Stoga krani i ne pomiljaju da se dostignua to su ih ljudi svojim genijem i silama stvorili suprotstavljaju Bojoj moi i kao da bi razumno stvorenje bilo takmac Stvoritelju. Naprotiv, oni su uvjereni da su pobjede ovjeanstva znak veliine Boje i plod njegove neizrecive zamisli. to pak vie raste m o ljudi, to se dalje protee i njihova pojedinana i skupna odgovornost. Iz toga se jasno vidi da kranska

*4334

Usp. Post 1,26 si; 9,2sl; Mudr 9,2 si. Usp. Ps 8,7 10. Usp. Ivan X X I I I , enciklika "Pacem in terris" (AAS 55 [1963] 297).

867

poruka ne odvraa ljude od izgradnje svijeta niti ih potie da zanemare dobro drugih 1 ljudi, nego ih naprotiv na to jo vre obavezuje . 4335 35. (O ureenju ljudske djelatnosti). Ljudska djelatnost kao to iz ovjeka proizlazi tako je prema njemu i usmjerena. ovjek naime svojim radom ne samo da preobraava stvari i drutvo ve usavrava samoge sebe. Mnogo toga ui, razvija svoje sposobnosti, i samoga sebe premauje. Taj razvitak, ako se ispravno shvati, vrijedi vie nego samo nagomilavanje vanjskog bogatstva. ovjek vie vrijedi po onome to jest negoli po onome to ima 2 . Isto tako sve ono to ljudi ine da se postigne vea pravda, ire bratstvo i ovjenije ureenje u drutvenim odnosima vrijedi vie nego sam tehniki napredak. Taj napredak naime moe dati materijalnu bazu ljudskom unapreenju, ali je nesposoban da ga sam po sebi ostvari. Stoga je norma za ljudsku djelatnost ono to je prema zamisli i volji Bojoj u skladu s istinskim dobrom ovjeanstva i to omoguuje ovjeku kao pojedincu ili kao lanu zajednice da razvije i ostvari svoj potpuni poziv. 36. Mnogi nai suvremenici kao da se boje da se iz odve uske povezanosti izmeu ljudske djelatnosti i religije ne bi sapela autonomija ljudi, drutava i znanosti. Ako pod autonomijom ovozemnih stvarnosti podrazumijevamo da stvorene stvari pa i sama drutva imaju vlastite zakone i vrijednosti koje ovjek mora pomalo otkrivati, primjenjivati i sreivati, onda je sasvim opravdano zahtijevati takvu autonomiju: to je ne samo zahtjev ljudi naeg vremena nego to odgovara i volji Stvoritelja. Sve naime stvari ve time to su stvorene imaju svoju konzistenciju, istinu, dobrost, vlastite zakone i ustrojstvo; to ovjek mora potivati tako da pojedinim znanostima ili umijeima prizna njihove vlastite metode. Stoga se metodiko istraivanje ni u jednoj struci, ako se vri doista znanstveno i po moralnim naelima, nikad nee stvarno protiviti vjeri, jer profane i vjerske realnosti imaju izvor u istome Bogu 3 . tovie, onaj koji nastoji ponizno i ustrajno prodrijeti u tajnu stvari, njega, a da toga i nije svjestan, kao da vodi ruka Boga, koji uzdrava sva bia i ini da budu ono to jesu. Neka nam zato bude slobodno poaliti neke stavove, kojih je nekada bilo i meu samim kranima zbog toga to nisu dovoljno shvatili opravdanu atonomiju znanosti. Ti su stavovi postavi izvorom napetosti i sukoba, mnoge duhove doveli do toga da smatraju da se vjera i znanost protive jedna drugoj4. No ako se pod autonomijom vremenitoga podrazumijeva da stvorene stvari ne ovise b Bogu i da njima moe ovjek raspolagati bez obzira na Stvoritelja, svatko
*4334 *4335 *4336 Usp. Poruka saborskih otaca svim ljudima poetkom 2. vatikanskog sabora 20. listopada 1962. (AAS 54 [1962] 822 si). Usp. Pavao V I , nagovor diplomatskom zboru, 7. sijenja 1965. (AAS 57 [1965] 232). Usp. 1 vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o katolikoj vjeri "Dei Filius", pogl. 2 (*3004 si) Usp. Pio Paschini, Vita e opere di Galileo Galilei, 2 sv. (Vatikan 1964).

4336

868

tko vjeruje u Boga uvia neispravnost takva stava. Stvorenje naime bez Stvoritelja iezava. Uostalom, svi koji vjeruju, pripadali oni bilo kojoj religiji, uvijek su uli njegov glas i oitovanje u govoru stvorenja. tovie, kadje Bog zaboravljen, stvorenje postaje neshvatljivo. 37. Sveto pismo a s njim i vjekovno iskustvo ui ljudsku obitelj da ovjeji na- 4337 predak, koji je veliko dobro za ovjeka, nosi u sebi i veliku napast. Kada se naime poremeti hijerarhija vrednota, time to je zlo ispremijeano s dobrim, pojedinci i razne skupine gledaju samo na svoje vlastite interese, a ne na interese drugih. Pa onda svijet vie nije mjesto pravoga bratstva, a poveana mo ovjekova prijeti unitenjem samoga ovjeanstva. Svu ljudsku povijest prozirnije teka borba protiv moi mraka. Ta borba, koja je zapoela ve od poetka svijeta trajat e po rijei Gospodnjoj1 sve do posljednjega dana. Ubaen u tu borbu, ovjek se mora neprestano boriti da prione uz dobro. I jedino uz velike napore i pomo Boje milosti moe postii svoje unutarnje jedinstvo. Zato Kristova Crkva, puna pouzdanja u Stvoriteljev plan, priznaje da ljudski napredak moe sluiti istinskoj srei ljudi. Ali ona ipak ne moe a da ne razglauje onu Apostolovu: "Nemojte se prilagoivati ovomu svijetu" [Rim J2,2], to jest onom duhu tatine i zlobe koja ljudsku djelatnost, odreenu da slui Bogu i ovjeku, pretvara u sredstvo grijeha. Ako, dakle, netko zapita kako bi se moglo svladati to bijedno stanje, krani ispovijedaju da se sve ljudske djelatnosti to se dnevno nalaze u opasnosti zbog oholosti i neurednog sebeljublja moraju proiavati i privoditi k savrenstvu Kristovim kriem i uskrsnuem. ovjek, kojega je Krist otkupio i uinio novim stvorenjem u Duhu Svetome, moe i mora ljubiti stvari koje je sam Bog stvorio. Ta od Boga ih prima, na njih gleda i potuje ih kao da upravo izlaze iz Boje ruke. Za njih zahvaljuje boanskom Dobroinitelju, njima se slui i uiva ih u siromatvu i slobodi duha i 2 tako je uveden u pravi posjed svijeta, kao onaj koji nita nema a sve posjeduje . "Sve je vae, a vi ste Kristovi, a Krist je Boji" [1 Kor 3,22-23]. 38. (O ljudskoj djelatnosti koja je dovedena do savrenstva u pashalnom miste- 4338 riju). Rije Boja, po kojoj je sve postalo i koja je sama postala tijelom i prebivala na ljudskoj zemlji , ula je kao savren ovjek u povijest svijeta i u sebi rekapitulirala4. On nam objavljuje "daje Bog ljubav" [1 Iv 4,8] i ujedno nas ui daje nova zapovijed ljubavi osnovni zakon ljudskog savrenstva pa, prema tome, i preobrazbe svijeta. Tako onima koji vjeruju u boansku ljubav donosi sigurnost daje svim ljudima otvoren put ljubavi i da nije uzaludno nastojanje da se ostvari ope bratstvo. Takoer
*4337 *4338 Usp. Usp. Usp. Usp. Mt 24,13; 13,24-30 36-43. 2 Kor 6,10. Iv 1,3 14. Ef 1,10.

869

opominje da se ta ljubav treba vriti ne samo u velikim stvarima nego, i to u prvom redu, u redovitim ivotnim prilikama. Podnijevi smrt za sve nas grjenike , svojim nas primjerom ui da i mi trebamo nositi kri to ga tijelo i svijet stavljaju na lea onih koji idu za mirom i pravdom. Krist, koji je svojim uskrsnuem postavljen za Gospodina i kome je dana sva vlast 2 na nebu i na zemlji , snagom svoga Duha ve djeluje u srcima ljudi. U njima ne budi samo elju za buduim vijekom nego takoer samim time nadahnjuje, proiuje i uvruje ona velikoduna nastojanja kojima se ljudska obitelj trudi da pobolja ivotne uvjete i da tom cilju podloi svu zemlju. A darovi su Duha razliiti: dok jedne poziva da otvoreno svjedoe o svojoj elji za nebeskim obitavalitem i da ivim uvaju to svjedoanstvo u ljudskoj obitelji, druge zove da se posvete zemaljskom sluenju ljudima pripremajui tom slubom grau za nebesko kraljevstvo. On ipak sve oslobaa, da se, poto su se odrekli samoljublja i navrnuli ljudskom ivotu, na slubu sve zemaljske energije, vinu prema onoj budunosti kada e samo ovjeanstvo postati ugodan prinos Bogu 3 . Gospodin je svojima ostavio zalog te nade i popudbinu toga putovanja: sakrament vjere u kojem se plodovi prirode to ih je ovjek uzgojio pretvaraju u njegovo slavno Tijelo i Krv. To je veera bratskog zajednitva, anticipacija nebeske gozbe. 4339 39. (Nova zemlja i novo nebo). Nepoznato nam je vrijeme dovrenja zemlje i ovjeanstva4, a ne znamo ni nain preobrazbe svemira. Prolazi, dodue, vanjski lik ovoga svijeta, izoblien grijehom5. No poueni smo da Bog sprema novi stan i novu zemlju u kojima e vladati pravednost , i gdje e blaenstvo ispuniti i nadvisiti sve elje za mirom to se raaju u ljudskom srcu . Tada, poto smrt bude pobijeena, sinovi e Boji biti u Kristu uskrieni, i ono stoje bilo sijano u slabosti i raspadljivosti obui e neraspadljivost8, ostat e ljubav i njezina djela9, i od ropstva prolaznosti 10 oslobodit e se sva stvorenja to ih je Bog stvorio radi ovjeka. Opomenuti smo, dodue, da ovjeku nita ne koristi ako itav svijet zadobije a sam sebe izgubi 11 . No iekivanje nove zemlje nipoto ne smije oslabiti, nego dapae razbuditi u nama brigu za izgradnjom ove zemlje gdje raste ono Tijelo nove ljudske obitelji, koje ve moe pruiti neku sliku novog svijeta. Stoga, iako treba dobro razlikovati ovozemni napredak od porasta Kristova kraljevstva, ipak je taj napredak,
*4338 *4339 Usp. Iv 3,14-16; Rim 5,8-10. Usp. Dj 2,36; Mt 28,18. Usp. Rim 15,16. Usp. Dj 1,7. Usp. 1 Kor 7,31; Irenej Lvonski, Adversus haereses V 36, br.l (PG 7,1222 / W.W. Harvey [Cambridge 1857] 427 si / SouChr 153, 454-456). Usp. 2 Kor 5,2; 2 Pt 3,13. Usp. 1 Kor 2,9; Otk 21,4 si. Usp. 1 Kor 15,42 53. Usp. 1 Kor 13,8; 3,14. Usp. Rim 8,19-21. Usp. Lk 9,25.
1

870

ukoliko moe pridonijeti boljem ureenju ljudskog drutva, od velike vanosti za 1 Boje kraljevstvo . Vrednote ovjejeg dostojanstva, bratskog zajednitva i slobode, sve te dobre plodove prirode i naega truda koje budemo po Gospodinovoj zapovijedi i u njegovu Duhu na zemlji razmnoili, nai emo poslije opet, ali oiene od svake ljage, prosvijetljene i preobraene, kada Krist bude predao Ocu vjeno i sveope kraljevstvo: "kraljevstvo istine i ivota, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira" 2 . Ovdje na zemlji Kraljevstvo je ve otajstveno prisutno; a kada doe Gospodin, dovrit e se. POGLAVLJE IV.: O ZADAI CRKVE U S U V R E M E N O M SVIJETU 40. (O meusobnom odnosu Crkve i svijeta). to smo rekli o dostojanstvu ljud- 4340 ske osobe, o ljudskoj zajednici i o dubokom znaenju ljudske djelatnosti, sve je to temelj odnosa izmeu Crkve i svijeta i baza za njihov meusobni dijalog 3 . Pretpostavivi stoga sve ono to je ovaj Sabor ve izrekao o misteriju Crkve, u ovom poglavlju trebamo promotriti tu Crkvu ukoliko je ona prisutna u ovome svijetu te s njime i ivi i radi. Proiziavi iz ljubavi vjenog Oca 4 , u vremenu utemeljena od Krista Otkupitelja, okupljena u Duhu Svetom 5 , Crkva ima cilj koji je spasiteljski i eshatoloki, koji se moe potpuno postii samo u buduem vijeku. No ona je ve tu na zemlji prisutna, sabrana iz ljudi, lanova zemaljskoga grada, koji su pozvani da ve tokom povijesti ovjeanstva tvore obitelj sinova Bojih, koja treba neprestano rasti do dolaska Gospodinova. Krist je tu obitelj - ujedinjenu, istina, radi nebeskih dobara i njima obdarenu "sazdao i uredio na ovome svijetu kao drutvo" 6 i opskrbio je "prikladnim sredstvima vidljivog i drutvenog jedinstva" 7 . Tako Crkva, koja je ujedno "vidljivi skup i duhovna zajednica" 8 , hoda zajedno s itavim ovjeanstvom i sa svijetom proivljava istu zemaljsku sudbinu; ona je kao kvasac i takorei dua ljudskog drutva 9 , koje se treba u Kristu obnoviti i preobraziti u Boju obitelj. To pak uzajamno proimanje zemaljskoga i nebeskoga grada samo se po vjeri moe shvatiti. Dapae, ono ostaje misterij ljudske povijesti, koju grijeh smuuje sve dok se potpuno ne objavi slava sinova Bojih. Ali Crkva, idui za svojim spasono*4339 *4340 Usp. Pijo XI., enciklika "Quadragesimo anno" (AAS 23 [1931] 207). Missale Romanum (1962), predslovnje na blagdan Krista Kralja. Usp. Pavao V I , enciklika "Ecclesiam suam", 6. kolovoza 1964. (AAS 56 [1964] 637-659). Usp. Tit 3,4: filantropia. Usp. Ef 1,3 5 si 13 si 23. Usp. 2 vatikanski sabor, Dogmatska konsitucija o Crkvi "Lumen gentium", br.8 (AAS 57 [1965] 12; *4119). Na nav. mj. br.9 (AAS 57 [1965] 14; *4124); usp.8 (AAS 57 [1965] 11; *4118). Na nav. m j , br.8 (AAS 57 [1965] 11; *4118). Usp. na nav. mj. br.38 (AAS 57 [1965] 43, s bilj. 120; *4164, bilj.l).

871

snim ciljem, ne posreduje ovjeku samo boanski ivot nego odsijeva takoer, i to na itavi svijet, svjetlo koje je odraz tog ivota, osobito time to lijei i uzdie dostojanstvo ljudske osobe, uvruje povezanost ljudskog drutva te daje dublji smisao i uzvienije znaenje svakidanjem ovjejem djelovanju. Tako Crkva vjeruje da preko svojih pojedinih lanove i po itavoj svojoj zajednici moe mnogo pridonijeti da ljudsku obitelj i njezinu povijest uini ovjenijom. Osim toga Katolika crkva rado i mnogo cijeni ono to su druge kranske Crkve ili crkvene zajednice zajednikim nastojanjem pridonijele ili to pridonose u ostvarenju tog istog cilja. Ujedno je vrsto uvjerena da joj svijet, pojedinci i drutvo, svojim sposobnostima i djelatnou mogu mnogo i na razne naine pomoi u pripremanju putova za Evanelje. Ovdje emo iznijeti neka openita naela kako da se ispravno promiu ovi meusobni uzajamni odnosi i uzajamno pomaganje na podrujima koja su im na neki nain zajednika. 4341 41. (O pomoi koju Crkva eli pruiti pojedincima). Dananji je ovjek na putu k potpunijem razvoju svoje osobnosti i sve veeg otkrivanja i utvrivanja svojih prava. Crkva, kojoj je povjereno da objavi misterij Boga, koji je konana svrha ovjekova, otkriva ujedno ovjeku smisao njegove vlastite egzistencije, to jest najdublju istinu o ovjeku. Crkva dobro zna da samo Bog, kome ona slui, odgovara najdubljim eljama ljudskoga srca, koje nikada ne mogu potpuno zasititi zemaljska dobra. Ona zna takoer da ovjek, neprestano potican od Duha Bojega, nee nikada biti sasvim ravnoduan prema problemu religije, kao to to potvruje ne samo iskustvo prolih stoljea nego i mnogostruka svjedoanstva naega vremena. ovjek e naime uvijek eljeti da makar i nejasno sazna koje je znaenje njegova ivota, njegove djelatnosti i njegove smrti. Ve sama prisutnost Crkve dozivlje mu u pamet ta pitanja. No jedino Bog, koji je stvorio ovjeka na svoju sliku i od grijeha ga otkupio, moe u potpunosti odgovoriti na njih. On to ini objavom u Kristu, svome Sinu, koji je postao ovjekom. Tko god slijedi Krista, savrenog ovjeka, i sam postaje vie ovjekom. Iz te vjere Crkva moe ouvati dostojanstvo ljudske naravi od svih promjenjivih miljenja koja, na primjer, ovjeje tijelo previe ponizuju ili ga previe uzdiu. Nikakav ljudski zakon ne moe tako osigurati osobno dostojanstvo i slobodu ovjeka kao to to moe Kristovo Evanelje koje je Crkvi povjereno. To naime Evanelje navjeuje i proglauje slobodu djece Boje, odbacuje svako ropstvo koje konano proizlazi iz grijeha1, sveto potuje dostojanstvo savjesti i njezinu slobodnu odluku, neprestano opominje da se svi ljudski talenti podvostrue na slubu Boju i na dobro ljudi, te konano svakog ovjeka preporuuje ljubavi sviju2. Sve to odgovara temeljnom zakonu kranske ekonomije spasenja. Iako je, naime, isti Bog i Spasitelj i Stvoritelj, Gospodar i povijesti ovjeanstva i povijesti spa*4341 Usp. Rim 8,14-17. Usp. Mt 22,39.

872

senja, ipak se u tom istom boanskom redu ne samo ne oduzima opravdana autonomija stvorenja, a pogotovo ovjeka, nego se dapae obnavlja na svoje dostojanstvo i u njemu se uvruje. Snagom, dakle, Evanelja, koje joj je povjereno, Crkva proglauje ovjeja prava te priznaje i uvelike cijeni dinamizam kojim se u dananje vrijeme ta prava posvuda promiu. Ipak to gibanje treba biti proeto evaneoskim duhom te da se zatiti protiv svake vrste lane autonomije. Izloeni smo, naime, napasti da smatramo kako su naa osobna prava samo tada potpuno sauvana kad smo osloboeni od svake norme boanskoga zakona. No tim se putem dostojanstvo ljudske osobe nikako ne spaava, nego dapae gubi. 42.(0pomoi koju Crkva nastoji dati ljudskom drutvu). Jedinstvo ljudske obi4342 telji mnogo se uvruje i upotpunjuje jedinstvom obitelji djece Boje, koje je utemeljeno na Kristu 1 . Dodue, misija koju je Krist povjerio svojoj Crkvi kao njoj vlastitu, nije niti politikog, niti ekonomskog, niti socijalnog reda: svrha naime, koju joj je odredio, religioznoga je reda. 2 A l i upravo iz te religiozne misije izviru zadaci, svjetlo i sile koje mogu posluiti da se ljudska zajednica izgradi i uvrsti po Bojem zakonu. Isto tako, gdje je potrebno, ve prema prilikama vremena i mjesta, i sama Crkva moe, dapae i mora, promicati djela koja su odreena da slue svima, napose siromanima, kao to su djela milosra ili druga djela te vrste. Crkva, nadalje, priznaje to god ima dobroga u suvremenom drutvenom dinamizmu: napose razvoj prema jedinstvu, proces zdrave socijalizacije i graanskog i ekonomskog udruivanja. Promicanje jedinstva povezano je s najdubljom misijom Crkve, budui da je ona "u Kristu kao sakrament ili znak i sredstvo najueg sjedinjenja s Bogom i jedinstva svega ovjeanstva" 3 . Tako Crkva pokazuje svijetu da pravo vidljivo socijalno jedinstvo izvire iz jedinstva due i srdaca, to jest iz one vjere i ljubavi na kojima je, u Duhu Svetome, njezino jedinstvo nerazrjeivo sazdano. Snaga, naime, koju Crkva moe unijeti u dananje ljudsko drutvo jest ona vjera i ljubav koje se oivotvoruju, a ne u nekom izvanjskom gospodstvu koje bi se vrilo isto ljudskim sredstvima.

*4342

Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br.9 (AAS 57 [1965] 12-14; *4122-4124). Usp. Pijo X I I , nagovor povjesniarima i arheolozima, 9. oujka 1956.: "Njezin boanski osniva Isus Krist, nije joj dao niti nalog niti cilj na podruju kulture. Cilj koji joj je Krist povjerio je strogo religijski.... Crkva mora ljude voditi k Bogu, kako bi mu se oni predali bez suzdravanja. ... Crkva ne moe nikada izgubiti iz vida taj strogo vjerski nadnaravni cilj. Smisao svekolikog njezinog djelovanja, sve do posljednjeg lanka njezinog Zakonika, moe biti samo jedan, izravno ili neizravno neto tomu doprinijeti": AAS [1956] 212). 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br.l (AAS 57 [1965] 5; *4101).

873

Osim toga Crkva po svojem poslanju i po svojoj naravi nije vezana ni uz koji posebni oblik ljudske kulture, niti uz bilo koji politiki, ekonomski ili drutveni sustav. I zato ba ona moe biti, uslijed te svoje univerzalnosti, veoma uska veza meu razliitim ljudskim zajednicama i dravama, samo ako se one pouzdaju u nju i ako joj stvarno priznaju istinsku slobodu da moe izvravati to svoje poslanje. Stoga Crkva opominje svoje sinove, pa i sve ljude, da u tom obiteljskom duhu sinova Bojih prevladaju sve razdore meu narodima i rasama te da iznutra daju vrstou legitimnim ljudskim udruenjima. to god dakle ima istinito, dobro i pravedno u najrazliitijim ustanovama to ih je ovjeanstvo osnovalo i neprestano ih osniva, sve to Sabor promatra s velikim potivanjem. Osim toga on izjavljuje da Crkva eli pomagati i promicati sve te ustanove koliko to o njoj ovisi i ukoliko je to spojivo s njezinom misijom. Ona nita ne eli are nego da se na korist svih moe slobodno razvijati pod bilo kojim politikim reimom koji potuje osnovna prava osobe, obitelji i priznaje zahtjeve opega dobra. 4343 43. (O pomoi koju se Crkva trudi pruiti ljudskoj djelatnosti preko krana). Sabor potie krane, koji su graani jednoga i drugoga grada [tj, svjetovnog i duhovnog], da nastoje svojim zemaljskim dunostima vjerno udovoljavati, i to voeni evaneoskim duhom. Ostavljaju istinu oni koji zato to znaju da ovdje nemamo stalna prebivalita, nego da traimo budue 1 , misle da zbog toga mogu zanemariti svoje zemaljske dunosti, zaboravljajui da ih sama vjera jo vie obavezuje na njih, svakoga prema njegovu pozivu 2 . Jednako se varaja oni koji, obratno, misle da se mogu tako predati zemaljskim poslovima kao da su ovi posve tui vjerskom ivotu, koji bi se po njihovu miljenju sastojao samo u vrenju nekih ina kulta i nekih moralnih dunosti. Taj nesklad kod mnogih izmeu vjere koju ispovijedaju i svakidanjeg ivota treba ubrojiti meu najtee zablude naega vremena. Tu su sablazan ve u Starom zavjetu proroci estoko igosali 3 , a u Novom zavjetu se sam Isus daleko vie zaprijetio tekim kaznama 4 . Neka se stoga ne suprotstavljaju krivo profesionalne i socijalne djelatnosti s jedne i vjerski ivot s druge strane. Kranin koji zanemaruje svoje vremenite dunosti zanemaruje i svoje dunosti prema blinjemu i prema samom Bogu te dovodi u pogibelj svoje vjeno spasenje. Neka se krani radije vesele to, po uzoru Krista koji je provodio ivot radnika, mogu sve svoje zemaljske djelatnosti obavljati tako da ljudska, obiteljska, profesionalna, znanstvena ili tehnika nastojanja ujedinjuju u ivotnu sintezu s religioznim vrednotama pod ijim se uzvienim vodstvom sve upravlja na slavu Boju.
*4343 Usp. Usp. Usp. Usp. Heb 13,14. 2 Sol 3,6-13; Ef 4,28. Iz 58,1-12. Mt 23,3-33; Mk 7,10-13.

874

Laici su specijalno, iako ne iskljuivo, nadleni za svjetovne zadae i djelatnosti. Kada, dakle, djeluju kao graani svijeta, bilo pojedinano bilo skupno, ne samo da se trebaju potivati zakoni koji su svojstveni pojedinoj struci nego e nastojati da steknu i pravu strunost na tim podrujima. Rado e suraivati s onima koji rade na istim ciljevima. Svjesni zahtjevu svoje vjere i puni njezine snage treba da bez oklijevanja, gdje god ustreba, poduzmu nove inicijative i da ih u djelo provode. Njihova ve pravilno formirana savjest mora nastojati da boanski zakon bude upisan u ivot zemaljske zajednice. Od sveenika pak neka laici oekuju svjetlo i duhovnu snagu. No neka ne misle da su njihovi pastiri uvijek tako struni da na svako pa i teko pitanje to iskrsne imaju ve gotovo konkretno rjeenje ili da su oni upravo za to poslani. Neka radije sami, prosvijetljeni kranskom mudrou i s potovanjem uvaujui nauavanje Uiteljstva1, preuzmu svoju odgovornost. Vie puta e ih u nekim prilikama sam kranski ivotni nazor prikloniti nekom odreenem rjeenju. A ipak e drugi vjernici, voeni ne manjom iskrenou, kao to se to ee i opravdano dogaa, drukije suditi o istoj stvari. Ali ako mnogi ova razliita rjeenja, dalje od nakane onih koji ih zastupaju, olako povezuju s evaneoskom porukom, moraju se sjetiti da nikome nije slobodno da u spomenutim sluajevima prisvaja crkveni autoritet iskljuivo za svoje miljenje. Neka pak uvijek nastoje da iskrenim dijalogom uzajamno rasvijetle probleme, neka uvaju meusobnu ljubav i brinu se ponajprije za ope dobro. Laici, koji aktivno sudjeluju u itavom ivotu Crkve, ne samo da su duni proimati svijet kranskim duhom nego su takoer duni da u svemu, i to usred ljudskog drutva, budu Kristovi svjedoci. Biskupi pak, kojima je povjerena dunost da upravljaju Crkvom Bojom, neka sa svojim sveenicima Kristovu poruku tako propovijedaju kako bi zemaljske djelatnosti vjernika bile proete svjetlom Evanelja. Svi pastiri neka povrh toga imaju na pameti da svojim svakidanjim ponaanjem i svojom zauzetou 2 oituju svijetu lice Crkve, po kome ljudi rasuuju o snazi i istinitosti kranske poruke. Neka ivotom i rijeju zajedno s redovnicima i svojim vjernicima dokazuju daje Crkva, sa svim darovima koje sadrava, samom svojom prisutnou neiscrpivi izvor onih energija koje dananji svijet najvie treba. Ustrajnim studijem neka se tako osposobe da mogu izvriti svoju ulogu u dy'alogu sa svijetom i s ljudima bilo kojeg miljenja. Napose neka im budu na srcu rijei ovoga Sabora: "Budui da se ovjeanstvo danas sve tjenje srauje u graansku, ekonomsku i socijalnu jedinicu, to je jo potrebnije da sveenici zajednikim nastojanjem i sredstvima te pod vodstvom biskupa i vrhovnog sveenika uklanjaju svaki razlog razdvajanja, kako bi itavo ovjeanstvo bilo privedeno k jedinstvu Boje obitelji"3.
*4343 Usp. Ivan X X I I I , enciklika "Mater et Magistra" (AAS 53 [1961] 4 5 6 si 407 410 si). Usp. 2. vat. s a b . Dogmatska konst. o Crkvi "Lumen genitum ", br. 28 (AAS 57 [1965] 34 si; *4153). Na nav. m j , br.28 (AAS 57 [1965] 35 si; *4154).

875

Iako je Crkva snagom Duha Svetoga ostala vjerna zarunica svog Gospodina i nikada nije prestala biti u svijetu znak spasenja, ona ipak dobro zna daje tokom duge 1 njezine povijesti meu njezinim lanovima , klericime i laicima, bilo i takvih koji su se iznevjerili Bojem Duhu. I u nae vrijeme Crkva dobro zna kolika je razlika izmeu poruke koju navijeta i ljudske slabosti onih kojima je povjereno Evanelje. to god povijest sudila o tim nedostacima, mi ih moramo biti svjesni i protiv njih se snano boriti da ne nanose tetu irenju Evanelja. Isto tako Crkva dobro zna koliko i sama mora neprestano na osnovi vjekovnog iskustva dozrijevati u razvijanju svojih odnosa sa svijetom. Voena Duhom Svetim, Crkva, naa Majka, ne prestaje poticati svoje sinove "da se proiste i obnove kako bi znak Kristov jo jasnije zablistao na licu Crkve" 2 . 4344 44. (O pomoi to ju Crkva prima od dananjega svijeta). Kao to je za svijet vano da prima Crkvu kao drutvenu stvarnost povijesti i kao kvasac svijeta, tako sama Crkva dobro zna koliko je primila od povijesti i razvoja ovjeanstva. Iskustvo prolih stoljea, napredak znanosti, bogatstva sakrivena u razliitim oblicima ljudske kulture, to sve omoguuje da bolje upoznamo narav samog ovjeka i to otvara nove putove k istini, korisni su takoer i Crkvi. Ona je, naime ve od poetka svoje povijesti nauila izraavati Kristovu poruku sluei se pojmovima i jezikom razliitih naroda te ju je pokuala osvijetliti i mudrou filozofa: i to sa svrhom da Evanelje prilagodi shvaanju sviju i, koliko je bilo potrebno, zahtjevima mudraca. I taj prilagoeni nain navijetanja objavljene rijei mora ostati zakonom svake evangelizacije. Tako se naime u svakom narodu stvara mogunost da na svoj nain izrazi Kristovu poruku i ujedno se promie ivotna razmjena izmeu Crkve i razliitih kultura naroda3. Osobito u nae vrijeme, kad se stvari veoma brzo mijenjaju i kada naini miljenja variraju, potrebna joj je napose pomo onih koji ive u svijetu, a strunjaci su u poznavanju raznih ustanova i disciplina, te shvaaju njihov unutarnji mentalitet, pa bili oni vjernici ili nevjernici. Dunost je svega Bojeg naroda, osobito pastira i teologa, da uz pomo Duha Svetoga sluaju, razabiru i tumae razna miljenja naega vremena te ih prosuuju u svjetlu rijei Boje, kako bi se objavljena istina mogla uvijek dublje uoiti, bolje shvatiti i prikladnije izloiti. Budui da posjeduje vidljivu socijalnu strukturu, znak svoga jedinstva u Kristu, Crkva se moe takoer i razvojem ljudskog drutvenog ivota obogatiti, pa se stvarno i obogauje: ne u tom smislu kao da bi joj nedostajalo neto u konstituciji koju joj je Krist dao, nego da bi upravo tu konstituciju dublje upoznala, bolje izrazila i sretnije je prilagodila naem vremenu.
'
2

*4343

*4344

Usp. Ambrozije, De virginitate VIII, br.48 (PL 16,278). 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 15 (AAS 57 [1965] 20; *4139). Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 13 (AAS 57 [1965] 17; *4133).

876

Crkva sa zahvalnou osjea da - i kao zajednica i u svojim pojedinim sinovima - prima raznoliku pomo od ljudi svih stalea i poloaja. Svi oni, naime, koji pridonose razvoju ljudske zajednice na podruju obitelji, kulture, ekonomskog i socijalnog ivota kao i na podruju nacionalne i meunarodne politike doprinose ne malu pomo prema Bojem planu i crkvenoj zajednici ukoliko ona ovisi o izvanjskim uvjetima. tovie, Crkva priznaje da se ak samim protivljenjem svojih protivnika i 1 progonitelja uvelike koristila i da se to moe i nadalje . 45. (Krist, alfa i omega). Crkva kad sama pomae svijet i kad od njega mnogo 4345 prima tei jedino za tim da doe kraljevstvo Boje i da se ostvari spasenje svega ljudskog roda. Uostalom, sve dobro koje narod Boji za vrijeme svoga zemaljskog putovanja moe pruiti ljudskoj obitelji dolazi odatle to je Crkva "sveopi sakrament spasenja"2, koji oituje i ujedno ostvaruje misterij Boje ljubavi prema ovjeku. Rije naime Boja, po kojoj je sve stvoreno, sama je postala tijelom da kao savren ovjek sve spasi i u sebi sve rekapitulira. Gospodin je cilj ljudske povijesti, toka prema kojoj smjeraju elje povijesti i civilizacije, sredite ljudskoga roda, radost svih srdaca i punina njihovih tenji3. Njega je Otac uskrisio od mrtvih, uzvisio i posadio o svoju desnu postavivi ga sucem ivima i mrtvima. U njegovu Duhu oivljeni i ujedinjeni putujemo prema konanom dovrenju ljudske povijesti, koja potpuno odgovara planu njegove ljubavi: "Obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve to je na nebesima i to je na zemlji" [Ef 1,10]. Sam Gospodin veli: Evo! Dolazim naskoro i plaa moja sa mnom da svakome naplatim prema njegovu djelu. Ja sam Alfa i Omega. Prvi i Posljednji. Poetak i Svretak" [Otk 22,12-13]....

4 3 5 0 - 4 3 5 9 : 1 2 3 . generalna kongregacija, 16. studenog 1964.: "Izjave" i "Objanjavajua biljeka"

U saborskoj dvorani i kod savjetovanja o nainu uz tree poglavlje "Lumen gentium" (br. 18-29; usp. *4142-4155), postale su jasne razlike u miljenju o odnosu na kolegijalnost biskupa i dogmatsku obvezatnost saborskih dekreta. Kako bi se u zavrnom glasovanju omoguila to vea suglasnot, teoloka je komisija zakljuila da umjesto pojedinanih odgovora dadne sveobuhvatnu "Objanjavajua Biljeku" ("Nota explicativa praevia"). Pavao VI. je tu stvar preuzeo na sebe (usp. *4352). Ispred i*4344 Usp. Justin, Dialog mit dem Juden Tryphon, 110: "... to nam se vie takvog dogaa, tim vie nastaje drugih vjernika i pobonih ljudi po Isusovom imenu": PG 6,729 / Otto [1897] 391-393). Usp. Tertulijan, Apologeticum 50,13: "Bit e nas vie, to nas budete vie ubijali; krv je sjeme krana": PL 1,534 / E. Dekkers: CpChL 1 [1954] 171). Usp. 2 vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br.9 (AAS 57 [1965] 14; *4124). 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br.48 (AAS 57 [1965] 53; *4168). Usp. Pavao V I , nagovor 3. veljae 1965. (L'Osservatore Romano, 4. veljae 1965.).

*4345

877

tanja "Biljeke" generalni je tajnik sabora stavio "Izjave" ("Notificationes"), koje su precizirale dogmatsku obvezatnost saborskih dokumenata. Na poticaj Pavla VI. oba su teksta dodana saborskim dokumentima. Usp. "Izjava" ("Notificatio") generalnog sekretara sabora od 15. studenog 1965. (171. generalna kongregacija: AAS 58 [1966] 836). Izd.: AAS 57 (1965) 72-75 / ASyn 3/V111, 10-13.

Izjava koju je dao presvijetli generalni tajnik sabora na 123. generalnoj kongregaciji dne 16. studenog 1964. 4350 Postavljeno je pitanje: koja bi trebala biti teoloka kvalifikacija nauka iznesenog u nacrtu o Crkvi, koji je predloen za glasovanje. Doktrinarno povjerenstvo je na upit kod rasprave o amandmanima dala odgovor uz tree poglavlje nacrta o Crkvi ovim rijeima: "Kao to je jasno po sebi, saborske tekstove treba tumaiti u skladu s opim pravilima koja su prihvaena od svih." Tom prigodom je Doktrinarno povjerenstvo uputilo na svoju Izjavu od 6. oujka 1964., iji tekst ovdje prepisujemo: "Vodei rauna o saborskom postupku i pastoralnom cilju sadanjeg sabora, ovaj sveti Sabor o stvarima vjere i udorea definira da Crkva treba drati samo ono, stoje kao takvo izriito sama izjavila. Ostalo pak, to sveti Sabor iznosi kao nauk vrhovnog crkvenog Uiteljstva, svi i pojedini Kristovi vjernici moraju prihvatiti i drati, prema nakani svetog Sabora, koja je jasna bilo iz same stvari, bilo iz naina govora, prema teolokim pravilima tumaenja." Viim se pak autoritetom oima saopava uvodna biljeka tumaenja za amandmane koji se odnose na tree poglavlje nacrta o Crkvi, te se prema duhu i nakani te biljeke treba shvatiti i tumaiti nauk iznesen u tom poglavlju.

4351

Uvodna objanjavajua biljeka 4353 "Povjerenstvo je odredilo da prije rasprave o amandmanima iznese sljedee ope napomene. 1. Kolegij se ne podrazumijeva u strogo pravnom smislu, to jest o skupu jednakih koji daju svoju vlast svom predsjedniku, nego o trajnoj grupi, iji se ustroj i autoritet moraju izvesti iz Objave. Zbog toga se u odgovoru uz amandman 12 izriito govori o Dvanaestorici koje je Gospodin ustanovio 'kao kolegij, ili kao trajnu grupu*. usp. i amandman 53,c. - Zbog istog razloga se i o kolegiju biskupa na vie mjesta upotrebljavaju rijei red ili tijelo. Poredba izmeu Petra i ostalih apostola sjedne strane, i vrhovnog sveenika i biskupa s druge strane, ne ukljuuje i prijenos izvanredne vlasti dane apostolima na njihove nasljednike, niti, kao to je jasno, jednakost 878

izmeu glave i udova kolegija, nego samo odnos izmeu prvog lana poredbe (Petar - apostoli) i drugog (papa - biskupi). Zbog toga je u br. 22 Povjerenstvo odredilo da se pie ne na isti, nego na jednak nain. Usp. amandman 57. lanom kolegija se postaje snagom biskupskog posveenja i hn'erarhjjskom po- 4354 vezanou s glavom i s udovima kolegija. Usp. br. 22, 1 na kraju. Kod posvete se podjeljuje ontoloko uestvovanje u svetim slubama, kao to to nedvojbeno slijedi iz predaje, pa i liturgijske. Namjerno se upotrebljava rije slube, a ne ovlasti, jer bi se ta posljednja rije mogla shvatiti o ovlasti za potpuno slobodno djelovanje. Kako bi se naime imala takva ovlast potpuno slobodna za djelovanje, treba joj biti dodano kanonsko ili juridiko odreenje od strane hijerarhijskog autoriteta. To odreenje ovlasti moe biti u dodjeljivanju posebne slube ili u oznaavanju podlonika, to se ini prema odredbama odobrenima od vrhovnog autoriteta. Ta se daljnja odredba trai po prirodi stvari, jer se radi o slubama u kojima po volji Kristovoj hijerarhijski mora suraivati vie subjekata. Oito je da se to "zajednitvo" u ivotu Crkve mora primjenjivati prema prilikama vremena, prije nego li bude u pravu odreen. Zbog toga se znakovito kae, da se trai hijerarhijsko zajednitvo s Glavom i 4355 udovima Crkve. Zajednitvo je pojam koji je u staroj Crkvi (kao i danas posebno na Istoku) bio na velikoj cijeni.On se ne shvaa kao neki neodreeni osjeaj, nego kao organska stvarnost koja trai juridiki oblik i koja je ujedno proeta ljubavlju. Zbog toga. Povjerenstvo, gotovo jednodunim pristankom odluilo da se napie: 'u hijerarhijskom zajednitvu'. Usp. amandman 40, kao i ono to se kae o kanonskom poslanju, u br. 24. Dokumente novijih vrhovnih sveenika o jurisdikciji biskupa treba tumaiti kao to nuno odreenje vlasti. 3. Kolegij, kojeg nema bez glave, je: 'z subjekt vrhovne i pune vlasti koja postoji 4356 na itavom svijetu'. To svakako treba prihvatiti, kako se ne bi dovela u sumnju punina vlasti rimskog prvosveenika. Kolegij naime uvijek i nuno podrazumijeva i svoju glavu, koja u kolegiju ima puninu svoje slube Kristovog zamjenika i pastira itave Crkve. Drugim rijeima: ne postoji razlika izmeu rimskog prvosveenika i biskupa uzetih zajedno, nego izmeu rimskog prvosveenika zasebno uzetog i rimskog prvosveenika zajedno s biskupima. Rimski je prvosveenik naime glava kolegija, te on sam moe izvesti neke ine koji nikako nisu vlastiti biskupima, npr. sazvati i voditi kolegij, odobriti norme rada, itd. Usp. amandman 81. Na sud vrhovnog sveenika spada, prema razliitim potrebama Crkve tijekom vremena, odrediti nain na koji e se ta briga ostvariti, na osobni, ili na kolegijalni nain. Rimski prvosveenik kree u odreivanje, unapreivanje, odobravanje, kolegijalnog vrenja (vlasti), prema vlastitom sudu imajui pred oima dobro Crkve.

879

4357

4. Vrhovni sveenik kao vrhovni pastir Crkve, moe svoju vlast vriti u svako vrijeme prema svom nahoenju, kao to se to trai od same njegove slube. Kolegij pak, premda uvijek postoji, ipak zbog toga ne djeluje neprestanim kolegijalnim djelovanjem, u strogom smislu, kao stoje to jasno iz crkvene predaje. Drugim rijeima, nije uvijek 'u punom djelovanju', tovie, kolegijalnim djelovanjem u strogom smil slu djeluje samo povremeno i samo uz pristanak glave. Kae se naime uz pristanak glave' kako se ne bi mislilo na ovisnost kao od nekog stranog; lan 'koji pristaje' upuuje naprotiv na zajednitvo izmeu glave i udova te ukljuuje nunost ina koji su vlastiti glavi. To se izriito tvrdi u br.22 2 i tamo se tumai, na kraju. Negativno oblik 'osim' obuhvaa sve sluajeve; zbog togaje jasno da norme odobrene od vrhovnog autoriteta treba uvijek obdravati. Usp. amandman 84. U svemu se pak oituje da se radi o povezanosti biskupa sa svojom glavom, a nikada o djelovanju biskupa neovisno o papi. U tom sluaju, ako nema djelovanje glave, biskupi ne mogu djelovati kao kolegij, kao stoje to jasno iz pojma 'kolegij'. To je hijerarhijsko zajednitvo svih biskupa s vrhovnim sveenikom uistinu sveano (potvreno) u predaji. N.B. Sakramentalno-ontoloka sluba, koju treba razlikovati od kanonsko-pravnog vidika, ne moe se vriti bez hijerarhijskog zajednitva. Povjerenstvo je pak smatralo da se ne ulazi u pitanje dozvoljenosti i valjanosti, to se ostavlja za raspravu teolozima, posebno ono to se odnosi na vlast koja se stvarno kod Istonjaka vri odvojeno, za ije tumaenje postoje razliita miljenja. 4400: Instrukcija Svetog oficija "Piam et constantem", 5. srpnja 1963.
Instrukcija dozvoljava spaljivanje tijela mrtvih prije svega u onim krajevima gdje je teko nai mjesta koja bi udovoljavala higijenskim propisima za ureenje groblja, ili gdje se ukop u zemlju protivi tamonjim religijskim osjeajima (n.pr. u Indiji). Izd.: AAS 5 6 ( 1 9 6 4 ) 822sl.

4358

4359

4400

Crkva je uvijek nastojala unapreivati poboan i stalan kranski obiaj ukopa tijela vjernika, bilo da ih je otpratila prikladnim obredima, kojima se jasnije pokazuje simbolino i religijsko znaenje ukopa, bilo daje prijetila kaznama onima koji su napadali takvu spasonosnu praksu; to je Crkva inila posebno kada su kranske obiaje i crkvene predaje neprijateljski napadali proeti sektakim duhom, te su pokuali ukop zamijeniti spaljivanjem kao znakom nasilnog nijekanja kranskih dogmi, ponajvie pak uskrsnua umrlih ljudi i besmrtnosti ljudske due. A tu su nakanu, stoje oito, subjektivno u dui imali zastupnici spaljivanja, dok ona objektivno nije vezana uz samo spaljivanje. Naime, spaljivanje se tijela ne odnosi na duu, niti ono prijei Boju svemo da uskrisi tijelo, te tako spaljivanje u sebi ne sadri objektivno nijekanje tih dogmi. 880

Dakle, ne radi se o stvari koja je iznutra zla, niti koja po sebi vrijea kransku religiju; Crkva je uvijek imala to miljenje, jer se ona naime u nekim prilikama nije niti tada protivila spaljivanju, niti se protivi sada, kada je naime bilo sigurno, ili je sada sigurno, da tijela mrtvih spaljuju iz dobre namjere i zbog teih razloga, posebno javnog reda. Takva promjena dua na bolje, kao i prilike koje se protive spaljivanju, u ova su posljednja vremena ea i jasnija; zbog toga se ee Svetoj Stolici podnose molbe da se ublai crkvena stega u odnosu na spaljivanje tijela, a ini se da se to danas viestruko poveava, ali ne iz mrnje prema Crkvi ili kranskim obiajima, nego samo zbog higijenskih ili gospodarskih razloga, ili zbog nekih drugih razloga javnog ili privatnog reda. Sveta Mati Crkva, mislei prvenstveno na duhovno dobro vjernika, ali ne zanemaruje niti druge potrebe, dobrostivo prima te molbe, te misli da treba odrediti sljedee: 1. Treba u potpunosti nastojati da se ouva obiaj pokapanja tijela mrtvih vjernika; zbog toga neka prikladnim poukama i savjetima ordinariji nastoje da se kranski narod uva od spaljivanja tijela, i da ne odstupa od obiaja pokapanja, osim natjeran silom ... 2. Kako se ne bi, vie nego lije potrebno, poveavale potekoe koje nastaju iz dananj ih prilika, i da ne nastane ea potreba da se oslobaa od zakona koj i su u toj stvari na snazi, inilo se prikladnim donekle ublaiti propise kanonskog prava koji se odnose na spaljivanje, tako da ono stoje odreeno u kan. 1203 2 (o ne izvravanju ina spaljivanja) i u kan. 1240, 1,5E (o odbijanju crkvenog sprovoda onima koji su odredili da se njihova tijela spale), ne bude vie obvezatno openito, nego samo onda kada bude jasno daje spaljivanje izabrano radi nijekanja crkvenih dogmi, ili iz sektake nakane, ili iz mrnje prema katolikoj vjeri i Crkvi. 3. Odatle takoer slijedi, onima koji su izabrali spaljivanje vlastitog tijela, ne treba iz tog razloga odbijati sakramente i javne molitve, osim ako bude jasno da su oni to uinili iz gore spomenutih razloga koji su protivni kranskom ivotu. 4. Kako pak poboni osjeaj Kristovih vjernika prema crkvenoj predaji ne bi trpio tetu, i kako bi bio jasan duh Crkve koji je protivan spaljivanju, obred crkvenog ukopa i pripadajue molitve, nikada se ne mogu obavljati na samom mjestu spaljivanja, niti na nain jednostavne pratnje kod prijenosa tijela.

4402-4407: Instrukcija Papinskog biblijskog povjerenstva "Sancta mater ecclesia", 21. travnja 1964.
Instrukcija istie znaenje razliitih stadija predaje o ivotu i uenju Isusovu, te preporua egzegetima briljivu primjenu novih znanstvenih metoda. Izd.: AAS 56 (1964) 713-716.

881

Povijesna istina Evanelja 4402 1.... Kako bi [katoliki egezget] postavio u puno svjetlo vjenu istinu i autoritet Evanelja, briljivo pazei na norme racionalne i katolike hermeneutike, treba paljivo upotrijebiti nove pomoi egzegezi, posebice one koje donosi povijesna metoda, uzeta openito. Ona marljivo istrauje izvore te utvruje njihovu narav i snagu; stvara si pomo uz primjenu kritike teksta, literarne kritike i poznavanjem jezika. Tuma e se drati opomena Pija XII., sretne uspomene, koji mu nalae da "razborito ... istrauje to pravom i izvornom tumaenju doprinosi nain govora, odn. knjievne vrste, koje je upotrijebio sveti pisac; i neka bude uvjeren da taj dio svoje zadae ne moe zanemariti bez velike tete za katoliku egzegezu" 1 .... Konano, egzeget e primijeniti sva sredstva pomou kojih e bolje upoznati narav evaneoskog svjedoanstva, vjerski ivot prvih Crkvi, smisao i snagu apostolske predaje. 4403 Kad se prui prilika, tumai mogu istraivati, koji se to zdravi elementi nalaze u " m e t o d i p o v i j e s n i h o b l i k a", kojima bi se pravilno mogli sluiti za potpunije razumijevanje Evanelja. Ipak trebaju biti razboriti, jer se esto u toj metodi nalaze pomijeana filozofska i teoloka naela, koja se ne mogu ba odobriti i koja iskrivljuju kako metodu tako i zakljuke na knjievnom podruju. Naime, neki zastupnici te metode, zavedeni predrasudama racionalistikog razmiljanja, odbijaju priznati postojanje nadnaravnoga reda i zahvaanje osobnog Boga u svijet, uinjenog pomou objave u pravom smislu rijei, kao i mogunost i postojanje udesa i prorotava. Drugi polaze od krivog shvaanja vjere, kao da za nju nije vana povijesna istina, tovie, kao da se ona ne moe uskladiti s vjerom. Drugi pak 'a priori' nijeu povijesnu snagu i povijesnu narav dokumenata objave. Drugi pak konano, zapostavljajui autoritet apostola ukoliko su oni Kristovi svjedoci, njihovu slubu i njihov utjecaj na prvobitnu zajednicu, uzdiu stvaralaku snagu prvotne zajednice.... 4404 2. Kako bi tuma ispravno utvrdio sigurnost onoga to se iznosi u evaneljima, treba razborito svratiti pozornost na tri razdoblja predaje, preko kojih su Isusovo uenje i ivot doli do nas. Krist Gospodin je sebi pridruio izabrane uenike [usp. Mk 3,14; Lk 6,13], koji su ga slijedili od poetka [usp. Lk 1,2] Dj l,21sf], koji su vidjeli njegova djela i sluali njegove rijei, te su na taj nain postali prikladni svjedoci njegovog ivota i uenja [usp. 24,48; Iv 15,27; Dj 1,8; 10,39; 13,31].
*4402 Pijo X I I , enciklika "Divino afflante piritu" (AAS 35 [1943] 343).

882

Kad je Gospodin usmeno iznosio (svoje) uenje, slijedio je one naine razmiljanja i iznoenja koji su u ono vrijeme bili raireni; tako se prilagoivao shvaanju sluatelja i postigao da se ono to je uio vrsto utisne u due i prikladno ostane u sjeanju uenika. Ovi su pak udesa i druge dogaaje Isusovog ivota ispravno shvaali kao djela uinjena i usmjerena u tu svrhu kako bi ljudi povjerovali u Krista i vjerom prihvatili njegov nauk spasenja. Apostoli su ponajprije navjeivali Gospodinovu smrt i uskrsnue, svjedoei 4405 za Krista [usp. Lk 24,44-48; Dj 2,32; 3,15; 5,30-32], vjerno su iznosili njegov ivot i rij ei [usp. Dj 10,3 6-41 ], a u nainu propovij edanj a su vodili rauna o okolnostima u kojima su se sluatelji nalazili [Dj 13,16-41 s Dj 17,22-31]. Nakon to je Isus uskrsnuo od mrtvih a njegovo boanstvo jasno uoeno [Dj 2,36; Iv 20,28] bilo je daleko od toga da bi vjera unitila sjeanje na ono to se dogodilo, nego je to tovie uvrstila, jer se vjera oslanjala na ono stoje Isus inio i uio [Dj 2,22; 10,37-39]. Zbog tovanja koje su uenici od tada iskazivali Isusu kao Gospodinu i Sinu Bojem, nije on pretvoren u "mitsku" osobu, niti je izmijenjeno njegovo uenje. Nema razloga za nijekanje da su apostoli (svojim) sluateljima s dubljim razumijevanjem predali ono stoje Krist uistinu kazao i uinio, jer su sami bili poueni o slavnim Kristovim dogaajima, a uivali su i svjetlo Duha istine [Iv 2,22; 12,16; usp ll,51sl; 14,26; 16,12sl; 7,39]. To slijedi odatle, jer je sam Isus poslije uskrsnua "njima tumaio" [Lk 24,27] kako Stari zavjet, tako i svoje vlastite rijei [usp. Lk 24,44sl; Dj 1,3], a oni su njegove rijei i djela tumaili kako je to traila potreba sluatelja. "PosVetivi se posluivanju rijei" [Dj 6,4] sluili su se razliitim nainima govora koji su bili u skladu sa njihovim shvaanjem i raspoloenjem sluatelja; bili su naime dunici "Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama" [Rim 1,14; usp. 1 Kor 9,19-23]. Meu nainima govora kojima su propovjednici navijetali Krista treba razlikovati i odvagnuti: kateheze, pripovijedanja, svjedoanstva, himne, pohvale Bogu, molitve i druge sline knjievne vrste u svetom Pismu, koje su obiavali upotrebljavati ljudi onoga vremena. Tu prvotnu pouku, koja je najprije predana rijeima a onda i u pisanom obliku - 4406 jer se ubrzo dogodilo da su mnogi pokuali "srediti izvjee o stvarima" [usp. Lk 1,1] koje su se odnosile na Gospodina Isusa - sveti pisci napisali su na korist Crkve etiri evanelja metodom koji je svaki od njih smatrao prikladnom za poseban cilj koji si je postavio. Izabravi neto od mnogog predanog, neto sloivi u saetke, neto su tumaili vodei rauna o stanju Crkava, svom su snagom nastojali da itatelji upoznaju pouzdanost njihovih rijei [usp. Lkl,4]. Sveti su pisci naimeod onoga to su primili birali ponajvie ono, stoje bilo prilagoeno razliitim prilikama vjernika i cilju koji su si 883

postavili, te su to pripovijedali na onaj nain koji je bio u skladu s tim prilikama i s tim ciljem. Budui da smisao poruke zavisi i od slijeda stvari, evanelisti su, predajui Spasiteljeve rijei i djela, tumaili ih na korist itatelja jedan u j e d n o m a drugi u drugom kontekstu. Zbog toga neka egzeget istrauje stoje evanelist kanio rei time stoje rije ili djelo ispripovjedio na taj nain, ili stoje sve stavio u odreeni kontekst. Nipoto nije suprotno istinitosti pripovijedanja ako evanelisti rijei ili djela Gospodinova iznesu u razliitom kontekstu 1 , ili ako njegove misli ne iznesu doslovce, nego razliito, zadravi ipak smisao 2 .... 4407 Ako egzeget ne uzme u obzir sve to se odnosi na porijeklo i sastavljanje evanelja, i ako ne primijeni pravilno sve to su nova istraivanja donijela za provjeru, nee ispuniti svoju dunost da dozna to su sveti pisci eljeli izraziti i to su uistinu izrazili.... Ostaje jo mnogo toga, i to vrlo vanog, u ijem iznoenju i tumaenju katoliki egzeget moe i mora vjebati svoju otroumnost i znanje, kako bi svatko prema svojim silama doprinio iz dana u dan sve veem napretku svete znanosti, da se sud crkvenog uiteljstva pripremi i bolje podupre, na obranu i ast Crkve 3 .

4410-4413: Enciklika "Mysterium fidei", 3. rujna 1965.

Potkraj pedesetih godina je pod utjecajem fenomenologije i egzistencijalne filozofije nastala rasprava o pojmu transupstancijacije. U toj je raspravi, meu ostalim, sudjelovao i B. Welte, P. Schoonenberg i E. Schillebeecks. Enciklika ne odbacuje nove pojmove "transignifikacija" i "transfinalizacija", ali je utvrdila, da oni nisu dovoljni za primjereno tumaenje euharistijske pretvorbe, te moraju biti upotpunjenji s pojmom "transupstancijacija" (usp. *1642 1652). Izd.: AAS 57 (1965) 755-766.

Razliite zablude u odnosu na euharistiju

4410

Meu nama je naime poznato, da neki od onih koji rijeima ili pisanjem raspravljaju o tom presvetom otajstvu, o misama koje se slave privatno, o dogmi transupstancijacije i o tovanju euharistije ire takva miljenja koja zbunjuju due
1 2

*4406

Usp. Ivan Zlatousti, In Matthaeum, hom. 1,3 (PG 57,16 si). Usp. Augustin, De consensu Evangelistarum II 12, br. 28 (CSEL 43,127-129 / PL 34,1090 si). Iza toga slijedi daljnji navod: II 2 1 , br. 51 si (CSEL 43,153i. / PL 34,1102). Pijo X I I , enciklika "Divino afflante piritu" (AAS 35 [1943] 346).

*4407

884

vjernika, te u njihovim duama stvaraju nemalu smutnju o vjerskim stvarima, kao da svatko smije zaboraviti na uenje koje je Crkva jednom definirala, ili ga tako tumaiti da izblijedi prvotno znaenje rijei, ili prihvaeni sadraj pojmova. Da tu stvar potvrdimo primjerom; nije naime dozvoljeno: misu, koju nazivaju 4411 "zajednikom", tako uzdizati da se poniti znaenje misama koje se privatno slave; tako inzistirati na znaenju sakramentalnog znaka, kao da simbolizam, za koji nitko ne nijee da se nalazi u presvetoj euharistiji, u potpunosti izraava i iscrpljuje znaenje Kristove prisutnosti u tom sakramentu; ili raspravljati o tajni transupstancijacije a da se ne spominje udesna pretvorba itave supstancije kruha u tijelo i itave supstancije vina u krv Kristovu, o emu govori Tridentski sabor [usp. *1642], kao da se ona nalazi samo u "transignifikaciji" i "transfinalizaciji", kako kau; ili pak iznositi miljenje prema kojem Krist nije vie prisutan u posveenim hostijama koje preostanu nakon to je zavreno slavlje misne rtve.

Supstancijalna Kristova prisutnost u euharistiji Ta se naime prisutnost naziva "stvarna", ne iskljuivo, kao da druge ne bi bile 4412 "stvarne", nego po posebnosti, jer je ona supstancijalna, njom naime biva prisutan potpun i itav Krist, Bog i ovjek1. Krivo dakle tumai sadraj te prisutnosti netko tko zamilja "pneumatsku" narav, kao to kau, Kristovog slavnog tijela koje je svugdje prisutno; ili pak tu prisutnost steu u granice simbolizma, kao da se taj preuzvieni sakrament ne sastoji ni u em drugom, nego u uinkovitom znaku "duhovne Kristove prisutnosti i njegovoj tijesnoj povezanosti s vjernicima, udovima mistinog tijela"2.

Kristova prisutnost

nakon pretvorbe

Bez sumnje, nakon zavrene transupstancijacije prilike kruha i vina poprimaju 4413 novo znaenje, novi cilj, jer oni vie nisu obini kruh i obino pie, nego znak svete stvarnosti i duhovne hrane; ali oni zbog toga poprimaju novo znaenje i novi cilj jer sadravaju novu "stvarnost", koju s pravom zovemo ontolokom. Pod spomenutim naime prilikama nije vie ono to je bilo prije, nego neto potpuno drugo; i to ne samo zbog uenja crkvene vjere, nego zbog same stvari, jer je pretvorena supstancija, ili narav, kruha i vina u tijelo i krv Kristovu, te od kruha i vina nije ostalo nita nego samo prilike pod kojima je itav i potpun Krist u svojoj fizikoj "stvarnosti" i tjelesno prisutan, premda ne na isti nain kao to su tijela prisutna u mjestu.

*4412

Usp. tridentski sabor, dekret o sakramentu euharistije, pogl. 3 (* 1641). Pijo X I I , enciklika "Humani generis" (AAS 42 [1950] 578).

885

4420-4425: Nagovor pred Opom skuptinom Ujedinjenih naroda u New Yorku "Au moment deprendre", 4. listopada 1965.
Izd: AAS 57 (1965) 878-885.

Povijesno znaenje sastanka 4420 Mi smo nositelj i poruke za cij elo ovj eanstvo. I mi to nismo samo u nae osobno ime i u ime velike katolike obitelji, nego takoer i u ime brae krana koji s nama dij ele osj eaj e koj e ovdj e izraavamo, na poseban nain onih koj ima se svidj elo posebno nas zaduiti kao svoga tumaa. I kao to glasonoa koji na kraju dugog putovanja predaje pismo koje mu je povjereno, tako smo i mi svjesni da proivljavamo - iako kratak - izuzetno sretan trenutak u kojem se ispunjava zavjet koji nosimo u srcu ve gotovo dvadeset stoljea. Da, vi se toga sjeate. Mi smo ve vrlo dugo na putu i nosimo sa sobom dugu povijest; ovdje slavimo zavretak napornog hodoaa u potrazi za razgovorom sa cijelim svijetom od dana kada nam je bilo nareeno: "Idite, nosite radosnu vijest svim narodima!" .... Naa poruka eli u prvom redu biti moralna i sveana potvrda ove Ustanove. Ta poruka proizlazi iz naega povijesnog iskustva. Kao "strunjak ljudskosti" donosimo ovoj Organizaciji priznanje naih posljednjih premodnika, priznanje cijeloga katolikog episkopata i nae, jer smo uvjereni da ova Organizacija predstavlja nuni put suvremene civlizacije i svjetskog mira.... Stvarati mir 4422 ... Mir, vi to znate, ne izgrauje se samo politikim sredstvima i ravnoteom sila i interesa. On se izgrauje duhom, idejama, djelima mira. Vi radite na tom velikom djelu. Ali vi ste istom na poetku svojih napora. Da li e svijetu ikada poi za rukom svladati partikularistiki i ratoborni mentalitet koji je dosad bio potka najveeg dijela povijesti? Teko je to predvidjeti; ali lako je ustvrditi da se treba odluno staviti na put prema novoj, miroljubivoj povijesti, onoj koja e doista i potpuno biti ljudska, onoj istoj povijesti koju je Bog obeao ljudima dobre volje. Putovi te povijesti pred vama su zacrtani: prvi je onaj razoruanja. elite li biti braa, pustite da oruje padne iz vaih ruku. Ne moe se ljubiti napadakim orujem u rukama. Oruje, pogotovo strano oruje koje vam je dala suvremena znanost, jo prije nego to uzrokuje rtve i ruevine, raa teke, sne, pothranjuje zle osjeaje, stvara more, nepovjerenja, tmurne odluke; ono iziskuje velike trokove, zaustavlja planove solidarnosti i korisnog rada, iskrivljuje psihologiju naroda.... 886

4421

4423

... Nikada kao danas, u vremenu obiljeenom tolikim ljudskim napretkom, nije 4424 bio isto toliko potreban poziv na savjest ovjeanstva. Jer opasnost ne dolazi ni od napretka ni od znanosti, koji e, pravilno koriteni, moi rijeiti velik broj ozbiljnih pitanja koja salijeu ovjeanstvo. Prava opasnost je u ovjeku, koji raspolae sa sve monijim sredstvima, primjenjivim za ruenje kao i za najvee pobjede. Jednom rjeju, zgrada suvremene civilizacije mora se izgraivati na duhovnim 4425 naelima, koja jedina imaju snagu ne samo podravati je, nego takoer i osvjetljivati i oivljavati. A ta neophodna naela vie mudrosti mogu poivati - to je nae duboko uvjerenje, vi to znate - samo na vjeri u Boga.

4430-4435: Zajednika izjava pape Pavla VI. i patrijarha Atenagore I. carigradskog "Penetres de reconnaissance", 7. prosinca 1965.
Izjava, koja je istovremeno objavljena na 9. sjednici 2. vatikanskog sabora i u Carigradu, istovremeno ponitava meusobno izopenje Istone i Zapadne crkve. U Pismu Atenagori I, od 25. srpnja 1967. papa Pavao VI. je izrazio nadu u skori prestanak razdvojenosti izmeu obiju Crkvi (AAS 59 [1967] 852-854). Izd.: AAS 58 [1966] 20 si.

4. Papa Pavao VI. i patrijarh Atenagora I. i njegova sinoda jednoduno odluni 4430 da izraze zajedniku elju za pravednou i jednoduni osjeaj ljubavi svojih vjernika, pozivajui se na zapovijed Gospodinovu: "Ako dakle prinosi dar na rtvenik pa se ondje sjeti da tvoj brat ima neto protiv tebe, ostavi dar ondje pred rtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda doi i prinesi dar"1, te slono izjavljuju da: a) ale zbog uvredljivih rijei, neosnovanih prigovora, osude vrijednih ina, s 4431 jedne i s druge strane, koji su oznaavali ili pratili alosne dogaaje ove epohe; b) na isti nain ale te iz sjeanja i iz sredine Crkve ponitavaju odluke izope- 4432 nj a koje su ih slijedile, i iji spomen djeluje sve do naih dana kao zapreka pribliavanju u ljubavi, te to ele zaboraviti; c) ale konano zbog ranijih i kasnijih dogaaja, koji su pod utjecajem razliitih 4433 initelja, meu kojima su nerazumijevanje i meusobno nepovjerenje, konano doveli do stvarnog raskida crkvenog zajednitva. Papa Pavao VI. i patrijarh Atenagora I. sa svojom sinodom su svijesni da taj in 4434 pravednosti i meusobnog pratanja nije dostatan da dovri stara i nova razilaenja u miljenju koja postoje izmeu Rimske Katolike crkve i Pravoslavne crkve, koje e
*4430 Mt 5,23sl.

887

biti nadvladane djelovanjem Duha Svetoga i zahvaljujui ienju srdaca, aljenju nad povijesnim nepravdama i djelotvornoj volji, tako da postignu zajedniko shvaanje i izraavanje apostolske vjere i njezinih zahtjeva. 4435 Izvravajui taj in (Crkve) se nadaju da e on biti Bogu ugodan, te da e im on oprostiti, budu li i one oprostile jedna drugoj, i da e itav kranski svijet, prije svega pak sveukupnost Rimokatolike i Pravoslavne crkve, kao znak iskrene volje i meusobnog pomirenja, i kao poziv da u duhu meusobnog potivanja i ljubavi nastave dy alog, koji e ih uz Boju pomo dovesti dotle, da ponovno dozive, na najveu korist dua i irenja Bojeg kraljevstva, puno zajednitvo vjere, bratske sloge i sakramentalnog ivota, koji je meu njima postojao u prvom tisuljeu ivota Crkve.

4440-4469: Enciklika "Populorumprogressio", 26. svibnja 1967.

Ta se enciklika nadovezuje na ve u "Mater et Magistra" izraenu pomo zemljama u razvoju. Predmet tog uiteljskog dokumenta je pojam "developpement integral", punog ljudskog razvoja naroda. Po svojem znaenju on se usporeuje s enciklikama "Rerum novarum" i "Quadragesimo anno". Kao niti jedna druga encilika "Populorum progressio" naglaava sveopu dimenziju drutvenih pitanja i povezanosti izmeu razvoja i mira. Prije svega treba spomenuti drutvenu ulogu vlasnitva i jasnu osudu Manchesterskog kapitalizma u nekim zemljama u razvoju. Izd: AAS 59 [1967] 257-296.

Potreba razvoja naroda 4440 1 . Razvoj naroda, posebno onih koji se bore za svoje osloboenje od jarma gladi, bijede, endeminih bolesti i neznanja, koji trae iri udio u plodovima civilizacije i uinkovitije vrednovanje svojih ljudskih vlastitosti, koji odluno kreu prema svome sve veem rastu; razvoj upravo tih naroda je predmet ive i budne pozornosti Katolike crkve. Nakon stoje naime Crkva, po zavretku 2. vatikanskog ekumenskog sabora, jasnije i dublje razmislila i ispitala to u ovoj stvari zahtijeva Evanelje Isusa Krista, zakljuila je da joj je dunost da se jo revnije stavi u slubu ljudi, kako bi oni ne samo sa svih strana istraili taj preteki problem, nego se i uvjerili da je u ovom odlunom zaokretu ljudske povijesti silno potrebno zajedniko djelovanje svih.... 6. U ovo dananje vrijeme vidimo da ljudi ele: jasnije pronai ime e se hraniti, ime e se bolesni lijeiti, kako e zadrati trajno zaposlenje; biti sigurni od svakog tlaenja i slobodni od svakog iskrivljenog stanja koje vrijea dostojanstvo ovjeka, kako bi iz dana u dan mogli to vie postii; kako bi mogli stei bolju izobrazbu, to jest kako bi bolje radili, uili, posjedovali i tako vie vrijedili. Meutim, vidimo da se velik dio njih nalazi u takvim ivotnim uvjetima koji unitavaju te njihove pravedne elje. 888

4441

Uostalom, narodi koji su se nedavno poeli sluiti svojim zakonima i svojim miljenjem, nuno ele da steenoj graanskoj slobodi bude dodan drutveni i gospodarski napredak, dostojan ovjeka i postignut vlastitim silama, kako bi graani najprije kao ljudi postigli pravedan napredak, da bi onda i u zajednici naroda postigli mjesto koje im pripada. Sve vea neravnotea 8.... Ako naime tehnike mogunosti, koje danas stoje na raspolaganju ne budu 4442 pod nekakvom kontrolom razuma, nuno e slijediti, da se razlike meu narodima u stjecanju dobara ne samo nee smanjivati, nego e se i poveavati. Zbog toga e bogatiji narodi bre napredovati, dok e siromaniji narodi napredovati vrlo polagano. Ta se nejednakost drava danas stalno poveava, budui da jedni proizvode vie hrane nego im je potrebno za broj graana, dok drugi trpe nemilu oskudicu, ili pak ne znaju hoe li ono malo to su proizveli moi izvesti u druge drave. 9. U isto pak vrijeme drutveni su sukobi poprimili gotovo svjetske razmjere. 4443 Nemiri u krajevima, koji su se nalazili na poetku industrijalizacije, zahvaali su siromanije slojeve, sada pak zahvaaju i one krajeve koji se bave skoro iskljuivo poljoprivredom; tako da i sami poljoprivrednici postaju danas svjesni svoje "jadne i nesretne sudbine" 1 . Tome treba pribrojiti i to, da se one nedostojne i sablanjive nejednakosti o kojima govorimo, ne odnose samo na posjedovanje dobara, nego jo vie i na vrenje vlasti. Dogaa se u nekim podrujima da malo bogatih uiva u udobnom bogatstvu, dok siromani poljoprivrednici razasuti po poljima "nemaju gotovo nikakve mogunosti da djeluju prema vlastitoj inicijativi i odgovornosti, a esto se nalaze i u uvjetima ivota i rada nedostojnima ovjeka"2. Sudar kultura 10. Uostalom, sudar izmeu tradicionalnih kultura i novina u kulturi to ih sa 4444 sobom donosi industrijska civilizacija, nasilno uzrokuje da strukture koje se ne prilagouju novim uvjetima bivaju razbijene. U okvir takvih, ponekad ukruenih struktura uklapao se ivot pojedinaca i obitelji, i u njima nalazio svoj neophodni oslonac, a sada stariji i dalje uz njih prianjaju, dok mlai nastoje da ih se oslobode kao nekorisnog balasta, eljno se otvarajui prema novim oblicima drutvenog ivota. Tako dolazi do toga daje sukob generacija optereen traginom dilemom: ili sauvati djedovske drutvene uredbe i vjerovanja, a odrei se progresa, ili se otvoriti
*4443 Usp. Leon X I I I , enciklika "Rerum novarum", 15. svibnja 1891. (Leon X I I I , Acta 11 [1892] 98). 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu "Gaudium etspes", br. 63 (AAS 58 [1966] 1985).

889

tehnici i novim nainima ivota koji dolaze izvana, ili zajedno s prolim predajama odbaciti i cjelokupno bogatstvo humanih vrednota koje one sadravaju. Uistinu vrlo esto vidimo da udoredne, duhovne i vjerske snage nekih ljudi starije dobi bivaju slomljene potekoama, a da oni ne uspijevaju uklopiti se u taj novi svijet. Sveobuhvatni 4445 razvoj

13.... Nastojanja koja se u tim krajevima poduzimaju pojedinano ili zajedniki, vie nisu dovoljna, jer sadanje svjetsko stanje trai zajedniko djelovanje na temelju jasnog vienja posljedica na gospodarskom, drutvenom, kulturnom i duhovnom podruju. Zbog toga Kristova Crkva, ve vrlo iskusna na ljudskom podruju, i vrlo daleko od toga da se mijea u dravnu politiku "eli samo jedno, naime, voena Duhom Tjeiteljem, eli nastaviti djelo samoga Krista koji je doao na svijet da posvjedoi istinu [usp. Iv 18,37], da spasi a ne da sudi, da slui a ne da mu drugi slue "[usp. Iv 3.17; Mt 20,28; Mk 10,45]\ ... 14. Razvoj o kojem govorimo, ne odnosi se samo na gospodarski rast. Da bi to bio pravi razvoj, on mora biti cjelovit; to jest mora se brinuti za dobrobit svakog ovjeka i za sve ljude. ... 20. Ako je za unapreenje razvoja iz dana u dan potreban sve vei broj tehniara, to su mnogo potrebniji mislioci nadareni otrinom razuma, koji e se posvetiti istraivanju novog humanizma, koji bi ovjeku naega vremena omoguio da u sebi primi uzviena dobra ljubavi, prijateljstva, molitve i kontemplacije 2 , i da tako kao pronae samoga sebe. Bude li to uinjeno, moi e se uistinu ostvariti napredak u potpunom i u pravom smislu rijei, koji se naime nalazi u tome, da bilo pojedinci, bilo svi ljudi zajedno, od manje humanih uvjeta ivota prijeu u humanije. Dobra svijeta su namijenjena svima

4446

4447

4448

22. Ve na prvoj stranici svetoga Pisma itamo rijei: Napunite zemlju i podvrgnite je sebi;3 to nas ui da su sve stvari svijeta stvorene za ovjeka, a daje njemu povjerena zadaa da snagom svoga uma pronae njihovo znaenje, te da ih svojim naporom dovri i zavri na svoju korist. Ako je zemlja stvorena s ciljem da bi pojedinim ljudima pruila potrebna sredstva za ivot i za napredak, odatle slijedi da svaki ovjek ima pravo od nje p.imiti ono to mu je potrebno.
*4445 *4447 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o crkvi u suvremenom svijetu "Gaudium et spes", br. 3 (AAS 58 [1966] 1026; *4303). Usp. npr. J.Maritain, Les conditions spirituelles duprogres et de lapaix, u: Rencontre des cultures B l'UNESCO sous le signe du Concile oecumenique Vatican II (Pari 1966) 66. Post 1,28.

*4448

890

Podsjeajui na to, II. vatikanski ekumensi saborje to naglasio ovom tvrdnjom: "Bog je zemjju i sve to je na njoj, odredio na koritenje svim ljudima i narodima, tako da stvorena dobra moraju podjednako pritjecati svima, u duhu pravde uz prat1 nju ljubavi" . Tom naelu se moraju podloiti sva druga prava, bilo koje vrste, ukljuivi i pravo vlasnitva i slobodne trgovine; ona moraju biti daleko od toga da prijee uinkovitost toga naela, nego ga tovie, moraju radije potpomagati. Treba smatrati tekom i hitnom dunou vratiti ta prava u okvir njihove prvotne svrhovitosti. 2 3 . . . . A te rjjei govore, da privatno vlasnitvo nije niije apsolutno i bezuvjet- 4449 no pravo. Nitko ne smije za svoju privatnu upotrebu zadravati ona dobra koja prelaze njegove potrebe, dok drugi nemaju niti ono to im je potrebno za ivot.... Dakle, ope dobro trai nekada izvlaenje posjeda: ako se moda dogodi da taj 4450 posjed prijei ope dobro, zato jer je prevelik, jer se slabo ili nikako ne obrauje, zbog bijede koju uzrokuje drugima, zbog velike tete nanesene interesima zemlje. Pretpostavivi to, II. vatikanski sabor jasno izjavljuje2, plodovi (zemlje) ne smiju biti ostavljeni potpunoj ljudskoj samovolji, te da zbog toga treba zabraniti egoistine spekulacije. Prema tome, ni na koji nain nije dozvoljeno, da graani s velikim prihodima koje stjeu iz nacionalnih izvora i djelatnosti, prenesu znatan dio tih prihoda u inozemstvo, gledajui iskljuivo privatnu korist, ne marei za probitak svoje domovine, kojoj takvim nainom rada ine oitu nepravdu3. Gospodarski liberalizam

26. Ali iz tih novih okolnosti, u ljudsko su se drutvo neprimjetno uvukla mi- 4451 ljenja, prema kojima se dobit smatra glavnim poticaj em gospodarskog napretka, slobodno natjecanje za vrhovni zakon gospodarstva, a privatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju apsolutnim pravom bez ogranienja i odgovarajuih drutvenih obveza. Taj neobuzdani liberalizam, pripremao je put za tiraniju, koju je na predasnik Pijo XI., s pravom osudio kao neto odakle potjee "internacionalizam, odn. internacionalni financijski imperijalizam"4.... Primjena sile i revolucija 30. Bez sumnje postoje stanja koja zbog svoje nepravednosti vrlo jako trae 4452 Boju ruku. Kad naime itavi narodi, lieni najnunijeg za ivot, ive u takvu stanju
*4448 *4450 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu "Gaudium etspes" br. 69 (AAS 58 [1966] 1090). 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija "Gaudium etspes", br. 71 (AAS 58 [1966] 1093). Usp. nanav. mj., br. 65 (AAS 58 [1966] 1086). Enciklika "Ouadragesimo anno", 15. svibnja 1931. (AAS 23 [1931] 212).

*4451

891

ovisnosti od drugih, da im to onemoguuje: bilo kakvu inicijativu i odgovornost, prihvaanje slubi i obveza, bilo koju mogunost kulturnog uspona kao i sudjelovanje u drutvenom i politikom ivotu, onda su ljudi izazvani da silom suzbiju nepravde nanesene ljudskom dostojanstvu. 4453 31. Ali dobro je poznato, da pobune i nasilja - osim ako se radi o sluajevima oite i dugotrajne tiranije koja vrijea osnovna prava ljudske osobe, i nanosi veliku tetu zajednikom dobru i opim interesima neke drave - raaju nove nepravde, uvode nove nejednakosti i izazivaju novi pokolj ljudi. Ne moe se naime stvarno zlo odstranjivati tako da se izazove jo vea nesrea. Zajedniko djelovanje svih 4454 33. Privatna inicijativa naime i slobodno natjecanje nee osigurati sretni zavretak razvoja. Ne smije se naime doi do toga da se mo i bogatstvo bogatih jo vie povea, a da se potvrdi bijeda siromanih i povea ropstvo potlaenih. Potrebni su dakle programi kako bi se "ohrabrilo, potaklo, koordiniralo, dopunilo i integriralo"1 djelovanje pojedinaca i posrednikih tijela. Javna vlast naime mora odrediti i povezati ciljeve koje treba postii, elje prema kojima teiti, puteve kojima ii; ona mora poticati snage sviju prema onome emu tei to zajedniko djelovanje. Ali se treba i brinuti da za te pothvate pridobiju privatne inicijative i posrednika tijela. Tako e se naime izbjei lakoumna opasnost posvemanje kolektivizacije gospodarstva, koja, budui da se protivi slobodi, sprjeava ostvarivanje osnovnih ljudskih prava. Porast 4455 stanovnitva

37. Ne treba nijekati da poveani demografski rast preesto dodaje potekoe problemu razvoj a, j er se puanstvo bre poveava nego dobra koj a se mogu koristiti, tako te se ini da su svi putevi zatvoreni. Stoga se lako dolazi do zakljuka da treba sprijeiti broj roenih upotrebom i najteih sredstava. Sigurno je da javna vlast, koliko se to odnosi na nju, smije intervenirati pouavajui i dajui graanima prikladne savjete o toj stvari, pod uvjetom da su one u skladu s udorednim zakonom, i da se apsolutno potuje pravedna sloboda suprunika. Pravo naime na brak i na raanje djece je neotuivo pravo, jer se radi o ljudskom dostojanstvu. Konano, stvar je roditelja da, dobro promislivi odlue o broju svoje djece; tu pak zadau oni primaju pred Bogom, pred samima sobom, kao i pred ve roenom djecom, pred zajednicom kojoj pripadaju, slijedei glas svoje
*4454 Usp. Ivan XXIII., enciklika "Mater et Magistra", 15. svibnja 1961. (AAS 53 [1961] 414; *3943).

892

savjesti, prosvijetljene pravilno protumaenim Bojim zakonom i potpomognute 1 pouzdanjem u Boga . Prava humanost

41. ... Narodi koji se trude oko razvoja, moraju od stvari koje su im ponuene 4456 briljivo birati: odbiti i odbaciti lana dobra kojima se umanjuje najbolji nain ljudskog ivota, a prihvatiti izvrsne i korisne darove, koje e nastojati razviti sa stvarima koje su povezane s onim stoje vlastito njihovoj naravi. 42. To je pravi humanizam koji treba unapreivati2; znai li to neto drugo nego 4457 potpuno se brinuti za razvoj svega ovjeka i svih ljudi? Humanizam stijenjen u uske okvire, koji ne vodi rauna o dobrima duha i o Bogu, koji je njegov izvor i poetak, moe biti bolji samo prividno.... Bratstvo 43. Svestrani razvoj pojedinog ovjeka mora se meusobnim nastojanjima po- 4458 vezati s razvojem ljudskoga roda. ... 44. Tu dunost imaju prije svega bogatiji, jer je ona ukorijenjena u ljudskom i 4459 nadnaravnom bratstvu na trostruki nain: prvi je obveza meusobne solidarnosti, tj. pomo koju bogatije drave moraju pruati onima koji se jo bore za razvoj; zatim obveza socijalne pravednosti, koja se sastoji u boljem ureenju trgovakih odnosa, kada bogatiji narodi trguju sa siromanijima; i konano obveza ope ljubavi, kojom se unapreuje za sve humaniji svijet, u kojem svi moraju davati i primati, tako da razvoj jednih ne bude zapreka napretku drugih. To je uistinu vaan problem, jer od njegova rjeavanja zavisi civilizacija svih ljudi u buduim vremenima. ... 47.... Nije dovoljno samo boriti se protiv bijede, premda je ona hitna i potrebna; 4460 radi se o tome da se izgradi svijet u kojem e svaki ovjek, bez obzira na rasu, vjeru i nacionalnost, moi provoditi uistinu ljudski ivot, osloboen porobljenosti od ljudi iji su zaetnici pojedinci bez dovoljno kontrolirane naravi; govorimo o zajednitvu u kojem sloboda ne bi bila prazna rije, i u kojoj bi siromani Lazar mogao sjesti za isti stol s bogataem 3 . ... 48. Obveza solidarnosti meu ljudima odnosi se i na narode, "vrlo teka obveza 4461 razvijenih naroda je pomagati narodima u razvoju"4. To uenje sabora treba provesti
*4455 *4457 *4460 *4461 Usp. 2 vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu "Gaudium et spes", br. 50 si ( s bilj.14); i br. 87 (AAS 58 [1966] 1070-1073 1110). Usp. B.J. Maritain, L 'humanisme integral (Pari 1936). Usp. Lk 16,19-31. 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu "Gaudium et spes", br. 86 (AAS 58 [1966] 1109).

893

u djelo. Ako je normalno da jedan narod bude prije drugih korisnik dobara koje mu je dala Boja providnost, kao i plodova svoga rada, ipak neka se niti jedan narod ne usudi sluiti bogatstvom samo u svoju korist....

Gospodarski 4462

odnosi

56. Svi napori koliko god bili veliki, koji se poduzimaju bilo na tehnikom bilo na financijskom podruju da se pomogne zemljama koje se polagano razvijaju, postaju lani i uzaludni, ako pomo koju su dali velikim dijelom ponite promjenjivi trgovaki odnosi koji vladaju izmeu bogatijih i siromanijih. ovjeku se, naime, oduzima svako oekivanje i povjerenje, ako se boji da e drugi ponovno traiti od njega ono to mu je ve dano.... 58. Jasno je dakle, da zakon slobodne trgovine nije vie dostatan ako se sam primjenjuje u sreivanju javnih potreba svih naroda. Ipak on je koristan ako se zemlje ne razlikuju jako u bogatstvu; tovie, onda on potie na daljnji napredak i s pravom nagrauje poduzete napore. Zbog tog razloga drave, koje su u bogatstvu najvie napredovale, misle da se u naelu slobodne trgovine nalazi zakon pravednosti. Drugaije pak treba govoriti ako su materijalne pretpostavke meu narodima previe razliite; onda naime, cijene koje se na tritu slobodno sklapaju mogu imati potpuno nepravedne uinke. Treba naime rei da se na podruju trgovine dovodi u sumnju osnovno naelo liberalizma, kako ga zovu. 59. Naime, nauk naeg predasnika, besmrtne uspomene, Leona XIII. koji je iznio u enciklici koja poinje rijeima Rerum Novarum, i danas ima svoju vrijednost, prema kojem: dogovor stranaka koje se u materijalnim uvjetima meusobno jako razlikuju, nipoto nije dovoljan da osigura pravednost ugovora, te zakon o slobodnom pristanku treba podloiti zahtjevima prirodnog prava 1 .... 6 1 . . . . Ne treba zbog toga natjecanje izbaciti iz gospodarstva, nego ga zadrati u onim granicama koje e ga uiniti pravednim, potenim i tako dostojnim ovjeka. U trgovinskim odnosima izmeu ekonomski bogatijih i siromanijih zemalja, i kada je gospodarsko stanje prvie razliito, previe su i uvjeti odnosa razliiti. Kako bi trgovina, koja se zbiva meu narodima raznih dijelova svijeta bila dostojna ovjeka, pojam pravednosti zahtijeva da se kod kupovine i prodaje stvore barem priblino iste pretpostavke....

4463

4464

4465

*4464

Usp. Leon X I I I , enciklika "Rerum novarum", 15. svibnja 1891. (Leon X I I I , Acta 11 [1892] 131; *3270).

894

Rasizam 62. No, postoje i druge zapreke koje spreavaju da ljudsko drutvo koje sada 4466 ivi bude pravednije, te da se jo jae i potpunije utemelji na meusobnoj solidarnosti; tome na putu naime stoji uzdizanje vlastite nacije, i kao neki kult vlastite rase.... 63. Taj kult rase nije svojstven samo za one nacije koje su nedavno postale sa- 4467 mostalne, kod kojih se takav kult krije pod neprijateljstvom plemena ili politikih stranaka, te uvelike vrijea ne samo pravednost, nego ugroava i mir i dobrobit graana. Taje napetost za vrijeme kolonijalne vladavine esto uzrokovala sukobe izmeu kolonista i domaeg puanstva, koji su s jedne strane spreavali da doe do meusobne plodne suradnje i razumijevanja, te je zbog uistinu uinjenih nepravdi u duama izazivao otru mrnju. Takva stremljenja u isto vrijeme prijee spremnost na meusobnu pomo siromanih naroda, a i unutar samih drava djeluju kao imbenik razdora i neprijateljstva, jer su zbog gaenja neotuivih prava ljudske osobe, pojedinci i obitelji zbog svoje rase ili boje koe nepravedno iskljueni iz prava koja su priznata drugim graanima. Nada u bolji svijet 76.... Kad se naime suprotstavljamo bijedi i nepravednim ivotnim uvjetima, ne 4468 samo da radimo za dobrobit ljudi, nego doprinosimo njihovom duhovnom i udorednom napretku, a tako koristimo i itavom ovjeanstvu. Mir naime ne znai samo to da nema rata, kao rezultata sve nesigurnije ravnotee snaga. Mir se gradi neprestanom tenjom za poretkom koji je Bog odredio, a on podrazumijeva sve savreniji oblik pravednosti meu ljudima1.... 79. Neki e moda ova oekivanja smatrati kao puke elje. Moe se naime do- 4469 goditi, da u njihovom nainu kako promatraju stvari ima neeg krivog, jer jo nisu shvatili veliki dinamizam ovog vremena u kojem ljudi ele ivjeti vie kao braa; te premda su moda zarobljeni neznanjem, zabludama i pogrekama, te esto upadaju u neobuzdano ponaanje, ili lutaju daleko od puta spasenja, ipak se polako, a da to i ne primjeuju, pribliuju svom Stvoritelju. To nastojanje prema ovjenijem nainu ivota trai napore i uzrokuje neprijatnosti, ali ak i patnja ako se prihvaa iz ljubavi prema brai i za njihovu dobrobit, moe vrlo mnogo doprinijeti napretku ljudskog roda. Kristovim vjernicimaje naime potpuno jasno, da jako mnogo mogu doprinijeti "za izgradnju Kristovog tijela"2, kako bi ono dolo do svoje punine u zajednitvu Bojega naroda, ako se sjedine sa rtvom boanskog Spasitelja.
1 2

*4468 *4469

Usp. Ivan X X I I I , "Pacem in terris" (AAS 55 [1963] 301). Usp. Ef 4,12; usp 2. vatikanski sabor, Dogmatska konsitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 13 (AAS 57 [1965] 17; *4132).

895

4470-4479: Enciklika "Humanae vitae", 25. srpnja 1968.

2. vatikanski saborje prije svega, u vezi s raspravama o l. 47-52 Pastoralne konstitucije ("De dignitate matrimonii et familiae fovendae"), raspravljao o planiranju obitelji i kontroli raanja. 2 3 . listopada 1964. Pavao VI. si je zadrao konano uiteljsko stanovite o tom pitanju (usp. "Gaudium et spes", l.53, bilj. 14). Pitanja povezana s time ve je Ivan XXIII. povjerio povjerenstvu "Commissio pro studio populationis, familiae et natalitatis", osnovano u oujku 1963. A 2 3 . lipnja 1964. je papa po prvi put zauzeo stanovite o tom pitanju u sklopu nagovora kardinalima. Savjetovanja su u povjerenstvu, koje je 7. oujka 1966. uzdignuto na stupanj kardinalskog povjerenstva, pod predsjedanjem kardinala Ottavianija trajala do 24. lipnja 1966. Potpredsjednik povjerenstva, kardinal Dopfher, je papi predao slubeni zakljuni izvjetaj datiran 26. lipnja 1 9 6 6 , koji je gotovo jednoglasno prihvatilo svih 60 lanova povjerenstva. Ta "Schema documenti de responsabili paternitate" preporuuje uvjetnu dozvoljenost ''umjetnih" metoda regulacije zaea. Nekoliko dana kasnije je kardinal Ottaviani predao papi "Votum" datiran 25. svibnja 1966. koji su potpisala 4 lana povjerenstva, koji, oslanjajui se prije svega na uiteljsku predaju, dozvoljava samo metodu neplodnih dana (Ogino-Knaus). Kao trei dokument koji je proizaao iz savjetovanja pojerenstva je moralno-teoloko struno miljenje ("Documentum svntheticum de moralitate regulationis nativitatum"), koji se kritiki osvre na argumentaciju manjine. U svom nagovoru pred sudionicima "Talijanskog nacionalnog kongresa za ginekologiju i porodiljstvo", papa Pavao VI. je 29. listopada po prvi put opet javno zauzeo stanovite o problematici kontrole raanja, osvrnuvi se na svoj nagovor od 2 3 . lipnja 1964. On je svratio pozornost na znaajnost toga pitanja, zbog ega je odgaano objavljivanje crkveno-uiteljske odluke (AAS 56 [1966] 1166-1170). Od 1967. do veljae 1968. raspravljalo je o tome pitanju "tajno povjerenstvo" i izradilo nekoliko nacrta za tekst enciklike; tome treba pribrojiti i savjetodavna stajalita dravnog tajnitva pod vodstvom kardinala A. Casarolija. Samo oblikovanje teksta u bitnom je uinio sam papa. Izd: AAS 60 (1968) 486-492.

O suprunikoj ljubavi 4470 9.... Postavivi jasne te stvari, jasno se vide svojstva i potrebe suprunike ljubavi, te je od najveeg znaenja tomu dati pravu vrijednost. Ljubav je prije svega u potpunosti ljudska, to jest osjetna i duhovna. Zbog toga se ne radi samo o porivu naravi ili osjeajima, nego takoer i to prvenstveno o inu slobodne volje, koji je naime upravljen tome da radosti i alosti svakidanjeg ivota ne samo opstanu, nego i da se poveaju i to tako da suprunici budu kao jedno srce i jedna dua, te ujedno postignu svoje ljudsko savrenstvo. Radi se dakle o potpunoj ljubavi, to jest o onom posebnom obliku osobnog prijateljstva, u kojem suprunici velikoduno sve meusobno dijele, i ne dozvoljavaju nepravedne iznimke i ne trae konano samo svoje vlastite uitke. Tko svog suprunika uistinu ljubi, to uistinu ne ini samo zbog toga to od njega dobiva, nego zbog njega samoga, te to ini rado kako bi ga svojim darivanjem obogatio. Uz to, brana ljubav je vjerna i iskljuiva do kraja ivota, kakvu su zarunik i zarunica zamiljali onog dana kada su se slobodno i potpuno svjesno vezali enidbenom vezom. Pa i ako ta enidbena vjernost nosi ponekad sa sobom i potekoe, ipak nitko ne smije tvrditi da ona nije mogua, nego nasuprot, daje ona u svako vri896

4471

4472

jeme plemenita i puna zasluga. Primjeri koje kroz toliko stoljea pruaju toliki suprunici, ne samo da dokazuju daje vjernost sukladna naravi enidbe, nego tovie, iz nje kao iz izvora proistjee unutarnja i trajna srea. I konano, ta je ljubav plodna, jer se ona ne iscrpljuje sva u sjedinjenju su- 4473 prunika, nego tei i prema tome da se nastavi i da rodi nove ivote. "enidba i suprunika ljubav su po svojoj naravi upueni na raanje i odgajanje djece. Djeca su sigurno najizvrsniji dar enidbe i ona najvie doprinose dobrobiti roditelja" . 10. Zbog tih razloga suprunika ljubav trai od njih da dobro upoznaju svoju 4474 zadau koja se odnosi na svjesno roditeljstvo; budui da se danas s najveim pravom na to polae tolika vanost, potrebno ju je stoga pravilno shvatiti....

Supruniki in ... 11. ini kojima suprunici meusobno uredno ope, i pomou kojih se iri 4475 ljudski ivot, kao to to kae nedavni sabor, "su asni i dostojni" 2 ; oni ne prestaju biti uredni, makar se predvialo da su neplodni zbog razloga koji ni na koji nain ne proistjeu iz volje suprunika, jer ne prestaje njihova usmjerenost za oznaavanje i jaanje enidbene veze. Uistinu, kao to se zna iz iskustva, ne raa se novi ivot iz svakog enidbenog spajanja. Bog je naime prirodne zakone i vrijeme plodnosti tako mudro uredio, da oni ve po sebi postavljaju razmake izmeu pojedinih poroaja. Uistinu Crkva, kada opominje ljude da se dre odredbi prirodnog zakona, a to ona iznosi svojim trajnim uenjem, govori kako je potrebno da svako sluenje enidbom ostane po sebi usmjereno na raanje novoga ivota 3 .

Nedozvoljeni naini kontrole raanja 14. Oslonjeni na ta osnovna naela i kranski nauk o enidbi, iznova moramo 4476 kazati, da u potpunosti, kao neuredan nain kontrole raanja djece treba odbaciti izravan prekid ve zapoetog raanja, posebno pak izravan pobaaj, pa bio on uinjen i iz zdravstvenih razloga 4 .
1

*4473 *4475

*4476

2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu "Gaudium etspes", br. 50 (AAS 58 [1966] 1070 si). 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija "Gaudium et spes", br. 49 (AAS 58 [1966] 1070). Usp. Pijo XI. enciklika "asti connubif, 31. prosinca 1930. (AAS 22 [ 1 9 3 0 ] 560; *3717); Pijo X I I , nagovor sudionicima Kongresa katolikog saveza primalja Italije (AAS 43 [1951] 843). Usp. Catechismus Romanus Concilii Tridentini II 8; Pijo X I , "asti cormubif' (AAS 22 [1930] 562-564; *4719-3721); Pijo X I I , nagovor medicinsko-biolokom drutvu

897

Isto tako, kao stoje vie puta nauavalo crkveno uiteljstvo, treba osuditi mu1 karce i ene koji se izravno steriliziraju, bilo trajno bilo privremeno . Isto tako treba odbaciti bilo koji zahvat, koji, kad se namjerava izvesti brani in, ili je on izveden, ili kad on ide prema svojim prirodnim posljedicama, ima za cilj 2 spreavanje zaea, ili su primijenjena sredstva usmjerena prema tom cilju .

Dozvoljena 4477

kontrola

raanja

16.... Ako dakle postoje opravdani razlozi, koji ovise o duevnim ili tjelesnim okolnostima, ili proizlaze iz vanjskih uzroka, da se uine razmaci izmeu poroaja, Crkva ui da suprunici tada smiju slijediti prirodni ciklus, koji je priroen sposobnosti raanja, to jest, da imaju brane odnose u ono vrijeme u koje ne dolazi do zaea, te da tako kontroliraju raanje djece, tako da se nipoto ne povrijedi udoredno uenje koje smo upravo iznijeli . Crkva ostaje vjerna sebi i svom nauku, bilo kada prosuuje da suprunici slobodno biraju neplodne dane, bilo kada kao uvijek nedoputene odbacuje koritenje onih sredstava koja izravno sprjeavaju zaee, makar se za drugaije miljenje ponavljaju razlozi koji se ine asni i teki. Ova se naime dva sluaja jako meusobno razlikuju: u prvom sluaju se suprunici zakonito koriste sposobnou koju im je dala priroda; u drugom oni sprjeavaju da proces raanja ne bi tekao svojim prirodnim tijekom.

4478

*4476

*4477

sv. Luke (Discorsi e Radiomessaggi di S .S. Pio XII 6 [1944] 191 si); nagovor sudionicima Kongresa katolikog udruenja primalja Italije (AAS 43 [1951] 842 si); Nagovor sudionicima Kongresa ujedinjenja Fronte della Famiglia i Udruenju plodnih obitelji (AAS 43 [1951] 857-859); Ivan X X I I I , enciklika "Pacem in terris" (AAS 55 [1963] 259 si; *3958); 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremnom svijetu "Gaudium etspes", br. 51 (AAS 58 [1966] 1072). Usp. Pijo X I , "asti connubif, 3 1 . prosinca 1930. (AAS 22 [1930] 565; *3722 si); dekret Sv. oficija od 2 2 . veljae 1940. (AAS 32 [1940] 7 3 ; *3788); Pijo X I I , nagovor sudionicima Kongresa katolikih primalja Italije (AAS 43 [1951] 843 si); nagovor 7. kongresu Meunarodnog udruenja za hematologiju (AAS 50 [1958] 734 si). Usp. Catechismus Romanus Concilii Tridentini II 8; Pijo X I , enciklika "asti connubir, 3 1 . prosinca 1930. (AAS 22 [1930] 559-561; *3716-3718); Pijo X I I , nagovor sudionicima Kongresa katolikog udruenja primalja Italije (AAS 43 [1951] 843); nagovor na 7. kongresu Meunarodnog udruenja za hematologiju (AAS 50 [1958] 734 si); Ivan X X I I I , enciklika "Mater et Magistra", 15. svibnja 1961. (AAS 53 [1961] 447; *3953). Usp. Pijo X I I , nagovor sudionicima Kongresa katolikog udruenja primalja Italije (AAS 43 [1951] 846).

898

Ne moe se naime nijekati da su suprunici u oba sluaja meusobno nedvojbe- 4479 no suglasni da zbog opravdanih razloga ele izbjei raanje djece, te ele biti sigurni da se djeca nipoto nee roditi; ipak treba isto tako rei: u prvom sluaju se suprunici suzdravaju od branih odnosa u plodnim danima, kada zbog opravdanih razloga nije poeljno da rode vie djece; kada pak nije vrijeme prikladno za zaee, oni se mogu sluiti branim odnosima da dokau meusobnu ljubav i da odre vjernost koju su si obeali. Uistinu, rade li tako, oni u potpunosti pruaju dokaz ispravne ljubavi.

4480-4496: Dokumenti 2. ope skuptine latino-amerikih biskupa u Medellinu (Kolumbija) "Presencia de la Iglesia", 6. rujna 1968.
1. opa skuptina latino-amerikih biskupa bila je 1955. 2. opom skuptinom u Medellinu, koju je otvorio P a v a o V l , zapoelo je prihvaanje 2. vatikanskog sabora na latino-amerikom kontinentu i nagovjetaj epohalnog proboja latino-amerike Crkve. Teoloki je znaajna bila odluka koju su donijeli biskupi o Otvaranju prema siromanima". Dokumente zasjedanja, ijoj su izradi znaajno doprinijeli teoloki strunjaci, potvrdio je papa 24. listopada 1968. Izd.: II. Conferencia general dei Episcopado Latinoamericano (Medellin), Presencia de la Iglesia en la actual transformacion de America Latina a la luz de Concilio Vaticano II (Buenos Aires 1969).

Pravednost 3 . Latino-amerika Crkva ima poruku za sve ljude koji na tom kontinentu "gla- 4480 duju i eaju za pravdom". Isti Bog koji je ljude stvorio na svoju sliku i priliku, stvorio je i "zemlju i sve to se nalazi na njoj, na korist svih ljudi i svih naroda, tako da bi stvorena dobra mogla na pravedan nain koristiti svima" 1 , te je ovjeku dao vlast da 2 suodgovorno oblikuje i usavruje . Isti je Bog, koji je u punini vremena poslao svoga Sina, da doe postavi tijelom, kako bi sve ljude oslobodio od svih oblika ropstva kojem su po grijehu 3 podvrgnuti, od neznanja, gladi, bijede i ugnjetavanja, jednom rijei od nepravde i mrnje, to proistjee iz ljudske sebinosti. Zbog toga je svim ljudima potrebno pravo osloboenje i duboko obraenje s ci- 4481 ljem da k nama doe "kraljevstvo pravednosti, ljubavi i mira". Izvor svega omalovaavanja ovjeka, svih nepravdi, treba traiti u unutarnjoj neuravnoteenosti ljudske slobode, koja je potrebna u povijesti u kojoj se stalno tei prema boljem.
*4480 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija "Gaudium etspes", br. 69 (AAS 58 [1966] 1090). Usp. Post 1,26: 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija "Gaudium et spes", br.34 (AAS 58 [1966] 1052; *4334). Usp. Iv 8,32-35.

899

Izvornost kranske poruke mje izravno u potvrivanju potrebe da se promjene stnikture, nego u zahtjevima za obraenjem ljudi, koje onda trai tu promjenu. Neemo imati novi kontinent bez novih i obnovljenih struktura; posebno pak nee biti novog kontinenta bez novih ljudi koji e znati biti uistinu slobodni i odgovorni u svjetlu Evanelja.... 4482 5.... Kranska tenja za pravednou je zahtjev biblijske poruke. Svi smo mi ljudi ponizni upravitelji dobara. Traei spasenje moramo izbjegavati dualizam koji vremenite dunosti odvaja od posveenja. Premda smo okrueni nesavrenostima, mi smo ljudi nade. Mi vjerujemo da ljubav prema Kristu i naoj brai nee biti samo velika snaga, koja e (ljude) osloboditi od nepravde i ugnjetavnja, nego e ona dati poticaj drutvenoj pravednosti, shvaenoj kao ivotno naelo i kao poticaj cjelokupnom razvoju naih naroda.... 16. Pred potrebom sveobuhvatnih promjena u latino-ameriim strukturama, mi vjerujemo da su spomenute promjene uvjet za politiku reformu. Vrenje politike vlasti i njezine odluke moraju imati kao jedini cilj dobrobit sviju. U Latinskoj-americi se to vrenje i te odluke oito esto oslanjaju na sustave koji su protivni opoj dobrobiti, a koriste povlatenim grupama. Vlast bi trebala preko pravnih normi djelotvorno i neprestano osiguravati neotuiva prava i slobode graana i slobodna djelovanja meu-struktura. Javna vlast ima zadau stvoriti mehanizme za sudjelovanje i pravilno zastupanje naroda, ili, bude li to potrebno, unapreivati i jaati stvaranje novih oblika vlasti. eljeli bismo naglasiti potrebu da se oive i ojaaju gradske i komunalne organizacije kao polazite za ivot u okrugu, pokrajini, regiji i na nacionalnoj razini. Nedostatak politike svijesti u naim zemljama ini neizostavnim odgojno djelovanje Crkve; ono ima za cilj da krani shvate, kako je sudjelovanje u politikom ivotu nacije njihova obveza u savjesti i vrenje ljubavi prema blinjemu u najplemenitijem i najdjelotvornijem smislu rijei za ivot zajednice. //. Mir 4485 1. Ako je "razvoj novi naziv za mir"1, latinsko-amerika nerazvijenost sa svojim razliitim zemljama, od kojih svaka ima svoja svojstva, znai nepravedno stanje koje izaziva napetosti, koje opet djeluju protiv mira.... Napetosti meu klasama i unutarnji kolonijalizam: 2. Razliiti oblici marginalizacije... 3. Natprosjena nejednakost meu razliitim drutvenim klasama ...
1

4483

4484

*448S

Pavao V I , enciklika "Populorum progressio", br. 87 (AAS 59 [1967] 299).

900

4. Sve vee frustracije ... 5. Oblici ugnjetavanja razliitih vladajuih grupa i slojeva ... 6. Nepravedno vrenje vlasti razliitih vladajuih grupa ... 7. Sve vee osvjeivanje ugnjetavanih slojeva ... Meunarodne napetosti i vanjski kolonijalizam:... 9. Gospodarski vidik... a) Sve vee izobliavanje meunarodne trgovine ... b) Bijeg gospodarskog i ljudskog kapitala ... c) Izbjegavanje poreza i odticanje dobiti i dividende ... d) Sve vee zaduivanje ... e) Meunarodni monopol i meunarodni novarski imperijalizam ... 10. Politiki vidik... Napetosti meu zemljama Latinske Amerike:... 12. Preveliki nacionalizam... 13. Naoruavanje... 14. Opisana stvarnost znai nijekanje mira kako ga shvaa kranska predaja. 4486 Tri svojstva oznaavaju stvarno kransko poimanje mira. a) Mir je u prvom redu djelo pravednosti1. On pretpostavlja i trai uspostavu pravednog poretka2, u kojem se mogu ostvariti ljudi kao ljudi, u kojima se potuje njihovo dostojanstvo, zadovoljavaju pravedni zahtjevi, priznaje njihov pristup istini i jami njihova osobna sigurnost. Poredak u kojem ljudi nisu predmet, nego nositelji svoje vlastite povijesti. Tamo naime gdje postoje nepravedne nejednakosti izmeu ljudi i nacija, grijei se protiv mira3. Zbog toga mir u Latinskoj Americi nije jednostavna odsutnost nasilja i prolijevanja krvi. Ugnjetavanje koje provode vlastodrci moe stvoriti dojam da se odrava mir i red; u stvarnosti je pak to "trajna i neizbjeiva klica za pobune i ratove" 4 . Mir se moe postii samo ako se stvori novi poredak, koji e "sa sobom donijeti savreniju pravednost meu ljudima"5. U tom smislu je svestrani razvoj ovjeka korak iz manje ljudskih uvjeta u Ijudskije uvjete, te novo ime za mir.

*4486

Usp. 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija "Gaudium et spes", br. 78 (AAS 58 [1966] 1101). Usp. Ivan X X I I I , enciklika "Pacem in terris", br. 167 (AAS 55 [1963] 303); Pavao V I , enciklika "Populorumprogressio", br. 76 (AAS 59 [1967] 295; *4468). Usp. Pavao V I , novogodinja poruka, 1. sijenja 1968. (AAS 60 [1968] 36-39). Pavao V I , novogodinja poruka, 1. sijenja 1968. (AAS 60 [1968] 39). Pavao V I , enciklika "Populorumprogressio", br. 76 (AAS 59 [1967] 295; *4468).

901

4487

b) Drugo, mir je trajni zadatak . Ljudska se zajednica ostvaruje u vremenu, te je podlona promjenama, koje ukljuuju trajno mijenjanje struktura, preoblikovanje stavova i obraenje srdaca. "Mirovanje reda", prema Augustinovoj definiciji mira, nije dakle niti pasivnost, niti konformizam. Mir, isto tako, nije neto to se stjee jednom zauvijek; on je rezultat trajnog nastojanja oko prilagoivanja novim okolnostima i potrebama izazovima povijesti koja se stalno mijenja. Statini i prividni mir moe se postii primjenom sile. Pravi mir ukljuuje borbu, bogatstvo inicijativa i trajno osvajanje 2 . Mir se ne nalazi, mir se uspostavlja. Krist je graditelj mira 3 . Ta zadaa na naem kontinentu, u odnosu na ve opisano stanje, ima posebna svojstva; zbog toga e se Boji narod Latinske Amerike, slijedei primjer Krista, morati suprotstaviti sebinosti, osobnoj i drutvenoj nepravdi. c) Mir je konano plod ljubavi 4 , izraz stvarnog bratstva meu ljudima; bratstva koje je donio Krist, Knez mira, da sve ljude pomiri s Ocem. Ljudska se solidarnost moe uistinu ostvariti samo u Kristu koji daje mir kakav svijet ne moe dati 5 . Ljubav je dua pravednosti. Kranin koji radi za socijalnu pravednost, mora u svom srcu trajno njegovati mir i ljubav. Mir s Bogom je posljednji temelj drutvenog mira. Zbog toga tamo gdje ne postoji spomenuti drutveni mir, tamo gdje vladaju nepravedne drutvene, politike, gospodarske i kulturne nejednakosti, postoji odbijanje dara Gospodinovog mira, tovie, odbacivanje samoga Gospodina 6 . 15.... "Nasilje nije niti kransko niti u skladu s Evaneljem" 7 . Kraninje mirotvorac i toga se ne srami. On nije jednostavno pacifist, jer je spreman boriti se 8 . Ali on ne pretpostavlja rat miru. On znade, da su "brze i nasilne promjene struktura varljive, i samima sobom nedjelotvorne, te sigurno to ne bi bilo u skladu s dostojanstvom naroda koji trai da se potrebne promjene ostvare iznutra, to jest, pomou odgovarajue promjene miljenja, prikladne pripreme i djelotvornog uea sviju, a ostvarivanje toga danas sprjeavaju neznanje a katkada i ovjeka nedostojni uvjeti ivota" 9 .
*4487 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija "Gaudium etspes", br. 78 (AAS 58 [1966] 1101). Usp. Pavao V I , boina poruka, 25. sijenja 1967. (AAS 60 [1968] 44-46). Usp. Mt 5,9. Usp. 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija "Gaudium et spes", br. 8 (AAS 58 [1966] 1101). Usp. Iv 14,27. Usp. Mt 25,31-46. Pavao V I , nagovor na misi na "Dan razvoja", Bogota (Kolumbija), 23. kolovoza 1968. (AAS 60 [1968] 627); nagovor na otvaranju 2. Ope skuptine latino-amerikih biskupa, Bogota, 24. kolovoza 1968. (AAS 60 [1968] 648). Pavao V I , novogodinja poruka, 1. sijenja 1968. (AAS 60 [1968] 36-39). Pavao V I , nagovor na misi na "Dan razvoja", Bogota, 23. kolovoza 1968. (AAS 60 [1968] 627).

4488

4489

*4488

*4489

902

Mlade 10. ... Crkva u mladei gleda trajno obnavljanje ivota ljudi, te u njoj otkriva 4490 1 znak same sebe: "Crkva je prava mladost svijeta" . 11. U stvari, ona u mladei gleda obnovljeni poetak i trajnu obnovu ivota, 4491 odn. jedan oblik nadvladavanja smrti. To nema samo biloko znaenje, nego isto tako i socio-kulturno, psiholoko i duhovno. U stvari, mlade je u kulturama koje pokazuju znakove starosti i propadanja, pozvana da (u njih) unese ivost, "vjeru u ivot" 2 koji se moe odrati i svoju "sposobnost da se veseli onome to poinje" 3 . Ona ima za zadau ponovno uvoditi "smisao ivota" 4 . Obnavljati kulturu i duh, znai egzistenciji davati novi smisao i odrati je u ivotu. Mlade je dakle pozvana, da istovremeno bude "ponovno obnavljanje ivota". U tako shvaenoj mladei Crkva otkriva znak same sebe. 4492 Znak svoje vjere, jer je vjera eshatoloko tumaenje egzistencije, njezin uskrsni smisao i zbog toga "novost" koju u sebi krije Evanelje. Vjera, vjesnik novog smisla stvari, znai obnovu i pomlaivanje ovjeanstva. Iz te perspektive Crkva poziva mlade, "da se uroni u jasnou vjere" 5 , te da na taj nain unese vjeru u svijet, da pobijedi duhovne oblike smrti, to jest "filozofije egoizma, uitka, oajanja i niega" 6 , filozofije koje u kulturu usauju starost i oblike propadanja. Mlade, znak Crkve, pozvana je da trajno obnavlja samu sebe, odn. (pozvana je) na svoje trajno pomlaivanje 7 . XIV. Siromatvo Crkve 1. Latino-amriki episkopat ne moe ostati ravnoduan pred stranim drutve- 4493 nim nepravdama koje su jo ostale u Latinskoj Americi, koje veinu naroda dre u bolnom siromatvu, koje u mnogim sluajevima granii s neljudskom bijedom. 4. Moramo razlikovati: 4494 a) Siromatvo kao nedostatak dobara ovoga svijeta je po sebi takvo zlo. Proroci govore protiv njega, kao neeg stoje protivno Gospodinovoj volji i kao posljedici nepravde i grijeha ljudi.
*4490 *4491 *4492 Poruka sabora mladei cd 8. prosinca 1965. (AAS 58 [1966] 18). Na nav. mj. Na nav. mj. Na nav. mj. Na nav. mj. Na nav. mj. Ivan XXIII, apostolska konstitucija "Humanae vitae" (AAS 54 [1962] 5-13).

903

b) Duhovno siromatvo je tema Jahvinih siromaha . Duhovno siromatvo je 2 stav otvorenosti prema Bogu, raspoloenje kojim se od Boga sve oekuje . Premda takav siromah cijeni dobra ovoga svijeta, on se ne priljubljuje uz njih, ne zavisi od njih i priznaje vie vrijednosti dobara (Bojega) kraljevstva . c) Siromatvo kao obveza koja dragovoljno iz ljubavi, uzima na sebe uvjete ivota onih koji trpe na ovom svijetu, kako bi svjedoili o zlu koje ono predstavlja i o duhovnoj slobodi prema dobrima, slijedei primjer Kristov koji je za svoje uzeo sve uvjete ivota grijenih ljudi4, i koji "premda bogat, radi nas posta siromaan" 5 da nas spasi. 4495 5. U vezi s tim siromana Crkva (zauzima sljedee stanovite): - Ona osuuje nepravedni nedostatak dobara ovoga svijeta i grijeh koji ga uzrokuje. - Ona navijeta i ivi duhovno siromatvo kao stanovite duhovnog djetinjstva i otvorenosti prema Gospodinu. - Ona se obvezuje na metrijalno siromatvo. Siromatvo Crkve je u stvarnosti konstanta povijesti spasenja.... 4496 8. Zbog toga mi elimo da Crkva Latinske Amerika navij eta Evanelj e siromasima, da bude s njima solidarna, svjedokinja vrijednosti dobara Kraljevstva (Bojeg) i ponizna slubenica svih ljudi naih naroda. Njezini pastiri i svi lanovi Bojeg naroda, moraju u svom ivotu i rijeima, svojim dranjem i djelovanjem pruiti potrebnu povezanost sa zahtjevima Evanelja i potrebama ljudi Latinske Amerike.

4500-4512: Apostolsko pismo "Octogesima adveniens" kardinalu Mauriceu Royu, 14. svibnja 1971.
Pismo je nastalo povodom osamdesete godinjice socijalne enciklike "Rerum novarum" (*3265-3271). Posebno je naglaeno znaenje socijalnog nauka Crkva prema ideologijama marksizma, socijalizma i liberalizma. Marksizam se u potpnosti odbija zbog svog nauavanja kao i zbog svoje metode. Socijalizam i liberalizam se prosuuju razlikovno, ali se isto tako odbijaju u svojim radikalnim oblicima. Izd: AAS 63 (1971) 403-429.

4500

4. Promatraju li se tako raznovrsne stvari, teko nam je izrei samo jednu rije koja bi znaila rjeenje za sve krajeve. To uistinu nije niti najmanje naa elja niti
1 2 3 4

*4494

Usp. Sef 2,3; Lk 1,46-55. Usp. Mt 5,3. Am 2,6 si; 5,7; Jr 5,28; Mi 6,12 si; Iz 10,2 i ee. Usp. Fil 2,5-8. 2 Kor 8,9.

904

naa dunost. Naime, to moraju raditi same kranske zajednice, tj. da svaka u svojoj zemlji razmotri pravo stanje, da ga osvijetli nepromjenjivim svjetlom evaneoskih rijei, te da iz socijalnog nauka Crkve crpi naela za razmiljanje, smjernice za prosuivanje i pravila za djelovanje; kaemo nauka koji je izgraen tijekom vremena, posebno pak u ovo industrijsko doba, od onog povijesnog dana kadje Leon XIII. svijetu objavio encikliku "o poloaju radnika", iju obljetnicu imamo ast i radost danas obiljeavati. ... 22. Dok napredak znanosti i tehnike ne prestaje u vrlo velikoj mjeri mijenjati 4501 lice zemaljskog ovjekovog boravita, i donosi nove naine razmiljanja, djelovanja i postupanja sa sWarima u meusobnoj zavisnosti, ovjek u ovim dananjim uvjetima ivota pokazuje da ga pokreu dvije elje, i to tim ee to vie napreduje spoznaja stvari i obrazovanje ovjeka, tj. elja da se postigne jednakost i elja da uestvuje u upravi; to su naime dva oblika ljudskog dostojanstva i slobode. 24. Dvostruka tenja: prema jednakosti i prema uestvovanju u upravljanju, 4502 uistinu smjera prema nekoj vrsti demokratskog drutva. Za to su predloeni razliiti modeli, od kojih su neki ve provedeni u djelo; no niti jedan od njih ne odgovara potpuno, tako da i dalje ostaje potreba da se u toj stvari nastave traenja izmeu razliitih miljenja i iskustava. Dunost je krana sudjelovati u tom traenju kao i u ureivanju graanskog ivota u drutvu.... 25. Politiko djelovanje - a zar je potrebno naglaavati da se tu radi o djelova- 4503 nju a ne o nekoj od postojeih teorija? - mora se temeljiti na nacrtu drutva koji je u sebi dosljedan kod primjene odreenih sredstava i kod donoenja odluka, koje proizlaze iz potpunog shvaanja ljudskog poslanja te ujedno i iz razliitih naina koje to poslanje poprima u drutvu. Nije naime stvar drave, niti politikih stranaka, koje svu svoju brigu usmjeravaju samo na sebe, da nametnu neku ideologiju, kod ega primjenjuju sredstva koja znae okrutno vladanje duama, a to je sigurno gore od svega. Svoj stvo j e pak onih udruga koj e povezuj e kultura i relgij a, da uz slobodu pristajanja, to se podrazumijeva, bez vlastite koristi, u tijelu drutva pomau i unapreuju one puteve koji vode prema sigurnim i vrstim uvjerenjima, a koja se odnose na narav ovjeka i drutva, na njegovo porijeklo i cilj.... 29. To pak to su danas neki znanstvenici poeli govoriti o povlaenju ideologi- 4504 ja, moe moda donijeti prigodu da se otvori pristup transcendentnoj i sigurnoj prednosti kranske religije; no, isto tako se moe dogoditi, da due jaim pokretom krenu u novi oblik pozitivizma, kako ga zovu, mislimo na tehniku, koja je tako jako rairena, te se ini daje ona postala glavni nain ljudske opstojnosti i prevladavajui nain ivota, tovie, i nain govora, a da se u stvari ne pita to to znai. 31. U ovo vrijeme Kristove vjernike privlai ideja socijalizma i njegovih razli- 4505 itih oblika koji su nastali tijekom vremena. U njima krani nastoje vidjeti namjere i 905

misli, koje se nalaze u njihovim srcima snagom njihove vjere. Oni naime misle da su upueni na taj put povijesti i ele njemu dati svoj doprinos. Taj pak put pod istim imenom poprima na razliitim kontinentima, i u razliitim vrstama graanske kulture razliito znaenje, makar taj pokret bio esto zapoet uenjem koje se ne moe uskladiti s kranskom vjerom. Potrebna je dakle otra i tona prosudba, jer su krani esto, privueni socijalizmom, skloni, da ga opravdavaju kao neto u potpunosti, openito i sa svih strana savreno; tako se socijalizam shvaa kao volja za pravdom, solidarnou i jednakou. Oni naime ne ele priznati nasilje povijesnih oblika socijalizma, a on je i nadalje ovisan od istih teorija iz kojih je proistekao. Izmeu razliitih oblika u kojima se socijalizam pojavljivao - meu koje spada: plemenita tenja i potraga za pravednijim drutvom, zatim povijesni pokreti s politikom organizacijom i ciljem, te sustavna teorija koja kae da iznosi potpuno i sasvim slobodno shvaanje ovjeka - zbog toga treba napraviti razlike (meu socijalizmima) uz iju pomo bi se, u razliitim okolnostima, mogao napraviti siguran izbor. Te razlike pak ne smiju voditi prema tome da netko razliite pojavne oblike potpuno meusobno dijeli i promatra ih zasebno. Mora se jasno uoiti odreena povezanost koja, ve prema prilikama, postoji meu njima. Ta jasnoa mora kranima omoguiti da jasno shvate, do koje se mjere mogu zaloiti i sudjelovati u tom pokretu, a da "sauvaju prije svega vrijednost slobode, obaveze savjesti i otvorenosti za duhovni ivot, to jedino obeava sveobuhvatni napredak ovjeka prema savrenosti. 4506 32. Drugi se pak krani pitaju, moe li povijesno tumaenje marksistike misli dozvoliti da se pristupi i njoj.... 3 3. Neki naime misle da marksizam u biti ostaj e dj elatna praksa one borbe koj a se vodi meu razliitim drutvenim klasama. Doivh'avajui uvijek prisutnu i sve veu otrinu odnosa izmeu nepravednih vlasnika koji od ljudi izvlae dobit, oni misle da marksizam nije nita drugo nego borba koju treba neprestano voditi, dapae poticati. Drugi pak misle da on (marksizam) prvenstveno znai kolektivno vrenje politike i gospodarske vlasti pod vodstvom jedne partije, koja sebe smatra jedinim uvarom dobra sviju, uskraujui pojedincima ili drugim skupinama svaku ovlast djelovanja i izbora. Tree, prema nekima je marksizam - bio on na vlasti ili ne - socijalistika teorija koja se oslanja na historijski materijalizam, kako ga zovu, koji nijee svaku transcendencjju. Kod nekih se pak marksizam javlja u profinjenijem obliku koji je za ljude naega vremena privlaniji: naime, on se smatra nainom postupanja izraenim prema najstroim pravilima znanosti, za analizu drutvene i politike stvarnosti, te za razumnu i ve u povijesti provjerenu vezu izmeu teorijske spoznaje i prakse revolucionarne preobrazbe. Premda ova vrsta analize istie neka svojstva stvarnosti te ih tumai prema pretpostavkama teorije, a druga svojstva zanemaruje, ona nekima prua, zajedno sa sredstvom za rad i neku sigurnost koja prethodi djelovanju, kad za sebe tvrdi da ona na znanstven nain tumai porive naprednog ljudskog drutva.

4507

906

34. Ako se naime kod marksistikog uenja, kako je ono provedeno u ivot, 4508 mogu razlikovati ti razliiti vidici i pitanja koja se nameu kranima za ramiljanje i djelovanje, bilo bi u stvari krivo i opasno zaboraviti tijesnu vezu koja te razliite vidike meusobno povezuje; isto bi bilo tako (krivo i opasno) prihvatiti razliite elemente marksistike teorije, a da se ne vodi rauna o njihovoj nunoj povezanosti s (marksistikom) teorijom; i konano (isto bi tako bilo krivo i opasno) ui u sredite klasne borbe i njezinog marksistikog tumaenja, izostavljajui razmotriti onu vrstu drutvenog nasilja i totalitarne vladavine, prema kojoj takvo djelovanje polako vodi. 35. S druge pak strane vidi se i obnova liberalistikih teorija, kako ih zovu. Taj 4509 se pokret oivljava kako u ime gospodarske uinkvitosti, tako i eljom da se pojedinca zatiti od sve rairenijeg gospodstva institucija kao i protiv totalitaristikih sklonosti javne vlasti. Sigurno je da inicijative pojedinaca treba podravati i unapreivati; ali, ne zamiljaju li si krani koji su krenuli tim putem, daje liberalizam savren sa svih strana, a istovremeno i kao izraz slobode? Oni bi htjeli neku novu vrstu teorije prilagoeniju naem vremenu, a olako zaboravljaju da filozofski liberalizam, prema svom postanku i korijenu, iznosi krivo uenje o autonomiji pojedinih ljudi, o njihovom djelovanju, o motivima za ono to treba initi i za vrenje slobode. To znai da krani isto tako moraju razborito prosuivati i teoriju liberala. 37. U dananje se vrijeme mogu jasnije uoiti slabosti tih teorija preko samih 4510 sustava kojima se nastoje ostvariti, naime, birokratski socijalizam, tehnokratski kapitalizam, kako ga zovu, vrsta autoritarne demokracije, jasno pokazuju kako se velika pitanja ljudskog suivota u pravdi i jednakosti, mogu rijeiti samo vrlo mukotrpno i uz potekoe. Na koji nain e ljudi moi uistinu izbjei materijalizam, preveliko nastojanje za vlastitom koriu, a isto tako i okrutno ugnjetavanje to ih ti (sustavi) sa sobom nose? ... 38. U tom svijetu podlonom promjenama, zahvaenom tehnikom i tehnikim 4511 znanostima koje svijet mogu uvesti u novi oblik pozitivizma, javlja se i drugo mnogo vanije pitanje. Naime, nakon to ovjek nastoji da si snagom razuma podloi prirodu, odmah je primijetio da se naao kao zarobljen unutar granica vlastite racionalnosti: i on sam je postao predmetom znanosti.... Taj pokuaj da se sve pomou znanosti svede na jedno, pokazuje namjeru koja je puna opasnosti. Pridavati naime prvo mjesto istraivanju ili analizi, znai isto kao ovjeka osakatiti pod vidom neke znanstvene metode, te uiniti da niti on sam sebe ne moe vie u potpunosti shvatiti. 40. ... Sigurno je da svaka znanstvena grana, snagom svoje posebnosti, moe 4512 dosei samo jedan dio ovjeka, iako pravi, a izmai e mu shvaanje znaenja sveukupnosti dijelova. Istina je da znanosti o ovjeku unutar tih ogranienja izvravaju svoju korisnu i dobru zadau, koju Crkva rado priznaje. One mogu dalje proiriti granice i naine ljudske slobode, nego to nam to daju vidjeti ve spoznati uvjeti. 907

Osim toga one mogu biti korisne nauku kranskog udorea, jer e mu omoguiti uvid daje njegov domet omeen i ogranien kad se radi o predlaganju nekih drutvenih modela; nasuprot, jako e se potvrditi njegova uloga u prosuivanju stvari i njihovoj upravljenosti na vii red, jer e se pokazati kako su nesigurna i ograniena ona pravila i vrijednosti koje je to isto drutvo prikazivalo kao savrene i priroene ljudskoj naravi....

4520-4522: Izjava Kongregacije za nauk vjere "Mvsterium fidei", 21. veljae 1972.
Iz filozofskih postavki za nadvladavanje bitno metafizikog razmiljanja nastali su teoloki pokuaji da se nanovo formulira pojam osobe, koji se prvenstveno tie kristologije i nauka o Trojstvu (usp. P. Schoonenberg: Jedan B o g ljudi [Ziirich 1969]). Izjava se odnosi protiv nespomenutih autora koji ne polaze od postojanja ljudske Kristove naravi u boanskoj osobi (enhvpostaza, anhvpostaza), nego od prisutnosti Boje u ljudskoj osobi Isusa Krista, i koji stavljaju u pitanje uenje o osobnosti Svetoga Duha. Izd.: AAS 64 (1972) 238-240.

Nove kristoloke i trinitarne zablude 4520 3. Nove zablude o vjeri u Sina Bojega koji je postao ovjekom. - Toj vjeri se izravno suprotstavljaju miljenja prema kojima nama ne bi bilo objavljeno i poznato, da Sin Boji od vijeka postoji u otajstvu boanstva, kao razliit od Oca i Duha Svetoga; isto tako i miljenja prema kojima bi trebalo oistiti (isprazniti) pojam jedne osobe Isusa Krista, roene od Oca po svojoj boanskoj naravi prije svih vjekova, a po svojoj ljudskoj naravi u vremenu od Marije Djevice; te konano tvrdnju po kojoj bi postojalo Kristovo ovjetvo ne kao uzeto u vjenu osobu Bojeg Sina, nego vie kao ljudska osoba u samoj sebi, te da bi stoga otajstvo Isusa Krista bilo u tome, to bi Bog koji se objavljuje na najuzvieniji nain bio prisutan u ljudskoj Isusovoj osobi. Oni koji tako misle jako odstupaju od prave vjere u Krista, pa i onda kad tvrde da posebna Boja prisutnost u Isusu ini daje on najvii i posljednji vrhunac Boje objave; ne vraaju se pravoj vjeri u Kristovo botvo niti onda kad pridodaju da se Isusa moe nazvati Bogom zbog toga to je u njegovoj ljudskoj osobi, kako kau, Bog prisutan na najvii nain. ... 5. Novije zablude o presvetom Trojstvu i posebno o Duhu Svetom. - Dakle, odstupa od vjere miljenje prema kojem bi nas objava ostavila nesigurnima o vjenosti Trojstva, a posebno o vjenom postojanju Duha Svetoga kao osobe u Bogu, razliite od Oca i Sina. Istina je da nam je otajstvo presvetoga Trojstva objavljeno u otajstvu spasenja, posebno u Kristu, kojeg je Otac poslao u svijet i koji s Ocem u Boji narod alje Duha ivotvorca. Ali tom objavom je vjernicima dana i neka spoznaja o unutarnjem Bojem ivotu, u kojem je "Otac onaj koji raa, Sin onaj koji se 908

4521

4522

raa i Duh Sveti onaj koji proizlazi", te da su oni "istobitni i jednaki, svemogui i 1 suvjeni" .

4530-4541: Izjava Kongregacije za nauk vjere "Mysterium ecclesiae", 24. lipnja 1973.
U odsjecima 2-5 u Izjavi se govori o nezabludivosti Crkve i pape. To je upravljeno protiv miljenja tUbinkog teologa Hansa Kiinga, koja se nalaze u njegovom djelu " D i e Kirche" (Freiburg 1967) i "Unfehlbar? Eine Anfrage" (Zurich 1970). Oba djela su bila predmetom rimskog postupka, koji je 18. prosinca 1 9 7 9 , nakon privremenog prekida (usp. Izjava Kongregacije za nauk vjere " D e duobus operibus Professoris Ioannis Kiing" od 15. veljae 1975.: AAS 67 [1975] 293 si), koji je zavrio oduzimanjem H. Ktlngu crkvene ovlasti pouavanja (AAS 72 [1980] 385-393). Njegovo se ime dodue ne spominje u Izjavi, ali se spominje u biljeki uz "Mysterium ecclesiae", koju je nadbiskup J. Schrfiffer, u ime Kongregacije za nauk vjere, na dan objave (5. srpnja 1973.) proitao na tiskovnoj konferenciji. Usp. i izjave koje su istog dana izdali i Tajnitvo Njemake biskupske konferencije i Hans Kiing ( N K D 43,178-183 184-188). Nije sigurno da li su u odsjecima 1 i 6 bile pogoene Kilngove predodbe o jedinstvu Crkve i o sveenitva Izd.: AAS 65 (1973) 397-407.

1. O jedinstvu Kristove Crkve ... "Potrebno je da katolici s veseljem priznaju i cyene prave kranske vrijedno- 4530 sti koje proizlaze iz zajednike batine, a koje se nalaze kod brae od nas odijeljene" 2 , i da nastoje kako bi se, zajednikim trudom oko ienja i obnove, ponovno uspostavilo jedinstvo meu svim kranima3, da se uspuni Kristova volja i da razdvojenost krana prestane smetati irenju Evanelja po itavom svijetu 4 . Isti katolici trebaju uz pomo Bojeg milosra ispovijedati da pripadaju onoj Crkvi koju je osnovao Krist i kojom upravalju nasljednici Petra i ostalih apostola, kod kojih se neokrnjeno i ivo nalazi prvotna ustanova i nauk apostolskog zajednitva, te trajna batina istine i svetosti iste Crkve5. Zbog toga si Kristovi vjernici ne smiju zamiljati da Kristova Crkva nije nita drugo nego neki zbroj - dodue razdvojen, ali jo ipak na neki nain jedan - Crkava i crkvenih zajednica; a jo manje smiju drati da danas Kristova Crkva zapravo ne postoji nigdje, tako daje treba smatrati ciljem koji trebaju traiti sve Crkve i zajednice.

*4522 *4530

Lateranski sabor (1215.), konstitucija "Firmiter credimus" ( C O e D 2 2 0 6 ; COeD 3 230; 800). 2. vatikanski sabor, Dekret o ekumenizmu "Unitatis redintegratio", br. 4 (AAS 57 [1965] 9 6 / C o D e D e 253). Usp. na nav. mj. br. 6-8 (AAS 57 [1965] 96-98 / C o D e D e 255-258). Usp. na nav. mj. br. 1 (AAS 57 [1965] 90 / CoDeDe 243; *4185). Usp. Pavao V I , enciklika "Ecclesiam suam", 6. kolovoza 1964. (AAS 56 [1964] 629).

909

2. O nezabludivosti itave Crkve 4531 ... Dakle, samo potpuno nepogrjeivi Bog udostojao se svoj novi narod, koji je Crkva, obdariti nekim uestvovanjem u nepogrjeivosti, koja se nalazi unutar granica vjere i udorea, a koja vrijedi onda kad itav taj narod nedvojbeno dri neko poglavlje nauka koje spada u to podruje; to pak ponovno ovisi o mudroj providnosti i pomazanju milou Duha Svetoga, koji e Crkvu do slavnog dolaska Gospodinova uvoditi u svu istinu 1 . ... ... U stvari pak Kristovi vjernici na svoj nain uestvuju u prorokoj Kristovoj slubi 2 , te mnogostruko doprinose tome da se u Crkvi razvija shvaanje vjere. Kao to kae 2. vatikanski sabor: "Raste naime zapaanje kako predanih stvari tako i rijei: na temelju razmatranja i prouavanja onih koji vjeruju i o tom u svom srcu razmiljaju [usp. Lk 2,19 7 51]; zatim, na temelju u srcu doivljena razumijevanja duhovnih stvari; a i na temelju navjeivanja onih koji su s nasljedstvom biskupstva primili i pouzdan milosni dar istine" 3 .... Ali samo na... pastire, nasljednike Petra i ostalih apostola, po boanskoj ustanovi spada autentino pouavati vjernike, to jest Kristovim autoritetom dobivenim na razliite naine; oni se ne smiju zadovojiti time da ih se slua kao strunjake za katoliki nauk, nego kad pouavaju u Kristovo ime, mora ih se sluati s predanou koja odgovara mjeri autoriteta koji imaju i kojim se ele sluiti 4 .... 3. O nezabludivosti crkvenog uiteljstva

4532

4533

4534 Isus Krist je pak htio da uiteljstvo pastira, kojima je on povjerio zadau nauavanja Evanelja svom sveukupnom narodu i itavoj ljudskoj obitelji, bude obdareno prikladnom karizmom nezabludivosti u stvarima vjere i udorea. Budui pak da to ne proizlazi iz novih objava koje bi imali Petrov nasljednik i kolegij biskupa5, oni nisu osloboeni brige da, primjenjujui prikladna sredstva, istrauju blago boanske objave koje se nalazi u Svetom pismu, u kojem se neiskrivljeno nalazi isti'
1

*4531 *4532

*4533 *4534

Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o boanskoj objavi "Dei Verbum", br. 8 (AAS 58 [1966] 821 / CoDeDe 430; *4209-4211). Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 35 (AAS 57 [1965] 40 / CoDeDe 157; *4161). 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o boanskoj objavi "Dei verbum", br. 8 (AAS 58 [1966] 821 / CoDeDe 430; *4210). Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 25 (AAS 57 [1965] 29-31 / CoDeDe 138 si; *4149). 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Kristovoj Crkvi "Pastor aeternus", pogl.4 (*3070). Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 25 (AAS 57 [1965] 31 / CoDeDe 141; *4150); Dogmatska konstitucija o bonakoj objavi "Dei verbum", br. 4 (AAS 58 [1966] 819 / C o D e D e 426; *4204).

910

na za koju je Bog elio da bude napisana radi naega spasenja , i u ivoj predaji od apostola . Ali u izvravanju svoje zadae, pastiri Crkve imaju pomo Duha Svetoga, koja dostie svoj vrhunac kad oni Boji narod tako puoavaju, da temeljem Kristovih obeanja danih Petru i ostalim apostolima, oni iznose nauk sigurno osloboen od svake zablude. A to se dogaa, kada biskupi razausti po svijetu, ali u zajednitvu s Petrovim na- 4535 sljednikom, iznose jedno miljenje koje definitivno treba prihvatiti 3 . A to je jo oitije, kada biskupi kolegijalnim inom - kao na opim saborima - zajedno sa svojom vidljivom glavom definiraju nauk kojeg se treba drati 4 , i kada rimski prvosveenik "govori 'ex cathedra', to jest kada vri slubu pastira i uitelja svih krana, i kada svojim vrhovnim apostolskim autoritetom definira nauk o vjeri i udoreu, kojeg se treba drati itava Crkva" 5 . Prema katolikom pak uenju, nezabludivost crkvenog uiteljstva ne protee se 4536 samo na poklad vjere, nego i na ono bez ega se taj poklad ne moe pravilno uvati i tumaiti . Da se pak ta nezabludivost protee na sam poklad vjere je istina koju Crkva, tamo od svojih poetaka smatra za istinitu, kao i to daje ona objavljena u Kristovim obeanjima. Oslanjajui se na tu istinu, 1 . vatikanski sabor je kao predmet katolike vjere definirao: "Boanskom i katolikom vjerom treba vjerovati sve ono to se nalazi u pisanoj ili predanoj Bojoj rijei, i stoje Crkva, bilo sveanom odlukom, bilo redovitom i opom uiteljskom vlau, iznijela da treba vjerovati kao neto stoje od Boga objavljeno" 7 . Oni naime sadraji katolike vjere - koji se nazivaju dogmama - nuno su, i u svako vrijeme su bili, nepromjenjivo pravilo, kako za vjeru tako i za teoloku znanost. 4. Dar crkvene nazabludivosti ne smije se smanjivati

Iz toga to je reeno o protezanju i uvjetima nezabludivosti Bojeg naroda i 4537 crkvenog uiteljstva, ne slijedi da Kristovi vjernici smiju u Crkvi prihvatiti samo
*4534 Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o boanskoj objavi "Dei verbum", br. 11 (AAS 58 [1966] 823 / CoDeDe 434; *4216). Usp. na nav.mj. br.9-10 (AAS 58 [1966] 821 si / CoDeDe 430-432; *4212-4214). Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 25 (AAS 57 [1965] 30 / CoDeDe 139; *4149). Usp. na nav. mj, br.25 22 (AAS 57 [1965] 30 26 / CoDeDe 139 133; *4149 4146). 1. vatikanski saobr, Dogmatska konstitucija o Kristovoj Crkvi "Pastor aeternus", pogl.4 (*3074). Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 25 (AAS 57 [1965] 29-31 / CoDeDe 139-141; *4149sl); Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konsitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 25 (AAS 57 [1965] 30 / CoDeDe 139; *4149). 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija "Dei Filius", pogl. 3 (*3011); usp. C1C/1917, kan. 1323.

*4535

*4536

911

osnovno ostajanje u istini, kao to neki tvrde, koje bi se moglo uskladiti sa posvuda rairenim zabludama i u stvarima, za koje crkveno uiteljstvo definitivno ui da ih treba drati u stvarima vjere i udorea, ili koje su sadrane u nedvojbenoj suglasnosti Bojeg naroda.... 4538 ... Postoj i meutim poredak i kao hy erarhij a crkvenih dogmi, j er j e razliita nj i1 hova povezanost s temeljem vjere . Ta hijerarhija pak znai da se neke od dogmi oslanjaju na druge, kao na temeljnije i od kojih dobivaju svjetlo. Sve pak dogme, budui da su objavljene, treba vjerovati istom boanskom vjerom2.

5. Pojam nezabludivosti se ne smije iskvariti 4539 ... to se tie povijesne uvjetovanosti, treba ponajprije paziti na smisao koji imaju vjerske izjave, jer on djelomice ovisi od sadraja, koji u neko odreeno vrijeme, i nekim okolnostima, imaju upotrijebljene rijei. Osim toga, nekada se dogaa, daje neka dogmatska istina najprije izraena na nepotpun, ali ne na krivi nain, a kasnije se, u daljnjem okruenju vjere ili s obzirom na ljudske spoznaje, izraava potpunije i savrenije. Zatim, Crkva svojim novim izjavama nastoji potvrditi i osvijetliti ono to se ve nalazi u Svetom pismu ili u ranijim navodima predaje, a ujedno obiava misliti kako bi rijeila neka pitanja ili otklonile zablude; zbog toga treba voditi rauna o svim tim stvarima kako bi se te izjave pravilno tumaile. Konano, premda se istine koje Crkva svojim dogmatskim formulama uistinu eli nauavati, razlikuju od promjenjivih miljenja nekog vremena, pa se mogu i bez njih izraziti, ipak se uza sve to moe dogoditi, da te istine sveto uiteljstvo iznese rijeima u kojima se nalaze tragovi takvih (promjenjivih) miljenja.... Sam pak smisao dogmatskih izriaja uvijek u Crkvi ostaje istinit i vjeran sebi, pa i onda kada jae osvjetljuje i putpunije shvaa. Zbog toga se Kristovi vjernici moraju otkloniti od miljenja prema kojem: prvo, da dogmatski izriaji (ili neke njihove vrste) ne mogu oznaavati odreenu istinu, nego samo njihova promjenjiva pribliavanja, koja ju na neki nain iskrivljuju i mijenjaju; zatim, ti izriaji istinu, koju treba neprestano traiti s pribliavanima, oznaavaju samo neodreeno. Oni koji prihvaaju takvo miljenje ne izbjegavaju dogmatski relativizam i iskrivljuju pojam nezabludivosti Crkve, koja se odnosi na nauavanje odreene istine koju treba drati. ...

4540

*4538

Usp. 2. vatikanski sabor, dekret o ekumenizmu "Unitatis redintegratio", br. 11 (AAS 57 [1965] 99 / CoDeDe 260; *4192). Sekretarijat za sjedinjenje krana, Uberlegungen und Vorschldge fiir den dkumenischen DialoglV 4b (Informationsdienst, br. 12 [prosinac 1970] 7 si).

912

6. O povezanosti Crkve s Kristovim sveenitvom ...II. vatikanski sabor, u povezanosti sa svetom predajom i mnogim uiteljskim 4541 dokumentima, ovo nauava o vlasti koja pripada ministerijalnom sveenitvu: 'Tako svaki vjernik moe krstiti, na sveenika spada dovriti izgradnju Tijela (Crkve) eu1 haristijskom rtvom"; te: "Isti je naime Gospodin meu vjernicima, kako bi oni srasli u jedno tijelo u kojem 'nemaju svi udovi isto djelovanje' [Rim 12,4], jedne odredio za slubenike, koji se u zajednici vjernika odlikuju vlau svetoga reda, da prinose rtvu i oprataju grijehe"2. Na slian nain druga opa skuptina Biskupske sinode s pravom tvrdi: samo sveenik moe preuzeti osobu Krista kako bi predsjedao rtvenoj gozbi i izvrio je, ime se narod Boji pridruuje Kristovoj rtvi3. Izostavivi pitanja o slubenicima pojedinih sakramenata, jasno je iz svete predaje i svjedoanstva svetog uiteljstva, da oni koji nisu primili sveeniko reenje, te si na vlastitu ruku uzimlju zadau slaviti euharistiju, oni to ine ne samo nedoputeno nego takoer i nevaljano. Ako je do takvih zloporaba negdje dolo, pastiri Crkve ih trebaju osuditi.

4550-4552: Izjava Kongregacije za nauk vjere o pobaaju "Quaestio de abortu procurato", 18. studenog 1974.
Izd: AAS 66 (1974) 730-737.

Pobaaj 1. Pitanje o izazivanju pobaaja, kao i o zakonu kojim se moda daje sloboda 4550 pobaaja, gotovo je posvuda postalo predmetom estokih rasprava. Te bi rasprave sigurno bile od manjeg znaaja kada se ne bi radilo o nunoj obrani i promicanju ljudskog ivota, koji je prvorazredno dobro.To je jasno svima, premda mnogi pokuavaju nai razloge da, protiv oite istine o stvari, pokuavaju iznijeti razloge da bi i
*4541 2. vatikanski sabor, Dogmatska konsitucija o Crkvi "Lumengentium", br. 17 (AAS 57 [1965] 21 / CoDeDe 123; *4141). 2. vatikanski sabor, Dekret o slubi i ivotu sveenika "Presbvterorum ordinis", br. 2 (AAS 58 [ 1 9 6 6 ] 9 9 2 / C o D e D e 621 si). Usp. Inocent I I I , pismo "Eius exemplo" s vjeroispovijeu za valdenze (PL 215,1510; *794); 4. lateranski sabor, konstitucija "Firmiter credimus", pogl.l: O katolikoj vjeri (*802); navedeno mjesto o oltarskom sakramentu treba itati u vezi s kasnijim tekstom o sakramentu krtenja; Firentinski sabor, dekret o Armencima "Exultate Deo" (*1321); navedeno mjesto o djelitelju euharistije treba usporediti sa susjednim mjestima o djelitelju drugih sakramenata; tridentski sabor, 2 3 . sjednica o sakramentu svetog reda, pogl.4 (*1767); Pijo X I I , enciklika " M e n t o r D e f (AAS 3 9 [1947] 552-556; *3849-3852). Dokument biskupske sinode (1071) De sacerdotio ministeriali I 4 (AAS 63 [1971] 906).

913

pobaaj mogao sluiti toj svrsi. I zaista, ne moe se ne uditi, da kada sjedne strane vidimo da se poveavaju protesti protiv smrtne kazne i svakoga rata, s druge strane primjeujemo da se sve vie zagovara sloboda pobaaja, bilo apsolutna bilo omeena nekim ogranienjima, koja meutim bivaju sve ira. Budui pak da si je Crkva u potpunosti svjesna da u njezinu zadau spada obrana ovjeka protiv svega to bi ga moglo unititi ili obeastiti, ona ne moe utke zaobii to pitanje; budui daje Sin Boji postao ovjekom, nema nikoga tko mu zbog zajednike ljudske naravi ne bi bio bratom, i tko ne bi bio pozvan da bude kranin, kako bi od njega primio spasenje. 4551 ... 10. O meusobnom odnosu prava i dunosti izmeu osobe i drutva, udoredni nauk mora prosvijetliti savjesti, a pravo mora definirati i odrediti koje dunosti treba izvriti. Meutim, postoje mnoga prava koja ljudsko drutvo, po sebi, ne moe dati, jer su ona prije njega, ali ih ono ipak mora braniti i uiniti ih uinkovitima; takva prava su najveim dijelom ona koja se danas nazivaju "ljudskim pravima", a za koja se ovo nae doba dii da ih je jasno obznanilo. 11. Prvo pravo ljudske osobe je pravo na ivot. Ima i drugih prava koja su ovjeku jako dragocjena, ali pravo na ivot je temelj i uvjet za ostala prava, pa ga zbog toga treba braniti vie nego li druga prava. Ni na koji nain ne spada na drutvo, ili na javnu vlast bilo koje vrste, nekima ta prava priznati, nekima oduzeti; bilo kakva razlika te vrste, bilo zbog rase ili spola, zbog boje koe ili religije, uvijekje nepravedna. To pravo naime ne proizlazi iz niije dobre volje, ono je prije svake milosti, te kao takvo trai da ga se prizna; ako ga se nijee, kri se pravednost u strogom smislu rijei.

4552

4560-4561: Odgovor Kongregacije za nauk vjere Sjeverno-amerikoj biskupskoj konferenciji "Haec Sacra Congregatio", 13. oujka 1975.
Izd: AAS 68 [1976] 738 si.

Sterilizacija 4560 1. Bilo kakvu sterilizaciju, koja po sebi, ili po svojoj naravi i nainu, izravno uzrokuje samo to da se sposobnost raanja uini neuinkovitom za raanje, treba smatrati za izravnu sterilizaciju, kako se ona smatra u izjavama papinskog uiteljstva, posebno Pija XII 1 . Dakle, prema crkvenom uenju, apsolutno je zabranjena (izravna sterilizacija), bez obzira na bilo kakvu ispravnu subjektivnu nakanu sudionika, zbog lijeenja ili da se izbjegne bilo fiziko bilo psihiko zlo, za koje se predvia, ili se boji, da e uslijediti. Zatim, jo se s veim razlogom zabranjuje sterilizacija same sposobnosti 914

Dakle, prema crkvenom uenju, apsolutno je zabranjena (izravna sterilizacija), bez obzira na bilo kakvu ispravnu subjektivnu nakanu sudionika, zbog lijeenja ili da se izbjegne bilo fiziko bilo psihiko zlo, za koje se predvia, ili se boji, da e uslijediti. Zatim, jo se s veim razlogom zabranjuje sterilizacija same sposobnosti (raanja) nego li sterilizacija pojedinih ina, jer ona gotovo uvijek nepopravljivo uvodi stanje sterilnosti u samu osobu. Niti se moe pozvati ne bilo koju zapovijed javne vlasti, koja bi u ime opeg dobra htjela nametnuti izravnu sterilizaciju, jer ona naime vrijea dostojanstvo i nepovredivost ljudske osobe 1 . Isto se tako u tom sluaju ne moe pozivati na naelo cjelovitosti, kojim se opravdavaju zahvati na organima zbog veeg dobra osobe; izravna naime sterilizacija nije upravljena na cjelovito dobro "pazei na red stvari i dobara"2; ona naime teti njegovom etikom dobru, koje je najvie, jer namjerni i slobodno izabrani spolni in biva lien svog bitnog elementa. Tako lanak 20 Medicinskog etikog kodeksa, izglasanog 1971. godine, vjerno iznosi nauk kojeg se treba drati, i na ijem obdravanju treba ustrajati. 2. Dok Kongregacija potvruje to tradicionalno uenje, ona ne nijee injenicu 4561 da mnogi teolozi zastupaju shvaanja koja odstupaju od ovoga. Ipak (Kongregacija) nijee da bi se toj injenici, kao takvoj, moglo dati doktrinalno znaenje, kako bi se uspostavilo "teoloko mjesto" na koje bi se vjernici mogli pozvati da, napustivi autentino uiteljstvo, prihvate miljenje privatnih teologa koji odstupaju od uiteljstva3.

4570-4579: Apostolska pobudnica "Evangelii nuntiandi", 8. prosinca 1975.

irenje Katolike Crkve u multikulruralnu svjetsku Crkvu prisililo ju je na preformuliranje pojma evangelizacije. Deset godina nakon zavretka 2. vatikanskog sabora i kao saetak savjetovanja na biskupskoj sinodi 1974. o "Evangelizaciji u suvremenom svijetu", Pavao VI. je objavio apostolsku pobudnicu, koja se nadovezuje na misijski dekret "Adgentes" (AAS 58 [1966] 947-990), koja naglaava preoblikovanje ope Crkve pomou mjesnih i regionalnih Crkvi, koja govori o evangelizaciji kultura, te usvaja latinsko-ameriku "opciju za siromane" (usp. *4493-4496). Zz: A A S 68 (1976) 9-26.

*4560

*4S61

Usp. Pijo X I , enciklika "asti connubii"', 31. prosinca 1930. (AAS 22 [1930] 565; 3722). Pavao V I , enciklika "Humanae vitae", br. 10 ( A A S 60 [1968] 487). Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija "Lumen gentium", br. 25 (AAS 57 [1965] 29 si; *4149); Pijo X I I , nagovor kardinalima od 2. studenog 1954. (AAS 46 [1954] 672); enciklika "Humani generis" (AAS 58 [1966] 889-896, posebno 890-894); nagovor lanovima Reda redemptorista (CSSR) (AAS 59 [1967] 960-963, posebeno 962).

915

Isusova poruka 4570 6. Svjedoanstvo koje je Krist Gospodin dao za samoga sebe i koje je sveti Luka 1 iznio u svom evanelju - "Treba da navjeujem evanelje o [kraljevstvu] Bojem" - sigurno je od velikog znaenja, jer je naime tom jednom rijei definirana itava 2 Isusova zadaa i poslanje: "Jer sam zato poslan" . Te naime rijei dobivaju svoje puno znaenje, ako se usporede s gornjim mjestima evaneoskog teksta, gdje Isus sebi pripisuje misao proroka Izaije: "Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima" 3 . Nositi veselu vijest iz grada u grad, ponajprije siromanima, koji su esto u dui spremniji da ga prime, kako bi se moglo rei da su ispunjena obeanja Saveza koja je Bog dao; to je zapravo prava zadaa, zbog ijeg izvrenja je Isus poslan od Oca, kako sam kae. Svi pak dijelovi Kristovog otajstva - samo utjelovljenje, udesa, nauk, poziv apostola, slanje dvanestorice apostola, kri i uskrsnue, vjena prisutnost meu svojima - spadaju na in navjeivanja samoga evanelja.... 4571 ... 9. Kao glavnu toku i sredite svoje Blage vijesti, Krist navjeuje spasenje, to jest veliki dar Boji, ime se zadobiva ne samo osloboenje od svega onoga to ovjeka pritie, nego ponajvie osloboenje od grijeha i od Zloga, povezano s radou koje netko osjea kad spoznaje Boga i biva od njega spoznat, kad Njega vidi i u Njemu pouzdano poiva. Sve se to poelo dogaati ve tijekom Kristovog ivota, a njegovom smru i uskrsnuem to je steeno zauvijek; no, u promjenjivim prilikama povijesti to treba iriti sa strpljivou, dok se u potpunosti ne ispuni u dan posljednjeg Kristovog dolaska, a kada e on doi ne zna nitko osim Oca 4 . To kraljevstvo i to spasenje - a te su rijei kao klju za razumijevanje navijetanja Isusa Krista - moe kao milost i milosre primiti svaki ovjek; a ipak ga isto mora svatko stei silom - kao to kae Gospodin, grabe ga siloviti - radom i trpljenjem, ivotom voenim prema normama Evanelja, odricanjem samoga sebe i kriem, te duhom evaneoskih blaenstava. Prije svega pak svatko moe postii ta dobra, punom duhovnom obnovom samoga sebe, koja se u evanelju naziva metanoia, to jest obraenjem itavog ovjeka, kojim se u potpunosti mijenjaju njegova dua i srce 6 .

4572

*4570 4571 *4572

Lk 4,43. N a n a v . mj. Lk 4,18: usp. Iz 61,1. Usp. Mt 24,36; Dj 1,7; 1 Sol 5,1 si. Usp. Mt 11,12; Lk 16,16. Usp. Mt 4,17.

916

Navijetanje glavna zadaa

Crkve

14. ... Crkva sigurno jako dobro zna, jer sije svjesna da se Spasiteljeve rijei - 4573 1 "Treba da navjeujem Evanelje o [kraljevstvu] Bojem" - uistinu odnose na nju. Te rado dodaje sa sv. Pavlom: "Jer to navjeujem Evanelje nije mi na hvalu, ta 2 dunost mi je. Doista, jao meni ako Evanelja ne navjeujem" . ... Naime zadau irenja Evanelja treba smatrati za milost i kao vlastiti poziv Crkve, i ona najtonije izraava njezinu narav. Crkva postoji zbog irenja Evanelja, to jest da propovijeda i nauava rije Boju, kako bi po njoj k nama doao dar milosti, kako bi se grjenici pomirili s Bogom, i kako bi konano Kristova rtva, koja je trajno prisutna u slavljenju mise i koja je spomen na njegovu smrt i slavno uskrsnue. Evangelizacija i kultura

18. Crkva osjea da iriti Evanelje znai isto to i iznositi Blagu vijest svim 4574 skupinama ljudskog roda, da ga ona iznutra prome svojom snagom i stvori novo ovjeanstvo: "Evo, sve inim novo" 3 . ... 19.... Crkva nije zauzeta samo time da propovijeda Evanelje na sve irem po- 4575 druju zemlje, ili sve veem broju ljudi, nego i time kao bi snagom Evanelja dotakla i kao preokrenula kriterije prosuivanja, vrijednosti od veeg znaenja, nain razmiljanja, pokretake snage i uzore ljudskog roda, koji su u suprotnosti s rijeju Bojom i planom spasenja. 20. ... Treba iriti Evanelje - ne izvana, kao da se pridodaje neki ukras ili 4576 vanjska boja, nego iznutra, iz sredita ivota i u korijene ivota - treba Evaneljem proeti kulture i kulturu ovjeku, prema njezinom najirem i najpotpunijem znaenju, budui da su te rijei prihvaene u konstituciju Gaudium et spes*, jer se tako uvijek polazi od same ljudske osobe i uvijek se vraa na potrebu povezanosti izmeu osoba i same njihove povezanosti s Bogom. Evanelje, pa zbog toga niti irenje evanelja, ne mogu se nikako poistovjetiti s 4577 nekom kulturom, jer je ono slobodno od svih kultura. Ipak, Kraljevstvo koje se navijeta Evaneljem, provodi u ivot ljudi koji su proeti svaki svojom odreenom kulturom, pa je za izgradnju Kraljevstva potrebno koristiti neke elemente kulture i ljudskih kultura. Iako Evanelje i irenje Evanelja ne spadaju niti na jednu kulturu,
*4573 *4574 *4576 Lk 4,43. 1 Kor 9,16. Otk 21,5; usp. 2 Kor 5,17; Gal 6,15. Usp. 2 vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu "Gaudium et spes", br. 53 (AAS 58 [1966] 1075).

917

ipak one nisu takve da se evanelje ne bi moglo s njima uskladiti, tovie, ono ih mora proeti i ne snuje biti podlono niti jednoj od njih. 4578 Rascjep izmeu evanelja i kulture je bez sumnje alosni sluaj naega vremena, kao stoje to bio i u prolim vremenima. Zbog togaje potrebno uloiti sve snage, kako bi se ljudska kultura, ili bolje ljudske kulture, ozbiljnim nastojanjem proele evaneljem. Potrebno je da se one ponovno rode po svojoj povezanosti s Blagom vijeu. Ipak, do takve poveznosti nee doi, ne bude li se navjeivala Blaga vijest. Evangelizacija i unapreenje ljudi 4579 31. Uistinu, postoji duboka povezanost izmeu irenja Evanelja i promicanja ovjeka, ili nepretka i osloboenja; taje povezanost antropolokog reda, jer ovjek kojem treba navijestiti evanelje nije neto odvojeno od stvari, nego osoba s drutvenim i gospodarskim problemima; ta povezanost je i teolokog reda, jer nije mogue odvojiti plan stvaranja od plana otkupljenja, jer se ono odnosi i na vrlo konkretne nepravedne uvjete koje treba nadvladati i ponovno uspostaviti pravednost; ta povezanost je pak najvie evaneoskog reda, to jest reda ljubavi; kako je naime mogue navijetati novu zapovijed, ako se s pravednou i s mirom ne unapreuje pravi i istiniti ljudski napredak? To smo eljeli iznijeti, jer smo opominjali, kako se ne moe dozvoliti, da bi se kod irenja evanelja "mogla ili smjela zanemariti najvea teina ... onih pitanja o kojima se danas toliko raspravlja, a odnose se na pravednost, osloboenje, napredak i mir u svijetu. Kad bi se naime to dogodilo, zanijekala bi se poruka evanelja o ljubavi prema onome koji trpi i koji je u bijedi"1.

4580-4584: Izjava Kongregacije za nauk vjere o nekim pitanjima spolne etike "Persona humana", 29. prosinca 1975.
Izd: AAS 68 [1976] 78-86.

Ljudsko dostojanstvo i Boji zakon 4580 3. Ljudi naeg vremena su sve uvjereniji da dostojanstvo i poziv ljudske osobe trae da oni, voeni svjetlom razuma, otkrivaju vrijednosti i kreposti koje se nalaze u njihovoj naravi, da ih neprestano unapreuju, provode u djelo u svom ivotu i to s nakanom, kako bi iz dana u dan mogli sve vie napredovati. Ipak, kod prosuivanja moralnih stvari, ovjek se ne moe osloniti na svoj sud: "U unutarnjosti svoje savjesti ovjek otkriva zakon koji si nije dao on sam, nego ko1

*4579

Pavao V I , Nagovor od 27. rujna 1974. uz otvaranje tree biskupske sinode (AAS 66 [1974] 562).

918

jemu se mora pokoravati... Naime, ovjek ima u srcu upisan zakon, kojem pokoravati se znai njegovo dostojanstvo, i po kojem e on sam biti suen" 1 . Osim toga, nama je kranima Bog po svojoj objavi obznanio spasenje, te nam je kao vrhovno i nepromjenjivo ivotno pravilo stavio pred oi Krista, Spasitelja i Posvetitelja, njegov nauk i primjer; on je naime kazao: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom nee hoditi u tami, nego e imati svjetlost ivota" 2 . Dakle, dostojanstvo ljudske osobe ne moe se uistinu unaprijediti, ako se ne sauva bitni red njegove naravi. Treba naime rei da su se tijekom vremena u graanskoj kulturi promijenili mnogi uvjeti i potrebe ljudskog ivota, a oni e se i nadalje mijenjati; svaka pak promjena udorea i naina ivota mora ostati unutar granica koje su postavljene od nepromjenjivih naela, koja se oslanjaju na konstitutivne elemente i bitne odnose svake ljudske osobe; ti pak elementi i odnosi nadilaze povijesne okolnosti. Ta osnovna naela koja ljudski razum moe shvatiti, nalaze se u "boanskom zakonu, vjenom, objektivnom i stvarnom, prema kojem je Bog u planu svoje mudrosti i ljubavi uredio itav svijet i drutveni ivot, upravlja ga i vodi. Bog je uinio ovjeka dionikom svoga zakona, tako da bi ovjek pod blagim vodstvom Boje providnosti mogao sve vie i vie spoznavati nepromjenjivu istinu" 3 . Taje pak Boji zakon dostupan naoj spoznaji.

Crkveni nauk i naravni zakon 4. Dakle, danas mnogi krivo tvrde da se u ljudskoj naravi, ili u objavljenom za- 4581 konu, ne moe nai nikoja druga apsolutna i nepromjenjiva norma o pojedinanim inima osim one koja je izraena opim zakonom ljubavi i potivanjem ljudskog dostojanstva. Kako bi to dokazali navode ovaj razlog: ono to se obiava nazivati normama naravnog zakona ili zapovijedima Svetog pisma, treba smatrati oblikom posebne ljudske kulture kako je ona bila izraena u odreeno vrijeme povijesti. U stvari pak, boanska objava i mudrost naravnog razuma u vlastitom redu stvari odnose se na prave potrebe ljudskog roda, te u nuno svjetlo stavljaju nepromjenjive zakone, koji su uroeni u konstitutivne elemente ljudske naravi i koji se pokazuju istima u svim ivim biima obdarenima razumom. K tome treba dodati daje Crkva ustanovljena od Krista kao "stup i uporite isti4 n e " . Ona uz pomo Duha Svetoga, bez prestanka uva i bez zablude prenosi istine moralnog reda, te autentino tumai ne samo objavljeni pozitivni zakon, "nego i na*4580 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija "Gaudium etspes", br. 16 (AAS 58 [1966] 1037; *4316). Iv 8,12. 2. vatikanski sabor, Izjava o vjerskoj slobodi "Dignitatis humanae", br. 3 (AAS 58 [1966] 931; *4242). 1 Tim 3,15.

*4581

919

ela moralnoga reda koja proizlaze iz same ljudske naravi" , a koje se odnose na puni ljudski napredak i na njegovo posveenje. Crkva je naime kroz svoju itavu povijest drala da odreene norme naravnog zakona imaju apsolutnu i nepromjenjivu snagu, te je smatrala da se njihove povrede protive uenju i duhu evanelja. 4582 ... 7. U dananje vrijeme si mnogi prisvajaju pravo na spolne odnose prije sklopljene enidbe, barem kada postoji vrsta volja za enidbom i kada na neki nain enidbena ljubav u srcima oboje zahtijeva tu nadopunu, za koju smatraju d a j e naravna; to posebno onda kada vanjske okolnosti spreavaju sklapanje enidbe, ili ako se ta intimna veza smatra nunom kako bi se odrala sama ljubav. Takvo se miljenje protivi kranskom uenju koje odreuje da se bilo koja spolna aktivnost ovjeka mora zadrati u okvirima enidbe. Koliko god naime bila vrsta odluka onih koji se veu tim preranim vezama, ipak takve veze ne doputaju da se osigura iskrenost i vjernost meusobnih odnosa izmeu osoba mukarca i ene, niti da se ta veza zatiti od nepostojanosti poude i samovolje.... Duobrinitvo 4583 i homoseksualnost

... 8. U nae vrijeme, a protiv trajnog nauka Uiteljstva i udorednog osjeaja kranakog puka, neki su - slijedei postavke naravne psihologije - poeli blagonaklono prosuivati, tovie i potpuno ispriavati homoseksualne odnose nekih osoba. ... ... Naime, prema objektivnom redu udorea, homoseksualni odnosi su ini koji su lieni svoje nune i bitne usmjerenosti. Oni se u Svetom pismu osuuju kao teke neurednosti, tovie, kao strana posljedica Boje odbaenosti 2 .To pak miljenje boanskog Pisma ne dozvoljava zakljuak, da se svi koji trpe od te neurednosti, (samo) zbog toga razloga nalaze u osobnom grijehu; nego se svjedoi da su homoseksualni ini po svojoj unutarnjoj naravi neuredni, te da se nikada, ni na koji nain ne mogu odobriti. Duobrinitvo i samozadovoljavanje

4584

9. Danas se primljeni nauk Katolike crkve esto dovodi u pitanje, ili se javno nijee da samozadovoljavanje znai teki nered na podruju udorea. Oni kau da psihologija i sociologija pokazuju, da ono, posebno kod mladei, openito spada u tijek spolnog dozrijevanja, te da zbog toga u samozadovoljavanju nema pravog i te*4581 2. vatikanski sabor, Izjava o vjerskoj slobodi "Dignitatis humanae", br. 14 (AAS 58 [1966] 940); usp. Pijo X I , enciklika "asti connubii", 31. prosinca 1930. (AAS 22 [1930] 579 si); Pijo X I I , nagovor od 2. studenog 1954. (AAS 46[1954] 671 si); Ivan XXIII, enciklika "Mater et Magistra", 15 svibnja 1961. (AAS 53 [1961] 457); Pavao

*4583

VI., enciklika "Humanae vitae", 25. srpnja 1 9 6 8 , br. 4 (AAS 60 [1968] 483).
Usp. Rim, 1,24-27; 1 Kor 6,10; 1 Tim 1,10.

920

kog grijeha, osim ako se netko namjerno ne preda vlastitoj elji kao zatvorenoj u samu sebe ("ipsatio"); u tom sluaju, taj je in uistinu suprotstavljen ljubavnom zajednitvu meu osobama razliitih spolova, to je, kako tvrde, posebni cilj sluenja sa spolnom sposobnou. To se pak miljenje i uenje protivi i uenju i pastoralnoj praksi Katolike crkve. Kakova god bila snaga nekih biolokih ili filozofskih dokaza, kojima su se meutim sluili i teolozi, crkveno uiteljstvo tijekom stalne predaje, kao i udoredni osjeaj Kristovih vjernika, su uistinu i bez dvojbe vrsto drali daje samozadovoljavanje in iznutra i teko neuredan'.

4590-4606: Izjava Kongregacije za nauk vjere "Inter insigniores" b pitanju pristupanja ena sveenitvu, 15. listopada 1976.
Anglikanske Crkve Kanade i Engleske, naelno su 1975. dozvolile enama pristup sveenitvu. U dva pisma nadbiskupu od Canterbury-a F.D. Cogganu (30. studenog 1975. i 23. oujka 1976.: AAS 68 [1976] 599-601) Pavao VI. je objasnio zato Katolika crkva ne dozvoljava sveeniko reenje enama. Izjava koju je po papinom nalogu izdala Kongregacija za nauk vjere, pripisuje predaji koja see do Krista, normativnu snagu, te pozitivno s "naturalis similitudo" (*4600) dokazuje da se mora ustrajati na naravnoj slinosti izmeu Krista i njegovog sluge, koji nastupa "in persona Christi". Kod tog dokazivanja se ne radi o "nunom zakljuku", nego o objanjenju uenja pomou "analogije vjere" (*4598). Izjava nita ne govori o akonatu ena. Izd:. AAS 69 (1977) 101-115.

I. Predaja koju je Crkva trajno uvala Katolika crkva nije nikada mislila da se sveeniko ili biskupsko reenje moe 4590 valjano podijeliti enama. ... Dakle, crkvena je predaje o toj stvari kroz stoljea bila tako vrsta da uiteljstvo nikada nije smatralo potrebnim da iznese naelo koje nije nikako napadano, ili da brani zakon koji se primjenjivao a da ga nitko nije osporavao. Koliko god puta se ta predaja, kad se desila prilika, oitovala, ona je bila svjedoanstvo da se Crkva nastojala uobliiti prema primjeru koji joj je dao Krist. Tu su predaju vjerno uvale Istone crkve, ija je jednoduna suglasnost o toj 4591 stvari to jasnija, jer su u mnogim drugim stvarima lako prihvatile da svaka od njih ima razliite propise; pa i danas one odbijaju imati bilo to zajednikog s onim zahtjevima kojima se trai sveeniko reenje za ene.

*4584

Leon I X , pismo "Adsplendidum nitentis" (*687 si); dekret Sv. oficija, 2. oujka 1679. (*2149); Pijo XII, nagovor od 8. listopada 1953. (AAS 45 [1953] 678); nagovor od 19. svibnja 1956. (AAS 48 [1956] 472 si).

921

//. Kako se ponaao Krist 4592 Isus Krist nije niti jednu enu uzeo meu dvanaestoricu. K a d se tako ponaao, to nije inio jer se prilagodio obiajima svoga vremena, budui daje njegov odnos prema enama bio sasvim razliit od odnosa njegovih sugraana, te se svojevoljno i odvano udaljio od obdravanja njihovih normi. ... ... Ipak treba rei da sve to ne donosi takvu jasnou, da bi svakome odmah bilo jasno, emu se ne treba uditi, jer su pitanja koja pokree rije Boja uzvienija nego li jasnoa odgovora; naime, za razumijevanje kako Isusovog poslanja tako i posljednjeg smisla Svetog pisma, nije dovoljno baviti se samo isto povijesnim tumaenjem tekstova. U toj stvari treba istovremeno uzeti u obzir meusobno povezane injenice, koje se odnose na prosuivanje istoga, te to izaziva jo vee uenje, kako to da Isus nije apostolsku zadau' povjerio enama. ... ///. Kako su se ponaali apostoli 4594 Taj Kristov nain postupanja sa enama vjerno je obdravala i apostolska zajednica. Premda je blaena Marija zauzimala posebno mjesto meu malo onih koji su se poslije Gospodinovog uzaaa okupljali u dvorani Posljednje veere [usp. Dj 1,14], ipak nije ona uzeta u kolegij dvanaest apostola, kad se radilo o izboru temeljem kojeg je na kraju izabran Matija; bila su naime predloena dva uenika, ija imena Evanelja niti ne spominju. Na dan su Duhova naime svi bili ispunjeni Duhom Svetim, mukarci i ene [usp. Dj 2,1; 1,14], alije samo "Petar s jedanaestoricom podigao svoj glas", kako bi obznanio da su sc u Isusu ispunila proroanstva [Dj 2,14]. IV. Ono to su radili Krist i apostoli postaje trajnom normom 4596 ... Premda je taj nain ponaanja Krista i apostola bio kroz vjekove, sve do naih dana, smatran sigurnom predajom i kao pravilo, ipak se postavlja pitanje, smije li se Crkva danas ponaati drugaije. Ima ih koji, oslonjeni na vie razloga koje treba istraiti, odgovaraju potvrdno. Posebno pak tvrde da su apostoli tako radili jer su nuno obdravali obiaje onoga vremena i krajeva, te da nije bilo nikakvog drugog razloga zato Krist ne bi
*4593 Neki kau daje Isus zato izabrao dvanaestoricu mukaraca da ispuni neki alegorijski znak; kao da jc on slikovito htio obznaniti, da dvanaestorica trebaju preuzeti onu ulogu, koju jc imalo dvanaest plemena lzraelovih (usp. Mt 19,28; Lk 22,30). Ali u tako navedenim tekstovima se samo tvrdi da e dvanaestorica sudjelovati na eshotolokom suditu. Pravi razlog zato su izabrana dvanaestorica vidljiv je zapravo iz njihove sveukupne zadae na koju su pozvani (usp. Mk 3,14), naime da Krista uine nozonim u narodu i da nastave njegovo djelo.

4593

4595

4597

922

povjerio slubu drugim enama ili pak samoj svojoj majci, osim to okolnosti onoga vremena nisu dozvoljavale da drugaije radi. Ipak, nitko naime nije dokazao, a u stvari niti se moe dokazati, daje takav nain postupanja proiziao samo iz drutvenih razloga i svojstava (ondanje) kulture. Uistinu kad smo gore istraivali Evanelja, vidjeli smo daje Isus jako odstupao od miljenja svojih suvremenika, ukidajui one razlike kojima su se ene razlikovale od mukaraca. Ne moe se dakle tvrditi da Isus samo zbog oportunizma nije ene uvrstio u zbor apostola. Jo su manje apostoli na obdravanje tog obiaja bili prisiljeni socio-kulturnim odnosima kod Grka, jer oni nisu poznavali te razlike. ... V. Ministerijalno sveenitvo treba razmatra i u svjetlu Kristovog otajstva ... Iza kako smo dozvali u svijest tu crkvenu normu i njezin temelj, ini se kori- 4598 snim i prikladnim osvijetliti tu normu, pokazujui njezinu sukladnost (convenientiam) kako se to obiava nazivati u teolokim razmiljanjima: to da su samo mukarci pozvani da prime sveeniko reenje, jako je povezano s pravim smislom sakramenata i njihovim posebnim odnosom prema Kristovom otajstvu. Kod toga se ne namjerava iznijeti jasni dokaz, nego da se to uenje osvijetli analogijom vjere. Trajno je uenje Crkve, koje je opirnije iznio II. vatikanski sabor, a u (svijest) 4599 ga dozvala biskupska sinoda odrana u Rimu 1971., a ponovila gaje Kongregacija za nauk vjere u svojoj Izjavi na dan 24. lipnja 1973., biskup i sveenik, kada vre svoju zadau, ne rade u vlastito ime nego predstavljaju Krista, koji djeluje preko njih: "sveenik uistinu djeluje umjesto Krista", kao stoje to ve u III. stoljeu napisao sv. Ciprijan1.1 Pavao je tvrdio daje vlastito apostolskoj zadai: moi predstavljati Krista [usp. 2 Kor 5,20; Gal 4,14]. To predstavljanje Krista poprima svoje najvie znaenje i sasvim poseban nain tada kad se slavi euharistijsko blagovanje, izvor i sredite jedinstva Crkve, rtvena gozba, kojom se Boji narod zdruuje s Kristovom rtvom; sveenik, koji jedini ima ovlast to izvoditi, ne radi samo snagom koja mu je dana od Krista, nego u osobi Kristovoj 2 , zauzima*4599 Ciprijan, Pismo 63,14 (PL 4,397B / CSEL 3/II, 713). Usp. 2. vatikanski sabor, Konstitucija o svetoj liturgiji "Sacrosanctum Concilium", br. 33: ("... od sveenika koji u Kristovo ime predsjeda skupu": AAS 56 [1964] 108; *4033); Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 10: "Ministerijalni sveenik, svetom vlau koju ima, odgaja sveeniki narod i upravlja njime, izvruje euharistijsku rtvu u Kristovoj osobi i prinosi je Bogu u ime cijeloga naroda": AAS 57 [1965] 14; *4126); na nav. mj. br. 28: "Snagom sakramenta Reda, na sliku Krista, vrhovnog i vjenog sveenika ...svoju svetu slubu najvie vre u euharistijskom bogosluju ili sinaksi, gdje djelujui kao predstavnici Krista ...": AAS 57 [1965] 34; *4153); Dekret o slubi i ivotu sveenika "Presbyterorum ordinis", br. 2: "Prezbiteri se pomazanjem Duha Svetoga obiljeuju posebnim biljegom i tako se upriliuju Kristu

923

jui njegovo 1 svete .

mjesto,

tako da je on njegova slika kada izgovara rijei po-

Kransko dakle sveenitvo ima svojstva sakramenta, sveenik je znak, ija se 4600 2 nadnaravna uinkovitost dobiva reenjem, ali znak koji treba zamijetiti , ije e znaenje vjernici lako raspoznati. itavo se naime znaenje sakramenata temelji na prirodnim znakovima, koji imaju mo predstavljanja u suradnji s ljudskim duhom; kako kae sv. Toma: "Sakramentalni znakovi predstavljaju (nadnaravno) po prirodnoj slinosti" 3 . Ista se naime prirodna slinost trai i za osobe, kao i za stvari: kad naime treba sakramentalno predstavljati Kristov nain djelovanja u euharistiji, ne bi postojala ta prirodna slinost koja se trai izmeu Krista i njegovog slubenika, kada njegovo mjesto ne bi zauzeo mukarac; inae bi se teko u tom slubeniku uoila Kristova slika; sam Krist je naime bio i ostao mukarac. 4601 Bez sumnje, Krist je Prvoroenac itavog ljudskog roda, ena i mukaraca; on je tako obnovio jedinstvo razoreno grijehom, da nema vie Zidova, niti Grka, nema roba niti slobodnjaka, nema muko i ensko: svi su jedno u Kristu Isusu [usp. Gal 3,28]. Ipak, utjelovljena Rije je po spolu muko; to se stanje oslanja na injenicu, koja se, premda ne donosi prednost mukarca pred enom, ne moe odvojiti od otajstva spasenja; naime, to je sukladno s itavim Bojim otajstvom spasenja - kao to je to Bog objavio - a njegova sr je otajstvo Saveza. ... Tkogod eli slijediti reeno razmiljanje, bolje e razumjeti da se Crkva u toj stvari tako ponaala iz opravdanih razloga; iz tih naime rasprava koje su nastale u nae vrijeme, mogu li ene primiti reenje, ili ne, neka se krani osjete ponukanima da razmiljaju o otajstvu Crkve, da bolje istrae narav i znaenje biskupstva i sveenitva, isto tako da bolje izloe pravo i znaajno mjesto koje sveenik zauzima u zajednici krtenih, iji je dodue i sam lan, ali od koje se i izdvaja, jer je sveenik u onom djelovanju za koje se trai biljeg reenja, s onom uinkovitou koja je vlastisveeniku, da mogu djelovati u ime Krista koji je Glava Crkve": A A S 58 [1966] 992); na nav. mj. br. 13: "Kao sveti slubenici, posebno u misnoj rtvi, sveenici na osobit nain vre ulogu Krista": AAS 58 [1966] 1011); usp. dokumente biskupske sinode (1971), De sacerdotio ministeriali I 4 (AAS 63 [1971] 906); Izjava Kongregacije za vjeru o katolikom nauku o Crkvi "Mysterium ecclesiae", 24. lipnja 1973, br. 6 (AAS 65 [1973] 407; *4541). *4599 Toma Akvinski, Summa theologiae III, q.83, a. 1 uz 3: "Treba rei, da iz istog razloga [kao stoje slavljenje tog sakramenta posadanjenje Kristove rtve; na nav. mj. uz 2] je i sveenik slika Kristova u ije ime i ijom snagom izgovara rijei posvete": izdanje Leonina 12,271b). "Budui daje sakrament znak, a za ono to se dogaa u sakramentu trai se ne samo stvar, nego i znaenje stvari", kae izriito sv. Toma, kako bi zanijekao sveenitvo za ene: Super IVlibros Sententiarum IV, d.25, q.2, a.l, qc.l c (R.Busa: Opera 1 [1980] 578). Toma Akvinski, Super IV libros Sententiarum IV, d.25, q.2, a.2, qc.l uz 4 (R.Busa: Opera 1 [1980] 578).

4602

*4600

924

ta sakramentima, slika i znak samoga Krista, koji saziva, odrjeuje, i prinosi rtvu Saveza. VI. Ministerijalno sveenitvo u otajstvu Crkve Zbog toga nije jasno, kako bi se moglo predloiti da se enama prizna ista mo- 4603 gunost pristupa sveenitvu kao i mukarcima, zbog jednakosti u pravima, to se odnosi na krane. Kako bi to dokazali, katkada se kao dokazom slue i gore spomenutim rijeima iz Poslanice Galaanima [3,28], kojima se izjavljuje da u Kristu nema vie razlike izmeu mukarca i ene. Ipak, u tim rijeima se ne radi o slubenicima Crkve, nego se samo tvrdi da su svi jednako pozvani da prime posinatvo djece Boje. Naroito pak zbog toga se u shvaanju ministerijalnog sveenitva jako grijei jer ga se pribraja meu ljudska prava; krtenje naime nikome ne daje nikakvo pravo za dobivanje javne slube u Crkvi. Sveenitvo se naime nekome podjeljuje ne da ga se poasti, nego da slui Bogu i Crkvi; tovie, to odgovara posebnom i potpuno nezasluenom pozivu: "Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas" [7v 15,16; usp. Heb 5,4]. ... Budui pak da je sveenitvo posebna sluba, ije je vrenje i uvanje dobila 4604 Crkva, zato je za poziv u nju potrebno pitati vjeru i vlast Crkve, jer je ta sluba njezin sastavni dio; Krist je naime izabrao "koje sam htjede" [Mk 3,13]. Naprotiv, opcije poziv svih krtenih za vrenje kraljevskog sveenitva, (tako) da prinose Bogu svoj ivot, i daju svjedoanstvo na slavu Bogu. ene koje kau da tee za ministerijalnim sveenitvo sigurno su potaknute na 4605 to eljom da slue Kristu i Crkvi. Budui da su istovremeno svjesne da su ranije u drutvu trpjele nepravde, nije onda niti udno da sebi ele i samo ministerijalno sveenitvo. Ipak se ne smije zaboraviti da se sveeniki red ne nalazi meu pravima ljudske osobe, nego je on ovisan od otajstva Krista i otajstva Crkve.... Preostaje dakle, da se dublje zamislimo nad najvanijim tvrdnjama kranske 4606 vjeroispovjesti, a posebno nad onom pravom jednakou krtenih, koja zbog toga nije jednolinost, jer je Crkva tijelo u kojem postoji razliitost udova, i u kojem se svakom udu daje njegova zadaa. Dakle, treba razlikovati zadae, a ne ih mijeati; one naime nikome ne daju nadmo nad drugim i ne daju razloga za nadmetanje. IVAN PAVAO I.: 26. kolovoza - 28. rujna 1978. IVAN PAVAO II.: od 16. listopada 1978. 4610-4635: Dokument upuen 3. opoj skuptini latino-amerikog episkopata u Puebli (Meksiko) "La evangelizacion", 13. veljae 1979.
3. opu skuptinu latino-amerikog episkopata otvorio je 28. sijenja 1979. Ivan Pavao I I , koji je bio na svom 1. putovanju po Latinskoj Americi od 25. sijenja - 1. veljae te godine. Dokument je

925

izraen nakon dvogodinjih priprema u 21 radnom povjerenstvu i vie plenarnih i poluplenarnih sjednica. Tekst za koji je bilo 179 glasova, uz jedan suzdrani, odobrio je papa 23. oujka 1979. (AAS 71 [1979] 527sl). Nakon vie politiko-drutvenih naglasaka dokumenta iz Medellina, dokument iz Pueble jae naglaava pitanja puke pobonosti i kulture. On potvruje "svrstavanje uz siromane" (usp. *4493-4496). Izd,: III. Conferencia General dei Episcopado Latinoamericano (Puebla), La evangelizacion en

elpresente v elfuturo de America Latina (Biblioteca de Autores Cristianos; Madrid 1979).

Neokrnjena istina o Isusu Kristu 4610 174. ... Izmeu nastojanja da se Krist prikae kao Gospodar nae povijesti, kao poticatelj istinskih drutvenih promjena, a pokuava ga se ograniiti i na podruje pojedinane savjesti, smatramo potrebnim razjasniti sljedee: 175. Naa je dunost da, ne ostavljajui mjesta za dvojbe ili zablude, jasno navijestimo tajnu utjelovljenja; a isto tako i botvo Isusa Krista kako ga ispovijeda vjera Crkve, kao i stvarnost i snagu njegove ljudske i povijesne dimenzije. 176. Mi moramo prikazati Isusa Krista kako on dijeli ivot, nade i strahovanja svoga naroda, i pokazati daje on Krist u kojeg Crkva vjeruje, kojeg navjeuje i slavi. 177. (Moramo) Isusa iz Nazareta (prikazati) kako si je on svjestan svoga poslanja: da bude navjestitelj i ostvarivatelj Kraljevstva, osnivatelj svoje Crkve, koja za vidljivi temelj ima Petra; Isusa Krista koji ivi u svojoj Crkvi, te koji je prisutan i djelatan u povijesti. 4612 178. Osobu Isusa Krista ne moemo trgati, dijeliti ili ideologizirati, tako da ga pretvaramo u politiara, vou, revolucionara, ili u jednostavnog proroka, ili pak tako da ga svedemo na podruje iste privatnosti, njega koji je Gospodar povijesti. 192. ... U savrenoj ljubavi i potpunoj poslunosti prema svom Ocu, u ljudskom se oitovanju svog vjenog svojstva kao Sin, dao na put nesebinog predanja, na kojem on odbacuje napast za politikom moi i svakog zahvaanja silom. On okuplja oko sebe mali broj ljudi koji su uzeti iz razliitih drutvenih i politikih slojeva njegovog vremena. Premda su zbunjeni, a povremeno i nevjerni, oni pokreu ljubav i snagu koja iz nje izlazi; oni su postali temelj njegove Crkve; privueni od Oca, oni zapoinju' put Isusovog nasljedovanja. Nije to bio put oholog samo-potvrivanja znanosti, ili ljudske moi, pa niti mrnje ili sile, nego put nesebinog rtvenog predanja ljubavi; ljubavi koja obuhvaa sve ljude; ljubavi koja daje prednost malima, slabima i siromanima; ljubavi koja sve okuplja i ujedinjuje u bratstvu, koja je sposobna otvoriti put novoj povijesti.

4613

*4613

Usp. Iv 6,44.

926

193. Tako Isus na izvoran nain trai radikalno nasljedovanje, koje obuhvaa 4614 itavog ovjeka i sve ljude, itav svijet i sav kozmos. Ta radikalnost je uzrokom da obraenje nikad nije zavren proces kako na osobnoj tako i na drutvenoj razini. Iako se naime Kraljevstvo Boje ostvaruje u povijesnim tvorbama, ono se ne iscrpljuje u njima, nit se izjednauje s njima. 194. Ispunjavajui zadau koju je primio od Oca, Isus se dragovoljno predao na 4615 smrt kria, cilju puta svoga ivota. Donositelj slobode i mira Kraljevstva Bojeg htio je biti rtva nepravde i zla ovoga svijeta. Raspeti je na sebe uzeo bol stvorenja te je svoj ivot prinio kao rtvu za sve: Veliki sveenik koji moe dijeliti nae slabosti, (postaje) vazmena rtva koja nas otkupljuje od naih grijeha; posluni Sin postaje pred otkupiteljskom pravdom svoga Oca krik za osloboenjem i otkupljenjem svih ljudi. 195. Zbog toga je Otac uskrisio svoga Sina od mrtvih, te ga je slavno uzdigao 4616 sebi zdesna. On ga ispunjava ivotvornom snagom svoga Duha. On ga postavlja za Glavu svoga tijela, koje je Crkva. On ga postavlja za Gospodara svijeta i povijesti. Njegovo uskrsnue je znak i zalog uskrsnua na koje smo svi mi pozvani, kao i konanog preobraenja svemira. Po njemu i u njemu je Otac elio ponovno stvoriti ono stoje ve stvorio. Sluba irenja Evanelja 270. Narod Boji, kao sveopi sakrament spasenja, stoji potpuno u slubi zajed- 4617 nitva ljudi s Bogom i ljudskog roda meusobno'. Zbog toga je Crkva narod koji slui. Evangelizacija je njoj svojstveni nain postojanja; to je sluba koju moe pruiti samo ona; ona odreuje istovjetnost i izvornost njezinog doprinosa. Spomenuta crkvena sluba evangelizacije upravljena je bez razlike na sve ljude. Ipak u njoj se mora uvijek odraavati posebna Isusova ljubav prema najsiromanijima i onima koji trpe. 271. Unutar Bojeg naroda su svi - hijerarhija, laici, redovnici - sluge Evane- 4618 lja, svaki prema svojoj ulozi i karizmi koja mu je vlastita. Crkva kao slubenica evanelja slui ujedno Bogu i ljudima. N o , kako bi ih vodila u Kraljevstvo svoga Gospodina, koji je jedini, ona se zajedno s Djevicom Marijom proglaava njegovom slubenicom i njemu podreuje sve svoje ljudsko sluenje. ... 281. Povijesno ostvarenje te slube se uvijek pokazivalo teko i dramatino; na- 4619 ime, grijeh i snage rascjepa, kako iz srdaca ljudi, tako i iz razliitih struktura koje su oni stvorili, a u koje je grijeh njihovog zaetnika utisnuo svoj razarajui trag, trajno
*4617 Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 1 (AAS 57 [1965] 5; *410I).

927

spreavaju rast u ljubavi i zajednitvu. U tom smislu stanje bijede, diskriminacije, nepravde i korupcije, a to su rane naeg kontinenta, trai od Bojeg naroda, od svakog kranina, pravo junatvo u njihovim obvezama irenja evanelja, kako bi mogli nadvladati takve zapreke. Pred takvim izazovom Crkva se osjea ogranienom i malom, ali ona se osjea i ohrabrena od Duha i zatiena od Marije. Njezin moni zagovor omoguit e Crkvi da u osobnom i drutvenom ivotu nadvlada "strukture grijeha" i da postigne "pravo osloboenje" koje dolazi od Krista Isusa 1 . ... 4620 362. irenje evanelja mora prodrijeti duboko u srce ljudi i naroda; zbog toga njezina dinamika trai osobno obraenje i drutveno preobraenje. Evangelizacija se mora protegnuti na sve narode; zbog toga njezina dinamika trai itav ljudski rod. Oba vidika su danas i sutra aktualna kako bi se evangelizirala Latinska Amerika.

Evangelizacija 4621

i puka pobonost

444. Pod pojmom puka religija, puka religioznost ili puka pobonost 2 , podrazumijevamo, sveukupnost: dubokih vjerskih uvjerenja proetih Bogom, osnovnih stavova koji proizlaze iz tih uvjerenja, i oblika izraavanja kojima se ona iskazuju. Radi se o obliku, ili o kulturolokom izraavanju, koje religija poprima u nekom narodu. Religija latino-amerikog puka u njezinom kulturolokom oblikuje izraz katolike vjere. To je puki katolicizam. 445. Uza sve nedostatke, i usprkos uvijek prisutnom grijehu, vjera Crkve Latinske Amerike je u due latino-amerikanaca utisnula svoj peat 3 , ukoliko je oznaila njihov bitni povijesni identitet i postala kulturnim praoblikom kontinenta iz kojeg su proizali novi narodi. 446. Evanelje koje se utjelovilo u naim narodima, ujedinilo ih je u jednu povijesno-kulturnu izvornost, koju nazivamo Latinska Amerika. Taj identitet je neobino sjajno vidljiv u uzvienom liku Marije od Guadalupe, koji je podignut na poetku evangelizacije. 447. Tu puku religiju ivjeli su na poseban nain "siromani i jednostavni", ali ona obuhvaa sve drutvene slojeve, te je ona jedna od malobrojnih veza koja ljude ujedinjuje u naim politiki podijeljenim nacijama. Ipak treba ustvrditi, da to jedinstvo obuhvaa raznolikost drutvenih i etnikih grupacija, tovie i generacija.

4622

*4619 *4621 *4622

Usp. Ivan Pavao II, propovijed u Zapopanu (Kolumbija), 30. sijenja 1 9 7 , br. 3, 11 Usp. Pavao V I , apostolska pobudnica "Evangelii nuntiandi", 8. prosinca 1 9 7 5 , br. 48 (AAS 68 [1976] 37 si). Usp. Ivan Pavao II, propovijed u Zapopanu, br. 1, 2 {Insegnamenti II 1, 288).

(Insegnamenti di Giovaimi Paolo II, II 1 [Rim 1979] 290).

928

448. Puka religioznost je u svojoj sri zbir vrijednosti, koje s kranskom mu- 4623 drou daju odgovor na velika egzistencijalna pitanja. Katolika puka mudrost je sposobnost za ivotnu sintezu; tako ona na stvoriteljski nain spaja boansko i ljudsko, Krista i Mariju, duh i tijelo, zajednicu i ustanove, osobu i zajednicu, vjeru i domovinu, razum i osjeaj. Ta mudrost je kranski humanizam, koji u osnovi potvruje dostojanstvo svake osobe kao Bojeg djeteta, ustanovljuje temeljno bratstvo, pouava nas susretati prirodu i razumjeti rad, te stvara temelje za veselje i humor pa i usred vrlo tekog ivota. ... 450. Puka religioznost nije samo predmet evangelizacije, nego je i, ukoliko u 4624 sebi utjelovljuje i sadri rije Boju, aktivni nain na koji puk neprestano evangelizira sam sebe. ... 453. Zbog nedostatne pozornosti nositelja pastorala, kao i zbog drugih sloenih 4625 imbenika, puka religija pokazuje u nekim sluajevima znakove istroenosti i preoblikovanja; vidljivi su pokazatelji loih zamjena i nazadni sinkretizmi. Osim toga pukoj religioznosti katkada prijete ozbiljne i rijetke prijetnje, koje se oituju tako da matu razdrauju apokaliptikim naglascima. ... 457. Kao i opa Crkva, tako se i puka religija mora uvijek iznova evangelizirati. ... Evangelizacija kao osloboenje

480. U Medellinu je zapoeo dinamiki sveobuhvatni proces osloboenja, iji 4626 pozitivni eho see do "Evangelii nuntiandi" i do govora Ivana Pavla II tom skupu. To je navjetaj koji zastupa Crkva i koji spada u samu sr evangelizacije i koji je usmjeren na pravo stvaranje ovjeka. 481. Ipak, postoje razliita shvaanja i primjene osloboenja, iako meu njima ima i zajednikih oznaka; no ipak ima i predodbi koje teko vode prema nekoj umjerenoj usklaenosti. Zbog toga e biti najbolje ukazati na kriterije koji proizlaze iz uiteljstva i koji e posluiti razlikovanju u odnosu na prvotno shvaanje kranskog osloboenja. 482. Do izraza dolaze dva meusobno nedjeljiva elementa: osloboenje od sva- 4627 ke vrste robovanja osobnom i drutvenom grijehu, posebno onome to razdire ljude i drutvo, te to ima svoj izvor u sebinosti i u tajni nepravde, i (drugo), ono to vodi do osloboenja za stalni napredak u bitku, u odnosu na zajednitvo s Bogom i s ljudima, i to dolazi do svog vrhunca u potpunom nebeskom zajednitvu, gdje je Bog sve u svemu i gdje vie nee biti suza. ... 485. Dakle, ne dospijemo li do osloboenja od grijeha sa svim njegovim zavod- 4628 ljivostima i sluenjima idolima, ne budemo li pomogli da osloboenje, koje je Krist stekao na Kriu, postane dohvatljivo, tada emo osloboenje osakatiti na nepoprav929

lji nain. Osakatit emo ga ako zaboravimo oslobaajui! bit evangelizacije, koja se sastoji u tome, da ljude preoblikuje u subjekte svog pojedinanog i drutvenog razvitka. Isto emo ga tako osakatiti, ne budemo li vidjeli ovisnosti i oblike ropstva koji vrijeaju temeljna prava, koja ljudima nee podariti niti jo jae vlade ili ustanove, nego ih imaju od svog Zaetnika, Stvoritelja i Oca. 486. To je osloboenje koje se znade sluiti sredstvima Evanelja i njihovom posebnom djelotvornou, koje se ne slui nikakvom vrsti sile, pa niti onom dijalektikom klasne borbe, nego se oslanja na veliku snagu i djelovanje krana, koji potaknuti Duhom, urno nastoje dati odgovor na krik milijuna i milijuna brae. Politiki motivirano nasilje 4629 531. elimo se jasno odrediti u odnosu na aljenja vrijedno nasilje u Latinskoj Americi. Uvijek treba osuivati fizika i psihika muenja, otmice, progon politiih protivnika ili osumnjienih, te iskljuivanje iz javnog ivota iz ideolokih razloga. Dogaaju li se spomenuti zloini uz zatitu tajnih slubi, onda oni poniavaju one koji ih poinjaju, neovisno od razloga koji se za to navode. 532. S istom odlunou Crkva odbacuje i okrutno nekontrolirano nasilje terorista i gerilaca, kad se ono razulari. Ni na koji nain se zloin ne moe opravdati kao put prema osloboenju. Nasilje nuno raa nove oblike ugnjetavanja i ropstva, koji su obino jo tei od onih od kojih se eli osloboditi. Prije svega ipak je to udarac na ivot, koji jedino ovisi od Stvoritelja. Isto tako moramo naglasiti, ako jedna ideologija pribjegava nasilju, ona time pokazuje svoju nedovoljnost i slabost. 533. Naa odgovornost kao krana je u tome da ni na koji nain ne zagovaramo nasilna sredstva, kako bismo prema uenju Sabora, koje vrijedi kako za nacionalni tako i za internacionalni ivot, uspostavili pravdu u drutveno-politikim i gospodarskim odnosima.... Priklanjanje 4632 siromasima

4630

4631

1153. Prvenstveno pirklanjanje siromasima ima za cilj navijetanje Krista, Spasitelja, koji e ih pouiti o njihovom dostojanstvu, pomoi im u njihovim nastojanjima za osloboenje, te ih doivljajem evaneoskog siromatva voditi prema zajednitvu s Ocem i braom. "Isus je doao kako bi podijelio nae ljudske uvjete postojanja s njegovim trpljenjem, njegovim potekoama i njegovom smru. Prije nego lije promijenio svakidanji ivot, on je znao govoriti srcima siromanih kako bi ih oslobodio od grijeha, kako bi njihove oi otvorio za svjetle vidike i kako bi ih ispunio radou i nadom. Isus Krist to isto ini i danas. On je prisutan u njihovim crkvama, u njihovim obiteljima i njihovim srcima" 1 .
*4632 Ivan Pavao I I , nagovor radnicima u Monterrevu, br. 8 (AAS 71 [1979] 244).

930

1154. To priklanjanje siromanima, koje je uzrokovano sablanjivom stvarno- 4633 u gospodarske neuravnotenosti Latinske Amerike, mora voditi prema tome da se utemelji dostojniji, bratskiji i ljudskiji ivot te da se izgradi pravedno i slobodno drutvo. 1155. Potrebne promjene nepravednih drutvenih, politikih i gospodarskih struktura nee biti prave i potpune, ne budu li praene promjenama osobnog i kolektivnog mentaliteta prema idealu dostojnog i sretnog ljudskog ivota, to e ga sa svoje strane uiniti spremnim za promjene 1 . 1156. Zahtjevi Evanelja za siromatvom kao solidarnou sa siromanima, i 4634 odbacivanje uvjeta u kojima ivi veina kontinenta, oslobaa siromane od toga da budu u svom ivotu individualisti, kako ne bi bili privueni i zavedeni lanim idealom potroakog drutva. Isto tako, svjedoanstvo siromane Crkve moe evangelizirati bogate koji su objesili svoje srce za bogatstvo, tako to e se ona obratiti i osloboditi od tog ropstva i njegove sebinosti. Priklanjanje mladima

1186. Crkva se pouzdaje u mlade 2 . Oni su za nju njezina nada. U mladima La- 4635 tinske Amerika Crkva gleda potencijal za sadanjost i budunost svoje evangelizacije. Kako bi mladi drutvenom a posebno crkvenom tijelu podarili pravu dinamiku, Crkva se unaprijed priklanja mladima u odnosu na njihovo poslanje u irenju Evanelja na tom kontinentu^.

4640-4645: Enciklika "Redemptor hominis", 4. oujka 1979.

Radi se o prvoj enciklici pape Ivana Pavla I I , - Izd.: AAS 71 (1979) 274-286.

Ljudska

dimenzija

otkupljenja

10. ovjek ne moe ivjeti bez ljubavi. U njoj ima neeg, to je neshvatljivo, i 4640 to ovjekov ivot liava smisla, ako mu se ne prui ljubav, ako on ne nae ljubav, ako ne iskusi ljubav i ne uini je svojom, ako u potpunosti ne sudjeluje u ljubavi. Samo zbog tog razloga je Krist Otkupitelj,... ovjeka u potpunosi obznanio samom
*4633 Usp. 2 ope zasjedanje latino-amerikih biskupa u Medellinu, dokument

"Pravednost", br. 3 (*4481); Pavao V I , apostolska pobudnica "Evangelii nuntiandi",

*4635 br. 30 (AAS 68 [1976] 25 si). Usp. Pavao VI, apostolska pobudnica "Evangelii nuntiandi", br. 72 (AAS 68 [1976] 61). Usp. 2. opa skuptina latino-amerikih biskupa u Medellinu, dokument "Mlade", br. 13.

931

ovjeku. A to je, smije li se tako rei, i ljudsko obrazloenje i vlastitost otajstva otkupljenja. U njoj je pak ovjek ponovno otkrio veliinu svoje ovjenosti, te svoje dostojanstvo i vrijednost. U otajstvu otkupljenja ovjek se ponovno "iskazuje" i na neki nain se ponovno stvara. Uistinu, sam se ponovno stvara! Nema vie idov - Grk! Nema vie rob - slobodnjak! Nema vie muko - ensko! Svi ste vi Jedan u Kristu 1 Isusu" . 4641 Dakle, ovjek koji se eli u potpunosti shvatiti - ne samo prema nekim iznenadnim, nesavrenim, esto vanjskim, tovie samo prividnim mjerilima i kriterijima svoga ivota - mora se utei Kristu sa svojim strahovima i sumnjama, sa svojom slabou i grjenou, sa svojim ivotom i smru. ovjek mora sa svim, to je on, ui u Krista; On mora "usvojiti" i prihvatiti svu istinu ujtelovljenja i otkupljenja, kako bi ponovno pronaao sebe. Dogodi li se taj duboki proces u njemu, ovjek e roditi rod ne samo klanjanjem Bogu, nego i velikim vrednovanjem samoga sebe. Naime, kakvo znaenje i cijenu mora imati ovjek u oima Stvoritelja, kad "je zasluio imati takvog i tolikog Otkupitelja"2, kad je Bog dao "svog jedinoroenog Sina", da ovjek "ne propadne, nego da ima ivot"? 3 To pak pravo i vrlo veliko udivljenje pred ovjekovim dostojanstvom, zove se Evanelje, to jest blaga vijest. Zove se i kranstvo. Iz tog istog udivljenja proizlazi zadaa Crkve na tom svijetu, ili moda jo bolje "u suvremenom svijetu". Nadalje, to udivljenje je ujedno uvjerenje i sigurnost - koja je po svojoj unutarnjoj naravi sama sigurnost vjere, koja je pak na skriven i tajnovit nain dio pravog humanizma koja ga tijesno spaja s Kristom.... ovjek kao prvi put Crkve 4643 13.... Glavni put Crkve je Isus Krist. Isto tako on je na put "k Ocu" 4 i k svakom ovjeku. Na tom pak putu koji od Krista vodi k svakom ovjeku, na tom putu na kojem se Krist sjedinjuje s pojedinim ovjekom, Crkvu ne moe nitko sprijeiti.To trai vremenito i vjeno dobro ovjeka. Zbog Krista i njegovog otajstva, u emu se nalazi sam ivot Crkve, Crkva ne moe ostati neosjetljiva prema svemu onomu to vodi istinskom dobru ovjeka, niti moe zanemariti ono to tom dobru kodi. ...
*4640 *4641 *4643 Gal 3,28. Missale Romanum, iz Ex.ulteta u vazmenoj noi. Usp. Iv3,16. Usp. Iv 14,1-4

4642

932

razliitim okolnostima, kao i unutar svoje nacije ili naroda (moda jo uvijek samo unutar posebnih obiteljskih ili plemenskih odnosa), unutar itavog ljudskog roda taj je ovjek kao prvi i glavni put, kojim Crkva mora poi ispunjavajui svoju zadau. To je prvi i glavni put Crkve koji je zapoeo sam Krist, put koji trajno prolazi kroz otajstvo utjelovljenja i otkupljenja. ... Budui d a j e taj ovjek put Crkve, put njezina svakidanjeg ivota i iskustva, 4645 njezina poslanja i napora, potrebno je da se Crkva naeg vremena stalno obnavlja sjeajui se uvjeta u kojima taj ovjek ivi; mora naime poznavati njegove mogunosti koje stalno kreu u novom smjeru, te se tako i iskazuju. Isto tako je potrebno da Crkva uoi opasnosti koje ovjeku prijete. Takoer, Crkva mora poznavati sve ono to se protivi tome "da ovjeji ivot iz dana u dan bude humaniji" 1 , kako bi sve ono od ega je taj ivot sainjen odgovaralo pravom ljudskom dostojanstvu. Ukratko: Ona mora poznavati sve to se protivi tom procesu.

4650-4659: Pismo Kongregacije za nauk vjere svim biskupima "Recentiores episcoporum synodi", 17. svibnja 1979.
Izd.: AAS 71 (1979) 940-942.

Eshatoloka

pitanja

Naime, ova sveta Kongregacija, ija je dunost unaprjeivati i braniti nauk vje- 4650 re, postavila sije za cilj dozvati u svijest ono to Crkva nauava u Kristovo ime, prije svega pak ono to se dogaa izmeu smrti ovjeka-kranina i opeg uskrsnua. 1) Crkva vjeruje 2 u uskrsnue mrtvih. 4651

2) Crkva to uskrsnue shvaa tako da se ono odnosi na itavog ovjeka; to pak 4652 za izabrane nije nita drugo nego proirenje Kristovog uskrsnua na sve ljude. 3) Crkva tvrdi, da duhovni element obdaren svijeu i voljom, nastavlja subzi- 4653 steneiju, tako da subzistira samo "ljudsko ja", u meuvremenu bez tijela kao svog sastavnog dijela. Kako bi oznaila taj element, Crkva se slui rijeju "dua", koja je prihvaena iz Svetoga pisma i iz upotrebe u predaji. Premda Crkva zna da ta rije u Svetom pismu ima razliita znaenja, ipak ona misli da ne postoji niti jedan valjan
*4645 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija "Gaudium etspes", br. 38 (AAS 58 [1966] 1056; *4338); Pavao VI., enciklika "Populorum progressio", br. 21 (AAS 59 [1967] 267 si). Usp. Apostolsko vjerovanje.

*4651

933

razlog da se ta rije odbaci, tovie misli da je potpuno potreban instrument rijei kako bi se podrala kranska vjera. 4654 4) Crkva odbacuje svaki nain razmiljanja i govora, kojima bi bi bila proturjena ili nerazumljiva njezina molitva, pogrebni obredi, tovanje mrtvih; sve to, u svojoj biti, predstavlja teoloka mjesta (locos theologicos). 5) Crkva u skladu sa Svetim pismom iekuje "slavno oitovanje Gospodina naega Isusa Krista"', za koje vjeruje da e se, u odnosu na (razliito) stanje ljudi odmah poslije smrti, dogoditi odvojeno i kasnije. 6) Crkva u izlaganju svog uenja o sudbini ovjeka poslije smrti, iskljuuje svako tumaenje iz kojeg bi potpuno nestalo znaenje Uznesenja Djevice Marije, s obzirom na ono to se odnosi samo na nju; naime, u tom smislu, da tjelesna proslava Djevice znai anticipaciju onoga stoje odreeno za sve druge izabranike. 7) Crkva, drei se vjerno Novoga zavjeta i predaje, vjeruje u blaenstvo pravednih koji e jednom biti s Kristom. Crkva isto tako vjeruje da e grjenik biti kanjen vjenom kaznom, da e biti lien gledanja Boga, kao i to da se ta kazna odnosi na itav "bitak" grjenika. to se pak tie izabranih, Crkva vjeruje da moe postojati ienje koje prethodi gledanju Boga, koje je ipak sasvim drugaije od kazne osuenih. Crkva tako shvaa kad govori o paklu i istilitu. Budui pak da se radi o ovjekovoj sudbini poslije smrti, treba se na poseban nain uvati od onih predodbi koje se oslanjaju jedino na umiljaje i slobodu mate; takva naime neumjerenost je veliki razlog potekoama u koje esto upada kranska vjera. Ipak se treba s potovanjem odnositi prema slikama koje se nalaze u Svetom Pismu. Potrebno je shvatiti njihovo skriveno znaenje i izbjei opasnost da ih se previe osiromai, jer se s time esto nijeu i stvarnosti koje te slike oznaavaju. Niti Sveto pismo niti teolozi ne daju dovoljno svjetla za pravilno opisivanje budueg ivota poslije smrti. Kristovi se vjernici trebaju vrsto drati ovih dviju bitnih tvrdnji: sjedne strane moraju vrsto vjerovati da , snagom Duha Svetoga, postoji bitna povezanost izmeu sadanjeg ivota u Kristu i budueg ivota (ljubav je naime zakon kraljevstva Bojeg, i prema naoj ljubavi na zemlji bit e mjereno nae sudjelovanje na nebu u boanskoj slavi); s druge pak strane (krani) trebaju dobro znati da se uvjeti sadanjeg ivota na zemlji i budueg ivota, jako meusobno razlikuju; naime nakon tajne vjere dolazi tajna pune svjetlosti, te emo mi biti s Kristom i "vidjet emo Boga" 2 ; naa se nada bitno nalazi u tim obeanjima i divnim tajnama. Ako
*4655 *4659 2. vatikanski sabor, Konstitucija o boanskoj objavi "Dei verbum", br. 4 (AAS 58 [1966] 819; *4204). Usp. 1 Iv 3,2.

4655

4656

4657

4658

4659

934

naa mo predoivanja ne moe dotle dosei, nae srce po sebi i u potpunosti tamo dolazi.

4660-4666: Izjava Kongregacije za nauk vjere "Iura etbona", 5. svibnja 1980.

Izd.: AAS 72 (1980) 546-551.

Eutanazija Rije eutanazija znai in ili propust koji po svojoj naravi i svjesnoj namjeri do- 4660 nosi smrt, kako bi se na taj nain uklonila svaka bol. Eutanazija se dakle nalazi u svjesnoj namjeri i u nainima postupanja koji se primjenjuju. Naime, ponovno treba vrsto izjaviti, da se nikome, ni na koji nain ne moe do- 4661 pustiti da se nevino ljudsko bie ubije, bio to zametak ili embrij, bilo dijete ili odrasli ili starac, bilo zahvaen neizljeivom boleu, bilo da se nalazi na samrti. Zbog toga nitko ne smije traiti takav smrtonosan in za sebe, ili za drugoga tko je povjeren njegovoj odgovornosti, tovie ne smije na njega niti pristati, niti izriito niti ukljuno. I niti jedna vlast ga ne moe zakonito narediti ili dozvoliti. Radi se naime o povredi boanskog zakona, o povredi dostojanstva ljudske osobe, o zloinu protiv ivota, o zlodjelu protiv ljudskog roda. Moe se dogoditi da zbog dugotrajnih i jedva podnoljivih bolova, zbog razloga 4662 koji se oslanjaju na osjeaje due, ili zbog razloga druge vrste, neki dou do uvjerenja da mogu zakonito za sebe traiti smrt, ili je nanijeti drugima. Premda se u tim sluajevima ljudski grijeh moe umanjiti ili i potpunoma nestati, ipak zabluda procjene u koju savjest, moda u dobroj namjeri, upada ne mijenja narav tog smrtonosnog ina, koji e uvijek biti takav da ga treba odbaciti. Molbe tekih bolesnika, koji katkada zazivaju smrt, ne treba ba shvaati kao da one znae zahtjev za pravu eutanaziju; naime, gotovo se uvijek radi o zazivima za pomoi i ljubavi, punima straha. Ono to bolesnik, osim lijenike skrbi, treba su: ljubav, arki osjeaj due, ljudski i nadnaravni, koji mu mogu i moraju pruiti svi blinji, roditelji i djeca, lijenici i lijeniki pomonici. ... Ako druga sredstva nisu dovoljna, dozvoljeno je uz suglasnost bolesnika pri- 4663 mijeniti sredstva, koja su omoguili najnoviji pronalasci medicine, premda jo nisu u dovoljnoj mjeri provjerena pokusima, i premda sadre neku opasnost. ... Isto je tako dozvoljeno prekinuti davanje tih lijekova, premda e moda nestati i 4664 nada koja se stavlja u njih. K o d donoenja takve odluke treba voditi rauna o ispravnoj elji bolesnika i lanova njegove obitelji, kao i o miljenju lijenika koji su u tome uistinu struni ... 935

4665

Uvijek je dozvoljeno zadovoljiti se uobiajenim lijekovima koje moe ponuditi medicina. Zbog toga nikome ne treba nametati obvezu da primijeni onu vrstu lijeenja, koja se dodue ve koristi, ali u kojoj jo uvijek ima opasnosti, ili je povezana s previe potekoa. Ovo odbijanje lijeenja ne treba usporeivati sa samoubojstvom; tonije, to treba smatrati kao jednostavno prihvaanje ljudske sudbine ... ... Ako prijeti smrt koja se nikako ne moe sprijeiti primjenjenim sredstvima, dozvoljeno je zbog razloga savjesti donijeti odluku da se uskrati daljnje lijeenje, koje moe donijeti samo malo produljenje ivota, punoga boli; ipak ne treba prekinuti radovito lijeenje koje se, u slinim sluajevima, mora pruiti bolesniku.

4666

4670-4674: Instrukcija Kongregacije za nauk vjere "Pastoralis actio", 20. listopada 1980.
Izd.: AAS 72 (1980) 1143-1 151.

Krtenje 4670

djece

12.... Rijei... koje je Isus kazao Nikodemu 1 , Crkva je uvijek tako shvaala, da "djecu ne treba liavati krtenja" 2 . Te rijei naime uistinu imaju tako openiti i apsolutni oblik, da su ih oci smatrali prikladnima da odrede nunost krtenja, a uiteljstvo ih je izriito primijenilo na djecu 3 ; i za njih treba smatrati daje taj sakrament ulazak u Boji narod i vrata vlastitog spasenja. 13. Crkva je svojim nainom nauavanja i djelovanja pokazala, da ona osim krtenja ne pozna nikakav drugi put kojim bi se djeci sigurno osigurao ulazak u vjeno blaenstvo. ...

4671

*4670

Usp. Iv 3,5. Red krtenja za malu djecu, Prednapomene, br. 2 (Krsno slavlje [Ritual na njemakom jeziku] 15 / AAS 72 [1980] 1138). Usp. Origen, In Leviticum hom. 8,3 (PG 12,496 / W.A. Baehrens: GChSch 29 [Origen 6] 398); In Lucam hom. 14,5 (PG 13,1835 / M. Rauer: GChSch 49 (35) [Origen IX] 87sl); Ciprijan, Pismo 59,5 (PL 3,1018B / CSEL 3/II, 720); Augustin, Depeccatorum

merilis et remissione et de baptismo parvulorum I 17.19 22-24 (PL 44,121 si); De gratia Christi et depeccato originali 1 32, br. 35 (na nav. mj., 1439); usp i * 184 219
223 903 si 1349. Moe se dodati i ispovijest vjere patrijarha Dositeja Jeruzalemskog iz godine 1672. (MaC 34,1746). "Kad sc krste djeca, ne ini se nita drugo, nego da se ona utjelove u Crkvu, to jest, da se pridrue Kristovom tijslu i udovima", pie sv. Augustin u De peccatorum meritis et

remissione et de baptismo parvulorum III 4, br.7 (PL 44,189); usp. 1 26, br. 38 (na nav.
mj., 131).

936

4672

14. Premda djeca jo ne mogu sama ispovijediti svoju vjeru, ne postoji zapreka da im Crkva podijeli taj sakrament, budui da ih uistinu krsti u svojoj vlastitoj vjeri.

4673

28. Od velikog je znaenja najprije dozvati u pamet da krtenje djece treba smatrati za vanu zadau; pitanja, koja se s tim u vezi nameu pastirima, ne treba rjeavati drugaije nego vjerno pazei na nauk i trajnu praksu Crkve. Pastoralno se djelovanje kod krtenja djece treba konkretno voditi pomou dva naela, od kojih je drugo podreeno prvom: 1) Krtenje, potrebno za spasenje, znak je i sredstvo prethodne Boje ljubavi, koja oslobaa od izvornog grijeha i podjeljuje sudionitvo u boanskom ivotu; po sebi, kod djece ne treba odgaati dar tih dobara. 2) Trebaju se dati jamstva da e taj dar pravim odgojem u vjeri i kranskom ivotu moi tako rasti, da sakrament postigne svu svoju "istinu" 1 . Ta jamstva redovito daju roditelji ili rodbina, premda se na razliite naine mogu nadopuniti u kranskoj zajednici. Ako pak ta jamstva uistinu nisu ozbiljna, to ne moe biti razlogom da se sakrament odgodi; ako pak ona nikako ne postoje, sakrament treba uskratiti.

4674

4680-4685: Enciklika "Dives in misericordia", 30. studenog 1980.

Izd.: AAS 72 (1980) 1199-1217.

Bit milosra 4680 I V . 6.... Vlastita snaga pravog milosra ne sastoji se samo u tome da se oi, bile one najotrije ili blage, usmjere na moralno, fiziko ili materijalno zlo; naime prema svojoj pravoj i posebnoj naravi, milosre se pokazuje kada se cijeni i uvijek iznova unapreuje i izvlai dobro iz svih oblika zla koje se nalazi na svijetu i u ljudima. Tako shvaeno milosre ini glavni sadraj Kristove mesijanske poruke i sastavnu snagu njegovog djelovanja. tovie, na taj su nain milosre shvaali i inili njegovi uenici i sljedbenici; u njihovim duama sigurno nikada nije prestajalo postojati milosre, koje su oni pokazivali kao posebno djelotvorni nain ljubavi, koja nije dozvoljavala " d a j e pobijedi zlo", nego koja je pobijedila "zlo u dobrom" 2 . Zbog togaje potrebno da se uvijek otkriva potpuno lice milosra. Premda postoje razliite predrasude, ini se daje ono najpotrebnije u nae vrijeme.
*4674 *4680 Usp. Red krtenja za malu djecu, Prednapomene, br. 3 (Krsno slavlje [Ritual na njemakom jeziku] 15 / AAS 72 [1980] 1138). Rim 12,21.

937

Ljubav je jaa 4681

nego smrt

7. ...Krist je naime u svom uskrsnuu zbog toga objavio Boga kao milosrdnu ljubav, jer je on na sebe uzeo kri kao put prema uskrsnuu. Zbog toga, kada se sjeamo Kristovog kria, negovog trpljenja i smrti, naa se vjera i nada upravljaju prema uskrsnuu; poimence prema samom Kristu, koji "uveer toga istoga dana ... prvog u tjednu ... stane u sredinu", u dvorani posljednje veere "gdje bijahu uenici ... dahnu u njih i kae im; 'Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otputaju im se: kojima zadrite, zadrani su im'" 1 . E v o Bojeg Sina, koji je u svom uskrsnuu u potpunosti nad sobom predosjetio milosre, to jest Oevu ljubav, koja je jaa od smrti. Uistinu, isti Krist koji je Sin Boji, koji se sam do smrti, tovie na neki nain i preko zavretka svog mesijanskog djela, pokazuje kao neiscrpni izvor milosra, to jest one ljubavi koja se kasnije, u daljnjem razvoju povijesti spasenja u Crkvi uvijek trebala potvrivati jaom od grijeha. Uskrsli Krist je istovremeno kao neko posljednje i vjeno utjelovljenje milosra i njegov ivi znak: istovremeno povijesno-spasenjski i eshatoloki. Upravo nam u tom smislu sveta liturgija vazmenog vremena stavlja u usta rijei psalma: "Milosre u Gospodnje slaviti dovijeka" 2 . Nije dovoljna samo pravednost

4682

4683

... 1 2 . Lako se naime moe utvrditi da se osjeaj pravednosti probudio u suvremenom svijetu na daleko i iroko; i nema sumnje da taj osjeaj vie istie ono to se suprotstavlja pravednosti kako u odnosima meu ljudima, drutvenim slojevima ili "klasama", tako i meu pojedinim narodima i dravama, i konano meu itavim, tako zvanim, svjetovima. Taj dubok i mnogostruki stav duha, u izvoru kojega je suvremena ljudska svijest otkrila pravednost, svjedoi da napetosti i borbe to proimaju svijet imaju etiki karakter. Crkva dijeli s ljudima naega vremena tu duboku i arku elju za pravednijim ivotom na svim podrujima, i ne proputa prilike da osvjetljuje razliite vidove pravednosti kakvu zahtijeva ivot ljudi i drutva. ... Ipak ne smije se previdjeti da vrlo esto programi koji proizlaze iz ideje pravednosti, i koji bi trebali posluiti ostvarenju pravednosti u suivotu ljudi, skupina i ljudskih drutava, u primjeni bivaju esto izoblieni. Koliko god se oni nastojali vraati na ve spomenuti pojam pravednosti, iskustvo nam ipak svjedoi, da pravdu nadvladavaju druge negativne snage, kao osvetljivost, mrnja ili okrutnost. ... ... Iskustvo nas prolog i sadanjeg vremena ui da pravednost po sebi nije dovoljna, tovie da ona moe dovesti do nijekanja i do unitenja same sebe, ne dopusti
*4681 *4682 Iv 20,19-23. Ps89,2.

4684

938

li onoj dubljoj snazi, to jest ljubavi, da oblikuje ivot u njegovim razliitim vidicima... Svjedoanstvo Crkve

... VII. Sam takav pregled naeg vremena, koji mora roditi unutarnji strah, dozi- 4 6 8 5 va u pamet rijei, koje su kod utjelovljenja Bojeg Sina zazvonile u Marijinoj pjesmi "Velia", koje slave milosre "iz koljena u koljeno". uvajui nadalje u srcima upravo tu izraajnu snagu rijei danih s nebesa, i njihove primjene na iskustva i boli koji su vlastiti neizmjernoj ljudskoj obitelji, Crkva ovoga vremena si mora vie, a u isto vrijeme i finije, postati svjesna potrebe da u svom itavom djelu bude svjedokom Bojeg milosra, u skladu s predajom u Starom i Novom zavjetu, posebno pak u skladu sa svjedoanstvom samog Isusa Krista i njegovih apostola. Potrebno je da Crkva itavim svojim poslanjem svjedoi o objavljenom milosru Bojem u Isusu Kristu kao Mesiji; tovie, ona ga mora na prvom mjestu ispovijedati kao spasonosnu vjersku istinu i potrebnu za ivot u skladu s tom vjerom; zatim se mora truditi oko toga daje uvede i kao utjelovi u ivotu kako svojih vjernika tako i svih ljudi dobre volje. Na kraju, dok Crkva ispovijeda milosre i ostaje mu vjerna, ona ima dunost i zadau zazivati Boje milosre u pojedinim sluajevima fizikog ili moralnog zla i pred svim prijetnjama koje zamrauju sveukupnu budunost ljudskog roda danas.

4690-4699: Enciklika "Laborem exercens", 14. rujna 1981.

Enciklika je nastala povodom devedesete obljetnice socijalne enciklike "Rerum novarum" i nastavlja njezine misli. Ona uzdie znaenje rada za ovjeka i naglaava prednost rada pred kapitalom. Izd.: AAS 73 (1981) 591-616.

Rad u slubi ovjeka 6. ... Dakle, izvore o dostojanstvu rada, treba prije svega istraivati ne u njiho- 4690 vom objektnom, nego u subjektnom smislu. Ako se o toj stvari tako razmilja, onda praktino nestaje temelj prema kojemu su stari dijelili ljude u razliite stalee, prema vrstama posla koji su obavljali. Iz toga ipak ne slijedi da se ljudski rad ne moe i da ga ne treba ni na koji nain vrednovati i cijeniti s objektivnog stanovita. To samo znai daje prvotni temelj za vrednovanje rada sam ovjek koji je njegov subjekt. ... S tim u vezi odmah slijedi vrlo vaan zakljuak etike naravi: Koliko god je tono daje ovjek roen i pozvan na rad, ipak prije svega "rad slui ovjeku a ne ovjek 939

radu". S tim zakljukom emo priznati izvanredno znaenje subjektnog pred objektnim smislom rada. Shvaajui rad u dui tako, i pretpostavljajui da poslovi to ih Jjudi obavijaju mogu imati veu ili manju objektnu vrijednost, ipak elimo otvoreno potvrditi, da se svaki rad mora procjenjivati po mjeri dostojanstva samoga subjekta rada, ili osobe ovjeka koji obavlja taj posao. Kapitalizam 4691 7.... Poznato je da kapitalizam ima tono odreeno povijesno znaenje, kao sustav, kao ekonomsko-drutveni sustav ukoliko se on protivi socijalizmu ili komunizmu. Ipak, ako se uzme u obzir istraivanje temeljnih istina svakog gospodarskog sustava, a prvenstveno struktura gospodarskih odnosa koji se tiu proizvodnje - a to je zapravo sam rad -, treba priznati da se zabluda prvotnog kapitalizma moe ponoviti svugdje gdje se s ovjekom postupa jednako kao sa skupom materijalnih sredstava za proizvodnju dobara, na neki nain kao sa sredstvom, a ne prema istinskom dostojanstvu njegovog rada, to jest ne kao s pravim subjektom i zaetnikom i ne kao s pravim ciljem prema kojem je upravljen sav proces proizvodnje dobara. Rad - vrijednost 4692 9. ... eli li netko jasnije odrediti etiki smisao rada, treba prije svega imati na umu sljedee: Rad je dobro ovjeka - i to dobro njegova ovjetva - jer ovjek radom ne samo preobraava prirodu, prilagoavajui je vlastitim potrebama, nego se i sam ostvaruje kao ovjek, tovie, na neki nain "postaje vie ovjekom". Prvenstvo 4693 rada

12. Promatra li se stanje ovog naeg vremena, kao to ono jest, u ijem se kao tijelu nalaze toliki sukobi, kod koje tehnika sredstva - kao plodovi ljudskog rada igraju prvorazrednu ulogu (treba se sjetiti i straha pred svjetskim katakalizmom u sluaju nuklearnog rata, s njegovim gotovo nezamislivim mogunostima razaranja), treba si najprije dozvati u pamet naelo koje Crkva stalno iznosi. To naelo se nalazi u tome da radu treba uvijek davati prvenstvo pred "kapitalom ". To naelo izravno spada u proces proizvodnje dobara, u kojem je rad uvijek prvotni tvorni uzrok, dok "kapital" kao zbir sredstava za proizvodnju, ostaje samo sredstvo, ili instrumentalni uzrok. To naelo je oita istina koja proizlazi iz cijelog ovjekovog povijesnog iskustva. ... Potrebno je osvijetliti i istaknuti prvenstveno znaenje koje treba pridati ovjeku kod proizvodnje stvari. Sve ono to se naziva "kapitalom" - ako tu rije elimo upotrebljavati u njezinom uem znaenju- samo je skup stvari. Samo ovjek, ukoli940

4694

k o j e subjekt rada, bez obzira na posao koji obavlja, je osoba. Posljedice koje donosi ta istina su od velikog znaenja i imaju odluujuu ulogu. 13. Ponajprije, u svjetlu te istine lako se razumije, da se "kapital" ne moe odvo- 4695 jiti od rada, niti se rad moe suprotstavljati kapitalu, niti kapital radu; niti... se mogu odreeni i konkretni ljudi koji stoje iza tih naziva, suprotstavljati jedni drugima. Ispravan, to jest u skladu sa samom naravi problema, to znai iznutra ispravan i istovremeno moralno legitiman, moe biti samo onaj gospodarski sustav koji u svojim korijenima nadvladava antinomiju izmeu rada i kapitala, teei da se ustroji prema gore iznesenom naelu o bitnom i uinkovitom prvenstvu rada, prema kojem ljudski rad ima svojstva subjekta, prema kojem on uinkovito utjee na proizvodnju dobara, bez obzira na narav radova u kojima radnici sudjeluju. Pravo na vlasnitvo 14. ... Nikada kranska predaja nije naglaavala to pravo kao apsolutno i nedo- 4696 dirljivo. Naprotiv, uvijek gaje shvaala u irem kontekstu zajednikog prava svih da koriste sva stvorena dobra, naime: pravo na privatno vlasnitvo je podreeno pravu na zajedniku uporabu i opem koritenju dobara. Osim toga, prema crkvenim propisima, vlasnitvo nikada ne treba shvaati tako 4697 da bi ono moglo postati povodom drutvenih sukoba u radnom procesu. Kao to je ve ranije spomenuto na ovim stranicama, vlasnitvo se prije svega stjee radom kako bi sluilo radu. To se na poseban nain odnosi na sredstva za proizvodnju. Gledaju li se ona odvojeno, kao zasebno definirana sveukupnost vlasnitva, koje se u obliku "kapitala" suprotstavlja radu, ili kao potrebno sredstvo za zgrtanje dobiti, to se protivi samoj naravi tih sredstava i njihovom posjedovanju. Ona se naime ne mogu posjedovati protiv rada, a ne mogu se posjedovati niti radi posjedovanja, jer je jedini legitimni razlog njihovog posjedovanja - b i l o u obliku prihvatne svojine, bilo u obliku javne ili kolektivne svojine - jest da slui radu. I tako sluei radu treba omoguiti ostvarivanje prvog naela tog poretka, a taj je, sveopa namjena dobara i prava na njihovo zajedniko koritenje. Promatrajui dakle s tog gledita ljudski rad i zajedniki pristup dobrima koja su namijenjena ovjeku, ne moe se iskljuiti, pazei na potrebne uvjete, niti podrutvovljavanje sredstava za proizvodnju dobara. ... Ako dakle stajalite krutog kapitalizma treba neprestano podvrgavati preispiti- 4698 vanju, kako bi se ispravio, imajui u vidu ljudska prava shvaena u najirem smislu i u njihovu odnosu prema radu, ali isto tako treba ustvrditi da su te viestruke i toliko eljene reforme ne mogu ostvariti unaprijed stvorenim sudom o potrebi ukidanja privatnog vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju. Naime, potrebno je napomenuti da nije dovoljno jednostavno uzeti ta sredstva za proizvodnju ("kapital") od privatnih gospodara kako bi ih se na potreban nain pretvorilo u drutveno vlasnitvo. 941

Ta sredstva prestaju biti vlasnitvo privatnih vlasnika, kako bi postala vlasnitvo uspostavljenog drutva, kod ega neposredno prelaze pod upravu druge grupe ljudi, one naime, koja premda nije vlasnik ipak ima u drutvu vlast, i tu vlast vri tako da raspolae tim sredstvima u okviru gospodarstva drave ili nekog mjesta. 4699 Ta pak grupa rukovodeih i odgovornih ljudi moe na zadovoljavajui nain ispunjavati svoje zadae u odnosu na prvenstvo rada; ali to moe initi i loe ako u isto vrijeme samo sebi prisvaja vlast upravljanja nad sredstvima za proizvodnju, ne suzdravajui se niti gaenja temeljnih prava ovjeka. Tako sam prijenos vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju na dravu, u skladu s kolektivistikim uenjem, nikako ne odgovara podrutvovljavanju tog vlasnitva. O takovom podrutvovljavanju se moe govoriti samo onda ako se osigura uvjet drutva kao subjekta, to jest kada se svatko na osnovi vlastitog rada moe punim pravom smatrati suvlasnikom onog velikog radnog mjesta na kojem on radi zajedno s drugima.

4700-4716: Apostolska pobudnica "Familiaris consortio", 22. studenog 1981.

Izd.: AAS 74 (1982) 92-149.

Poziv ovjeka na ljubav 4700 11.... Kranska objava poznaje dva prava naina da se ispuni taj poziv ljudskoj osobi na ljubav u svim njezinim dijelovima: enidba i djevianstvo. Svaki je na sebi svojstven siguran nain kao objava najvie istine o ovjeku, istine naime, prema kojoj je (ovjek stvoren) na "sliku Boju". Stoga seksualnost, kojom se mu i ena predaju vlastitim i njima pridranim meusobnim inima, nije samo neto bioloko nego ono dotie unutarnju sr ljudske osobe kao takve. Seksualnost na zaista ljudski nain, ostvaruje se samo ako je sastavni dio ljubavi kojom se mu i ena meusobno u potpunosti veu do smrti. Potpuno fiziko predanje tijela je lano, ako ono nije znak i plod potpune osobne predanosti, u kojoj je prisutna itava osoba, ili je to uinjeno na prolazan nain. Ako si naime ovjek neto zadri, makar samo i mogunost da se kasnije drugaije odlui, ve se samo zbog toga ne bi predao u potpunosti. Ta potpunost koju trai brana ljubav, odgovara i zahtjevima odgovorne plodnosti; budui daje upravljena na roenje ovjeka, ona po svojoj naravi nadilazi isto bioloki red i obuhvaa vrhunac osobnih vrijednosti; kako bi pak one mogle na prikladan nain rasti, potrebno je da u tome trajno i slono sudjeluje oboje suprunika. Jedino pak "mjesto" gdje se moe dogoditi to davanje u svoj svojoj istinitosti je enidba, ili veza brane ljubavi, ili svjestan i slobodan izbor, kojim mu i ena u 942

4702

4703

sebe primaju od Boga predodreeno' najunutarnjije zajednitvo ivota i ljubavi, koje samo na taj nain pokazuje svoje pravo znaenje. Uspostava enidbe nije neki nezakoniti zahvat drutva ili vlasti, niti nametanje vanjskih oblika, nego unutarnja potreba samog saveza enidbene ljubavi, koja se javno potvruje kao neto jedinstveno i potpuno zasebno, kako bi ivjela u vjernosti u skladu sa zamisli Boga Stvoritelja. Daleko od toga da bi ta vjernost ukidala slobodu osobe, nego je sigurno brani od svakog subjektivnog i relativnog shvaanja, i ini je sudionicom Stvoriteljeve mudrosti. Suprunici kao svjedoci spasenja 13.... Po krtenju se mu i ena jednom i zauvijek ukljuuju u Novi i Vjeni sa- 4704 vez, u enidbeni savez Krista i Crkve; i zbog toga neponitivog ukljuivanja istie se unutarnje zajednitvo enidbenog ivota i ljubavi koje je ustanovljeno od Stvoritelja2, i prihvaeno u zaruniku ljubav Krista, koja je potvrena i obogaena samom otkupitelj skom snagom. Zbog sakramentalnog karaktera svoje enidbe, suprunici se meusobno naj- 4705 dublje povezuju na nerazrjeiv nain. Budui da si meusobno pripadaju, oni uistinu po sakramentalnom znaku oznaavaju samu povezanost Krista s Crkvom. Suprunici su dakle za Crkvu trajni spomen one stvarnosti koja se dogodila na 4706 kriu: oni su meusobno sebi i svojoj djeci svjedoci spasenja, ijim ih sudionicima ini sakrament. Kao svaki sakrament, enidba je sjeanje, ostvarenje i predskazivanje onog spasonosnog dogaaja: "U tom sjeanju sakrament im daje milost i dunost da se sjeaju velikih djela Bojih i da o njima svjedoe pred djecom; kao ostvarenje spasenja, on im daje milost i dunost da ve sada meusobno i prema svojoj djeci ispunjavaju zahtjeve ljubavi koja oprata i otkupljuje; kao predskazivanje, on im daje milost i dunost da ive u nadi budueg susreta s Kristom i da ga svjedoe" 3 . Crkva kao odvjetnica ivota ... 29. Upravo zbog toga, jer je ljubav suprunika posebno sudionitvo u otajstvu 4707 ivota i ljubavi samoga Boga, Crkva zna daje primila osobitu dunost da uva i titi visoko dostojanstvo enidbe i veliku odgovornost prenoenja ljudskog ivota.

*4703 *4704 *4706

"Gaudium et spes", br. 48 (AAS 58 [1966] 1067 si).

Usp. 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu

Usp. na nav. mj., br. 48 (AAS 58,1067). Ivan Pavao 11, nagovor delegatima "Centre de Liaison des Equipes de Recherche", 3.

studenog 1979, br. 3 (Insegnamenti di Giovatmi Paolo U, II 2 [Rim 1979] 1032).

943

4708

Tako su, nastavljajui ivu predaju crkvene zajednice kroz povijest, Drugi vatikanski sabor i nauavanje naeg predasnika Pavla VI., izraeno posebno u enciklici Humanae vitae, prenijeli naem vremenu uistinu proroki navjetaj, koji potvruje i iznova jasno izlae uvijek stari i uvijek novi nauk i propise Crkve o enidbi i prenoenju ivota. Zbog toga su na proloj skuptini sinodalni oci doslovno izjavili: "Ova sveta sinoda, u jedinstvu vjere s Petrovim nasljednikom, vrsto dri ono stoje izneseno na II. vatikanskom saboru'i poslije u enciklici Humanae vitae, a posebno injenicu, da brana ljubav mora biti potpuno ljudska, iskljuiva i otvorena novom ivotu" 2 . 30. ... Crkva je pozvana da svima iznova - jo ivljim i vrim uvjerenjem oituje svoju volju da promie ljudski ivot svim sredstvima i da ga brani protiv svake prijetnje, u bilo kakvim uvjetima ili na bilo kojem stupnju razvoja se on nalazio. Zbog toga Crkva kao veliku povredu ljudskog dostojanstva i pravednosti osuuje sve pothvate vlada i drugih javnih vlasti, koje na bilo koji nain pokuavaju ograniiti slobodu suprunika u njihovu donoenju odluke o djeci. Dosljedno, bilo koje nasilje to ga vlasti ine za spreavanje zaea, pa ak i za sterilizaciju ili za izazivanje pobaaja, treba posvema osuditi i odluno odbaciti. Istodobno, valja kao teku nepravdu osuditi i injenicu da se u meunarodnim odnosima gospodarska pomo za unapreenje naroda uvjetuje programima kontracepcije, sterilizacije ili za izazivanje pobaaja 3 . Povelja o pravima obitelji

4709

4710

4711

4712

... 46 ... Crkva otvoreno i odvano brani prava obitelji protiv nepodnoljivih zloporaba drutva drave. Sinodalni su oci, meu ostalim, spomenuli sljedea prava obitelji: pravo - da postoji i razvija se kao obitelj, tj. pravo svakog ovjeka, a osobito siromanih, na osnivanje obitelji i na uzdravanje prikladnim sredstvima; - da vri svoje poslanje s obzirom na prenoenje ivota i odgoj djece; - na intimnost branog i obiteljskog ivota; - na postojanost brane veze i ustanove enidbe;
' *4709 Usp. 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu

"Gaudium et spes", br.50 (AAS 58 [1966] 1070 si).

Izjava 22. Zavretak br. 11 enciklike "Humanae vitae" glasi: "Ukoliko Crkva opominje ljude da obdravaju zapovijedi naravnoga zakona, to ona u svojem stalnom nauku iznosi, ona ui i sada, kako je potrebno da svako izvrenje enidbe po sebi ostane upravljeno na raanje ljudskog ivota": AAS 60 [1968] 488; *4475). Usp. poruka 6. biskupske sinode kranskim obiteljima danas, 24. listopada 1 9 8 0 , br. 5.

'

*4711

944

- da vjeruje, ispovijeda i iri svoju vjeru; - da odgaja svoju djecu u skladu s vlastitim predajama, vjerskim i kulturnim vrijednostima, i to nunim pomagalima, sredstvima i ustanovama; - na fiziku, drutvenu, politiku, gospodarsku sigurnost, osobito za siromane i bolesne; - na stan prikladan za dolian obiteljski ivot; - na izraavanje i predstavljanje pred javnim, gospodarskim, drutvenim i kulturnim vlastima, i njima podreenima, bilo izravno bilo preko udruenja; - na osnivanje udruenja s ostalim obiteljima i ustanovama, kako bi prikladno i briljivo ispunile svoju dunost; - da prikladnim ustanovama i zakonodavstvom zatiti maloljetne od tetnih droga, pornografije, alkoholizma, itd.; - na asnu zabavu koja promie i obiteljske vrijednosti; - starijih osoba na dostojan ivot i dolinu smrt; - da kao obitelji isele radi traenja boljih uvjeta ivota 1 ; enidba kao izvor svetosti ... 56. Sakrament enidbe je pravi izvor i jedinstveno sredstvo posveenja su- 4713 prunika i kranskih obitelji, koji preuzima i usavrava posveujuu milost krtenja. Zbog otajstva Kristove smrti i uskrsnua, u koje kranska enidba ponovno uranja ljude, isti se i posveuje enidbena ljubav: "Tu se ljubav Gospodin udostojao posebnom milou i darom ljubavi ozdraviti, usavriti i uzdignuti" 2 . Potpuni dar Isusa Krista se nipoto ne nalazi itav u slavljenju sakramenta enidbe, nego on jaa suprunike za itavog trajanja njihova ivota. ... ... Opi poziv na svetost odnosi se jednako na suprunike kao i na kranske ro- 4714 ditelje; on je po slavljenju sakramenta usmjeren na njih, te se na odreen nain pre3 nosi na same stvari koje su vlastite branom i obiteljskom ivotu . Iz te milosti proizlazi i obveza na pravu i duboku branu i obiteljsku duhovnost, koja je usmjerena na otajstva saveza, kria, uskrsnua kao i znaka, o emu je sinoda esto raspravljala. Kranska enidba, kao i svi sakramenti koji su "usmjereni na posveenje ljudi i 4715 na izgradnju tijela Kristova, kako bi se konano Bogu iskazalo potovanje" 4 , su u sa*4712 *4713 *4714 *4715 Usp. Izjava 42. 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu "Gaudium et spes", br. 49 (AAS 58 [1966] 1070). Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 41 (AAS 57 [1965] 47). 2. vatikanski sabor, Saborska konstitucija o svetoj liturgiji "Sacrosanctum Concilium", br. 59 (AAS 56 [1964] 116).

945

mima sebi liturgijski ini slavljenja Boga u Kristu Isusu i u Crkvi; slavei ga, kranski suprunici ispovijedaju zahvalnost svoje due Bogu zbog uzvienog dara koji im je podijeljen, kako bi u svom branom i obiteljskom ivotu ponovno mogli ivjeti u ljubavi prema Bogu i svim ljudima, prema Crkvi Gospodina Isusa, njegovoj Zarunici. 4716 I kao to iz sakramenta proizlazi dar i obveza za suprunike da primljeno posveenje ostvare u svom svakidanjem ivotu, tako iz tog sakramenta proizlazi milost i moralna dunost, da itav svoj ivot preobraze u trajnu "duhovnu rtvu" 1 . Rijei Sabora vrijede i za suprunike i kranske roditelje, posebno one koji se bave zemaljskim i vremenitim stvarima: "Tako i laici, koji kao klanjatelji posvuda sveto djeluju u svijetu, sam svijet posveuju Bogu" 2 .

4720-4723: Instrukcija Kongregacije za nauk vjere "Sacerdotium ministeriale", 6. kolovoza 1983.

U poslijesaborskim slubenim raspravama, na temelju sve veeg nedostatka sveenika, sve se vie poelo govoriti o "pravu zajednice na euharistiju", odn. "o pravu zajednice na sveenika" (usp. E. njemako izdanje: Das kirchliche Amt [Dusseldorf 1981]). Kod toga je pojedinano stavljena pod znak pitanja i povezanost izmeu sakramenta svetog reda i euharistije, kao u euharistijskoj praksi nekih talijanskih i nizozemskih bazinih zajednica. Pismo Kongregacije za nauk vjere usmjerenoje protiv "krivih miljenja", poimence nespomenutih teologa, o apostolstvu Crkve, o odnosu izmeu slube i zajednice, te o shvaanju euharistije. Izd: AAS 75 (1983) 1002-1004.

Schillebeecks, KerkelijkAmbt. Voorgangers in degemeente van Jezus Christus [Bloemendaal 1980 2 ];

Slubenik 4720

euharistije

1 . Zagovornici novih shvaanja tvrde da svaka kranska zajednica, tim samim to se okuplja u Kristovo ime, uiva njegovu nedjeljivu prisutnost [usp. Mt 18,20], i sve ovlasti koje je Gospodin htio udijeliti svojoj Crkvi. Osim toga oni misle da je Crkva 'apostolska' u tom smislu to su svi koji su oprani svetim krtenjem pridrueni Crkvi, postali dionicima sveenike, proroke i kraljevske Kristove vlasti, te ih treba smatrati pravim nasljednicima apostola. Budui pak je Crkva sva predoena u apostolima, odatle slijedi da su i rijei o ustanovljenju euharistije, koje su izravno upuene apostolima, namijenjene svima.

4721

2. Odatle taker slijedi da se biskupska i sveenika sluba, premda su potrebne za ispravni poredak u Crkvi, ne razilikuju od opeg sveenitva vjernika, u pogledu
*4716 1 Pt 2,5; usp. 2 vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 34 (AAS 57 [1965] 40; *4160). Na nav. mj.

946

sudionitva u Kristovom sveenitvu u strogom smislu te rijei, nego samo s obzirom na vrenje. Zbog toga sluba upravljanja zajednicom, kako kau - koja ima povezanu dunost: propovijedanje Boje rijei i predsjedavanja euharistijom - je samo dunost povjerena za pravilno odravanje reda u zajednici, te ju se zbog toga ne smije "pretvarati u sveto". Poziv u takvu slubu ne daje u strogom smislu rijei novo svojstvo "sveenika" - i to je razlog zato se veinom izbjegava rije "sveenik" niti utiskuje peat, kojim bi netko ontoloki bio stavljen u stale slubenika, nego on (poziv) pred zajednicom izraava injenicu da se poetno svojstvo, koje je podijeljeno krtenjem, prevodi u stvarno. 3. Snagom 'apostolstva' pojedinih mjesnih zajednica, u kojima Krist nije manje 4722 prisutan nego li u biskupskim strukturama, svaka zajednica, kako god bila mala, ako bi moda dugo bila bez onog svog konstitutivnog elementa, to jest euharistije, mogla bi "preuzeti" ono svoje poetno svojstvo, te bi imala pravo odrediti svog predsjedavatelja i duobrinika, i podyeliti mu sve ovlasti potrebne za upravljanje tom zajednicom, ne izuzevi niti onu koja se odnosi na predsjedavanje euharistiji i na njezino posveivanje. Tvrdi se takoer, da sam Bog ne moe odbiti, a da u takvim stvarnim okolnostima, udijeli istu vlast i bez sakramenta, koju obiava udjeljivati po sakramentalnom reenju. Na takav zakljuak navodi i to, to se slavljenje euharistije esto shvaa kao jednostavni in mjesne zajednice koja se okupila da se lomljenjem kruha sjeti Posljednje veere Gospodinove. Tako se tu vie radi o bratskoj gozbi na kojoj se zajednica okuplja i izraava, nego li o sakramentalnom obnavljanju Kristove rtve, ija se uinkovitost protee na sve ljude, prisutne i odsutne, ive ili mrtve. ... Premda se gore spomenuta miljenja iznose u vrlo razliitim i oslabljenim obli- 4723 cima, ipak sva tee prema istom zakljuku: ovlast slavljenja euharistije nije nuno povezana sa sakramentalnim reenjem. Oito je da se takav zakljuak ne moe nikako uskladiti s predanom vjerom, jer se na taj nain ne nijee samo vlast podijeljena sveenicima, nego se ranjava i itavo apostolsko ustrojstvo Crkve, i izokree se samo sakramentalno otajstvo spasenja. 4730-4741: Instrukcija Kongregacije za nauk vjere "Libertatis nuntius", 6. kolovoza 1984.
Ta i sljedea instrukcija "Libertatis conscientia" (*4750-4776) odnose se na latinsko-ameriku teologiju osloboenja. Prije druge instrukcije izala je notifikacija Kongregacije za nauk vjere o knjizi teologa Leonarda Boffa OFM "Igreja - Carisma e Poder. Ensaios de Ecclesiologia Militante" (Petropolis 1981; njemako izdanje: Kirche-Charisma und Macht. Studienzu einer streitbaren Ekklesiologie" [Dusseldorf 1981]) od 11. oujka 1985. (AAS 77 [1985] 756-762). Prva instrukcija govori vrlo kritiki u odnosu na neke vidike "teologije osloboenja", a druga postavlja "osnovne elemente kranskog nauka o slobodi i osloboenju". Izd.: AAS 76 (1984) 890-899.

947

VII. 4730

Marksistika analiza

1. Nestrpljivost i elja za uinkovitou navele su neke krane da se, potpuno oajavajui nad drugim nainima, okrenu prema onome to se naziva "marksistika analiza". 2. Oni naime zastupaju ovo miljenje: nepodnoljivo i eksplozivno stanje trai uinkovito djelovanje, koje se ne moe dulje odgaati. Takvo uinkovito djelovanje pretpostavlja znanstvenu analizu razloga bijede koja proistjee iz struktura. Tumaenje takve vrste ve je uinio marksizam. Zbog toga je dovoljno primijeniti to tumaenje na stanje u treem svijetu, posebno pak na stanje u Latinskoj Americi. ... ... 8. Nitko naime ne nijee da se marksistiko uenje od svojih poetaka, a mnogo vie od posljednjih godina, toliko promijenilo d a j e iz njega nastalo vie sustava meusobno vrlo razliitih. Ukoliko pak oni nastave biti uistinu marksistiki, oni se ne prestaju slagati s nekim osnovnim naelima, koja su u suprotnosti s kranskim shvaanjem ovjeka i drutva. Zbog toga neki izrazi nisu vie potpuno neutralni, nego zadravaju ono znaenje koje su primili u prvotnom shvaanju marksista. To se odnosi i na izraz "klasna borba". Taj izraz i sada ima onu snagu koju mu je dao Karl Mara, te se ne moe u praksi shvaati kao da znai isto to i "otar drutveni sukob". Tko god dakle koristi sline izraze, mislei da su oni zadrali samo neke elemente marksikog uenja, koje je na drugom mjesto ve pobijeno u svojoj cjelini, podrava u duama svojih itatelja, u najmanju ruku, veliku dvoznanost. 9. Ponovno dozivamo u pamet: u sreditu itavog marksistikog shvaanja stoje ateizam i nijekanje ljudske osobe te njezine slobode i prava. Tako to shvaanje sadri u sebi zablude koje su izravno protivne vjerskim istinama o vjenoj ljudskoj sudbini. Zbog toga, eli li netko usavriti teologiju nekom "analizom" ije norme tumaenja ovise od tog ateistikog shvaanja, nuno e se zaplesti u teka proturjeja. Uostalom, krivo shvaanje duhovnih svojstava osobe imale bi za posljedicu da se ona itava podloi zajednici, te bi se tako nijekala naela drutvenog ivota koja odgovaraju ljudskom politikom dostojanstvu. IX. Klasna borba

4731

4732

4733

4734

4735

... 6. Iz tog shvaanja pak nuno slijedi krajnje politiko tumaenje samih vjerskih tvrdnji i teolokih prosudbi. Vie uope nije vano to se pozornost usmjerava na politike posljedice i utjecaje vjerskih istina, koje se prvenstveno promatraju u njihovom transcendentnom znaenju. itav vjerski nauk ili teologija, podlau se po948

litikom naelu, koje je opet ovisno o teoriji klasne borbe kao pokretake snage povijesti. 7. Zbog tog se razloga pokazuje daje ulazak u klasnu borbu zahtjev same ljuba- 4736 vi; kao zapreka i protivnost ljubavi prema siromanima odbacuje se elja da bi ve sada trebalo ljubiti sve ljude, kojem god staleu pripadali, kao i nastojanje da im se pomogne nenasilnim razgovorima i uvjeravanjima. Ako bi pak netko tvrdio da se ovjeka ne smije mrziti, a ujedno bi tvrdio da on uistinu spada u svijet bogataa, onda bi ujedno tvrdio da se naelno treba protiv njega boriti kao protiv klasnog neprijatelja. Zbog toga su opa narav bratske ljubavi i bratstva eshatoloko naelo koje e vrijediti samo za "novoga ovjeka", koji e se roditi iz pobjede revolucije. 8. to se pak tie Crkve, oni su skloni tome daje gledaju kao dio povijesti te da 4737 je ona podlona istim onim zakonima koji, kako se vjeruje, upravljaju buduim povijesnim dogaajima u njihovoj imanenciji. To pak ogranienje nijee pravu istinu o Crkvi koja je dar milosti i otajstvo vjere. Isto tako oni tvrde kako nema nikakvog smisla da suprotstavljene drutvene klase budu nazone istoj euharistijskoj gozbi.... 1 0 . Ipak "teologija oslobodoenja", ija je zasluga daje ponovno stavila na pra- 4738 vo mjesto znaajne tvrdnje iz proroka i Evanelja u zatitu siromanih, stvorila je i nepopravljivu zbrku izmeu siromanih u Svetom pismu i proletarijata Karla Marxa. Tim se iskrivilo kransko znaenje siromatva; zauzimanje za prava siromanih postaje klasna borba, prema ideolokoj shemi klasne borbe. U takvom kontekstu Crkva siromanih znai klasnu Crkvu koja prihvaa nunost revolucionarne borbe kao koraka za osloboenje, i koja u svojim liturgijskim obredima su-slavi osloboenje. 1 1 . Nadalje, neto slino treba primijetiti i kada se radi o pojmu Crkva naroda. 4739 U pastoralnom smislu se pod tim pojmom mogu podrazumijevati oni kojima je evangelizacija prvenstveno upravljena, oni naime, kojima je prvenstveno upravljena pastoralna ljubav Crkve, zbog njihovog posebnog stanja. No, ta se rije moe odnositi i na Crkvu kao "Boji narod", to jest kao na narod Novoga saveza sklopljenog u Kristu'. 1 2 . Uistinu, "teolpgija osloboenja" o kojoj se ovdje radi, shvaa izraz Crkvu 4740 naroda, kao Crkvu klase, kao Crkvu ugnjetavanog naroda, kao Crkvu iju "svijest" treba probuditi zbog uspostavljanja klasne borbe. I tako shvaen narod, prema miljenju nekih, postaje ak sadrajem vjere.

*4739

Usp. 2 vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu

"Gaudium et spes", br .39 (AAS 58 [1966] 1056 si; *4339).

949

4741

13. Iz takvog se shvaanja Crkve kao naroda raa kritika samog Crkvenog ustroja. Tu se ne radi samo o bratskoj opomeni Crkvi pastira, iji nain djelovanja ne oituje evaneoski duh slube, nego je upravljena prema zastarjelim znakovima autoriteta koji vrijeaju siromahe. Isto se tako suprotstavlja sakramentalnom i hijerarhijskom ustroju Crkve, kakav je elio sam Krist. Pod hijerarhijom i uiteljstvom se naime osuuju oni koji u stvari vre ulogu vladajue klase, koju treba pobijediti. Takvo shvaanje u teolokom smislu zastupa miljenje daje narod izvor slubi, te da si on moe po svojoj volji izabrati slubenike prema potrebama svoje povijesne i revolucionarne zadae.

4750-4776: Instrukcija Kongregacije za nauk vjere "Libertatis conscientia", 22. oujka 1986.
Usp. *4730, - Izd.: AAS 79 (1987) 554-591.

udnja za osloboenjem 4750 1. Svijest o slobodi i ljudskom dostojanstvu, zajedno s neotuivim pravima osobe i naroda, ubrajaju se meu najznaajnije oznake nae dobi. Sloboda pak trai uvjete gospodarskog, drutvenog, politikog i kulturnog reda, koji e uiniti moguim njezino puno ostvarenje. Iz ivog shvaanja potekoa koje prijee njezino oitovanje i koje vrijeaju ljudsko dostojanstvo, raa se udnja za osloboenjem od onoga od ega dananji svijet trpi. Kristova crkva ini te glasove svojima, kod ega ih prosuuje u svjetlu evanelja, koje je po svojoj naravi vjesnik slobode i osloboenja. U stvari pak, takve elje, bilo da se radi o teoriji ili praksi, nose katkada na sebi oznake, koje nisu uvijek u skladu s istinom o ovjeku koja se oituje u svjetlu njegovog stvaranja i otkupljenja. Zbog toga je Kongregacija za nauk vjere smatrala potrebnim upozoriti due vjernika "na zablude i opasnosti od zabluda, koje toliko kode vjeri i kranskom ivotu" 1 . Ta upozorenja jo nisu zastarjela, a ini se da su iz dana u dan sve prilagoenija za tu priliku. Prava 4752 sloboda

4751

3 0 . ovjek se tijekom vremena razvijao na temelju naravi koju je primio od Boga, kako bi slobodno postigao one ciljeve prema kojima ga vodi i nosi kako njegova narav tako i tenja Boje milosti.
' *4751 Kongregacija za nauk vjere, Instrukcija o nekim vidicima teologije osloboenja "Libertatis mintius", 6. kolovoza 1984., Predgovor (AAS 76 [1984] 876 si).

950

A kako je ljudska sloboda ograniena i sklona na zablude, njezina sklonost moe biti upravljena samo prema onome to ima izgled dobra; ako pak ovjek izabere lano dobro, on nee nipoto odgovoriti pozivu svoje slobode. ovjek je temeljem svoje slobodne volje samostalan; a slobodno radei on moe uiniti ili unititi neto dobro. Sluajui Boji zakon, koji je primio kao upisan u srce i kao poticaj Duha Sveto- 4753 ga, on uistinu vri vlast nad samim sobom i ispunjava svoj kraljevski poziv Bojeg djeteta. " O n vlada sluei Bogu" 1 . Prava sloboda je "sluba pravednosti", dok je naprotiv, krenje (pravednosti) i izbor zla "sluba grijehu" 2 . 31. Iz pojma slobode se jasnije vidi to znai vremenito osloboenje; radi se nai- 4754 me o zbroju postupaka koji smjeraju na to da se postignu i osiguraju uvjeti kakve trai ostvarenje prave ljudske slobode. Osloboenje po sebi dakle ne raa slobodu ovjeka. Opi smisao, s kojim se slae i kransko shvaanje, zna da se sloboda u potpunosti ne oduzima, bila ona i onemoguena okolnostima. I oni ljudi koji su najvie pritisnuti, u stanju su govoriti o svojoj slobodi i krenuti prema vlastitom osloboenju. Proces osloboenja koji je zavren, moe stvoriti samo prikladnije uvjete za uinkovitijim ostvarenjem slobode. Zbog tog razloga sloboda, koja omalovaava osobnu slobodu onih koji se za nju bore, po svojoj naravi nee imati uspjeha. Evanelje i pravednost

63. Vlastito poslanje Crkve koja slijedi Kristov primjer, jest poslanje propovije- 4755 danja Evanelja i donoenje spasenja ljudima 3 . Ono dobiva poticaj od same boanske ljubavi. Evangelizacija je navijetanje spasenja, koje je dar Boji. Njegovom rijei i sakramentima ovjek se oslobaa prije svega od vlasti grijeha i Zloga, koji ga pritiu, i biva uveden u zajednitvo ljubavi s Bogom. Crkva slijedei svog Gospodina "koji je doao na svijet spasiti grjenike" [7 Tim 1,15], eli da se svi ljudi spase. Vrei to svoje poslanje Crkva nauava put kojim ovjek treba hodati kako bi 4756 uao u Kraljevstvo Boje. Njegov se dakle nauk protee na sveukupni udoredni poredak, a posebno na pravednost, kojoj je dunost ureivati meusobne odnose meu ljudima. I to spada na propovijedanje Evanelja.

*4753

*4755

Usp. Ivan Pavao II, enciklika "Redemptor hominis", 4. oujka 1 9 7 9 , br. 21 (AAS 71 [1979] 316). Usp. Rim 6,6; 7,23. Usp. 2 vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 17 (AAS 57 [1965] 20; *4141); Dekret o misijskom djelovanju Crkve "Adgentes", br. 1 (AAS 58 [1966] 947); Pavao V I , apostolska pobudnica "Evangelii nuntiandi", 8. prosinca 1 9 7 5 , br. 14 (AAS 68 [1976] 13; *4583).

951

4757

A ista ljubav, koja Crkvu tjera da svim ljudima priopi uestvovanje u Bojem ivotu po milosti, ini i to da se po uinkovitom djelovanju svojih lanova postigne pravo vremenito dobro ljudi, da se vodi rauna o njihovim potrebama, da se brine za kulturu i da se unapreuje potpuno osloboenje od svih stvari koje stoje na putu osobnom savrenstvu. Crkva eli dobro ovjeka prema svim njezinim vidicima: ponajprije eli ono koje se odnosi na Boje graanstvo, a onda i ono koje se odnosi na zemaljsko graanstvo. 64. Kada dakle Crkva iznosi svoj nauk o unapreivanju pravednosti u ljudskim drutvima, ili kada potie vjerne laike da porade na tomu prema svom zvanju, ona ne prelazi svoje granice; no, ona se isto tako brine kako njezino poslanje ne bi bilo svedeno samo na brige za vremeniti poredak, i da se ne iscrpi samo u njemu. Zbog toga se Crkva najvie brine da se jasno i sigurno odri jedinstvo i razlika izmeu evangelizacije i ljudskog napretka; jedinstvo naime, jer ona trai dobro ovjeka u potpunosti njegove osobe; ali i razlika, jer te dvije zadae, zbog razliitih razloga pripadaju njezinom poslanju. 65. Teei dakle prema svojim ciljevima Crkva prosipa svjetlo Evanelja na zemaljske stvari, kako bi ljudska osoba ozdravila od svojih bijeda i napredovala u svom dostojanstvu. Na taj se nain ustroj drutva unapreuje i uvruje u pravednosti i miru 1 . Isto je tako Crkva vjerna svom poslanju kad upozorava na zablude, robovanje i ugnjetavanje kojima su ljudi izloeni, kada se odupire uspostavljanju poretka drutvenog ivota koji je daleko od Boga, dogaalo se to svjesnim protivljenjem ili grjenom nemarnou 2 , kao i onda kada iznosi svoj sud o onim politikim pokretima koji za sebe kau da se bore protiv bijede i ugnjetavanja, ali su zaraeni teorijama i metodama suprotnima nainu djelovanja Evanelja i protivni su samom ovjeku 3 . Bez sumnje, zahvaljujui snazi milosti, evaneoski moralni red donosi ovjeku nove vidike i nove potrebe; on isto tako usavrava i uzdie udoredni zakon, koji ionako spada u ljudsku narav i za koji se Crkva brine, priznajui da se u njemu nalazi zajednika batina svih ljudi, ukoliko su ljudi. Priklanjanje siromanima

4758

4759

4760

68. ... Konano, ljubei siromahe Crkva svjedoi i u korist ljudskog dostojanstva, tako to otvoreno tvrdi da je ovjek vie vrijedan zbog onoga to jest, nego zbog onoga to ima. To dostojanstvo za koje se Crkva zauzima, ne moe se unititi
*4759 Usp. 2 vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija "Gaudium et spes", br. 40 (AAS 58 [1966] 1058; *4340). Usp. Ivan Pavao I I , apostolsko pismo "Reconciliatio etpaenitentia", br. 14 (AAS 77 [1985] 211 si). Usp. instrukcija Kongregacija za nauk vjere "Libertatis nuntius" XI [AAS: XIII] 10 (AAS 76 [1984] 901).

952

niti najdubljim stupnjem bijede, prezira, odbacivanja, nemoi, u kojima se ovjek katkada nalazi. Svoju solidarnost pokazuje Crkva i s ljudima za koje se smatra da u drutvu ne vrijede nita, koje ih duhovno a katkada i fiziki odbacuje, te njih Crkva ponovno uvodi u ljudsko bratstvo i u samo zajednitvo djece Boje. Crkva se pak na poseban nain majinskom ljubavlju obraa djeci, koja nikada nee ugledati svjetlo svijeta zbog ljudske zlobe, a isto tako i ljudima starije dobi koji su sami i naputeni. Posebno priklanjanje siromanima nikako ne znai da Crkva eli potivati samo 4761 jedan dio ljudi, ili jedan sloj, nego tovie, ono oituje openitost naravi i poslanja Crkve; iz toga nitko nije iskljuen. To je razlog zato Crkva ne moe tu svoju sklonost izraziti sociolokim kategorijama, ili nekim posebnim ideologijama, jer bi oni tu sklonost tumaili kao jednostrani izbor koji vodi u sukob. Naela drutvenog nauka Crkve

72. Drutveni nauk Crkve nastao je iz sukoba poruke evanelja i njegovih zah- 4762 tjeva, koji se nalaze u najveoj zapovijedi ljubavi prema Bogu i blinjemu i u pravednosti kao u svojoj sri', te problema koji proizlaze iz drutvenog ivota. Kao sustavni nauk on je uspostavljen uz pomo mudrosti i ljudskih znanosti; on se odnosi na etiki vidik ivota, ali isto tako uzima u obzir i tehnike vidike problema, ali uvijek kako bi o njima dao moralni sud. Po sebi je taj nauk upravljen na djelovanje i on se razvija u skladu s izmijenje- 4763 nim okolnostima tijekom vremena. Zbog toga, ostavi uvijek kod istih naela, crkveni nauk mora donositi sudove o posebnostima uvjetovanima vremenom. On nipoto ne predstavlja nekakav sustav zatvoren u sebe, kako bi uvijek bio otvoren novim pitanjima koja se neprestano postavljaju, kako bi traio pomo od svih koji imaju karizmu, iskustvo i koji su nadleni (u toj stvari). Crkva, iskusna u ljudskim stvarima, donosi u svojem drutvenom nauku jezgro 4764 dokrinalnih naela i kriterija za prosuivanje,2 kao i pravila i poticaje za djelovanje 3 , kako bi se ostvarile vrlo duboke promjene koje zahtijeva stanje bijede i nepravde, ali na nain koji vodi rauna o pravom dobru ljudi.
*5762 *4764 Usp. Mt 22,37-40; Rim 13,8-10. Usp Pavao V I , apostolsko pismo "Octogesima adveniens", br. 4 (AAS 63 [1971] 403 si; *4500); Ivan Pavao I I , nagovor na otvaranju 3. ope skuptine latino-amerikog episkopata u Puebli, br. III 7 (AAS 71 [1979] 203). Usp. Ivan XXIII, enciklika "Mater et Magistra", 15. svibnja 1 9 6 1 , br. 235 (AAS 53 [1961] 461).

953

4765

73. Najvea zapovijed ljubavi vodi prema punom priznanju dostojanstva svakog ovjeka stvorenog na sliku Boju. Iz tog dostojanstva raaju se naravna prava i dunosti. Sloboda, bitno svojstvo ljudske osobe, pojavljuje se u svoj svojoj uzvienosti u svjetlu slinosti s Bogom. Osobe su djelatni i odgovorni nositelji drutvenog ivota'. Uz ljudsko dostojanstvo je kao uz temelj najue povezano naelo solidarnosti i naelo supsidijarnosti. Zbog prvog naela, ovjek se mora truditi da na svim razinama doprinese dobru drutva 2 ; crkveni se dakle nauk protivi svim oblicima drutvenog ili politikog "individualizma". Snagom pak drugog naela, niti drava, niti ikoje drutvo, se ne smiju postaviti na mjesto inicijative i odgovornosti osoba ili udruenja koja su izmeu njih, na onom stupnju na kojem mogu djelovati, niti smiju unititi prostor u potpunosti potreban njihovoj slobodi 3 ; zbog toga se drutveni nauk Crkve protivi svakom obliku "kolektivizma". 74. Ta su naela temelj na koji se oslanjaju kriteriji za donoenje suda o okolnostima, ustroju i drutvenim sustavima. Tako se Crkva ne ustruava osuditi uvjete ivota koji smanjuju ljudsko dostojanstvo i slobodu. Ti su kriteriji pogodni da procijene vrijednost struktura, koje nisu nita drugo nego skup institucija i obiaja, koje su ljudi nali kao ve postojee, ili su ih sami stvorili na nacionalnom ili meunarodnom podruju, koje upravljaju drutvenim i politikim ivotom ili ga ureuju. Takve su strukture po sebi potrebne, ali esto tee tome da postanu tvrde i krute, kao neki mehanizmi odvojeni od ljudske volje, te zbog toga spreavaju i izokreu drutveni napredak i raaju nepravdu. No, oni su ovisni od ovjekove odgovornosti, koja ih moe mijenjati, a ne od nekog povijesnog "determinizma". Institucije i zakoni koji su u skladu s naravnim zakonom i koji su upravljeni na ope dobro, jame osobnu slobodu i njezino unpareivanje. Ne mogu se osuditi sva zakonska ogranienja niti postojanost drave, koja je dostojna toga imena i koja se oslanja na pravo. Moe se dakle govoriti o strukturama oznaenima grijehom, ali nitko ne moe osuditi strukture kao takve. Kriteriji prosudbe odnose se i na gospodarski, drutveni i politiki sustav. Drutveni nauk Crkve ne zagovara niti jedan od njih poimence, ali iz njezinih temeljnih
*4765 *4766 Usp. 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Usp. Ivan XXIII., enciklika "Mater et Magistra", br. 132 si (AAS 53 [1961] 437). Usp. Pijo X I , enciklika "Quadragesimo anno", br. 79 si (AAS 23 [1931] 203; *3738); Ivan XXIII, enciklika "Mater et Magistra", br. 138 (AAS 53 [1961] 439); enciklika

4766

4767

4768

4769

4770

"Gaudium et spes", br. 25 (AAS 58 [1966] 1045; *4325).

"Pacem in terris", br. 74 (AAS 55 [1963] 294 si; *3995).

954

naela svatko moe dobiti svjetlo da procijeni, slau li se ili ne ti sustavi s dostojanstvom i potrebama ovjeka. ... 76. Iz temeljnih naela i kriterija za prosudbu moraju proizlaziti pravila i potica- 4771 ji za djelovanje; budui d a j e ope dobro ljudskog drutva u slubi osoba, moraju i sredstva za djelovanje biti u skladu s dostojanstvom ljudi, te se preko njih mora unapreivati i odgoj za slobodu. To je vrsti kriterij za ispravno prosuivanje i djelovanje; nema osloboenja u pravom smislu, ako se prava slobode od poetka ne uvaju nepovrij edenima. Budui da se stalno poziva na nasilje, kao na nuni put prema osoboenju, treba 4772 jasno ukazati na tu opasnu zabludu iz koje nastaju nova ropstva. Isto tako treba osuditi nasilje koje bogatai nanose siromanima, samovolju policije prema graanima, isto tako i bilo koju primjenu nasilja kao naina upravljanja dravom. Sto se toga tie, treba uvijek imati na pameti ona alosna iskustva, kako bi nam sluila kao opomena, koju je preivjelo ovo nae prolo stoljee, i jo ih uvijek proivljava. Isto se tako ne smije dulje trpjeti ona grjena nedjelotvornost poglavara demokratskih drava, gdje su drutvene prilike mnogih mukaraca i ena daleko od toga da bi odgovarala zahtjevima pojedinanih i drutvenih prava, utvrenih osnovnim zakonom drave. 77. Ako Crkva prihvaa ustanovljivanje i djelovanje udruga, kao to su sindika- 4773 ti, koji se bore za obranu prava i zakonite dobrobiti radnika, te za drutvenu pravednost, Crkva nikako ne prihvaa teoriju onih koji tvrde da se u borbi drutvenih klasa nalazi strukturalni dinamizam drutvenog ivota. Crkva poruuje da klasna borba ne smije ii za tim da se uniti protivnik; Crkva ne polazi od krive podlonosti takozvanom zakonu povijesti, nego misli da potena i razumna borba slui tome da se postigne pravednost i drutvena solidarnost 1 . Uostalom, kranin neka uvijek izabere put dijaloga i usklaivanja meu strankama. Krist nam je dao zapovijed da ljubimo neprijatelje 2 . Dakle, osloboenje u smislu Evanelja je nespojivo s mrnjom na blinjega, gledalo se na njega pojedinano ili kolektivno, ne iskljuujui niti mrnju prema neprijatelju. 78. Odreeni uvjeti teke nepravde trae veliku snagu due za duboke promjene 4774 i za dokidanje privilegija za koje nema pravog razloga. Ali oni koji preziru put promjena i priklanjaju se "mitu revolucije", ne samo da gaje uzaludnu nadu d a j e dokidanje nepravednih uvjeta po sebi prikladno da se uspostavi humanije drutvo, nego takvi pogoduju i dolasku "totalitaristikih" vladavina 3 .
*4773 Usp. Ivan Pavao 11, enciklika "Laborem exercens", br. 20 (AAS 73 [1981] 629-632); instrukcija Kongregacije za nauk vjere "Libertatis nuntius", 6. kolovoza 1984, VII 8; VIII 5-9; XI [AAS: XII] 11-14 (AAS 76 [1984] 891 si [*4732sl] 894 si 901 si. Usp. Mt 5,44; Lk 6,27sl 35. Usp. instrukcija Kongregacije za nauk vjere "Libertatis nuntius" XI [AAS: XII] 10 (AAS 76 [1984] 905 si).

*4774

955

Broba protiv nepravdi samo onda odgovara razumu ako se prihvaa za uspostavu novog drutvenog i politikog poretka, sukladnog sa zahtjevima pravednosti, koja mora proimati sve stupnjeve takve uspostave; ali i primijenjena sredstva moraju imati svojstva moralnosti . ... Zadaa 4775 laika

80. Pastiri Crkve ne bi trebali imati aktivnu ulogu u politikoj izgradnji i ureenju drutenog ivota. To je zadaa poziva laika, koji po sebi surauju sa svojim sugraanima 2 ; oni to moraju ostvariti jer moraju biti svjesni daje cilj Crkve proiriti Kraljevstvo Kristovo, kako bi se svi ljudi spasili i kako bi se svijet uistinu upravio prema Kristu 3 . ... 81. Danas krani imaju zadau izvriti djelo, kojem je slino jedva postojalo u prolim vremenima, budui da moraju provesti u djelo onu "civilizaciju ljubavi", koja je saetak itavog etiko-kultumog nasljedstva evanelja. Ta zadaa trai da se ponovno i u potpunosti razmotri, koji odnos postoji izmeu vrhovne zapovijedi ljubavi i drutvenog poretka, promatranog u svoj svojoj sloenosti. Takvo dublje razmatranje ide prvenstveno za tim da se brino izradi i provede u djelo odvani program djelovanja za postizavanje drutveno-gospodarskog osloboenja stotina tisua mukaraca i ena, ije je stanje nepodnoljivo zbog gospodarskog, drutvenog i politikog ugnjetavanja. Prvi korak da se to postigne je najvee djelo odgoja; naime, treba promicati odgoj za graansku kulturu rada, odgoj za solidarnost i za pristup svakoj kulturi duha.

4776

4780-4781: Enciklika "Dominum et vivijicantem", 18 svibnja 1986.

Izd.: AAS 78 (1986) 819.

Duh Sveti kao osobni izraz ljubavi 4780 10. Bog je u svom unutarnjem ivotu "ljubav" 4 , bitna ljubav, zajednika trima boanskim osobama; osobna ljubav je Duh Sveti kao Duh Oca i Sina. Zbog toga on kao nestvoreni dar-ljubav "istrauje dubine Boje" 5 . Smije se tvrditi d a j e unutarnji
*4774 Usp. 3. opa skuptina latino-amerikog episkopata u Puebli, Zakljuni dokument, br.533sl (*4631); Ivan Pavao 11, propovijed u Droghedi, 30. rujna 1979. (AAS 71 [1979] 1076-1085). Usp. 2 vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija "Gaudium etspes", br.76, 3 (AAS 58 [1966] 1099); dekret "Apostolicam actuositatem", br. 7 (AAS 58 [1966] 844). Usp. na nav. mj, br. 20 (AAS 58 [1966] 854 si). l i v 4,8 16. 1 Kor 2,10.

*4775

*4780

956

ivot jednog i trojstvenog Boga, u Duhu Svetom, potpuni dar, meusobna izmjena ljubavi meu boanskim osobama i da Bog u Duhu Svetom "postoji" kao dar. Duh 1 Sveti je osobni izraaj tog darivanja, tog, kako kaemo "biti ljubav" . On je soba-ljubav, on je osoba-dar; neistraena je punina istine i neizreciva jasnoa pojma osoba u Bogu, koje spoznajemo samo po objavi. Ujedno je pak Duh Sveti, budui d a j e s Ocem i Sinom iste biti po botvu, (ne- 4781 stvorena) ljubav i dar, odakle kao iz ivog izvora proizlazi svako darivanje dano stvorenjima (stvoreni dar): dar postojanja, koji je svim stvorenjima dan stvaranjem, dar milosti darovan ljudima u otajstvu spasenja. Kao to pie apostol Pavao, "ljubav je Boja razlivena u srcima naim po Duhu Svetom koji nam je dan" 2 .

4790-4807: Instrukcija Kongregacije za nauk vjere "Donum vitae" o potivanju zapoetkog ljudskog ivota, o dostojanstvu i o raanju, 22. veljae 1987.
Ve je krajem 19.stoljea Sveti Oficij proglasio nedozvoljenim prijenos mukog sjemena u ensku maternicu (umjetna oplodnja), (odluka od 17. oujka 1897.: *3323). Tu je zabranu 29. rujna 1949. potvrdio Pijo XII. prije 4. meunarodnog kongresa katolikih lijenika (AAS 41 [1949] 557-561) i Ivan XXIII. 15. svibnja 1961. uencklici "Mater et Magistra" (AAS 53 [1961] 447; *3963). Suprotno stavovima katolikih sveuilita u Lilleu, Nijmwegenu, Leuvenu u Laouvain-la-Neuve, kao i razliitih europskih biskupskih sinoda, instrukcija "Donum vitae", navodei na kraju dokaze iz enciklike "Humanae vitae", br.12 (udorednost ljudskog raanja pretpostavlja bioloku cjelovitost spolnog ina), osuuje ne samo heteroloku nego i homoloku oplodnju "in vitro" s prijenosom embrija (FIVET). - U ovim su navodima izostavljeni brojni dijelovi tekstova, koji su u originalu napisani kurzivom. Izd.: AAS 80 (1988) 72-100.

UVOD

Biomedicinsko

istraivanje

crkveni nauk

... Crkva ne posjeduje autoritet svog Uiteljstva temeljem posebne nadlenosti 4790 u podruju znanosti, koje se oslanjaju na pokuse; nego ona, nakon stoje otkrila elemente koje dobiva iz znanstvenih i tehnikih istraivanja, snagom svog evaneoskog poslanja i apostolske zadae, eli iznijeti udoredni nauk koji je u skladu s dostojanstvom osobe i njezinog ukupnog poziva, iznosei kriterije za udoredno prosuivanje znanstvenih istraivanja i njihove tehnike primjene, posebno pak o svemu onom to se na poseban nain odnosi na ljudski ivot i njegove poetke. A ti
*4780 *4781 Usp. Toma Akvinski, Summa theologiae 1, q. 37-38 (izdanje Leonina 4,387a-395b). Rim 5,5.

957

kriteriji su: potivanje, obrana i promicanje ovjeka i njegovog "prvotnog i osnovn o g " prava na ivot , njegovo dostojanstvo kao osobe koja ima duhovnu duu i udorednu odgovornost 2 i koji je pozvan na blaeno zajednitvo s Bogom. ...

4. 4791

Osnovni kriteriji za donoenje udorednog suda

... Navode se dva osnovna dobra koja su povezana s metodama umjetnog ljudskog razmnoavanja: ivot ljudskog stvorenja pozvanog na ivot i posebna svojstva prijenosa tog ivota u enidbi. Potrebno je dakle da se na prikladan nain uzmu u obzir ta dobra kada treba donijeti udoredni sud o razliitim metodama umjetnog razmnoavanja ovjeka. Tjelesni ivot, koji u svijetu poinje u promjenjivim ljudskim okolnostima, ni na koji nain na ispunjava svu izvornost osobe, i ne treba ga smatrati za najvie dobro ovjeka koji je pozvan na vjeni ivot. Ipak on na neki nain spada u " o s n o v n o " dobro, jer se na sam tjelesni ivot oslanjaju i u njemu se oituju sva ostala dobra osobe 3 . Svojstvo nepovredivog prava na ivot, koje ima nevino ljudsko bie " o d asa zaea do smrti" 4 , je znak i zahtjev samog nepovredivog svojstva osobe, kojoj je Stvoritelj podario dar ivota. Imajui u vidu prijenos ivota kako se to na itavom svijetu zamjeuje i kod drugih ivih bia, prijenos ljudskog ivota ima posebna svojstva koja proizlaze iz posebnih oznaka ljudske osobe. "Budui da se ljudski ivot na druge prenosi namjerno i promiljeno, slijedi da to treba initi prema najvrim, najsvetijim i nepovredivim Bojim zakonima, koje se svi moraju poznavati i obdravati. Zbog toga se u toj stvari nitko ne smije sluiti onim nainima i metodama kojima je dozvoljeno razmnoavati ivot biljaka ili ivotinja" 5 . Dananji je tehniki napredak uinio da se raanje moe postii i bez spolnog spajanja, spajanjem spolnih stanica koje su prije toga uzete od mukarca i ene, u staklenoj epruveti ili "in vitro". Ipak ne dozvoljava po sebi udoredni zakon ono to se moe postii tehnikim sredstvima. ...

*4790

*4791

Ivan Pavao I I , nagovor sudionicima 35. ope skuptine Svjetskog lijenikog saveza, 29. listopada 1983. (AAS 76 [1984] 390). Usp. 2 vatikanski sabor, Izjava o vjerskoj slobodi "Dignitatis humanae", br. 2 (AAS 58 [1966] 931; *4241). Izjava Kongregacije za nauk vjere o pobaaju "Quaestio de abortu procurato", br. 9 (AAS 66 [1974] 736 si). Ivan Pavao II, nagovor sudionicma 35. ope skuptine Svjetskog lijenikog saveza, 29. listopada 1983. (AAS 76 [1984] 390). Ivan XXIII, enciklika "Mater et Magistra", 15. svibnja 1 9 6 1 , pogl. III (AAS 53 [1961] 447; *3953).

958

5. Neka poglavlja nauka crkvenog uiteljstva ... ivot svakog ovjeka treba u potpunosti uvati od poetka zaea, jer je na 4792 1 zemlji ovjek jedino stvorenje, koje je Bog "htio zbog njega samog" , a duhovna je 2 dua svakog ovjeka stvorena neposredno od Boga ; itav ovjek u sebi odraava sliku Stvoritelja. Ljudski ivot treba smatrati za svetu stvar, jer on tamo od svojih 3 poetaka "zahtijeva Stvoriteljevo djelovanje" , te ostaje na poseban nain nuno po4 vezan sa Stvoriteljem, svojim jedinim ciljem . Samo je Bog Gospodar ivota od njegovog poetka do smrti; nitko, ni u kakvim okolnostima, ne moe si uzeti za pravo da nedunom ljudskom stvorenju izravno nanese smrt5. Ljudsko raanje zahtijeva svjesno suradnju suprunika s plodnom Bojom ljubavlju6;darivanje ljudskog ivota mora se dogoditi u braku, pravim i iskljuivim inom suprunika, prema normama upisanima u njihovim osobama i u njihovom enidbenom savezu 7 ....

I. POTIVANJE PREMA LJUDSKOM EMBRIJU 1. Kakvo potovanje treba imati prema ljudskom embriju, imajui na umu njegovu narav i njegov identitet? Ljudsko bie, kao osobu, treba potovati od prvog asa njegovog ivota. ... 4793 Zbog toga plod ljudskog raanja, tamo od prvog momenta otkada poinje postojati,
*4792 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu "Gaudium etspes", br. 24 (AAS 58 [1966] 1045; *4324). Usp. Pijo XII., enciklika "Humani generis" (AAS 42 [1950] 575; *3896); Pavao VI, Professiofidei, 30. lipnja 1968. (AAS 60 [1968] 436). Ivan XXIII., enciklika "Mater et Magistra", 15. svibnja 1961., pogl. III (AAS 53 [1961] 447; *3953); usp. Ivan Pavao I I , nagovor sveenicima sudionicima na studijskom seminaru "o odgovornom oinstvu", 17. rujna 1983.: " N a poetku svake ljudske osobe stoji stvoriteljski Boji in: Niti jedan ovjek ne dolazi sluajno na svijet; on je uvijek cilj Boje stvoriteljske ljubavi": Insegnamenti di Giovanni Paolo II, VI 2 [Rim 1983] 562). 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu "Gaudium etspes", br.24 (AAS 58 [1966] 1045; *4324). Usp. Pijo X I I , nagovor medicinsko-biolokom udruenju sv. Luke, 12. studenog 1944. (Discorsi e Radiomessaggi IV [1944-1945] 191 si). Usp. 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija "Gaudium et spes", br. 24 (AAS 58 [1966] 1044; *4324). Usp. 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija "Gaudium et spes", br. 5 1 : "Ako se dakle radi o meuovisnosti enidbene ljubavi i odgovornog predavanja ivota, udoredna svojstva naina djelovanja ne ovise samo o dobroj nakani i vrednovanju motiva, nego takoer i od objektivnih kriterija, koji proizlaze iz biti osobe i njezinog ina, koji pravi smisao meusobnog darivanja i uistinu ljudskog raanja ima samo u okruju prave ljubavi": A A S 58 [1966] 1072).

959

trai onu apsolutnu sigurnost koju ovjek mora imati po moralnom zakonu u odnosu na sva svoja svojstva, tjelesna i duhovna. Ljudsko stvorenje treba uvati i paziti od njegovog zaea i zbog toga njemu treba od toga asa priznati prava osobe, meu koja u prvom redu spada nepovredivo pravo na ivot, koje ima svako nevino ljudsko stvorenje. ... 2. Je li moralno dozvoljena prenatalna dijagnostika ? 4794 Ako prenatalna dijagnostika titi ivot te cjelovitost embrija i ljudskog zametka, te ako je usmjerena prema zatiti i skrbi za pojedini embrij, odgovor je pozitivan.... ... Konano treba osuditi ... one zakonske norme ili programe koje su prihvatili graanska vlast i znanstvena udruenja, koji na bilo koji nain povezuju prenatalnu dijagnostiku i pobaaj, ili koji tovie, sile trudne ene da se podvrgnu ve propisanoj prenatalnoj dijagnostici, kako bi se uklonili zameci koji su deformirani ili koji boluju od nasljednih bolesti. 3. 4795 Jesu li dozvoljeni terapeutski zahvati u ljudski embrij?

Kao i za bilo koji medicinski zahvat na bolesniku, isto tako kao dozvoljene treba smatrati i zahvate na ljudskom embriju pod uvjetom da se uva ivot i integritet embrija, kako se ne bi ulazilo u neprimjerene opasnosti, nego da se tei promijeniti zdravstveno stanje na bolje i osigurati preivljavanje pojedinog zametka. ... 4. Kako prema udorednom zakonu treba procjenjivati istraivanja na ljudskim embrijima i zamecima? i pokusex

4796

Medicinska se istraivanja trebaju suzdravati od zahvata na ivim embrijima, osim ako postoji moralna sigurnost da od toga nee nastati nikakva teta niti za ivot koji se treba roditi, niti za majku; na to treba isto tako paziti kada roditelji daju slobodan i svjestan pristanak za zahvat na embriju. ... ... Ako su embriji ivi, bili oni sposobni za autonomi ivot ili ne, treba im posvetiti onu panju koja se mora posvetiti ljudskim osobama; pokusi koji nisu izravno terapeutski nisu dozvoljeni na embrijima 2 . ...
*4796 Izrazi "istraivanje" i "pokus" esto se upotrebljavaju nejasno i dvoznano, te se ini potrebnim da se tonije odredi njihovo znaenje u tom dokumentu. 1) Istraivanje (investigatio) je svaki induktivno-deduktivni postupak koji ide za tim da unaprijedi sustavno istraivanje neke pojave u ljudskom podruju, ili da provjeri postavku proizalu iz ranijih istraivanja. 2) Pokus (experimentum) je svako istraivanje u kojem je ljudsko bie (u razliitim stupnjevima svoga postojanja: embrij, zametak, dijete ili odrasli) predmet pomou kojeg, ili na kojem, treba ispitati djelovanje odreene metode lijeenja (n.pr. farmakoloke, teratogene, kirurke itd.), bilo daje ona ve poznata ili ne. Usp. Ivan Pavao U, nagovor sudionicima Kongresa Papinske akademije znanosti, 23. listopada 1982.: "najjasnije i izriito osuujem pokusne zahvate na ljudskom embriju,

960

... U odnosu na mrtve embrije ili zametke, bilo da su namjerno pobaeni ili ne, treba imati isto potovanje koje se obiava iskazivati i drugim mrtvim ljudima.... 5. Kakav udoredni sud treba donijeti o koritenju embrija u istraivake svrhe dobivene oplodnjom u epruveti? Ljudske embrije proizvedene u epruveti treba smatrati ljudskim stvorenjima i 4797 sposobnim subjektima prava: dakle, njihovo dostojanstvo i njihovo pravo na ivot treba potivati od prvog asa njihovog ivota. Protivi se dakle udoreu stvarati ljudske embrije kako bi postali "bioloki materijal" koji bi bio spreman za koritenje... 6. Kako treba prosuivati ostale oblike umjetnog postupka s embrijima koji su povezani s "tehnikim nainima ljudskog razmnoavanja"? Tehniki postupak oploivanja u epruveti moe otvoriti put drugim oblicima 4798 umjetnog biolokog ili genetskog postupka s ljudskim embrijima, kao to su: pokuaji ili namjera oploivanja izmeu spolnih stanica ovjeka i ivotinje, ili noenja ljudskih embrija u maternicu ivotinja, razmiljanja ili nakane proizvodnje umjetnih maternica za prihvaanje embrija. Takvi postupci protive se dostojanstvu ljudskog stvorenja, koje se odnosi i na embrij, te oni u isto vrijeme vrijeaju pravo svake osobe da se zane i rodi u enidbi i iz enidbe 1 . Pokuaji dakle ili razmiljanja koja bi ila za tim da se ljudsko stvorenje rodi bez ikakvog seksualnog spajanja, pomou tzv. "dvojane diobe", kloniranja, partenogeneze, kako kau, treba smatrati kao protivne udoreu, jer to nipoto nije u skladu s dostojanstvom bilo ljudskog raanja bilo enidbene veze. Smrzavanje embrija, premda se ini kako bi se embriji odrali u ivotu - to nazivaju "kriokonzervacijom" - vrijea potovanje koje se duguje ivim ljudskim biima jer dovodi u opasnost smrti ili povrede njihovog fizikog integriteta, liava ih, barem privremeno, majinskog prihvaanja i noenja, a njih stavlja u okolnosti koje otvaraju put prema novim povredama i prema novim umjetnim zahvatima. Neki pokuaji zahvaanja u kromosomsko i genetsko nasljee nisu terapeutski, nego idu za tim da se rode ljudska bia izabrana prema spolu ili prema drugim ranije utvrenim svojstvima. Takvi umjetni zahvati protive se osobnom dostojanstvu, integritetu i identitetu ljudskog stvorenja. Zbog toga se oni ni na koji nain ne mogu
jer ljudsko bie od asa zaea pa do smrti ni zbog kakvog razloga ne m o e biti podlono zloporabama": AAS 75 [1983] 37). *4798 Nitko nema prije svog postojanja subjektivno pravo na poetak postojanja; ipak je ispravno tvrditi da dijete ima pravo na potpuno ljudski postanak, preko zaea kako to odgovara osobnoj naravi ljudske biti. ivot je dar na koji dostojno moraju odgovoriti i subjekt koji ga prima kao i subjekti koji ga dalje prenose. Tu tvrdnju treba imati pred oima i onda kad se bude kasnije govorilo o umjetnom ljudskom razmnoavanju.

961

odobriti iz razloga pogodnosti koje bi moda odatle mogle nastati za dobro ljudskog drutva 1 . Svaku ljudsku osobu treba potovati radi nje same; na tome se temelji dostojanstvo i pravo svakog ljudskog stvorenja tamo od njegovog poetka. II. ZAHVATI U LJUDSKO RAANJE 1. Zato ljudsko raanje treba biti u enidbi? 4799 Svako ljudsko stvorenje treba prihvatiti kao Boji dar i blagoslov. Ipak, gleda li se na udoredna naela, treba rei da se uistinu svjesno raanje, u odnosu na budue dijete, moe dogoditi samo u enidbi. ... Vjernost suprunika u jedinstvu enidbe donosi sa sobom i potivanje prema pravu obaju suprunika, tako da jedan od njih moe postati otac ili majka samo uz suradnju drugoga. Dijete ima pravo da se zane, da bude zatieno (majinskim) krilom, da se rodi i da bude odgajano u enidbi. Dijete samo u odnosu prema svojim roditeljima moe na siguran i javan nain spoznati svoj identitet i dovesti do kraja svoje ljudsko oblikovanje. ... 2. Je li umjetna heterologna oplodnja u skladu s dostojanstvom suprunika i ispravnim shvaanjem enidbe? 4800 ... Ipak, umjetna heterologna oplodnja oito se protivi kako jedinstvu enidbe tako i dostojanstvu suprunika, kao i roditeljskom pozivu, a isto tako i pravu djece koja imaju pravo zaeti i roditi se u enidbi i po enidbi 2 . ...

*4798 *4800

Usp. Ivan Pavao 11, nagovor sudionicima 35. ope skuptine Svjetskog lijenikog saveza, 29. listopada 1983. (AAS 76 [1984] 391). Usp. Pijo X I I , nagovor sudionicima IV. meunarodnog kongresa katoliih lijenika, 29. rujna 1949. (AAS 41 [1949] 559). Prema Stvoriteljevom planu "Stoga e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu, i bit e njih dvoje jedno tijelo" (Post 2,24). Jedinstvo enidbe, koje je vezano uz otajstvo stvaranja, je istina koja je dostupna naravnom razumu. Predaja i Crkva esto se vraaju na knjigu Postanka, i to izravno ili preko Novoga zavjeta: Mt 19,4-6; Mk 10,5-8; Ef 5,31. Usp Atenagora, Legatio pro

chhstianis, 33 (PG 6,965-967); Ivan Zlatousti, In Matthaeum homiliae, LXII 19,1 (PG
58,597); Leon I. Veliki, Epistula ad Ruslicum 4 (PL 54,1204); Inocent III, pismo "Gaudemus in Domino" (*778); lvonski sabor, 4. sjednica (*860); tridentski sabor, 24. sjednica, dekret o sakramnetu enidbe (* 1798 1802); Leon XIII, enciklika "Arcanum divinaesapienliae", 10. veljae 1880. (ASS 12 [1879/80] 388-391; *3142 si); Pijo X I , enciklika "asti connubii", 31. prosinca 1930. (AAS 22 [1939] 546 si); 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvrenom svijetu "Gaudium et spes", br. 48 (AAS 58 [1966] 1067-1069); Ivan Pavao II, apostolska pobudnica "Familiaris consortio", 22. studenog 1982, br. 19 (AAS 74 [1982] 101 si); usp. CIC/1983, kan. 1056.

962

3. Je li udoredno dozvoljeno

"zamjensko"

majinstvo?

Nipoto; i to zbog istih razloga zbog koji treba odbaciti i umjetnu heterolognu 4801 oplodnju. Ono se naime protivi kako jedinstvu enidbe tako i dostojanstvu i raanju ljudske osobe. ... 4. Kakva veza, prema udorednom zakonu, mora postojati izmeu raanja i samog suprunikog ina? ... Budui da roenje homolognom umjetnom oplodnjom ne slijedi iz samog 4802 ina suprunikog spajanja, ono objektivno znai razdvajanje dobara i znaenje enidbe. Zbog toga se ispravno moe teiti prema onoj oplodnji koja slijedi iz suprunikog ina koji je po svojoj naravi pogodan "za raanje djece, prema emu je enidba usmjerena po svojoj naravi, i kojim suprunici postaju jedno tijelo" 2 . Raanje pak gubi svoju udorednu savrenost, ako se duom ne eli da ono bude plod enidbenog ina, odn. radnji koje su vlastite suprunikom spajanju. ... 5. Je li udoredno dozovljena oplodnja u epruveti? ... Oplodnja u epruveti je tehniki postupak kojim se izvodi oplodnja; ona se niti 4803 stvarno, niti u namjeri, ne eli kao plod pravog enidbenog spajanja. Homolognom metodom FIVET, pa i ako se ona promatra u vezi sa enidbenim inima koji stvarno postoje, ipak se i njome objektivno vrijea savrenost raanja koje je vlastito ljudskoj osobi, jer je to naime cilj i plod enidbenog ina, po kojem suprunici mogu biti "Boji suradnici prenosei dar ivota nekom novom ovjeku" 3 .... Ipak treba rei da homolognu FIVET metodu ne pogaaju sve zamjerke udorea, koje se odnose na raanje izvan enidbe. Obitelj naime i enidba nastavljaju biti okruje u kojem se odvija roenje i odgoj djeteta. Ipak, prema predanom uenju o dobrima enidbe i o dostojanstvu ljudske osobe, udoredni sud Crkve nastavlja biti protivan homolognoj oplodnji u epruveti; ona je naime iznutra nedozvoljena te se
*4801 Pod izrazom zamjenska majka Instrukcija podrazumijeva: a) enu koja iznese embrij koji je usaen u njezinu maternicu, a koji joj je genetski stran, jer je proizveden spajanjem spolnih stanica darovatelja, s obvezom da dijete nakon roenja bude predano onome, koji joj je povjerio takvo noenje ili s kirnje ono dogovoreno; b) enu koja iznese embrij za ije roenje je ona sama darovala svoju jajnu stanicu, a koja je oploena sjemenom mukarca koji nije njezin suprug, s obvezom da dijete nakon roenja preda onome koji joj je povjerio takvo noenje ili s kirnje ono dogovoreno. CIC/1983, kan. 1061. prema tom kanonu enidbeni in je onaj, kojim se izvrava enidba, ako su ga suprunici "meusobno izveli na ljudski nain". Ivan Pavao I I , apostolska pobudnica "Familiaris consortio", br. 14 (AAS 74 [1982] 96).

*4802 *4803

963

protivi i dostojanstvu raanja i enidbenom spajanju, pa i onda kada se nita ne proputa kako bi se sprijeila smrt embrija. ...

6.

Kako prema

udorednom zakonu treba vrednovati umjetno homologno unoenje sperme?

4804

U sklopu enidbe se ne moe dozvoliti umjetno unoenje sperme, osim u sluaju kada tehniko sredstvo ne zamjenjuje enidbeni in, nego je vie kao pomo da se lake postigne prirodni cilj. ...

7.

Koji udoredni kriterij treba primnjeniti za prosuivanje medicinskog zahvata u ljudsko raanje?

4805

Medicina kojoj je dunost sluiti ukupnom dobru ljudske osobe, mora braniti prava dobra ljudske spolnosti 1 . Lijenik izvrava dunost sluenja dobru osoba i ljudskog raanja; zbog toga on nema ovlasti niti raspolaganja niti odluivanja. Lijeniki zahvat tada titi dostojanstvo osoba kada pomae da se enidbeni in ili lake izvri, ili kako bi mogao postii svoj cilj, kada je ve ispravno izvren 2 . ...

8. 4806

Bol zbog enidbene neplodnosti

Suprunicima koji ne mogu roditi djecu, ili se boje da ih ne rode s oteenjima, je teko (takvo stanje), pa ih svi moraju razumjeti i postupati s njima na odgovarajui nain. ... Pravo i istinsko pravo na jedno dijete protivi se samom dostojanstvu i naravi djece. Dijete ni na koji nain nije neto to se mora, niti se moe promatrati kao objekt vlasnitva; nasuprot, ono je dar i to "najuzvieniji" 3 koji je nezaslueno darovan enidbi, te je ivi znak meusobnog predanja njegovih roditelja. Zbog toga dijete kao to je gore reeno - ima pravo na postojanje kao plod koji proizlazi iz pravog ina enidbene ljubavi njegovih roditelja, te ima pravo da mu se od prvog asa njegovog zaea iskazuje potovanje kao osobi. ...

*4805

*4806

Ivan Pavao II, enciklika "Mater et Magistra", 15. svibnja 1 9 6 1 , pogl. III (AAS 53 [1961] 447); *3953). Usp. Pijo X I I , nagovor sudionicima IV. meunarodnog kongresa katolikih lijenika, 29. rujna 1949. (AAS 41 [1949] 560). 2. vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvrenom svijetu "Gaudium et spes", br. 50 (AAS 58 [1966] 1070).

964

III. O U D O R E D N O M I G R A A N S K O M Z A K O N U Graanski zakon mora u tom predmetu braniti i sankcionirati udoredna dobra i obveze Nepovredivo pravo na ivot svakog nevinog ovjeka, prava obitelji i ustanove 4807 enidbe, treba ubrajati meu osnovna prava, kao ona koja se odnose na naravno shvaanje i potpuni poziv ljudske osobe; to su ujedno sastavnice koje se odnose na sam ustroj i ureenje graanskog ivota. Zbog tog razloga novosti, koje kao mogue nagovjetava uznapredovala tehnika na podruju biomedicine, zahtijevaju da oni koji obnaaju graanske dunosti i vlast, svojim autoritetom bdiju nad njima, jer bi upotreba tih tehnikih postupaka, ako ne bi bila podlona nikakvom nadzoru, mogla dovesti do posljedica koje se ne mogu predvidjeti, te nanijeti tete graanskom drutvu. Pozivanje na savjest svakoga, i na norme koji si svaki od znanstvenih istraivaa odreuje po svojoj volji, nisu dovoljne za zatitu osobnih prava i dravnog poretka. ... ... Meu osnovne dunosti javne vlasti treba ubrojiti i to da ona mora djelovati kako bi se graanski zakon prilagodio osnovnim normama udorednog zakona u onome to se odnosi na prava ovjeka, ljudskog ivota i obiteljskog ustroja. Ljudi koji djeluju u javnosti moraju znati daje zalaganje za oblikovanje javnog miljenja od najvee vanosti, kako bi se u tome postigla to ira drutvena suglasnost, te da se ona uvrsti tamo gdje se ini da slabi ili nedostaje. ... Danas, prema miljenju mnogih, zakoni mnogih drava odobravaju odreene tehnike metode koje ne bi trebali; oni se pokazuju nesposobnima da brane onu udorednost ponaanja koja odgovara naravnim zahtjevima ljudske osobe i "nepisanim zakonima" koje je Stvoritelj stavio u srca ljudi. Svi ljudi dobre volje trebaju nastojati, svaki pak posebno na podruju svoga djelovanja i u vrenju svojih graanskih prava, da se isprave udoredno nedozvoljeni graanski zakoni te da se dokine upotreba nedozvoljenih tehnikih metoda. Osim toga, protiv takvih zakona treba iznijeti i priznati pravo na "prigovor savjesti", kako je zovu. Mnogi pak, posebno strunjaci na podruju biomedicine, poeli su vie paziti na ono to trae udoredne postavke savjesti, kako bi se pomou "pasivnog otpora", kako ga zovu, usprotivili pravnom odobravanju onih tehnikih metoda koje se protive ivotu i dostojanstvu ovjeka.

4810-4819: Enciklika "Sollicitudo rei socialis", 30. prosinca 1987.

Enciklika je nastala za 20. obljetnicu apostolske pobudnice "Polulorum progressio" (*4440-4469). Ona je sjedne strane trebala istaknuti zanaenje enciklike Pavla V I , a s druge je strane trebala odgovoriti na nova pitanja razvitka. Nova socijalna enciklika sadri, medu ostalim, otru kritiku komunizma, te u korist mira i razvitka trai nadvladavanje blokovske politike. Teoloki su znaajni pojmovi "grijesi struktura" i "solidarnost". Kratki sadraj te socijalne enciklike nalazi se u nagovoru

965

Ivana Pavla II. odranog dne 24. oujka 1987. u sklopu jedne proslave pred zastupnicima javnog ivo-

ta (Insegnamenti di Giovanni Paolo II X/l [Rim 1988] 669-677).

Izd.: AAS 8 0 ( 1 9 8 8 ) 547-568.

4810

27. Pogled to ga, potaknuti tom enciklikom, upravljamo na suvremeni svijet pokazuje nam, da razvoj ljudi nije pravolinijski, ili gotovo automatski i po sebi neogranieni proces, kao da bi ljudski rod trebao pod odreenim uvjetima uinkovito 1 teiti prema nekoj neodreenoj savrenosti . Takvo shvaanje koje je vie povezano s prosvjetiteljskim filozofskim pojmom napretka", nego li to bi ono znailo razvoj u gospodarsko-socijalnom smislu, ini se daje danas ozbiljno dovedeno u pitanje, posebno nakon strahota koje su se dogodile u oba svjetska rata, i nakon planiranog a djelomino i ostvarenog unitenja itavih naroda, kao i prijetee atomske opasnosti. Nije bez razloga umjesto nerazumnog iracionalnog optimizma nastupila zabrinutost s obzirom na konanu sudbinu ovjeka.

4811

28. U isto vrijeme je u pitanje dovedeno i "gospodarsko" ili "ekonomistiko"shvaanje koje se povezuje s pojmom "razvoj". Uistinu, danas se bolje shvaa da puko gomilanje dobara i slubi, pa i kadje to pogodno za veinu ljudi, nije dovoljno za ostvarenje ljudske sree. Zbog toga niti koritenje mnogovrsnih pravih tekovina, to ih u posljednje vrijeme pruaju znanost i tehnika, ukljuujui i ono to se zove "informatika", ne oslobaaju ovjeka od svake vrsti ropstva. Naprotiv, iskustvo posljednjih godina nas ui, da se sredstva i mogunosti koje su stavljene ovjeku na raspolaganje, ako nisu voene udorednim sudom i upravljene na pravu dobrobit ljudskog roda, okreu protiv njega te ga zarobljavaju. ini se daje strana spoznaja posljednjih vremena prikladna da nas poui, kako uz bijedu nedovoljne razvijenosti, to se ne moe prihvatiti, postoji i neka vrsta prevelikog razvitka, koji isto tako treba odbaciti, jer je on kao i ona (nerazvijenost) suprotan istinskom dobru i pravoj srei. Takav preveliki razvitak koji se sastoji u nepotrebnom izobilju svakovrsnih materijalnih stvari za neke grupe ljudi, lako vodi do toga da ljudi olako robuju "posjedovanju" i neposrednom uitku, te ne misle na drugo nego kako e gomilati stvari, ili kako e savrenijim stvarima zamijeniti one koje ve posjeduju. To je takozvana kultura potronje dobara, koja sa sobom donosi mnogo toga to treba "odbaciti" i "oistiti". Izravno se odbacuje naime stvar koju netko posjeduje, a zamjenjuje se novom ili savrenijom, ne vodei rauna o trajnoj vrijednosti koju ona moda ima u sebi, ili o njezinoj upotrebi u korist potrebitijeg ovjeka. ...
*4810 Usp. apostolska pobudnica "Familiaris consortio", 22. studenog 1 9 8 1 , br. 6: "Povijest nije jednostavno i nuno napredovanje prema boljem, nego vie plod slobode, tovie, borbe izmeu razliitih sloboda": AAS 74 [1982] 88. Zbog tog razloga se u latinskom tekstu enciklike upotrebljava termin "profectus", umjesto"progressio", kod ega se pokuava rijei "progressio" dati sveobuhvatnije znaenje.

966

... 29. Razvoj koji nije samo gospodarski, mjeri se i usmjeruje prema naravi i 4812 pozivu ovjeka promatranog sa svih strana, pa i prema njegovom duevnom dijelu. Bez sumnje, njemu su potrebna stvorena dobra i industrijski proizvodi, koji se znanstvenim i tehnolokim nepretkom neprestano poveavaju. Uvijek novo koritenje materijalnih dobara zadovoljava i potrebe, a takoer otvara i nove vidike. Opasnost od zloupotrebe potronih dobara, i nadole stvorene potrebe, ne smiju nikako sprijeiti potovanje i koritenje novih dobara i bogatstava koja su nam na raspolaganju; tovie, treba ih smatrati za dar Boji i kao odgovor na ovjekov poziv koji se u punini ostvaruje u Kristu. Kako bi se pak dolo do pravog ovjekovog napretka, nuno je da se nikada ne zanemare oni dijelovi due, u kojima se nalazi prava bit samoga ovjeka, koju je naime Bog stvorio na svoju sliku i priliku [usp. Post 1,26]. Tjelesna i duhovna narav, koja je izraena s ta dva elementa u drugom izjvetaju o stvaranju [Post 2,7]: zemljom, od koje Bog oblikuje ljudsko tijelo i dahom ivota, koji Bog u njega udahnjuje. Tako ovjek ima neku slinost s drugim stvorenjima: on je pozvan da se njima slui na svoju korist, a i da se za njih brine, kao to se to kae u samoj knjizi Postanka [Post 2,15]: (ovjek) je smjeten u vrt da ga uzgaja i uva, te je postavljen iznad svih ivotinja koje je Bog stavio pod njegovu vlast [Post 1,26]. No u isto vrijeme ovjek mora ostati podloan Bojoj volji koji mu propisuje granice u koritenju i vladanju nad stvarima [Post 2,16sl], te mu je obeao i besmrtnost [Post 2,9; Mudr 2,23]. Budui d a j e ovjek i slika Boja on i s Bogom ima neku slinost. Temeljem naela tog uenja, razvoj ovjeka ne moe biti samo u koritenju, vlasti i u posvemanjem posjedovanju stvorenih dobara i proizvoda koje je ovjek proizveo pomou znanosti i tehnikih pomagala, nego mnogo vie u podvrgavanju posjedovanja, gospodarenja i prerade stvari u smislu ovjekove slinosti s Bogom i poziva da postigne besmrtnost. ... 30. ... Iz toga, barem oni koji vjeruju u Boju Rije, mogu izvesti i zakljuiti da 4813 dananji "ljudski razvoj" treba smatrati za trenutak povijesti koja je zapoela stvaranjem zemlje i koja se trajno dovodi u opasnost zbog zanemarivanja Boje volje, u prvom redu zbog poude idolopoklonstva; ali u osnovi, razvoj povijesti odgovara prvotno uinjenim obeanjima. Tko bi se radi teine i dugotrajnog napora odrekao neprestanog ulaganja napora da se postigne pobjeda, ili tko bi se pod izgovorom doivljenog neuspjeha ili zbog povratka na poetak, htio odrei teke ali izazovne zadae da se popravi sudbina itavog ovjeka i svih ljudi, taj bi bio nevjeran volji Boga Stvoritelja. ... 31. ...U taj Boji naum koji od poetka zapoinje u Kristu - savrenoj "slici" 4814 Oevoj - i vrhunac dosie u njemu koji je "Prvoroenac svakoga stvorenja" [Kol 1,15], ucjepljuje se i naa povijest, obiljeena naim osobnim i javnim naporom, kako bi se poboljao poloaj ljudi i prevladale zapreka koje na naem putu esto susreemo. Tako se pripravljamo da jednom imamo udjela u punini kako je ona "nastanjena u Gospodinu" [Kol 1,19], i koju on predaje "svom tijelu, stoje Crkva" [Kol 967

/, 18; usp. Ef l,22sl], dok je grijeh, koji uvijek vreba na nas i prijei nae ljudske pothvate, pobijeen i otkupljen "pomirenjem" to gaje uinio Krist [usp. Kol 1,20]. Ovdje se iri na pogled na stvari. Naputa se elja za nekim bezgraninim "razvojem" te se pretvara u potpuno izmijenjena "neka nova vienja" koja se otvaraju po kranskoj vjeri, od koje smo primili d a j e takav napredak mogu samo zato jer je Bog Otac od samog poetka odluio ovjeka uiniti dionikom svoje slave u Kristu Isusu uskrslome od mrtvih "u kojem imamo otkupljenje po njegovoj krvi, oprotenje grijeha" [usp. Ef 1,7]. Bog je u njemu elio pobijediti grijeh i okrenuti ga na nae najvee dobro', koje beskrajno nadilazi sve to napredak moe ostvariti. ... 4815 33.... Osim toga, kranin koji je odgojen da u ovjeku vidi sliku Boju, pozvan na puno sudionitvo u slobodi i potpunom dobru, a to je sam Bog, ne shvaa zalaganje za razvoj i za njegovo ostvarenje neovisno o priznavanju i potivanju jedinstvenog dostojanstva te "slike". Drugim rijeima, pravi se razvoj mora nalaziti u ljubavi prema Bogu i blinjemu te pridonijeti unapreenju odnosa izmeu pojedinaca i drutva. To je "civilizacija ljubavi", o kojoj je tako esto govorio papa Pavao VI. udoredni znaaj napretka ne moe zaobii niti dunosti prema biima koja ine vidljivu prirodu i koju su Grci, mislei upravo na red kojim se ona istie, nazvali "kozmos". ... 38.... to se tie krana, kao i svih koji znaju za teoloko znaenje rijei "grijeh", promjena naina ivota, shvaanja i ponaanja u kojem se netko nalazi, biblijskim se rijenikom zove "obraenje" [usp. Mk 1,15; Lk 13,35; Iz 30,15]. ... Na putu eljenog obraenja i prevladavanja udorednih zapreka koje prijee razvoj, ve se vee razumijevanje za ono to ljude i narode vie meusobno spaja moe nazvati jedna vrsta udorednog dobra. injenica da mukarci i ene u udaljenim dijelovima svijeta, koje moda nikada nee vidjeti, osjeaju nepravde i povrede ljudskih prava kao da su njima poinjene, ve je znak za to daje dolo do neke promjene svijesti, te d a j e postignuta odreena udoredna kvaliteta. Prije svega, radi se o meusobnoj povezanosti koja je u suvremenom svijetu prihvaena kao dominantni sustav vrijednosti, u svim njegovim dijelovima: u gospodarstvu, kulturi, nainu upravljanja dravom, religiji, te se ona prihvaa kao udoredna kategorija. Ako se meusobna povezanost shvati i prihvati u tom smislu, njoj pripada udoredna i socijalna oznaka, "krepost" suosjeanja; ona nije dakle jednostavni i neodreeni osjeaj milosra, ili povrno ganue nad patnjama tolikih osoba, bliskih i udaljenih; nego naprotiv, ona je rvsta i trajna odlunost da se zauzima, za ope dobro, to jest za dobro svih i svakoga, jer uistinu sve uzimamo u sebe....

4816

4817

*4814

Usp. Missale Romanum, Exultet: "O, uistinu potrebnog Adamovog grijeha koji je uniten Kristovom smru. O sretnog li grijeha, koji je zasluio imati takvog i tolikog Otkupitelja!": Vatikan, izd. tip. 1975 2 , 272).

968

39. Takva se solidarnost u svakom drutvu ostvaruje jedino ako su svi njegovi 4818 lanovi priznati za osobe. Oni koji mogu vie, jer imaju vie dobara i opih slubi, moraju se osjeati odgovornima za slabije i biti spremni s njima dijeliti ono to posjeduju. Slabiji pak, u duhu te iste solidarnosti, neka se ne ponaaju pasivno ili ruilaki u odnosu na ustaljeni poredak u drutvu, nego neka, premda brane svoja zakonita prava, rade za dobro svih, koliko se to njih tie. Srednji pak stalei, neka se ne bore samo za svoje vlastite pogodnosti, nego neka vode rauna i o potrebama drugih. ... Isto se pravilo na slian nain primjenjuje i na meunarodne odnose. Uzajamnost se mora pretvoriti u solidarnost koja se temelji na naelu da su sva prirodna dobra namijenjena svima. Ono to ljudska radinost proizvede preraujui sirovine, mora uz posredstvo rada koristiti svima. ... Na taj nain solidarnost, kako smo je prikazali, postaje ujedno put k miru i napretku. Naime, svjetski je mir nezamisliv ako odgovorni ne priznaju kako meusobna povezanost zahtijeva nadvladavanje politike "neprijateljskih blokova drava" i odbacivanje svakog oblika gospodarskog, vojnog ili politikog gospodarenja, te mijenjanje meusobnog nepovjerenja u zajedniko djelovanje, koje je istinski in solidarnosti meu ljudima i narodima. ... 40. Nema sumnje d a j e solidarnost meu ljudima kranska krepost. ... 4819 U jasnom svjetlu vjere solidarnost nastoji nadii samu sebe i poprimiti na poseban nain kranske oznake posvemanje dareljivosti, pratanja i pomirenja. ... 4820-4823: Motu proprio "Ecclesia Dei", 2. srpnja 1988.
1976. godine Pavao VI. je liio slube nadbiskupa Marcela Lefebvrea zbog njegovog tradicionalizma i otpora prema ekumenskom pokretu, prema slobodi savjesti i religije (usp. nagovor kardinalima od 24. svibnja 1976.: AAS 68 [1976] 373 si). Jednim indultom Kongregacije za obrede od 3. listopada 1984. (AAS 76 [1984] 1088 si) dozvoljeno je, pod odreenim uvjetima, slavljenje mise prema tridentskom obredu. Istovremeno su Lefebvre i njegovi pristalice ustrajali na odbacivanju 2. vatikanskog sabora. Nakon vie propalih pokuaja sjedinjenja, Lefebvre je 30. lipnja 1988. u Econeu (Wallis), bez papine ovlasti (usp. CIC/1983, kan 1013, 1382) posvetio etvoricu sveenika svoga Bratsva "Pijo X." za biskupe. Motu proprio utvruje daje tim inom uinjen raskol, kao i to daje iz Crkve izopen Lefebvre i njegovi pristalice, te im se u isto vrijeme nudi povratak u Katoliku Crkvu.

Izd.: AAS 80 (1988) 1495-1497. 1. Sa alou je Crkva Boja saznala za biskupsko posveenje koje je podijelio 4820 nadbiskup Marcello Lefebvre dana 30. lipnja. Time su poniteni svi pokuaji ovih prethodnih godina kako bi se osiguralo zajednitvo s Crkvom Sveenikog bratstva svetog Pija X, koje je osnovao preasni gospodin Lefebvre. Uzaludna su bila sva nastojanja, koja su u posljednjim mjesecima bila intenzivnija, a u njima je Apostolska stolica pokazivala strpljivost i uviavnost koliko je samo mogla 1 . ...
*4820 Usp. Nota informativa, 16. lipnja 1988. (L'Osservatore Romano, 17. lipnja 1 9 8 8 , 1 si).

969

4821

3. Takav in je sam po sebi in neposlunosti prema Rimskom prvosveeniku, u vrlo tekoj stvari i od najvee vanosti za crkveno jedinstvo, kao stoje to biskupsko posveenje, po kojem se naime sakramentalno odrava apostolsko nasljeivanje. Zbog toga takva neposlunost - koje sa sobom nosi istinsko odbacivanje rimskog primata - znai in raskola1. ... 4. Korijeni tog ina raskola mogu se raspoznati u nekom nesavrenom i proturjenom shvaanju predaje; nesavrenom, jer ne potuje dovoljno ivi karakter te predaje, koja se - kao to to vrlo jasno ui Drugi vatikanski sabor - "... dalje razvija u Crkvi pod zatitom Duha Svetoga ..." 2 . ... Potpuno kriv i proturjean pojam predaje protivi se onda i opem uiteljstvu Crkve, koje pripada Rimskom biskupu i biskupskom zboru. Uistinu, nitko ne moe tvrditi daje vjeran predaji ako kida veze i spone od onoga kome je Krist u samoj osobi apostola Petra povjerio slubu jedinstva u svojoj Crkvi 3 . 5. Tim ve uinjenim prijestupom koji nam je pred oima, osjeamo se prisiljenima da svim vjernicima dozovemo u svijest neke injenice koje takav alostan in sa sobom nosi. a) Uistinu, postupak koji je nedavno proizaao iz pokreta nadbiskupa Lefebvrea, moe i mora svim vjernicima biti povodom da jasno i temeljito razmisle o svojoj vjernosti prema crkvenoj predaji, prema redovitom ili izvanrednom uiteljstvu, posebno pak prema saborima, od Nicejskog do 2. vatikanskog. Iz tog razmiljanja, koje se na ponovljen i djelotvoran nain preporuuje svima, morala bi se jo vie proiriti i poveati vjernost, odbacujui potpuno kriva i proizvoljna tumaenja i nelegitimna proirivanja o stvarima koja se odnose na uenje, liturgiju i stegu. ... b) Osim toga bismo eljeli opomenuti sve teologe i strunjake drugih crkvenih znanosti, da u tim okolnostima preispitaju svoje miljenje. irina i visina propisa 2. vatikanskog sabora zahtijevaju ponovni napor istraivanja, kojima e se u potpunosti osvijetliti trajna veza izmeu sabora i predaje, posebno pak u onim dijelovima nauka koji su moda novi i koje neki dijelovi Crkve nisu dobro razumjeli. c ) . . . Svi moraju znati daje formalno pristajanje na raskol teka uvreda Boga, te da sa sobom nosi izopenje, kao stoje to ispravno odreeno crkvenim zakonom 4 .

4822

4823

*4821 *4822

Usp. C l C / 1 9 8 3 , k a n 7 5 1 . Usp. 2. vatikansi sabor, Dogmatska konstitucija o boanskoj objavi "Dei Verbum", br. 8 (AAS 58 [1966] 821; *4210); usp. 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija "Dei Filius", pogl. 4 (*3020). Usp. Mt 16,18; Lk 10,16; 1. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Kristovoj

Crkvi "Pastor aelernus", pogl. 3 (*3060).

Usp. C1C/1983, kan. 1364.

*4823

970

4830-4841: Apostolsko pismo "Mulieris dignitatem", 15. kolovoza 1988.

Izd.: AAS 80 (1988) 1667-1718.

Osoba - Zajednica - Predanost 7.... ovjek-bio mukarac ili ena -jedino je stvorenje vidljivoga svijeta&o/e 4830 je Bog elio "radi njega samoga": on je dakle osoba. Biti osoba znai teiti prema svom usavravanju a toga ne moe biti "bez iskrenog darivanja samoga sebe". Primjer takvog shvaanja osobe je sam Bog kao Trojstvo, kao zajednitvo osoba. Rei daje ovjek stvoren na sliku i priliku tog Boga, znai rei isto kao daje ovjek pozvan da bude "za" druge , da bude dar. To se odnosi na sve stoje ljudsko, ene i mukarce, koji to ostvaruju svatko na svoj nain. "On e gospodariti nad tobom " 10. Biblijski opis u knjizi Postanka ocrtava istinu o posljedicama grijeha ovje- 4831 ka, a oznauje ujedno i poremeaj u prvotnom odnosu izmeu mukarca i ene, koji je odgovarao osobnom dostojanstvu za oboje.... Budui da u biblijskom opisu itamo rijei upuene eni: "udnja e te muu tjerati, a on e gospodariti nad tobom" [Post 3,16], iz njih vidimo poremeaj i trajnu opasnost koja se odnosi na "jedinstvo njih dvoje", kao to to odgovara dostojanstvu slike i prilike Boje za oboje. Ta opasnost je pak za enu tea. Naime nakon onog iskrenog darivanja same sebe, kao i onog ivjeti "za" drugoga, slijedi "on e gospodariti nad tobom". To "gospodarenje" naznauje poremeaj i gubitak one stabilnosti i temeljne jednakosti koju imaju mu i ena u "jedinstvu dviju osoba"; to je pak prvenstveno na tetu ene, jer samo jednakosti, koja proizlazi iz dostojanstva njih dvoje kao osoba, moe se temeljiti meusobni odnos koji bi imao svojstva pravog "zajednitva meu osobama". Povreda pak te jednakosti, koja je ujedno dar i pravo koje proizlazi od samoga Boga Stvoritelja, teti eni, a u isto vrijeme umanjuje i pravo dostojanstvo mua.... ... ena - u ime osloboenja od muevog "gospodstva" - ne moe teiti prema 4832 tome da si prisvoji svojstva mukarca umjesto svojih "svojstava" ene. Osnovan je strah da ena, umjesto da se na taj nain "usavri", da e se ona otetiti i izgubiti ono to ini njezinu temeljnu uzvienost.... Dvije dimenzije poziva ene 17. ... Upravo u svjetlu Evanelja ene stjeu u Mariji puninu svoje zadae i 4833 vanosti.... Te dvije vrste eninog poziva (majinstvo i djevianstvo) u Marni se na 971

udesan nain zdruuju, tako da jedno ne iskljuuje drugo, nego ga na poseban nain usavrava. ... Majinstvo 4834 18.... Nadalje, ta istina o osobi otvara ujedno put prema punom shvaanju eninog majinstva. Majinstvo je naime plod enidbenog spajanja mukarca i ene ... Meusobno darivanje osoba u enidbi, otvara se nadalje prema darivanju novog ivota, novog ovjeka, koji je isto tako osoba na sliku svojih roditelja. Majinstvo od poetka sa sobom nosi otvorenost za novu osobu: upravo je to vlastiti "udio"ene. Naime u toj otvorenosti, to jest dok zainje i raa dijete, ona sama postaje enom "po iskrenom darivanju same sebe".... ... Uistinu, premda su oboje roditelji svoje djece, glavni "dio" da su oboje zajedno roditelji ini majinstvo ene, ali ujedno ono je i vie obvezujui dio. Naime, premda se ono "biti roditelji" odnosi na oboje, to se mnogo vie ispunjava na eni, posebno u vrijeme prije nego su se djeca rodila. ena naime "plaa" izravnu cijenu za to zajedniko raanje, jer ono uistinu iscrpljuje snage njezinog tijela i due. Zbog toga mu mora postati potpuno svjestan da u toj njihovoj zajednikoj zadai roditeljstva, nastaju za njega posebne obveze prema eni. ... Majinstvo u odnosu na Savez 4835 12. ... Biblijski uzor "ene" kao da dostie svoj vrhunac i krunu u majinstvu Majke Boje, to se potvruje rijeima proto-evanelja: "Neprijateljstvo u postaviti izmeu tebe i ene" [Post 3,15]. Bog je upravo u njoj, i u njezinom majinskom odgovoru "fiat" ("neka mi bude po rijei tvojoj"), ustanovio poetak Novog saveza s ljudskim rodom ... Djevianstvo radi kraljevstva Bojeg 4836 20. ... Zbog toga, celibat radi kraljevstva Bojeg, nije samo izbor slobodne odluke koju je donio ovjek, nego i posebni dar milosti dane od Boga, koji poziva odreenog ovjeka da u ivotu ispuni celibat. Iako je to kao posebni znak dolaska kraljevstva Bojeg, on u isto vrijeme pomae da se sve snage due i tijela u ovom zemaljskom i vremenitom ivotu posvete jedino i samo eshatolokom kraljevstvu.... U Mariji se pak najprije pojavila ta nova svijest, jer je naime ona pitala anela: "Kako e to biti kad ja mua ne poznajem?" [Lk 1,34]. Premda nju Sveto pismo pokazuje kao "djevicu zaruenu s muem koji se zvao Josip" [Lk 1,27], ipak se ona ustrajno odrala u odluci djevianstva i majinstva, koje je u njoj izvela "sila Svevinjega" i koje je ujedno plod djelovanja Duha Svetoga koji je siao na nju [usp. Lk 1,35]. Zbog toga to Boje majinstvo nikako ne odgovara ljudskim oekivanjima izraleskih ena; ono je naime na Mariju preneseno kao dar samoga Boga... 972

... Nadalje, smisao djevianstva uzetog iz Evanelja treba dublje istraiti, ukoliko je ono poziv za ene, u kojem se potvruje dostojanstvo u slinosti s Djevicom iz Nazareta. Evanelje iznosi uzvieni nain posveenja osoba, koje sa sobom nosi potpuno i iskljuivo predanje samom Bogu snagom evaneoskih savjeta, poimence istoe, siromatva i poslunosti. Uistinu, savreno utjelovljenje tih savjeta je sam Isus Krist. Dakle, tkogod eli njega nasljedovati na radikalan nain, odluit e svoj ivot provoditi prema tim savjetima. Oni su uistinu odvojeni od zapovijedi te kraninu pokazuju put radikalnog evaneoskog naina ivota. Ve od prvih poetaka kranskog imena, tim su putem krenuli mukarci i ene, budui da se bez obzira na spol svim ljudima otvorio evaneoski naum. U tom irem pregledu stvari treba promatrati i put djevianstva za enu, na kojem e naime ona, drugaije nego li u enidbi, ostvariti samu svoju osobnost kao ene.... Duhovno majinstvo

21. Djevianstvo shvaeno na evaneoski nain nosi sa sobom odricanje od 4837 enidbe, a s tim ujedno i od tjelesnog majinstva. Odricanje pak te vrste majinstva, koje za srce ene moe znaiti veliku rtvu, ukljuuje ipak osjeaj majinstva druge vrste: a to je majinstvo " p o duhu" [usp. Rim 8,4]... 22.... Biblija nas dakle uvjerava u to da ne moe postojati pravo tumaenje sa- 4838 moga ovjeka, ili bolje onoga stoje u njemu "ljudsko", ako se ujedno ne vodi rauna o onome s t o j e "ensko". Neto slino se naime dogodilo u otajstvu Bojeg plana spasenja; elimo li naime potpunoma shvatiti to otajstvo, a ono je itavo povezano s povijeu ovjeka, nipoto se ne smije ispustiti iz vida otajstvo " e n e " u naoj vjeri: djevica - majka - zarunica. 24. ... Jasan je pak i odluujui izazov samog "ethosa" spasenja. Sve razloge 4839 naime za podlonost ene muu treba shvatiti vie u smislu "meusobne podlonosti" njih obaju "u strahu Kristovu". ... Euharistija 26. U najirem shvaanju "velikog otajstva", koje dolazi do izraaja u zaruni- 4840 kom odnosu izmeu Krista i Crkve, moe se dogoditi da se prikladnije vidi i sam poziv "dvanaestorice". Ako je dakle Krist za svoje apostole pozvao samo mukarce, on se na potpuno slobodan nain koristio vlastitim pravom. ... Oni su s Kristom bili na posljednjoj veeri; samo su oni naime primili sakramentalni naputak: " T o inite meni na spomen" [Lk 22,19; 1 Kor 11,24], koji je povezan s uspostavom euharistije; oni su naime naveer na dan uskrsnua primili i Duha Svetoga da oprataju grijehe ljudima. ... 973

Tako se mi ve nalazimo usred pashalnog otajstva, koje u potpunosti ukljuuje Boju zaruniku ljubav. ... ... Krist je Zarunik Crkve i Spasitelj svijeta. Euharistija je sakrament naega spasenja. Ona je sakrament Zarunika i Zarunice. Euharistija naime uprisutnjuje na sakramentalan nain Kristov spasiteljski in, koji ujedno "stvara" svoje tijelo, Crkvu. S tim se "tijelom" Krist spaja kao Zarunik sa Zarunicom. ... Ako je Krist ustanovljujui euharistiju nju na tako izriit nain vezao uz sveeniku slubu apostola, onda se ujedno smije misliti daje on time takoer htio izraziti da se odnos izmeu mua i ene, koji je odreen od Boga, nalazi i u otajstvu stvaranja i otkupljenja, kao izmeu neeg stoje "ensko" i stoje "muko". U euharistiji se prije svega na sakramentalan nain izraava spasiteljsko djelo Krista Zarunika za Crkvu Zarunicu. To je potpuno jasno i jednoznano kada sakramentalno euharistijsko otajstvo, slavi sveenik-mukarac, kada nastupa "u osobi Krista". ... Predanost 4841 zarunice

27. ... Potvrujui naime uenje sveukupne predaje, 2. vatikanski sabor napominje da se u samoj hijerarhiji "unaprijed oznaava" svetost same "ene", Marije iz Nazareta, koja je "slika" Crkve i onih ostalih kojima ona "prethodi" na putu svetosti. Naime "u blaenoj Djevici Mariji (Crkva) je ve stigla do sarenosti, tako d a j e ona bez ljage i grijeha" [usp. Ef'5,27]*. U tom smislu se moe rei d a j e Crkva ujedno "marijanska" i "apostolsko-petrovska" 2 . 4850-4858: Poslijesinodalna apostolska pobudnica "Christifideles laici", 30. prosinca 1988.
Pismo je nastalo na zavretku savjetovanja rimske biskupijske sinode od 1 .-30. listopada 1987. o "pozivu i poslanju laika u Crkvi i svijetu, 20 godina nakon 2. vatikanskog sabora", (usp. AAS 80 [1988] 597-602 603 606-611). Izd.: AAS 81 (1989) 396-431. *4841 Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 65 63 (AAS 57 [1965] 64 si); Ivan Pavao 11, enciklika "Redemptoris Mater", br. 2-6 (AAS 79 [1987] 362-367). "Marijanska oznaka je isto tako - ako ne i vie - temeljna oznaka za Crkvu kao to su to oznake apostolska i petrovska, s kojima je ona najdublje povezana ... U tom smislu marijanska oznaka Crkve je ispred oznake petrovska, premda je s njom tijesno povezana te ju upotpunjuje. Marija, bezgrjena, ima prednost pred svakim drugim, razumije se, pa i pred Petrom i pred apostolima; ne samo zbog toga jer su Petar i apostoli roeni u mnotvu ljudskog roda pod grijehom, i pripadaju Crkvi, koja je 'posveena od grjenika', nego i zbog toga jer trostruka sluba nema za cilj nita drugo nego Crkvu oblikovati prema onom uzoru koji je u Mariji ve dobio svoj oblik i sliku. Jedan suvremeni teolog je to lijepo izrazio kadje rekao: 'Marijaje kraljica apostola, a da nije na sebe uzela apostolske ovlasti. Ona ima drugo i vie' " Ivan Pavao I I , nagovor kardinalima i prelatima Rimske kurije, 22. prosinca 1987. (AAS 80 [1988] 1028).

974

Poziv i poslanje laika u Crkvi i svijetu 2. ... Sinodalni oci, promatrajui vremena poslije Sabora, jasno su spoznali da 4850 Duh i sada daje Crkvi mladu snagu, te da u mnogim Kristovim vjernicima pobuuje novu snagu svetosti i sudjelovanja; to se meu mnogim ostalim pokazuje u obnovljenim i mnogostrukim nainima suradnje izmeu sveenika, redovnika i kranskih laika; u djelatnom uestvovanju u liturgiji, navijetanju Boje rijei, i katehiziranju; u mnogim zadaama i djelatnostima koje su povjerene kranskim laicima i koje su oni primili; u ivim grupama, udrugama, duhovnim pokretima, zahvaljujui zauzimanju laika; u veem i jasnijem sudjelovanju ena u ivotu Crkve i u unapreivanju dananjeg drutva. Ali sinoda je ujedno opazila da taj poslijesaborski put kranskih laika nije niti najmanje bio izuzet od potekoa i opasnosti, od kojih spominjemo dvije napasti kojima oni nisu uvijek odolijevali: kao prvo to, to su se tako ivo dali na unapreivanje crkvenih slubi i zadaa da su esto zaboravili vlastitu odgovornost na podruju svoga zvanja, drutva, gospodarstva i politike; zatim napasti, kojom se neispravno opravdava odvajanje vjere od ivota i iskljuivanje Evanelja iz djelatnog utjecaja na razliite okolnosti ovoga vremena i ovozemaljskih stvari.... 3. Prvotni smisao ove sinode, i tako najvei plod koji se oekivao od nje, nalazi 4851 se u tome da kranski laici brino osluhnu poziv upuen od Krista Gospodina za rad u njegovom vinogradu, kako bi spremne, mudre i svjesne due prihvatili svoju ulogu, kojom e u tom velianstvenom i dramatinom povijesnom trenutku, kada se nalazimo pred treim tisuljeem, ui u poslanje Crkve. Djelovanje kranskih laika, vreno nekom uistinu posebnom snagom, trai se zbog novih kako crkvenih tako i druvenih, gospodarskih, politikih i kulturnih prilika. Iako se naime nerad nikada ne smije prihvatiti, on e u ovo vrijeme biti tim vei grijeh. Uistinu nitko ne smije biti nedjelotvoran. ... 14. ... Kranski laici, na svoj nain, postaju dionicima trostruke slube Isusa 4852 Krista: sveenike, proroke i kraljevske. Kranski laici dionici su sveenike slube, kojom je Isus samoga sebe prinio na kriu za spas svih naroda, a trajno se prinosi u slavlju svete euharistije. Krtenici, utjelovljeni u Krista Gospodina, zdruuju se s njim i s njegovom rtvom, prinosei sami sebe i svoja djela [usp. Rim 12,]si]. ... Osim toga, budui da su dionici i Kristove proroke slube, koji je i svjedoanstvom ivota i snagom rijei proglasio Kraljevstvo Oevo"', kranski laici postaju prikladni, te se obvezuju da Evanelje prihvate vjerom, da ga navijetaju rijeima i djelima, da se nikako ne skanjuju i da hrabro ukazuju na ono stoje u svijetu zlo. Postavi jedno tijelo s Kristom "velikim prorokom" [usp. Lk 7,16] i "svjedoci" u Duhu
*4852 Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 35 (AAS 7 [1965] 40; *4161).

975

uskrslog Krista, kranski su laici dionici nadnaravnog sadraja vjere Crkve, koja se "ne moe prevariti u vjeri", 1 a dionici su i milosti rijei [usp. Dj 2J7sl; Otk 19,10]. Oni su takoer pozvani i na to da novost i snagu Evanelja osvijetle i pokau u svakidanjem obiteljskom i drutvenom ivotu, te da ujedno u protivnostima ovog vremena strpljivom i hrabrom duom, u nadi slave, to isto "izraavaju i ureenjem svjetovnoga ivota" 2 . Budui da Krist Gospodin, kralj itavoga svijeta, u potpunosti posjeduje kranske laike, oni su dionici i njegove kraljevske slube, te su pozvani u slubu kraljevstva Bojeg i za njegovo irenje kroz itavu povijest ljudskoga roda. Oni to kransko "kraljevanje" ive naroito u duhovnom boju kako bi sami u sebi pobijedili i nadvladali kraljevstvo grijeha [usp. Rim 6,12], i kako bi sami sebe predali na slubu, u ljubavi i pravednosti, samom Isusu Kristu, koji je trajno prisutan u svoj brai, posebno u najmanjoj [usp. Mt 25,40]. ... 4853 ... Iz samog zajednikog krsnog dostojanstva, kranski laik je zajedno sa zareenim slubenicima, redovnicama i redovnicma, suodgovoran za poslanje Crkve... Svi udovi Crkve uistinu su dionici te ope-svjetske oznake, ali na razliit nain. Posebno pak dionitvo kranskih laika (u poslanju Crkve) ima vlastiti nain rada i djelovanja, koji je prema rijeima Sabora njima "na poseban nain vlastit"; za taj nain se koristi izraz "svjetovno poslanje" 3 ... 17.... Isto se tako s poslanjem tijesno povezuje i poziv na svetost, kao i dunost da se svjesno ispuni sve ono stoje vjernicima laicima povjereno u Crkvi i u svijetu. Pa i sama svetost koju ive i koja proizlazi iz sudionitva u svetosti Crkve, donosi prvi i osnovni doprinos za izgradnju Crkve, ukoliko je ona "zajednitvo svetih"... 20. Crkveno zajednitvo ... oituje se naime ponajvie u razliitosti i komplementarnosti koje su zajedno prisutne, bilo da se to odnosi na karizme bilo na odgovornosti. Po toj razliitosti i komplementarnosti naime svaki kranski laik dolazi u odnos s itavim tijelom, kojem onda on daje snagu vlastitog doprinosa... 2 1 . ... Crkvu naime vodi i upravlja Duh koji meu sve krtenike dijeli razliite hijerarhijske i karizmatske darove, pozivajui pojedince da, svaki na svoj nain, bude djelatan i suodgovoran. ... 22. Ponajprije, u Crkvi postoje neke slube reda, to jest slube koje proizlaze iz sakramenta reda. ...

4854

4855

4856

4857

*4852 *4853

Na nav. mj, br. 12 (16; *4130). Na nav. mj, br. 35 (40; *4161). Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 31 (AAS 57 [1965] 47; *4157).

976

Slubenici naime primaju tu karizmu Duha Svetoga, po sakramentu svetoga reda, od uskrsloga Krista, i to u neprekinutom apostolskom nasljedstvu; istovremeno oni primaju i autoritet i svetu vlast da djeluju "u osobi Krista Glave" 1 , kako bi sluili Crkvi i kako bi je ujedinjavali u Duhu Svetom, po Evanelju i sakramentima. Slube naime reda, su prije milost za ivot i poslanje itave Crkve, nego li su prednost za one koji ih primaju. One izraavaju i ostvaruju odreeno dionitvo u sveenitvu Isusa Krista, koje je drugaije i razliito, ne samo po stupnju nego u biti, od onog sveenitva koje se svim Kristovim vjernicima daje po krtenju i potvrdi. Uostalom, to ministerijalno sveenitvo, kako to istie 2. vatikanski sabor, bitno je usmjereno i upravljeno prema kraljevskom sveenitvu svih Kristovih vjernika 2 ... 23. Spasonosno crkveno poslanje u svijetu ne ostvaruju samo slubenici snagom sakramenta svetoga reda, nego i svi kranski laici; oni su naime, zbog svog vlastitog stanja krtenika i posebnog poziva, prema mjeri u kojoj tko moe, dionici u Kristovoj sveenikoj, prorokoj i kraljevskoj slubi. Dakle, pastiri trebaju priznati i unapreivati slube, obveze i zadae kranskih laika, jer one imaju svoj sakramentalni temelj u krtenju i potvrdi, a kod mnogih od njih i u enidbi. Dakle, kada god to trai potreba ili korist Crkve, pastiri mogu, prema propisima odreenima u pravu, kranskim laicima povjeriti neke uloge koje su povezane sa samom slubom pastira, a koje ne trae sakramentalni peat. ... ... Ipak, vrenje takvih slubi ne ini kranskog laika pastirom; jer slubu ne daje zadaa, nego sakramentalno reenje.... Posljednja sinodalna skuptina iznijela je irok i znaajan broj razliitih sluajeva koji pokazuju kako treba gledati na slube, obveze i zadae krtenika u Crkvi. Oito je da su oci jako cijenili pomo kranskih laika, mukaraca i ena, u apostolatu, u evangelizaciji, u posveenju i u kranskom proimanju vremenitih stvarnosti, a isto tako u sluaju potrebe, kao i u trajnim potrebama, velikodunu spremnost da dadnu svoj doprinos . Nakon stoje naime Sabor proveo takozvanu liturgijsku obnovu, sami kranski laici, jasno uviajui koliko vanije slube (nego do sada) pripadaju njima u liturgijskom skupu i njegovoj pripremi, svakim su danom sve spremniji prihvatiti te zadae; liturgijsko slavlje naime treba smatrati ne samo kao in klera, nego kao sveti in
*4857 2. vatikanski sabor, Dekret o slubi i ivotu sveenika "Presbyterorum Ordinis", br. 2 (AAS 58 [1966] 992); Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 10 (AAS 57 [1965] 14; *4126). Usp. 2. vatikanski sabor, Dogmatska konstitucija o Crkvi "Lumen gentium", br. 10 (AAS 57 [1965] 14 si; *4126). Codex Iuris Canonici navodi itav niz slubi i zadaa koje pripadaju posveenim slubenicima, ali koje zbog posebnih i tekih razloga, konkretno zbog pomanjkanja sveenika i akona, privremeno mogu obavljati i laici, uz pretpostavku da su oni za to od nadlene crkvene vlasti dobili pravnu punomo i mandat: usp. CIC/1983, kan.230 3; 776; 861 2; 910 2; 943; 1112 itd.

*4858

977

itave zajednice. inilo se dakle ispravnim da one slube koje nisu vlastite zareenim slubenicima, vre kranski laici 1 . Odatle je gotovo spontano dolo do toga da, budui da vjernici sudjeluju u liturgijskom inu, budu isto tako i navjestitelji Boje rijei i u samoj pastoralnoj slubi 2 . No na samom sinodalnom zasijedanju, na kojem su se osim pozitivnog miljenja iznosila i negativna: o nedovoljno opreznom koritenju rijei "sluba", o mijeanju, a katkada i o opem izjednaavanju izmeu opeg i ministerijalnog sveenitva; o tome da se neki crkveni zakoni i norme slabo obdravaju; o proizvoljnom tumaenju pojma "supsidijarnost"; o tome da se kranski laici na neki nain "klerikaliziraju"; o opasnoti da se uspostavom neke pomone crkvene strukture u stvari uspostavlja neka paralela za ono to se temelji na sakramentu reda. Dakle, kako bi se izbjegle te opasnosti, oci su smatrali za potrebno izraziti to jasnije i sa to tonijim izrazima 3 , kako jedinstvo poslanja u Crkvi, u koje poslanje ulaze svi krtenici, isto tako i bitnu razliitost slube pastira, koja se, budui da se temelji na sakramentu svetoga reda, nuno mora razlikovati od drugih crkvenih slubi, obveza i zadaa, koje se temelje na sakramentima krtenja i potvrde...

*4858

Usp. 2 vatikanski sabor, Konstitucija o svetoj liturgiji "Sacrosanctum Concilium", br. 28 (AAS 56 [1964] 107; *4028); usp. C1C/1983, kan.230 2; "Laici mogu temeljem vremenski ogranienog mandata vriti slubu itaa, isto tako laici mogu preuzeti zadae tumaa, pjevaa ili druge zadae u skladu s pravom". C1C/1983 navodi razliite slube i zadae koje mogu obavljati laici u organizacijskom ustroju Crkve: usp. kan.228,229 3,317 3,463 1 br.5 i 2 , 4 8 3 , 4 9 4 , 5 3 7 , 7 5 9 , 7 7 6 , 784, 785, 1282, 1421 2, 1424, 1428 2, 1435 itd. Usp. Postavka 18.

978

SUSTAVNO KAZALO
Tumaenja 1500 - Sadraji od velikog dogmatskog znaenja. 2001 - Upuuje na uenje koje je osueno (355) - Mjesto, gdje se samo ukljuno govori, ili gdje se samo naznauje, naprijed navedena tvrdnja. a ... b ... - Bitni elementi neke tvrdnje, koja se ne nalazi u svim naznaenim brojevima, nego samo u onima koji su oznaeni s takvim "potencija-slovima"; gdje je to potrebno, takvi dodatno navedeni, pa i alternativni sastavni dijelovi, razlikovat e se od openite tvrdnje tako to e biti napisani kurzivom, npr.: Materija krtenja je ^prirodna voda 802 903 a 1314 a 1615; Isus Krist je aiz dvije i \ dvije naravi b 302 a b 414 ab 4 2 0 itd. Takav nain navoenja treba posluiti kako tonijem oznaivanju sadraja, tako i njegovoj loginoj povezanosti (kod sadraja koji se teko meusobno razlikuju), kao i jezgrovitosti Kazala. [... ] Ako se navodi neko osueno uenje doslovno ili po smislu, ono e biti - u pravilu nakon upute o njegovoj osudi - navedeno u uglatim zagradama. Primjer: Odbacuje se: [Krizmi ne treba pripisivati nikakvu snagu] 1629.

Pregled pojedinih A. - B O G SE OBJAVLJUJE

dijelova

1. Bit objave (a: Pojmovna odreenja dogaaja objave. - b: Vlastitosti objave. - c: Postupnost objave. - d: Razgranienje). - 2. Vjerniko prihvaanje objave (a: Sposobnost ljudskog razuma za istinu. - b: Vjera - Odgovor na Boju objavu). - 3. Prenoenje Boje objave (a: Bit predaje. - b: Sveto Pismo. - c: Predaja i Sveto Pismo). - 4. Razum vjere (a: Razum i vjera openito. - b: Teoloka znanost). B. - IVI B O G 1. Bog i Otac naega Gospodina Isusa Krista (a: Bog vjere. - b: Bog je pratemelj ivota, istine i dobrote. - c: Bog izdignut iznad svega konanoga. - d: Bog raa Sina od vjenosti, -e: Po Sinu i sa Sinom Bog nadie Duha. f: Bog stvara svijet i upravlja njime. - g: Bog alje Sina i Duha. - h: Bog ureuje i dovrava svijet. - i: Pojmovno odreenje Boje biti. -j: Pojmovno odreenje Bojeg oinstva). - 2. Isus Krist, jedinoroeni Sin Boji (a: Vjera u Isusa Krista kao Oevog Sina. - b: Oev Sin, posrednik stvaranja i spasenja. - c: Pojmovno odreenje Sinovog botva). - 3. Duh Boji (a: Vjera u Bojeg Duha. - b: Duh Boji u stvaranju i povijesti spasenja. - c: Pojmovno odreenje botva Duha Svetoga). - 4. Trojstveni Bog (a: Vjera u trojstve979

nog Boga. - b: Stvaranje pojma trojstvenosti. - c: Djelovanje jednog i trojstvenog Boga). C. - B O G STVARA SVIJET I PODJELJUJE MU M I L O S T 1. Vjera u Boga, Stvoritelja neba i zemlje (a: Bog, Stvoritelj svih stvari. - b: Bog, jedini Stvoritelj. - c: Sin Boji kao posrednik stvaranja. - d: Djelovanje Duha Svetoga u stvaranju. - e: Bog stvara stvorenja kao dobra. - / Bog doputa zlo. - g: Bog upravlja svime prema svojoj providnosti. h: Bog je cilj svijeta. i: Pojmovno odreenje Bojeg stvaranja i razlika izmeu Stvoritelja i stvorenja). - 2. Nebeski svijet: Aneli (a: Aneli kao Boji glasnici. - b: Grijeh anela i njegove posljedice). - 3. Vidljivi svijet. - 4. ovjek (a: Porijeklo ljudskog roda. - b: ovjek, stvoren od Boga. - c: ovjek je sagrijeio i stoji pod vlau grijeha. - d: Bog eli spasenje ovjeka i osigurava mu svoje zajednitvo. - e: Tjelesno-duhovna narav ovjeka. - f: Osobno dostojanstvo ovjeka. - g: Drutvena narav ovjeka. - h: ovjek i stvaranje. - i: Ljudsko djelovanje. - j: Poziv ovjeka. - k: Povijesno odreenje ovjeka. l: Moderni drutveni i socijlani nauk Crkve). - 5. Cilj i dovrenje povijesti (a: Bog i cilj povijesti. - b: Isus Krist i cilj povijesti. - c: Ljudski rod i cilj povijesti. - d: Kraljevstvo Boje i Kristovo kao cilj povijesti. - e: Crkva i cilj povijesti. - f: Krani i cilj povijesti). D. - GRIJEH STVORENJA, B O G OPRATA 1. Osnova i bit grijeha (a: Napast zlog duha. - b: Uzrok ljudskoga grijeha. - c: Bit grijeha). - 2. Adamov grijeh (a: Adamov izvorni grijeh - tip ljudskog grijeha. - b: Ljudski rod i nasljedna optereenost grijehom). - 3. Grijesi pojedinog ovjeka (a: Povodi za grijeh. - b: Teki grijesi i laki grijesi). - 4. Grijeh u drutvenim odnosima (a: Povodi i uzroci. - b: Zajedniki grijesi. - c: Grjene strukture drutva. - d: Osloboenje i nadvladavanje grjenih struktura). - 5. Ljudsko djelovanje i napredak pod vlau grijeha. - 6. Svijet i povijest u ropstvu grijeha. - 7. Oprotenje grijeha (a: Boja volja za pomirenjem. - b: Bog oprata grijehe po Isusu Kristu i slubi Crkve. c: Povijesni oblikpratanja). E. - B O G SPAAVA OVJEKA PO ISUSU KRISTU 1. Vjera u Isusa Krista, Sina Bojega i Spasitelja (a: Vjera u Isusa Krista prema crkvenim ispovijestima vjere. - b: Obeanje Isusa Krista u Starom Zavjetu. - c: Spasenje pogana i starozavjetnih vjernika po nadi u Obeanoga). - 2. Otajstva ivota, smrti i uzvienja Isusa Krista (a: Zaee i roenje Isusa Krista, -b: ivot Isusa Krista s ljudima. - c: Trpljenje i smrt Isusa Krista. - d: Uzvienje Raspetoga. - e: Djelovanje uzvienog Gospodina po Duhu. - / Gospodinov ponovni dolazak). - 3. Isus Krist Otkupitelj (a: Isus Krist, posrednik spasenja. - b: Oblici posredovanja). - 4. Slanje Isusa Krista: Djelo trojstvenog Boga (a: Djelo sv. Trojstva. - b: Djelo Oca. 980

c: Djelo Sina. - d: Djelo Duha Svetoga). - 5. Pojmovno odreenje Otajstva Isusa Krista (a: Isus Kristje jednake biti s Ocem. - b: Isus Krist je jednake biti s ljudima. c: Jedinstvo Boje i ljudske naravi u Isusu Kristu. - d: Posljedice hipostatskog sjedinjenja. - e: Kristolokapravila govora). - 6. Marija majka Isusa Krista (a: Marija u crkvenim ispovijestima vjere. - b: Marijino majinstvo. - c: Marijino izabranje. d: Sudjelovanje ljudi, posebno Marije, u djelu Isusa Krista. - e: Marijino uzvienje. - f: Marija - unutarnja slika Crkve i vjernika). F. - B O G OPRAVDAVA I POSVEUJE OVJEKA 1. Boje milosre i elja za sveopim spasenjem (a: U ispovijestima vjere. - b: Boja elja za sveopim spasenjem. - c: Boja elja za opim spasenjem u Isusu Kristu, posredovana po Crkvi. - d: Boje milosno izabranje). - 2. Opravdanje grjenika po milosti Bojoj (a: Priprema opravdanja i poetak vjere. - b: Obraenje i opravdanje iz vjere. - c: Nastavanje i Boje milosno djelovanje u onome koji je opravdan). - 3. Opravdani ovjek (a: Boji je prijatelj. - b: Ostaje ugroen. - c: Ostaje obavezan obdravati zapovijedi. - d: Bit e dovren kada Bog iz milosti nagradi njegove zasluge). - Poslanje opravdanog ovjeka. - 5. Za pojmovno odreenje Boje milosti (a: Nezasluenost milosti. - b: Nadnaravnost milosti. - c: Boja milost i sloboda ovjeka). G. - B O G O K U P L J A SVOJ NAROD 1. Crkva - Boje djelo (a: Crkva u ispovijestima vjere. - b: Crkva - Oca, Sina i Duha Svetoga). - 2. Povijesno-eshatoloka bit Crkve (a: Nazivi i pojmovno odreenje Crkve. b: Osnovni obrisi Crkve). - 3. Bitne oznake Crkve (a: Crkva je jedna. - b: Crkva je sveta. - c: Crkva je katolika. - d: Crkva je apostolska). - 4. Zajednitvo vjernika i njihovo poslanje (a: Pripadnost Crkvi. - b: Poziv i poslanje zajednice vjernika). - 5. Slubena sluba u Crkvi. - 6. Laici u Crkvi (a: Osnovno o laicima. b: Dionotvo laika u prorokoj, sveenikoj i kraljevskoj slubi Isusa Krista. - c: Poslanje i zadaa laika). - 7. Odnos Crkve prema ljudskom rodu, drutvu, kulturi, dravi i meunarodnim ustanovama (a: Odnos crkve prema svijetu, drutvu i kulturi. - b: Odnos Crkve prema dravi i meunarodnim ustanovama). H. - B O G PO SVOJIM SLUBENICIMA VODI, POUAVA I POSVEUJE CRKVU I. Izvor i vlastitosti crkvene slube (a: Ustanovljenje slube u poslanju Isusa Krista i apostola. - b: Hijerarhijska raslanjenost slube. - c: Kolegijalno svojstvo slube i hijerarhijsko zajednitvo). - 2. Pastirska sluba biskupa (a: Ope odrednice o pastirskoj slubi biskupa. - b: Pastirska sluba pape. - c: Pastirska sluba biskupa. d: Kolegijalno vrenje pastirske slube. - e: Boji narod i pastirska sluba biskupa. - f: Biskupi i svijet). - 3. Biskupska sluba navijetanja (a: Ope odrednice. - b: 981

Slubene odluke uiteljstva. - c: Organi slubenog odluivanja uiteljstva. - d: Karizma nezabludivosti. - e: Prihvaanje odluka uiteljstva. -f: Pravila za tumaenje. - g: Sloboda istraivanja i uiteljstvo. - h: Dodatak: Primjeri spornih odluka uiteljstva. - i: Boji narod i biskupska sluba navjeivan)a). - 4. Biskupska sluba posveivanja - 5. Sluba sveenika. - 6. Sluba akona. J. - B O G U LITURGIJI S U S R E E SVOJ N A R O D 1. Bit i znaenje liturgije (a: Bit liturgije. - b: Liturgija kao javno tovanje Boga. c: Djelovanje liturgije. - d: Subjekti liturgije. - e: Liturgija i oblici pobonosti). - 2. Liturgijska obnova i unapreivanje (a: Cilj obnove i unapreivanje liturgije. - b: Mjere za postizavanje toga cilja). K. - B O G P O S V E U J E PO SAKRAMENTIMA 1. Sakramentalno otajstvo Bojeg spasenja (a: Bog daje milost po sakramentalnim znakovima u Starom Zavjetu. - b: Crkva je sakrament spasenja). - 2. Pojmovno odreenje pojedinih sakramenata Novoga Zavjeta (a: Bit sakramenata. - b: Djelitelji sakramenata. - c: Primatelji sakramenata. - d: Djelovanje sakramenata. - e: Ureenje sakramenata, -f: Dostojanstvo i nunost sakramenata i pravo vjernika na njih). - 3. Sakrament krtenja (a: Krtenje u ispovijestima vjere. - b: Bitni momenti krtenja. - c: Djelitelj krtenja. - d: Primatelj krtenja. - e: Djelovanje krtenja, -f: Dostojanstvo i nunost krtenja). - 4. Sakrament potvrde (a: Sakramentalnost potvrde i njezini izvori. - b: Bitni momenti potvrde. - c: Djelitelj potvrde. - d: Djelovanje potvrde). - 5. Sakrament euharistije (a: Posljednja veera Isusa Krista. - b: Crkvena euharistijska gozba. - c: Crkva prinosi euharistijsku gozbu. - d: Elementi slavljenja i primanja euharistijske gozbe. - e: Euharistija - temelj i vrhunac crkvenog ivota). - 6. Sakrament pokore (a: Sakramentalnost pokore i njezini izvori. - b: O ranom ureenju pokore u Crkvi. - c: Bitni momenti pokore. - d: Djelitelj. - e: Primatelj, -f: Djelovanje, -g: Potreba). - 7 . Bolesniko pomazanje (a: Sakramentalnost bolesnikog pomazanja i njezini izvori. - b: Bitni momenti bolesnikog pomazanja. - c: Djelitelj. - d: Primatelj. - e: Djelovanje). - 8. Sakrament svetoga reda (a: Sveenitvo Novoga Saveza. - b: Stupnjevi sakramentalne slube. - c: Bitni momenti toga sakramenta. - d: Djelitelj. - e: Djelovanje). - 9. Sakrament enidbe (a: Sakramentalnost enidbe i njezini izvori. - b: Pojam enidbe. - c: Bitni momenti sakramenta. - d: Djelitelj i primatelj. - e: Djelovanje, -f: Pravno ureenje). - 10. Blagoslovine (a: Blagoslovim openito. - b: Oprosti). L. - B O G POZIVA OVJEKA NA U D O R E D N I IVOT U ZAJEDNICI 1. Osnovne odrednice osobnog udorednog ivota (a: Osoba. - b: Nesamostalna sloboda, obvezatna na dobro. - c: Zapovijed razuma kao naravni zakon. - d: Utemeljenost naravnog zakona u Bogu. - e: Savjest. - f: udoredni in. -g: udoredni 982

stav). - 2. Osobni odnos prema Bogu (a: tovanje Boga. - b: Strahopotovanje pred Bogom. - c: Krepost vjere. - d: Krepost ufanja. - e: Krepost ljubavi, -f: Sjedinjene s Bogom). - 3. Odnos prema samome sebi (a: Ljubav prema samome sebi kao osnovna obveza. - b: Obveze i prava u odnosu na duh i srce ovjeka. - c: Obveze i prava u odnosu na tijelo i tjelesnu dobrobit. - d: Obveze i prava u odnosu na rad i materijalna dobra). - 4. Odnos prema blinjemu (a: Ljubav prema blinjemu kao osnovna obveza. - b: Obveze i prava u odnosu na blinjega kao osobi stvorenoj od Boga. - c: Obveze i prava u odnosu na duh i srce blinjega. - d: Obveze i prava u odnosu na tijelo i tjelesnu dobrobit blinjega. - e: Obveze i prava u odnosu na rad i materijalna dobra. - f Obveze i prava u odnosu na odgovorni odnos prema svijetu). - 5. Osnovne odrednice drutvenog udorednog ivota (a: Drutvena narav ovjeka. - b: Drutvo i njegova odgovornost. - c: Ope dobro. - d: Ustanove i njihova ukorjenjenost u narav ovjeka. - e: Naelo solidarnosti kao osnovni drutveni zakon, -f: Naelo subsidijarnosti kao osnovni drutveni zakon. - g: Ljudska prava. - h: Utemeljenost drutvenih normi u Bogu). - 6. Odrednice za enidbu i obitelj (a: Pravo na enidbu i obitelj i obiteljska prava. - b: enidbena ljubav i ljudska spolnost. c: Prenoenje ljudskog ivota u enidbi). - 7. Ureenje drutva. - 8. Ureenje drave. - 9. Ureenje obitelji ovjeanstva. - 10. Ureenje rada (a: ovjek kao subjekt rada. - b: Kapital u slubi rada. - c: Plaa za rad). 11. Ureenje vlasnitva. 12. Ureenje gospodarstva. - 13. Ureenje kulture. - 14. Ureenje Crkve. M. - B O G DOVRAVA SVIJET I OVJEKA U S V O M KRALJEVSTVU 1. Dolazak Kraljevstva Bojeg u povijesti (a: Kraljevstvo Boje dolo je u Kristu. b: Oznake posljednjih vremena putujue Crkve). - 2. Dovrenje Bojeg gospodstva (a: Opi vidik: Ponovni dolazak Kristov i opi sud. - b: Pojedinani vidik: Smrt kao vrata za ivoti pojedinani sud). - 3 . ivot buduega svijeta (a: Usrksnue mrtvih. b: Vjeno blaenstvo. - c: Blaenstvo - milost i plaa. - d: Odbaenost ovjeka).

A. - BOG SE OBJAVLJUJE 1. Bit objave a.- POJMOVNA ODREENJA DOGAAJA OBJAVE B o g u se svidjelo objaviti samoga sebe i obznaniti tajnu svoje volje 4202 4206; objava je saopenje o Bogu samome i o njegovim odlukama 3004; kod toga Bog govori -: ljudima kao prijateljima 4202; -: obvezatno za ljude 2778; objava je natpovijesna poruka (800) 3459. B o j a n a k a n a j e - : d a ljudi p o K r i s t u u D u h u S v e t o m e imaju pristup Ocu i da budu dionci boanske naravi 4202; -: da ljude uzdigne u zajednitvo sa 983 A

sobom 4202; - da ljudima saopi unutarnju istinu o Bogu i o spasenjskom odreenju ovjeka 4202 4204 4322; -: da ljudima objavi uzvienje i nadnaravno zajednitvo ovjeka s Bogom 2854sl; -: da ljudima poda dionitvo u boanskim dobrima 3005 4206; Bog je kranima po svojoj objavi uinio poznatim svoj plan spasenja i predstavio im Krista, Spasitelja i Posvetitelja kao pravilo ivota 4580; usp. E 3bb (Kristovo prorotvo te Krist kao Uitelj); Bog Otac je od poetka htio dijeliti svoje gospodstvo u Kristu Isusu s ljudima 4814; Kristova je tajna bila od poetka objavljena apostolima i prorocima u Duhu Svetom, kako bi oni navjeivali Evanelje, budili vjeru i okupljali Crkvu 4224; Boja namjera spasenja obuhvaa i -: one koji priznaju Stvoritelja, posebno muslimane 4140;: one koji u sjenama i slikama trae nepoznatog Boga 4140; usp. F lb (Opa Boja volja za spasenjem). Objava je - : a p s o l u t n o p o t r e b n a , s obzirom na nadnaravni cilj ovjeka (378) 3005; - : m o r a l n o p o t r e b n a , za laku spoznaju onih vjerskih istina koje su po sebi dostupne razumu 3005 3876; u svjetlu objave -: svoje posljednje utemeljenje imaju poziv i bijeda ovjeka 4313; -: vidi se tajna ovjeka 4322 4341; po Kristu i u Kristu osvjetljuje se tajna boli i smrti 4322 4341; usp. C 4fh (Krist savreni ovjek); C 4fb (Dostojanstvo ovjeka); C 4jl (Krist i ljudski poziv); objava pouava Crkvu za razgovor s ljudima koji pitaju 4303 4312; usp. G 7a (Odnos Crkve prema svijetu, drutvu i kulturi). Sveano se potvruje i n j e n i c a objave 800 3004sl. Objava je u apostolima zavrena i upotpunjena (1501 3070) 3421 4201; usp. A lbb (Povijesnost i konanost objave); papa i biskupi ne primaju novu javnu objavu 4150sl (4534); usp. H 3 (4534); usp. H 3 (Biskupska sluba navjeivan)a).

A lb lba

b. - VLASTITOSTI OBJAVE Nadnaravnost objave. Objava (u strogom smislu) je nadnaravna (2854) 3004-3006 (3547); ona se ne moe postii naravnim sredstvima 2618; vjera u objavu je razliita od naravne vjere 3032; vjera je iznad razuma 2776 2811 3017; objava oslobaa razum od zabluda i obogauje ga mnogostrukom spoznajom 2776 3019; usp. A4a (Razum i vjera openito). Povijesnost i konanost objave. Objava (i vjera u nju) su nepromjenjivi 2802 2829 3020 3043 3541 3549 (3626 3893); kransko otajstvo spasenja nee nikada proi 4204; prije ponovnog Kristovog dolaska ne treba oekivati nikakvu javnu objavu 4204; Bog je osigurao sigurno trajanje i daljnje predavanje objave spasenja 4207; Sveto pismo, Bogom nadahnuto, posreduje samu nepromijenjenu Boju rije 4228; usp. A 3b (Sveti spisi); rije Boja ostaje dovijeka 3235; nepromjenjivost objavljenog nauka ne iskljuuje razvoj vjerskog uenja: A 3ab (Putovi objave); A 4b (Teoloka znanost); H 3b (Slubene odluke uiteljstva); o povijesnoj uvjetovanosti vjerskih izriaja usp. 4539sl; nije osigurano jamstvo 984

lbb

Duha Svetoga za iznoenje najavu novog uenja 3070; treba odbaciti -: prilagoivanje vjerskog uenja duhu vremena 3340-3342 3458-3465; -:[Ideja o napretku u odnosu na objavu] 2905. Objava ima vlastitost otajstva. Objava posreduje i spoznaje o boanskim stvarima koje po sebi nisu dostupne ljudskom razumu 3005 3876 4206; naravni razum dijeli te istine s vjerom 2851 2853 3136. Djela i rijei dogaaja objave naizmjence osvjetljuju otajstva koja se nalaze u njima 4202. O t a j s t v a u p r a v o m s m i s l u rijei su ona koja se mogu spoznati samo po objavi (odn. po vjeri) 2853sl 3015 3041. Otajstva nadilaze ljudski razum 824 2851 si 2856 3016 3041 4206; ona i nakon objave ostaju u tami i kao zastrta 2856 3016; ona nadilaze i razum anela 2856. Ona ne proturjee: - razumu 2776 2811 3017-3019 (3287); - : povijesti 3544sl; -: prirodnim znanostima 3287; udoredno odgovorno metodoloko istraivanje nikada se ne protivi vjeri, jer se svjetovne stvari i stvari vjere izvode iz istoga Boga 4336; dosljedno tome, kriva je svaka tvrdnja koja se protivi vjeri 1441 3017 (3895); uzroci prividnog proturjeja 3017 (3287); treba aliti zbog neshvaanja zakonite autonomije znanosti 4336. Objava je zvijezda vodilja znanosti 2877. Usp. A 4a (Razum i vjera openito); C id (Ljudsko istraivanje i znanosti). lbc

c. - POSTUPNOST OBJAVE B o g se objavio ve praroditeljima 4203; on je ljudima preko Mojsija, proroka i drugih svojih slugu dao nauk spasenja 800 4203; Bog se Izraelu tako objavio da je Izrael iskusio Boji put s ljudima i uinio ga vidljivim meu narodima 4221 si; sam Bog je govorio po prorocima 4221; starozavjetna objava je bila priprema i slika objave po Kristu 4122; usp. E lb (Obeanja Isusa Krista u Starom Zavjetu); E 1 c (Spasenje pogana i starozavjetnih vjernika nadom u Obeanoga); Crkva je preko Izraela primila objavu Staroga Zavjeta 4198; usp. G lbb (Crkva predskazana u Starom zavjetu); G 3ce (Odnos Crkve prema religijama). Na kraju je Bog poslao svoga Sina 4204; u Isusu Kristu blista Boja samoobjava 4202; on dovrava objavu 4204 4207; djelima i rijeima je Krist objavio svog Oca i samoga sebe 4224; on govori Boje rijei, saopava ljudima unutarnjost Boga, dovrava Oevo djelo spasenja rijeima i djelima, smru, uskrsnuem i slanjem Duha 4204; Krist je u objavi Oca i njegove ljubavi prema ljudima, samim ljudima objavio i pojasnio njihov poziv 4322; usp. C 4fh (Krist, savreni ovjek); E 2 (ivot, smrt i uzvienje Kristovo); E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja); E 3bb (Kristovo prorotvo i Krist kao uitelj). Tek izlijevanjem D u h a kojeg je Krist obeao, Bog je sveano objavio sakrament ljudskog spasenja 4175; usp. B 3b (Duh Boji u stvaranju i povijesti spasenja). 985

A lc

Krist je izabrao u 5 e n i k e, da budu svjedoci njegovog ivota i njegovog uenja 4404; usp. E 2bb (Kristovo djelovanje meu ljudima); G 3cd (Crkva i evangelizacija / misije); G 3da (Apostolstvo crkve); Bog u s v e c i m a objavljuje svoju prisutnost 4170; usp. G 3bb (svetost Crkve); M lb (Zajednitvo svetih).

Aid

d. - RAZGRANIENJA Odbacuje se: [Objava je isto ljudsko djelo, filozofska izmiljotina] 2777 2781 2904 2907 3541; [Objava je konano svijest ovjeka o svom odnosu prema Bogu] 3420 3464 3541. Odbacuje se: [Objava -: je nemogua 3027sl; -: utjee na razum te je tetna] 2906 3028; [Ljudski razum je samosvojan i u potpunosti samodostatan] 2903. Povijesnu injenicu objave u strogom smislu rijei nijeu Nacionalisti i ^modernisti (a2904) b 3475 b 3477sl; osuuje se -: shvaanje da se vjera ne brine za povijesnu istinu 4403; -: nijekanje povijesnog znaenja svjedoanstava objave 4403; usp. A 3be (Tumaenje svetih spisa).

2. Vjerniko prihvaanje objave A 2a 2aa a. - SPOSOBNOST LJUDSKOG RAZUMA ZA ISTINU

Ljudska sposobnost za istinu openito. Ljudska spoznaja ima dvostruko porijeklo: ljudski razum i vjeru 2856 3015; Boja objava i mudrost naravnog razuma iznose na svjetlo nepromjenjive zakone, koji su usaeni u konstitutivne elemente ljudske naravi i koji istovjetni dolaze do izraaja u svim ljudskim biima 4581. N a r a v n o z n a n j e, kojem se priznaje sloboda 3019 (3457) 4336, -: nesmijeproturijeiti objavljenoj istini 2859; - : mora potivati objavljenu istinu 2914 (3405). Samo razumom -: mogu se spoznati one naravne, razumske i udoredne istine koje se razlikuju od objavljene nadnaravne spoznaje 2766; nain na koji se to znanje stjee, prema tomizmu 3618-3620; razum nije ogranien samo na fenomene, nego moe sigurno spoznati i spoznatljivu stvarnost 4315; -: moe se obrazloiti valjanost naravne ljudske spoznaje openito kao i metafizika naela 2767 3892; posebno pak valjanost naela dovoljnog razloga, uzronosti i svrnosti 3892; odbacuju se suprotne tvrdnje 1028-1042 1048;

- : moe se dokazati z duhovnost, bbesmrtnost i c sloboda ljudske due ah2766 ac 2812. 986

Z n a n j e o t a j n o v i t i m i b u d u i m stvarima ne moe se stei astrologijom, vraanjem itd.; usp. J lek (Praznovjerje); zbog toga su zabranjene knjige koje govore o tome 1859; odbacuju se magnetizam i spiritizam 2825 3642. Usp. A 4a (Razum i vjera openito); C 4ee (Duh i razum ovjeka). Sposobnost ovjeka da spozna vjerske istine. Boja opstojnost se moe sa sigura b nou spoznati naravnim nainom 4206, tovie bez objave i bezpomoi miloc b c ac ac c sti ona se moe i dokazati 2441 2751 2756 2765 2812 2853 2855 3004 3538 3875 a b c 3890 c 3892. Dokazuje se ane a priori, nego a posteriori; od uinaka prema uzroku 3538 a 3622 (razliiti primjeri); spoznaja Boga iz udorednog reda 3978; protiv ateista ne moe se navoditi vjera (2754) 2812. Ne moe se pozivati na neposrednu spoznaju, npr. na gledanje Boga 2841sl 3102 3205. B o j a b i t se moe spoznati preko odreenih vlastitosti uz pomo ljudskog razuma (2441) 2853 3875; u to spadaju -: osobnost Boja 3890 3892 3979; -: neizmjernost i savrenost Boja 2751; - : Bog kao poetak i cilj svih stvari 3004 4206; kod razliitih nekranskih naroda postoji priznavanje tajnovite sile, katkada i priznavanje jednog vrhovnog boanstva ili oca 4196; usp. G 3ce (Crkva i religije). B o j e d j e 1 o v a n j e moe se spoznati pomou naravnog razuma; u to spadaju -: stvaranje kao takvo 3004 3875 4203 4206; -: udoredni zakon 2866 3875 3892; -: boansko svojstvo Mojsijeve i kranske objave 27 52 2756; - postojanje Isusa Krista, protiv tvrdnje: [Krist je mitska izmiljotina] 2907 (3540) (4405); - : 1 "udesa i bprorotva a 2753 ab2768 ab2907 ab3009 a3034 a3428 a3436sl; udo Kristovog uskrsnua moe se dokazati iz predaje 2754 (2768). Vjernici svih religija uvijek su uli Boji glas i poruke u govoru stvorenja 4336; religije nastoje na razliite naine odgovoriti na nemir ljudskog srca 4196; u hinduizmu ljudi nastoje istraiti boanske tajne te ih izraavaju u mitovima i filozofiji 4196; u budizmu se prihvaa nedovoljnost promjenjivog svneta i nauava se put prema osloboenju i prosvjetljenju 4196; muslimani tuju jedinog Boga, ivog, milosrdnog i svemogueg stvoritelja neba i zemlje, koji je govorio ljudima 4197; usp. G 3ce (Crkva i religije). R a z l o z i n e p r i z n a v a n j a B o g a i r a z l i i t i o b l i c i a t e i z m a : C4kh (ateizma); G 3cf (Crkva i ateizam). Odbacuju se aateizam,
b b

2ab

agnosticizam i ^zagovaranje naravne teologije

3021sl

3026 3475 4321.

Usp. A 4a (Razum i vjera openito); C 4ee (Duh i razum ovjeka).

987

A 2b 2ba

b. - VJERA - O D G O V O R NA BOJU OBJAVU Bog kao temelj vjere. Vjera je nadnaravna krepost, kojom se vjeruje u objavljeno zbog autoriteta Boga objavitelja 3008 3542; vjera je slobodni pristanak koji slia a a jedi milost i koji neproizlazi nuno iz dokaza 3010 3035 4205; preko objave Trojstva u povijesti spasenja, prije svega u Kristu, vjernicima je darovana spoznaja unutarnjeg ivota u Bogu 4522; Duh Sveti po vjeri produbljuje shvaanje objave 4205 4315; usp. B 3b (Boji D u h u stvaranju i povijesti spasenja); vjera nije slijepo pristajanje 3010 3542; preko nadnaravnog smisla vjere Boji narod neopozivo prihvaa vjeru, prodire dublje u nju i u potpunosti je primjenjuje 4130; usp. H 3db (Nezabludivost Crkve); vjera oituje Boju nakanu u odnosu na potpuni poziv ovjeka 4311; usp. C 4j (Poziv ovjeka); vjera omoguuje zajednitvo s umrlima 4318; usp M lb (Zajednitvo svetih). S Boje strane, milost je potrebno (prosvjetljenje Duha Svetoga) 375 378 396-400 1553 2813 3010 3014 3035. Vjera kao dar m i l o s t i i pretpostavka za opravdanje: F 2a 2b. Odbacuje m o d e r n i s t i k i pojam vjere 3484-3486 3542. Vjera, odgovor ovjeka. Sa strane l j u d s k o g r a z u m a potrebno je shvaanje o mogunost i obvezatnosti za vjeru: sigurna spoznaja o pretpostavkama vjere (odn. o injenici objave) ("treba se stei) moe se uistinu stei 2121 2752-2754 2756 2768 a 2778 2853 3009 3019 3539 3892; vjera ( a kao poslunost koja je u skladu s razumom) mora biti prije razuma 2751 (2754) 2755 2765sl 2812sl a 3009 (3019); svakom ovjeku koji ozbiljno razmilja, vjera nudi posljednji odgovor 4318; vjera kao eshatoloko tumaenje postojanja 4492. Od strane v o l j e , potrebno je da prihvaanje vjere bude bez prisile: L 5g (Ljudska prava). Obvezatnost na vjeru: G 4bg (Vjernici i autoritet Crkve); H 3e (Prihvaanje odluka uiteljstva); L 2c (Krepost vjere); L 2f (Prihvaanje Boje zapovijedi i Crkve); sve dogme su objavljene, te ih zbog toga treba vjerovati istom boanskom vjerom 4538. Vjera je upuena na n a v i j e t a n j e: otajstvo Krista objavljeno je njegovim apostolima i prorocima u Duhu Svetom, kako bi oni navijestili Evanelje * itavom stvorenju, hbudili vjeru u Isusa Krista i okupljali Crkvu a 4006 b 4224; Crkva onima koji ne vjeruju mora navijetati poruku spasenja a vjernicima mora uvijek iznova navijetati vjeru i pokoru 4009; u navijetanju Evanelja Crkva pokuava sluatelje dovesti do vjere i njezinog ispovijedanja, pripremiti ih za krtenje i ucijepiti ih u Krista 4141; itavo navijetanje mora se ravnati prema Svetom Pismu 4228 4231; usp. A 3 (Prenoenje objave); o Crkvi i evangelizacija, odn misijama usp. G 3cd; vjernici se okupljaju navijetanjem Evanelja 4151; o slubi navijetanja biskupa, sveenika i akona usp. H 3; 5; 6; laici trebaju pripremiti njivu svijeta za sjeme boanske rijei 4162; usp. G 6ca (Apostolat laika); roditelji moraju svojoj djeci biti prvi vjerovjesnici 4128; usp. G 6cc (Poslanje i zadaa laika u braku i obitelji). 988

2bb

Vjerodostojnost vjere. Mora se priznati postojanje vanjskih znakova vjerodostoja b nosti 3033sl 3475 3477 3539; motivi vjerodostojni jesu: prorotva, udesa A (meu njima "Kristovo uskrsnue), heroizam muenika, ^udesno irenje { a b kranske religije, Crkva promatrana u sebi (kao uzdignuti znak) 772 2753 bc abc at cde ab ef b ab 2754 2768 > 2779 C2907) 3009 3012-3014 3034 3539; nije dovoljno privatno nadahnue ili unutarnje iskustvo 3033. Shvaanje vjerodostojnosti moe biti pomueno vanjskim utjecajima 3876; ovjek u odnosu na pravu religiju moe biti u nenadvladivoj zabludi 2865 2866.

2bc

3. Prenoenje Boje objave

a. - BIT PREDAJE Poetak predaje. Prenoenje objave treba zahvaliti -: Kristu koji se objavio apostolima 1501 3006 4207 4212; -: Duhu Svetom koji ^prebiva u Crkvi i bkojije predaju apostolima govorio a 600 b l 501 b 3006 i povjeravao b 4212 4224. Kod predaje Kristovog ivota i nauka treba razlikovati tri vremenska razdoblja 4404-4406. Odbacuje se: [U predaji nema nieg boanskog] 3548. Naini predaje. Objava se nalazi u pisanoj i usmenoj predaji Crkve 609 1501 3006 4207-4214. iva predaja potjee od apostola 4212sl 4534; apostoli su u propovijedanjima, primjerima i uredbama predali dalje ono to su primili od Krista, ili to su nauili pod djelovanjem Duha Svetoga 4207; njihove su propovijedi na poseban nain zabiljeene u nadahnutim knjigama 4209; usp. A 3bb (Nadahnue). Apostolska se predaja dalje razvijala u Crkvi pod vodstvom Duha Svetoga 4210; preko predaje je Bog u neprestanom razgovoru s Crkvom 4211; vjeru treba (neprestano) dalje razvijati i usavravati 4823. Kako bi se Evanelje u Crkvi ouvalo nepovrijeeno i ivo, apostoli su svoju uiteljsku slubu predali biskupima kao svojim nasljednicima, akako bi oni u svom navijetanju Evanelje vjerno uvali, tumaili i irili (4144 a 4150) 4208 a 4212; usp. A 3ac (Kriteriji predaje); G 3db (Apostolska predaja); H 3 (Biskupska sluba navijetanja). Kriteriji predaje. J e d n o d u n o s t i t a v e C r k v e B u obdravanju predane vjere 1637 "4209 a 4213; pomou nadnaravnog osjeaja vjere 4130. S v e t o p i s m o j e najvie pravilo vjere 4228. Neokrnjena predaja Boje rijei u navjeivanju i tumaenju preko biskupa, kojima su apostoli predali svoju vlastitu u i t e l j s k u s l u b u (4144) 4150 4208 (4209) 4214; uiteljska sluba nije iznad Boje rijei, nego joj slui 4214. 989

A 3a 3aa

3ab

3ac

C r k v e n a p r a k s a u liturgiji, molitvi i ostvarenju vjere 4209 4213; ono stoje predano od apostola obuhvaa sve to doprinosi svetom nainu ivota Bojeg naroda i unapreenju vjere 4209. J e d n o d u n o s t o t a c a : pozivanje na predaju otaca 271 310 396 399 485 501//520 548 550 575 635 710 824 850 1510 1542 1600 1692 1750 1766 1800 1820sl 2090 2830 2855sl 3284 3541; posebno kao pravilo za tumaenje Sv. pisma 1507 1863 2771 2784. J e d n o d u n o s t t e o l o g a : oni predstavljaju predaju 824; zbog toga o njoj treba voditi rauna 1407 2879. Predaja, Sv. pismo i uiteljska sluba Crkve tako su meusobno povezani, da jedno ne postoji bez drugoga 4212; pojam predaje koji ne bi priznavao njezinu oznaku neeg ivog, i koji bi je suprotstavljao uiteljstvu Crkve i rimskom biskupu, nepotpun je i sporan 4822. Usp. A 3be (Tumaenje Sv. Pisma); A 3c (Predaja i Sv. Pismo). 3ad Priznavanje predaje - : Crkva trai 110E 110 186E 1501 1504 1863 2537 2738sl 2771 2784 2879 (3012 3540) 3626 4150; - i ostvaruje 542 548 600 602sl 609 650-652 654 657 705 1510 1600 1637 1648 1750 1764 1766 1800 1820sl 3069 4150.

A 3b 3ba

b. - SVETO PISMO Sveto Pismo kao Boja i ljudska rije. Za njegovo sastavljanje Bog je izabrao ljude kako bi predali ono stoje on sam htio 4215; Sv. pismo je Boji govor ukoliko je zapisan pod nadahnuem Bojega Duha 4212 4231; usp. A 3bb (Nadahnue); Bog je u Sv. pismu govorio preko ljudi na ljudski nain 4217 4220; i Sv. pismo slae se sa stoljetnom iskustvom ljudi 4337. Knjige Staroga zavjeta sadre i ono stoje uvjetovano vremenom i to je nesavreno 4222. Ono to su apostoli prema Kristovoj zapovijedi propovijedali, to su kasnije pod nadahnuem bojeg Duha oni sami i apostolski ljudi predali u pisanom obliku 4225.

3bb Nadahnue. i n j e n i c a nadahnua. Sveto Pismo sadri i jest Boja rije, jer je nadahnuto 4231; kanonske knjige imaju Boga za zaetnika (800) 3006 3293 4215 4217 4220 4223 4228; posebno se naglaava protiv manihejaca, daje isti Bog zaetnik Starog i Novog Zavjeta 198 325 685 790 854 1334 1336 1501; usp. B lb (Bog je praizvor ivota, istine i dobrote). Boji plan spasenja unaprijed je navijeten u knjigama S t a r o g z a v j e t a 4221; knjige Starog zavjeta -: govore o Bogu i ljudima kao i o nainu kako Bog ophodi s ljudima 4222; -: pokazuju pravu boansku umjetnost odgajanja 4222; -: otkrivaju otajstvo naega spasenja 4222; -: u potpunosti su preuzete u navjetanje 990

Evanelja 4223; -: tek u Novom zavjetu pokazuju svoje puno znaenje i tumae ga 4223. Bojase rije na poseban nain otkriva u knjigama N o v o g a z a v j e t a 4224. Meu svim knjigama istiu se E v a n e l j a 4225; ona su -: glavni svjedok Spasiteljevog ivota i nauavanja 4225sl (4406); -: apostolskog porijekla 4225; -: temelj vjere 4225. Nadahnue se pripisuje d j e l o v a n j u D u h a S v e t o g a 1334 1501 3292 3593 4215sl; Duh Sveti govori *iz Mojsijevog zakona, bpreko proroka (odn. u prorocima), ciz apostola, dpreko evanelista (odn. u Evaneljima) b 41sl b c 44 a b c d 46
a b c d
4 8

c d

b c

Duh djeluje preko svetih pisaca 3293 3650sl 4207 4215-4220; odbacuju se izjave modernizma 3409-3411 3413 3491. O b u h v a t n a d a h n u a : ono obuhvaa sve knjige koje su priznate od Crkve sa svim njihovim dijelovima (1504 3006 3029) 3291sl 4215 4221 4227. N e p o g r j e i v o s t Svetog pisma. Knjige Sv. pisma ue sigurno, vjerno i bez zablude istine koje je Bog radi naega spasenja htio objaviti 4216 4534; knjige Sv. Pisma posreduju samu nepromjenjivu Boju rije 4228; sve knjige sadre nedvojbenu istinu 1065; one su azbog svog nadahnua bez zablude a 3292sl 3652-3654; ne smije se tvrditi da se pisac prevario 3291. Odbacuju se tvrdnje koje stavljaju pod znak pitanja nepogrjeivost i zastupaju amitologizam a 2907 a 3034 3414 3887. Sveto Pismo ne eli davati pouke o vidljivim stvarima, koje opisuje samo prema osjetnoj pojavnosti 3288; zbog toga ne moe postojati prava suprotnost izmeu teologa i prirodnih znanosti 3287. Kanon. Temeljem apostolske vjere Crkva smatra knjige Starog i Novog zavjeta, u njihovoj sveukupnosti, sa svim njihovim dijelovima, za svete i kanonske 4215. Crkvaje utvrdila Kanon 179sl 186 213 (350E) 1335 1502sl; taj Kanon treba priznavati ^iskljuivo i hsa svim njegovim dijelovima (kao to se nalaze u Vulgati) a 202 a 213 a 354 b 1504 1863 2538 b 3006 b 3029; knjige Staroga Zavjeta Kristovi vjernici trebaju prihvatiti s potovanjem 4222. U n u t a r n j i t e m e l j kanoninosti nije u crkvenom priznavanju jednog isto ljudskog djela, pa niti samo u nepogrjeivosti Sv. pisma, nego u tome stoje ono nadahnuto 3006 3409 3412sl 3415 3490.
v

3bc

itanje Svetoga pisma. U Svetom pismu -: objavljuje se vjena mudrost, kako bi ljudi upoznali neizrecivu Boju dobrotu 4220; - : nebeski Otac dolazi ususret svojoj djeci i razgovara s njima 4228; -: ljudi sluaju Boga 4232; sam Krist govori kada se u Crkvi ita Sv. pismo 4007; po Bojoj rijei i sakramentima ovjek biva osloboen od vlasti grijeha i uveden u zajednitvo ljubavi s Bogom 4755; Boja rije je za Crkvu oslonac i ivot 4228; pastoralno navijetanje, kateheza i kranska pouka uzimaju rijei iz Sv. pisma 4231; Sveto pismo nauava slinost ovjeka s Bogom i pokazuje mu njegovo mjesto u poretku stvaranja 4312. 991

3bd

P r i s t u p Svetom pismu ostaje vjerniku potpuno otvoren 4229; svi kranski vjernici, posebno lanovi vjerskih zajednica, potiu se na to ee itanje Sv. pisma 4232; svi klerici se moraju stalno, kod itanja i u studiju, baviti Sv. pismom 4232; openito se preporuuje itanje Sv. Pisma 770sl; ono je korisno za sve 1853sl 2712 2771sl; dosljedno, itanje Sv. pisma nije obvezatno za sve 2479-2485 2667; itati se smiju samo odobrena izdanja: A 3be (Tumaenje Svetog pisma). Sveto pismo dobiva najvee znaenje u slavljenju l i t u r g i j e (kod itanja, homilija, u psalmima, u liturgijskim molitvama, molitvama, pjesmama) (4006sl) 4024; usp. J 2bb (Obnova liturgije). M o l i t v u mora pratiti itanje Sv. pisma, kako bi ona postala razgovor izmeu Boga i ovjeka 4232; usp. J led (Molitva); J 2bb (Obnova liturgije). Tumaenje Svetog pisma. D o s l o v n i i d u h o v n i s m i s a o 325 3792sl 3826-3828 3888sl; tuma mora paziti na sadraj i jedinstvo itavog Sv. pisma 4219. I z v o r n i t e k s t i p r i j e v o d i S v e t o g p i s m a. Egzeget mora prije svega uzimati u obzir najstarije rukopise 3280. Prijevodi na druge jezike skrivaju opasnost od zabluda i zloporaba 770sl 1853sl 2710sl; zbog toga je Vulgata proglaena za autentini tekst 1506 1853 2710 3238; ta autentinost je samo juridika, te ona ne iskljuuje pogreke prijevoda 3280 3794sl 3825; egzeget mora voditi rauna i o drugim prijevodima 3280. Crkva se trudi oko uporabivih prijevoda, pogotovo iz starih tekstova 4229; prijevode svetih knjiga, koji su s odobrenjem crkvenog autoriteta prireeni zajedno s odvojenom braom, mogu koristiti svi krani 4229; vjernike treba upuivati na pravilno koritenje boanskih knjiga u prijevodima s komentarima 4233; vjernici smiju korisititi samo prijevode s biljekama i s crkvenim odobrenjem 1508 1863 2772; zabranjeni su prijevodi nekatolikih biblijskih drutava 2771 2784. Treba izraditi izdanja Sv. Pisma s biljekama koje bi mogli koristiti i oni koji nisu krani 4234. K n j i e v n e v r s t e , p o v i j e s n o s t . Tuma mora -: istraivati namjeru svetog pisca, vodei rauna o knjievnim vrstama 3829sl 4402sl 4405sl 4217 (4402) 4406sl; - : treba voditi rauna o nainu razmiljanja, govora, pripovijedanja i priopavanja u ono vrijeme 4218 (4402) 4406 -; Isus se sluio nainom miljenja i prikazivanja uobiajenim u njegovo vrijeme 4404; usp. E 3bb (Proroka sluba Isusa Krista i Krist kao uitelj); apostoli su prenosili Gospodinove rijei, poueni dogaajima i Duhom, u punom razumijevanju i u skladu s potrebama sluatelja 4405; oni su propovijedali upotrebljavajui viestruke naine govora: kateheze, pripovijedanja, svjedoenja, himne, pohvale, molitve i druge knjievne oblike 4405; usp. A 3bb (Nadahnue); G 3d (Apostolska predaja); sveti pisci su izabrali stoje bilo prilagoeno eljenom cilju i uvjetima vjernika, te rijei Gospodinove nisu iznosili doslovno, nego - zadravajui smisao - na razliite naine 4406; uenici su udesa i druge dogaaje iz Isusovog ivota s 992

3be

pravom shvaali kao injenice preko kojih bi ljudi trebali vjerovati u Krista 4404. P o v i j e s n a m e t o d a prua pomo egzegezi 4402; ona brino istrauje izvore 4402; i njihovu primjenu na Sv. pismo 3290 (4218) 4402sl; tuma bi trebao voditi rauna o tri razdoblja predaje 4404; usp. A 3aa (Poetak predaje); samo prividno povijesni dijelovi Sv.pisma3373;Postanakpogl. 1-11: 3898;Ps 16,10sl: 3750; Evanelja openito 4402-4407; povijesnost etiriju Evanelja 4226; Mt 16,26 i Lk 9,25: 3751; Evanelje po Ivanu 3416-3418; ponovni dolazak Kristov u Pavlovim poslanicama 3628-3630; svojstva pravih prorotava (2907) 3505sl 3528 3563 3573; mitoloki izvori 3899; osuuje se - : shvaanje da vjera ne mari za povijesne istine 4403; -: nijekanje povijesnog znaenja svjedoanstava objave 4403; -: izdizanje "stvoriteljske snage prvotne zajednice" uz zanemarivanje autoriteta apostola, Kristovih svjedoka 4403. Treba primjenjivati samo zdrave elemente m e t o d e p o v i j e s n i h o b l i k a 4403; njezina primjena ne smije voditi prema tome da se nijee postojanje nadnaravnog reda, zahvaanje u svijet osobnog Boga te mogunost postojanja udesa i proroanstava 4403; Isus zbog svog tovanja kao Sina Bojeg nije pretvoren u "mistiku" osobu, te njegovo uenje nije zbog toga izmijenjeno 4405; vjera je ojaala sjeanje na Isusovo djelovanje i uenje 4405. Kao p o m o preporuuje se povijesna kritika - vie kao unutarnja kritika - te se preporuuju prirodne znanosti 3286sl; povijesna metoda dobiva pomo u tekstualnoj i literarnoj kritici i u poznavanju jezika 4402. P r a v i l o za tumaenje je -: iva predaja sveukupne Crkve 4219; Crkva ispunjava Boji nalog da uva i tumai rije Boju 4219; kod toga joj pomae djelovanje egzegeta 4219; -: analogija vjere 3283 3515 3546 3887 4219; -: jednoduna predaja otaca i teologa 1507 1863 2771 2784 3007 3284 3546 3887; ipak ne treba preuzimati sva miljenja pojedinaca 3289. -: sud crkvenog uiteljstva 1507 1863 2538 3007 3281 3401-3408 4150 4214 4219; pod nadzorom uiteljstva Sv. pismo treba tako istraivati i tumaiti da bi po mogunosti to vie slubenika Boje rijei moglo dobiti hranu Sv. pisma 4230. Usprkos gore spomenutim pravilima ostaje iroko polje za s l o b o d u i s t r a i v a nj a i tumaenja 3282 3289 3831 4407: tu je mogue (ne u stvarima vjere i udorea) poboljanje i ispravljanje crkvenog tumaenja 3294; usp H 3g (Sloboda istraivanja i nauavanja). Openito se odbacuju metode tumaenja racionalista, modernista i nekatolikih biblijskih udruenja 2784 3546sl 4403; posebno su laici izloeni zabludama kod tumaenja Sv. Pisma 770sl. Odbacuju se tvrdnje manihejaca da postoje proturjenosti izmeu Starog i Novog Zavjeta 198 790 854 1334 1336. Pojedinana pitanja. Pitanja o Kanonu, pisci i vrijeme nastanka nekih knjiga i dijelova: ukljuni navodi 3372 3654; Petoknjije 3394-3397 3862-3864; Knjiga postanka 3512-3519; Psalmi 3521-3528; Izaija 3505-3509; sinoptiko pitanje 993 3bf

3577sl; Evanelje po Mateju 3561-3567; Evanelje po Marku i Luki 3568-3576; Evanelje po Ivanu 3398-3400; Djela apostolska 3781-3586; Pastoralne poslanice 3587-3590; Poslanica Hebrejima 3591-3593; Ivanove posla1 nice 180 180 ; Ivanova"komma" 368lsl; Ivanovo Otkrivenje 486 1501E; druge knjige 1501E. A 3c c. - PREDAJA I SVETO PISMO Boansko Pismo i sveta predaja -: su najvia pravila vjere Crkve 4228; ine jednu ostavtinu Boje rijei 4213; -: stoje u uskoj meusobnoj povezanosti te dijele isto porijeklo i isti cilj 4212; u njima Crkva na zemlji vidi Boga, dok ga ne bude gledala licem u lice 4208; oni su jednako vrijedni tovanja 1501 4212. Po predaji -: je Crkvi poznat potpuni kanon svetih knjiga 4211; -: Sveto Pismo se dublje razumije i biva djelotvornije 4211. Zadaa autentinog tumaenja napisane i predane Boje rijei povjerena je jedino crkvenom uiteljstvu 4214; usp. A 3be (Tumaenje Svetog pisma); H 3a Biskupska sluba navijetanja: ope odrednice); sveta predaja, Sv. Pismo i crkveno uiteljstvo tako su meusobno povezani, da jedno ne postoji bez drugoga i zajedno vode prema spasenju 4214; usp. A 3ac (Kriteriji predaje); o zadai teologije usp. A 4ba. 4. Razum i vjera A 4a a. - RAZUM I VJERA OPENITO Razum dokazuje i brani vjeru 2776 3019 3135-3138; on do odreenog stupnja osigurava uvid u otajstva 2853 3016 3137 3892; razum se ne ograniava samo na fenomene, nego moe doprijeti i do duhovno spoznatljive stvarnosti 4315; Crkva mora trajno iznositi Kristovu poruku razliitim narodima uz pomo pojmova i rijei, te ju mora pojanjavati uz pomo filozofije 4344; usp. G 3cd (Crkva i evangelizacija). Razumu su postavljene granice zbog nadnaravnih i tajnovitih svojstava predmeta objave: A 1 bc (Tajnovita svojstva objave); Krist u svom navijetanju daje poruke koje su nedostupne ljudskom razumu 4324; s otajstvima se ne moe postupati kao s objektima prirodnih znanosti 2854 2856sl; filozofija nije slobodna od zabluda 2829; ima dubokih pitanja koja se razumom gotovo ne mogu rijeiti 249. Ljudski razum (odn. filozofija) mora sluiti objavljenim istinama (odn. teologiji) i ne smije se njome gospodariti 824 2829. Izraava se neslaganje s precjenjivanjem ljudskog razuma (racionalizam) 2732 2775-2777 2828sl 2850sl 2858-2861 2878 2901-2914; odbacuje se uenje o samosvojnosti razuma i njegovoj neovisnosti od religije 2860 2903sl 2911 2914 994

3031sl; odbacuje se tenja da se vjerska pitanja rjeavaju samo pomou razuma 824 2732 (2738) 285 lsl 2908sl\ time se ponitava zasluga vjere 824. Usp. A lb (Svojstva objave); A 2a (Sposobnost ljudskog razuma da spozna istinu); C 4ee (Duh i razum ovjeka). b. - TEOLOKE ISTINE Zadaa teologije. Teologija je znanstveno obraivanje objave u svjetlu vjere 3135-3138; treba upotrijebiti sva sredstva pomou kojih se mogu dublje upoznati vlastitosti svjedoanstava u Evaneljima, vjerski ivot prve Crkve te smisao i znaenje apostolske predaje 4402; usp. A 3be (Tumaene Svetog pisma); Crkva unapreuje studij svetih otaca Istoka i Zapda kao i svete liturgije 4230; poloaj uitelja je istovremeno najvaniji u Crkvi 771; zadaa je teologa da sluaju razliite poruke dananjeg doba, da ih prosuuju u svjetlu boanske rijei, kako bi dublje shvatili objavljenu istinu i kako bije mogli navijestiti prikladnijim rijeima 4344; od teologa i drugih crkvenih znanstvenika se trai da neprestano osvjetljavaju povezanost Drugog vatikanskog sabora s predajom 4823. Bit teolokog napretka lei u produbljivanju a ne u mijenjanju 2801 3020 3043 3541 (3626) 3886; odbacuje se pojam o napretku teologije (prije svega modernista) 2905 3020 3043 3422-3424 3426 3458-3465 3483 3488 3541; odbacuje se tuba da crkveno uiteljstvo spreava napredak teologije 2912 3457; ne postoji u Crkvi zamraivanje istina 2495 2601. Teoloke metode. Razum nije vrhovna norma i prvotno sredstvo za spoznavanje nadnaravnih istina 2738; teolog mora misliti na nadnaravno svojstvo objave (2854 2856sl) 3547; teologija mora poi od jasnih i definiranih sadraja kako bi osvijetlila ono s t o j e nejasno 3886. Teologija se oslanja na temelje: napisanu Boju rije i predaju 4231; dogme jesu, i bile su u svako vrijeme, nepromjenjivo pravilo vjere i teoloke znanosti 4536; kod usporeivanja razliitih uenja u ekumenskom dijalogu, teolozi moraju misliti na to da postoji poredak, odn. "hijerarhija" istina katolikog nauka 4192 4538; nisu ispravna shvaanja -: [Dogmatske formulacije ne mogu istinu izraziti u tono odreenom obliku, nego samo njihovo promjenjivo pribliavanje] 4540; -: [Dogmatske formulacije izraavaju istinu samo u neodreenom obliku] 4540; usp. H 3bb (Predmeti i naini odluivanja crkvenog uiteljstva). Skolastika metoda se brani i preporuuje ( a makar i s ogradama) protiv fideizma i modernizma 2814 286 2913 a 3140 3894. Brani se apologetska metoda 3499sl 3879sl. Odbacuje se pozitivna sumnja kao naelo teolokog istraivanja 2738. Treba zadrati predanu teoloku terminologiju 824 2831 3881-3883. Upuenost teologije n a c r k v e n o u i t e l j s t v o . O priznavanju crkvenog uiteljstva openito usp H 3e (Prihvaanje odluka crkvenog uiteljstva); o usklaenosti s objavom 995 4bb A 4b 4ba

A 3 (Predaja i objava); o slobodi nauavanja H 3g (Sloboda istraivanja i nauavanja). Openito se trai priznavanje autoriteta nekih teologa 1328 2876. Crkveno uiteljstvo katkada pretpostavlja moderne pisce starijima 904; ali to ne zbog toga to bi ih Apostolska Stolica odbacivala, nego se mogu smatrati kao potvreni 2047 3154sl. Teologija i druge znanosti. P r e d n o s t teologije pred drugim znanostima 824 (2829); ne moe biti pravog spora izmeu teologa i znanstvenika prirodnih znanosti 3287. O odnosu vjere i znanosti usp. A lbc (Objava ima vlastitosti tajne); A da (Razum i vjera openito); C 4id (Ljudska istraivanja i znanosti).

4bc

B. - IVI B O G 1. Bog i Otac naega Gospodina Isusa Krista B la laa a. - B O G V J E R E Tajna Boga u povijesti ovjeanstva. Usp. A ( B o g se objavljuje); posebno A la (Pojmovno odreenje dogaaja objave); A lc (Postupnost objave); C ( B o g stvara svijet i podjeljuje mu milost); posebno Cl ( B o g kao Stvoritelj neba i zemlje); C 5 (Cilj i dovrenje povijesti); E ( B o g spaava ovjeka po Isusu Kristu); F 1 (Boje milosre i elja za sveopim spasenjem); G ( B o g okuplja svoj narod); M ( B o g dovrava svijet i ovjeka u svom kraljevstvu). Bog izabranog naroda. Usp. A lc (Postupnost objave); E la i lb (Obeanja Krista u Starom Zavjetu); G lb (Crkva kao Boje djelo). Bog i Otac Isusa Krista. Usp. B ld ( B o g raa Sina od vjenosti); B lj (Pojmovno odreenje Bojeg oinstva); E 4 (Poslanje Isusa Krista). b . - B O G P R A T E M E L J IVOTA, I S T I N E I D O B R O T E Boja j e d i n s t v e n o s t : vjera u jednoga Boga 40-42 44 46 48 50sl 55 60 73 75 108 125 150 800 3001 3021 3875; B o g je jedna jedina supstancija 3001; B o g Starog i Novog Zavjeta je jedan te isti B o g 198 325 790 854 1334 1336. Boji i v o t : Vjera u ivoga Boga 40 (173) 3001 4197; B o g j e u svom unutarnjem ivotu bitna ljubav, koja je zajednika u trima boanskim osobama 4780; usp B 4bb (Jednakost osoba meu sobom). Boja i s t i n a : vjera u pravog B o g a 3 424648 50 60 125 150 800 1 8 6 2 3 0 0 1 3 0 2 1 3026; B o g j e izvor svake istine 2811; B o g ne moe varati 3008; B o g j e prava ljubav, prije svega 3973. 996

lab lac

B lb

Boja d o b r o t a : B o g j e ^beskrajno dobar, odn. najvie dobro (62) 240 285 470 b a a b 621 1333 (3002) 3004sl 3251 3973; on je sama punina dobrote 4815; odbacuje se pojam Boga u koji nije ukljueno dobrota 978. Boje z n a n j e: B o g j e (beskrajno) mudar 2901 3001 3004 3009 3781; sveznajui 164 169 3009 3646. Bog poznaje srca i skrovitosti 670 2866 4314 4328; on poznaje budunost stvorenja (333 419)621 625-629 646685 3003 3646 3890; zbog toga budunost ima neku odreenu istinitost 1391-1395; Bog se ne moe prevariti 3008. Boja v o l j a : B o g j e - : neizmjerno savren 3001; -: slobodan od prisile 526 3890 -: pravedan 285 621 1547 1549 1672 2216 3781; - : dobar i milosrdan prema ljudima 62 236 248 309 1534 1548sl 1562 1576 1668 1696 4166 (4197) 4318 4685; on se oinski brine za sve 4324; on je Otac sviju 4199; u Kristu Mesyi objavilo se Boje milosre 4685; usp. D 7a (Boja volja za pomirenjem); E 3a (Krist posrednik spasenja); F 1 (Boje milosre i elja za opim spasenjem); -: svemogu (navode se samo vanija mjesta) 2//64 71 115 125 150 191 2 9 0 2 9 7 4 4 1 680 683 685 800 851 1330 1880 3001 4522; pojedine se osobe nazivaju svemoguima 29 75 164 169 173 441 490 4522; Bojoj volji se ne moe nita suprotstaviti 647; Bog kao Gospodar svemira i povijesti usp C lga; odbacuju se tvrdnje kojima se ograniava Boja mo 410 721 726sl; [Ocu u pravom smislu pripada samo svemo a ne i mudrost i dobrota] 734; - : svet 4165; usp. E 5dd (Kristova bezgrjenost i svetost); G 3b (Boanski temelj crkvene svetosti); -: ("u sebi i iz sebe) blaen 415 4 4 l s l a 3001; -: ne moe trpjeti (impassibilis) odn. nepovrediv ( a protiv teopasijanaca koji trpljenje Sina, koji je postao tijelom, pripisuju Bojoj biti) 16 166 a 196sl 284 293sl 297 a 300 318 358 a 359 a 367 504 635sl 681 801 852 2529; (temeljem komunikacije idioma) moe se ipak kazati: " B o g j e trpio u tijelu": E 5ea (Komunikacija idioma).

c. - B O G IZDIGNUT IZNAD SVEGA K O N A N O G A B o g j e - : n e s t v o r e n (increatus, inconditus) 75 501; - : b e s k r a j n o s a v r e n (perfectus) 2751 3001 3623; osim toga beskrajno dobar: B lb (Bog kao pratemelj ivota, istine i dobrote); u njemu nema nieg nesavrenog 569; on ne mora biti dionikom niega 285 358; u odnosu na supstanciju njega se ne moe obuhvatiti brojem 530; -: i z d i g n u t iznad svega 3001; njegova uzvienost 73 75 293 529 1331; njegova beskrajna veliina 3955; usp. C lb (Razlika izmeu Stvoritelja i stvorenja); - : u z v i e n 4814; 997

: n e p o j m 1 j i v (incomprehensibilis) i neizreciv (ineffabilis) 294 501 525 800 804 3001; : j e d n o s t a v a n (simplex) : o s o b a n 3542 3875 3890 3973 3978 3980 (4780); on postoji u tri osobe: B 4 (Trojstveni Bog); : n e p r o m j e n j i v (immutabilis:)285294297501 569 683 800 853 1330 2901 3001; (inconvertibilis:) 197 358 416; u Bogu ne postoji emanacija ili evolucija 285 3024; njemu se nita ne pridodaje i nita ne gubi 285 569; :jedna d u h o v n a s u p s t a n c i j a 3001; zbogtogajeBog( a Otoc; bSiri) n e v i d 1 j i v (invisibilis) a 16 a 21 a 22 a 29 b 293sl 683 853 3001 4114; njega se ne moe predoiti bojama ili oblicima 1825. : n e i z m j e r a n (immensus) 75 800 13303001;neomeen(incircumscriptus)i neshvatljiv (incapabilis) 504; nema niega osim Boga 204; zbog toga je Bog p o s v u -d a i posvudanji ( a po svojoj moi, po svojoj prisutnosti i svojoj biti) 2185 a 3330; : v j e n i (aeternus, sempiternus) 27 71 74sl 147 173 284sl 291 293 441 683 800 853 1330 1337 2828 3001 4522- on je bez poetka 501; Bog (aOtac; h'Sin) je besmrtan (immortalis) a 21 si b 294 b 297^358 b 681 b 801 b 8 5 2 b 1 3 3 7 ; Bog (Otac) je kralj vremena 2lsl; zabluda teopasijanaca: [Bog Sinje smrtan po svom botvu] 359; usp. E 5a (Isus Krist je jedne biti s Ocem).

B ld

d. - BOG RAA SINA OD VJENOSTI

Otac je bez poetka 1331; on nije ni od koga: uinjen (factus), niti stvoren (creatus) niti c roen (genitus) c 60 a t f c 75 c 441 a c 485 b c 490 b c 525 c 527 569 c 572 c 683 800 1330sl; sve to Bog ima, ima iz sebe 1331. On je Poetak koji raa Sina 71 284 526; on je aizvor iprapoelo, odn. hpoetak itavog botva a 4390 a 525 a 568 b 3326. Osuuje se: [Kri Sina je trpljenje Oca] 284; [Dolazak na kraju svijeta moe se pripisati Ocu] 737. Usp. B 1 b (Bog kao prapoelo ivota, istine, dobrote); B 1 c (Bog izdignut iznad svega stoje konano); B lj (Pojmovno odreenje Bojeg oinstva).

B le

e. - PO SINU I SA SINOM BOG NADIE DUHA Usp. B 3c (Botvo Duha).

998

f. - BOG STVARA SVIJET I UPRAVLJA NJIME B o g j e Stvoritelj (creator, conditor) svega 19 21sl 27-30 36 40//51 60 125 150 3001sl 3025 3538 3955 4102 4197 4334; "iz njega je sve" 60 421 680 (851) 3326; on je uinio sve po Sinu i Duhu Svetome 171; on je gospodar svemira 1 5; usp B 4c (Djelovanje Trojstva u stvaranju i povijesti spasenja); C 1 (Bog Stvoritelj neba i zemlje); C lg (Bog upravlja svime prema svojoj providnosti); C 5a (Bog i cilj povijesti). g. - BOG ALJE SINA I DUHA Slanje Isusa Krista 101 145 527 538 1522 3806 4005 4103 4132 4120 4141 4153 4172 4204 4480 4522. Slanje Duha Svetoga: Duh je poslan od Oca i Sina 60 145 527 681 3325 3327sl (4132) 4227; - : Crkvu ispunjava svojim Duhom 4112 4116 4124 (4165sl) 4332; slanje Duha Svetoga je dvostruko: javno u Crkvi, skriveno u dui pravednika 3327; on je poslan na trajno posveenje Crkve 4104; Duhovi su blagdan njegovog odailjanja 3325. Usp. E 2dd (Slanje Duha); E 2e (Djelovanje uzvienoga po Duhu); E4 (Slanje Krista); G lbe (Crkva ostaje kroz vjekove djelo presvetog Trojstva).

B lf

B lg

h. - BOG UREUJE I DOVRAVA SVIJET Usp M 2 (Dovrenje Bojeg gospodstva); M 3be (Dovrenje svijeta).

B lh

i. - POJMOVNO ODREENJE BOJE BITI M e t a f i z i k a b i t Boja definira se (prema tomistima) kao subsistentni bitak 3603 3623sl. I d e n t i n o s t i z m e u B o j e b i t i i B o j i h s a v r e n o s t i : svaka savrenost pripada Bojoj biti: Bog je istina, mudrost itd., on nema samo udio u tome 285; za Boga su njegov bitak i volja, volja i znanje isto 566; usp. B lb (Bogje pratemelj ivota, istine i dobrote); B lc (Bogje izdignut iznad svega to je konano); odbacuju se pretjerane tvrdnje o Bojoj jednostavnosti 973sl. j. - POJMOVNO ODREENJE BOJEG OINSTVA Bog raa Sina ne prema volji, niti prema nunosti, nego *po naravi a 71 526; Otac je rodio Sina iz sebe, to jest iz svoje supstancije 470 485 525sl 571 617 805 1330; bez smanjenja samoga sebe on je prenio svoju supstanciju na Sina 805; zbog 999

B li

B1j

toga se ne smije (kao prema Ariju) samo Oca nazivati " B o g o m " 176 1332; usp. B 2 (Isus Krist, jedinoroeni Sin Boji). 2.Isus Krist jedinoroeni Sin Boji B 2a a. - V J E R A U I S U S A K R I S T A K A O OEVOG S I N A Vjera u Isusa Krista, Sina 2//30 36 40//51 55 60-64 71-76 105 125sl 144 146 150 188sl 300-302 325 367-369 421-426 428-432 434 44lsl 451 453 470 485 487 490sl 501 525-538 542sl 546-548 680sl 790sl 85lsl 1330sl; usp. B 4a ( V j e r a u trojedinog Boga). B 2b b. - OEV S I N , P O S R E D N I K S T V A R A N J A I S P A S E N J A S i n j e Poetak od poetka 1331; on je ("uistinu i u pravom smislu) roen od (iz) Oca (genitus) odn. roen (natus) 40//51 71 75 113 125 144 150 163 a168 188sl 272 284 485 490 503 526sl 547 554 564 568sl 572 681 851 1330 1337 2526. Sin nije dio Oca 526 805; on nije proirenje (extensio) ili stezanje (collectio) Oca 160. Sin nije uinjen (factus), odn. stvoren (creatus) azz niega a42//50 60 75 113sl 125 a 126 a130 150 155 209 485 490 a526 536 1332 a 2526; u kojem smislu se Sin, prema Posl 8,22 naziva "stvorenim" 114; on nije bez supstancije 160. Sin je jedini (unicus, unus) Sin ( a osim kojeg ne postoji niti jedan drugi) 4sl 12//30 36 62sl a105 502; dakle jedinoroeni (unigenitus) 2sl 11 25 27 40//51 60 125 150 1178 258 266 272 291 300 302 318 357 538 683 900 2526 3350 3352; samo Sin je jedino od Oca 75 800 1330. Sin nije roen od Oca prema volji, niti prema nunosti, nego 2po naravi a 71 526. Sinje roen bez poetka (principium, initium)357 470 526 536 572 617 1331; vjean ( a bez vremena) a490 504 (611) a617 681 852 900 1300sl 1331 (3274); on je od poetka i ujedno s Ocem 6 1 ; on je odvijeka i dovijeka (126) 147; on je bio prije svih vremena ( a prije svakog poetka, odvijeka) 40-42 48 50sl 60 76 b 126 b 147 150 a189 272 294 a297 301 357 427 a 441 485 a490 503sl 526 538 547 554 568 571 (611) 617 681; on postoji odvijeka u otajstvu botva, razliit od Oca i Duha Svetoga 4520; odbacuju se uenja koja nijeu vjenost Sina: [ a o e imati kraj; honje smrtan] i ona koja tvrde d a j e on promjenjiv 43 45 47 49 113 126 130 a 160' t 359 2526. N a z i v i (osim vrlo estog imena "Sin Boji"): "Rije Boja" (Verbum Dei, Logos) 40 55 113 144 147 178 250//263 427 502sl 852 3326 4338; "vjena Rije" 4204; to se pak ne smije shvatiti u smislu izgovorene rijei 144 147; "Mudrost" (sapientia) (113) 148 476; "Rije" (sermo) 148; "Snaga" (dvnamis) 113; odbacuje se tvrdnja daje "Rije" jedini ispravan naziv za Sina. 1000

P o s r e d n i k s t v a r a n j a : Sin jeonaj "pokojem jesve"40//51 60 125 150421 680 3326 4338 4345; "po kojem su ureena vremena" 50sl; on se naziva "Stvoriteljem svega" 485; u Kristu je sve stvoreno i ima svoje postojanje 4114; on je primio svijet u sebe i saeo gaje 4338 (4345); usp. C lc (Sin Boji kao posrednik stvaranja). P o s r e d n i k s p a s e n j a : Sinje -: Spasitelj (salvator) 1 3sl 4176 4332 4580; -: b a a "radi spasenja ljudi, odn. radi oprotenja grijeha je on siao na zemlju 40 42 a a a a a b a a a a a b a a a b b 42 44 46 48 51 55 62 64 72 76 125 *\44 146 150 272 301 485 491sl a 500 b 533 a 681 ( a 801) a 901 ( a 1337) b 1400 a 2529 a 4172 ( a 4303 a 4310) b 4313 ( a 4345 a 4445 a 4494); usp. E 3 (Isus Krist Otkupitelj); E 4c (Slanje Isusa Krista) Sinje -: prvoroenac svega stvorenja 40 50sl 60 (490) 4310; -: prije svega 4 1 1 4 ; - : Poetak 4114; - : isti dovijeka 4310; -: savreni ovjek 4338 4345; usp. C lc (Sin Boji kao posrednik stvaranja); C 4fh (Krist savreni ovjek). c. - POJMOVNO ODREENJE SINOVOG BOTVA Sinje od 'supstancije, odn. bnaravi Oeve ( c ne iz neke druge supstancije) c 43 a 44 c 45 a 48 c 49 a 76 a 125 c 126 c 144 a 163 a b 441 c 526 c 900 a 2526; sve to Sin ima, ima od Oca 1331; Otac je sve svoje dao Sinu 'osim biti Otac (900) a 1301 a 1986 4675; Krist je slika nevidljivoga Boga 4114; on je iste biti s Ocem: B 2b (Sin kao posrednik stvaranja i spasenja); B 4bb (jednakost osoba); E 5a (Isus Krist je jedne biti s Ocem). B 2c

3. Duh Boji a . - V J E R A U DUHA BOJEGA Vjera u Duha Svetoga 1//303640//51 55 60-64 71 73 75 125 144sl 147 150 188 300 325 367 421 441 451 470 485 490 501 525 527 542 546 680 682 790 851 853 1330. b. - DUH BOJI U STVARANJU I POVIJESTI SPASENJA B 3b B 3a

Nazivi Duha Svetoga: Ljubav, prye svega izmeu Oca i Sina 3326 3331 4780; Tje- 3ba itelj (paraclitus) 1 41 44 46 60 64 188; Dar 570 1522 1529sl 1561 1690 3330 4780; Volja 573; Gospodar i darovatelj ivota. Duh Sveti u stvaranju: Duh Sveti je onaj "u kojem je sve" 421 680 3326; on ispunjava krug zemaljski 4311; on obnavlja lice zemlje 4326; iz Duha Svetoga proizlazi svaki dar koji se daje stvorenjima: dar postojanja i dar milosti 4781; odbacuje se: [Duh Sveti je dua svijeta] 722. 1001 3bb

3bc

Djelovanje Duha Svetoga u ljudima: Duh Sveti -: vodi tijek vremena 4326; -: svima prua mogunost da se ujedine s vazmenim otajstvom 4322; -: pomae razvoj drutvenog poretka u istini, pravdi, ljubavi i slobodi 4326; - : u Duhu Svetom ovjek postaje novo stvorenje 4337. Djelovanje Duha Svetoga u povijesti spasenja: U povijesti spasenja Duhu Svetom se pripisuju -: nadahnue i govor preko Zakona, proroka i apostola 41 //48 150 682 790; -: injenica daje Rije postala tijelom: E 2a (Zaee i roenje Isusa Krista); ipak zbog toga on nye otac Sina 533; -: silazak kod Kristovog krtenja 44 46 48; - : Kristova rtva 3327; -: Duh je poivao na Kristu 178; na poseban nain se on naziva "Kristov Duh" 3807; kao dovrenje svoga poslanja Krist je apostolima poslao Duha Svetoga na dan Duhova (4143) 4 1 4 5 4 1 4 8 ; Duh je pouio apostole 4405.

3bd

3be Duh Sveti u ivotu Crkve: U ivotu Crkve je Duh Sveti -: Duh Crkve 3328, -: njezino ivotno poelo 4 1 1 6 ; - : pratemelj jedinstva u apostolskom nauavanju, u zajednitvu, kod lomljenja kruha i u molitvama 4132; on stanuje u Crkvi 600 4104 4116 4141; on povezuje njezine udove 3 8 0 8 4 1 0 4 4113 4132sl 4340 4342; on pomae kod tumaenja razliitih poruka dananjega vremena 4344; u Kristu zapoeto ponovno uspostavljanje (Boeg kraljevstva), nastavlja se dalje u Crkvi slanjem Duha Svetoga 4168; Crkva je hram Duha Svetoga (4104) 4141; Duh Sveti - : poslanje na Duhove da posveti Crkvu 4104; - : on posveuje Crkvu po sakramentima i slubama 4131; -: vodi Crkvu 'prema sjedinjenju s njezinim Zarunikom, hna njezinom hodoau prema kraljevstvu Oca a 4104 4131 b 4301 4303 4311 4321 4343 4 8 5 6 ; - : uvodi Crkvu u svu istinu 4104 4530; -: dij eli svoj e mnogostruke darove na korist Crkve 4 1 1 3 ; - : ostvaruj e razliitost darova milosti, slubi i djelatnosti 4158 (4856); usp. F 2cd (Darovi Duha Svetoga); G 3ac (Crkva je izgraena mnogostrukou karizmi); - : pobuuje nadnaravni duh vjere Bojeg naroda 4 1 3 0 ; - : oprema Boji narod krepostima 4 1 3 1 ; - : trajno jaa organsku ustrojenost i povezanost Crkve 4146; - : oivljava njezino drutveno tkivo 4 1 1 8 ; - : djeluje na samoobnovu Crkve (4104 4116) 4124 4321 4141 (4303); - : i danas daje Crkvi svoju ivotnu snagu 4850; - : ohrabruje Crkvu 4619; -: odrava bez smanjenja vodstvo Crkve u obliku uspostavljenom od Krista 4152; -: podlae karizmatike autoritetu apostola 4113; pomo Duha Svetoga obeana je papi u Petru 4150; Duh Sveti pomae -: saborima i papi u njihovom odluivanju 102 265 444 631 1500sl 1600 1635 1667 1726 1738 1820 (4150); -: pastirima u ispunjavanju njihove uiteljske uloge i u njihovom iznoenju uenja osloboenog svake zablude 4534; usp. H 3a (Biskupska sluba navijetanja: ope odrednice). O Crkvi kao djelu Duha Svetoga: G lbe (Crkva ostaje djelo presv. Trojstva); G 2a (Oznake Crkve); G 3aa (Boanski temelj crkvenog jedinstva); 3ac (Crkvaje izgraena mnogostrukou karizmi); G 3ba (Boanski temelj crkvene svetosti); G 3 ca (Utemeljenje katolianstva Crkve u Bogu); G 3d (Apostolstvo Crkve). 3bf Duh Sveti u ivotu vjernika. On je izvor svake stvorene milosti 3807 4165; zbog njegovih darova naziva se Duh u sedam oblika, Duh mudrosti, itd. 178 183 1002

1726; njemu se pripisuju karizme 575 3328 3342 4104 4113 4131 (4159); njegovi razliiti darovi pokazuju se u razliitim pozivima 4338; Duh Sveti -: ini ivim 3sl 42 51 62 150 546 4160; -: on je Duh ivota 4104; -: on isti 62sl; -: obnavlja 4116 4322 4337; -: oslobaa 4338; -: doprinosi opravdanju time to prosvjetljuje i potie 374-378 387 1525 1552 1678 3009sl (4205); -: on je unutarnja pomo vjeri 4205 4315; -: potie na obraenje i otvara oi razuma 4205; : produbljuje razumijevanje objave 4205; - : uvodi vjernike u svaku istinu, te ini da Kristova rije boravi meu njima 4211; -: on je dar za opravdane 1527 1529sl 1561 1690 3330; -: djeluje u svetima od vjenosti 60; -: prebiva u svetima i pravednima 44 45 48 1962 3329-3331 3814sl; njihova tijela su hram Duha Svetoga 1822; -: potie na ljubav Boju 4166; -: donosi ljubav meu vjernike i unapreuje je 4113 4166 4322; -: djeluje na vjernike u liturgiji preko sakramentalnih znakova 4170; -: djeluje kod sakramenata 123 183 320 793 17744270; -: izgrauje kreposti 3343; -: prebiva u srcima vjernika kao u hramu 4104 4123; -: pomazuje vjernike 4130; -: za vjernike je Duh Sveti pratemelj jedinstva u nauavanju apostola, u zajednitvu kod lomljenja kruha i u molitvama 4132; - : u svim Kristovim uenicima budi elju i djela, kako bi u miru moglo biti jedno stado pod jednim pastirom 4139. Grijeh protiv Duha Svetoga i ovlast Crkve da oprosti sve grijehe 349. Usp. F 2c (Nastavanje i Boje milosno djelovanje u onome koji je opravdan); G lbe (Crkva ostaje djelo presv. Trojstva); G 3ac (Crkva je izgraena mnogostrukou karizmi). c. - POJMOVNO ODREENJE BOTVA DUHA SVETOGA Duh Sveti nije aniti neroen hniti roen a b 71 a b 75 b 485 b 490 b 527 b 617 a b 6 8 3 ; on proizlazi od Oca a i od Sina 42 44 a 48 51 64 ( a 64) 71 ( a 71 ) a 75 (147) 150 (gr.) a 150 (lat.) 178 (188) a 284 441 a 470 a 485 a 490 a 527 546 a 568sl a 617 a 682sl a 800 a 850 a a a a a a 853 1072 1300 1330 1986 3807; on je Duh Oca i Sina 178 527sl 441 490 4780; "Filioque" je opravdano pridodan Vjerovanju, (ajer se to moe dokazati svjedoanstvima otaca) 1302 1986 a J55J. Duh Sveti proizlazi aiz jednog poela odn. iz jednog jedinog nadahnjivanja bne iz dva poela a b 850 a 1300 a b 1331 a 1986; moe se rei: Duh Sveti proizlazi iz Oca po Sinu 1300; Sin se kod Grka shvaa kao uzrok (causa), a kod Latina kao poelo postojanja Duha Svetoga 1301 1986; upravo to, da Duh Sveti proizlazi od Sina, ima Sin jedino od Oca 1301. Samo je jedan jedini Duh, koji asam proizlazi 40sl 51 71 108 a 1330. Duh Sveti je bez poetka 568 800 1331; on proizlazi odvijeka (bez vremena) 441 617 850 1300 1331 1986; on je oduvijek i bez kraja 800 4522. Duh Sveti je boanska supstancija 168; odbacuje se: [On nije od supstancije Oeve] 722; naglaava se njegovo nestvoreno botvo protiv zabluda: [Duh Sveti je sluga, apo kojem je Sin uinjen stvorenjem] 44-49 71 75 145 a 152 155 a 170 485 490 527 617 1332 2527. 1003 B 3c

Duh Sveti je kao Duh Oca i Sina osobna Boja ljubav i "istrauje" "dubine Boje" (3326 3331) 4780; on je "osobni izraz" izmjene ljubavi meu boanskim osobama; on je "osoba-Ljubav", "osoba-Dar" 4780; zablude o osobi Duha Svetoga 4522.

4. Trojstveni Bog B 4a a. - VJERA U TROJSTVENOG BOGA Svjedoanstvo vjere u pojedine boanske o s o b e , u Oca, Sina i Duha Svetoga 1//30 36 40//51 55 60-64 71 73 75 105 125 144sl 150 188 300 325 367 421 441 451 4 7 0 4 8 5 490 501 525 542 546 6 8 0 7 9 0 851 1330;uspiformukrtenja;K3b. Vjera u boansko Tr oj s t v o 3sl 6 71 73 75 112 115 177 188 325 367 421 525 528sl 546 568-570 680 790 800 851 1330 1880. Radi se izriito o t r i o s o b e : izvan presv. Trojstva nema druge boanske naravi 188851; odbacuju se priscilijani koji osim Trojstva navode jo i druga imena za botvo 452; to Trojstvo se po broju ne umnogostruuje 367; te tri osobe se ne vraaju natrag u sebe, niti se umanjuju, nego ostaju 144; Rije Boja dakle nema kraja 160. Ljudski razum i boansko Trojstvo: ono je za razum neshvatljivo i neizrecivo otajstvo 1 6 7 3 6 7 5 2 5 6 1 6 6 1 9 2669; usp. A 1 bc (Objava ima svojstva otajstva); A 4a (Razum i vjera); u Trojstvu postoji neizrecivo raanje 114; odbacuju se tvrdnje 0 dokazivosti Trojstva i njegovom poistovjeivanju sa stvarnou, idealnou i moralnou 3225sl; novije zablude o presv. Trojstvu i posebno o Duhu Svetom, osobi razliitoj od Oca i Sina B 4b 4ba a. - STVARANJE POJMA TROJSTVENOSTI Razliitost boanskih osoba. Postojanje r a z l i k e (protiv modalista): premda je Bog jedan, ipak on nije za sebe sam 71 451 490; boansko Trojstvo nije hipostaza triju imena 284 546; osobe se ne smiju tako poistovjetiti, kao da bi se isti Bog zvao sad Otac, sad Sin, sad Duh Sveti 73 75 112 154 188 192-194 284 451 530 569 1330; nije Otac postao tijelo i umro 105; samo je jedan Otac, ne tri, itd. 75 421; Oev Sin postoji od vjenosti u otajstvu botva, razliit od Oca i Duha Svetoga 4520; Duh Sveti postoji odvijeka kao jedna osoba u Boga, razliita od Oca 1 Sina 4522. B i t r a z l i k a : Otac, Sin i Duh Sveti su nazivi odnosa 528 532 570; prema odnosima mogu se razlikovati vlastitosti triju osoba 570 573 800; moe se rei: jedan je Otac a drugi je Sin, itd. ali se ne moe rei: neto drugo je Otac, a neto drugo je Sin, itd. 573 805; u relativnom imenu oznaena je i druga osoba 532 570; ura1004

jesto imena "Duh Sveti" koji ne istie dovoljno odnos, moe se koristiti i naziv "Dar" ("Donum") 570 4780. Vlastitosti osoba u meusobnom usporeivanju: Ocu pripada vjenost bez roenja, Sinu pripada vjenost s roenjem, Duhu Svetom pripada izlaenje odvijeka, bez roenja 532; ili: Otac raa, Sinje roen, odn. poroen, Duh Sveti je proiziao 71 188 284 367 470 (526) 800 4522. L o g i k e p o s l j e d i c e iz razlikovanja osoba: ne smije se prenositi na Boju bit ono to je vlastito osobama 367; zbog toga boanska supstancija ne raa, nije roena niti je proizala, nego Otac raa, Sinje roen, itd. 803sl. Meusobna jednakost boanskih osoba. U s p o r e d i v a n j e S i n a s O c e m : Otac nije rodio nita drugo nego ono stoje on sam 525; on je dao Sinu ( a bez ogranienja) sve svoje, osim 'biti Otac' a 470 b 526 a 805 1301 1986; Sinje dakle Ocu au svemu jednak (coaequalis), ni u emu nejednak 74 (76) a b 1 4 4 164 b 290 441 470 4 8 5 a 4 9 0 491 a 526 536sl 572 617 a 681 a 681 a 852 1337; on je iste naravi 144 297 470; on je istobitan s Ocem (consubstantialis) 42//51 55 125 138 150 272 301 357 430 441sl 504 526 547 554 617 619 681 852 1337 (1880) 2526 2529 3350 3675. Posebno je ta jednakost izraena - : za botvo 74 144 149 168 295 318 357; dakle, Sinje Bog od Boga 40//51 125 144 150 490(525); Svjetlo od Svjetla 40//48 125 144 150 525; ivot od ivota 40; -: za ast, slavu i uzvienost 74 290 318; -: za vjenost (coaeternus) 27 74 290sl 297 357 441 526 (611)617 1337 (4522); -: za mudrost i za znanje 164 169 566 573; -: za volju i (sve)mo 144 164 169 290 566 573 681 852; Isus Krist kao savreni Bog: E 5a (Isus Krist je jedne biti s Ocem). U s p o r e i v a n j e D u h a S v e t o g a s O c e m i S i n o m : Duh Sveti j e uistinu od Oca kao i od Sina 168; on je s Ocem i Sinom -: istobitan (consubstantialis) 29 46 55 (152) 441 853 4781; -: jednak (coaequalis) 71 175 441 527 569 853; i to u asti i u uzvienosti' zbog toga se on ^zajedno asti (coadoratur) i 1 zaa a a jedno slavi (conglorificatur)* 42 1 4 7 150 1 7 4 5 4 6 ; - : jednako vjean (coaeternus, cosempiternus) 71 441; -: jednak u moi i snazi (potentia, virtus) (29) 145 147 152; on je posvudanji, kao i Otac i Sin 169; on je kao Duh Oca i Sina osobno Boja ljubav i "istrauje" "dubine Boje" (3326 3331) 4780. I s t o v r e m e n o u s p o r e i v a n j e t r i j u o s o b a: Otac, Sin i Duh Sveti su jedne te iste naravi 297; zbog toga su istobitni (aconsubstantiales, odn. hcoessentiales) a 3 a b 325 a 415 421 a 442 a 501 502 a 516 a 542 b 547 554 a 616-618 a b 680 b 682 a b 790 a 800 a 805 a b 851 a 4522 a 4781-Jednake (coaequales) 4 75 169 173 415 441 537 616-618 682 800 4522; tako u Trojstvu nema: nie, vie, vee ili manje 75 569 618: Posebno su pak Otac, Sin i Duh sveti jednaki -: u botvu (oni su savreni [aplenus, b perfectus] Bog) 4 73 75 176 a 325 b 441 a 5 2 9 a 7 9 0 a b 8 5 1 4781; -: u asti iuzvienosti 73 75 501 529 1331; -: u vjenosti ("u Trojstvu nema niega to bi bilo prije ili kasnije) a 75 a 144 162 173 284 a 618 1331 (4522); oni su jednako vjeni 75 147 325 546 616-618 680 682 790 800sl 853 4522; nijedan nije prije ili izadru1005 4bb

gog, ili bez drugoga 531; -: u neizmjernosti (oni su posvuda i obuhvaaju sve) 75 169 173; -: u moi 75 173 325 529 680 790 800 853 4522; u Trojstvu nema stupnjevanja moi 144 721 1331; Bog "je" u svom unutarnjem ivotu bitna "ljubav" koja je zajednika boanskim osobama 4780. a Odbacuju se zablude u odnosu na jednakost osoba [ Sin i Duh Sveti su stvorenja] a a 155 7 2 l s l 734 1332. 4bc Meusobno proimanje boanskih osoba. Sinje uvijek u Ocu (i obratno) 113 115; Rije je nuno ujedinjena s Bogom 112 115; Duh Sveti ostaje i prebiva u Bogu 112; Otac je potpuno u Sinu i potpuno u Duhu Svetom - Sinje potpuno u Ocu i potpuno u Duhu Svetom, itd. 1331; upravo to da Duh Sveti proizlazi iz Sina, Sin ima od samoga Oca 1301; unutarnji ivot trojstvenog Boga je izmjena ljubavi meu boanskim osobama 4780; Duh Sveti je "osobni izraz" izmjene ljubavi izmeu boanskih osoba; on je "osoba-Ljubav", "osoba-Dar" 4780; usp. B 3c (Botvo Duha Svetoga). 4bd Tri osobe su jedan Bog. N a e l a : tri osobe su j e d a n B o g 71 73 75 112 325 530 546 680 683 853 1330; broj postoji u Bogu samo u odnosu na osobe 530; trim osobama pripada samo jedno ime botva 188 441; trojstvena jednost Trojstvo 441 501 546. U trima osobama je j e d n a (afe ista ^zajednika jedinstvena) boanska supstancija (substantia, essentia, natura) 3 71 73 75 144sl 147 153 172 177 188 a 284 c 367 415 421 441 451 b 470 485 490 501 525 527-529 535 542 546 616 683 800 804sl 806 1330 2527; Otac je isto to i Sin, Otac i Sin su isto to i Duh Sveti, to jest: po naravi su j e d a n Bog 573 805; Duh Sveti je u botvu istobitan Ocu i Sinu 4781; o Bogu kao "boanskom biu" ne govori se samo u znaenju ablativa, nego i u znaenju nominativa 745. Temeljem jednosti boanske biti u Bogu je iskljuena mnogostrukost 804. Supstancija Trojstva nije vea ni po emu osim po pojedinim osobama (441) 490 529. Trim osobama pripada naime -: j e d n a ast 73 172 542 546; -: j e d n a uzvienost 144sl 172 177 490 525 542 618 680 851; -: j e d n a istina 172; -: j e d n a volja 172 501 5 4 2 5 4 5 s l 5 7 2 s l 6 8 0 8 5 1 ; - : j e d n a snaga 73 144sl 415 421 441 451 490 501 525 542; - :j e d n a mo (potestas, potentia) 3 71 73 (144) 153 172 177 415 421 441 451 490 501 546 680 851; -: j e d n o djelovanje415 441 501 531 5 4 2 5 4 5 s l ; - : j e d n o gospodstvo,j e d n o kraljevstvo 172 501 542 546 3350;: j e d n o blaenstvo 415 441; usp B 1 b (Bog je pratemelj ivota, istine i dobrote); B lc (Bog je izdignut iznad svega stoje konano). Sve je u Bogu jedno, ukoliko se ne protivi suprotnosti odnosa 1330; jedino je boanska n a r a v praizvor svega 804. Trojstvo je jednakobitnost botva 284sl 415. U trima boanskim osobama je boanska bit nepodijeljena, ista i nedjeljiva ^individua, bindivisa (indivisibilis), cinseparabilis, iindistincta (indiscreta)] b c 73 c 144sl b 188 b 284 b 290 d 318 ^367 b d 415 d 490 c 505 b 529 c 531sl c 538 c 542 c 545sl c 561 c 569 c 571 c 616 a 683 a 800 d 805 d 2697 b c 3326 b 3815. 1006

L o g i k e p o s l j e d i c e iz identine biti u svakoj boanskoj osobi: "Bog" nije relativno ime, ili ime neke vlastitosti, nego ime moi koja nije izraena u odnosu 71 528. Sve ono stoje bitno reeno o Trojstvu, treba pojedinano rei i o naravi triju boanskih osoba 542; zbog toga treba pojedinano rei: Bog Otac, Bog Sin, itd. 529; ne "tri Boga" 71 73 75 176 529 546 683 853 1330; ne: "tri svemogua, nestvorena, neizmjerna, itd." 75 529 (protiv tog pravila se protivi 173: "omnia potentes"); Bog nije trostruk (triplex), nego trojstven (trinus) 528; Bog nije razliit u trim osobama, nego (isti) u tri razliite osobe (2696) 2697 2830; ne krsti se u imena Oca itd., nego u ime Oca i Sina itd. 415 441. P o s l j e d i c e za t o v a n j e : ista supstancija Trojstva tuje se na razliite naine 367; nije prikladno tovati svaku pojedinu osobu Trojstva, nego zajedniko tovanje treba iskazivati Trojstvu 3325; zbog toga nema posebnog blagdana za Oca, za Sina i za Duha Svetoga, nego blagdani povijesti spasenja 3325. Ne smije se praviti podjela izmeu boanske naravi i osoba 745 803; odbacuje se triteizam, koji dijeli narav osoba, i uvodi tri osobna Boga, tri volje i djelovanja 112 115 367 545 1880 3325; ipak ne smije se nijekati neka razliitost u Bogu 973sl. c. - DJELOVANJE JEDNOG I TROJSTVENOG BOGA Jedinstvo djelovanja boanskih osoba u stvaranju i povijesti spasenja. Otac, Sin i Duh Sveti imaju jedno djelovanje (171 325) 415 441 501 531 542 545sl; temeljem naela: u Bogu je svejedno ako se tome ne protivi suprotstavljenost odnosa 1330. Djelovanje Trojstva je nedjeljivo, nepodjeljeno, zajedniko 491 531 535 538 571 618 3326; niti jedna osoba ne djeluje prije ili iza druge ili bez druge 531; boanske osobe anisu tri prctizvorct stvaranja, nego samo jedan, naime bsamo Boja narav 800 b 804 a 1331. Zbog togaje utjelovljenje zajedniko djelo itavog Trojstva 491 535 571 801 3327; slanje Isusa Krista je djelo presv. Trojstva: E 4a. Crkva se pojavljuje kao narod koji je okupila jednost Oca, Sina i Duha Svetoga 4104; postoji neka slinost izmeu jedinstva boanskih osoba i jedinstva djece Boje u istini i ljubavi 4324; Duh Sveti je u djelovanju opratanja grijeha povezan s Ocem i Sinom 145; premda se nastajanje i djelo spasenja u duama pripisuju Duhu Svetom, ono je zajedniko presv. Trojstvu 3331 3814; Crkva u vremenu ostaje djelo presv. Trojstva; G lcc; G 3aa (Boanski temelj crkvenog jedinstva). Vlastitosti djelovanja boanskih osoba u stvaranju i u povijesti spasenja. Temeljna odrednica: postoji odreena slinost izmeu djelovanja i vlastitosti svake od boanskih osoba 573 3326. Zbog toga se stvaranje povezuje s pojedinim osobama, prema formuli: Otac, iz koga je sve; Sin, po kome je sve; Duh Sveti, u kome je sve 421 680 (851) 3326; odn. Otac je sve uinio po Sinu i u Duhu Svetome 171. 1007 B 4c 4ca

4cb

Duevna svojstva koja se pripisuju Trojstvu: Ocu pamenje, Sinu razum, Duhu Svetom volja 573. Ocu se pripisuju djelovanja u kojima se istie mo 3326; stvaranje svijeta 171 3326; usp. C 1 (Bog Stvoritelj neba i zemlje); svojstvo koje se pripisuje Ocu je "svemogui" usp. B lb; slanje Isusa Krista kao djelo Oevo: E 4b. Sinu se pripisuju djela u kojima se istie mudrost 3326; pomirenje ljudi s Bogom 3326; otajstvo Trojstva je u povijesti spasenja prije svega objavljeno u Kristu 4522; B 2b (Sin, posrednik stvaranja i spasenja); C lc (Sin Boji kao posrednik stvaranja); E 3 (Isus Krist, Spasitelj); E 4c (Slanje Isusa Krista). Duhu Svetom se pripisuju djela u kojima se istiu ljubav i boanska dobrota 3326; utjelovljenje Rijei; E 2a (Zaee i roenje Isusa Krista); E 4d (Slanje Krista kao djelo Duha Svetoga); njegova pomo kod posveenja dua, njegovo prebivanje u pravednima; B 3b (Duh Boji u stvaranju i povhesti spasenja).

C. - B O G STVARA SVIJET I PODJELJUJE MU M I L O S T

1. Vjera u Boga, Stvoritelja neba i zemlje

C la

a. - BOG STVORITELJ SVIH STVARI Bog je Stvoritelj Cprapoetak; bpraizvor) svih stvari, neba i zemlje, vidljivoga i nevidljivoga, i vremena 19 21 f27-30 36 40//51 5 5 6 0 1 2 5 1 5 0 188 191 800 3001sl b 3004 3025 3538sl 3955 4102 b 4206 a 4320 4334; "iz njega je sve" 60 421 680 (851) 3326; on je stvorio svijet i uzdrava ga 4203 4302; on nosi sve stvari i ini da budu ono to jesu 4336; Bog svemu daje ivot, disanje i sve 4140; on je Gospodar svemira 1 5. Stvaranje se povezuje s pojedinim boanskim osobama: Ocem, iz koga je sve; Sinom, po kojem je sve; Duhom Svetim, u kojem je sve 421 680 (851) 3326; Bog je sve uinio po Sinu u Duhu Svetom 171; usp. B 4c (Sin kao posrednik stvaranja); C ld (Djelovanje Duha Svetoga u stvaranju). Osim Trojstva nema niega to ne bi bilo stvoreno 285. Usp. B 1 f (Bog stvara svijet i upravlja njime); B 4c (Djelovanje jednog i trojstvenog Boga u stvaranju).

C lb

b. - BOG JEDINI STVORITELJ Nema dva djelatna uzroka svijeta, ili dva boga, 'Boga vidljivog svijeta i Boga nevidljivog svijeta, bZaetnika Starog i Zaetnika Novog zavjeta b 198 a 199 b 325 1008

( b 685) b 7 9 0 b 8 5 4 "1334 a 1336 ( b 1501); usp. A 3bb (Nadahnue); i avao je Boje stvorenje, a ne nestvoreno poelo (zla) 286 457sl 800 (1078); avao nema stvoriteljsku snagu 458. Usp. B 4c (Djelovanje jednog i trojstvenog Boga u stvaranju).

c. - SIN BOJI KAO POSREDNIK STVARANJA Sin Boji kao odraz Boji, je prvotni uzrok oblika, ljepote i reda sviju stvari 3326; Bog sve stvara i uzdrava po Rijei 4203; Krist je svijet uzeo i saeo ga u sebi 4338 (4345); u njemu je sve stvoreno i sve opstoji 4114; temelj svih promjena je neto to se ne mijenja i ima svoj posljednji temelj u Kristu 4310; Krist je isti juer, danas i uvijeke 4310; on je Poetak poetka 1331; Boji plan poinje odvijeka u Kristu 4814; Po Kristu i u Kristu Bog eli ponovno stvoriti ono stoje ve stvorio 4616. Krist je - : slika nevidljivoga Boga 3326 4310 4322 4814; - : Prvoroenac svega stvorenoga 40 50sl 60 (490) 4310; -: Sin (aRije Boja) po kojoj (akoja) je sve ("postalo) 40//51 60 125 150 421 680 a 4338 a 4345; "po kojemu su ureena vremena" 50sl; -: Stvoritelj svega 485; -: Gospodar svih stvari ( a svega) 3913 4114 a 4158; usp. E 3bd (Kraljevstvo Isusa Krista). Krist je savreni ovjek 4322 4338 4345; usp. C 4fh (Krist, savreni ovjek); C 4fi (Krist, spasenje ljudi); C 4jl (Krist i ljudski poziv); E 3a (Krist, posrednik spasenja), E 5b (Krist je jednake biti s ljudima). Krist je cilj i sredite povijesti: C 5b; M 3bf (Vjeni ivot i vladanje s Kristom). E 2 (Otajstva ivota, smrti i uzvienja Isusa Krista); E 3 (Isus Krist, Spasitelj). Boji plan stvaranja i otkupljenje u Kristu: C 1 ga (Bog kao Gospodar svemira i povijesti); E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja). Usp. B 2b (Oev Sin, posrednik stvaranja i spasenja); B 4c (Djelovanje jednog i trojstvenog Boga u stvaranju).

C lc

d. - DJELOVANJE DUHA SVETOGA U STVARANJU Duh Sveti je onaj "u kojem je sve" 421 680 3326; on ispunjava zemlju 4311; on obnavlja lice zemlje 4326; on vodi tijek vremena 4326; odbacuje se: [Duh Sveti je dua svijeta] 722. Duh Sveti je izvor darova koji se daju stvorenjima: postojanja i milosti 4781; usp. F 2cd (Darovi Duha Svetoga). Usp. B 3b (Duh Boji u stvaranju i povijesti spasenja); C 4df (Djelovanje Duha Svetoga meu ljudima i u povijesti); B 4c (Djelovanje jednog i trojstvenog Boga u stvaranju).

C ld

1009

Cle

e. - BOG STVARA STVORENJA KAO DOBRA Bog je stvorio sva stvorenja 285 470 685 1333 1350 4336; ipak, odbacuju se preoptimistike tvrdnje 1044sl 1047. Usp. C 4b (ovjek je stvoren od Boga kao dobar).

Cif lfa

f. - BOG DOPUTA ZLO Porijeklo zla. Zlo je nedostatak na dobrom subjektu 3251; zlo nije supstancija ili narav, nego 'kazna za supstanciju a 286 1333; usp. D la (Napast zlog duha). Odbacuju se zablude (manihejaca i priscilijanaca) o porijeklu zla: [Poelo i supstancija zla je avao] 286 457 874; usp. C lb (Bog, jedini Stvoritelj). S l o b o d a stvorenja kao porijeklo zla: sloboda ne znai pravo initi sve, pa i zlo 4317; C lic (Autonomija zemaljskih stvari); C 2c (Grijeh anela i njegove posljedice); C 4fc (Sloboda ovjeka); D 1 a (Napast zlog duha); D lb (Razlog ljudskog grijeha). Bog doputa zlo 3251; Bog zna za zlo unaprijed, ali ga unaprijed ne odreuje 628 685; odbacuje se: [Bog ini zla djela ovjeka] 1556; [Bog ne moe sprijeiti zlo] 727. Odbaena tumaenja zla: [Bog je avlu dao dunost initi zlo] 1223; [Napastovanje ljudi su uvijek kazne za grijeh - : a / kod Marije i kod drugih muenika; -: ona su ^ienje grjenika] a 1972sl b 2470. Usp. D lad (Bog doputa zlo); F ld (Boje milosno izabranje).

lfb

C lg g. - BOG UPRAVLJA SVIME PREMA SVOJOJ PROVIDNOSTI l g a Bog Gospodar svemira i povijesti. Bog je -: Gospodar, odn. Upravlja svemira 1 5 3003 3875; -: Kralj vremena 2 lsl; -: Gospodar ljudske povyesti i povijesti spasenja 4341; on je stvorio itav svijet prema slobodnoj i tajnovitoj odluci svoje mudrosti i dobrote 4102; on upravlja svijetom svojom providnou 629 2901 3003 3251 3875; Boja providnost i odluke spasenja seu sve do kraja vremena 4195; svijet e biti preureen prema njegovoj odluci i doi do dovrenja 4302; usp. C lh (Bog je cilj povijesti); M Bog dovrava svijet i ovjeka u svom kraljevstvu). Bog je s v e z n a j u i i s v e m o g u i : B l b (Boja volja); on poznaje budunost stvorenja (333 419) 621 625-629 646 685 3003 3646; usp. B lb (Boje znanje). P l a n stvaranja se ne moe odijeliti od plana otkupljenja 4579; Boji plan poinje u Kristu i u njemu ima svoj vrhunac 4814; do napretka moe doi samo zato jer je Bog Otac od poetka htio dijeliti svoje gospodstvo u Kristu s ljudima 4814; usp. A 1 a (Pojmovno odreenje dogaaja objave: Boja namjera); A lc (Postupnost objave); C lc (Sin Boji kao posrednik stvaranja); C 4d (Bog eli spasenje ovjeka i osigurava mu svoje zajednitvo); C 4fh (Krist, savreni ovjek); C 4ie 1010

(Napredak); C 4jl (Krist i ljudski poziv); C 5 (Cilj i dovrenje povijesti); E 3 (Isus Krist, Otkupitelj); E 4 (Poslanje Isusa Krista); F 1 (Boje milosre i elja za sveopim spasenjem). P o v i j e s t se poklapa s poetkom izreenih obeanja 4813; usp. C 5 (Cilj i dovrenje povijesti). Bog i z a b i r e ovjeka: E 6c (Marijino izabranje); F ld (Boje milosno izabranje). D j e l a ovjeka i Boje m i 1 o s t i; F 3d (Opravdani ovjek bit e dovren kada Bog iz milosti nagradi njegove zasluge); F 5a (Nezasluenost milosti); F 5c ( Boja milost i ljudska sloboda); svaki pokret dobre volje je od Boga 244. Usp. C lgc (ovjekova suradnja u Bojem djelu); C lic (Autonomija zemaljskih stvari); C 4fc i L lb (Sloboda ovjeka). Povijesnost i dovrenje svijeta. Prolazi oblik ovoga svijeta koji je izmijenjen grijehom 4339; usp. C 5 (Cilj i dovrenje povijesti); D 6 (Svijet i povijest u ropstvu grijeha); (Bog dovrava svijet i ovjeka u svom kraljevstvu); pos. M 3be (Dovrenje svijeta). Ljudska suradnja u Bojem djelu. Ljudska je povijest, u kojoj ovjek nastoji poboljati svoj poloaj, ukljuena u Boji plan 4334 (4813) 4814; Bog ljudima daje mo da svijet preoblikuju i usavre 4480; ljudi svojom slubom u drutvu dalje razvijaju djelo Stvoritelja i doprinose ispunjenju boanskog plana 4334; ljudska djela nisu protivna Bojoj moi, nego su njezina pobjeda i znakovi Boje veliine, te plod njegove odluke 4334; usp. C 4ie (Napredak). Crkva bi trebala sudjelovati u ispunjavanju Bojih odluka za spas svijeta 4141; usp. G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod). Sudionitvo ovjeka u Kristovom djelu: E 6d. ovjek u slobodi, njegova djela i Boja milost: F 3d (Opravdani ovjek e biti dovren kada Bog iz milosti nagradi njegove zasluge); usp. F 5c (Boja milost i sloboda ovjeka). Tko bude ponizno nastojao istraiti tajnost stvari, vodit e ga Boja ruka 4336; usp. C 4id (Ljudska istraivanja i znanosti). U ljudskim dogaajima, potrebama i eljama postoje znakovi Boje prisutnosti ili Boje odluke 4311; svaki je pokret dobre volje od Boga 244. I u d r u t v e n o m p o r e t k u treba prepoznati odraz Boje savrenosti 3772 (3978); tragovi Boje ljubavi dolaze do izraaja kod pravednika, a Boja mo i mudrost ak i kod nepravednih 3331. Odbacuju se tvrdnje koje stavljaju u sumnju vrijednost i nunost ljudskog djelovanja 2201//2255 3817 3846. Odbacuje se: Odbacuje se d e i z a m, koji nijee Boje djelovanje u odnosu na Ijude i na svijet 2902; odbacuju se fatalistike tvrdnje: [Duama i tijelima ljudi, ^ukljuenima u Krista, upravljaju: ^sudbina, "zvijezde, apsolutna nunost] c 283 abc 459sl d 7 177 *c1364. 1011 lgd lgb

lgc

C lh

h. - BOG JE CILJ SVIJETA Bog je cilj svih stvari 3004 3538 4206 (4313) 4320. Bog je stvoren na Boju ast 3025; stvaranje je usmjereno na Boju slavu 4162; djela i zasluge ljudi (svetaca) treba usmjeriti na Boju ast 243 (675 1824sl) 3325 3743; ovjek mora samoga sebe i sveukupnost stvari usmjeriti na Boga 4334; odbacuje se: [Boje gospodstvo oituje se na jednak nain u dobrim i zlim djelima, pa i u bogohulstvima] 954-956. Bog je stvorio svijet ne kako bi poveao svoje blaenstvo ili kako bi stekao savrenost, nego kako bi oitovao svoju savrenost 3002; usp. A 1 a (Pojmovno odreenje dogaaja objave); A 1 c (Postupnost objave). Pitanja ovjeka o posljednjem cilju stvari 4303; usp. C ja (Poziv ovjeka na vii ivot). Bog je cilj ovjeka: C 4jb (Poziv ovjeka na zajednitvo s Bogom). Usp. C 5 (Cilj i dovrenje povijesti); M (Bog dovrava svijet i ovjeka u svom kraljevstvu); poseb. M 3be (Dovrenje svijeta).

C li

1. - POJMOVNO ODREENJE BOJEG STVARANJA I RAZLIKA IZMEU STVORITELJA I STVORENJA Pojmovno odreenje Bojeg stvaranja. Stvari su (aprema njihovoj sveukupnoj biti) izvuene iz n i t a v i 1 a 285 790 800 1333 a 3025 3955; odbacuju se suprotne izjave panteizma i ontologizma 2846sl 3024 3214-3219. Stvaranje je slobodno od bilo kakve prisile 1333 2828 3002 3025 3218 3890 (4102). Stvaranje n i j e od v j e n o s t i , nego in Boje volje, *od poetka vremena ( b protiv onih koji tvrde daje svijet vjean, bez poetka) b 410 h951-953 1333 a b 3002 3890. Pojam " s t v a r a n j a " : odbacuje se njegovo novo shvaanje kako to trai modernizam 3464; neprikladni izrazi: CBogje 'stvorio' Sina; bIsus je 'stvoren' od Maria je") l 14^536.

lia

lib

Razlika izmeu Stvoritelja i stvorenja. Bog je uzvien iznad svega stvorenoga 3001; on nadilazi ljudsku narav 3973 3978; ne postoji stvorenje kojemu bi Bog bio njegova narav 285; Bog je nestvoren, beskrajan, beskrajno savren, uzvien iznad svega, neshvatljiv, jednostavan, nepromjenjiv, jedna duhovna supstancija, nevidljiv, nemjerljiv, vjean: B lc (Bog, uzvien iznad svega stoje konano); Otac je bez poetka; B ld. Bog je razliit od svijeta ( a stvarno i u odnosu na bit) 2901 a 3001. Uza svu slinost izmeu Stvoritelja i stvorenja postoji jo vea razliitost 806; tomistike teze o metafizikoj biti stvorenih bia i njihovoj razliitosti od Stvoritelja, o analogiji bia, kao i o potenciji i aktu 3601-3604 3608 3622 3624; ovjek ovisi o Bogu svom Stvoritelju 3008. 1012

Autonomija zemaljskih stvari nije dokinuta njihovim stvaranjem. Sve stvorene stvari i drutva imaju vlastite zakonitosti i vrijednosti i svoj vlastiti poredak, koji ovjek mora potovati i oblikovati 4336 (4343). K r i v o j e s h v a a n j e a u t o n o m i j e ako 'autonomija vremenitih stvari' znai da stvorene stvari ne ovise o Bogu, te da ih ovjek moe koristiti, a da ih ne povee sa Stvoriteljem 4336; pokret za unapreivanje ljudskih prava treba tititi od lane autonomije 4341. U b o a n s k o m p o r e t k u ne samo da se ne dokida prava autonomija stvorenja, posebno ovjeka, nego se ona stavlja u pravo vlastito dostojanstvo 4341; stvorenje bez Stvoritelja tone u nitavilo 4336; razumno stvorenje nije suparnik Stvoritelju 4334. Svi vjernici, bilo koje religije, uli su navijetanje Boga u govoru stvorenja 4336; Bog se u stvorenim stvarima stalno dokazuje ljudima 4203; usp. A 2ab (ovjek ima sposobnost spoznati vjerske istine). Autonomija o v j e k a : C 4fc i L lb (Sloboda ovjeka). ovjek i autonomija zemaljskih stvari: C 4hb. Odbacuju se zablude panteizma i ontologizma s obzirom na razlikovanje izmeu Boga i stvorenja; posebno [aBog i priroda su isto; bDuh Sveti je dua svijeta; c opi pojmovi se po predmetu ne razlikuju od Boga; ^ljudska narav, odn. dua, je neto nestvoreno; estvaranje je isto nita] d 285 h722 e976 d977 1043 c2843 a 2901 "3023 3201-3216. Obuhvat i razliitost stvorenja. O b u h v a t : Odbacuje se: [Bogje stvorio toliko stvorenja koliko je mogao zamisliti] 410. R a z l i i t o s t : Razlikuju se dvije vrste (" a utraque creatura") stvorenja, tj. duhovna (nevidljiva, nebeska) i tjelesna (vidljiva, zemaljska) 19 27-30 36 40//51 125 150 a 800 a 3002 3021; postoji bitna razlika izmeu materije i duha (ne istovjetnost) *2901 3891. 2. Nebeski svijet: Aneli a. - ANELI KAO BOJI GLASNICI Bit anela. B o g j e stvorio anele 800 (1078); oni nisu iz Boje supstancije 455; oni su osobna bia 3891; oni imaju naravnu uzvienost 286; oni su obdareni razum o m 475 2856; tomistike teze o duhovnim stvorenjima 3607 3611; zablude o razmnoavanju anela 1077. Aneli kao posrednici izmeu Boga i ljudi. Bog anelima podjeljuje milost, nebeske darove milosti i Boje nastavanje (633 2800 3815); njihove se zasluge ispravno nazivaju milou 1901//1905; oni su na neki nain posrednici izmeu Boga i ljudi 3320. t o v a n j e a n e l a : JTeg (tovanje svetaca); M 3bd (Zajednitvo anela i svetaca). 1013

lic

lid

C 2a 2aa

2ab

C2b

b. - GRIJEH ANELA I NJEGOVE POSLJEDICE

Usp. C lf (Bog doputa zlo); D la (Napast zlog duha).

C3

3. Vidljivi svijet Bog je stvorio vidljivi svijet 800 3002; on nije stvorio avla: C lb (Bog, jedini Stvoritelj); C lfa (Porijeklo zla); tomistike teze o tjelesnim stvorenjima 3608-3613. Bog se neprestano d o k a z u j e ljudima u stvorenima biima 4203; usp. A 2ab (Ljudska sposobnost da spozna vjerske istine). A u t o n o m i j a zemaljskih stvari: C lic. U p r a v l j e n o s t zemaljskih stvari na Boga: C lh (Bog je cilj svijeta); C 5a (Bog i cilj povijesti). Svijet se nalazi u ropstvu g r i j e h a 4302 4339; prolazi njegov oblik koji je grijeh iskrivio 4339; ovjek prekida poredak izmeu sebe i stvorenih stvari 4313; usp. C 4kb (Posljedice ovjekove grjenosti na svijet i povijest); D 6 (Svijet i povijest u ropstvu grijeha). P o v i j e s n o s t i d o v r e nj e svijeta: C lgb; C 5 (Cilj i dovrenje povijesti); M (Bog dovrava svijet i ovjeka u svom kraljevstvu); poseb. M 3be (Dovrenje svijeta). Svijet i o v j e k: Svijet je pozornica povijesti ljudskog roda, proeta njegovim djelovanjem 4302; elementi svijeta postiu u ovjeku, preko njegovog razuma, svoj vrhunac i uzdiu svoj glas na slobodnu hvalu Stvoritelja 4314; primat ovjeka u odnosu na stvari 4694; ovjek je iznad svih ivih bia 4812; on im je slian 4812; sve zemaljsko upravh'eno je na njega kao na svoje sredite i vrhunac 4312; Bog je sve stvorio radi ovjeka 4339; ovjek gospodari zemaljskim stvorenjima i slui se njima na slavu Boju 4312 4334 (4337) 4448 4812; strahopotovanje pred stvarima prirode, kozmosom 4816; poredak izmeu ovjeka i svih stvorenih stvari 4313; ovjek i stvorenje: C 4fb (Dostojanstvo ovjeka); C 4h (ovjek i stvaranje); L 4f (Odgovorno ophoenje sa svijetom). Odbacuju se tvrdnje: [Nebo i zvyezde imaju duu te su razumom obdarene sile] 408; [Prolaznost stvorenja krije u sebi proturjeje] 1047.

4. ovjek C4a

a. - PORIJEKLO LJUDSKOG RODA

Bog je stvorio ovjeka 800 3002 3008 3955 4314 (4341); Bog gaje stvorio iz ljubavi i odrava ga u ljubavi 4319; Bog kao zaetnik naroda 195; Bog je htio ovjeka radi njega samoga 4324; Boji plan i volja: prava ovjekova srea 4335. Odbacuje se: [Ljudska narav se ne razlikuje od naravi Stvoritelja] 285. 1014

Adam i Eva su prvi ljudi koje je Bog stvorio 443 1363; odbacuje se poligenizam: [Ima ljudi koji nisu potekli od Adama prirodnim roenjem] 3897. ovjek se esto ustruava priznati Boga kao svoga zaetnika. Time se poremeuju odnosi ovjeka prema Bogu, prema samome sebi i prema drugim ljudima, kao i prema svim stvorenim stvarima 4313; usp. D lc (Bit grijeha). ovjek ovisi o Bogu, svom Stvoritelju 3008. Usp. C 1 (Bog, Stvoritelj neba i zemlje).

b. - OVJEK, STVOREN OD BOGA Sloboda od grijeha. B o g j e stvorio ovjeka savrenog, bez grijeha 239 389 621; Adam je ^posjedovao slobodnu volju i hmo da ljubi, vjeruje i djeluje kako treba a 239 b 396 ( a 398) a 621 ( a 1521 a 1555) a 3955 ( b 400). Usp. C le (Bogje stvorio stvorenja kao dobra). Svetost i pravednost. ovjek je stvoren u svetosti i pravednosti 621 (633) 1511 4313; prvotna pravednost i svetost su za Adama bile milosni dar (389) 2616 3891; Adam kao Kristova praslika 4322; slinost s Bogom 4322. Odbacuju se tvrdnje upravljene protiv milosnosti savrenog naravnog stanja: ^Adamova dobra djela su po svojoj naravi bila zasluna za vjeni ivot; ^njegove zasluge i negova blaenost krivo se nazivaju milou; cBog nije mogao od poetka stvoriti takvog ovjeka kakav se sada raa, naime bez naravne pravednosti] ab 1901//1926 c1955 c1979 2434-2437. Vrijednosti koje proizlaze iz stanja ovjeka koje mu je Bog dao, su dobre 4311. Usp. F 3 (Opravdani ovjek). Besmrtnost. Adam je bio besmrtan 222 (1511); besmrtnost je za Adama milosni dar, a ne naravno svojstvo 1978 2617. c. - OVJEK JE SAGRIJEIO I STOJI POD VLAU GRIJEHA Usp. C 4fg (Grjenost ovjeka i njezine posljedice); C 4gl (Smetnje u drutvu zbog ovjekovog grijeha); C 4ha (Poredak izmeu Boga, ovjeka i stvaranja); C 4if (Ljudsko djelovanje upropateno grijehom); C 4jk (Grjenost ovjeka kao zapreka za ispunjenje njegovog poziva); C 4kb (Posljedice ovjekove grjenosti u svijetu i povijesti); C 4kd ( Prijetnje i problemi ljudskoga roda); C 4ke (Siromani); 4 kg (ovjekovo traenje smisla); D (Grijeh stvorenja, Bog oprata). d. - BOG ELI SPASENJE OVJEKA I OSIGURAVA MU SVOJE ZAJEDNITVO Bog u svojoj milosti eli spasenje ovjeka. Spasenje kao osloboenje od onoga to ovjeka sputava, od grijeha i od zla, te radost spoznaje Boga i injenice daje od 1015

C 4b 4ba

4bb

4bc

C 4c

C 4d

4da

4db

Boga spoznat. To poinje u Kristovom ivotu, trajno je postignuto njegovom smru i uskrsnuem, a mora se nastaviti u povijesti do Kristovog dolaska 4571; usp. C 4fi (Krist, spasenje za ovjeka); C 4jc (Poziv svim ljudima na spasenje); E 3a (Isus Krist Otkupitelj). O Bojoj milosti i o Bojoj elji za sveopim spasenjem usp. F (Bog opravdava i posveuje ovjeka); pos. F 1 (Boje milosre i elja za sveopim spasenjem). Bog je ovjeka izabrao i otkupio. Bog je prema ljudima dobar i milosrdan 62 236 248 309 1534 1548sl 1562 1576 1668 1696 4166 (4197) 4318 4685; on se oinski brine za sve 4324; on je Otac svih 4199; u Kristu kao Mesiji objavljuje se Boje milosre 4685; B lb (Boja volja: Bogje milosrdan); F 1 (Boje milosre i elja za sveopim spasenjem). Otac je ovjeka izabrao u Sinu prije ustanovljenja svijeta i predodredio ga za primanje u posinatvo 621 4103; on je odluio ljude uzdii na sudionitvo u boanskom ivotu 4102; on je od poetka htio dijeliti s ljudima svoje gospodstvo u Kristu 4814; poziv ovjeku na zajednitvo i na dijalog s Bogom: A la (Pojmovno odreenje dogaaja objave); A lc (Postupnost objave); C 4fb (Dostojanstvo ovjeka). Nakon Adamovog pada Bog nije ljude napustio nego im je zajamio pomo za spasenje, obeavi im Krista, Otkupitelja 4102 (4203); on je Izrael izabrao za svoj narod i s njim sklopio Savez 4122 (4140) 4332 4198 4221; usp. A lc (Postupnost objave); E lb (Obeanje Isusa Krista u Starom Zavjetu); E lc (Spasenje pogana i starozavjetnih vjernika po nadi u Obeanoga); G lbb (Slike Crkve u Starom Zavjetu); G 3ce (Crkva i religije); K la (Sakramentalni znakovi u Starom Zavjetu). B o g j e otkupio ljude u Kristu: C 4fh (Krist savreni ovjek); C 4fi (Krist spasenje ljudi); C 5b (Krist i cilj povijesti); E (Bog spaava ovjeka po Isusu Kristu); E 3 (Isus Krist Otkupitelj). Bog e suditi ljudima i dovriti svijet: M 2 (Dovrenje Bojeg gospodstva). Bog e voditi ljude u svoje vjeno kraljevstvo: M 3 (ivot buduega vijeka). Bog se objavio ljudima. Bog se objavio ljudima od poetka i tijekom povijesti - u stvorenim stvarima, praroditeljima, patrijarsima, Mojsiju, prorocima i u Kristu, svom Sinu 800 4203; usp. A lc (Postupnost objave); A 2a (Ljudska sposobnost spoznavanja vjerskih istina). Bog i religije. Bog se pokazuje ljudima u religijama i doputa im da stupe s njime u vezu: A la (Pojmovno odreenje dogaaja objave); A lc (Postupnost objave); A 2ab (Ljudska sposobnost spoznavanja vjerskih istina); G 3ce (Odnos Crkve prema religijama). Kristovo djelovanje meu ljudima i u povijesti. Usp. C 4fh (Krist savreni ovjek); C 4fi (Krist spasenje ovjeka); C 5b (Krist i cilj povijesti); E 2 (Otajstva ivota, smrti i uskrsnua Isusa Krista; njegovo djelovanje po Duhu u povijesti); E 3 (Isus Krist Otkupitelj); G lbe (Crkva ostaje djelo presvetog Trojstva). Djelovanje Duha Svetoga meu ljudima i u povijesti. Duh Sveti -: vodi tijek vremena 4326; -: prua svima mogunost povezati se s uskrsnim otajstvom 4322; 1016

4dc

4dd

4de

4df

: pomae razvoj drutvenog poretka u istini, pravednosti, ljubavi i slobodi 4326; ovjek postaje u Duhu Svetom novo stvorenje 4337; usp. B 3b (Duh Sveti u stvaranju i povijesti spasenja); G lbe (Crkva ostaje djelo presvetog Trojstva). e. - TJELESNO-DUHOVNA NARAV OVJEKA C 4e

Sloena narav ovjeka. Bog je od poetka ustanovio ljudsku narav kao jednu i iju- 4ea de odredio za jedinstvo 4132; ljudska se narav sastoji ana neki nain istovremeno iz duha, odn. brazumom obdarene due i tijela 250 b 272 a 800 b 900 a 3002 4314 (A%\2); jedan i itav ovjek sastoji se od tijela i due, srca i savjesti, duha i volje 4303; ovjek je mikrokozmos 3771; usp. Kristova ljudska narav: E 5b (Isus Krist je jednake biti s ljudima). Dua ovjeka. Ona je i v o t n o p o e l a ovjeka 2833; arazumom obdarena dua je uistinu, po sebi, bbitna i "neposredna forma ljudskoga tijela b 900 a 902 ab 1440 a c 2828; dijelovi due u kojima se nalazi prava narav ovjeka 4812. Dua je duhovna (aspiritualis), odn. razumom obdarena (brationalis/intellectualis) b 657 b 902 b 1440 b 2828 a 3771 a 4314; ona je obdarena svijeu i voljom 4653; dua je besmrtna 1440 2766 3771 440 4314; ona je vrjednija nego tijelo 815; usp. razumom obdarena dua Kristova: E 5b (Isus Krist je jendake biti s ljudima). ovjek mora u sebi spoznati duhovnu i besmrtnu duu 4314; ona nastoji postojati i nakon smrti ovjeka, tako da "ljudsko ja" - i bez upotpunjenja s njegovim tijelom - u meuvremenu nastavlja postojati 4653. U ovjeku postoji samo jedna dua, ne dvije 657sl; u skladu s mnotvom tijela u koja se due ulijevaju, ima mnogo dua, tako da se odbacuje zabluda: [U svim ljudima je jedna jedina dua] 1440. Tomistike teze o dui i njezinim svojstvima 3613-3622; odbacuju se zablude o njezinom ustroju 977 3220-3224. P o r i j e k l o due: Ona je stvorena ^neposredno biz nita (190 360) b 685 a 3896 (3953); dua ne nastaje prirodnim roenjem 360sl 1007 3220; ona nije aiz Boje supstancije ili bdio Boga a b 190 a b 201 a 285 a 455 b 685. Odbacuje se: [Due ljudi su ve prije postojale na nebesima te su za kaznu prognane u tijelo] 403 456. Dua se ne smije izvoditi samo prema njezinim fizikim i drutvenim pretpostavkama 4314. Dua (i tijelo) u v j e n o m b l a e n s t v u : M 3 b (Vjeno blaenstvo); M 3ba (Pretpostavke blaenosti); M 3bb (Gledanje Boga). Tijelo ovjeka. ovjek svojim tjelesnim ustrojem uzima u sebe tvarne elemente zemlje, tako da oni u ovjeku postiu svoj vrhunac 4314; zbog stvaranja od Boga i radi uskrsnua na Sudnji dan, ovjek mora svoje tijelo smatrati za dobro i dostojno i ne smije ga podcjenjivati 4314; on ne smije dozvoliti da njegovo tijelo, u kojem mora slaviti Boga, slui izopaenim sklonostima 4314. 1017 4ec 4eb

4ed

4ee

Moe se tvrditi da tijelo p o t j e e od ve postojee ive tvari 3896; odbacuje se zabluda manihejaca: [Stvaranje tijela je avolsko djelo] 462sl. Fiziki ivot je naelno d o b a r, jer se na njega oslanjaju sva ostala dobra osobe i iz njega se razvijaju (4552) 4791; usp. L 4d (Obveze i prava u odnosu na tijelo blinjega); L 5g (Ljudska prava). P r a v o na ivot, nepovredivost tijela i dostojno ivljenje; L 3c; L 4d; L 5g (Ljudska prava): O b v e z e prema vlastitom tijelu i tijelu blinjega: L 3c; 4d. S e k s u a l n o s t ovjeka: L 3c (Obveze i prava u odnosu na tijelo); L 6b (Ljudska seksualnost). D a l j n j e p r e n o e n j e ljudskog i v o t a : L 6c. S k r b za t i j e l a u m r l i h : L 4 d (Obveze i prava u odnosu na tijelo blinjega). ovjek ranjen g r i j e h o m osjea protivljenje tijela 4314; usp. D 2bc (Djelovanje izvornog grijeha); D 3be (Posljedice grijeha). U s k r s n u e i p r o s l a v a tijela: M 3a; M 3bc. C r k v a se postavlja protiv prevelikog i premalog vrednovanja ljudskog tijela 4341. Srce ovjeka. ovjek u svom srcu pronalazi put u svoju unutarnjost gdje ga oekuje Bog 4314; ovjek u svom srcu odluuje o svojoj sudbini 4314; B o g j e u srce ovjeka upisao unutarnji zakon 3247sl (3272) 3780sl 3956 4316 4580; usp. C 4sl (Savjest); L lc (Zapovijed razuma kao naravni zakon); L le (Savjest). B o g istrauje srca 4314; on poznaje srca i ono stoje skriveno 670 2866; jedini je on njihov sudac i ispitiva 4328; B lb (Boje znanje). N e u r a v n o t e e n o s t i pokvarenost ljudskog srca i nj ihovo dj elovanj e na ovj eka i svijet 431 Osi; usp. D lb (Razlog ljudskog grijeha); D 4a (Grijeh u drutvenim odnosima: povodi i uzroci). K r i s t u ljudskim srcima djeluje snagom svoga Duha 4338. Usklaenost c r k v e n e poruke sa eljama ljudskog srca 4321 4326; nita ne moe zadovoljiti ljudsko srce osim nje 4321. Odgoj ovjeka za k u l t u r u s r c a 43 31; usp. L 13 (Ureenje kulture). Usp. L 3b i L 4c (Obveze i prava u odnosu na duh i srce). Duh i razum ovjeka. ovjek ima udio u boanskom duhu. Zbog toga on sa svojim razumom nadvisuje sve stvari 4315; njega je Stvoritelj obdario razumom i postavio ga u drutvo 4321; usp. razumom obdarena Kristova dua: E 5b (Isus Krist je jednake biti s ljudima); usp. C 4fb (Dostojanstvo ovjeka); C 4h (ovjek i stvaranje). S p o s o b n o s t ljudskog razuma da s p o z n a i s t i n u - : openito: A 2aa: o spoznaji vjerskih istina: A 2ab; Spoznaja boanskih odluka u vjeri po daru Duha Svetoga 4315. P r a v o ovjekana i s t i n u i o b v e z a t r a i t i i s t i n u : L 3 b ; L 4 c ; o b v e z a p o magati drugima i njezina podreenost u odnosu na snagu duha koja treba biti jaa 3988. Zapovijed razuma kao n a r a v n i z a k o n : LI c; Utemeljenje naravnog zakona u Bogu: L ld. 1018

Razum i o b j a v a : A lb (Vlastitosti objave); A 2a (Sposobnost ljudskog razuma za istinu). Ljudski razum i b o a n s k o T r o j s t v o : B 4 a (Vjera u trojstvenog Boga). Zamraenje razuma po g r i j e h u 4315; usp. D 2 b c (Posljedice izvornog grijeha); D 3be (Posljedice grijeha). G r a n i c e razuma; razum i v j e r a: A 4 (Razum vjere); poseb. A 4a (Razum i vjera); L 2c (Krepost vjere); ima dubokih pitanja koja razum gotovo da i ne moe razrijeiti 249. Ljudi moraju pod vodstvom razuma otkriti svoje naravne snage, unapreivati ih i koristiti se njima 4580; usp. C 4i (Ljudsko djelovanje); C 4jj (Poziv na ljudsko djelovanje). Koritenje ljudske naravne snage za napredak u iskustvenim znanostima, tehnici i duhovnom obrazovanju, za istraivanje i podvrgavanje materijalnog svijeta 4315; usp. C 4id (Istraivanje i znanosti); C 4ie (Napredak). Upotpunjavanje razuma s m u d r o u 4315; ona vodi duh ovjeka prema istini i dobru, te ga vodi preko vidljivoga do nevidljivoga 4315; boanska objava i mudrost naravnog razuma iznose na svjetlo nepromjenjive zakone koji su ugraeni u ljudsku narav, i koji su jednaki za sva razumom obdarena iva bia 4581; koritenje ljudske mudrosti za humanizaciju ljudske spoznaje 4315; nunost mudrosti za rjeavanje problema ovjeanstva 4315; laici bi morali spoznati svoju zadau vodei rauna o kranskoj mudrosti 4343; usp. C 4ki (Kranski humanizam kao pravi humanizam). Obveze i prava u odnosu na duh i srce ovjeka: L 3b; L4c. B o g je izvor svake istine 2811; on je istinit: B lb (Boja istina); on je (neizmjerno) mudar 2901 3001 3004 3009 3781; usp. B lb (Znanje Boje); utemeljenost naravnoga zakona u Bogu: L ld; Kr i s t - : kao Mudrost (113) 148 4 7 6 ; - : kao Rije, Logos: B 2b (Nazivi Sina Bojega); Kristovo znanje: E 5dc; D u h S v e t i otvara oi razuma 4205; Duh Sveti kao Duh istine, kao onaj koji uvodi u istinu 4104 4211 4326 4530; Duh Sveti kao duh mudrosti 178 183 1726; usp. B 3b (Duh Boji u stvaranju i povijesti spasenja); G lbe (Crkva ostaje djelo presv. Trojstva). Trpljenje i smrt ovjeka. Tajna ljudskog postojanja pred licem smrti 4318; ovjek se boji i s pravom odbija potpuno unitenje i konanu propast svoje osobe, zbog klice vjenosti koju nosi u sebi 4318; produljenje biolokog trajanja ivota ne moe zadovoljiti tenju prema daljnjem ivotu 4318. Vjera prua ovjeku odgovor u njegovom strahu pred buduom sudbinom 4318; usp. A 2b i L 2c (Vjera). Jedini B o g odgovara na pitanje o znaenju ljudskog ivota i smrti preko objave u svom Sinu 4341; po K r i s t u i u K r i s t u osvjetljava se tajna boli i smrti, koja izvan Evanelja unitava ovjeka 4322; ovjek sa svojim strahom i sumnjom, svojom slabou i grjenou, svojim ivotom i smru, mora traiti utoite u Kristu 4641; svojim trpljenjem za ljude Krist je otvorio put koji ljudi trebaju slijediti kako bi posvetili svoj ivot i smrt 4322; usp. C 4fh (Krist savre1019

ni ovjek); E 3bb (Proroanstva Isusa Krista i Krist kao Uitelj); Krist je s ljudima podijelio trpljenje i smrt: E 2ba (Zajednitvo s ljudima); E 2c (Trpljenje i smrt Isusa Krista). Bez b o a n s k o g t e m e l j a i n a d e u vjeni ivot ostaje bez odgovora zagonetka o ivotu i smrti, o krivnji i boli, tako da bi ljudi bili gurnuti u oajanje 4321; usp. L 2d (Krepost ufanja). Postojanje C r k v e potsjea ovjeka na problem znaenja njegovog ivota i njegove smrti 4341; tijesna povezanost Kristovih uenika s veseljem, nadom, alou i strahom suvremenog ovjeka, posebno sa siromanima i ugnjetavanima svih vrsta 4301; usp. G 7aa (Crkva svijet i ljudski rod); podjeljivanje sakramenta bolesnikog pomazanja bolesnima i umiruima: K 7; pos. K 7d i K 7e (Primatelj i djelovanje sakramenta bolesnikog pomazanja). Smrt ovjeka: M 2ba. Dolazak tjelesne smrti s gr i j e h o m (prvog) ovjeka: usp. D 2bc (Posljedice izvornoga grijeha). N a d v l a d a v a n j e smrti po Kristovoj smrti i trpljenju: E 2c (Trpljenje, smrt i uzvienje Isusa Krista); E 3 (Isus Krist Spasitelj). P o z i v ovjeka na b e s m r t n o s t 4812; usp. M 3 (ivot buduega svijeta); besmrtnost ljudske due: C 4eb (Ljudska dua). Boanski p o z i v ovjeka prema b l a e n o m c i l j u , s onu stranu zemaljske bijede 4318; usp. C 4jb (Poziv ovjeka na zajednitvo s Bogom); C 4jc (Poziv svih ljudi na spasenje); M 3 (ivot buduega svijeta). U s k r s n u e mrtvih: M 3a. O d g o v o r n o s t ovjeka za svoj ivot u smrti i njegova plaa: F 3d (Opravdani ovjek bit e dovren kada Bog iz milosti nagradi njegove zasluge); M 2ab (Sud); M 2bb (Pojedinani sud); M 2bc (ienje ovjeka); M 3a (Uskrsnue mrtvih); M 3b (Vjeno blaenstvo); M 3c (Blaenstvo kao milost i nagrada); M 3d (Odbaenost ovjeka). Z a j e d n i t v o s ve umrlom braom u vjeri: J l e g (tovanje svetaca); M lb i M 3bd (Zajednitvo svetih).

C 4f 4af

f. - OSOBNO DOSTOJANSTVO OVJEKA Ljudska osoba. D o s t o j a n s t v o ljudske osobe: C 4fb. Bog Stvoritelj je htio ovjeka radi njega samoga: ovjek je osoba 4830; konstitutivni elementi i bitni odnosi svake ljudske osobe prelaze povijesne okolnosti 4580sl; osoba, odnos meu osobama, njihovu povezanost s Bogom 4576. Svakom ovjeku pripada vlastitost osobe, to znai, on je po svojoj naravi obdaren razumom i slobodnom voljom (3709) 3957; osoba je ovjek, nositelj prava i obveza 3957; usp. L (Bog poziva ovjeka na udoredni ivot u zajednici). 1020

Biti osoba znai nastojanje prema usavravanju darivanjem samoga sebe 4830; usp. C 4jf (Poziv ovjeka na samodarivanje); L 2e (Krepost ljubavi); L 2f (Sjedinjenje s Bogom). Ljudska osoba mora biti spaena 4303; napredak ljudske osobe i rast drutva ovise jedan o drugom 4325; ljudska osoba jest i mora biti temelj, nositelj i cilj svih drutvenih ustanova 4325; usp. C 4ge i 4 gf (Svrha i bit graanske zajednice); C 4gi i L 5d (Ustanove); L 5 (Osnovne odrednice drutvenog udorednog ivota). Ljudskojje osobi, u skladu s njezinom naravi, potreban d r u t v e n i i v o t 4325; usp. C 4ga (Odreenje ovjeka za drutveni ivot). Osnovna prava i slobode ljudske osobe; L 5g (Ljudska prava); L 6a (Obiteljska prava); prvo pravo ljudske osobe je pravo na ivot 4552 4791; usp. (Obveze i prava i u odnosu na tijelo blinjega). Usp. L 1 (osnovne odrednice osobnog udorednog ivota); pos. L la (Osoba). Dostojanstvo ovjeka. Svijest o ljudskom dostojanstvu je jedno od najvanijih oznaka dananjeg vremena 4750; usp. C 4kc (Suvremene promjene). U ovjeka je posijano b o a n s k o s j e m e 4304; on u sebi nosi klicu vjenosti koja se ne moe svesti na istu tvar 4318; on ima dionitvo u Bojem duhu. Zbog toga on svojim razumom nadilazi sve stvari 4315; usp. C 4ee (Duh i razum ovjeka); ovjek je stvoren na sliku i apriliku Boju 4199 4312 4322 4324 4329 4334 4341 a 4480 4765 a 4812 4815 a 4830; ovjek kao slika Boja ima slinosti s njim 4812; na ljudski ivot treba gledati kao na neto sveto jer je on u posebnom odnosu prema svom Stvoritelju 4792; ovjek moe spoznati i ljubiti svog Stvoritelja, te je postavljen iznad svih zemaljskih stvorenja 4312; usp. C 3 (Vidljivi svijet); C 4h (ovjek i stvaranje); u ovjekovoj unutarnjosti odjekuje Boji glas 4316; usp. C 4sl i L le (Savjest). Bog je i z a b r a o ovjeka i o b j a v i o mu se: A (Bog se objavljuje); poseb. A lc (Postupnost objave); C 4d (Bog eli spasenje ovjeka i osigurava mu svoje zajednitvo); kranska objava osvjetljuje vjernicima tajnu ovjeka 4322; dostojanstvo ovjeka odgovara temeljnom zakonu k r a n s k o g p o r e t k a sp a s e n j a 4341; Sveto Pismo govori o ovjekovoj slinosti s Bogom i pokazuje mu njegovo mjesto u poretku stvaranja 4312; E v a n e l j e pobuuje zahtjeve za dostojanstvom 4326; niti jedan ljudski zakon ne moe tako tititi osobno dostojanstvo ovjeka kao Evanelje 4341. Bog je o t k u p i o ovjeka: E (Bog spaava ovjeka po Isusu Kristu); poseb. E 3a (Isus Krist Otkupitelj); vrijednost i znaenje ovjeka za Stvoritelja postaje jasnim u otkupljenju i u tome to je predao svoga Sina 4641; ovjek tako iznova otkriva veliinu, dostojanstvo i vrijednost svoga ovjetva 4640; najvee divljenje pred vrijednou i dostojanstvom ovjeka nalazi se u Evanelju i kranstvu 4642. C r k v a ispravlja i uzdie dostojanstvo ljudske osobe 4340; dostojanstvo ljudske naravi po vjeri u Krista, savrenog ovjeka, izbjegava sva kolebanja u vrednovanju 4341; zadaa je vjere braniti ovjeka protiv onoga to ga moe razoriti i obeastiti 4550; ona kritizira ivotne uvjete nedostojne dostojanstva i slobode 1021

ovjeka 4767; ona snagom Evanelja objavljuje ljudska prava i cijeni njihovo unapreivanje 4341; Drugi vatikanski sabor naglaava potovanje pred ovjekom 4327; Crkva u ljubavi prema siromasima dokazuje dostojanstvo ovjeka 4760; usp. G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod); G 7ad (Crkva i siromasi). Posebni razlog ljudskog dostojanstva lei u p o z i v u ovjeka na zajednitvo s Bogom 4319; dostojanstvo ovjeka bilo bi uniteno bez boanskog temelja i nade u vjeni ivot 4321; priznavanje Boga se ne protivi dostojanstvu ovjeka, budui da se njegovo dostojanstvo temelji i dovrava u Bogu 4321; ljudska narav je uzviena na veliko dostojanstvo time to ju je Krist uzeo 4322; usp. C 4jb (Poziv ovjeka na zajednitvo s Bogom); C 4jd (Poziv i dostojanstvo ovjeka). Dostojanstvo ovjeka i njegove osobe kao s r e d i t e i v r h u n a c svega zemaljskoga 4312 4314 4326; ovjek nije samo dijeli prirode ili bezimeni lan ljudskog drutva 4314; on je na zemlji jedino stvorenje koje_[e Bog hito radi njega samoga 4324 4792 4830; usp. C 3 (Vidljivi svijet); C 4h (ovjek i stvaranje). Dostojanstvo ovjeka i njegova o b d a r e n o s t r a z u m o m 4315 4329; usp. C 4ee (Duh i razum ovjeka). S 1 o b o d a je znak boanske slike u ovjeku 4317; dostojanstvo ovjeka zahtijeva da on radi u svjesnom i slobodnom izboru, to jest osobno 4317; dostojanstvo ovjeka e biti izgubljeno, bude li se on za ouvanje svojih prava odvojio od normi boanskog zakona 4341; usp. C 4fc (ovjekova sloboda); L lb (Nesamostalna sloboda, obvezatna na dobro); L lf (udoredni in). P o s l j e d i c e koje proizlaze iz dostojanstva osobe: ovjek s pravom odbacuje potpuno unitenje i konanu propast svoje osobe 4318; usp. C 4ef (Trpljenje i smrt ovjeka); C 4ja-jc (Poziv ovjeka na uzvieniji ivot, na zajednitvo s Bogom, na spasenje). Dostojanstvo ljudske osobe trai da ljudi otkriju i unapreuju svoje naravne moi i koriste se njima 4580; dostojanstvo ovjeka se moe unapreivati samo uz odravanje zakona vlastite naravi 4580; ovjek je vie vrijedan zbog onoga to jest, nego zbog onoga to ima 4335 4760; usp. 4ia (Smisao i cilj ljudskog djelovanja); C 4jj (Poziv ljudskog rada). Kako bi postigao svoje dostojanstvo ovjek se mora osloboditi ropstva strasti i ii prema svom cilju u slobodnom izboru dobra 4317; usp. C 4ji (Poziv ljudskog djelovanja). O s n o v n a j e d n a k o s t svih ljudi temelji se na istom dostojanstvu 4329; jednakost i sudjelovanje u zadacima djelovanja, kao oblicima ljudskog dostojanstva 4501; usp. C 4gg (Jednakost i nejednakost u drutvu); L 7 (Drutveni poredak: jednakost). P r a v a i o b v e z e koje proizlaze iz dostojanstva ljudske osobe su ope i nepovredive 3957 4326 (4765); glavna zapovijed ljubavi vodi prema pravom priznavanju dostojanstva svakog ovjeka 4765; ljudsko dostojanstvo i prava koja iz njega proizlaze, pripadaju podjednako svim ljudima i svim narodima 4199; ljudima mora biti dostupno sve ono to ovjek treba za uistinu ljudski nain ivota 1022

3165 4326; ljudska prava: L 5g; obiteljska prava: L 6a; usp. L 5b (Zajednica i njezina odgovornost). Potivati ovjeka znai da svi gledaju na svoga b l i n j e g a kao na drugo 'ja', tako da budu zauzeti za njegov ivot i za potrebna sredstva kako bi ga dostojno vodio 4327; ljubav i potovanje (treba iskazivati) i prema onima koji u drutvenim, politikim i vjerskim pitanjima misle i rade drugaije 4328; onaj koji je u zabludi zadrava osobno dostojanstvo 3996 4316 4328; usp. C 4ff (Savjest); L 2e (Krepost ljubavi); L 4 (Odnos prema blinjemu). O dostojanstvu osobe treba voditi rauna u razliitim podrujima d r u t v e n o g i v o t a : C 4gf (Bit graanske zajednice); C 4gi 1 5d (Ustanove); L 5b (Drutvo i njegova odgovornost); L 7 (Ureenje drutva: svrha); L 8 (Ureenje drave); zatiti tog dostojanstva doprinose -: pravo na slobodno tovanje Boga prema svojoj savjesti 3250 3961; -: pravo na privatno vlasnitvo (3949) 3950 3965; naela solidarnosti i subsidijarnosti povezana su s dostojanstvom ovjeka kao sa svojim temeljem 4766; usp. L 5e; L 5f (Naela solidarnosti i subsidijarnosti). P r i v a t n e i j a v n e u s t a n o v e moraju biti u slubi dostojanstva ovjeka, u borbi protiv drutvenog i politikog porobljavanja te u obrani osnovnih prava 4329; usp. C 4gi i L 5d (Ustanove). Isto dostojanstvo osobe trai da se doe do h u m a n i j i h i p r a v e d n i j i h i v o t n i h u v j e t a i do smanjenja gospodarskih i drutvenih nejednakosti meu narodima 4329; usp. C 4gd (Ope dobro); C 4gg (Jednakost i nejednakost u drutvu); C 4gj (Opa zajednica naroda); L 9 (Ureenje obitelji ovjeanstva); postoje ivotni uvjeti koji ljudima ne dozvoljavaju da postanu svjesni svoga dostojanstva 4331; usp. C 4ke (Siromani); u proturjenosti su - : sa ivotom (smrt, genocid, pobaaj, eutanazija, svojevoljno samoubojstvo); -: s nepovredivou ljudske osobe (osakaivanje, muenje, psihiko nasilje); - : s dostojanstvom ovjeka (neljudski ivotni uvjeti, nedostojni radni uvjeti, proizvoljna uhienja, otmice, ropstvo, prostitucija, trgovina djevojkama, trgovina s djecom), a to je sramota i obeauje vie one koji se tako ponaaju nego li one koji trpe nepravdu, te proturijei asti Stvoritelja 4327; usp. L 5g (Ljudska prava); zloini javne vlasti poniavaju one koji se tako ponaaju 462 9; dostojanstvo ovjeka se ne moe unititi, pa niti na najnioj stepenici bijede, ponienja, odbaenosti i nemoi 4760; usp. C 4ke (Siromani). ovjek koji je stvoren na sliku Boju, mora z e m a l j s k e s t v o r o v e koristiti za Boje uzvienje 4312 4334 (4337) 4480; p o r e d a k s t v a r i treba podloiti p o r e t k u o s o b a a ne obratno 4326; usp. C 4h (ovjek i stvaranje); L 4f (Odgovorni odnos prema svijetu). Sloboda ovjeka. Usp. C lic (Autonomija zemaljskih stvari). Svijest o slobodi i ljudskom dostojanstvu su vani znakovi dananjeg vremena 4750; usp. C 4kc (Suvremene promjene); vrijednost slobode obeava napredak ovjeanstva prema savrenosti 4505; usp. 4ie (Napredak). 1023

ovjek posjeduje slobodu i u stanju p a l e n a r a v i : D 2bc (Posljedice izvornog grijeha); kada bi postojala sudbinska nunost, ponitila bi se odgovornost za ljudsko djelovanje kao i nagrada i kazna 283. ovjek je temeljem s l o b o d n e v o l j e samostalan i moe slobodno raditi 4752; sloboda mu daje dostojanstvo te on ima punu vlast nad svojim ponaanjem 3245 4752; njegovo d o s t o j a n s t v o zahtijeva da on djeluje sa svjesnim i slobodnim izborom, to jest kao osoba 4317; ovjek se moe odluiti za dobro samo kao slobodan 4317; on je obvezatan izvravati Boje zapovijedi iz slobodne volje 227 245; sloboda kao bitna vlastitost ljudske o s o b e 4765; poziv ovjeka na punu slobodu (4752) 4815; pa i ako je sloboda zbog okolnosti smanjena, ona nije u potpunosti dokinuta 4754; usp. L lb (Nesamostalna sloboda, obvezatna na dobro); L lf (udoredni in). Prava s l o b o d e : L 5 g (Ljudska prava). Stvoritelj je ovjeka postavio u d r u t v o kao slobodnog 4321; svemu meu zemaljskim stvorenjima pripda sloboda 4163; jednakost i sudjelovanje u zadaama djelovanja, kao obliku ljudskog dostojanstva i slobode 4501; usp. C 4gg (Jednakost i nejednakost u drutvu); demokracija i slobodno sudjelovanje graana u vrenju vlasti: C 4gh (Autoritet u drutvu); L 8 (Ureenje drave); odgovornost i slobodna inicijativa osoba i zajednica u drutvu: L 5f (Naelo subsidijarnosti). A u t o n o m i j a i s t v o r e n o s t ovjeka: sloboda je znak boanske slike u ovjeku, ato uzrokuje njezinu uzvienost 4317 a 4765; premda je isti Bog Stvoritelj i Otkupitelj, Gospodar povijesti i povijesti spasenja, time se ne ponitava prava autonmija stvorenja i ovjeka, nego se ona tako uspostavlja i potvruje u svom vlastitom dostojanstvu 4341; razumom obdareni ovjek nije Stvoritelju suparnik 4334; ovjek ovisi o Bogu, svom Stvoritelju 3008; usp. C lic (Autonomija zemaljskih stvari). Sloboda ovjeka moe svoju upravljenost na Boga ostvariti samo uz pomo Boje m i l o s t i 4317; po sebi, samo sloboda nije dovoljna da bi se inilo dobro 725; prednost milosti pred sudjelovanjem slobodne volje 243; svaki pokret dobre volje je od Boga 244; nitko se bez Krista ispravno ne slui svojom slobodnom voljom 242; ljudska sloboda i Boja milost: F 5c; Boja milost ne ponitava slobodnu volju ovjeka: F 5ca (Prednost milosti pred sudjelovanjem Boje volje); Boja milost i y'udsko djelovanje: F 3d (Opravdani ovjek bit e dovren kada Bog iz milosti nagradi njegove zasluge); F 5a (Nezasluenost milosti); Boja providnost i ljudska sloboda: C l g c (Sudjelovanje ovjeka u Bojem djelu); E 6d (Sudjelovanje ovjeka u djelu Isusa Krista). Svatko e pred Bojim sudom morati poloiti raun za svoj vlastiti ivot: je li radio dobro ili zlo 4317; ovjek u svom srcu pred Bojim oima odluuje o svojoj vlastitoj sudbini 4314; usp. M 2bb (Pojedinani sud). Z a d a e ljudske slobode: B o g j e ovjeka htio ostaviti njegovoj vlastitoj odluci, tako da on trai svog Stvoritelja prema vlastitoj odluci, te da slobodno doe do svog dovrenja 4317; ovjek se mora osloboditi iz ropstva strasti, i u slobodnom 1024

izboru slijediti dobro 4317; prava sloboda je sluba pravednosti 4753; pravo koritenje stvorenja u siromatvu i slobodi, u zahvalnosti Stvoritelju 4337; usp. L lb (Nesamostalna sloboda obvezama na dobro). O p a s n o s t i i j a a n j e slobode: slabljenje ljudske slobode u siromatvu, i u predanju prevelikim mogunostima ivota; jaanje, kod preuzimanja nunosti drutvenog ivota i obveza u slubi ljudske zajednice 4331; ljudska sloboda je ograniena i podlona zabludi 4752; slobodno djelovanje moe dobro stvoriti ili razoriti ga 4752; unutarnja neuravnoteenost ljudske slobode kao izvor omalovaavanja ovjeka 4481; grijeh je ranio slobodu 4317; usp. C 4gl (Smetnje u drutvu zbog ljudskog grijeha); D 2bc (Posljedice izvornog grijeha); D 3be (Posljedice grijeha); D 4c (Grjene strukture drutva); D 6 (Svijet i povijest u ropstvu grijeha). Potpuno ostvarenje slobode trai odgovarajue drutvene, politike i kulturoloke uvjete 4750 (4767); usp. C 4gm (Osloboenje i promjene strukture); ugroavanje slobode siromatvom: C 4ke (Siromani); odgoj za slobodu 4771. Pokret za unapreenje ljudskih prava mora se zatititi protiv krive autonomije 4341. K r i s t o v a sloboda: Krist je izvrio svoje djelo spasenja u potpunoj slobodi: E 2b (Kristov ivot s ljudima); E 2ca (Kristovo trpljenje i smrt); E 4c (Kristovo poslanje: djelo Sina); E 5cb (Dvije Kristove naravi u jedinstvu). E v a n e l j e i ljudska sloboda: nauk o slobodi ima svoje korijene u boanskoj objavi 4244; Krist je svojom poslunou do smrti otvorio svim ljudima put prema slobodi djece Boje 4163; ljudska sloboda je u skladu s osnovnim zakonom kranskog poretka spasenja 4341; Evanelje je poruka o slobodi i osloboenju 4751; Evanelje navjeuje slobodu djece Boje, te odbacuje svako ropstvo, koje konano proistjee iz grijeha 4341; sloboda se ne moe braniti niti jednim ljudskim zakonom (tako dobro) kao Evaneljem 4341; sloboda vjernika 4123 4162 4167. C r k v a i ljudska sloboda: crkvena poruka iri slobodu 4321; Crkva brani slobodu ovjeka 4341; Crkva osuuje uvjete ivota koji umanjuju dostojanstvo i slobodu ovjeka 4767; zahtjeve ljudi za osloboenjem Crkva ini svojima 4751; laici bi trebali doprinositi napretku ljudske i kranske slobode 4162; usp. C 4gm (Osloboenje i promjene struktura); G 6cb (Poslanje i zadaa laika u svijetu); G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod); G 7ab (Crkva i drutvo). Z l o p o r a b a slobode: ovjek je na nagovor Zloga od poetka povijesti zloupotrebljavao svoju slobodu, tako da se podigao protiv Boga, i tako stoje elio postii svoj cilj izvan Boga 4313; ljudska je sloboda ranjena grijehom 4371; poetak svakog omalovaavanja ovjeka treba traiti u unutarnjoj neuravnoteenosti ljudske slobode 4481; ljudi su u napasti da smatraju kako su njihova osobna prava samo onda zajamena, ako su odvojena od svake norme boanskog zakona; tako se gubi dostojanstvo ljudske osobe 4341; bira li ovjek krivo dobro, nee opravdati svoj poziv na slobodu 4752; usp. D lc (Bit grijeha); D 2ab (Narav izvornog grijeha). 1025

4fd

Sloboda ne znai opravdanje da se ini sve, pa i zlo 4371; usp. D lb (Razlog ljudskog grijeha). A t e i s t i k o s h v a a nj e a u t o n o m i j e : sustavni ateizam tjera zahtjeve ovjeka za autonomijom tako daleko, da ovjek odbija svaku ovisnost o Bogu: [Ljudska se sloboda sastoji u tome da ovjek bude cilj samome sebi i jedini oblikovatelj i stvoritelj svoje povijesti] 4320; usp. C 4kh (ateizam). Filozofski l i b e r a l i z a m prema svom porijeklu znai krivo shvaanje autonomije 4509; usp. C 41c (Liberalizam). Upuenost ovjeka na ljubav. Bogje stvorio ovjeka iz ljubavi i odrava ga iz ljubavi 4318sl; usp. C 4a (Porijeklo ljudskog roda). Ljubav je temeljni zakon ljudskog usavrenja, a zbog toga i preobrazbe svijeta 433 8; ovjek ne ivi potpuno u skladu s istinom ljubavi, ako slobodno ne priznaje ljubav Boju koja ga uzdrava, i ako se ne pridrui svom Stvoritelju 4318; on samoga sebe moe u potpunosti pronai samo iskrenim predanjem samoga sebe Bogu a z drugim ljudima 4319 a 4324 a 4331; biti osoba znai nastojanje za svojim usavravanjem i predajom samoga sebe (drugima) 4830; C 4jf (Poziv na predanje samoga sebe); G 4bb (Putovi posveenja); L 2f (Sjedinjenje s Bogom). Krepost ljubavi: L 2e; L 2f (Sjedinjenje s Bogom); L 3a (Ljubav prema samome sebi kao osnovna obveza); L 4a (Naelo solidarnosti). Bratstvo, solidarnost i ljubav meu ljudima: C 4gb. Poziv ljudske osobe na ljubav ispunjava se u enidbi i djevianstvu 4700; to su konkretna ostvarenja najvie istine o ovjeku 4700; djevianstvo, brak: C 4fe (ovjek kao mukarac i ena); G 4bb (Putovi posveenja); K 9 (Sakrament enidbe); L 6 (Ureenje enidbe i obitelji). Ljudska ljubav je osjetna i duhovna 4470; kod enidbene ljubavi radi se o potpunoj ljubavi 4471 4701sl 4709; spolnost dodiruje unutarnju sr ljudske osobnosti, i nije neto samo bioloko 4701; usp. L 6b (enidbena ljubav i ljudska spolnost). Usp. C 4gb (Bratstvo, solidarnost i ljubav meu ljudima); C 4jf (Poziv na darivanje samoga sebe); G 4bb (Putovi posveenja); L 2e (Krepost ljubavi); L 3a (Ljubav prema samome sebi kao osnovna obveza); L 4a (Ljubav prema blinjemu); L 2f (Sjedinjenje s Bogom: darivanje samoga sebe). ovjek kao ena ili mukarac. Bogje od poetka stvorio ovjeka kao m u k a r c a i e n u ; njihovo je sjedinjenje prvi oblik zajednitva meu osobama 4312. Prvotni je odnos izmeu mukarca i ene naruen grijehom 4831; grijehom je naruena stalnost osnovne jednakosti izmeu mukarca i ene u "zajednitvu dvaju" 4831; usp. D 2bc (Posljedice izvornog grijeha); D 4c (Grjene strukture drutva); u ime osloboenja od gospodstva mukarca, ena ne moe teiti prema tome da umjesto svojih enskih vlastitosti preuzme vlastitosti mukarca 4832; majinstvo ene predstavlja vei dio zajednikog roditeljstva suprunika, iz ega slijede posebne obveze mukarca prema eni 4834. Majinstvo i djevianstvo su dvije vrste poziva ene 4833; majinstvo ene nosi sa sobom ostvarenost prema novoj osobi 4834; otajstvo ena - djevica, majka i zarunica, treba gledati u perspektivi otajstva otkupljenja 4838sl. 1026

4fe

Jednakopravnost mukarca i ene 3962 3975sl 4199 4329 4460 4467; usp C 4gg (Jednakost i nejednakost u drutvu); L 5g (Ljudska prava). Ljudska enidba: C 4fd (Upuenost ovjeka na ljubav); G 4bb (Putovi posveenja); G 6cc (Poslanje i zadaa laika u braku i obitelji); K 9 (Sakrament enidbe); L 6 (Ureenje enidbe i obitelji). Ljubav i ljudska spolnost: C 4fd (Upuenost ovjeka na ljubav); L 2e (Krepost ljubavi); L 3c (Obveze i prava u odnosu na tijelo); L 6b (Zenidbena ljubav i ljudska spolnost). Savjest ovjeka. Savjest je sr i svetite ovjeka u kojem je on sam s Bogom 4316; u savjesti ovjek otkriva onaj zakon koji treba ispuniti u ljubavi prema Bogu i blinjemu: on si ne donosi sam taj zakon, nego mu se mora pokoravati; on ga poziva ljubiti dobro i izbjegavati zlo 4316; usp. L 1 c (Zakon razuma kao naravni zakon). Vjernou savjesti krani se povezuju s drugim ljudima u traenju istine i u rjeavanju udorednih problema pojedinaca u drutvu 4316; to se vie prihvate prava savjesti, tim vie e pojedinci i grupe naputati samovolju, te e se orijentirati na objektivne norme udorea 4316; vrijednost obveze savjesti obeava napredak ovjeka prema savrenosti 4505; usp. C 4ie (Napredak). S a v j e s t koja je u z a b l u d i iz neznanja ne gubi svoje dostojanstvo. To ne vrijedi kad se savjest privikne na grijeh, i kod malog nastojanja oko istine i dobra 4316. E v a n e l j e potuje kao svetinju dostojanstvo savjesti i njezinu slobodnu odluku 4341. Usp. L le (Savjest). ovjekova grjenost i njezine posljedice. Usp. D (Grijeh stvorenja koji Bog oprata). ovjek grijehom prekida upravljenost prema svom posljednjem cilju, a time i propise u odnosu na samoga sebe, druge ljude i sve stvorene stvari 4313; ovjek je podvojen u samome sebi; itav njegov ivt, kao pojedinca i kao lana zajednice, pokazuje se kao borba izmeu dobra i zla. Kod toga je ovjek upuen na pomo milosti Boje 4313 (4325) 4337; usp. C 4kg (ovjekova potraga za smislom); D 2bd (Doivljaj podvojenosti); F 3b (Opravdani ovjek ostaje ugroen); F 5cb (Nunost milosti). Isus Krist potpuni ovjek. Usp. E 5b (Isus Krist je jednake biti s ljudima). Krist je ( a slika nevidiljivoga Boga a u isto vrijeme) i kao potpuni ovjek, uao u povijest a 4322 4338 4341 4345; Gospodin je cilj ljudske povijesti, toka prema kojoj su upravljene sve enje povijesti i civilizacije, sredite ljudskoga roda 4345; Krist kao alfa i omega, prvi i posljednji, poetak i svretak 4345; usp. C 5b Krist i cilj povijesti); E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja). Samo je u Kristu uistinu protumaena tajna ovjeka 4322; u njemu je osvjetljena zagonetka boli i smrti koja bi izvan Evanelja ovjeka unitila 4322; ovjek mora potraiti utoite u Kristu radi spoznaje samoga sebe sa svojim strahovima i sumnjama, svojom slabou i grjenou, svojim ivotom i smru 4641; u Kristu - : pronalaze svoj vrhunac istine o ovjeku, i njegovom ishoditu 4322; - : 1027

nalazi se punina vjerskog ivota 4197; Adam kao pralik budueg ovjeka, to jest Krista 4322; Krist u objavi objavljuje ljudima Oca i njegovu ljubav prema ovjeku, i otkriva ovjeku njegov najuzvieniji poziv 4322 (4640); usp. A lc (Postupnost objave); E 3bb (Prorotva Isusa Krista i Isus Krist kao uitelj). Krist kao potpuni ovjek eli spasiti sve 4345; on je svijet uzeo u se, te je sve ujedinio 4338 4345; on se po svom utjelovljenju sjedinio sa svakim ovjekom 4322; budui daje Krist uzeo ljudsku narav, on ju je i u drugim ljudima uzvisio na uzvieno dostojanstvo 4322; usp. E 3a (Isus Krist kao posrednik spasenja). Svojim trpljenjem je Krist ljudima utro put koji bi ljudi morali slijediti kako bi posvetili svoj ivot i smrt 4322; Krist zahtijeva nasljedovanje svog predanja, koje obuhvaa itavog ovjeka, sve ljude i itav kozmos 4613sl; on pokazuje svojim primjerom da treba nositi kri koji su tijelo i svijet natovarili onima koji tee za mirom i pravednou 4338; tko slijedi Krista, savrenog ovjeka, i sam postaje vie ovjek 4341; ovjek mora usvojiti istinu utjelovljenja i otkupljenja kako bi ponovno naao samoga sebe 4641; usp. E 3bb (Prorotva Isusa Krista i Isus Krist kao uitelj). Krist, Otkupitelj, u potpunosti je ovjeku objavio ovjeka. To je utemeljenje ovjenosti i vlastitost otkupljenja 4640; u njemu ovjek ponovno otkriva veliinu, dostojanstvo i vrijednost svog ovjetva 4640: ovjek biva jo jedamput "istaknut", stvoren 4640; usp. E 3bb (Prorotva Isusa Krista i Isus Krist kao uitelj). Krist spasenje ljudi. Boja je odluka odredila da Krist bude zaetnik spasenja za svijet 4141; B o g Otac je od poetka htio dijeliti svoje gospodstvo s ljudima u Isusu Kristu 4814; spasenje poinje ivotom Kristovim, zauvijek je postignuto njegovom smru i uskrsnuem, a u povijesti mora biti nastavljeno do Kristovog dolaska 4571; nakon to je Krist postao ovjekom, svaki ovjek njegov brat pozvan je da postane Krist, kako bi od njega primio spasenje 4550; Duh Sveti svima prua mogunost da se povezu s uskrsnim otajstvom 4322; ovjek je boanskom rijei i sakramentima osloboen od vlasti grijeha i zla i uveden u zajednicu ljubavi s Bogom 4755; svaki ovjek, moe primiti Kristovo kraljevstvo i spasenje kao milost: odricanjem samoga sebe, obnovom i obraenjem 4572; usp. B 3b (Duh Boji u stvaranju i povijesti spasenja); C 4da (Bog u svojoj milosti eli spasenje ljudi); C 4fh (Krist potpuni ovjek); C 4jc (Poziv svih ljudi na spasenje); C 5d (Boje i Kristovo kraljevstvo kao cilj povijesti); E 2bb (Kristovo djelovanje medu ljudima); E 3 (Isus Krist, Spasitelj); E 4 (Poslanje Isusa Krista); F 1 (Boja elja za sveopim spasenjem); poseb. F lc (Boja elja za sveopim spasenjem u Isusu Kristu); F 2 (Opravdanje grjenika po milosti Bojoj). S u d j e l o v a n j e ljudi, posebno Marije u otkupljenju; E 6d. O b r a e n j e i opravdanje, odn. spasenje: F 2b (Obraenje i opravdanje iz vjere). N a v i j e t a n j e spasenja: A 2bb (Vjera, odgovor ovjeka); G 3cd (Crkva i navijetanje Evanelja, odn. misije); G 6ca (Apostolat laika); H 2f (Biskupi i svijet); H 5 (Sluba sveenika). 1028

V j e r a kao poetak spasenja 1532 3008; usp. A 2b (Vjera kao odgovor na Boju objavu); F 2ba (Temelj opravdanja); L 2c (Krepost vjere). Spasenje se posreduje preko C r k v e i s a k r a m e n a t a: G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); G 2bc (Nunost Crkve za spasenje); G 7a (Odnos Crkve prema svijetu, drutvu i kulturi); sakramenti i njihovo djelovanje: K (Bog posveuje po sakramentima); poseb. K 2f (Dostojanstvo i nunost sakramenata); K 3f (Dostojanstvo i nunost krtenja). O p r a v d a n i o v j e k : F 3a. Trajna upuenost ovjeka na m i l o s t Boju: F (Bog opravdava i posveuje ovjeka); poseb. F 3b (Opravdani ovjek ostaje ugroen); F 5cb (Nunost milosti). ovjek i Crkva. ovjek je put Crkve 4645; unutarnja povezanost -: Crkve s ljudskim rodom i njegovom povijeu 4301 4303; -: Kristovi uenici s radou, nadom, alou i strahom suvremenih ljudi, posebno siromanih i ugnjetavanih 4301; poslanje Crkve je vjersko a time i najvie ljudsko 4311; Crkva je ljudima vjerno odana 4321; usp. G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); G 2bd (Poslanje Crkve); G 3c (Katolianstvo Crkve); G 3cd (Crkva i navijetanje Evanelja, odn. misije); G 7a (Odnos Crkve prema svijetu, drutvu i kulturi). Crkva odgovara na pitanja ovjeka: C 4jm (Crkva i ljudski poziv). Kranin prima prvenstvene darove Duha po kojima je sposoban ispunjavati novi zakon ljubavi 4322; ovjek je u Duhu Svetom postao novo stvorenje 4337; usp. B 3bf (Duh Sveti u ivotu vjernika); F 2cd (Darovi Duha Svetoga); G 3ac (J e d n a Crkva izgraena mnogostrukou karizmi). Krani se moraju, i imaju obvezu, boriti se protiv zla i podnijeti smrt; ali povezani s uskrsnim otajstvom, suoblieni s Kristovom smru, i puni nade ii ususret uskrsnuu 4322; usp. L 2d (Krepost ufanja); M 3 (ivot buduega svijeta). Zadae, obveze i prava kranina: G 4b (Poziv i poslanje zajednice vjernika); G 6c (Poslanje i zadaa laika); H (Bog po svojim slubenicima vodi, pouava i posveuje Crkvu); L (Bog poziva ljude na udoredan ivot u zajednici). Strahopotovanje ovjeka pred Bogom. Usp. A 2b (Vjera kao odgovor na Boju objavu); G 4bb (Putovi posveenja); J (Bog u liturgiji susree svoj narod); j 1E (Liturgija i oblici pobonosti); L2 (Osobni odnos prema Bogu). Poziv ovjeka: C 4j. 4fj

4fk

4fl

4fm

g. - DRUTVENA NARAV OVJEKA Odreenje ovjeka za drutveni ivot. Zajednitvo u T r o j s t v u kao temelj i osnova ljudskog zajednitva 4324; u drutvenom poretku ovjek mora prepoznati odraz boanske savrenosti 3772 (3978); usp. B 4bd (Tri boanske osobe su jedan Bog); B 4ca (Jedinstvo djelovanja boanskih osoba u stvaranju i u povijesti spasenja).

C 4g 4ga

1029

ovjek ivi u zajednici u skladu sa svojom naravi, ^temeljem Boje odredbe, ne doac ab a brovoljnomu* zbog dogovora//Wz 3151 3165 (3168) 3170-3173 3743 3971 a a 3973 3979sl 4312 4325; Bog nije stvorio ovjeka za samaki ivot, nego da stvori jedno drutveno zajednitvo 4332; Stvoritelj je ovjeka obdario razumom i postavio ga u drutvo kao slobodnog 4321; Stvoritelj je zakone drutvenog ivota upisao u duhovnu i udorednu narav ovjeka 4323; B o g j e brigu za ljudski rod podijelio izmeu crkvene i dravne vlasti 3168. Ljudska osoba, u skladu sa svojom n a r a v i , treba drutveni ivot, te je prema p o z i v u upuen na ophoenje s drugima, na njihove usluge i razgovor 4312 4325; ovjek bez odnosa s drugima ne moe niti ivjeti niti razvijati svoje sposobnosti 4312. O d r e d n i c e o v j e k a prema Bogu, samome sebi, drugim ljudima te prema svim stvorenim stvarima 4313; osoba, odnos meu osobama i njihova povezanost s Bogom 4576. ovjek pripada o b i t e l j s k o j z aj e d n i c i, g r a a n s k o j z a j e d n i c i i a Crkvi 3165 a 3685; postoje drutveni uvjeti koji su ovjeku potrebni i koji su u skladu s njegovom naravi, kao to je obiteljska i politika zajednica, i druge, koje proizlaze iz slobodne volje 4325; usp. G 6cc (Poslanje i zadaa laika u braku i obitelji); G 4a (Pripadnost Crkvi); L 6 (Odrednice za enidbu i obitelj). Bogje od poetka stvorio ovjekakao m u k a r c a i e n u ; njihovo je sjedinjenje prvi oblik zajednitva meu osobama 4312; iz obiteljskih veza nastaju drutveni odnosi (4332); usp. C 4fe (ovjek kao mukarac i ena); K 9 (Sakrament enidbe); L 6a (Pravo na enidbu i obitelj). Svi moraju na b l i n j e g a gledati kao na drugo 'ja', tako da se brinu o njegovom ivotu i potrebnim sredstvima za ivot 4327; materijalna dobra i dobra due dana su ljudima za njihovo vlastito usavravanje kao i na korist drugima 3267 3952; teka je obveza pomagati drugima kako bi nadvladali podreenost s obzirom na znanje, krepost, duhovnu mo i vanjska dobra 3988; usp. L 4 (Odnos prema blinjemu); L 5a (Drutvena narav ovjeka). D r u t v e n i p o r e d a k kao stalna zadaa; na njemu treba raditi svaki dan iznova 4326; osobe su djelatni i odgovorni subjekt drutvenog ivota 4765; drutvene potrebe se danas ubrajaju meu glavne obveze dananjeg ovjeka 4330; ovjek nije anonimni element drutva 4314; usp. L 5b (Drutvo i njegova odgovornost); L 5e (Naelo solidarnosti); L 7 (Ureenje drutva). Ljudi-osobe primaju mnogo od drutvenog ivota za ispunjenje svoga poziva, pa i vjerskog 4325. Usp. L 4 (Odnos prema blinjemu); L 5 (Osnovne odrednice drutvenog udorednog ivota); poseb. L 5a (Drutvena narav ovjeka). 4gb Bratstvo, solidarnost i ljubav meu ljudima. Ljudsko i nadnaravno bratstvo pokazuje se u obvezi solidarnosti prema drutvenoj pravednosti, prema opoj ljubavi 4459; obveza solidarnosti vrijedi i meu narodima 4461; usp. C 4gc (Pravednost i mir); L 5e (Naelo solidarnosti); L 9 (Ureenje obitelji ovjeanstva). 1030

Nastojanje oko pravednosti, bratstva i humanog poretka je vrednije nego tehniki napredak 4335; mir je plod ljubavi i izraz pravog bratstva 4488; usp. C 4gc (Pravednost i mir); C 4ie (Napredak); C 4gm (Osloboenje i promjene struktura); L 7 (Ureenje drutva: napredak; mir). S v i j e t nije vie mjesto bratstva; mo ovjeanstva prijeti da uniti ljudski rod 4337; usp. C 4kd (Prijetnje i problemi ljudskog roda); C 4ke (Siromani). B o g j e htio da ljudi stvore jednu obitelj i da meusobno surauju u bratskom osjeanju 4324; bratsko zajednitvo odgovara pozivu ovjeka 4303. K r i s t kao brat ljudima: E 2ba (Kristovo zajednitvo s ljudima). Krist je donio ljudima bratstvo kako bi ih pomirio s Ocem 4488; on daje nadu da nije uzaludan pokuaj za uspostavom opeg bratstva 4338; usp. E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja). Kranska ljubav okuplja sve ujedno bratstvo koje je sposobno otvoriti put prema novoj povijesti 4613; usp. L 2e (Krepost ljubavi). C r k v a je bratska zajednica 4332; usp. G 3a (Jedinstvo Crkve). Opcija Crkve za siromane s ciljem dostojnog i bratskog suivota meu ljudima 4633; usp. G 7ad (Crkva i siromani). Drugi vatikanski sabor nudi ljudima suradnju kako bi se uspostavilo bratsko zajednitvo svih 4303. S o l i d a r n o s t : Suosjeanje (solidarnost) je vrsta i trajna volja da se brine za ope dobro svih 4817; suradnja kao in suosjeaj a izmeu ljudi i naroda (4461) 4817sl; suosjeanje je za narode put prema miru i napretku 4818; usp. L 7(Ureenje drutva: mir); L 9 (Ureenje obitelji ovjeanstva). N a e l o d j e l o v a n j a solidarnosti: L 5e. Odgoj za solidarnost 4776. Ljudska se solidarnost moe ostvariti samo u K r i s t u 4488; usp. Cfh (Krist, potpuni ovjek); E 3a (Krist, posrednik spasenja). C r k v a pokazuje solidarnost s ljudima za koje se ini da u drutvu nisu nita vrijedni, tako to ih prima u ljudsko bratstvo i u zajednitvo djece Boje 4760; Crkva vodi pravu borbu za drutvenu pravednost i solidarnost 4773; usp. G 7ab (Crkva i drutvo); G 7ad (Crkva i siromani). L j u b a v : glavna zapovijed ljubavi vodi prema punom priznavanju dostojanstva svakog pojedinog ovjeka stvorenog na sliku Boju 4765; potovanje i ljubav moraju se protegnuti i na one koji u drutvenim, politikim ili vjerskim pitanjima misle i djeluju drugaije 4328; glavne zapovijedi drutvenog ivota su pravednost i ljubav 3941 3973 (3978); drutveni ivot treba uiniti ivim po ljubavi 4326; ispunjene obveze pravednosti i ljubavi -: doprinosom za ope dobro 4330 (4766) (4818); - : tako da se lanovi takvog drutva meusobno priznaju kao osobe 4818; pravednosti se mora pridodati ljubav, kako bi one proele ljudski ivot u svim njegovim podrujima 4684. N a e l o d j e l o v a n j a ljubavi prema Bogu, prema ljudima i u drutvu: L 2e (Krepost ljubavi); L 2f (Sjedinjenje s Bogom); L 3a (Ljubav prema samome 1031

sebi kao osnovna obveza); L 4a (Ljubav prema blinjemu); L 5b (Drutvo i njegova odgovornost); L 5e Naelo solidarnosti). C i v i l i z a c i j a ljubavi 4776 4815; usp. C 4gp (Krani i ljudsko drutvo); G 4bf (Zadae vjernika u svijetu); G 7ab (Crkva i drutvo); L 13 (Ureenje kulture): U p u e n o s t ovjeka na ljubav: C 4fd; C 4jf (Poziv ovjeka na predanje samoga sebe). B o g je u svom unutarnjem ivotu bitna ljubav 4780; usp. B lb (Bog kao pratemelj ivota, istine i dobrote); K r i s t o v o kraljevstvo je kraljevstvo ljubavi i mira 4162 (4339 4481); usp. E 3bd (Kraljevstvo Isusa Krista); M 3bf (Vjeni ivot i kraljevanje s Isusom Kristom); D u h S v e t i kao osobna ljubav Boja 4780; usp. B 3c (Botvo Duha Svetoga); Duh Sveti sudjeluje u razvoju drutvenog poretka u istini, pravednosti, ljubavi i slobodi 4326; usp. B lb (Boje htijenje: Bog je milosrdan); F 1 (Boje milosre i elja za sveopim spasenjem). K r i s t se predaje u savrenoj ljubavi i savrenoj poslunosti prema svom Ocu 4613; on proiruje svoju zapovijed ljubavi i na sve neprijatelje 4328 (4773); Krist je svima poslao Duha Svetoga da ih on pokrene kako bi Boga ljubili svim srcem i kako bi se meusobno ljubili 4166; ljubav kao 'zapovijedNovoga Saveza, bkao ispunjenje Zakona a 4328 b 4332; Kristova evaneoska poruka i snaga njegovog djelovanja 4680; usp. E 2bb (Kristovo djelovanje meu ljudima); E 3bb (Prorotva Isusa Krista i Krist kao uitelj); E 4 (Poslanje Isusa Krista). Svi su v j e r n i c i pozvani na savrenost u ljubavi 4166; oni ele ljubiti kao Krist 4123 4166 4613sl; predanje kao put nasljedovanja Isusa u njegovoj ljubavi koja obuhvaa sve ljude (4338) 4613; u obinim ivotnim okolnostima treba posebno teiti prema boanskoj ljubavi 4338; usp. C 4jf (Poziv ovjeka na predanje samoga sebe); G 4bb (Putovi posveenja); G 4bf (Zadae vjernika u svijetu); G 6cb (Poslanje i zadaa laika u svijetu); G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod). Pravednost i mir. Tenja prema pravednosti u suvremenom svijetu: C 4kf; velik dio ljudi se nalazi u ivotnim okolnostima koje onemoguavaju njihove pravedne tenje 4441; usp. C 4kd (Opasnosti i problemi ljudskoga roda); C 4ke (Siromani). Pravednost ureuje odnose meu ljudima 4756; glavni zakoni drutvenog ivota su pravednost i ljubav 3941 3973 (3078); drutveni poredak treba graditi na pravednosti 4326; ljudsko i nadnaravno bratstvo pokazuje se u obvezi solidarnosti, drutvene pravednosti i ope ljubavi 4459; ispunjavanje obveze pravednosti i ljubavi -: doprinosom za ope dobro 4330 (4766) (4818); -: tako da se lanovi takvog drutva meusobno priznaju kao osobe 4818; u pravednom poretku: ovjek se moe ostvariti kao ovjek, u njemu se potuje njegovo dostojanstvo, zadvoljavaju se pravedni zahtjevi, priznaje mu se pristup istini te se jami njegova osobna sloboda 4486; on nije predmet, nego nositelj povijesti 4486; novi drutveni i politiki poredak mora biti u skladu sa zahtjevima pravednosti, kao cilju borbe protiv nepravdi 4774; mir se moe postii samo u novom poretku koji sa sobom nosi savreniju pravednost meu ljudima 4486; usp. C 4gm (Osloboenje i promjene struktura); planovi i djela koja proizlaze iz shvaanja 1032

pravednosti esto se u stvarnosti zanemaruju 4684; usp. C 4if (Ljudsko djelovanje iskvareno grijehom); D 5 (Ljudsko djelovanje i napredak usred sile grijeha); pravednosti se mora pridruiti ljubav kako bi mogla proeti ljudski ivot u njegovim razliitim podrujima 4684. D r u t v e n a p r a v e d n o s t : L5e(Naelosolidarnosti);L 7 (Ureenjedrutva: drutvena pravednost); L 9 (Ureenje obiteni ovjeanstva). Pravednost kod s t j e c a n j a i p o s j e d o v a n j a : L l l i L 12 (Ureenje vlasnitva / gospodarstva). ("Kransko traenje) pravednosti kao zahtjev E v a n e 1 j a "4482 4762; prava sloboda u slubi pravednosti 4753. Oznake kranskog shvaanja m i r a : mir kao -: djelo pravednosti 4486; -: trajna zadaa 4487; -: plod ljubavi, izraz pravog bratstva meu ljudima 4488; -: mir nije jednostavno odsustvo rata 4468. P u t o v i prema miru: mir nije unaprijed odreen, nego se uspostavlja ^ustrajnim radom s Duhom, idejama i djelima mira b 4422 "4468 4487; pravi mir ukljuuje borbu, stjecanje bogatstva i trajno osvajanje 4487. N a s i l j e nije kransko, niti je u skladu s Evaneljem 4489; ugnjetavanje koje provede grupe monika neizbjeiva je klica pobuna i ratova 4486; revolucionarni prevrati raaju nepravde 4453 4774; primjenom sile moe se uspostaviti samo statiki i prividni mir 4487; Crkva ne preporuuje meusobnu borbu klasa, nego pravu borbu za drutvenu pravednost i solidarnost 4773; usp. C 4mg (Osloboenje i promjene struktura); L 7 (Ureenje drutva: nasilje). Gdje nema drutvenog mira, uz nepravedne drutvene, politike, gospodarske i kulturne nejednakosti, tu dolazi do odbijanja Gospodinovog mira, i do odbacivanja samoga Gospodina 4488; tamo gdje postoje nepravedne nejednokosti meu ljudima i narodima, tamo se grijei protiv mira 4486; usp. C 4gg (Jednakost i nejednakost u drutvu); L 7 (Ureenje drutva: jednakost i nejednakost); L 9 (Ureenje ljudske obitelji). Mir i n a p r e d a k : sveukupni razvoj ovjeanstva ("korak od loih ljudskih uvjeta prema ljudskijim uvjetima) je novo ime za mir 4485 "4486; pravi i ispravan napredak ovjeka nalazi se u miru i pravednosti 4579; mir se moe postii samo novim poretkom koji meu ljude donosi savreniju pravednost 4486; usp. C 4ie (Napredak); L 7 (Ureenje drutva: napredak i mir). Mir i b r a t s t v o : mir je izraz pravog bratstva meu ljudima 4488; suosjeanje (solidarnost) je istovremeno put prema miru i napretku 4818; usp. C 4gb (Bratstvo i solidarnost); L 5e (Naelo solidarnosti). Mir s B o g o m je temelj unutarnjeg i drutvenog m i r a 4488; usp. L 2e (Krepost ljubavi: jedinstvo ljubavi prema Bogu i blinjemu); L 2f (Sjedinjenje s Bogom); Bogje ljudima obeao istinitu i ljudsku povijest mira 4422; slinost j e d i n s tv a meu ljudima i jedinstva meu boanskim osobama 4324; Bogje stvorio ljude u svetosti i p r a v e d n o s t i : C 4bb; B o g j e pravedan 285 621 1547 1549 1672 2216 3781; usp. B lb (Boja volja); otkupljujua pravednost Oca 4615; Bog opravdava grjenike u milosti: F 2b; Bog priprema nove stanove i novu zemlju gdje e stanovati pravednost i mir 4339; usp. M 3be (Dovrenje svijeta). 1033

K r i s t j e - : i z v o r " j e d i n s t v a i m ir a "41244198; -: Knez mira daruje mir koji svijet ne moe dati 4488; -: snagu osloboenu nepravdi i ugnjetavanja, a nadahnutu drutvenom p r a v e d n o u 4482; on je jedini izvor (pravednosti) i posrednik svake milosti 1526 3370 (3820); on pokazuje primjerom da treba nositi kri koji tijelo i svijet nameu onima koji tee za mirom i pravednou 4338; plan otkupljenja protee se na konkretno stanje nepravde kako bi ono bilo nadvladano i ponovno uspostavljena pravednost 4579; Kristovo kraljevstvo je kraljevstvo pravednosti, ljubavi i mira 4162 (4339 4481); usp. E 3a (Isus Krist posrednik spasenja); E 3bb (Vjeni ivot i vladanje s Kristom). D u h S v e t i pomae kod razvitka drutvenog poretka u istini, p r a v e d n o s t i , ljubavi i slobodi 4326; usp. B 3bc (Djelovanje Duha Svetoga u ljudima). C r k v a kao znak j e d i n s t v a za svijet 4 1 0 1 4 1 2 4 4135 4321 4342 4343; ona svijetu navjeuje m i r 4162; ona unapreuje mir 4135; njezino jedinstvo jaa i ispunjava jedinstvo ljudske obitelji 4342; svijet treba preko laika uinkovito postii svoj cilj u pravednosti, ljubavi i miru 4162; Crkva uvruje tkivo ljudskog drutva u pravednosti i miru 4340; odluka za siromane s ciljem pravednog i slobodnog drutva 4633; krani i muslimani trebaju zajedniki braniti i unapreivati drutvenu pravednost, mir i slobodu za sve ljude 4197; Crkva i jedinstvo ljudskog roda, odn. mir meu ljudima: G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve): G 3a (Jedinstvo Crkve); G 7aa i 7ab (Crkva i ljudski rod / drutvo); odluka za siromane s ciljem pravednog i slobodnog drutva 4633; usp. G 7ad (Crkva i siromani); uenje Crkve odnosi se posebno na p r a v e d n o s t 4756 N a v i j e t a n j e E v a n e l j a ne znai zanemarivanje, nego unapreivanje pravednosti, osloboenja, napretka i mira u svijetu 4579; usp. G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije). K r a n i n je graditelj mira 4487; svijet bi preko krana trebao uinkovitije postii svoj cilj u pravednosti, ljubavi i miru 4162; kranin bi trebao birati put dijaloga i dogovaranja meu strankama 4773; kranin je spreman na mir, ali nije isti pacifist, jer je kadar boriti se, ali on pretpostavlja mir ratu 4489; usp. G 4 b f (Zadae vjernika u svijetu). Krani oekuju Kristovo kraljevstvo pravednosti, ljubavi i mira 4162 4339 4481; usp. M 3be (Dovrenje svijeta); M 3bf (Vladanje s Kristom). N e m i r i n a p r e v d a : C 4gl (Poremeaji u drutvu); C4kd (Prijetnje i problemi ljudskog roda); C 4ke (Siromani); D 4c (Naelo solidarnosti); L 7 (Ureenje drutva: drutvena pravednost; mir); L 9 (Ureenje obitelji ovjeanstva). Ope dobro obuhvaa sve one uvjete drutvenog ivota pomou kojih ljudi, 'pojedinci i grupe, mogu lake i potpunije postii svoje usavrenje 3984 a 4326; ope dobro je u slubi osoba a i uva njihova prava a 3983 a 3985 4771; treba se brinuti za sve lanove drutva, iako na razliite naine 3984. Zbog rastue meusobne svjetske zavisnosti ope dobro obuhvaa vie prava i obveza koje se odnose na i t a v l j u d s k i r o d 4326 4330; briga za ope dobro mora se protegnuti (Malje od vlastitog naroda) na itav svijet 3732 3940 3956 a 3983 a 3989 3992-3994 4326 4330; pojedine grupe moraju voditi rauna o po1034

trebama i pravima drugih grupa, i o opem dobru itavog ovjeanstva 4326; stvorena dobra moraju biti od koristi svima 4448; usp. C 4gj (Opa zajednica naroda i meunarodne ustanove); L 9 (Ureenje obitelji ovjeanstva). Svatko mora prema svojim sposobnostima i potrebama doprinijeti opem dobru drugih 4330; usp. L 5e (Naelo solidarnosti). Obveze s obzirom na ope dobro: L 5c (Ope dobro). Usp. C 4ge (Svrha graanskog drutva); C 4gh (Autoritetu drutvu); C 4gi (Ustanove); C 4gj (Opa zajednica naroda i meunarodne ustanove); L 5c (Ope dobro); L 5e (Naelo solidarnosti); L 7-11 (Ureenje drutva, drave, obitelji ovjeanstva, rada, vlasnitva). Svrha graanskog drutva je - : priskrbiti dovoljno dobara za ivot, koja sam ovjek ne moe postii 3165 (4326); -: unapreivati naravno usavravanje (adobro) ovjeka 3772 3782 "4326; -: brinuti se za ope dobro ("ukoliko ono znai okvir za djelovanje pojedinca) 3772 "3782 3936 (4342 4438 4629); usp. L 7 (Ureenje drutva: svrha). Drutvo ne moe po sebi osigurati l j u d s k a p r a v a , jer su ona prije njega, ali ih mora tititi i uiniti ih uinkovitima 4551; osnovna prava se ne gube promjenom vlade ili ustanova, jer je njihov zaetnik Bog, Stvoritelj i Otac 4628; osnovna ljudska prava moraju biti unesena u ustav drave 3986; usp. L 5g (Ljudska prava); prava i obveze graana: L 7 (Ureenje drutva: ljudska prava); L 8 (Ureenje drave). Samo drutva koja su povezana vezom duhovne kulture i religije, mogu - a da ne okrnj e slobodu svoj ih lanova - unapreivati uvj erenj a koj a se odnose na narav, porijeklo i cilj ovjeka i drutva 4503; usp. L 5d (Ustanove i njihova ukorjenjenost u narav ovjeka). Odbacuje se uenje koje nastoji uspostaviti drutvo bez religije i koje se bori protiv vjerske slobode graana 4162; usp. L 7 (Ureenje drutva: drutevni nauk i drutveni sustavi). Usp. L 5b (Drutvo i njegova odgovornost); L 7 (Ureenje drutva: svrha; ljudska prava). Bit graanskog drutva. Graansko drutvo je prema svojoj vrsti i prema pravu, savreno drutvo 3168 3170 3685; ipak, ovjekje stariji od drave; zbog toga ne postoji ovjek radi drave, nego drava radi ovjeka ("zbog toga se odbacuje liberalno tumaenje tog naela) 3265 3728 "3772 3949; drutveno ureenje i njegov napredak, moraju biti upravljeni na dobro osoba. Poredak stvari naime, treba podrediti poretku osoba 4326 (446sl 4457 4580 4812 4815). Drutveno ureenje treba dnevno r a z v i j a t i , temeljiti ga na istini, izgraditi na pravdi i oivjeti po ljubavi; ono mora svaki dan u slobodi pronai ljudsku uravnoteenost 4326. Meusobno su zavisni napredak ljudske o s o b e i rast drutva 4325; u svim zemaljskim stvarima treba postojati sloboda 4163; Stvoritelj je ovjeka postavio u drutvo kao slobodnog 4321. 1035

M o d e m a s e civilizacija mora izgraivati n a d u h o v n i m n a e l i m a , koja poivaju na vjeri u Boga, koji ih jedini odrava, osvjetljava i oivljava 4425. Zemaljske su stvari s pravom predane svjetovnoj skrbi, koja se ravna prema v l a s t i tim n a e l i m a 4162. Kako bi svi g r a a n i bili spremni sudjelovati u razliitim g r u p a m a drutva, oni u tim grupama moraju nai vrijednosti 4331; naelo solidarnosti: L 5e; naelo supsidijarnosti: L 5f; usp. L 5d (Ustanove i njihova ukorijenjenost u ljudskoj naravi). Usp. L 5b (Drutvo i njegova odgovornost); L 7 i L 8 (Ureenje drutva / drave). Jednakost i nejednakost u drutvu. Osnovna jednakost ljudi u drutvu temelji se na njihovom dostojanstvu {^temeljem njihove slinosti s Bogom, temeljm iste naravi i istog porijekla) ih temeljem Bojeg poziva (^usprkos rasnim razlikama) b 3130 c 3977 3980 3988 a b 4329; ljudsko dostojanstvo, prava koja proizlaze iz njega, 'kao i obveze, jednaki su za sve ljude a 3957 4199 "4326. Mora se odstraniti drutvena ili kulturna diskriminacija u osnovnim pravima osobe, zbog spola, rase, boje koe, drutvenog poloaja, jezika ili religije, jer je ona protivna Bojem planu 4199 (4321) 4329 4460 4467. U ljudskoj zajednici pravu jednog ovjeka odgovara obveza drugoga da prizna to pravo 3970sl 3977. N e j e d n a k o s t ovlasti u drutvu proizlazi od Boga 3131; drutveni se poredak mora oblikovati prema sve ljudski)im mjerilima 3973. Jednakost i sudjelovanje u zadacima djelovanja kao oblik ljudskog dostojanstva i slobode 4501. Usp. L 5g (Ljudska prava); L 7 (Ureenje drutva: jednakost). Autoritet u drutvu. U svakom ljudskom drutvu potrebna je o v l a s t z a p o v i j e d a n j a 3150 3165 3979sl; ona ne proizlazi 'iz volje naroda, nego biz naravi, te zbog toga cod Boga a 3150sl b c 3165 a c 3170 c 3743 b c 3979 c 3981 si a 3987. Brani s e p r a v n a u t e m e l j e n o s t autoriteta protiv tvrdnji: [Savrenije ovjek osloboen poslunosti] 893 2265; [Ne grijei narod koji odbacuje zakon] 2048; [Narod moe gospodare koji su pogrijeili odbaciti prema svojoj volji] 1167; odbacuje se materijalistiko shvaanje autoriteta 2960; grjeni ovjek ne gubi pravo da bude gospodar 1121 1165 1230. Svaki ljudski autoritet ima svoje g r a n i c e u vjenom zakonu 3248sl; odredbe zakona nisu valjane ako vrijeaju Boje zakone ili ljudska prava 3981 3985; kod vrenja vlasti treba voditi rauna o dostojanstvu ljudske osobe 3980sl; svaka vlast mora potivati osnovna prava osobe, obitelji i zahtjeve opeg dobra 4342; usp. L 1 c i L 1 d (Naravni zakon); C 4gd i L 5c (Ope dobro); L 5g (Ljudska prava). Boansko porijeklo autoriteta nije suprotno pravu graana da sami odreuju oblik drutvenog ureenja i vrenja vlasti 3982; ovlast autoriteta da namee obveze, izvodi se 'iz udorednog poretka i ^zahtjeva opeg dobra a 3980 b 3983sl; vrenje politike vlasti ima jedini cilj, ope dobro 3940 3983 /4342) 4483 (4629); usp. C 4gd i L 5c (Ope dobro). 1036

S u d j e l o v a n j e graana u vrenju vlasti i d e m o k r a c i j a : u t u s e svrhu predlae vie modela 4502; jednakost i sudjelovanje u zadacima djelovanja kao oblik ljudskog dostojanstva i slobode 4501; to vei broj graana mora u pravoj slobodi sudjelovati u drutvenom ivotu 4331; graani imaju pravo -: birati i odreivati drutveno ureenje 3173 3253sl; - : birati nositelje dravne vlasti 3982; -: aktivno sudjelovati u drutvenim poslovima 3174 3968 3975sl; usp. L 8 (Ureenje drave). Pravo na vrenje vlasti nije vezano ni na koji oblik vladavine, zbog toga se Crkva ne protivi niti jednom od njih 2790 3150 3165 3173sl 3254 3982; usp. L 7 (Ureenje drutva: drutveni nauk i drutveni sustavi). S a v j e s t i autoritet: L lef. Naelo s o l i d a r n o s t i : L 5 e Naelo s u p s i d i j a r n o s t i : L5f. Usp. L 8 (Ureenje drave). Ustanove drutva. Temelj, nositelj i cilj drutvenih ustanova jest, i mora biti, ljudska osoba (\i borbi protiv drutvenog i politikog porobljavanja i u obrani osnovnih prava) 4325 4326 a 4329; Ustanove i zakoni koji su u skladu s naravnim zakonom i koji su upravljeni na ope dobro, jame slobodu osoba i njihovo unapreenje 4769. P o t p o m a g a n j e javnih i privatnih ustanova, koje preko pojedinaca ele poboljati ivotne odnose meu ljudima 4330. Crkva uva i unapreuje prave, dobre i pravedne ustanove ljudi 4343; usp. G 7ab (Crkva i drutvo). Usp. L 5d (Ustanove). Opa zajednica naroda i meunarodne ustanove. Svi su narodi jedna zajednica, 4gj imaju jedno porijeklo i jedan cilj: Boga 4195; ljudsko dostojanstvo i prava koja proizlaze iz njega pripadaju podjednako svim narodima 4199; iz iroke meusobne zavisnosti slijedi da ope dobro danas obuhvaa vie prava i obveza, koje se odnose na itav ljudski rod 4326; grupe moraju uzeti obzir na itavu obitelj ovjeanstva 4326. U interesu svih iznosi se zahtjev za svjetskim udruivanjem 3956 3992sl. Ope dobro itave obitelji ovjeanstva trai jedan svjetski autoritet 3992sl 3995; Organizacija ujedinjenih naroda kao obvezatni put moderne civilzacije i svjetskog mira 4421. C r k v a , zajednica naroda i meunarodne ustanove: G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod); G 7bb (Crkva i meunarodne ustanove). Usp. C 4gd i L 5c (Ope dobro); L 5e (Naelo solidarnosti); L 9 (Ureenje obitelji ovjeanstva). Pravo naroda je naravno pravo boanskog porijekla 3783-3785; jedan narod moe za sebe zahtijevati politiku neovisnost 3255 3976. Poremeaji u drutvu zbog ljudskog grijeha. Drutvene strukture - koje su po sebi nune -. sklone su krutosti koja prijei drutveni napredak i stvara nepra1037 4gi

4gk 4gl

vednosti 4768; grijeh moe biti oznaka struktura, ali ih kao takve ne treba osuivati 4769; drutvene strukture ovise o ljudskoj odgovornosti 4768; poremeaji koji esto nastaju, djelomice proizlaze iz napetosti u drutvenom, politikom i drutvenom ustroju; njihovi dublji korijeni su oholost i egoizam ljudi 4325; grjenik u sebi nosi rascjepljenosti, zbog koje u drutvu nastaju problemi 4310; on prekida uspravljenost na svoj posljednji cilj, ali ujedno i uredan odnos prema samome sebi i drugim ljudima 4313; usp. D lb (Uzrok ljudskog grijeha); D 4a (Povodi i uzroci grijeha u drutvenim odnosima); D 4c (Grjene strukture drutva). P o s l j e d i c e grijeha za grjene s t r u k t u r e : prodiranje ruilake snage grijeha 4619; ropstvo zbog grijeha, neznanje, glad, bijeda, ugnjetavanje, nepravda, mrnja 4480; ureenost drutva koje je udaljeno od Boga raa zablude, ropstvo i ugnjetavanje 4759; poremeaji izvornih odnosa izmeu mukarca i ene 4831; posljedica toga su veliki problemi ovjeanstva i siromatvo: C 4kd (Prijetnje i problemi ljudskog roda); C 4ke (Siromani); D 4c (Grjene strukture drutva). P o s l j e d i c e za p o j e d i n c e : ljudi su skrenuti od ispunjavanja drutvenih odnosa, od dobrih djela, i nagnuti prema zlu 4325; itav ivot, kako pojedinani tako i zajedniki, predstavljen je kao borba izmeu dobra i zla 4314 4337; usp. D 4c (Grjene strukture drutva). N a d v l a d a v a n j e grjenih struktura: ljudi su kod nadvladavanja zla upueni na pomo milosti Boje 4313 4325 4337; usp. F 3b (Opravdani ovjek ostaje ugroen); F 5cb (Nunost milosti); plan spasenja protee se sve do pitanja kako nadvladati konkretno stanje nepravde, i ponovno uspostaviti pravednost 4579; usp. E 3a (Isus Krist posrednik spasenja); nadvladavanje "grjenih struktura" u osobnom i drutvenom ivotu i osloboenje po Crkvi, po Marijinom zagovoru 4619; snagom Evanelja Crkva rui kriterije prosuivanja, vrijednosti, naine miljenja, mo nagona i modela ivota koji su protivni Rijei i Bojem planu spasenja 4575; ona osuuje zablude, ropstvo i ugnjetavanje, te se protivi pokuaju da se uspostavi drutveno ureenje koje je daleko od Boga 4759; promjena struktura mora ii usporedno s promjenom osobnog i zajednikog mentaliteta i s obraenjem 6433; obraenje na osobnoj i drutvenoj razini je proces koji se nikada ne zavrava 4614; usp. F 2b (Obraenje i opravdanje vjerom); poseb. F 2bb (Bit opravdanja). 4gm O s l o b o e n j e i p r o m j e n a s t r u k t u r a : C4gm. Osloboenje i promjena struktura. Krute i grijehom oznaene drutvene strukture: C 4gl (Poremeaji u drutvu zbog ljudskog grijeha); C 4kd (Prijetnje i problemi ljudskog roda); C 4ke (Siromani); D 4c (Grjene strukture drutva); robovanje zbog grijeha, neznanje, glad, bijeda, ugnjetavanje, nepravda i mrnja, imaju svoj izvor u ljudskoj sebinosti 4480; ovisnost i oblici ropstva koj i m a se kre temeljna prava 4628. Zahtjevi za osloboenjem u dananjem svijetu 4750; usp. C 4kc (Suvremene promjene). 1038

Drutvene strukture ovise o odgovornosti ovjeka koji ih moe promijeniti, a ne o povijesnom "determinizmu" 4768. C i l j osloboenja i promjene struktura: njihova je vrlo vana obveza pomagati drugima, nadvladati podreenost u odnosu na znanje, krepost, snagu duha i vanjska dobra 3988; sloboda trai gospodarske, politike i kulturne uvjete koji omoguuju njezino potpuno ostvarenje 4750; vremenito osloboenje stvara i osigurava uvjete za ostvarivanje prave ljudske slobode 4754; ljudsko se osloboenje mora dnevno razvijati u istini, pravdi i ljubavi, te u slobodi pronai Ijudskiju uravnoteenost. Zbog toga treba pokrenuti obnovu razmiljanja i druge dalekosene promjene u drutvu 4326; treba uspostaviti ljudsko drutvo u kojem e svatko moi ljudski i slobodno ivjeti, bez obzira na rasu, religiju ili narodnost 4460; novo drutveno i politiko ureenje, prema zahtjevima pravednosti, kao cilj borbe protiv nepravdi 4774; usp. C 4fc (Sloboda ovjeka); C 4ie (Napredak); L 7 (Ureenje drutva: osloboenje i promjene struktura). C r k v e n o u i t e l j s t v o razlikuje -: osloboenje o d svih vrsti robovanja osobnom i drutvenom grijehu 4627sl; -: osloboenje z a rast u bitku, u odnosu na zajednitvo s Bogom i s ljudima 4627sl; nedostaju li ta dva vidika, osloboenje je preusko 4628; spasenje nije samo osloboenje od onoga to ovjeka pritie, nego prije svega osloboenje od grijeha i od zloga 4571; ljudima je potrebno obraenje za njihovo pravo osloboenje 4481; promjena struktura mora ii usporedno s promjenom osobnog i zajednikog mentaliteta i s obraenjem 4633; izvornost kranske poruke nije u promjeni struktura nego u poticanju ovjeka na obraenje, koje e onda zahtijevati promjenu struktura 4481; usp. C 4gl i D 4d (Osloboenje i nadvladavanje grjenih struktura); F 2b (Obraenje i opravdanje). K r i s t je na kriu izborio osloboenje 4628; on je ljude (asvijet) oslobodio od robovanja avlu u grijehu 4006 4204 a 4302 4313 4322; krani moraju uiniti da to osloboenje bude dohvatljivo 4628; posluni Sin, u odnosu na otkupIjujuu pravednost svoga Oca, utjelovljuje krik svih ljudi za osloboenjem i otkupljenjem 4615; Krist kao poticatelj pravih drutvenih promjena 4610; plan spasenja protee se do nadvladavanja konkretnog stanja nepravde i do ponovnog uspostavljanja pravde 4579; Krist, Spasitelj, pouit e siromane o njihovom dostojanstvu i pomoi im u osloboenju od njihovih nevolja 4632; usp. D 7ba (Bog oprata grijehe po Isusu Kristu); E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja); E 3bd (Kraljevstvo Isusa Krista); D u h S v e t i kao osloboditelj za djelovanje koje se svia Bogu 4338; on pomae razvitak drutvenog poretka u istini, pravednosti i slobodi 4326; usp. B 3bc (Djelovanje Duha Svetoga u ljudima); M a r i j i n zagovor omoguit e Crkvi da u osobnom i drutvenom ivotu nadvlada "grjene strukture" i da ostvari pravo Kristovo osloboenje 4619; usp. E 6dd (Posredovanje milosti po Mariji); E v a n e l j e kao poruka slobode i osloboenja 4751. C r k v a tenju ljudi prema osloboenju ini svojom i prosuuje je u svjetlu Evanelja 4751; ona se brine za potpuno osloboenje od svega to stoji na putu usav1039

ravanja osobe 4757; irenje Evanelja kao osloboenje s ciljem sveobuhvatnog osloboenja 4626-4628; Crkva trai osobno obraenje i drutvene promjene 4620; ona ini ovjeka subjektom njegovog pojedinanog i zajednikog razvitka 4628; ona se slui sredstvima Evanelja i ne posee za nasiljem, pa niti za dijalektikom i klasnom borbom 4628; postoji tijesna veza izmeu irenja Evanelja i unapreivanja ovjeka, odn. napretka i osloboenja 4579; iriti Evanelje ne znai zanemarivati pravednost, osoboenje i napredak mira u svijetu 4579; usp. D 4d (Osloboenje i nadvladavanje grjenih struktura); G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije). Crkva odbacuje n a s i l j e ('zloine) kao put prema osloboenju 4628 a 4630 4772; iz te zablude nastaju novi oblici ropstva 4772; nema pravog osloboenja ako nisu zagarantirana prava slobode 4754 4771; osloboenje u smislu Evanelja, nije spojivo s mrnjom protiv blinjega, pojedinanom ili kolektivnom, pa niti protiv neprijatelja 4773; tko izruguje puteve prema reformi i iri "mit revolucije", radi za dolazak totalitarnih reima 4774; usp. C 4gc (Pravednost i mir); G 7ab (Crkva i drutvo); L 7 (Ureenje drutva: nasilje). Crkva se okree protiv a t e i z m a , koji oekuje osloboenje ovjeka od njegovog gospodarskog i drutvenog osloboenja, a religiju smatra za prepreku osloboenju 4320; usp. C 4kh (Ateizam); G 3cf (Crkva i ateizam). 4gn Krist i ljudsko drutvo. Krist je htio biti dionikom ljudskog drutva: svadba u Kani, navraanje Zakeju, Krist jede s carinicima i grjenicima 4332; Krist je posvetio ljudsku, posebno obiteljsku vezu tako to se dragovoljno podloio zakonima svoje zemlje 4332; on je dijelio ivot, nadu i strepnje svoga naroda 4611; on upuuje na drutvene stvari 4332; usp. E 2b (ivot Isusa Krista s ljudima); E 5ba (Jednakost Isusa Krista s ljudima u svim bitnim svojstvima). Isus je zaetnik jedinstva i mira 4124; usp. E 3a (Isus Krist posrednik spasenja). Krist je po Duhu uspostavio novo bratsko drutvo, Crkvu kao svoje tijelo 4332; oznake zajednitva u Bojem narodu dovrit e se i ispuniti u djelu Kristovu 4332; Krist je zapovjedio Bojoj djeci da se meusobno susreu kao braa 4332; usp. G lbc (Isus Krist je stekao Crkvu); G lbe (Crkva ostaje djelo presvetog Trojstva); G 2a (Oznake Crkve: Crkva kao tijelo Kristovo); G 3aa (Boanski temelj crkvenog jedinstva). Krist je uzeo na sebe smrt za grjenike, te ih je tako pouio da treba nositi kri koji tijelo i svijet nameu onima koji tee prema miru i pravednosti 4338; usp. E 3bb (Prorotva Isusa Krista i Krist kao uitelj). 4go Crkva i ljudsko drutvo. Usp. G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); G 2bd (Poslanje i zadaa Crkve); G 3a (Jedinstvo Crkve); G 3c (Katolitvo Crkve); poseb. G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije); G 7 (Odnos Crkve prema ljudskom rodu, prema drutvu, kulturi, dravi i meunarodnim ustanovama). I sama Crkva je ustanovljena kao zajednica: G 3ae (Crkva kao pravno ustanovljeno drutvo); usp. C 4gq (Krani i kranska zajednica). 1040

Krani i ljudsko drutvo. Povezanost krana s drugim ljudima u potrazi za istinom i za rjeavanjem udorednih problema 4316; Crkva trai spremnost laika za suradnju s drugim ljudima 4343. Krani moraju ostvarivati onu "civilizaciju ljubavi" koja je saetak itavog etiko-kulturnog nasljea Evanelja 4776 (4815); put prema tome vodi preko odgojnog djelovanja: odgoj za javnu kulturu rada i za solidarnost; pristup svima prema kulturi duha 4776. Sudjelovanje krana u politikom ivotu znai izvravanje ljubavi prema blinjemu 4484. Usp. G 4bf (Zadae vjernika u svijetu); G 6ca (Apostolat laika); G 6cb (Poslanje i zadaa laika u svijetu); H 2f (Biskupi i svijet); H 3a (Ope odrednice za biskupsku slubu navjeivanja); H 5 (Sveenika sluba); L leb (Oblikovanje savjesti); L 13 (Ureenje kulture). Krani i kranska zajednica. Od poetka povijesti spasenja Bog nije izabrao Ijude kao pojedince, nego kao lanove odreene zajednice, kao svoj narod 4332; usp. G lba (Temelji Crkve); G 2a (Oznake Crkve: narod Boji; Kristovo tijelo); G 3a (Jedinstvo Crkve); G 4 (Zajednica vjernika i njezino poslanje); G 6 (Laici u Crkvi); H (Bog po svojim slubenicima vodi, pouava i posveuje Crkvu); J (Bog u liturgiji susree svoj narod); K (Bog posveuje po sakramentima). h. - OVJEK I STVARANJE Poredak izmeu Boga, ljudi i stvaranja. ovjek kao sredite i vrhunac stvaranja, prema kojem je upravljeno sve stoje zemaljsko 4312 (4314); prvenstvo ovjeka pred stvarima 4694; ovjek je postavljen iznad svih ivih bia 4812; usp. C 3 (Vidljivi svijet). Poredak izmeu Boga, ovjeka i svih stvorenih stvari 4313; poredak stvari treba podrediti poretku osoba, a ne obratno 4326; svaki ovjek ima pravo od zemlje primiti ono to mu je potrebno 4448. Bogje stvorio sve stvorenje radi ovjeka 4339; ovjek stvoren na sliku Boju treba gospodariti nad svim stvorenjima i koristiti ih na slavu Boju, aj brinuti se za njih 4312 4334 (4337) 4448 a 4812; Bogje stvorio (materijalne) stvari na korist s v i h , te se njima svi trebaju sluiti 3267 3942 3951 (4448); kod koritenja stvari treba se voditi udorednom prosudbom 4811; nova dobra i pomona sredstva treba promatrati kao Boji dar i odgovor na poziv ovjeka 4812; usp. C 4fb (Dostojanstvo ovjeka). Oekivanje nove zemlje ne smije slabiti brigu za oblikovanje ove zemlje, nego je mora jaati 4339; usp. C 4ic /Ureenje ljudskog djelovanja); M lb (Eshatoloka vjera i zemaljske stvarnosti). Primjena ljudske duhovne snage za istraivanje i podlaganje materijalnog svijeta 4315. Kod koritenja stvari B o g j e ljudima postavio granice 4812; podlaganje posjedovanja i koritenja stvari podlono je ovjekovoj vezi s Bogom i njegovom pozivu 4812; u zahvalnosti prema Stvoritelju i koritenjem stvorenoga u 1041

4gp

4gq

C 4h 4ha

siromatvu i slobodi, ovjek ulazi u pravo posjedovanje svijeta 4337; strahopotovanje pred stvarima vidljive prirode, pred kozmosom 4816. ovjek otkupljen po Kristu, i po Duhu Svetom uinjen novim stvorenjem, moe i mora ljubiti stvari koje je Bog stvorio 4337. Pitanje ovjeka u njegovom mjestu i zadai u svemiru 4303; usp. C 4kg (ovjekova potraga za smislom). Svijet se nalazi u r o p s t v u g r i j e h a 4302 4339; usp. C 4kb (Djelovanje ljudske grjenosti na svijet i povijest); D 6 (Svijet i povijest u ropstvu grijeha); ovjek rui poredak izmee sebe i stvorenih stvari 4313; ljudi su vie sluili pomraenju stvaranja nego li Stvoritelju 43 1 3; usp. D 1 c (Bit grijeha); D 2ba (Narav grijeha). Usp. C 4i (Ljudsko djelovanje); L 2b (Strahopotovanje pred Bogom); L 4f (Odgovorno ophoenje sa svijetom). C 4i 4ia i. - LJUDSKO DJELOVANJE Znaenje ljudskog djelovanja. B o g j e ljudima dao mo da preoblikuju i usavre svijet 4480; osobno i zajedniko djelovanje kojima ljudi nastoje popraviti uvjete ivota, odgovaraju Bojem planu 4334 4813sl; ljudi koji slue drutvu, svojim radom dalje razvijaju Stvoriteljevo djelo i doprinose ispunjenju Bojeg plana 4334; ljudsko djelovanje nije u suprotnosti s Bojom moi 4334; usp. C l g c (Sudjelovanje ljudi u Bojem djelu); F 3d (Opravdani e ovjek biti dovren kada Bog iz milosti nagradi njegove zasluge); F 5a (nezasluenost milosti); F 5c (Milost i sloboda ovjeka). Dostojanstvo i znaenje ljudskog rada 4690; ovjek svojim radom ne mijenja samo stvari i drutvo, nego usavrava i samoga sebe 4335 4338 4692. Odbacuju se tvrdnje koje stavljaju u pitanje vrijednost i nunost ljudskog djelovanja 2201//2255 3817 3846. Pitanje ovjeka o smislu njegovog pojedinanog i zajednikog nastojanja 4303 4333. Sam Bog odgovara na pitanje o znaenju ljudskog djelovanja, preko objave u svom Sinu koji je postao ovjekom 4341. Smisao i cilj ljudskog djelovanja. Dostojanstvo i poziv ljudske osobe trae da ljudi otkriju svoje prirodne moi, da ih unapreuju i koriste 4580. ovjek stvoren na sliku Boju mora gospodariti zemaljskim stvorenjima i koristiti ih na slavu Boju 4312 4334 (4337) 4448 4821; usp. C 4h (ovjek i stvaranje); L 2b (Strahopotovanje pred Bogom). Ono to ovjek ini za ostvaranje pravde, bratstva i humanog poretka, vrednije je od tehnikog napretka 4335; usp. C 4ie (Napredak); L 7 (Ureenje drutva: napredak). Svi trebaju, pod djelovanjem Duha Svetoga, odrei se samoljublja i teiti prema budunosti u kojoj e ovjeanstvo postati ugodan prinos Bogu 4338. 1042

4ib

Budu li se na zemlji poveavala dobra ljudskog dostojanstva, bratskog zajednitva i slobode u Duhu Gospodnjem, ona e se kasnije ponovno nai oiena i proslavljena u Oevom kraljevstvu 4339; usp. F 3d (Opravdani ovjek bit e dovren kada Bog iz milosti nagradi njegova djela); M 3c (Blaenstvo kao milost i nagrada). Ureenje ljudskog djelovanja. Poredak izmeu Boga, ovjeka i svijeta 4313; djela i zasluge ljudi (svetaca) trebaju doprinositi slavi Bojoj 243 (675 1824sl) 3325 3743; niti jedna ljudska djelatnost ne moe se izuzeti iz Bojeg gospodstva 4162; ljudsko se djelovanje ravna prema Bojem planu i volji, na dobro ovjeka i njegovog sveukupnog poziva 4335; stvorene stvari se moraju, u skladu sa Stvoriteljevim ureenjem i koriu ovjeka, usavriti radom, tehnikom i kulturom, te one moraju biti na prikladan nain podijeljene meu njima 4162; ovjek mora umnoiti svoje talente u slubi Boga i ljudi 4341; ljubav je osnovni zakon ljudskog usavravanja a time i promjene svijeta 4338; za Bojom ljubavi treba teiti u uobiajenim ivotnim odnosima 4338; ne-djelovanje je grjeno 4851. Stvorene stvari i drutva imaju v l a s t i t e z a k o n e i vrijednosti koje ljudi trebaju priznati, koristiti ih i oblikovati 4336; usp. C lic (Autonomija zemaljskih stvari); C 4hb (ovjek i autonomija zemaljskih stvari). D o s t o j a n s t v o l j u d s k o g r a d a 4690; prvi temelj zaznaajnost rada nalazi se u ovjeku kao njegovom subjektu 4690; rad slui ovjeku, a ne ovjek radu 4690; rad je dobro za ovjeka, jer njime ovjek ne mijenja samo prirodu, nego jo vie i samoga ovjeka 4335 4338 4692; njegovo subjektivno znaenje nadilazi njegov objektivni smisao 4690; svaki rad treba visoko cijeniti zbog dostojanstva osobe koja izvrava taj rad 4690; zabluda je primitivnog kapitalizma koji s ovjekom postupa kao sa sredstvom, a ne da u skladu s njegovim dostojanstvom procjenjuje njegov rad 4691; usp. L 10a (ovjek kao subjekt rada). K a p i t a l u slubi rada: L 10b. Plaa za rad:L10c O b v e z e i p r a v a u odnosu na rad: L 3d i L 4e; L 5g (Ljudska prava: pravo na rad; nedostojni radni uvjeti); L 6a (Pravo i obitelj); L 11 i L 12 (Ureenje vlasnitva / gospodarstva). O d g o j za javnu kulturu i rad 4776. Strah mnogih suvremenika, da e zbog povezivanja ljudskog djelovanja s religijom biti ugroena autonomija ovjeka, drutva i znanosti 4336; Kranska poruka nee ljude odvratiti od izgradnje svijeta, niti e ih navesti da zanemare svoje sugraane, nego e ih na to jo vie obvezivati 4334; eshatolokom nadom nee se smanjiti znaenje ljudskih obveza, nego e ih ona kao novi motiv pomagati u njihovom ispunjavanju 4321; oekivanje nove zemlje ne smije oslabiti brigu za oblikovanje ove zemlje, nego je mora ojaati 4339; izbjegavanje dualizma koji dijeli vremenite zadae od posveenja ("prihvaanja Evanelja) 4482 a 4850; usp. C 4ij (Krani i ljudsko djelovanje); L 2d (Krepost ufanja); M lb (Eshatoloka vjera i zemaljske stvarnosti). 1043

4id

Ljudsko istraivanje i znanost. Bog vodi za ruku onoga tko eli ponizno i ustrajno istraivati tajnovitost stvari, 4336; usp. C l g c (Sudjelovanje ljudi u Bojem planu); objava je zvijezda vodilja znanosti 2877; metodiko istraivanje, ako se ono izvodi na znanstveni nain i u skladu s udorednim normama, nikada nee biti u suprotnosti s vjerom, jer svjetovne i vjerske stvari proistjeu iz istog Boga 4336;otajstva vjere se ne protive -: povijesti 3544sl; -: prirodnim znanostima 3287; ne moe biti prave suprotnosti izmeu teologije i prirodnih znanosti 3287; usp. A lbc (Otajstveni karakter objave); A 4bc (Teologija i druge znanosti). Primjena ljudskih duevnih moi za napredak znanosti, tehnike, duhovnog obrazovanja, za istraivanje i podvrgavanje materijalnog svijeta 4315; primjena ljudske mudrosti za humaniziranje spoznaje i rjeavanje problema ovjeanstva 4315. Sve stvorene stvari imaju vlastitu opstojnost, istinu, dobrotu, vlastite zakone i vlastito ureenje, koje ovjek mora potivati uz priznavanje metoda vlastitih pojedinim znanostima i tehnici 4336; treba aliti nad duhovnim stavovima, koji su neko meu kranima dolazili do izraaja zbog krivog shvaanja opravdane autonomije znanosti, te su zbog takvih sporova stvorena uvjerenja da su vjera i znanost meusobno suprotstavljene 4336; Usp. C lic (Autonomija zemaljskih stvari). Opasnost ne dolazi od znanosti koja - dobro primijenjena - moe rijeiti mnoge probleme ovjeanstva, nego od ljudi koji raspolau sa sve snanijim sredstvima 4424. C r k v a priznaje korisnost humanistikih znanosti 4512. C r k v e n o u i t e l j s t v o , s l o b o d a istraivanja i nauavanja: H 3g; znanstveno istraivanje se ne smije prosuivati u duhu ogorenja ili slijepe oporbe protiv svega stoje novo, nego s najviom ljubavlju 3831. Teoloka z n a n o s t : A 4b. K r i v i o b 1 i c i vjere u znanost: C 41f (pozitivizam, znanstvena i napredna vjerodostojnost).

4ie

Ljudski napredak. Ureenje drutva i njegov napredak moraju biti usmjereni na dobro osoba 4326; sveobuhvatni (3ne smo gospodarski) napredak upravljen je na ope dobro (bz svih) ljudi (cw svakom pogledu i za sve dijelove due) a b 4446sl b 4457 a c 4812; napredak pojedinog ovjeka mora se povezati s napretkom ljudskog roda, ( a kako bi svi ljudi doli do ljudskijih uvjeta ivota) a 4447 4458; zato treba otkriti novi humanizam 4447 4457; usp. C 4ki (Kranski humanizam kao pravi humanizam); napredak ovjeka ne smije se ostvariti samo u potronji, vladavini i postojanju stvorenih dobara, nego vie u podlaganju posjedovanja, vladavine i prerade stvari, u skladu sa slinou ovjeka s Bogom i njegovim pozivom 4812; usp. C 4fb (Dostojanstvo ovjeka); C 4j (Poziv ovjeka); ono to ljudi rade za pravednost, bratstvo i humani poredak u drutevnim odnosima je vrednije od tehnikog napretka 4335. 1044

Pravi se napredak treba temeljiti na ljubavi prema Bogu i blinjemu 4815; usp. L 2e (Krepost ljubavi); L 4a (Ljubav prema blinjemu); vrijednosti slobode, obaveza savjesti i duhovni ivot obeavaju napredak ovjeka prema savrenosti 4505; besmisleno je nastojanje oko napretka i njegovog ostvarenja bez potivanja dostojanstva ovjeka 4815; svaki napredak udorea mora paziti na granice koje su zadane konstitutivnim momentima i bitnim oznakama ljudske osobe 4580; usp. C 4f (Osobno dostojanstvo ovjeka); udoredni karakter napretka osigurava potovanje prema prirodi i kozmosu 4816; usp. C 4h (ovjek i stvaranje). Napredak naroda u borbi protiv &gladi, ^bijede, ^bolesti, ^neznanja i ^nepravednih uvjeta ivota a 4440 b 4468; posljedica togaje ope blagostanje, duhovni i udoredni napredak, a tako i korist za itav ljudski rod 4468; drutveno ureenje mora se dnevno razvijati u istini i pravednosti, i mora pronai humaniju uravnoteenost u slobodi 4326; usp. C 4gm (Osloboenje i promjene struktura); C 4kd (Prijetnje i problemi ljudskog roda); C 4ke (Siromani); L 7 (Ureenje drutva: napredak); L 9 (Ureenje obitelji ovjeanstva). Napredak i m i r: sveobuhvatni razvitak ovjeka ( a korak od manje ljudskih uvjeta prema ljudskijim uvjetima), je novo ime za mir 4485 a 4486; pravi i ispravan napredak ovjeka nalazi se u miru i pravednosti 4579; suosjeanje (solidarnost) je ujedno put prema miru i napretku 4818; usp. C 4gb (Bratstvo, solidarnost i ljubav meu ljudima); C 4gc (Pravednost i mir); L 5e (Naelo solidarnosti); L 7 (Ureenje drutva: napredak i mir). K r i v o shvaanje napretka: napredak ljudi nije pravocrtan, automatski i bezgranian 4810; napredak ne znai samo rast gospodarstva 4447; samo zgrtanje dobara i usluga ne stvara ljudsku sreu 4811; osim bijede usporenog napretka postoji i prenagli razvoj; odbacuju se oba 4811; kultura potronje kao kulturni "otpad" i " s m e e " 4812; slobodno natjecanje nee dovesti do napretka 4454; usp. C 41c (Liberalizam); L 12 (Ureenje gospodarstva); krivi oblici v j e r e u napredak: V 41f (Pozitivizam, vjerodostojnost znanosti i napretka). Bit e ponovno steena elja za bezgraninim "napretkom", izmijenjena k r a n s k i m shvaanjem, 4814. Napredak treba promatrati kao p o v i j e s n i moment ugroen grijehom 4813; napredak kao izvor napasti za razaranje i izokretanje vrijednosti zbog sebinosti, tatine i zlobe 4337; opasnost ne dolazi od napretka nego od ovjeka koji raspolae sa sve jaim sredstvima za svoje samounitenje 4424; usp. C 4kb (Djelovanje grjenosti ovjeka na svijet i povijest); C 5 (Cilj i dovrenje povijesti); D 5 (Ljudsko djelovanje i napredak pod vlau grijeha). Treba razlikovati zemaljski napredak od rasta K r i s t o v o g k r a l j e v s t v a . Ipak, zemaljski napredak ima veliko znaenje za kraljevstvo Boje, ukoliko moe doprinijeti boljem ureenju ljudskog drutva 4339; usp. C 5d (Kristovo i Boje kraljevstvo kao cilj povijesti). Napredak postoji jer je B o g , Otac od poetka elio dijeliti svoju vlast s ljudima u Kristu Isusu 4814; Bogje htio da grijeh bude pobijeen u Kristu i okrenut na dobro ljudi, koje nadilazi svaki napredak 4814; usp. C 4d (Bog eli spasenje ovje1045

ka i osigurava mu svoje zajednitvo); C 4fh (Krist, savreni ovjek); C 4fi (Krist, spasenje ljudi); C 4jc (Poziv svih ljudi na spasenje): F 1 (Boja elja za sveopim spasenjem); duhovna naela za izgradnju moderne civilizacije mogu poivati samo na vjeri u Boga 4424; usp. L 5h (Utemeljenost drutvenih normi u Bogu). Ljudska je povijest ukljuena u B o j i p l a n , prema kojem ljudi nastoje poboljati svoj poloaj 4334 (4813) 4814; Bog ljudima daje mo da preoblikuju svijet i da ga usavre 4480; svojom slubom u drutvu ljudi dahe razvijaju Stvoriteljevo djelo i doprinose ispunjenju Bojeg plana 4334; njihvo djelovanje ne znai suprotstavljenost Bojoj moi, nego njihove su pobjede znak Boje veliine i plod njegove odluke 4334; usp. C lgc (Sudjelovanje ljudi u Bojem planu). D u h S v e t i pomae razvitak drutvenog ureenja u istini, pravednosti, ljubavi i slobodi 4326. C r k v a pouzdanjem u Stvoriteljev plan priznaje da napredak moe posluiti pravoj srei ljudi 4337; Crkvi na srcu lei napredak naroda 4440; duhovno djelovanje Crkve i napredak drutva 4850; laici moraju na svoj nain doprinijeti opem napretku 4162; usp. G 6cb (Poslanje i zadaa laika na svijetu); G 7a (Odnos Crkve prema svijetu, drutvu i kulturi). Postoji tijesna veza izmeu i r e nj a E v a n e l j a i unapreivanja ovjeka, odn. napretka i osloboenja 4579; irenje Evanelja ne znai zanemarivanje pravednosti, osloboenja, napretka i mira, nego njegovo unapreivanje 4579; usp. G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije). Usp. L 7 (Ureenje drutva: napredak); L 9 (Ureenje obitelji ovjeanstva); L 12 (Ureenje gospodarstva). Grijehom iskvareno ljudsko djelovanje. Grijeh utjee na ljudsko djelovanje 4814; planovi i programi koji proizlaze iz pravednosti u stvarnosti bivaju esto naputeni 4684; itavo je ljudsko djelovanje u opasnosti zbog oholosti i samoljublja 4337; duh zlobe preokree ljudsko djelovanje u sredstvo grijeha 4337; ljudski napredak je ugroen od sebinosti, tatine i zlobe 4337; ugroavanje znanosti i napretka zbog sve vee moi ljudi 4424; ovjek esto puta kri poredak u odnosu na Boga, samoga sebe, druge ljude i u odnosu na sve stvorene stvari 4313; grjenik radi esto to nee, a ne radi to bi htio 4310. Ljudi su sluili vie pomraenju stvaranja, nego li Stvoritelju 4313; itav je njihov ivot predstavljen kao borba izmeu dobra i zla, koju mogu izdrati samo uz pomo milosti Boje 4313 4337; usp. F 3b (Opravdani ovjek ostaje ugroen); F 5cb (Nunost milosti). ovjek je vie vrijedan zbog onoga to jest, nego zbog onoga to ima 4335 4760. Usp. C 4kb (Djelovanje ljudske grjenosti na svijet i povijest); D 6 (Svijet i povijest u ropstvu grijeha). Ljudsko je djelovanje voeno prema dovrenju u uskrsnom otajstvu. itavo je ljudsko djelovanje oieno Kristovim kriem i uskrsnuem i dovedeno do dovrenja 4337; Krist oivljava i jaa ljude snagom svoga Duha da na humaniji nain oblikuju svoj ivot i zemlju 4338. 1046

Krist daje primjer da treba nositi kri koji svijet namee onima koji tee prema miru i pravednosti 4338; Rije Boja objavljuje daje nova zapovijed ljubavi temeljni zakon ljudskog usavravanja i obraenja svijeta 4338; usp. E 3bb (Prorotva Isusa Krista i Krist kao uitelj); L 2e (Krepost ljubavi). Krist snagom svoga Duha djeluje u srcima ljudi, kako bi u njima probudio elju za buduim ivotom te oivio, oistio i ojaao nastojanja za vie humanosti u svijetu 4338; on vjernicima daje uvjerenje da tenja prema sveobuhvatnom bratstvu nije uzaludna 4338. Usp. E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja). E 3bc (Sveenitvo Isusa Krista). Krist i ljudsko djelovanje. Kristov primjer koji vri posao obrtnika 4343; Krist je htio provoditi ivot radnika 4332. Usp. E 2ba (Zajednitvo Isusa Krista s ljudima). Crkva i ljudsko djelovanje. Crkva dubljim smislom ispunjava svakidanje djelovanje ljudi 4340; postojanje Crkve podsjea ljude na problem znaenja njihovog djelovanja 4341. Iskustvo prolih vremena, napredak znanosti, vrednote ljudske kulture koriste i Crkvi 4344; usp. G 7ae (Crkva i kultura). Krani i ljudsko djelovanje. Drugi vatikanski sabor trai od krana da nastoje ispuniti svoje zemaljske obveze u duhu Evanelja 4343. Krani trebaju vriti svoje djelovanje tako da s religijskim vrijednostima povezuju svoja ljudska i obiteljska nastojanja, svoje zvanje, kao i znanstvena i tehnika nastojanja 4343; oni bi svojim djelovanjem u svijetu trebali postii veu svetost, tako da svijet uinkovitije postigne svoj cilj u pravednosti, ljubavi i miru 4162. Laici primaju svoju snagu kao dar Stvoritelja i kao milost Otkupitelja 4159; djelotvornost laika je iznutra poveana Kristovom milou 4162. Krani su prema svom pozivu u vjeri jo vie obvezatni ispuniti svoje zemaljske obveze. 4343; kranin koji zanemari svoje vremenite obveze, zanemaruje svoje obveze prema blinjemu i Bogu te ugroava svoje vjeno spasenje 4343. Teka je zabluda rascjep izmeu vjere i svakidanjeg ivota, izmeu zemaljskih poslova i vjerskog ivota 4343; izbjegavanje dualizma koji dijeli vremenite zadae od posveenja ("prihvaanje Evanelja) 4482 a 4850; odstupaju od istine krani koji zbog budueg ivota zanemaruju svoje zemaljske obveze 4343; oekivanje nove zemlje ne smije slabiti brigu za oblikovanje ove zemlje, nego je morajaati 4339; usp. C 4ic (Ureenje ljudskog djelovanja); M lb (Eshatoloka vjera i zemaljske stvarnosti). Usp. G 4bf; G 6bc; H 2f; H 5 (Zadae vjernika, laika, biskupa i sveenika u svijetu). j. - POZIV OVJEKA Poziv ovjeka na vii ivot. ovjek se sjedne strane kao stvorenje osjea ogranienim, a s druge strane u svojim se tenjama osjea neogranienim i pozvanim na 1047 C 4j 4ja 4ih

4ii

4ij

vii ivot 4310; pitanja o svom posljednjem cilju 4303; usp. C 4kg (ovjekova potraga za smislom). Poziv ovjeka na zajednitvo s Bogom. Sveukupan poziv ovjeka je Boja namjera 4311; Bog je stvorio ovjeka za blaeni cilj, s one strane zemaljske bijede 4318; usp. M 3b (Vjeno blaenstvo). Vrhovni cilj ovjeka je samo Bog 3771 4313 4322 4324 4341 4792; Bog kao posljednji cilj naroda 4195; poziv ovjeka za blaeni cilj 4318; poziv ovjeka na dionitvo u potpunoj dobroti, a to je sam Bog 4815; B o g j e odredio ovjeka za nadnaravni cilj 3005; taj se cilj sastoji u dionitvu u boanskim dobrima 3005; poziv ovjeka na besmrtnost 4812; usp. C l h ( B o g k a o cilj svijeta); M 3bb (Gledanje Boga kao temelj blaenosti); M 3bf (Vjeni ivot i kraljevanje s Kristom). Poziv ovjeka na zajednitvo i na dijalog s Bogom az na dionitvo s njegovom blaenou 4319 a 4321; vjeni je Otac zakljuio da se ovjeka uzdigne na dionitvo u boanskom ivotu 4102; cilj zajednitva s Bogom i ljudima ima vrhunac u savrenom nebeskom zajednitvu 4627; svaki ovjek ostaje nerijeeno pitanje, na koje u potpunosti moe odgovoriti samo Bog 4321; Bog odgovara na najdublje tenje ljudskog srca 4341; ovjek kraljuje time to slui Bogu 4753; usp. A la (Pojmovno odreenje dogaaja objave); M 3b (Vjeno blaenstvo); M 3c (Blaenstvo kao milost i plaa). Opravdani ovjek kao 'prijatelj, hukuanin, (cposvojeno)dijete, dbatinik Boji cd 1515 c 1522 c 1524 a d 1528 a 1535 ( c 1913) c1942 c2623 c 3012 c 3771 a c d 3957 b 1535; usp. F 3a (Opravdani ovjek je Boji prijatelj). Boji poziv je slobodan i nezasluen; nitko na zemlji ne moe znati je li izabran 1540 1565 1566; odbacuje se: [Bog ne moe stvoriti razumna bia, a da ih ne odredi za blaeno gledanje] 3891; usp. F ld (Boje milosno izabranje). Pretjerane izjave u odnosu na postignuto sjedinjenje s Bogom na zemlji: L 2f (Sjedinjene s Bogom). Usp. L 2f (Sjedinjenje s Bogom). Poziv ovjeka na spasenje. Budui daje Krist umro za sve, Duh Sveti prua svima mogunost da se povezu s uskrsnim otajstvom 4322; nakon Kristovog utjelovljenja svaki je ovjek Kristov brat, i pozvan da bude kranin, kako bi od Krista primio spasenje 4550; Kristovo uskrsnue je znak i polog uskrsnua, na koje su svi pozvani 4616; Krist blago i strpljivo ostvaruje nakanu svoje milosti u odnosu na grjenike 4186; svaki ovjek moe kao milost primiti kraljevstvo i spasenje pomou obraenja 4572; usp. B 3bc (Djelovanje Duha Svetoga u ljudima); C 4d (Bog eli spasenje ovjeka i osigurava mu zajednitvo); C 4fi (Krist spasenje ljudi); E 2bb (Kristovo djelovanje meu ljudima); E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja); E 3bb (Prorotvo Isusa Krista i Krist kao uitelj); E 4 (Poslanje Isusa Krista); F 1 (Boje milosre i elja za sveopim spasenjem); F 2b (Obraenje i opravdanje iz vjere); G 3c (Katolitvo Crkve). Poziv i dostojanstvo ovjeka. Posebni temelj za ljudsko dostojanstvo nalazi se u pozivu ovjeka na zajednitvo s Bogom 4319 4321; usp. C 4fb (Dostojanstvo ovjeka). 1048

Poziv ovjeka na slobodu (4752) 4815; usp. C 4fc i L lb (Sloboda ovjeka); C 3gm (Osloboenje i promjena struktura). Poziv ovjeka na predanje samoga sebe. *Zbog svoje slinosti s boanskim osobama ovjek moe samoga sebe u potpunosti nai samo u predanju samoga sebe b c b a bc Bogu i drugim ljudima 4319 4324 4 3 3 1 ; biti osoba znai nastojati usavriti se preko predanja samoga sebe 4830; Poziv ovjeku da postane dar 4930; predanje kao put prema nasljedovanju Isusa 4613; odricanje samoga sebe 4571; ovjek ne ivi u potpunosti prema istini i ljubavi, ako slobodno ne prizna ljubav Boju koja ga uzdrava, i ako se ne preda svom Stvoritelju 4318; usp. C 4gb (Bratstvo, solidarnost i ljubav meu ljudima); C 4fd (Upuenost ovjeka na ljubav); L 2e (Krepost ljubavi); L 2f (Sjedinjene s Bogom: predanje samoga sebe); L 4a (Ljubav prema blinjemu); ovjek treba umnoiti svoje talente u slubi Bogu i na dobro ljudi; 4341; usp. C 4ic (Ureenje ljudskog djelovanja). Poziv ljudske osobe na ljubav ispunjava se u enidbi i djevianstvu, a to su konkretna ostvarenja najvie istine o ovjeku 4700; majinstvo i djevianstvo su dvije vrste poziva ene 4833; usp. C 4fe (ovjekkao mukarac i ena); G 4bb (Putovi prema posveenju); K 9 (Sakrament enidbe). Svi su vjernici pozvani na savrenost u ljubavi 4166; prema boanskoj ljubavi treba posebno teiti u obinim ivotnim okolnostima 4338; usp. G 4bb (Putovi prema posveenju). Postoje ivotni uvjeti koji ovjeku ne dozvoljavaju da odgovori pozivu na predanje samoga sebe 4331; usp. C 4ke (Siromani); L lf i L lg (udoredni in / udoredni stav). Ljudsko zajednitvo kao poziv ovjeka. Bratsko zajednitvo kao poziv ovjeka 4303 (4627); usp. C 4gb (Bratsvo); odreenje ovjeka na drutveni ivot; C 4ga; L 5a (Drutvena narav ljudi). ovjek moe svom pozivu bolje odgovoriti u odnosu s drugim ljudima, meusobnim uslugama i razgovorom s braom 4325; ovjek za ispunjenje svoga poziva, pa i vjerskog, prima mnogo od drutvenog ivota 4325. Budui da svi ljudi uivaju isti boanski poziv i odreenje, treba priznati temeljnu j e d n a k o s t svih 4329; usp. C 4gg (Jednakost i nejednakost u drutvu); L 7 (Ureenje drutva: jednakost). Poziv ljudi na zemaljski razvoj. Ljudi moraju razvijati sposbnosti due i tijela i ispunjenjem svog poziva doi do vremenite sree 3743 (4580); ljudi ne smiju potcjenjivati tijelo, nego ga moraju smatrati dobrim i dostojnim 4314; usp. C 4ec (Ljudsko tijelo); C 4i (Ljudsko djelovanje); L 3c (Tijelo i tjelesna dobrobit). Poziv ljudskog djelovanja. ovjek se u borbi protiv tame mora neprestano truditi da ini dobro; kod togaje upuen na Boju milost 4337; usp. F 3b (Opravdani ovjek ostaje ugroen); F 5cb (Nunost milosti); L lb (Nesamostalna sloboda obvezatna na dobro). Poziv ljudskog rada. ovjek stvoren na sliku Boju mora stvorenja koristiti za slavu Boju 4312 4334 (4337) 4448 4812; Poziv ovjeka trai da on otkrije, unapre1049

4je 4jf

4jg

4jh

4ji

4jj

uje i koristi svoje naravne moi (3743) 4580; usp. C 4h (ovjek i stvaranje); C 4ib (Smisao i cilj ljudskog rada); C 4ie (Napredak). 4jk Grjenost ovjeka kao zapreka kod ispunjavanja njegovog poziva. Grijeh umanjuje ovjeka, jer ga prijei da doe do svoje punine 4313. ovjek esto oklijeva priznati Boga za svoj poetak. Tako on prekida upravljenost na svoj posljednji cilj, na uredan odnos prema samome sebi, prema drugim ljudima i prema svim drugim stvorenjima. On trai svoj cilj izvan Boga 4313; ljudi nisu proslavili Boga. Oni su vie sluili zamraenju stvaranja nego li Stvoritelju 4313; usp. D lc (Bit grijeha); D 2ba (Narav izvornog grijeha); D 2bc (Djelovanje izvornog grijeha); D 3be (Posljedice grijeha).

Krist i ljudski poziv. Krist je otkrio ovjeku njegov najvii poziv 4332 4812; u svjetlu objave istovremeno nalaze svoje posljednje utemeljenje poziv i bijeda ljudi (4312) 4313 4322; usp. A lc (Postupnost objave); C 4fh (Krist, potpuni ovjek); C 5b (Krist i cilj povijesti); E 3bb (Prorotva Isusa Krista i Krist kao uitelj). Krist po svom Duhu osigurava ovjeku snagu, kako bi mogao odgovoriti svom najviem pozivu 4310; usp. E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja). 4jm Crkva i ljudski poziv 4311-4345; Crkva potvruje poziv ljudi za vjeni cilj 4318; ona brani dostojanstvo ljudskog poziva, a nudi nadu onima koji sumnjaju u svoje vie odreenje 4321; Drugi vatikanski sabor priznaje uzvieni poziv ovjeka 4303; usp. G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod). Crkva pouena objavom moe dati odgovor na pitanje o ovjeku. Ona sije svjesna potekoa kod odgovora na to pitanje 4321; ona ljudima otvara spoznaju o njihovom postojanju i unutarnjoj istini 4341; poruka Crkve se slae sa sakrivenim eljama ljudskog srca 4321; postojanje Crkve potsjea ovjeka na problem smisla njegovog ivota, djelovanja i smrti 4341; usp. G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod). Ljudi su na to pozvani da ve tijekom povijesti ljudskog roda stvore obitelj djece Boje 4332; poseb. G 2a (Oznake Crkve: Crkva kao Boji narod). 4jn Poziv krana i Crkve. Put nasljedovanja Isusa Krista je nesebino i spremno na rtve predanje u ljubavi 4613; usp. C 4jf (Poziv ljudi na predanje samoga sebe); L 2f (Sjedinjenje s Bogom: predanje samoga sebe): L 2e (Krepost ljubavi); L 4a (Ljubav prema blinjemu). Krani su prema svom pozivu na vjeru jo vie pozvani na ispunjavanje svojih zemaljskih obveza 4343; usp. C 4ij (Krani i ljudsko djelovanje); G 4bf i 6cb (Zadaa vjernika/laika u svijetu); M lb (Eshatoloka vjera i zemaljske stvarnosti). Poziv C r k v e : G 2bd (Poslanje i zadaa Crkve). C4k 4ka k. - POVIJESNO ODREENJE OVJEKA Svijet je pozornica ljudske povijesti, oznaena djelovanjem, porazima i pobjedama ljudskog roda 4302; ljudska se zajednica ostvaruje u vremenu te je podlona 1050

4jl

pokretima, stalnom mijenjanju struktura, preoblikovanju stavova, ukljuujui i obraenje srdaca 4487; napredak ovjeka kao trenutak povijesti 4813; usp. C 4ie (Napredak). Neposredno djelovanje ljudske grjenosti na svijet i povijest. Ljudi nisu prolavili Boga. Oni su vie sluili zatamnjenju s t v a r a n j a , nego li S t v o r i t e l j u 4313; ovjek osjea daje sklon zlu i zapleten u neurednost 4313. Prolazi o b l i k o v o g a s v i j e t a izmijenjenog grijehom 4339; l j u d s k a p o v i j e s t ide po grijehu prema neredu, svo do pune objave Bojeg kraljevstva 4340 4813. itav ljudski ivot predstavlja se kao b o r b a izmeu dobra i zla, u kojoj su ljudi upueni na pomo milosti Boje 4313 4337; usp. F 3b (Opravdani ovjek ostaje ugroen); F 5cb (Nunost milosti); ova borba protiv sila tame proima povijest od poetka svijeta pa do posljednjeg dana 4337. ovjek se esto puta s k a n j u j e priznati Boga za svoj poetak. Tako on prekida upravljenost na svoj posljednji cilj, a ujedno i poredak prema sebi, drugim ljudima i svim stvorenim stvarima 4313. C i l j e v i ljudskih sklonosti su Bojeg porijekla; oni su esto poremeeni i trebaju se oistiti zbog grjenosti ljudskog srca 4311; napredak kao izvor napasti, radi poremeenog reda vrijednosti zbog sebinosti, tatine i zloe 4337; planovi djela koja proizlaze iz shvaanja pravednosti, esto se u stvarnosti ne ostvaruju 4684. C r k v a upozorava na to da se ne smije izajednaiti s duhom svijeta, duhom tatine i zloe 4337. G r j e n o s t ovjeka i njezine posljedice: C 4fg; D (Grijesi stvorenja koje Bog oprata); D 2bc (Posljedice izvornog grijeha); D 3be (Posljedice grijeha). Grijeh i-: ljudsko t i j e l o : C 4ec; -: ljudski r a z u m : C 4 e e - : ljudsko t r p l j e n j e i s m r t: C 4ef. Zloporaba s l o b o d e : C 4fc. Grjene strukture u d r u t v u : C 4gl; D 4c; Grijeh i s t v o r e n e s t v a r i : C3 (Vidljivi svijet); C 4h (ovjek i stvaranje); D 6 (Svijet i povijest u ropstvu grijeha). L j u d s k o d j e l o v a n j e i n a p r e d a k , upropateni grijehom: C4ie; C4if; D 5. Grjenost i p o z i v ovjeka: C 4jk. Otkupljenje od grijeha po K r i s t u : Gospodin je doao kako bi spasio i ojaao ovjeka, kako bi ga iznutra obnovio i izbacio kneza ovoga svijeta koji ovjeka dri u ropstvu grijeha 4313; usp. C 4fi (Krist spasenje ovjeka); E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja); E 4c (Poslanje Sina); D 7ba (Bog oprata grijehe po Isusu Kristu). Suvremene promjene. ovjek u dananjim uvjetima ivota, u odnosu na promjene svijeta, ovjeka, njegovog djelovanja i njegovih odnosa 4501; dananje doba: lomovi, krize, anse, nada i strah 4304. 1051 4kc 4kb

4kd

P s i h i k e , u d o r e d n e i r e l i g i j s k e p r o m j e n e : Stavljanje u pitanje tradicionalnih vrijednosti, ustanova, zakona i naina miljenja; ienje religije od magijskog shvaanja svijeta; osobno i djelatno dovrenje vjere; nijekanje Boga u znanosti, filozofiji, knjievnosti, umjetnosti, humanistikim znanostima, povijesti i zakonima 4307. Dolazak u svijest odreenih v r i j e d n o s t i : slobode, ljudskog dostojanstva, potvrivanje nepromjenjivih prava osobe i naroda 4750; smisao za pravednost u drutvu 4683; nastojanje ovjeka prema jednakosti i sudjelovanju u zadaama vodstva 4501; unapreivanje demokratskog drutva u razliitim modelima 4502; estoki zahtjevi za osloboenjem 4750. Promjene u d r u t v e n o m u r e e n j u : raspadanje tradicionalnih mjesnih drutava; industrijsko drutvo; profinjena drutvena sredstva priopavanja; socijalizacija; svjetska isprepletenost ljudi i naroda i razvoj prema graanskom, gospodarskom i drutvenom jedinstvu ljudskog roda; opasnosti i anse 4154 4306 4325 4343. Sveobuhvatne promjene i poredak preko m o d e r n i h z n a n o s t i i t e h n i k e . Ljudsko gospodarenje prirodom 4305 4333 4501. Prijetnje i problemi ljudskog roda. ovjek kojeg treba evangelizirati nije neto apstraktno, nego osoba podlona drutvenim i gospodarskim problemima 4579. Politike, drutvene, gospodarske, rasistike i ideloke n a p e t o s t i 4304; napetosti meu rasama, bogatih i siromanih naroda, meunarodnih ustanova, razliitih slojeva drutva, meu spolovima, u obitelji, meu generacijama, meu osobama (4307) 4308: antisemitizam 4198. Ideologizacija i kolektivna sebinost u grupama i nacijama 4308; nepovjerenje, neprijateljstvo i bijeda, iji su uzroci i rtve ljudi 4308; poveana mo ovjeanstva prijeti da uniti sam ljudski rod 4337; nepovjerenje meu narodima, neprijateljski nacionalni blokovi, tiranija u gospodarstvu, vojsci, politici 4818; ugnjetavnje naroda 4452; rat koji bi sve razorio 4304; nesrea obaju svjetskih ratova, unitenje naroda, atomska opasnost 4810; strana napadaka oruja i njihove posljedice 4423; velika uloga tehnikih sredstava u sukobima, opasnost atomskog rata 4693. S i r o m a n i n a r o d i 4442; gospodarski su ovisni o bogatima 4309; usporeni napredak kraj neumjerenog napretka i vika 4811; poveana nejednakost uz porast dobara 4442; trgovinski odnosi na tetu siromanijih zemalja 4462; glad, bijeda i osiromaenje velikog dijela svjetskog stanovnitva 4304 4310; neznanje, bijeda, ugnjetavanje i nepravde 4440 4480; usp. C 4ke (Siromani). Gospodarsko, drutveno i politiko u g n j e t a v a n j e velikih masa 4776; neravnopravnosti kod vrenja vlasti; protivnosti izmeu malobrojnog visokog sloja i ostalog stanovnitva 4443; mo bogatih i bijeda siromanih, ugnjetavanje 4454; bijeda zbog velikih posjeda 4450; siromani slojevi 4443; siromano seosko stanovnitvo 4443; nove vrste drutvenog i psihikog porobljavanja 4304; konflikti u drutvenom podruju, pa i kod seoskog stanovnitva 4443; ubrzani po1052

rast stanovnitva 4455; nepismenost 4304; dobitne spekulacije 4450; potroaka kultura kao 'otpad' i 'smee' kulture 4812; nedjelotvornost dravnih voa i demokratskih drava u odnosu na drutvene poremeaje 4772; usp. C 4ke (Siromani). S t a v l j a n j e u p i t a n j e i gubitak tradicionalnih vrijednosti, ustanova, zakona i naina miljenja; teka pomutnja u nainima ponaanja i drutvenim normama; iroke se mase udaljuju od religije (4304) 4307; proturjeje izmeu predaje i napretka u tehnici i civilizaciji 4444; sukob generacija 4444; problemi starih 4444. Stanje u Latinskoj Americi: sustavi koji su protiv opeg dobra i koje pogoduju povlatenim grupama 4483; nerazvijenost, nepravedno stanje koje pogoduje napetostima a udaljuje od mira 4485; drutvene nepravde koje narode dre u siromatvu i bijedi 4493; drutvena neuravnoteenost 4633; stanje bijede, diskriminacije, nepravde i korupcije 4619. Napetosti izmeu klasa i unutarnjeg kolonijalizma; marginaliziranje; ugnjetavanje od strane vladajuih grupa i slojeva; vanjski neokolonijalizam; bijeg kapitala; izbjegavanje poreza i otjecanje dobiti; zaduivanje; monopoli i novani imperijalizam; preveliki nacionalizam; napetosti meu latinsko-amerikim zemljama; naoruanje 4485; pobune i ratovi 4486; nasilje terorista i pobunjenici 4630; muenje, otmice i progoni politikih neistomiljenika ili onih koji su sumnjivi, iskljuivanje iz javnog ivota zbog ideolokih razloga 4629. Nedostatak politike svijesti 4484. G r j e n e s t r u k t u r e u drutvu: C 4gl; D 4c. Siromani. Siromani narodi 4304 4309 4310 4440 4442 4462 4480; siromatvo zbog - : drutvenih nepravdi 4493; - : velikih posjeda 4450; siromani slojevi 4443; siromano seosko stanovnitvo 4443; mo bogatih i bijeda siromanih 4454; ugnjetavanje i nasilni postupci dobro-stojeih 4454 4772; usp. C 4kd (Problemi ljudskog roda). Pomo trebaju stari, naputeni ljudi, strani radnici, izagnanici iz domovine, izvanbrana djeca, gladni 4327. Razliiti o b l i c i s i r o m a t v a : siromatvo kao nedostatak dobara 4494; siromatvo duhom 4494; siromatvo kao obveza; siromatvo uzeto na sebe dobrovoljno iz ljubavi prema onima koji trpe nedae zbog ivotnih uvjeta 4494; usp. G 4bb (Putovi posveenja); pravo koritenje stvorenja u siromatvu, slobodi i u zahvalnosti prema Stvoritelju 4337. P o s l j e d i c e s i r o m a t v a : slabljenje ljudske slobode 4331; smanjeno bavljenje posljednim pitanjima zbog pritiska materijalne bijede 4310; spreavanje osjeaja odgovornosti, ako ivotni uvjeti ovjeku ne dozvoljavaju da si on postane svjestan svog dostojanstva i poziva 4331; neznanje i nedostojni uvjeti ivota spreavaju stvaranje svijesti i sudjelovanje u mijenjanju struktura 4441 4489; dostojanstvo ovjeka se ne moe unititi, pa niti na najniem stupnju bijede, prezira, odbaenosti i nemoi 4760; usp. C 4fb (Dostojanstvo ovjeka) Teka je obveza pomagati drugima, nadvladati njihovu podreenost u odnosu na znanje, krepost, duhovnu snagu i vanjska dobra 3988; bogati kao zatitnici sla1053 4ke

bijih moraju biti spremni dijeliti svoju imovinu s njima 4818; obveza bogatih na milostinju 2112 3729; L 4e (Obveze i prava u odnosu na materijalna dobra; milostinja). Siromatvo je prema prorocima protivno Gospodinovoj volji 4494; siromatvo kao plod nepravde i g r i j e h a 4494sl; usp. C 4gl i D 4c (Grjene strukture u drutvu). K r i s t i siromani: Krist je govorio siromanima, oslobodio ih je od grijeha te ispua nio radou i nadom 4632; on je siromanima navijestio Evanelje, ( koje su oni b b esto puta irokogrudno prihvatili), te je iscijelio oaloene u srcu 4005 4120 a 4570; ljubav Isusova prema najsiromanijima i onima koji trpe 4617; Krist je prije svega stalno nazoan u najmanjoj brai 4852; usp. E 2bb (Kristovo djelovanje meu ljudima). Kristovo s i r o m a t v o 930 1087-1094; Krist je izvrio djelo spasenja u siromatvu i progonu 4120; premda je bio bogat, postao je siromaan kako bi spasio ljude 4494; usp. E 2ba (Kristovo zajednitvo s ljudima). Zahtjev E v a n e l j a za siromatvom i solidarnou sa siromanima 4634; taj zahtjev uva siromane pred krivim idealima individualizma i potroakog drutva 4634; siromatvo je prema prorocima protivno Gospodinovoj volji; ono je plod nepravde i grijeha 4494; kranska ljubav daje prednost malima, slabima i siromanima 4613. Ideje t e o l o g i j e o s l o b o e n j a krivo prikazuju siromanima Sveto Pismo i proletarijat Karla Marxa 4738; zauzimanje za siromane postaje klasna borba 4738; usp. C 41b (Marksizam). C r k v a se osjea tijesno povezana sa siromanima 4120 4301 4342; zauzimanje i sklonost Crkve za siromane: G 7ad (Crkva i siromani). 4kf Usp. L 7 (Ureenje drutva: sredstva i mo bogatih); L 11 (Ureenje vlasnitva). Tenja ovjeka za pravednou. Neuravnoteenost u suvremenom svijetu: meu osobama i obiteljima, meu generacijama, drutvenim slojevima i spolovima, meu rasama, narodima, nacijama i meunarodnim ustanovama 4308. Tenje ljudi da postignu - : politiku, drutvenu i gospodarsku pravednost i jednakost meu narodima i drutvenim grupama; -: ravnopravnost izmeu mukaraca i ena; - :osobno smisleniji rad i sudjelovanje u gospodarskom, drutvenom i kulturnom ivotu; nastojanje naroda oko sveobuhvatnog zajednitva 4309; u suvremenim napetostima i borbama pokazuje se drutveno probuen smisao za pravednost 4683. Usp. C 4gc (Pravednost i mir); L 7 (Ureenje drutva: drutvena pravednost); L 9 (Ureenje obitelji ovjeanstva). 4kg Tenja ovjeka za smislom. Osjeaj rascjepljenosti, podvojenosti i ogranienja; tenja prema viem ivotu; izbor izmeu razliitih mogunosti i nunosti odricanja; osjeaj odbaenosti u drutvu i osjeaj vlastite grjenosti 4310; ovjek se osjea sklonim na zlo i zapleten u zlou, a to ne moe dolaziti od dobrog Stvoritelja 4313; usp. D 2bd (Iskustvo podvojenosti). 1054

Pitanja ovjeka o razvitku svijeta, njegovom poloaju i zadai u svemiru, smislu njegovog pojedinanog i zajednikog nastojanja, te o posljednjem cilju stvari i ovjeka 4303 4310 4333; odgovor na ta pitanja precjenjivanjem ili podcjenjivanjem ovjeka 4312; ovjek ostaje sam sebi nerjeeno pitanje 4321; oajanje ovjeka bez boanskog temelja i nade u vjeni ivot 4140 4321; usp. L 2d (Krepost ufanja). Razliite r e l i g i j e (idovstvo, islam, hinduizam, budizam i druge religije): A 2ab (ljudska sposobnost da spozna religijske istine); G 3ce (Crkva i religije). Razliita t u m a e n j a s v i j e t a : materijalizam, ateizam, nihilizam s ovjekom kao s iskljuivim ciljem; oajanje kao posljedica; ipak mnogi postavljaju temeljna pitanja o ovjeku i o smislu ivota 4310. Ateizam kao ozbiljna datost ovog vremena 4319; on je oznaen odbijanjem ili odbacivanjem povezanosti s Bogom 4319 Kao ateizam oznaavaju se r a z l i i t i f e n o m e n i : izriiti ateizam, agnosticizam ili ateizam radi metodikih pretpostavki 4319; sustavni oblik ateizma u nastojanju za autonomijom ovjeka, odbacuje svaki oblik ovisnosi o Bogu 4320; ateizam oekuje osloboenje ovjeka od gospodarske i drutvene ovisnosti, a religiju smatra zaprekom tog osloboenja 4320. Ateistika p r e d o d b a a u t o n o m i j e : C 4fc (Sloboda ovjeka). Ateistika e t i k a : L ld (Utemljenost naravnog zakona u Bogu). R a z l o z i ateizma: ateizam kao posljedica -: vjerovanja u znanost 4319; -: nemoi vjere zbog prevelikog uzdizanja ovjeka 4319; -: zbog odbacivanja slike Boga, ali koja ne predstavlja Boga Evanelja 4319; -: zanemarivanja pitanja o Bogu zbog nedostatnog vjerskog nemira 4319; ateizam kao -: protest protiv zla u svijetu ili protivljenje prijenosu apsolutnosti na ljudske vrijednosti 4319; -: kritika reakcija protiv religija i protiv kranske religije 4319; oteavanje pristupa Bogu zbog suvremene civilizacije 4319. Nisu bez k r i v n j e oni koji svoju savjest dre daleko od Boga i izbjegavaju pitanja o Bogu. I v j e r n i c i snose o d g o v o r n o s t za ateizam, ako zamrauju sliku religije iskrivljenim vjerskim odgojem, uenjem ili praksom 4319. C r k v a i ateizam: G 3cf. Kranski humanizam kao pravi humanizam. Treba otkriti novi humanizam gdje e ovjek pronai samoga sebe 4447. Pravi humanizam -: je otvoren prema vjerskim sadrajima 4642; -: ne moe zanemariti duhovna dobra i Boga 4457; - : brine se za svestrani napredak itavog ovjeka i svih ljudi 4457. Mudrost latino-amerikog pukog katolicizma je kranski humanizam 4623. Usp. C 4fh (Krist, potpuni ovjek); C 5b (Krist kao cilj povijesti); E 3bb (Prorotva Isusa Krista i Krist kao uitelj). Povijesna upuenost Crkve. Usp. G 2bb (Sakramentalnost Crkve: spoznatljivost Crkve); G 3ad (Crkva iz i u Crkvama); G 3ae (Crkva kao pravno ureeno drutvo); G 4 (Zajednitvo vjernika); G 6 (Laici); H (Bog po svojim slubenicima 1055 4kj 4ki 4kh

4kk

vodi, pouava i posveuje Crkvu); M lb (Oznake posljednjih vremena putujue Crkve). Crkva i suvremni svijet. ovjek kojem treba navijestiti Evanelje je osoba podlona drutvenim i gospodarskim problemima 4579; Crkva ima pravo i dunost zazivati i moliti Boje milosre u pojedinim sluajevima fizikog ili moralnog zla i svih prijetnji dananjem ljudskom rodu 4685; Crkva svojom snagom obnavlja ovjeanstvo 4574; usp. 41 (Drutveni i socijalni nauk Crkve). G 2bb (Sakramentalne oznake Crkve); G 2bc (Nunost Crkve za spasenje); G 2bd (Poslanje i zadaa Crkve); G 3c (Katolitvo Crkve); G 3cd (Crkva i navijetanje Evanelja, odn. misije); G 4bf i 6cb (Zadae vjernika/laika u svijetu); G 7 (Odnos Crkve prema ljudskom rodu, prema drutvu, kulturi, dravi i meunarodnim ustanovama); H 2f (Biskupi i svijet); H 3a (Ope odreenje biskupa za slubu navijetanja); H 5 (Sveenici). 1.- MODERNI DRUTVENI I SOCIJALNI NAUK CRKVE Drutveni nauk Crkve je nastao iz sukoba Evanelja i problema koji proizlaze iz ivota drutva 4762; on se odnosi na etiki vidik ivota i tehnikih problema, kako bi Crkva o njima donijela udoredni sud 4762; drutveni nauk Crkve nije u sebe zatvoren sustav nego otvoren za nova pitanja 4763; on je saetak naela i kriterija prosuivanja kao i normi i poticaja za djelovanje 4764; on je upravljen protiv svih oblika "kolektivizma" te drutvenog i politikog "individualizma" 4766. Posljedice crkvenog drutvenog nauka: L 5 (Osnovne odrednice drutvenog udorednog ivota); L 6-13 (Ureenje enidbe i obitelji, drutva, drave, obitelji ovjeanstva, rada, vlasnitva, gospodarstva i kulture). Marksizam i socijalizam. Razliiti pogledi na marksizam koji zastupaju krani -: socijalizam kao tenja za ouvanje pravednosti i jednakosti, a da se ne obazire na primjenu nasilja povijesnog socijalizma 4505; - : pribliavanje marksizmu zbog njegovog povijesnog razvitka 4506; -: marksizam kao provoenje klasne borbe 4507; -: marksizam kao vrenje politike i drutvene moi pod vodstvom jedne jedine stranke, koja nastoji osigurati dobrobit svih 4507; - : marksizam kao drutveni nauk koji se oslanja na povijesni materijalizam i nijee svaku transcendenciju 4507; - : marksizam kao znanstvena metoda za istraivanje drutvenih i politikih odnosa, te povezanost spoznaje i prakse revolucionarnog prevrata 4507; - : priklanjanje "marksistikoj analizi": primjena marksistike metode na stanje u treem svijetu, posebno na Latinsku Ameriku 4730sl. K r a n s k i n a u k i marksizam: opasnost da krani prihvate socijalizam kao neto savreno. Potreba tonijeg suda 4505. Velika je opasnost - : da se zaboravi veza koja spaja razliite oblike marksizma (4505) 4508; -: da se prihvate razliiti elementi marksistikog istraivanja, a da se ne vodi rauna o njihovoj povezanosti s teorijom 4508; -: da se prihvati klasna borba i njezino marksistiko tumaenje 4508. 1056

C 41 41a

41b

Usklaenost neomarksistikih sustava u osnovnim naelima koja su u suprotnosti s kranskim shvaanjem ovjeka i povijesti 4732; ta naela su -: "klasna borba" 4733; - : ateizam i negacija ljudske osobe, njezine slobode i njezinih prava 4734; usp. C 4fc (Sloboda); C 4kh (Ateizam); G 3cf (Crkva i ateizam); -: krivo shvaanje duhovne naravi osobe, nijekanje naela drutvenog i politikog ivota dostojnog ovjeka i zastupanje pune podreenosti ovjeka drutvu 4734; -: krajnje politiko tumaenje vjerskih izreka i teolokih sudova 4735; prihvaanjem marksistike analize u teologiju -: vjersko se uenje, ili teologija, podreuju teoriji klasne borbe 4735; - : klasna borba ulazi u same zahtjeve ljubavi 4736; -: ljubav prema blinjemu i bratstvo postaju eshatoloka naela za vrijeme nakon revolucije 4736; -: bogatai postaju naelno klasni neprijatelj 4736; : odbacuje se nenasilni put dijeloga 4736; -: Crkva se promatra esto imanentistiki 4737; -: "teologijom osloboenja" se pravi pomutnja u predoivanju siromanima Svetog pisma i proletarijata Karla Marxa 4738; usp. C 4ke (Siromani); -: prijelaz od zauzimanja za siromane prema klasnoj borbi 4738; - : pod 'pukom Crkvom' podrazumijeva klasna Crkva, Crkva ugnjetavanog naroda ija "svijest" mora Crkvu probuditi 4740. C r k v a ne prihvaa teoriju klasne borbe (3170) 3973 4508 (4628) 4735sl 4773; ona preporuuje pravu i potenu borbu za drutvenu pravednost i solidarnost 4773; usp. C 4gc (Pravednost i mir); C 4gm (Osloboenje i promjene struktura); L 5e (Naelo solidarnosti); L 7 (Ureenje drutva: nasilje). Uenje k o l e k t i v i z m a : prijenos sredstava za proizvodnju u vlasnitvo drave 4698sl; drutveni nauk Crkve protivi se kolektivizmu, u svim njegovim oblicima 3726 4766; prenoenje sredstava za proizvodnju u dravno vlasnitvo, prema uenju kolektivizma, nije isto to i pretvaranje tog vlasnitva u drutveno vlasnitvo 4698sl; usp. L 11 (Ureenje vlasnitva). K o m u n i z a m - : preokree odnos izmeu graana i drutva 2786 3773 3939; -: nijee pravo na vlasnitvo 2786; zabranjeno je pomagati ga 3865 3930. Socijalizam (pa i "umjereni) je u suprotnosti s kranskim naelima 2892 2918 3742-3744 a 3939; kod socijalista se ograniava pravo na slobodno udruivanje 3939. Liberalizam. Obnavljanje liberalistikog uenja 4509; obnova liberalistikog uenja 4509; neogranieni liberalizam 4451; slobodna trgovina kao pravilo 4463; slobodna igra trinog natjecanja 4454. K r a n s k i n a u k i liberalzam: opasnost da si krani predstavljaju liberalizam kao neto savreno: kao izraz zauzimanja za slobodu 4510; liberalno uenje trai od krana brzi sud 4509. Filozofski liberalizam je prema svom porijeklu krivo vrednovanje autonomije 4509; usp. C 4fc (Sloboda: zloporaba slobode). U pojmu s l o b o d n e t r g o v i n e se ne nalazi zakon pravednosti: cijene ugovorene slobodnom pogodbom mogu imati nepravedne posljedice. Tako postaje upitnim temeljno naelo liberalizma 4463; odbacuju se shvaanja: [Dobit je glavni poticaj za unapreivanje gospodarskog napretka, slobodno natjecanje je vrhov1057

41d

41e

41f

41g

no pravilo gospodarstva, privatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju je apsolutno, neogranieno pravo, pa je s time povezana i drutvena zadaa] 4451; usp. L 12 (Ureenje drutva). C r k v a osuuje liberalizam i njegov individualizam 3772 3937 3940sl (4454) (4330) 4463 4509 4766; usp. L 7 (Ureenje drutva: drutveni nauk i drutveni sustavi). Crkveni je nauk upravljen protiv svih oblika drutvenog ili politikog i n d i v i d u a 1 i z m a 4766; treba izbjegavati individualizam u odnosu na vlasnitvo 3726 3741 4330 4766; odbacivanje isto individualistike etike 4330. Kapitalizam -: kao sustav 4691; -: kao suprotnost socijalizmu i komunizmu 4891. K r a n s k i n a u k i kapitalizam: zabluda prvotnog kapitalizma nalazi se u tome da ovjeka promatra kao sredstvo, a ne prema pravom dostojanstvu njegovog rada 4691; shvaanje krutog kapitalizma treba stalno preraivati, kako bi se on ispravio uzimajui u obzir ljudska prava 4698; usp. C 4ic (Ureenje ljudskog djelovanja); L 10-12 (Ureenje rada, vlasnitva, gospodarstva). Materijalizam. Birokratski socijalizam, tehnokratski kapitalizam, totalitaristiki oblik demokracije i njezino nastojanje da odgovori na velika pitanja pravednosti i jednakosti 4510; opasnosti tog sustava: materijalizam, nastojanje za vlastitu korist, ugnjetavanje 4510. Potroaka kultura kao "otpad" i "smee" kulture 4812; samo nagomilavanja dobara i usluga ne stvara ljudsku sreu 4811. Duhovni oblik smrti: filozofija egoizma, uivanja, oaja i nitavila4492. Pozitivizam, vjerodostojnost znanosti i napretka. N o v i oblik pozitivizma: atehnika kao nain stvaranja, oblik ivota i nain govora a4504 4511; sam ovjek kao predmet pozitivistike znanosti 4511. K r a n s k i n a u k i pozitivizam: nastojanje da se sve uz pomo znanosti svede na jedno, otkriva opasnu namjeru 4512; posljedica toga je samoosakaenje ovjeka i neshvaanje samoga sebe 4511; svaka znanstvena disciplina moe doprijeti samo do jednog - dodue stvarnog - dijela ovjeka; ona ne moe dosei do razumijevanja i shvaanja svih dijelova 4512; unutar te granice ljudske znanosti ispunjavaju korisnu i trajnu slubu 4512. N a p r e d a k ovjeka nije pravocrtan, automatski ili bezgranian 4810; takav je pojam "napretka" proet prosvjetiteljstvom 4810; on se sada dovodi u sumnju 4810; umjesto iracionalnog optimizma nastupio je nemir 4810; kriza ekonomske teorije koja je vezana na rije "napredak" 4811; napredak ne znai samo rast gospodarstva 4447. Usp. C 4id (Ljudsko istraivanje i znanosti); A 2a (Sposobnost za istinu ljudskog razuma); A 4a (Razum i vjera); C 4ie (Napredak); L 7 (Ureenje drutva: napredak); L 12 (Ureenje gospodarstva). Nacionalizam i rasizam. Kult vlastite rase u sadanjosti i u vrijeme kolonijalnih vladavina 4467. K r a n s k i n a u k i nacionalizam, odn. rasizam: solidarnost svih ljudi protivi se uzdizanju samo vlastite drave i samo vlastite rase 4466; Crkva osuuje svaku 1058

vrstu antisemitizma 4198; ona odbacuje diskriminaciju ili ugnjetavanje ljudi zbog njihove rase ili boje koe, zbog njihovog stalea ili njihove religije, kao neto to se protivi Kristovom duhu 4199; usp. C 4gg (Jednakost i nejednakost u drutvu); G 3c (Katolitvo Crkve); G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod); L 5g (Ljudska prava). 5. Cilj i dovrenje povijesti a. - B O G I C I L J P O V I J E S T I Boji naum i plan povijesti: A 1 a (Pojmovno odreenje dogaaja objave); A 1 c (Postupnost objave); C lg ( B o g sve vodi prema svojoj providnosti); F 1 (Boje milosre i elja za sveopim spasenjem); svijet biva preoblikovan prema Bojem naumu i dosie dovrenje 4302. B o g kao g o s p o d a r s v e m i r a i p o v i j e s t i , vodi sve prema svojoj p r o v i d n o s t i : C lga. B o g kao c i l j s v i j e t a : C l h B o g poznaje budunost stvorenja (333 419) 621 625-629 646 685 3003 3646; usp. B lb (Boje znanje). B o g priprema novo prebivalite i n o v u z e m l j u , na kojoj e prebivati pravednost i mir 4339; nakon uskrsnua Boje djece itavo e stvorenje biti osloboeno od ropstva prolaznosti. Ostat e ljubav i njezino djelo 4339. Na dan dovrenja B o g u e iskazati savrenu ast ljudi spaeni po milosti 4332. Odbacuje se materijalistiko tumaenje propasti svijeta 1361. Usp. M 3be (Dovrenje svijeta); M 3bf (Vjeni ivot i vladanje s Kristom). b. - I S U S K R I S T I C I L J P O V I J E S T I Sin Boji kao p o s r e d n i k s t v a r a n j a : B 2b; B 4c; C l c . O t k u p l j e n j e uKristu i Boji p l a n s t v a r a n j a: C 1 ga ( B o g kao gospodar svemira i povijesti). Sin Boji kao p o s r e d n i k s p a s e n j a : B 2 b ; B 4 c (Djelovanje trojstvenog Boga); C 4fi (Krist spasenje ljudi); E 3 (Isus Krist, Spasitelj). Krist je z n a o daje dan posljednjeg suda znak njegovog botva 419 474-476); usp. E 5dc (Kristovo znanje). Krist je c i l j l j u d s k e p o v i j e s t i , toka u koju se stjeu sve enje povijesti i civilizacije, s r e d i t e l j u d s k o g r o d a 4310 4345; Boji plan poinje u Kristu i u njemu ima svoj vrhunac 4814; Krist je djelatno prisutan u povijesti 4611; Krist je -: alfa i omega, poetak i kraj 4345; -: gospodar povijesti poticatelj pravih drutvenih promjena "4610 4612; -: gospodar vremena 4186; uzvieni Krist sve privlai sebi 42424; Raspeti je na se uzeo bol stvorenja te je svoj ivot prinio za njih 4615; posluni Sinje pred licem otkupitelj ske pravde svoga 1059 C 5b C 5a

Oca preuzeo krik svih ljudi za osloboenjem i otkupljenjem 4615; usp. E 3a (Isus Krist, posrednik otkupljenja); E 3bd (Kraljevstvo Isusa Krista). Krist je s a v r e n i o v j e k : Rije Boja je kao savreni ovjek na sebe uzela i (u sebi) saela povijest svijeta 4338; usp. C 4fh (Krist, savreni ovjek); E 3bb (Prorotvo Isusa Krista i Krist kao uitelj); E 5b (Isus Krist jednake biti s ljudima). Djelovanje u z v i e n o g G o s p o d i n a po Duhu u svijetu i povijesti: E 2e. P l a n l j u b a v i K r i s t o v e je sve obnoviti, na nebu i na zemlji 4345; Krist trai radikalno nasljedovanje svoga predanja, koje obuhvaa sve ljude i itav kozmos 4613sl; svijet osloboen ropstva grijeha, kako bi prema Bojem naumu bio preoblikovan i kako bi prispio na dovrenje 4302; Kristovo uskrsnue je znak i zalog uskrsnua i posljednjeg preoblikovanja svemira 4616; ovjek i svijet e na kraju vremena biti savreno obnovljeni u Kristu 4168; usp. M 3be (Dovrenje svijeta). K r i s t o v p o n o v n i d o l a z a k i s u d na kraju vremena: E 2f; M 2a (Kristov ponovni dolazak i sud); M 2bb (Sud); M 3bf (Vjeni ivot i Kristovo vladanje).

C 5c

c. - LJUDSKI ROD I CILJ POVIJESTI Pitanja ljudi i razvitak svijeta 4303; ljudi ne znaju za vrijeme dovrenja zemlje i ljudskog roda niti nain preoblikovanja svemira 4339; usp. C 4kg (Potraga za smislom); M 3be (Dovrenje svijeta). Na zemlji raste tijelo obitelji ovjeanstva koje ve moe pokazati obrise predodbe o novom svijetu (4330) 4339; usp. M 3be (Dovrenje svijeta). Nunost m i l o s t i za izgradnju novog ovjeanstva 4330; usp. F 5cb (Nunost milosti). P o z i v ovjeka: C 4j.

C 5d

d. - KRALJEVSTVO BOJE I KRISTOVO KAO CILJ POVIJESTI Boje je kraljevstvo na zemlji ve prisutno; ono e biti dovreno Gospodinovim dolaskom 4339; sam Bog ga mora utemeljiti na zemlji, ono mora rasti, dok ga na kraju vremena sam Krist ne dovri kod svog pojavljivanja 4123. Boje kraljevstvo je kraljevstvo istine, ivota, svetosti i milosti, pravde, ljubavi i mira 4162 (4339 4481). Boje kraljevstvo se dogaa u povijesnim ostvarenjima, a da se u njima ne iscrpljuje niti se s njima poistovjeuje 4614. Kraljevstvo objavljeno u Evanelju, ostvaruje se u k u l t u r i svakog naroda, i prevodi u ivotnu praksu 4577; kod izgradnje kraljevstva mora se posezati za elementima kulture i za kulturama 4577. 1060

Kraljevstvo i spasenje moe primiti s v a k i o v j e k po odricanju samoga sebe, obnovi i obraenju itavog ovjeka 4572; usp. F 1 (Boja elja za opim spasenjem). Usp. B 3b (Boji duh u stvaranju i povijesti spasenja), E 2bb (Kristovo djelovanje meu ljudima); E 2fc (Dovrenje i predaja Bojeg kraljevstva po Kristu); E 3bd (Kraljevstvo Isusa Krista); C 4jc (Poziv svih ljudi na spasenje); F 2b (Obraenje i opravdanje iz vjere); G 2bb (Sakramentalnost Crkve: Crkva i kraljevstvo Boje); M 1 (Dolazak Bojeg kraljevstva u povijesti); M 3be (Dovrenje svijeta); M 3bf (Vjeni ivot i vladanje s Kristom). e. - CRKVA I CILJ POVIJESTI Usp. G lbf (Dovrenje Crkve); G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); G 2bc (Crkva je potrebna za spasenje); G 2bd (Poslanje i zadaa Crkve); G 3b (Svetost Crkve); G 3c (Katolitvo Crkve); G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije); G 7 (Odnos Crkve prema svijetu, drutvu i kulturi); M lb (Oznake posljednjih vremena putujue Crkve). f. - KRANI I CILJ POVIJESTI U Kristovom duhu krani putuju ususret dovrenju ljudske povijesti 4345. Vjernici nisu lanovi zemaljskog kraljevstva nego nebeskog 4345; proetost zemaljskog i nebeskog graanstva ostaje tajnom ljudske povijesti 4340; usp. G 2bb (Sakramentalnost Crkve: Crkva kao kraljevstvo Boje); G 3b (Svetost Crkve). Usp. C 4j (Poziv ovjeka); G 4 (Zajednitvo vjernika i njihovo poslanje); G 6 (Laici); H 2f (Biskupi i svijet); H 3a (Ope odrednice za biskupsku slubu navijetanja). H 5 (Sluba sveenika); J la (Bit liturgije); M lb (Oznake posljednjih vremena putujue Crkve). C 5f C 5e

D. GRIJEH STVORENJA, B O G OPRATA 1. Osnova i bit grijeha a. - NAPAST ZLOG DUHA Pad anela. avao (demon) stvorenje od Boga kao dobar (aneo) 286 457 800 1078; on je otpao od najvieg dobra 286; avao i drugi demoni postali su zli sami po sebi (po slobodnoj volji) 325 794 800; ipak on nije preao u drugu, suprotnu supstanciju 286. 1061 D la laa

lab

Odbacivanje palih anela. Kazna za avla je bila Vjena osuda (286) 411 801. Odbacuje se: [U budunosti e 'zbog Kristovog raspea nastati vraanje demona (u a prvotno stanje)] 409 411. Djelovanje palih anela. N a p a s t o v a n j e : avao trai priliku kako bi nakodio, posebno u asu smrti 1694; ovjek je sagrijeio na poticaj avla 800; avao gaje na to nagovorio 4313; avao je na neki nain zaetnik grijeha i smrti ljudskog roda 291; on j e prevario ovj eka 4140; grij eh s nj egovim zavoenj em i slubom idolima 4628. Duh zla preokree ljudsko djelovanje upravljeno na Boju slubu u sredstvo grijeha 4337. avao po grijehu vlada ljudima 1347 1349 1521 1668; on gospodari nad smru 291 1511; svijet je u ropstvu grijeha: D 6; duh svijeta je duh tatine i zloe 4337. Osuena izjava o utjecaju (odn. moi) demona na grijeh ovjeka 736 2192 2241-2253 3233sl. avlu se krivo pripisuju neka djela kao zla - : oblikovanje tijela 462sl; -: enidba 461 718 802 1012; naglaava se njezina dobrota 206 321 461-463 761 794; -: mesna jela 464; naglaava se njihova dozvoljenost 207 325 795 1350. Bog doputa zlo 3251. Bog zna za zlo unaprijed, ali ga ne odreuju unaprijed 628 685; predznanje ne djeluje tako da bi iz njega nuno slijedilo zlo 333 627; odbacuje se: [Bog ini zla djela ljudi u pravom smislu i po sebi] 1556; [Bog ne moe sprijeiti zlo] 72 7; usp. C 1 f (Bog doputa zlo); F 1 d (Boje milosno izabranje). Odbaena tumaenja zla: [Bogje avlu kao slubu naredio initi zlo] 1223; [Napastovanja ljudi su uvijek kazna za grijehe 'pa i kod Marije i kod muenika; ona su b ienje grjenika] a 1972sl b 2470. Usp. C 1 ic (Autonomija zemaljskih stvari); C 4fc (ovjekova sloboda); D 1 b (Uzrok ljudskog grijeha).

lac

lad

D lb

b. - UZROK LJUDSKOG GRIJEHA Uzrok grijeha je v o l j a ovjeka koji grijei: grijei samo onaj koji pristane na poudu koja ga dovodi u napast 1515 1950 1966sl. Za stvarnije grijeh potreban p r i s t a n a k 780; zbog toga mala djeca ne mogu poiniti stvarni grijeh 223 780 1514; odbacuje se: [Cin volje ne pripada biti grijeha] 1946-1949 (1950-1953); [ovjek grijei i u onome to ini kao nuno] 1967; neznanje moe biti nenadvladivo te zbog toga ono ispriava od grijeha (1485) 1968 2865 2866; ne ispriava svako neznanje 729sl; nasilje ispriava od grijeha: primjene (762) 2715 2758 3634 3718; strah ne oduzima slobodu i uraunljivost: primjene 1678 1705 2070 2129 2151 2573; ispovjednik mora ispitati o k o 1 n o s t i grijeha 813; u ispovijedi treba iznijeti okolnosti koje mijenjaju vrstu grijeha 1681 1707 (1962); usp. L lf (udoredni in). 'Podvojenost, hoholost, ^sebinost i nepravda, pokuaj uspostavljanja drutvenog ureenja bez Boga, kao izvor drutvenog grijeha a 4310 b c 4325 c 4480 c 4627 1062

4759; neuravnoteenost od koje boluje dananji svijet, povezana je s temeljnom neuravnoteenou u srcima ljudi 4310. Uvjeti grijeha: ljudska s l o b o d a je ograniena i podlona zabludi; zbog toga ovjek moe eljeti ono to ima u sebi samo izgled dobra 4752; ovjek je samostalan temeljem slobodne volje; ali ukoliko djeluje slobodno, on moe dobro uiniti ili ga unititi 4752; ljudska sloboda je ranjena grijehom 4317; izvor svakog podcjenjivanja ovjeka treba traiti u unutarnjoj neuravnoteenosti ljudske slobode 4481; sloboda ne znai opravdanje da se radi sve, pa i zlo 4317; zloporaba ljudske slobode: C 4fc; nesamostalna sloboda obvezatna na dobro: L lb. B o g nije uzrok grijeha. Odbacuje se: [Bog ne ini zlo samo tako to ga doputa, nego i u pravom smislu] 1556; Bog ne zapovijeda nemogue (397) 1536 1568 (1572) 1954 2001 1406 2619 (3718); D lad (Bog doputa zlo). a v a o nije uzrok grijeha, ali je on nagovaratelj na njega: D lac (Djelovanje zlog duha). c. - BIT GRIJEHA Izvor zla: zlo je nedostatak dobra 3251; zlo nije supstancija niti narav, nego *kazna za supstanciju a 286 1333; usp. C lfa (Porijeklo zla). Grijeh je -: okretanje od Boga 1525; -: priklanjanje protiv Boga 4140 4313; -: uvreda Boga 3891 4128; -: slobodni prijestup Bojeg zakona 2291; -: izbor za pristupanje zlu 4753; zanemarivanje Boje volje i sklonost slubi idolima 4813; -: zloporaba slobode 4313; -: sluba stvorenju uz zanemarivanje Stvoritelja 4140 4313; - : mo podvojenosti koja spreava rast u ljubavi i zajednitvu 4619; -: uspostavljanje vlastitog drutvenog ureenja daleko od Boga 4759. Grjenik je Boji neprijatelj 1528; Boja istina preokree se u la 4140; ovjek trai svoj cilj izvan Boga 4313. ovjek se esto skanjuje priznati Boga za svoj poetak, te tako prekida obvezatnu usmjerenost na svoj posljednji cilj i poredak prema samome sebi, drugim ljudima i svim stvorenim stvarima 4313. Temelj osuenim tvrdnjama je krivi pojam grijeha -: o poudi koja u pravom smislu nije grijeh, nego je iz grijeha i sklona je grijehu 1012 1452 1515 1950sl 1974-1976; - : [Bog moe zapovjediti mrnju na Boga] 1049; - : [Grijeh nije djelo, niti volja, niti pouda, niti uitak, pa ne smijemo niti eljeti da to bude uniteno] 739; -: o filozofskom grijehu 2291 (4492). 2. Adamov grijeh a. - ADAMOV IZVORNI GRIJEH - TIP LJUDSKOG GRIJEHA Adamov grjeni in. Adam je sagrijeio *loim koritenjem svoje slobodne volje i ^prijestupom Boje zapovijedi a 621 b l 511. 1063 D 2a 2aa D lc

2ab

Posljedice Adamovog grijeha. Adam je izgubio plemenito stanje prvotnog bivovanja 496; izgubio je svetost i pravednost 151 lsl; navukao je Boju srdbu 1511; stanje njegove due i tijela je pogorano 371sl 385 1511; potpao je pod ropstvo grijeha 1511; njegova je slobodna voh'a oslabljena 383; on je na sebe morao uzeti smrt i kaznu za grijeh 222 231 413 1511. b. - LJUDSKI ROD I NASLJEDNA OPTEREENOST GRIJEHOM Narav izvornog grijeha. (Openito) se naglaava p o s t o j a n j e Adamovog grijeha koji se prenosi 223 239 341 371sl 391 470 391 621sl 1073 1512 1865 2538. B i t : Izvorni je grijeh je po svojoj naravi jedan jedini 1513; ljudi zbog Adamovog grijeha, navlae na sebe nepravednost kad su zaeti (239) 1523. Premda su ljudi spoznali Boga, nisu ga potivali kao Boga, nego su vie sluili potamnjenju stvaranja nego li Stvoritelju 4140 4313; oni su na nagovor Zloga, odmah na poetku povijesti zloupotrijebili svoju slobodu 4313; o naravi grijeha, usp. i D lc (Bit grijeha). ovjek navlai na sebe izvorni grijeh bez svog pristanka 780; on je vlastit svima 1513; odbacuju se zablude o voljnosti 1948sl 2319; odbacuje se: [Potomstvo od Adama nasljeuje kaznu a ne krivnju] 728 (1006) 1011. Odbacuje se krivo shvaanje o Marijinu bezgrjenom zaeu 3234; usp. E 6cc (Marijina ouvanost od izvornog grijeha). Izokrenuto je shvaanje grijeha 3891. Prenoenje izvornog grijeha. Prenoenje se dogaa a e oponaanjem nego roenjem od Adama 223 231 a l 513 1523 3705; zbog toga izvorni grijeh prelazi na sve ljude, pa i 'na djecu a 223 a 231 239 a 1514; ipak nije samo Krist slobodan od izvornog grijeha, nego i Marija 1973; usp. E 6cc (Marijina ouvanost od izvornog grijeha). Posljedice izvornog grijeha. Stanje p a l e n a r a v i : Adam je za svoje potomstvo izgubio svetost, nevinost i pravednost 239 1512 1521; naravno dobro je iskvareno 400; usp. C 4b (ovjek je stvoren od Boga); ovjek je u dui i u tijelu postao gori 371; smanjenje ovjeka, jer je sprijeen da postigne svoju puninu 4313; on je potpao pod ropstvo avla ('grijeha) 1347 1349 1521 a 4313 (4341) a 4753; izmijenjena slinost s Bogom 4322; gubitak spasenja 4318; roenje sa sklonou na zlo 4325; smrt kao posljedica izvornog grijeha 146 222 231 371sl 1400 1512 1521 2617; ovjek bi bio izbavljen od tjelesne smrti da nije sagrijeio 4318; usp. M 2ba (Smrt ovjeka); arite grijeha, odn. pouda, ini ovjeka sklonim na grijeh 1515. Iskustvo protivljenja t i j e l a 4314. Potamnjenje i oslabljenje r a z u m a 4315. V j e r s k a s p o z n a j a postaje tea 2756 2853 3875. Teeje postalo potivanje B o j e g a z a k o n a , jer je slobodna volja oslabljena u svojim moima (146) 339 378 383 396 622 633 1521. 1064

D 2b 2ba

2bb

2bc

Primjena ljudske s l o b o d e 4317. ovjek nije toliko oslabljen da bi mu bio onemoguen m o r a l n i i v o t : ostaje a mu sloboda volje, shvaena kao sloboda od nunosti: ne samo od sile ili prisic le, kao niti takva nunost koja bi temelje svoje voljnosti imala samo u izvornom a b c grijehu (Adamu) 193919411952 1966sl 2003 2301; slobodna volja nije sposobna samo grijeiti 1927-1930 1965 2438-2440; brani se vrijednost slobodne a h volje protiv tvrdnji: [Ona je u potpunosti ugaena, kod toga se radi samo o a a a b abc praznom nazivu, ona je avolska izmiljotina] 331 336 339 1486 1555 3245sl; usp. L lb (Nesamostalna sloboda obvezatna na dobro); L 1 f (udoredni in). Brani se sposobnost ovjeka za dobra djela i za udoredni ivot, protiv tvrdnje: [ovjek grijei u svakom inu] 1481 si 1486 1539 1557 1575 1916 1922 1925 1935-1937 (1940) 1961//1968 2308 2401-2407 (2408-2425) 2439 2459 2866. Grijehom je naruen prvotni odnos izmeu mukarca i ene 4831; po grijehu je nestala jednakost meu njima 4831. Posljedice izvornog grijeha na ljudsko d j e l o v a n j e i n a p r e d a k : zbog oholosti i neurednog sebeljublja u opasnosti se nalazi sve ljudsko djelovanje 4337; usp. D 5 (Ljudsko djelovanje i napredak pod vlau grijeha). Postoji udoredno dobra naravna l j u b a v ; odbacuje se razlikovanje: [Postoji samo jedna dvostruka ljubav, naime dobra ljubav iz milosti i grjena ljubav iz poude] 1934 1938 2307 2444-2448 (2449/72458) 2619 2623sl. P o u d a na koju ovjek ne pristaje, ne moe koditi 1515; odbacuju se tvrdnje o grjenosti poude, odn. aritu grijeha 1012 1453 1515 1950sl 1974-1976. Budua sudbina ovjeka pod grijehom: smrt atijela i hdue 222 231 a b 371sl ( b 1400) ab 1512 1521; lienost 'gledanja Boga i bBojeg kraljevstva ( b 184 a 219 b 224 a 780 b 1347; kazna prokletstva (ali "razliita od kazne zbog vlastite krivnje odbaenih) a 858 a 1306 2626; ovjek postaje "masa propasti" 621; usp. M 3d (Odbaenost ovjeka: teorija o limbu). Oprotenje grijeha krtenjem: K 3e (Djelovanje krtenja). Iskustvo podvojenosti. ovjek doivljava podvojenost i rascjepljenost, ogranienost i enju za viim ivotom, mogunost izbora i nunost odricanja, odbaenost u drutvu i vlastitu grjenost 4310; on osjea sklonost zlu i zapletenost u mnogostrukost zloe, koja ne moe doi od dobrog Stvoritelja 4313; on se osjea nesposobnim da dj elatno suzbij e napade zla 4313; on ini ono to ne eli, a ne ini ono to bi htio 4310; usp. 4kg (ovjekova potraga za smislom); F 3b (Opravdani ovjek ostaje ugroen). itav ovjekov ivot, kako pojedinani tako i zajedniki, predouje se kao borba izmeu dobra i zla. Kod togaje ovjek upuen na pomo milosti Boje 4313 4325 4337; usp. F (Bog opravdava i posveuje ovjeka); pos. F 3b (Opravdani ovjek ostaje ugroen); F 5cb (Potreba milosti); boanska milost i ljudsko djelovanje: F 3d (Milost i ljudske zasluge); F 5c (Milost i ovjekova sloboda); Boja pomo posredovana -: molitvom; J lee; lef; -: pobonim djelima: J le; -: sakramentima: K (Bog posveuje po sakramentima). 1065 2bd

3. Grijeh pojedinog ovjeka D 3a a. - POVOD ZA GRIJEH ovjek se esto puta skanjuje priznati Boga za svoga zaetnika. Tako prekida potrebnu upravljenost na svoj posljednji cilj i na poredak prema samome sebi, drugim ljudima i svim stvorenim stvarima 4313. elja za p o s j e d o v a n j e m : samo gomilanje dobara i usluga nije dovoljno kako bi se postigla ljudska srea 4 8 1 1 ; ovjek je vie vrijedan po tome to jest, nego po tome to ima 4335 4760. Treba izbjegavati grjene prigode: odbacuju se laksistike tvrdnje 2061 2161-2163. Napastima treba pruati otpor: nije dovoljan isto negativni, kvijetistiki otpor 2192 2217 2224 2237 2241-2253. D 3b 3ba b. - TEKI GRIJESI I LAKI GRIJESI Razlika meu grijesima. Teki (capitalia/crimianlia/gravia) odn. smrtni grijesi (amortalia) i laki (parva/minuta/ hlevia) odn. oprostivi (cvenialia) grijesi a 795 a 835 a 838sl a 858 a 897 a 913 a 926 a 965 a 1002 a 1306 b c 1537 a 1577 a 1638 a c 1680 b 1 9 2 0 a c 2 2 5 7 b 3375 a c 3381. Teki grijesi, odn. smrtni grijesi. Odbacuje se: [jedini smrtni grijeh je nevjerovanje] 1544 1577. Posljedica smrtnoga grijeha: neprijateljstvo s Bogom: 1680; gubitak milosti opravdanja 1705; iskljuivanje iz Bojeg kraljevstva 835; prevoenje u vlast avla 1347 1349 1521 1668; vjeno prokletstvo, pakao 780 839 858 1002 1075 1306; usp. M 3d (Uzroci prokletstva). Osim vjenom kaznom grjenik biva kanjen i vremenitom kaznom (1543) 1715. Smrtnim grijehom se milost Boja ne gubi bezuvjetnol544 1578. Due umrlih s aktuelnim smrtnim grijehom dolaze u pakao (338 342) 839 858 926 1002 1075 1306; usp. M 3d (Odbaenost ovjeka). Oprotenje grijeha: D 7. Oprostivi grijesi. Oprostivi grijesi su takve vrsti da i sveti ljudi upadaju u njih 1537 1680; ovjek ne moe kroz itav svoj ivot izbjegavati oprostive grijehe bez posebne Boje pomoi 1573; ovjek moe uistinu rei daje grjean 228-230; odbacuje se: [Unutarnjim putem kvijetizma dospijeva se u takvo stanje due, da se ne poinjaju vie niti oprostivi grijesi] 2256-2258. Zbog oprostivih grijeha ovjek nije iskljuen iz milosti (opravdanja) (ienje ovjeka); Odbacuje se: [Niti jedan grijeh nije po svojoj naravi oprostiv, svaki grijeh zasluuje vjenu kaznu] 1920; oprotenje oprostivih grijeha: D 7 (Oprotenje grijeha); K 5ec (Djelovanje euharistije na vjernike). Odbacivanje laksistikih tvrdnji: 'veselje nad zlom drugoga, halost nad dobrom drugoga, eljeti zlo drugome abc2113 c2114 a2115. 1066

3bb

3bc

3bd

Posljedica grijeha. Iskustvo protivljenja tijela 4314; potamnjenje i oslabljenje razua ma 4315; ranjavanje slobode 4317; ropstvo kao posljedica osobnog grijeha a 4341 4627 4753 (4772); mo grijeha i zla kojom je ovjek pritisnut uz zemlju 4755. Grijeh umanjuje ovjeka, jer ga prijei u postizavanju njegove punine 4313. a Odbaenost grjenika zbog smrti bez kajanja u stanju ^smrtnoga grijeha (aktuelb a c c ab c b bc noggrijeha) ( 338 342) 627 780 839 1002 1075 1306; Crkva vjeruje da e grjenik kojemu je uskraeno gledanje Boga, biti kanjen vjenom kaznom koja se zove pakao 4657; usp. M 3d (Odbaenost ovjeka). Posljedice za ljudsko d j e l o v a n j e : C 4if; D 5. Posljedice grijeha za d r u t v e n e o d n o s e : C 4gl; D 4c.

3be

4. Grijeh u drutvenim odnosima a. - POVODI I UZROCI Grijeh kao snaga rascjepa koji spreava rast u ljubavi i zajednitvu 4619. ovjek se esto puta skanjuje priznati Boga za svoga zaetnika. Tako prekida potrebnu upravljenost na svoj posljednji cih' i na poredak prema samome sebi, drugim ljudima i svim stvorenim stvarima 4313. Drutveni odnosi ovjeka esto puta odvraju od dobra i tjeraju ga u zlo 4325: obiaji u uredbama i odnosima svijeta koji potiu na grijeh 4162. Ljudski napredak, koji je veliko dobro za ovjeka, donosi sa sobom i napasti 4337. Iz podvojenosti grjenika nastaju nedae u drutvu 4310; neuravnoteenosti od kojih boluje suvremeni svijet povezane su s temeljnom neuravnoteenou u srcu ovjeka 4310; ropstvo drutvenog grijeha ima svoj uzrok au oholosti i sebinosti, u tajni nepravednosti a 4325 4480 b 4627; zablude, ropstva i ugnjetavanja kojima ovjek postaje podloan ako hoe stvoriti drutveni poredak koji je udaljen od Boga 4759. b. - ZAJEDNIKI GRIJESI itav ljudski ivot, kako pojedinani tako i zajedniki, predstavlja se kao borba izmeu dobra i zla 4313 4337. Zbog toga stoje red vrijednosti preokrenut, te je zlo pomijeano s dobrim, pojedini ljudi i grupe vode rauna samo o onome to je korisno za njih a ne i za druge 4337. Svijet nije vie mjesto bratstva; poveana mo ovjeanstva prijeti unitenjem i samog ljudskog roda 4337. esto su puta zapostavljene ljudske vrijednosti zbog iskvarenosti ljudskog srca 4311. 1067 D 4b D 4a

P o s l j e d i c e zajednikih grijeha: D 4c. C r k v a i grjenici: Crkva je ranjena grijehom vjernika 4128; usp. G 3bb (Svetost i grijeh u Crkvi). Crkva radi na obraenju grjenika preko ljubavi, primjera i molitve 4128; ovlast Crkve da oprosti sve grijehe 349; grjenici koji pristupaju sakramentu pokore bivaju ponovno pomireni s Crkvom 1674 4128; usp. D 7bb (Crkva kao posrednica oprotenja); G 3b (Svetost Crkve); K 6 (Sakrament pokore). D 4c c. - GRJENE STRUKTURE DRUTVA Usp. C 4gl (Smetnje u drutvu zbog ljudskog grijeha). Drutvene strukture - po sebi potrebne - sklone su ukruivanju; one tako spreavaju ili preokreu drutveni napredak, ili stvaraju nepravdu 4768; grijeh moe biti prisutan u strukturama, ali njih kao takve ne treba osuivati 4769; drutvene strukture ovise o odgovornosti ljudi 4768; smetnje koje se dogaaju u drutvenom poretku potjeu djelomice iz napetosti u gospodarskom, politikom i drutvenom ustroju 4325; one imaju svoje dublje korijene u ljudskoj oholosti i sebinosti, koje unitavaju i drutveno okruenje 4325; ljudi su stvorili strukture kojima je grijeh njihovih zaetnika utisnuo ruilake oznake 4619; kada posljedice grijeha pogode poredak stvari, ovjek ima nove pobude za grjjeh 4325; obiaji i uredbe u svjetskim odnosima pobuuju na grijeh 4162; ropstvo, iji su zaetnici ljudi i nedovoljno pokorena priroda 4460. Prvotni odnos izmeu m u k a r c a i e n e poremeen je grijehom 4831; zbog grijeha je izgubljena njihova ravnopravnost u jedinstvu 4831. Gdje nema drutvenog m i r a i gdje postoje nepravedne drutvene, politike, gospodarske i kulturne nejednakosti, tu je dolo do odbijanja dara Gospodinovog mira, tovie, samoga Gospodina 4488. D r u t v e n e p o s l j e d i c e grijeha: robovanje 4341 4460 4480 4627; ugnjetavanje ljudi 4480 4755; neznanje, glad, bijeda, ugnjetavanje, nepravda i mrnja, imaju svoj izvor u ljudskoj sebinosti 4480; zablude, ropstvo i ugnjetavanja kojima su ljudi podloni ako ele izgraditi drutveni poredak bez Boga 4759; ovisnost i oblici ropstva koji vrijeaju temeljna prava 4628; nasilje iz kojeg izviru novi oblici ropstva 4772; sredstva i mogunosti ovjeka okreu se protiv njega kako bi ga podloile sebi 4811; siromatvo je prema prorocima protivno Gospodinovoj volji 4494; siromatvo kao plod nepravde i grijeha 4494sl. Ugnjetavanje, nepravde izmeu naroda i drutva, nesloboda, iskoritavanje, glad, bijeda, siromatvo, neznanje, mrnja, napetosti meu narodima u drutvu, ratovi, opasnost od samounitenja ovjeanstva, gubitak vrijednosti; o problemima dananjeg ovjeanstva i o siromatvu: C 4kd; C 4ke. Posljedice z a ljudsko d j e l o v a n j e i n a p r e d a k : C 4 i f ; D 5 . C r k v a i grijeh: Crkva je u svijetu i nosi njegov odraz: G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod). 1068

Crkva na svom hodoasnikom putu doivljava "trpljenje, napasti i muku,''progoc b ac ne svijeta Ml 15 4121 4124 4147 4344; u Crkvi postoje muenici 4321; G 3bb (Svetost Crkve). Crkva je ujedno s v e t a i p o t r e b i t a i e nj a, ona ide putem pokore i obnoa ve 4120 4321; njezina je svetost nesavrena 4168; ona ( w svom zemaljskom hoa doau) obuhvaa g r j e n i k e 4 1 2 0 4 1 9 0 ; meu klericima i laicima bilo je i takvih koji su bili nevjerni Bojem Duhu 4343; razlika izmeu navjetene poruke i ljudske slabosti onih kojimaje Evanelje povjereno 4343; Crkvu treba oistiti od z a b l u d a 1510 1520 1763; usp. G 3bb (Svetost i grijeh u Crkvi). Oteavanje slube i r e n j a E v a n e l j a zbog grijeha 4619. D

d. - OSLOBOENJE I NADVLADAVANJE GRJENIH STRUKTURA N a d v l a d a v a n j e i o s l o b o e n j e od grjenih struktura: ljudi su kod nadvladavanja zla upueni na pomo Boje milosti 4313 4325 4337; usp. F 3b (Opravdani ovjek ostaje ugroen); F 5cb (Nunost milosti); plan stvaranja ne moe se odvojiti od plana otkupljenja; otkupljenje se odnosi na konkretno stanje nepravde koje treba nadvladati, i na pravednost koju treba ponovno uspostaviti 4579; nadvladavanje "strutura grijeha" u osobnom i drutvenom ivotu, i osloboenje od njih po Crkvi i na Marijin zagovor 4619; promjena struktura mora ii zajedno s promjenom osobnog i zajednikog mentaliteta i s obraenjem 4633; obraenje na osobnoj i drutvenoj razini nije nikada zavren proces 4614; originalnost kranske poruke ne sastoji se u promjeni struktura, nego u poticajima da se obrati ovjek, to e onda zahtijevati promjenu struktura 4481; usp. F 2b (Obraenje i opravdanje iz vjere); kransko shvaanje osloboenja: osloboenje od svake vrste robovanja osobnom i drutvenom grijehu 4627sl; osloboenje i promjene struktura: C 4gm; L 7. C r k v a osuuje zablude, ropstvo i ugnjetavanje kojima su ljudi izloeni kad se suprotstavljaju pokuajima da se stvori drutveni poredak koji je udaljen od Boga 4759; Crkva pomou Evanelja rui prosudbene kriterije, vrijednosti, naine miljenja, nagonske sile i nain ivota, koji se protive Bojem planu spasenja 4575; usp. G 7a (Odnos Crkve prema svijetu, drutvu i kulturi).

5. Ljudsko djelovanje i napredak pod vlau grijeha Grijeh utjee na ljudske ine 4814; planovi i djelovanje koje proizlazi iz predodbe o pravednosti, u stvarnosti bivaju vrlo esto iznevjereni 4684; ljudsko djelovanje dolazi u opasnost zbog oholosti i neuredne ljubavi prema samome sebi 4337; duh zloe preokree ljudsko djelovanje temeljeno na slubi Bogu i ljudima u sredstvo grijeha 4337; usp. C 4i (Djelovanje ljudi); pos. C 4if (Ljudsko djelovanje upropateno grijehom). 1069

Napredak kao napast zbog izokretanja reda vrijednosti, zbog sebinog razmiljanja pojedinaca i grupa, kao i zbog tatine i zloe 4337; ugroavanje znanosti i napretka zbog sve vee moi ovjeka 4424; ukruene i okamenjene drutvene strukture koje spreavaju ili izokreu drutveni napredak 4768; usp. C 4ie (Ljudski napredak).

D6

6. Svijet i povijest pod vlau grijeha ovjek se esto puta skanjuje priznati Boga za svoga zaetnika. Tako on prekida potrebnu upravljenost prema svom posljednjem cilju i poredak prema samome sebi, prema drugim ljudima i svim stvorenim stvarima 4313; premda su ljudi spoznali Boga nisu ga slavili kao Boga, nego su vie sluili stvorenju nego li Stvoritelju 4313. Svijet je u ropstvu grijeha 4302; svijet je grijehom promijenjen i uniten 4339; on je grijehom ugroen 4813. Ljudska povijest sve do objave (Boje) slave upada u nered zbog grijeha 4340; ona je ugroena grijehom 4813; nju od poetka svijeta do posljednjeg dana proima borba protiv moi tame 4337. Duh svijeta je duh tatine i zloe 4337. Usp. C 4kb (Posljedica ljudske grjenosti na svijet i povijest).

7. Oprotenje grijeha D 7a 7aa a. - BOJA VOLJA ZA POMIRENJEM

a a

Oprotenje grijeha. Vjera u oprotenje svih grijeha 1 11-22 23 26-30 36 50sl (62sl 71) 72 a 540 a 684 a 854; kako treba shvatiti neoprostivost grijeha protiv Duha Svetoga 349. Bog u svojoj susretljivoj ljubavi oslobaa ljude od izvornog grijeha i podjeljuje im udio u boanskom ivotu; usp. C 4jb (Poziv ovjeka na zajednitvo s Bogom); F 1 (Boje milosre i elja za sveopim spasenjem). Vjernicima je neprestano potrebno Boje milosre pa moraju svaki dan moliti za oprotenje svojih grijeha 4166; otkupljujua Oeva pravednost 4615; usp. B lb (Boja volja: B o g j e milosrdan); F 1 (Boje milosre i elja za sveopim spasenjem). Sam B o g j e sudac i ispitiva srdaca; zbog toga on zabranjuje da se sudi o bilo yoj unutarnjoj krivnji 4328; on poznaje srca i ono stoje skriveno 670 2866 4314; usp. B lb (Boje znanje). 7ab Boja milost. Savreni milosni dar oprotenja i pomirenja 4819; usp. F (Bog opravdava i posveuje ovjeka); poseb. F 1 (Boje milosre i elja za sveopim spasenjem); F 5 (Pojmovno odreenje milosti). 1070

b. - BOG OPRATA GRIJEHE PO ISUSU KRISTU I SLUBI CRKVE Bog oprata grijehe po Isusu Kristu. Bogje htio da grijesi budu pobijeeni u Kristu i da se pretvore u najvee dobro za ovjeka 4814; Bogje u Kristu sve pomia a rio sa sobom z ljude meusobno 4005 4196 4322' spasenje je osloboenje od onoga to poniava ovjeka, od grijeha i zla, kako bi u veselju spoznali Boga, i kako bi bili prepoznati od Boga; to spasenje poinje u Kristovom ivotu, ono je zauvijek postignuto po njegovoj smrti i uskrsnuu, te se mora u povijesti nastaviti do dovrenja, kod Kristovog dolaska 4571; spasenje u i po Isusu Kristu; C 4fi (Krist spasenje ovjeka); E 3 (Isus Krist, Spasitelj); F 1 (Boje milosre i elja za sveopim spasenjem); poseb. F lc (Boja opa volja za spasenjem u Isusu Kristu). Krist je po trpljenju postigao oprotenje (naih) grijeha 485 1523 1530 1741 3370 3438 3805 4005 4318; on je po kriu postigao osloboenje od grijeha 4628; Krist je htio biti rtva nepravde i zla u svijetu 4615; Krist, veliki sveenik, moe biti dionikom ljudskih slabosti; on je vazmena rtva koja otkupljuje od grijeha 4615; ne odstranjuju izvorni grijeh ljudske moi nego Kristove zasluge 341 1514; odbacuje se: [Dovoljno je Kristovo trpljenje bez ikakvog drugog Bojeg dara] 1014; usp. E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja); E 3bc (Sveenitvo Isusa Krista). Krist je umro za sve (grjenike) 4310 4322 4338; on je doao radi (osloboenja) ljudi ("siromanih) od grijeha 55 144 146 485 491 si 533 1400 4313 4615 a 4632; grijeh biva pobijeen i poravnat po pomirenju koje je izveo Krist 4814; Krist je htio pomiriti sve ljude s Ocem 4488; on je oslobodio ljude (^svijet) od robovanja avlu i grijehu 4006 4204 a 4302 4313 4322; Krist je Adamovoj djeci ponovno vratio slinost s Bogom koja je bila izgubljena prvim grijehom 4322; Otkupitelj je ovjeka ponovno stavio u spasenje koje je bilo izgubljeno 4318; djelovanje ugroeno grijehom ljudi biva oieno po Kristovom kriu i uskrsnuu 4337; otkupljenje ima uinak zadovoljtine, odn. pomirenja 1529 3339 3438 3891 4120; usp. E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja); E 4c (Poslanje Isusa Krista). Krist se nije poistovjetio s ljudima u pogledu grijeha: E 5bb. Opravdanje grjenika po milosti Bojoj: F 2. Sudjelovanje ljudi, posebno Marije, u otkupljenju: E 6d.

D 7b 7ba

Crkva kao posrednica oprotenja "svih grijeha 348 a 349 a 684 794 802 a 854; ovlast 7bb Crkve da oprosti sve grijehe 348sl; dar milosti je ljudima doao po Crkvi, kako bi grjenici bili ponovno pomireni s Bogom 4573; Crkva djeluje na obraenje grjenika ljubavlju, primjerom i molitvom 4128; po Bojoj rijei i po sakramentu ovjek biva osloboen od moi grijeha i zla i uveden u zajednitvo ljubavi s Bogom 4755; po Marijinom zagovoru Crkva e nadvladati "strukture grijeha" u osobnom i drutvenom ivotu i postii "pravo osloboenje" u Kristu 4619. Oprotenje grijeha primanjem k r t e n j a : K 3 e (Djelovanje krtenja). Oprotenje grijeha po p o k o r i : K 6f (Djelovanje pokore). 1071

7bc

Oprotenje (lakih) grijeha primanjem e u h a r i s t i j e : K 5ec (Djelovanje euharistije na vjernike). Oprotenje grijeha i gaenje ostataka grijeha b o l e s n i k i m p o m a z a n j e m : K 7e. O p r o s t i kao oprotenje vremenite kazne koja je grijesima zasluena, u odnosu na krivnju koja je ve oprotena 1448; usp. K 10b (Oprosti). Usp. F lc (Boja elja za sveopim spasenjem posredovana po Crkvi); G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve). Oprotenje i osobno, odn. zajedniko obraenje. Usp. F 2b (Obraenje i opravdanje); poseb. F 2bb (Bit opravdanja); sudjelovanja ovjeka, posebno Marije, u otkupljenju: E 6d. Nadvladavanje grjenih struktura. Usp. C 4gl (Smetnje u drutvu); 4gm (Osloboenje i promjene struktura); D 4d (Osloboenje i nadvladavanje grjenih struktura). Opravdani ovjek ostaje ugroen. Usp. F 3b; F 5cb (Nunost milosti). D 7c c. - POVIJESNI OBLIK OPROTENJA

7bd

7be

7ca 7cb

7cc

Opratanje grijeha u Starom Zavjetu. I z v o r n i g r i j e h je bio ugaen obrezanjem 780; K la (Sakramentalni znakovi u Starom Zavjetu). Opratanje grijeha u Novom Zavjetu. I z v o r n i se g r i j e h gasi krtenjem: usp. K 3e i K 3f (Djelovanje i nunost krtenja). Odbacuje se shvaanje da se izvorni grijeh obnavlja grijehom poinjenim nakon krtenja 3341. K r t e n j e kao sredstvo za oprotenje o s o b n i h g r i j e h a : K 3e i K 3f (Djelovanje i nunost krtenja). Sakrament p o k o r e kao sredstvo oprotenja za grijehe poinjene nakon krtenja: K 6f i K 6g (Djelovanje i nunost pokore); savrenim se pokajanjem prije primanja sakramenta pokore oprataju grijesi, ali ono mora ukljuivati elju za sakramentom: K 6cb (Pokajanje). Opratanje (lakih) grijeha primanjem e u h a r i s t i j e : K 5ec (Djelovanje euharistije na vjernike). Oprotenje grijeha i gaenje ostataka grijeha b o l e s n i k i m p o m a z a n j e m : K 7e. Samo neodobravanje nije dovoljno da bi zle misli bile oprotene 1413. Prolijevanje ivotinjske krvi ne uzrokuje oprotenje 1079. Samo spominjanje krtenja ne uzrokuje oprotenje grijeha, niti pretvaranje tekih grijeha u oprostive 1623. Oprostivi grijesi se mogu oprostiti na vie naina (izvan sakramentalne ispovijedi) 1680; preporuuje se euharistija kao sredstvo protiv njih 1638 3375 (3380). Odbaena miljenja o opratanju grijeha. Odbacuju se tvrdnje: [Oprotenje se dogaa snagom vjere da su grijesi oproteni] 1460-1462 1533 1563sl 1709; 1072

[Neki grijesi bivaju samo pokriveni] 3235; [Nakon oprotenja grijeha i ponitenja vjene kazne, ne ostaje za ispatanje vie nikakva vremenita kazna] 1580; [Savrena ljubav nije nuno povezana s oprotenjem grijeha] 19181932sl 1943; [Kod opratanja grijeha radi se samo o osloboenju od zasluene kazne za grijehe, odn. od obveze na kaznu] 1956-1958.

E. - B O G SPAAVA OVJEKA PO ISUSU K R I S T U

1. Vjera u Isusa Krista, Sina Bojega i Spasitelja a. - VJERA U ISUSA KRISTA PREMA CRKVENIM ISPOVIJESTIMA VJERE E la Isus Krist, Sin Boji 2-5 10-30 36 41//51 60-64 71 76 125 150. Isus Krist, Spasitelj 1 3sl; "radi naega spasenja, hradi otkupljenja a 40 a 42 a 44 a 46 a 4 8 a 5 1 (55) b 7 2 a 76. Krist je siao s nebesa 41//51 60 72 125 150. Krist je postao ovjekom "po Duhu Svetom bod djevice 6 ab 10//23 a b 25-30 36 40 a b 4 2 b 44 44/48 b46//51 50 51 b 55 b 60 a b 61 a b 62sl ( a b 64) a b 7 2 125 b 144 a b 150. Krist je trpio 6 13sl 19 23-30 36 4 0 4 2 4 4 4 6 4 8 60 76 125 150; bio je razapet 6 10-12 14-30 41sl 46 48 50 55 60-64 150; on je umro 10 13 19 21 27sl 30 55 60-64 72; bio je pokopan 6 10-17 21-30 41sl 46 48 50 55 150. Krist je siao u pretpakao 16 27-30 76. Krist je uskrsnuo od mrtvih 6 10-30 40//64 72 76 125 150 189. Krist je uzaao na nebo 6 10-30 40//64 72 76 125 150 189. Krist sjedi zdesne Ocu 6 10-30 41//64 72 76 150. Krist e ponovno doi na koncu svijeta 6 10-30 40-42 44 46 48 50sl 55 60 61-64 76 125 150. Kristovo kraljevstvo nee imati kraja 4 l s l 44 46 48 60 150.

b. - OBEANJE ISUSA KRISTA U STAROM ZAVJETU Krist je bio mnogima objavljen i obean prije Zakona kao i u vrijeme Zakona 1552 (4203); bio je obean po prorocima 302 4007 (4198); plan spasenja Starog Zavjeta je trebao pripraviti, proroki navijestiti i u mnogim slikama ukazati na dolazak Krista i mesijanskog kraljevstva 4222; Stari Zavjet je bio priprema i slika Novog i savrenog Saveza u Kristu 4122. Bogje ovjeanstvu podario spasenje po Moj siju, prorocima i drugim slugama spasiteljskog nauka 800 4203 (4221). 1073

E lb

Obredi, rtve i sakramenti Starog Zavjeta upuivali su na Kristov dolazak 1347; rtve su ukazivale -: na rtvu kria 3339; -: na euharistijsku rtvu 1742. Usp. A lc (Postupnost objave); G lbb (Crkva, predstavljena u Starom Zavjetu); K la (Sakramentalni znakovi u Starom Zavjetu).

E lc

c. - SPASENJE POGANA I STAROZAVJETNIH VJERNIKA NADOM U OBEANOGA Nakon Adamovog pada Otac nije napustio ovjeka, nego mu je osigurao pomo za spasenje, upuujui ga na Krista, Spasitelja 4102 (4203); prije Kristovog dolaska ljudi su se spaavali djelomice po naravnom zakonu, a djelomice po Mojsijevom Zakonu, nadajui se Kristovom dolasku 341; nije bilo nikoga tko ne bi bio sposoban obdravati Zakon 2619; ali su trebali Kristovu milost da bi osjetili 'enju za nadnaravnim spasenjem i za opravdanjem (1521) 1551 '2618 '2620; svoje opravdanje oni zahvaljuju Kristovim zaslugama 3329; odbacuje se: [Nitko od poganskih naroda, od Adama do Krista, nije bio spaen po naravnom zakonu, tj. po prvoj milosti Bojoj] 336. U Starom Zavjetu se izvorna krivnja opratala obrezanjem 780; ali ipak je kraljevstvo nebesko bilo zatvoreno do Kristove smrti 780. Krist je dovrio starozavjetnu bit rtve i sveenitvo 1739; nakon Kristovog dolaska prestali su vrijediti propisi zakona Starog Zavjeta, tako da njih nije vie trebalo smatrati kao potrebne za spasenje 1348. Odbacuje se: [Kranski Zakon e isto tako biti dokinut nadolazeim Zakonom, kao stoje Mojsijev Zakon bio dokinut Kristovim Zakonom] 1369. Usp. K la (Sakramentalni znakovi u Starom Zavjetu).

2. Otajstva ivota, smrti i uzvien ja Isusa Krista E 2a a. - ZAEE I ROENJE ISUSA KRISTA Vjera u ispovijestima vjere: Sin Boji siao je s nebesa 41//51 6 0 7 2 125 150(4172). Rije je - : 'postala ovjekom, ^postala tijelom, cbila je zaeta, %ila je roena d6 d 10//23 c 25-30 d 36 b 40 a b 42 i b d 44//48 *50 a b 51 b 55 6 60 d 61 a 62sl ( d 64) c d 7 2 a b 125 ab 150 ( b 4005 b 4172 b 4220 b 4224 a 4338 a 4550); - : po Duhu Svetom (utjelovila se) 10//30 42 61-64 72 150 (291 442 571 801 3923 4172 4178); Duh Sveti nije otac utjelovljenog Sina 533; -: Sinje (roen) od djevice ( a bez mukog sjemena) 10-30 42 a 44 46//51 55 60sl a 62sl 64 72 a 144 150 a 189 (4172 4178 4322 4520); (roen) od Marjje: E 6b (Marijno majinstvo). Sin Boji je hito uzeti ljudsku narav 3274. Novije zablude u odnosu na vjeru u Sina Bojega koji je postao ovjekom 4520. 1074

b. - IVOT ISUSA KRISTA S LJUDIMA Zajednitvo s ljudima. Krist je boravio meu ljudima 44 55 60 4224; on je uinio svojima sve posljedice grijehom uvjetovanog ljudskog postojanja 4494; on je bio dionikom svih uvjeta ljudskog postojanja (sa svojim trpljenjem, mukom i smru) 4632; on je jeo, pio i spavao 791; bio je gladan, edan i podnosio je sve nevolje tijela 189 791; bio je dionikom ljudskih slabosti 4615; mogao je trpjeti ("protiv suprotnih zabluda) 105 166 189 "197 "293 297 442 492 504; zbog svojeg je ovjetva mogao umrijeti, kao i to da nije htio umrijeti 564. Krist je bio odgajan 4177; radio je, mislio, djelovao, volio 4322; vodio je ivot radnika 4332; radio je kao zanatlija 4343; htio je biti dionikom ljudskog zajednitva: svadba u Kani, svraanja Zaheju, jeo je s carinicima i grjenicima 4332; dragovoljno se podloio zakonima svoje zemlje 4332; dijelio je ivot, nade i strahove svoga naroda 4611. Od plana spasenja se ne moe odijeliti injenica daje Krist bio mukarac 4601. Kristovo s i r o m a t v o (protiv pretjerivanja spiritualista) 930 1087-1094; Krist je dovrio djelo otkupljenja u siromatvu i u progonima 4120; premda je bio bogat, postao je siromaan kako bi spasio ljude 4494. Krist je b r a t ljudima 4158 4177 4322 4332 4550. Usp. E 5bb (Krist je jednake biti s ljudima). Kristovo djelovanje meu ljudima. Krist je inio mona djela i prorokovao je (178) 2753 3009 (3034) 3428 3485; predao se u savrenoj ljubavi i savrenoj poslunosti prema svom Ocu 4613; njegova zadaa i poslanje za koje je sam svjedoio je navjetanje vesele vijesti 4570; utjelovljenje, udesa, uenje, poziv i slanje uenika, kri, uskrsnue i boravak meu svojima upravljeni su na navijetanje Evanelja 4570; navijetanje, rijei i djela, znakovi i udesa 4204; on je sam ispunio i navijetao Evanelje 4207; u djelima i rijeima Krist je objavio svoga Oca i samoga sebe 4224; svojim je uenicima propovijedao svetost ivota 4166; ljudimaje objavio svoje otajstvo 4103; pokazao je put ivota 801; milosre predstavlja glavno uenje Kristove mesijanske poruke i snagu njegovog djelovanja 4680; usp. B lb (Boja volja: Bogje milosrdan); Krist proiruje zapovijed ljubavi na sve neprijatelje 4328 (4773); on je dovrio svoje djelo ("djelo spasenja svoga Oca), smru, uskrsnuem i uzaaem, kao i poslanjem Duha Svetoga "4204 4224. Krist upuuje svoje n a v i j e t a n j e na najuobiajenije drutvene stvari te je koristio i nain izraavanja i slike iz svakidanjeg ivota 4332; on je upotrebljavao uobiajene naine miljenja i predodbe svoga vremena 4404; usp. E 3bb (Kristovo prorotvo i Krist kao uitelj). Krist i s i r o m a n i : Krist je ozdravio ranjene u srcima 4005; siromasimaje donio radosnu vijest 4005 4120 4570; govorio je siromanima, oslobodio ih je od grijeha te ih je ispunio radou i nadom 4632; Kristova sklonost prema siromanima i onima koji trpe 4617. Krist odbija napast p o l i t i k e m o i i sile 4613. 1075

E2b 2ba

2bb

Krist je navijetao i ponovno uspostavio B o j e k r a l j e v s t v o na zemlji 4105 b a 4224 4 5 7 l s l ; Isus izNazareta navijestitelj iostvaritelj Kraljevstva461 l ; o n j e prema Oevoj volji ustanovio kraljevstvo nebesko na zemlji 4103; Bogje osnovao Boje kraljevstvo na zemlji, koje se mora dalje iriti 4123; navijeteno Boje kraljevstvo sjaji ljudima u rijei, djelima, udesima, svojoj nazonosti i u Kristovoj osobi 4105; Krist je proglasio Oevo kraljevstvo svjedoanstvom svoga ivota i snagom svoje rijei 4116 4852; usp. C 5bd (Boje i Kristovo kraljevstvo kao cilj povijesti); E 2fc (Dovrenje i predaja Bojeg kraljevstva); M 1 (Dolazak Bojeg kraljevstva u povijesti); M 3bf (Vjeni ivot i vlast s Kristom). Krist je navijetao Kraljevstvo i s p a s e n j e kao vrhunac i sredite svoje blage vijesti 4571sl; spasenje poinje tijekom Kristovog ivota; ono je zauvijek postignuto njegovom smru i uskrsnuem, a mora se nastaviti u povijesti, dok ne bude u potpunosti ispunjeno u dan Kristovog ponovnog dolaska 4571. Krist je izabrao u e n i k e da budu svjedoci njegovog ivota i njegovog uenja 4404 4570; Krist je slobodno, i prema svom pravu, za apostole izabrao samo mukarce 4840. Krist je osnovao C r k v u : Krist okuplja oko sebe ljude iz razliitih drutvenih i politikih slojeva svoga vremena. Oni su postali temelj njegove Crkve i poli su putem Isusovog nasljedovanja 4613; usp. G lbc (Crkva steena po Kristu); G 2a (Oznake Crkve); G 2ab (Crkva od idova i pogana); G 3da (Krist utemeljuje Crkvu na apostolima). P o s l a n j e a p o s t o l a : Krist je apostolima dao nalog da posvuda i svima ( a sveukupnom stvorenju) navijetaju Evanelje a 4006 4141 4148 a 4185 4207 4332 (4570). Krist daje uenicima svoje t i j e 1 o i svoju k r v pod prilikama kruha i vina 1637 1642 1740; usp. K 5a (Kristova posljednja veera). E 2c c. - TRPLJENJE I SMRT ISUSA KRISTA 2ca Trpljenje i smrt (Vjera u ispovijestima vjere). Krist je trpio 6 13sl 19 23-30 36 40 42 44 46 48 60 76 125 150(4005 4006); bio je raspet 6 10-12 14-30 41sl 46 48 50 55 60-64 150; Krist je umro 10 13 19 21 27sl 30 55 60-64 72 (4006 4106 4112 4204 4224 4310 4322 4332); bio je pokopan 6 10-17 21-30 41 si 46 48 50 55 150. Krist je trpio dragovoljno 6 62sl 423 442 502 1364; protiv doketa se naglaava pravo trpljenje 325; Sin Boji je osjeao boli u tijelu i dui 166; rana na prsima zadana mu je tek nakon smrti 901; odbacuju se tvrdnje o Kristovom nijekanju (samoga sebe) u smrti 1095-1097. U ispunjavanju zadae primljene od Oca Krist je odgovorio dragovoljnim prihvaanjem smrti na kriu, cilju svoga postojanja 4615; smisao Isusovog kria 4615. Krist je siao u pretpakao. Krist je sa 'svojom duom siao u pretpakao (on sam, ne po svojoj moi) 16 27-30 76 369 587 b 738 a 801 852. 1076

2cb

Krist je siao da oslobodi ("tamo zarobljene) svete 62f 485; on nije oslobodio bezbonike, niti je unitio pakao 587 1011 1077.

d. - UZVIENJE RASPETOGA Uskrsnue (Vjera u ispovijestima vjere). Krist je uskrsnuo od mrtvih 6 10-30 40//64 72 76 125 150 189 (4005 4006 4106 4112 4204 4224 4310 4322 4345 4814); Otac je uskrisio svoga Sina od mrtvih 4616; Krist je uskrsnuo vlastitom snagom ( a a da nije trebao biti uskrsnut od Oca) a 359 539; u uskrsnuu je on ponovno uzeo svoju duu 325 369 791; Boji Sinje u uskrsnuu doivio Oevo milosre i ljubav, koja je djelotvornija od smrti 4682; usp. B lb (Boja volja: Bogje milosrdan). Rije je po svom uskrsnuu uinila djelotvornim uskrsnue nae naravi 358 (414 485); usp E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja). Uzlazak na nebo (Vjera u ispovijestima vjere). 6 10-30 40//64 72 76 125 150 189 (4005 4224); on je uzet na nebo 22. Sjedi zdesne Ocu (Vjera u ispovijestima vjere). 6 10-30 41//64 72 76 150 (4111 4168); Krist sjedi u slavi 44 46 72 (4112 4123 4162 4345); on sjedi u ljudskom tijelu 167; Otac g a j e postavio za suca ivima i mrtvima 4345; Otac je uzdigao Krista sebi zdesna, ispunio gaje snagom svoga Duha, postavio ga za Glavu svome tijelu, Crkvi, te g a j e postavio za Gospodara svijeta i povijesti 4616. Poslanje Duha Svetoga. Uzvieni Gospodin je ostao kod apostola 4227; on je uenicima obeao Duha Svetoga i poslao ga (ana Duhove; bkao tjeitelja) a 4148 4168 4204 a b 4227; Krist je apostolima poslao Duha Svetoga na Duhove kao dovrenje svog poslanja (4143) 4145 4148; Krist je svima poslao Duha Svetoga kako bi ih poticao da Boga ljube iz svega srca svojega, i da se ljube meusobno 4166; Krist je Crkvu ispunio svojim Duhom 4112 4116 4124 (4165sl) 4332; Duh Sveti je poslan od Oca i Sina 60 145 527 681 3325 3327sl (4132 4145 4168) 4522 (4780); njegovo je poslanje dvostruko: javno u Crkvi i skrovito u duama pravednika 3327; on je poslan za trajno posveenje Crkve 4104; Blagdan njegovog poslanja su Duhovi 3325; usp. B lg (Poslanje Duha Svetoga). Gospodin je Crkvi obeao Boju milost 4124.

E 2d 2da

2db 2dc

2dd

e. - DJELOVANJE UZVIENOG GOSPODINA PO D U H U Djelovanje Uzvienoga u Crkvi. Krist je osnovao Crkvu, djeluje u njoj i uzdrava ju: G l b c (Crkvu je stekao Krist); G lbe (Crkva ostaje kroz sve vrijeme djelo presv. Trojstva); G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); on je Gospodar Crkve; E 3bd (Kraljevstvo Isusa Krista); Krist je Glava Crkve, a ona je njegovo mistino tijelo; ona je zarunica, punina ili stado: G 2a (Oznake Crkve). 1077

E 2e 2ea

Krist kao temelj crkvenog - : jedinstva: G 3aa; -: svetosti: G 3ba; - : katolitvo: G 3ca; apostolstvo: G 3da; Krist i nastavak i rast Crkve: G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve). a Kristova p r i s u t n o s t u Crkvi: Krist je prisutan u Crkvi i djeluje u njoj 3806 4007 4136 4321 4151 4035M611 4632; Krist je uvijek uz svoju Crkvu, posebno u liturgijskim inima: u misnoj rtvi, u sakramentima, kod itanja sv. Pisama, kod molitve i pjevanja u Crkvi 4007 (4036); Krist u liturgiji navjeuje Evanelje 4033; usp. E 3b (Prorotvo, sveenitvo, kraljevstvo Isusa Krista); G lbe (Crkva ostaje kroz sva vremena djelo presv. Trojstva). Crkva nastavlja Kristovo djelo 4303 4445; usp. G 2bd (Poslanje i zadaa Crkve). K r i s t o v a r t v a se nastavlja i nakon njegove smrti 4153; Krist je na Posljednjoj veeri ustanovio euharistijsku rtvu svoga tijela i krvi, kako bi se na taj nain nastavila rtva kria do njegovog ponovnog dolaska 4047; njegovo djelo spasenja dovrava se u rtvi i sakramentima 4006 4103; sakramentalna obnova Kristove rtve a u euharistiji 1740 3339 a 4722; posadanjenje Kristove rtve po Crkvi u misnoj rtvi 4153 4573 (4852); euharistijska rtva je nekrvno posadanjenje krvne rtve na kriu i njezin spomen 1740sl 1743 3339 3847sl 4006; Krist je u misnoj rtvi prisutan u osobi svog slubenika i pod euharistijskim prilikama 4007; usp. E 3bc (Kristovo sveenitvo); J lc (Djelovanje liturgije); K 5ba (Kristova prisutnost u Gospodnjoj veeri). Kristovo djelovanje po s a k r a m e n t i m a : svi sakramenti su Boja proslava u Kristu i u Crkvi 4715; usp. K lb (Crkva kao sakrament spasenja); poseb. K lbb (Sakramenti Novoga Saveza utemeljeni su u Kristovom otajstvu); K 2b (Djelitelj sakramenata); K 2d (Djelovanje sakramenata); K 3e (Djelovanje krtenja); K 3f (Dostojanstvo i nunost krtenja); K 5a (Kristova posljednja veera); K 5b (Crkvena Gospodnja veera); poseb. K 5bb (Posadanjenje i dovrenje Isusove rtve u euharistiji) i K 5bd (Djelotvorna Kristova prisutnost u euharistiji) K 5cb (Ovlatenje zareenih sveenika i biskupa za prinoenje euharistije); K 5ea (Euharistija kao tovanje Boga); K 5eb (Utjecaj euharistije na Crkvu); K 6a (Sakramentalnost pokore i njezini izvori); K 7a (Sakramentalnost bolesnikog pomazanja i njegovi izvori); K 8a (Sveenitvo Novoga Saveza); K 8c (Bitni momenti sakramenta svetoga reda); K 9a (Sakramentalnost enidbe i njezini izvori); K 9ba (Narav enidbe, kranska enidba); K 10a (Sakramentalije openito). Prisutnost i Kristovo djelovanje u b i s k u p i m a : Krist je po biskupima prisutan meu vjernicima 4145 4163; biskup ili s v e e n i k kod vrenja svoje slube posadanjuje Krista 4599; biskup je slika i znak samoga Krista 4602; Krist vodi Crkvu preko pape i biskupa 4119 4137 4145; Krist preko biskupa navjeuje Boju rije svim narodima, podjeljuje sakramente, pridruuje svome tijelu nove udove i upravlja putujuom Crkvom 4145; usp. G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije); G 3dc (Crkvena sluba u nasljedovanju apostola); H la (Ustanovljenje slube u poslanju Isusa Krista i apostola); H 2a ( O p e odrednice o pastirskoj slubi biskupa); H 2b (Pastirska sluba pape); H 2c (Pastirska sluba 1078

biskupa); H 3a (Ope odrednice za slubu navijetanja biskupa); H 3ca (Biskupi kao organi slubenih doktrinalnih odluka); H 4 (Biskupska sluba posveivanja); H 5 (Sluba sveenika); H 5cb (Ovlasti zareenih sveenika i biskupa kod prinoenja Gospodnje veere). Laici primaju svoju snagu po daru Stvoritelja i po milosti Otkupitelja 4159; djelovanje laika je iznutra uzdignuto po Kristovoj milosti 4162. Djelovanje Uzvienoga u vjernicima. Trajna Kristova prisutnost meu svojima 4570; Krist je prisutan kod navijetanja (Evanelja) siromanima 4632; on je trajno prisutan u svoj brai, prije svega u najmanjima 4852; ovjek kranin postaje slian liku Sina 4322; ovjek kranin povezan s uskrsnim otajstvom i suoblikovan Kristovoj smrti, pun nade ide ususret uskrsnuu 4322; Krist bi se trebao - kao u Djevici - roditi i rasti u srcima vjernika 4178; on laike ini ivima po svom Duhu, te ih potie na svako dobro i savreno djelo 4160; Krist je po krtenju i potvrdi laike odredio za apostolat 4159; usp. C 4fk (ovjek kranin); E 3b (Kristovo prorotvo, sveenitvo i kraljevstvo); G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije); G 4bc-4be i G 6b (Dionitvo vjernika/laika u Kristovoj sveenikoj, kraljevskoj i prorokoj slubi); G 6ca (Apostolat laika); G 4b i G 6c (Poslanje i zadaa vjernika/laika). Kristova prisutnost i djelovanje u biskupima i sveenicima Crkve: E 2ea Djelovanje Uzvienoga u svijetu. ivi Isus Krist je prisutan u povijesti i djeluje u njoj 4 6 1 1 ; temelj svim promjenama je neto to se ne mijenja i to ima svoj posljednji temelj u Kristu 4310; usp. B 2b i C 1 c (Sin Boji kao posrednik stvaranja) Uzvieni djeluje neprestano u svijetu kako bi ljude priveo Crkvi, kako bi ih tijesno povezao sa sobom i kako bi ih uinio dionicima svoga tijela u slavi 4168; uzdignut nad zemlju Krist sve privlai k sebi 4224; usp. C 4jl (Krist i ljudski poziv); C 5b (Krist i cilj povijesti); E 3bd (Kraljevstvo Isusa Krista); M 1 a (Kraljevstvo je Boje dolo u Kristu). Krist djeluje u srcima ljudi snagom svoga Duha, tako to u njima budi elju za buduim svijetom, te oivljava, isti i jaa nastojanja za vie humanosti u svjjetu 4338; Krist po svom Duhu osigurava ljudima svjetlo i snagu kako bi mogli udovoljiti svom najviem pozivu 4310; nitko se bez Krista ne koristi ispravno svojom slobodnom voljom 242; usp. C 4jl (Krist i ljudski poziv). Krist, potpuni ovjek: C 4fh; Krist, spasenje ljudi: C 4fi; Krist i ljudsko trpljenje i smrt: C 4ef; Krist i ljudski grijesi: D 7ba (Bog oprata grijehe po Isusu Kristu); E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja). Krist i -: ljudska zajednica: C 4gp; -: bratstvo/solidarnost meu ljudima: C 4gb; -: mir i pravednost meu ljudima: C 4gc; - : osloboenje i promjene struktura u drutvu: C 4gm; -: ljudsko djelovanje: C 4ig; C 4ih. Usp. E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja); E 3b (Kristovo prorotvo, sveenitvo i kraljevstvo). 1079 2ec 2eb

E2f 2fa

f. - GOSPODINOV PONOVNI DOLAZAK Kristov ponovni dolazak. 'Slavni ponovni Kristov dolazak w svom tijelu 6 10-30 a a ab ab a a b 40-42 44 46 48 50sl 55 60 61-64 76 125 150 167 325 414 443 485 492 b ab 681 791 801 8 5 2 ( 4 0 4 7 ) 4 1 2 3 4168 (4530) 4571; on e doi i proslavit e s e u svojim svetima i svim vjernicima 4168; Kristovo otajstvo bit e na kraju svima objavljeno u punom svjetlu 4121; dovrenje spasenja kod ponovnog Kristovog dolaska 4571; usp. M 2aa (Kristov ponovni dolazak). Krist, 'onaj koji oivljava mrtve, budi mrtve 72 a 369 485; usp. M 3a (Uskrsnue od mrtvih). Kristov sud 10-30 40//51 55 60-64 76 125 150 325 414 443 485 492 540 574 681 791 801 852 859 1549. Dan suda nije poznat niti anelima niti ljudima, pa niti 'apostolu Pavlu 474sl a 3629; Krist zna za taj dan temeljem svog botva 474-476. Usp. M 2ab (Sud); M 2bb (Pojedinani sud). Dovrenje i predaja Bojeg kraljevstva. Krist e 'dovriti kraljevstvo na kraju vremena i bpredat e ga Ocu a 4123 b 4339; njemu je sve podreeno, dok on samoga sebe i sve stvoreno ne podloi Ocu 4162; Kristovo vladanje nee imati kraja 4 l s l 44 46 48 60 150. Krist i svijet bit e na kraju vremena u potpunosti obnovljeni u Kristu 4168; Krist e nae tijelo suobliiti tijelu svoje slave 4168; on ljudima daje udio u svojoj besmrtnosti 413; on vjernike ini dionicima svoga kraljevstva 540 4162 (4339); on e biti proslavljen u svojim svetima i svima koji su povjerovali 4168; Usp. M la (Dolazak Bojeg kraljevstva u Kristu); M 3bc (Proslava tijela); M 3be (Dovrenje svijeta); M 3bf (Vjeni ivot i vladanje s Kristom).
b a

2fb

2fc

3. Isus Krist, Otkupitelj E 3a a. - ISUS KRIST, POSREDNIK SPASENJA I s p o v i j e s t i v j e r e : Isus Krist, Otkupitelj 1 3f; 'radi naega spasenja,b kako bi nas otkupio a 40 a 42 a 44 a 46 a 48 a 51 (55) b 72 b 76. Boja odluka je Krista odredila za poetak spasenja svijeta 4141; Bog Otac je od poetka htio svoju slavu dijeliti s ljudima u Kristu 4814; usp. C 4fi (Krist, spasenje ovjeka); F 1 (Boja elja za sveopim spasenjem); F lc (Boja elja za sveopim spasenjem u Isusu Kristu). Samo i jedino Kristu pripada naziv savrenog posrednika 1821 3320; on je jedini posrednik izmeu Boga i ljudi 4048 4118 4136 4153 4169 4176 4177; on je jedini izvor (pravednosti) i posrednik svih milosti 1526 3370 (3820); on je posrednik i punina itave objave 4202; Krist je posrednik stvaranja: B 2b; C l c . 1080

Krist je -: Otkupitelj svih 4176 4332 4580; -: uzronik svetosti 4580; zaetnik i dovrite lj svetosti ivota 4166; -: sredite i cilj itave ljudske povijesti 4310 4345; Krist je alfa i omega, prvi i posljednji, poetak i svretak 4345; usp. C 5b (Krist i cilj povijesti); - : prvoroenac meu mnogom braom 4177 4322; - : savreni ovjek: C 4fh; E 5b; - : samoobjava Boja: A lc (Postupnost objave); E 3bb (Kristovo prorotvo i Krist kao uitelj). Boji Sinje uzeo ljudsku narav te je uao u otajstvenu enidbu s itavim ljudskim rodom 3274; on se po utjelovljenju sjedinio sa svakim ovjekom 4322; vrijednost i znaenje ovjeka u oima Stvoritelja postaje jasnim u otkupljenju i u predaji svoga Sina 4641. Boji Sinje doao radi spasenja "svih ljudi, (kako bi spasio ljudski rod, ca ne kako bi ga sudio) 40//63 b 64 b 7 2 76 125 150 272 301 b 442 500 681 b 801 b 901 b 1337 2529 4172 b c 4303 b 4310 b 4345 b c 4445 b 4494; on je poslan kako bi svi postali Bojom djecom 1522; on je doao -: radi otkupljenja (osloboenja) ljudi ("siroma'snih) od grijeha 55 144 146 485 491sl 533 1400 4313 4615 a 4 6 3 2 ; - : da dadne zadovoljtinu za prijestupe naroda 4120: - : kako bi sve ljude oslobodio od svih oblika ropstva 4480; odbacuju se tvrdnje koje nijeu daje otkupljenje cilj utjelovljenja 723 1880; usp. D 7b (Oprotenje grijeha po Isusu Kristu); E 4c (Poslanje Isusa Krista); F lc (Boja elja za opim spasenjem u Isusu Kristu). Dar Kristovog otkupljenja odnosi se na itav ljudski rod, pa i na Mariju 3903; otkupljenje svima donosi dobro 624; nakon Kristovog utjelovljenja svaki je ovjek njegov brat i pozvan da bude kranin, kako bi od Krista primio spasenje 4550; Krist je trpio za sve {"to je plod njegove dobrote) 332 a 340 634 630 1522sl 2005 2304sl; on je umro za sve (grjenike) "i uskrsnuo je a 4310 4322 4332 4338; on prinosi svoj ivot kao rtvu za sve: E 3bc (Sveenitvo Isusa Krista); iz toga ne slijedi da e se svi ("krani) spasiti 623sl 630 "1362; ako se svi ne spase, tome nee biti uzrok ogranienost otkupnine koju je prinio Krist, nego to treba pripisati ljudskim nedostatcima 624; odbacuje se: [Sve osuene ljude e Krist osloboditi iz pakla] 587 630 (1011 1077); usp. F 1 (Boja elja za sveopim spasenjem); poseb. F lc (Boja elja za opim spasenjem u Isusu Kristu). Spas pogana i starozavjetnih vjernika po nadi u Obeanoga; E lc. Krist je zaetnik spasenja 3915 4124 4141; on je poklonio spasenje u prebogatoj punini 149; Otkupitelj je ovjeka ponovno postavio u spasenje koje je ovjek izgubio svojom krivnjom 4318; Otac je nakon Adamovog pada ljudima osigurao pomo za spasenje, pogledom na Krista 4102; Krist je dovrio Oevo djelo spasenja 4204; sva slava ljudi je u Kristu 1691; usp. F 2bc (Uzroci opravdanja). Spasenje i osloboenje od onoga to ovjeka poniava, od grijeha i zla, te veselje da ovjek spoznaje Boga i daje od Boga spoznat; to spasenje poinje tijekom Kristovog ivota, zauvijek je steeno Kristovom smru i uskrsnuem, te u povijesti mora biti nastavljeno, sve dok ne bude potpuno ispunjeno kod Kristovog ponovnog dolaska 4571; usp. C 4d (Bog eli spasenje ovjeka i osigurava mu svoje zajednitvo); C 4fi (Krist spasenje ovjeka); C 4jc (Poziv svim ljudima na spasenje); F lb (Boja elja za sveopim spasenjem). 1081

Otkupljenje je izvreno u skladu s odreenim "ponavljanjem" 3915; otuda usporedbe: prvi (stari) Adam - drugi (novi) Adam 901 1524 3328 3915 4322; zemaljski ovjek - nebeski ovjek 413. Snagu otkupljenja treba prvenstveno povezati s Kristovim trpljenjem i smru 485 904 1523 1529sl 1741 3370 3438 3805 3957 4005 4006 4318 4322 4628. V a z m e n o o t a j s t v o kao poetak spasenja: Krist je djelo spasenja izvrio vazmenim otajstvom (mvsterium pashale) svoga trpljenja 4005; Krist, veliki sveenik, je vazmena rtva koja otkupljuje od grijeha 4615; sve ljudsko djelovanje oieno je Kristovim kriem i uskrsnuem i dovedeno do dovrenosti 4337; usp. C 4ig (Ljudsko djelovanje dovrava se u uskrsnom otajstvu); Duh Sveti omoguava svima sjedinjenje s uskrsnim otajstvom 4322; ljudi se krtenjem ucjepljuju u Kristovo uskrsno otajstvo 4006; vjernik, povezan s uskrsnim otajstvom i ukljuen u Kristovu smrt, ide s nadom ususret uskrsnuu 4332. Svojom poslunou (do smrti) je Krist izvrio otkupljenje a i otvorio put slobode djeci Bojoj (svim ljudima) 4103 a 4163; posluni Sinje, u odnosu na otkupiteljsku pravednost svoga Oca, bio utjelovljenje krika svih ljudi za osloboenjem i otkupljenjem 4615; u njemu je nastupilo potpuno pomirenje i on je izvrio puninu boanske slube 4005; Bogje u Kristu sve pomirio sa sobom ('i ljude meusobno) 4196 a 4322; Krist je donio bratstvo kako bi sve ljude pomirio s Ocem 4488; Krist kao neiscrpni izvor milosra 4682; ljudi su sinovi u Sinu 4322; Krist je ljudima stekao ivot 4322; on je Adamovoj djeci ponovno vratio slinost s Bogom, koja je prvim grijehom bila izgubljena 4322; u njemu je pobijeen grijeh i preokrenut u najvie dobro ljudi 4814; Krist je doao radi otkupljenja (osloboenja) ljudi ('siromanih) od grijeha btako to je ljude iznutra obnovio i izbacio kneza ovoga svijeta 55 144 146 485 491sl 533 1400 b 4313 4615 a 4632; B o g j e ljude ("svijet) u Kristu oslobodio od ropstva avlu i grijehu 4204 a 4302 4322; Krist po 'smrti i uskrsnuu ostvaruje osloboenje (ljudi) hiz vlasti avla i smrti h i prenosi ih u Oevo kraljevstvo 485 a b 4006 a 4318 a 4322; Krist je pobijedio mo smrti 72 3901; Bogje ljude u Kristu oslobodio od smrti i probudio ih na vjeni ivot 4204; Krist daje ljudima udio u svojoj besmrtnosti 413; on je osloboenje stekao na kriu 4628; on je prenositelj slobode i radosti Bojeg kraljevstva 4615; Sin Boji je doao da sve ljude oslobodi od svih oblika ropstva 4480; osloboenje se protee do vrlo konkretnih stanja nepravdi koje treba nadvladati i do pravde koju treba uspostaviti 4579; Krist Otkupitelj je onaj koji e siromahe pouiti o njihovom dostojanstvu, koji e im pomoi u osloboenju od svih nevolja, i koji e ih preko evaneoskog siromatva voditi do zajednitva s Ocem i s braom 4632; usp. C 4gl (Smetnje u drutvu zbog grijeha); C 4gm (Osloboenje i promjena struktura); D 4d (Osloboenje i nadvladavanje grjenih struktura); Krist e nae tijelo suobliiti slavi svoga tijela 4168; Kristovo uskrsnue je znak i zalog uskrsnua na koje su pozvani svi ljudi, i konanog preoblikovanja svemira. Po njemu i u njemu je Otac htio ponovno stvoriti sve stoje ve bio stvorio 4616; u otajstvu otkupljenja je ovjek ponovno "istaknut" i na neki nain jo jedamput stvoren 4640; usp. C 4fh (Krist, savreni ovjek); C 1082

5b (Krist i cilj povijesti); M 3 (ivog buduega svijeta); Krist osigurava ovjeku snagu svoga Duha kako bi mogao slijediti svoj najvii poziv 4310; usp. C 4jl (Krist i ljudski poziv). Karakter zajednitva se dovrava i ispunjava u Kristovom djelu 4332; Krist je posvetio ljudske, posebno pak obiteljske veze 4332; Krist je poetak "jedinstva i a mira 4124 4198; u Kristu se ostvaruje ljudska solidarnost 4488; Krist donosi mir koji svijet ne moe dati 4488; on je donio bratstvo 4488; usp. C 4gb (Bratstvo, solidarnost i ljubav meu ljudima); C 4gc (Pravednost i mir); C 4gn (Krist i ljudska zajednica). Krist je zasluni uzrok (causa meritoria) ljudskog opravdanja 1529 (1534); Kristovi sljedbenici su opravdani u Isusu 4166; Krist je po svojim zaslugama stekao svaku milost 3370; nitko nije pravedan ako mu nisu darovane Kristove zasluge 1523 1530 1560; izvanredni poloaj djece Crkve ne treba pripisati njihovim zaslugama nego posebnoj Kristovoj milosti 4137; kranski nauk o opravdanju ni na koji nain ne prekida s Kristovim zaslugama 1583; odbacuje se tvrdnja da ne postoji neka posebna zasluga koja bi proizlazila iz Kristovog dostojanstva 1919; Kristove zasluge su ljudima bile darivane i prije Krista 3329; usp. F 2 (Opravdanje grjenika po Bojoj milosti). Djelo Kristovog otkupljenja je "preobilno, nemjerljivo blago a l 025 1027 (1406) 3805; Kristove zasluge su neograniene 1027; ne smije se dvojiti o njihovoj uinkovitosti 1534. Kristove zasluge za njega samoga: samo je Kristovo ovjetvo moglo doivjeti porast slave 318. Otkupljenje ima uinak zadovoljtine, odn. pomirenja 1529 3339 3438 3891 (4120). Kristu kao Otkupitelju zbog njegovog djelovanja pripada neizmjerno dostojanstvo 3909. Sudjelovanje ovjeka, posebno Marije, u otkupljenju: E 6d. b. - OBLICI POSREDOVANJA Tri slube Isusa Krista. B o g j e poslao svoga Sina da bude uitelj, kralj i sveenik za sve 4132; Kristove zadae kao uitelja, pastira i sveenika; Kristova sveenika, proroka i kraljevska sluba 4157; dionitvo vjernika u sveenikoj, prorokoj i kraljevskoj Kristovoj slubi "temeljem krtenja 4157 (4158) "4720 4852 a 4858; biskupi preuzimlju Kristovu zadau uitelja, pastira i sveenika, te djeluju u njegovoj osobi 4145;usp. G 4a (Pripadnost Crkvi); G 4bc-4be (Dionitvo vjernika u trima Kristovim slubama); G 6a (Osnovno o laicima); G 6b ( Dionitvo laika u trima Kristovim slubama); H la (Ustanovljenje slube u poslanju Isusa Krista i apostola). Osoba Isusa Krista se ne smije ideologizirati tako da bi ga se pretvorilo u politiara, vou, revolucionara ili u jednostavnog proroka 4612; odbacuje se izjednaavanje Krista i njegove moi s Mojsijem i Muhamedom 1365; Krista se ne moe svesti na isto privatno podruje ili samo na pojedinanu svijest 4610 4612. 1083 E 3b 3ba

3bb

Prorotvo Isusa Krista i Isus Krist kao uitelj. Krist je veliki prorok 4161 4852; Krist je poslao Sina da siromanima navijeuje Evanelje i da ozdravi one koji su slomljena srca 4005; Krist je navijeivao Evanelje, kraljevstvo, spasenje, milosre i ljubav: E 2bb (Kristovo djelovanje meu ljudima); Kristovo poslanje: E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja); E 4 (Poslanje Isusa Krista). Krist je boanski uitelj i pralik savrenosti 4166; on ljudima govori Boje rijei i saopava im Boju unutarnjost 4204; on je rijeima i djelima objavio svog Oca i samoga sebe 4224; on ima rijei vjenoga ivota 4224; on je doao na svijet da posvjedoi za istinu 4445; on prosvjetljuje sve ljude 4204; on je svojim uenjem i primjerom najvie i nepromjenjivo pravilo 4780; on je utjelovljenje evaneoskih savjeta 4836; on pouava ljude o zapovijedi ljubavi 4338; on je dao zapovijed da treba ljubiti i neprijatelje 4328 4773; vjernici trebaju ljubiti kao Krist 4123 4166 4613sl; u svom uskrsnuu Krist je objavio Boga milosrdne ljubavi 4681; Rije Boja objavljuje i nauava daje nova zapovijed ljubavi osnovni zakon ljudskog usavravanja, a time i promjene svijeta 4338; Krepost ljubavi L 2e; L 3a (Ljubav prema samome sebi kao osnovna obveza); L 4a (Ljubav prema blinjemu); L 5f (Naelo solidarnosti); usp. A lc (Postupnost objave). Tajna Trojstva objavljena je u povijesti spasenja, prije svega u Kristu 4522; u Kristu -: se pojavljuje Boja samoobjava 4202; -: dovrava se Boja objava 4107; -: pojanjava se tajna ovjeka 4322; -: istine o ovjeku imaju svoj poetak i postiu svoj vrhunac 4322; -: ljudi pronalaze puninu svog vjerskog ivota 4197; -: osvjetljuje se tajna boli i smrti 4322; Krist u objavi objavljuje Oca i njegovu ljubav prema ljudima, samoga sebe, i otkriva ljudima njihov poziv 4322 4332; Boja samoobjava u Kristu otkriva unutarnju istinu o Bogu i odreenost ljudi na spasenje 4202; Bog po objavi u svom Sinu odgovara na pitanje o znaenju ljudskog ivota, djelovanja i smrti 4341; usp. A la (Pojmovno odrenje dogaaja objave); A lc (Postupnost objave); C 4fh (Krist savreni ovjek). Krist ovjeku otkriva ovjeka 4640; to je ljudsko utemeljenje i vlastitost otkupljenja 4640; u otkupljenju ovjek ponovno otkriva veliinu, dostojanstvo i vrijednost svoga ovjetva 4640; ovjek koji eli u potpunosti shvatiti samoga sebe mora sa svojim strahovima, svojim sumnjama, svojom slabou i grjenou, svojim ivotom i smru, traiti utoite u Kristu 4641; kako bi naao sebe, ovjek mora usvojiti svu istinu o utjelovljenju i otkupljenju 4641; najdublje potovanje pred vrijednou i dostojanstvom ovjeka naziva se Evanelje i kranstvo 4642; usp. C 4fh (Krist potpuni ovjek). Krist pokazuje put ivota 801; on je put spasenja 4136 4197; Krist je svojim trpljenjem dao primjer i utro put koji ljudi moraju slijediti kako bi posvetili svoj ivot i smrt, i kako bi tome dali novo znaenje 4322; Kristov put nije put sebinosti, mrnje i sile, nego put nesebinog darivanja. Krist trai radikalno nasljedovanje koje obuhvaa itavog ovjeka, sve ljude i itav kozmos 4613sl; Krist svojim primjerom pouava ljude koji tee prema miru i pravednosti, da treba nositi kri koji im nameu tijelo i svijet 4338; onaj tko slijedi Krista, savrenog ovjeka, i sam biva vie ovjek 4341; usp. C 4jf (Poziv ovjeka na darivanje samoga 1084

sebe); L 2e (Krepost ljubavi); L 2f (Sjedinjenje s Bogom: Darivanje samoga sebe); L 4a (Ljubav prema blinjemu). Glavni put Crkve je Isus Krist 4643; Krist je svim ljudima otvorio put prema Crkvi. Taj put vodi preko otajstva utjelovljenja i otkupljenja 4644; Krist je put prema Ocu i put prema svakom ovjeku 4643; put Krista prema ljudima 4643; usp. G 2bd (Poslanje i zadaa Crkve); G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod). Krist je svjetlo naroda 4101; on je put, istina i ivot 4197. Krist je oduvijek imao mesijansku svijest (3432) 3435; on je inio udesa i izricao prortva kako bi dokazao daje Mesija (178) 2753 (3006) 3009 (3034) 3428 3485. Krist pouava preko Crkve 3806; on posebno preko biskupske slube svim narodima navijeta rije Boju 4145; usp. G 3cd (Crkva i navijeivanje Evanelja, odn misije); G 4bc i 6ba (Dionitvo vjernika/laika u prorokoj slubi Isusa Krista); H 3 (Biskupska sluba navijeivanja); pos. H 3a (Ope odrednice biskupske slube navjeivan)a); H 5 (Sluba sveenika); H 6 (Sluba akona). Sveenitvo Isusa Krista. Krist je najvii i vjeni sveenik ( a veliki sveenik) 4106 3bc a 4125 4153 4160 a 4615; Krist je pomazanik 'Duhom Svetim a 4005 4106; Krist dovrava starozavjetne rtve i sveenitvo 1739; usp. E lc (Spasenje pogana i starozavjetnih vjernika). Krist 'slubenicima i narodu jami dionitvo u svojoj sveenikoj slubi a 4160; zajedniko sveenitvo svih vjernika i ministerijalno sveenitvo dio su jednog Kristovog sveenitva 4126. Liturgija je dovrenje sveenike slube Isusa Krista 4007; Krist je u Crkvi sveenik i rtva 802; on je u misnoj rtvi prisutan u osobi slubenika i pod euharistijskim prilikama 4007; usp. K 5b (Crkvena Gospodnja veera). Smrt na kriu je bila rtva 1083 1740sl 1743 1753sl (3316) 3339 3847sl; Krist, veliki sveenik je vazmena rtva koja otkupljuje od grijeha 4615; jedina rtva Novoga Saveza je Kristova rtva 4153; Krist je samoga sebe prinio kao rtveni dar (1983) 1740 3678 3847; onje kao neokaljanojanjeprolio svoju krv 4322; on se jednom zauvijek prikazao Ocu kao neokaljana rtva 4153; onje 'u svojoj krvi ustanovio Novi Savez 4122 a 4223; on svoju rtvu nije prinio za sebe nego za ljude 261; oni su otkupljeni Kristovom krvlju i okupljeni su u jednoj Crkvi 4170; Krist je stekao Crkvu u svojoj krvi 540 575 4124; Krist se predao za Crkvu kako bije posvetio 4165; Raspeti je na sebe uzeo boli stvorenja, te je svoj ivot prinio za njih kao rtvu 4615. Kristova rtva ostaje, iako je 'jednom zauvijek bila dovrena na kriu; ona se nakon njegove smrti sakramentalno uprisutnjuje ( b u euharistiji) 1740 a 3339 b 4722; ona se nastavlja nakon njegove smrti 4153; Crkva posadanjuje Kristovu rtvu u misnoj rtvi 4153 4573; euharistijska rtva je posadanjenje i spomen na krvnu rtvu na kriu 1740sl 1743 3339 3847sl 4006; Krist je samoga sebe prinio na kriu na ast Oca i za spas naroda, te se neprestano prinosi u euharistijskom slavlju 4852; u euharistijskoj rtvi se nastavlja rtva na kriu sve do Kristovog ponovnog dolaska 4047; Krist ini ljude dionicima svoga ivota tako to ih hra1085

ni svojom krvlju 4168; usp. E 2ea (Djelovanje Uzvienoga u Crkvi); J lc (Djelovanje liturgije); K 5bb (Posadanjenje i izvrenje Isusove rtve u euharistiji). Krist po Crkvi krsti, posveuje i prikazuje 3806 4007; on po biskupskoj slubi vjernicima podjeljuje sakramente vjere 4145 usp. G 4bd; 6bb (Dionitvo vjernika/laika u sveenikoj slubi Isusa Krista); H lb (Hijerarhijsko raslanjenje (crkvene) slube); H 4 (Biskupska sluba posveivanja); H 5 (Sluba sveenika); H 6 (Sluba akona); K 5cb (Nadlenost zareenih sveenika i biskupa za prikazivanje euharistije); K 8a (Sveenitvo Novoga Saveza). Kraljevstvo Isusa Krista. Vjera iz ispovijesti vjere u Krista kralja i njegovo kraljevstvo 3f; usp. M 3bf (Vjeni ivot i vladanje s Kristom). (Medini) je Krist ("u pravom i neogranienom smislu) kralj a 3916 4133 4853; on je kralj i kao ovjek 3250-3252 3675; temelj njegovog kraljevskog dostojanstvaje hipostatsko sjedinjenje i njegove zasluge kao Otkupitelja 3250 3252 3676 3913-3915. Znaenje i bit njegove kraljevske ovlasti 3677; Kristu je dana sva vlast na nebu i na zemlji 4148 4338; njegove kraljevske ovlasti proteu se na itavo ovjeanstvo 791 3350sl 3678sl; Krist je kralj, kojemu sluiti znai kraljevati 4162; on je doao na svijet da spasi a ne da sudi, da slui a ne da mu se slui 4303 4445. Kraljevstvo Kristovo je kraljevstvo istine, ivota, svetosti, milosti, pravednosti, ljubavi i mira, u kojemu e stvorenja biti osloboena za slobodu i uzvienost djece Boje 4162 (4339 4481); Krist je dozvolio da vjernici budu dionici njegovog kraljevstva 540 4162 (4339); usp. C 5d (Boje i Kristovo kraljevstvo kao cilj povijesti); E 2bb (Kristovo djelovanje meu ljudima); E 2fc (Dovrenje i predaja Bojeg kraljevstva po Kristu); G 2bb (Sakramentalnost Crkve: Crkva i Boje kraljevstvo); M 1 (Dolazak Bojeg kraljevstva u povijesti); M 3be (Dovrenje svijeta); M 3bf (Vjeni ivot i vladanje s Kristom). Krist knez mira 4488; Krist kao zaetnik "jedinstva i mira a 4128 4198; on daje mir koji svijet ne moe dati 4488; usp. C 4gc (Pravednost i mir). Krist nije samo Otkupitelj nego i zakonodavac 1571. Krista se u vjeroispovjestima naziva "jedan Gospodin 2sl a4 5 11//30 36 a40//51 60 62sl a 71 7 6 a 1 2 5 a 1 5 0 . Krist je -: po svom uskrsnuu odreen za Gospodina 4338; -: Gospodar svih stvari ( a svih)3913 a 4158; -: gospodar i kralj itavog svijeta 4186; -: glava svih 4141; Otac je Krista odredio za gospodara svijeta i povijesti 4616; usp. C 5b (Krist i cilj povijesti); Krist vlada nad nebeskim i zemaljskim 4114; njegovo vladanje nee imati kraja 41 si 44 46 48 60 150; on je poticatelj pravih drutvenih promjena 4610. Krist je -: gospodar i uitelj Crkve 4310 (4530); -: glava Crkve, "kojoj je Crkva podreena a 4 1 1 4 4 1 1 7 4 1 2 3 4 1 3 2 4 1 3 3 4 1 7 0 4616; Crkva je ovisna o Kristu 4152; usp. G lbe (Crkva ostaje djelo presvetog Trojstva); G 2a (Oznake Crkve). Krist vodi Crkvu 3 806; on vodi Crkvu preko pape i biskupa 4 1 1 9 4 1 3 7 4 1 4 5 ; usp. G 4be i 6bc (Dionitvo vjernika/laika u kraljevskoj slubi Isusa Krista); H 2 (Pa1086

3bd

stirska sluba biskupa); poseb. H 2a (Ope odrednice o pastirskoj slubi biskupa); H 5 (Sluba sveenika); H 6 (Sluba akona).

4. Poslanje Isusa Krista: djelo trojstvenog Boga a. - DJELO PRESVETOG TROJSTVA B o a n s k o T r o j s t v o je zajedno izvelo itavo djelo utjelovljenja 491 535 571 801 3327. Usp. B 4ca (Jedinstvo djelovanja boanskih osoba u stvaranju i povijesti spasenja). b . - D J E L O OCA Otac alje Isusa Krista 101 145 527 43 8 1522 3806 4005 4103 3 1 2 0 4 1 3 2 4 1 4 1 4 1 5 3 4172 4204 4480 4522; usp. B lg (Bog alje svoga Sina). Plan stvaranja se ne moe odijeliti od plana otkupljenja 4579; Bog Otac je od poetka htio u Kristu s ljudima dijeliti svoju slavu 4814; Boji plan poinje u Kristu i u njemu ima svoj vrhunac 4814; Boja odluka je Krista odredila za poetak spasenja svijeta 4141; usp. F 1 (Boje milosre i elja za sveopim spasenjem); poseb. F lc (Boja elja za opim spasenjem u Isusu Kristu). Usp. A 1 a (Pojmovne odrednice dogaaja objave: Boja nakana); A lc (Postupnost objave); B 4cb (Vlastitosti djelovanja boanskih osoba u stvaranju i povijesti spasenja); C lga (Bog kao Gospodar svemira i povijesti). c. - DJELO SINA S i n B o j i je htio uzeti ljudsku narav 3274; onje trpio po svojoj volji ( a a ne uvjetovan sudbinom) 6 62sl 423 443 502 a1364; u ispunjenju naloga primljenog od Oca, Isus je slobodno odgovorio smru na kriu, cilju svog bivovanja 4615. Sin Boji je ljudima na slavu uzeo ljudsku narav, te je (tako) sklopio otajstvenu enidbu s itavim ljudskim rodom 3274. Plan Kristove ljubavi je sve obnoviti na nebu i na zemlji 4345. Sin Boji je doao radi spasenja asvih ljudi (bkako bi spasio ljudski rod, a ne da mu sudi) 40//63 b 64 b 72 76 125 150 272 301 b 442 500 681 b 801 a 901 b 1337 2529 4172 b c 4 3 0 3 b 4 3 1 0 b 4345 b c 4445 b 4494; o n j e poslan da svi postanu djecom Bojom 1522; onje doao radi otkupljenja (osloboenja) ljudi ('siromanih) od grijeha 55 144 146 485 491sl 533 1400 4313 4615 a 4632; onje doao kako bi sve ljude oslobodio od svih oblika ropstva 4480; onje doao kako bi dao zadovoljtinu za grijehe naroda 4120; onje umro za sve (grjenike) te je uskrsnuo a 4310 4322 4332 4338; Krist je mudro i strpljivo slijedio nakanu svoje milosti 1087 E4c E4b E4a

prema grjenicima 4186; odbacuju se tvrdnje koje nijeu otkupljenje kao cilj 723 1880; usp. E 3a (Krist kao posrednik spasenja).

injenica daje utjelovljena Rije po spolu bila muko, ne moe se odijeliti od plana spasenja 4601. Kristovo djelo: E 2 (Otajstva Kristovog ivota, smrti i uzvienja); E 3 (Isus Krist kao Otkupitelj). Usp. B 4cb (Vlastitosti djelovanja boanskih osoba u stvaranju i povijesti spasenja). E 4d d. - DJELO DUHA SVETOGA Duhu Svetom se pripisuje utjelovljenje 10//30 42 61 -64 72 150 291 442 485 571 801 3923 (4172 4178); Duh Sveti je Djevici podario plodnost 292 533; onje oblikovao Kristovo tijelo u krilu Djevice 3924. Duh Sveti prua svim ljudima da se povezu s uskrsnim otajstvom 4322. Djelovanje Duha Svetoga kod Kristovog roenja, ivota, smrti i uskrsnua, i djelovanje Uzvienog po Duhu Svetom: E 2; poseb. E 2a (Zaee i roenje Isusa Krista). Usp. B 3bd (Djelovanje Duha Svetoga u povijesti spasenja); B 4cb (Vlastitosti djelovanja boanskih osoba u stvaranju i povijesti spasenja).

5. Pojmovno odreenje otajstva Isusa Krista E 5a a. - ISUS KRIST JE ISTE BITI S OCEM Vjera u Isusa Krista, Sina Bojega u ispovijestima vjere 2-5 10-30 36 41//51 60-64 71 76 125 150; druga mjesta vidi u B 2a (Vjera u Isusa Krista kao Oevog Sina). Isus Krist je pravi (verus) Bog 29 41//51 72 74 105 125 142 150 189 209 252sl 256 272 2 9 3 s l 3 0 1 317sl 325 402 427 431 442 547 554 619 681 852 2529; Krist se kao Bog samo ne naziva 259; odbacuju se tvrdnje koje nijeu njegovo botvo: [Rije je postala slina nebeskim redovima] 406; [Sin Boji nije prije roenja bio od Marije] 157 453; Krista se krivo izjednauje s Platonom, Manihejem, Epikurom i Marcionom 435. Isus Krist je savreni (perfectus) Bog 564; sav (totus) je Bog 355 413 442; odbacuje se: [Krist je imao manji udio u botvu] 149. Isus Krist se naziva "Rije, bSnaga, "Mudrost a b c l 13 a 178 a 250. Isus Krist je (kao Sin Boji) iste vrste, istobitan s Ocem itd.: B 2c (Pojmovno odreenje Sinovog botva); B 4bb (Meusobna jednakost osoba); odbacuju se suprotne tvrdnje 1880. 1088

Isus Krist po svom botvu nije mogao trpjeti (nije mogao biti povrijeen) ("protiv tea a a opasijanaca) 166 196sl 293sl 297 358sl 367 442 492 504 635sl 681 801 852 a 2529; njegovo ponienje nije znailo nedostatak moi 293. Kristovo botvo se moe dokazati iz udesa 3428; Krist nije inio udesa tuom moi 260. Isus Krist nije kao Bog bio predodreen 536. Usp. B 2 (Isus Krist, jedinoroeni Boji Sin); B 4b (Stvaranje pojma trojstvenosti). b. - ISUS KRIST JE JENDAKE BITI S LJUDIMA E 5b

Jednakost sa svim bitnim oznakama ljudske naravi. Isus Krist je bio pravi ovjek 72 5ba 74 189 293sl 301 325 (401) 402 414 442 454 533 547 554 619 681 852 1337 2529; on se naziva 'Sin ovjeji' 189 250 317 368 420 442 491 535 619 791; istinitost tijela je uzeta iz tijela majke Marije 292; roen od Djevice Marije, on je uistinu postao jedan od nas 4322; Isus Krist je iz majine supstancije 76; on je kao ovjek poslan ljudima 4204; on je uzet od ljudi 4125; on posjeduje zajedniku ljudsku narav s ljudima 4550. Uzeta narav nije bila nebeska supstancija 300; odbacuju se zablude doketa: [Boji Sin nije nita uzeo od Marije, nego je proao kroz nju s nebeskim tijelom] 1341; [Sinje uzeo samo prividno tijelo] 46 48 189 357 359 401 1340; protiv takvih zabluda se tvrdi: Krist je u i s t i n u roen, on je u i s t i n u trpio, itd. 1338. Isus Krist je savreni ovjek 44 46 48 72 76 144 146 272 293 301 357 402 442 485 491 500 534 554 561 564 852 2529 3923 4322 4338 4341 4345; usp. C 4fh (Krist, savreni ovjek); potpuni ovjek 564; itav ovjek 148 355 413; neumanjeni ovjek 505 3923; on je uzeo itavog Adama 147sl; u njemu je ljudska narav uzeta, a ne dokinuta 4322; odbacuju se suprotne tvrdnje: [Sin Boji je uzeo samo nepotpunu ljudsku narav] 74 146 149; [Kristovo tijelo nije imalo (uvstvenu) duu, nju je zamijenilo botvo] 148 159 195 359 534 1342sl; [Krist kao ovjek nije neto] 749sl. Krist kao brat ljudi 4158 4177 4322 4332 4550; usp. E 2ba (Kristovo zajednitvo s ljudima). Isus Krist je jednake biti s ljudima ( a s majkom) 272 301 357 430 442 504 547 a 619 2529 (4220). Isus Krist je uzeo (razumsku) ljudsku duu Ranima), razum (^intellectus), osjetila Csensus), tijelo (dcorpus), tijelo Qcaro) a b d 4 4 a b d i : 48 e 60 a c e 7 2 a b c 148 a 159 a e 166 ae 250 a d 272 a d 299 a d 301 a e 325 a d 357 a e 485 a e 547 a d 554 a e 791 a e 801 a d 900 a d 2529. Isus Krist nije ni na koji nain uzeo izmijenjenju ljudsku narav, nego ljudsku narav zajedno s osjetnim sklonostima i svim naravnim porivima 3923; njegovo tijelo raspolae sa savrenim osjetnim i osjeajnim sposobnostima, i to vie nego li sva druga ljudska tijela 3924. Krist kao ovjek je imao sve ljudske potrebe: on je sve posljedice grijehom uvjetovanog bivovanja ljudi uinio svojima 4494; Krist je dijelio sve ljudske uvjete 1089

bivovanja-boli, trpljenje, s m r t - 4 6 3 2 ; onje gladovao, eao, plakao, podnosio je sve nevolje tijela 189 791 4322; onje radio ljudskim rukama, razmiljao ljudskim duhom, radio ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem 4322; on moe dijea liti ljudske slabosti 4615; posebno pak, o n j e mogao trpjeti ( protiv suprotnih a a zabluda) 105 166 189 197 293 297 442 492 504; zbog svog je ovjetva 'mogao-umrijeti', kao i 'nije-elio-umrijeti' 564; sudjelovao je u zajednici s ljudima: E 2ba (Kristovo zajednitvo s ljudima). Krist je kao ovjek bio ogranien 606. Krist kao ovjek je bio predodreen 536. Dan Kristovog roenja, i nedjelje slave se u vjeri u pravo Kristovo ovjetvo 454. 5bb Nejednakost s obzirom na grijeh. Sinje Boji uzeo ovjetvo bez grijeha 44 46 48 74 148 159 293 301 442 487 490 496 505 533 539 547 554 561 564 619 1347 2529; on nije poznavao grijeha 261 4120; grijeh ga nije mogao okaljati 291; od Gospodinove majke uzeta je narav a ne krivnja 294. Krist nije imao nikakve mane ljudskih strasti 130 148; nikakvo neslaganje poude, nikakvo protivljenje volje, nikakve napasti zavoenja 299; njegovi osjeaji bili su pod vodstvom botva i duha 299. Objanjava se tvrdnja "Krist je za nas postao grijehom" 539.

E 5c 5ca

c. - JEDINSTVO BOJE I LJUDSKE NARAVI U ISUSU KRISTU injenica jedinstva. Krist je istovremeno Bog i ovjek 76 253 272 292-295 402 534. Pojam j e d n e Kristove osobe, koja je po svojoj boanskoj naravi roena od Oca prije vremena, a po ljudskoj naravi u vremenu od Marije djevice 4520; u otajstvo utjelovljenja spada kako Kristovo botvo, isto tako stvarnost i snaga njegove povijesne dimenzije 4611. Krist je a/z dvije i b u dvije naravi b 302 ab 555 b 681 a b 8 5 2 b 2 5 2 9 .
ab

414

ab

420

ab

442

ab

506 ( a b 543)

ab

545

ab

548

( a Odbacuje se) neobina formulacija Julijana Toledskog: Krist je u tri supstancije: Rijei, tijela i due 535 567 a 613. Premda je Isus Krist Bog i ovjek, o n j e j e d n a (osoba) a ne dvije 76 272 302 555; Boji Sin ima ljudsku narav sjedinjenu s njim 4112; naravi se udruuju u j e d n o pravo jedinstvo 250; to jedinstvo se usporeuje s jedinstvom tijela i due u ovjeku 76. Spominje se pitanje, je li Kristova krv u tri dana smrti bila odijeljena od botva 1385 (usp. 2663). 5cb Obje naravi u jedinstvu. To je jedinstvo ostvareno uz zadravanje vlastitosti obiju naravi 293 302 (317) 402 413 442 509 543 548 555 561 (564) 1337 2529; razliitost naravi nije dokinuta sjedinjenjem 250 302 507 548 555 2529. 1090

Sin Boji je sav u svome i sav u naem 293 413 442. U Kristu je djelovanje zajedniko: tijelo ne djeluje bez Rijei, niti Rije bez tijela 317sl; zajedniko djelovanje se naziva 'bogo-ovjeje' djelovanje 515. Kristovo djelovanje zadrava svoja naravna svojstva: svaka od dvije naravi, boanska i ljudska, djeluje zajedno s drugom ono stoje njoj vlastito 294 (317 488) 548 557 (558); zbog togaje bogo-ovjeje djelovanje dvostruko: boansko i ljudsko 515. Naglaavaju se dva naravna djelovanja u Kristu protiv monoteleta 498 500 510sl 512-516 543-545 548 553 556sl 558 561 564 572 681 1346 2531; volje u Kristu nisu meusobno suprotstavljene; ( a samo kao takve ih je shvaao papa Honorije I. i odbacio) a 487 496-498 544 556 (564) 572 2531. Naravi u Kristu su nepomijeano (inconfuse) sjedinjene (protiv monofizita) 76 272 (300) 302 359 368 402 413sl 425 428 430 442 488 500 506-508 543 548 555-557 561 564 619 2529; Krist je jedan bez mijeanja 297 317 358sl 681. Rije je nepromjenjiva (^immutabiliter, hinconvertibiliter), to jest ona je postala ovjekom cbez promjene ili pretvorbe Rijei ili naravi tijela"^! a b 3 5 7 s l c 4 0 2 b 413 c 442 b 488 a 543 b 55-557 b 564 1345 a 2529; tijelo nije preoblikovano u narav Rijei (294) 428 548; Rije nije preoblikovana u tijelo ili duu ( a pa niti djelomice) 76 250 a 297 357-359 428 534 548; Rije nije iz dvije naravi jedna narav, niti iz supstancije botva i tijela 203 300 (359) 429. Sin Boji nije u svom utjelovljenju izgubio ono stoje bio 72; on u sebi nije doivo niti gubitak "niti dobitak 72 a 291 a 297 318; premda je boravio u tijelu, ipak se nikada nije udaljio od Oca 165 294 369 442 485 540 619; njegovo prijestolje nikada nije bilo prazno 1097. Naravi u Kristu su nedjeljivo (inseparabiliter) sjedinjene; (one se ne mogu odijeliti) 302 317 420 534 543 555-557 561 564 619 (1337) 2529; isto tako niti volje niti djelovanje 544; Rije i tijelo ostaju u j e d n o m, i j e d a n je u oboma 297. Naravi u Kristu su nepodjeljeno (indivise) sjedinjene 297 302 317 413sl 420 (430) 442 488 506-508 548 555-557 561-564 681 133 7 2529; prema irilovcima naravi se sjedinjuju u smislu naravnog sjedinjenja ili spajanja, odnosno kao supstancija 254 424-426 430 436 508; zbog togaje prema njima u Kristu " j e d n a utjelovljena narav Boga, Rijei" 505; razlika naravi se prepoznaje "samo razumom" 428 543 548. Odbacuju se tvrdnje nestorijanaca o sjedinjenju naravi, posebno: ( a one su sjedinjene samo vezom dostojanstva, moi ili gospodstva; bKrist je samo ovjek koji se jedino zbog vee milosti naziva boanski; cizrazi "ovjek koji u sebi nosi Boga", "Bogom ispunjeni ovjek"] 251a-e 252-263 a 254 c 256 a 262 a 401 a b 424 a 425sl c 613 b 1339. Jedinstvo obiju naravi u jednoj osobi. Utjelovljenje se dogodilo "jedino Sinu, a ne h Ocu ili Duhu Svetom, ili "itavom Trojstvu a b 325 a 491 a 533 a c 535 a c 571 a b 791. 1091

Sin Boji je uzeo ovjeka u ono to je vlastito Sinu, a ne u ono to je vlastito Trojstvu 491 535; Rije Boja je posvojila roenje svoga tijela 251 (355). Rije je postala tijelom tako stoje u svoju hipostazu uzela tijelo i razumom obdarenu duu (odn. tijelo oivljeno razumom obdarenom duom) (44) 250sl 253 413 (442) 900; Isusovo ovjetvo postoji kao neto uzeto u vjenu osobu 4520; jedinstvo u Kristu je jedinstvo naravi u hipostazi (76) 416sl; botvo i ovjetvo su u osobi Sina j e d n o g a Krista 2528; Krist ima istu osobu u botvu Rijei 299. Uzeta narav slui boanskoj Rijei kao ivi i s njom nedjeljivi organ spasenja 4118; Kristovo je ovjetvo bilo sredstvo naega spasenja u jedinstvu s osobom Rijei 4005. Vlastitosti obiju Kristovih naravi sjedinjuju se u j e d n oj osobi i hipostazi 189 302 317sl 325 359 413 485 2529 3905. Ljudska narav nije bila najprije stvorena i onda uzeta, nego je stvorena u samom uzimanju 251 298sl 402 405 416sl 419 442 479; Kristova dua nije postojala prije utjelovljenja 404; Rije nije sa sobom s neba donijela tijelo 359; Kristovo tijelo nije bilo stvoreno iz niega 299. U Kristu nisu dva Sina, jedan prije a drugi poslije utjelovljenja, nego je u njemu jedan i isti Sin 148 158 272 301sl 325 359 420 485. Krist nije podijeljen u dvije osobe 302 402 423//428 500 548 555 1344 2529; kod takve podjele Trojstvo bi uzmaklo pred etvorstvom osoba 402 (426) 491 534. Krist nije samo ovjek ( a bez botva), na kojeg se spustila Rije kako bi kod njega stanovala 251 251c-e 262 a 420 1344; Krist nije ljudska osoba koja bi s Bogom bila sjedinjena samo po milosti 401 (424 1339) 1344; odbacuju se izrazi "ovjek koji u sebi nosi Boga" i "Bogom ispunjeni ovjek" 256 613. Rije Boja nije sin ovjeji niti zbog uzimanja jedne osobe, niti samo po volji 250; odbacuje se izraz "uzeti ovjek" ("homo assumptus") u smislu samostalnosti ljudske naravi pokraj Rijei 3905; isto tako izraz "poovjeeni B o g " ("deus humanatus") 613. Odbacuju se neki izrazi o hipostatskom sjedinjenju 3227 3427-3431. Nove zablude u odnosu na vjeru u Sina Bojega koji je postao ovjekom: pojam kojim se nijee j e d n a Kristova osoba 4520; tvrdnja: [Isusovo ovjetvo ne postoji kao ovjetvo uzeto u vjenu osobu Sina Bojega, nego vie kao h'udska osoba u samoj sebi] 4520; nisu dovoljni izrazi: [Jedinstvena Boja prisutnost u Isusu ini daje on sam najvii vrhunac boanske objave] 4520sl; [Krista se dakle zbog toga moe nazvati Bogom, jer je on u svojoj ljudskoj osobi na najbolji nain uinio Boga prisutnim] 4521. 5cd Nastavak sjedinjenja. "Nerazrjeivo se nastavlja sjedinjenost naravi u Kristu a 355 358 414; (sjedinjenost se nastavlja) i u proslavljenom Kristu, koji je u istom tijelu uzaao na nebo, sjedi zdesna Ocu i koji e doi na (posljednji) sud 46 48 167 297 502 791. Otajstveno ostvarenje hipostatskog sjedinjenja. Utjelovljenje je neshvatljivo i nerazjanjivo kao '"udesno, jedinstveno roenje" 250 a 292. 1092

5ce

d. - POSLJEDICE IZ HIPOSTATSKOG SJEDINJENJA Naravno sinovstvo. Vjera u Isus Krista, Sina Bojega: B 2a; E la; E 5a. Isus Krist je u pravom smislu Oev Sin, ali ne temeljem posvojenja ili milosti, nego temeljem naravi 526 595 610-615 619 681 852; odbacuje se: [Krist je smatran dostojnim da bude uzet na mjesto sina] 434. Blaeno gledanje. Ono pripada Kristu od prvog asa utjelovljenja 3812. Znanje. Kristova dua je raspolagala znanjem od zaea 3812. Krist je sveznajui 476; on je znao i za dan posljednjeg suda, ( a ali samo snagom svoga botva) 419 a 474-476; odbacuju se zablude o Kristovom znanju i svijesti 419 3428 3432-3435 3645-3647. Bezgrjenost i svetost. Utjelovljena Rije razlikuje se od ljudi samo s obzirom na grjjeh: E 5bb (Nejednakost s obzirom na grijeh); Kristova volja nije suprotstavljena Bogu, nego u potpunosti poboanstvenjena 556; odbacuje se: [Krist se morao usavriti, te je tek nakon uskrsnua postao potpuno bezgrjean] 434; [Krist nije imao duh straha Bojega] 731; usp. B lb (Boja volja: Bogje svet). Klanjanje i tovanje. Kristu se klanjaju aneli i h'udi aw dvije nepodijeljene naravi a 420 1823 3676; Kristu, zajedno s njegovim tijelom, treba se klanjati s jednim klanjanjem, ("jer Jepovezano s botvom), a ne s dva (naime jednim kao Rijei, a drugim kao ovjeku) hniti da se samo suklanja uzetom ovjeku b 259 431 a 2661; odbacuje se: [Krista u osobi Rijei treba tovati kao cara na slici] 434. Molitve se smiju upravljati Kristovoj osobi, (iako je on posrednik) 3820. Isus se zbog svog tovanja kao Bojeg Sina nije pretvorio u "mitsku" osobu, a njegovo uenje nije zbog toga izokrenuto 4405. Treba odbaciti tovanje u kojem se klanja Kristovom ovjetvu i njegovom tijelu, zbog njih samih, neovisno od botva 431 2661 2663; govori se o problemu tovanja Kristovog tjjela u tri dana smrti 2663; tovanje prolivene krvi za vrijeme muke ovisi o osnovnom pitanju, je li krv bila odvojena od botva 1385. tovanje srca Isusovog je ispravno, ukoliko gaje Crkva priznala 2661; ono se naime odnosi na samoga Krista 3353; srce Isusovo se tuje jer je ono nedjeljivo sjedinjeno s osobom Rijei 2663 3922sl; u Srcu Isusovom se tuje simbol i slika Kristove ljubavi 3353 3922-3925. Usp. J l e f (Klanjenje i tovanje Krista). c. - KRISTOLOKA PRAVILA GOVORA Komunikacija idioma. Moe se rei - :"Rije je roena po tijelu" 251; - :"Krist je jedan od (odn.: iz) Trojstva" (odn. "jedna od tri osobe") 4 0 l s l 432 485 561; :"Jedan iz Trojstva je trpio" 401; - :"aBog ("Rije Boja) je trpio u tijelu b 263 a 4 0 1 ; - :"Sin Boji je mogao trpjeti, je umro" 105; odbacuje se: [Bog, Rije, je smrtna] 359. 1093

E5d 5da

5db 5dc

5dd

5de

E 5e 5ea

U komunikaciji idioma temelje se nazivi "Majka Boja" i "Bogorodica" 251 401; usp. E 6ba (injenica i bit Marijinog majinstva). 5eb Podjela izraza o Kristu. Nekada se u izrazima o Kristu misli na jednu osobu, a katkada se izrazi odnose na pojedine naravi 273 295; nazive ne treba pridavati odvojenim naravima ili dvjema osobama 255 418.

5. Marija, majka Isusa Krista

E 6a a. - MARIJA U CRKVENIM ISPOVIJESTIMA VJERE Vjera u ispovijestima vjere 10-30 42//64 72 150. E 6b 6ba b. - MARIJINO MAJINSTVO injenica i bit majinstva. Rije je Boja uzela iz Marije razumno oivljeno tijelo, s kojim se sjedinila u hipostazu 251 442; Marija je po tijelu rodila boansku Rije koja je postala tijelom 252; boanska narav Rijei nije od Marije uzela poetak svoga postojanja 251; Rije Boja je od zaea sa sobom sjedinila hram koji je uzela od Marije 272; Djevica Marya je u svom srcu i u svom tijelu prihvatila Rije i donijela ivot za svijet 4173; odbacuju se tvrdnje koje nijeu pravo Marijno majinstvo: ['Sin Boji je s nebeskim tijelom proao kroz Mariju, a da od nje nije primio nita; bMarija je rodila samo ovjeka] b 427 b 437 al 341 1880. Zbog toga se Marija (temeljem komunikacije idioma) 'uistinu i bu pravom smislu naziva Bogorodica (Deipara, Dei genitrix, gr. TEOTOKOO) 251 271sl 300 416 ab ab a 427 442 485 547 555 2528sl; odbacuje se nijekanje toga naziva: [Marija je samo u prenesenom ili relativnom smislu Bogorodica; njoj se mogu pridjevati samo nazivi "ovjekorodica" ili "Kristorodica"] (25 ld) 427 437. Djevianstvomajinstva.Openito 10-3042//6472 144 150251 si271 si291 si299 533 571 748 1880; bez muevljeg sjemena, ""neokaljana" 44 62sl 189 368 a 503 a 533 a 547 a 619 a 1337 a 1400 (ovdje dvoznano) 4177; Marijaje uvijek bila djevica, i 'kod raanja i bnakon raanja, odn.: ona je rodila samo Krista 44 46 291 ab 442 a 368 a b 442 b 485 491 502 b 503 547 a b 571 572 619 681 801 852 b 1400 1425 ab 1880; odbacuje se tvrdnja o zaeu od Josipovog sjemena 1880. Bez 'poude, bbez trudova, kao p o s l j e d i c a i z v o r n o g g r i j e h a a 294 a 299 b 748. M a r i j i n s l o b o d n i pristanak na utjelovljenje Isusa Krista 357 3274 4177. Usp. D 2b (Ljudski rod pod nasljednim teretom grijeha). Dostojanstvo majinstva. Marijaje vrsto ostala kod odluke o djevianstvu, a majkom je postala po Bojem daru 4836; ona kao majka Krista, Bogo-ovjeka, nadilazi sva druga stvorenja 3260 3917 4173; u tom se dostojanstvu temelji 1094

6bb

6bc

njezino aenje 3900; pogledom na zasluge svoga Sina ona je otkupljena na uzvieni nain, postala je majkom Bojeg Sina, pa time i posebno ljubljena Oeva ki i svetite Duha Svetoga 4173; Marija nakon Krista zauzima u Crkvi najvie mjesto 4174; usp. G 3bb (Svetost Crkve). Marijaje duhovna majka vjernika: E 6de. c. - MARIJINO IZABRANJE Boja je providnost izabrala Mariju i unaprijed ju je predodredila 1400 2400 3902 4173 4178; Marija je jako duboko ula u povijest spasenja 4178. Usp. F ld (Boje milosno izabranje). Savreno otkupljenje Marije. I Mariju treba ubrojiti meu Adamove potomke zahvaene opim Kristovim otkupljenjem (3903) 3909sl; Marijaje bila - : na savreni nain otkupljena 3909: -: pogledom na zasluge svoga Sina otkupljena na posebniji nain 4173. Usp. E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja); F 1 (Boje milosre i milosno izabranje). Ouvana od izvornog grijeha. Kod Leona I. ne dolazi do izraaja iznimka od opeg pravila : Krist je od svoje majke uzeo narav a ne krivnju (ime se aludira na izvorni grijeh) 294; iz slobodnog shvaanja razvila se 'definirana dogma: Marija je od prvog asa svoga zaea, pogledom na zasluge Isusa Krista, ouvana neokaljanom od izvornog grijeha 1400 1425sl 1516 1973 2015-2017 2324 a 2800sl a 2803sl a 3554 a 3908sl a 3915 4175; odbacuje se krivo tumaenje dogme 3234. Usp. D 2b (Ljudski rod pod nasljednim teretom grijeha). Sloboda od osobnog (odn. aktualnog) grijeha. Marija nije nikada bila podlona grijehu 2800 3908 3915; Marijaje uivala i posebno pravo da izbjegne i sve lake grijehe 1573. Usp. D 3b (Teki grijesi i laki grijesi). Marijina svetost. Marija u svetosti nadilazi sve svete. Nevinost i punina nebeskih darova milosti 2800sl 3370 3971; Crkva je u Mariji ve dospjela do savrenosti 4178; usp. G 3bb (Svetost Crkve). d. - SUDJELOVANJE LJUDI, POSBENO MARIJE, U DJELU ISUSA KRISTA Sudjelovanje ljudi u otkupljenju. J e d i n o p o s r e d n i t v o Otkupitelja ne iskljuuje razliito sudjelovanje ljudi u otkupljenju kao dionitvu u jedinom izvoru, nego ga potie 4177. B o g j e htio ljude ostaviti njihovoj odluci, tako da oni trae svog Stvoritelja prema vlastitoj odluci i da slobodno dou do dovrenja 4317; usp. C 4fc i L lb (Ljudska sloboda). U euharistiji i u svojim djelatnostima ljudi s Kristom prinose sebe i itav svijet Bogu za r t -v u : G 4bd i 6bb (Dionitvo vjernika/ laika u Kristovoj sveenikoj 1095 E 6c 6ca

6cb

6cc

6cd

6ce

E 6d 6da

slubi); H 4 (Biskupska sluba posveivanja); H 5 (Sluba sveenika); H 6 (Sluba akona); J ld (Subjekti liturgije); K 5c (Crkva prinosi euharistijsku rtvu). S p a s e n j e poinje tijekom Kristovog ivota, zauvijek se stjee po Kristovoj smrti i uskrsnuu, te se mora nastaviti u povijesti do njegovog dovrenja kod Kristovog (ponovnog) dolaska 4571; ljudi moraju pomagati kako bi osloboenje, koje je Krist stekao na kriu, postalo vidljivo 4628; K r a l j e v s t v o i spasenje moe primiti svaki ovjek kao milost i milosre; ali u isto vrijeme svatko ga mora stei silom: tj. s mukom i boli, ivotom voenim prema Evanelju, odricanjem samoga sebe, kriem, duhom blaenstava, potpunom duhovnom obnovom i obraenjem svih ljudi 4572; Milost krtenja po sebi nije dovoljna da se postigne spasenje, nego je osim toga potrebna pomo milosti i ljudsko sudjelovanje 241 397; kraljevstvo navijeteno Evaneljem, u praksu ivota provode ljudi koji su proeti vlastitom kulturom 4577; F lb (Boja elja za sveopim spasenjem); C 4da; C 4fi i C 4jc (Spasenje ljudi); E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja). Opravdanje je istovremeno i "Boja pravednost" i "naa pravednost" 1529 1557; Obraenje grjenika i njegovo opravdanje po Bojoj milosti: F 2; ljudsko djelo i Boja milost: F 3d (opravdani ovjek biva dovren kada Bog iz milosti nagradi njegove zasluge); F 5a (Nezasluenost milosti); F 5c (Boja milost i ljudska sloboda). Oni koji su u nebu, po Kristu, s njim i u njemu, prinose Ocu pronje, tako to mu prinose svoje zasluge koje su na zemlji stekli po Kristu, kako bi nadoknadili u Crkvi ono to nedostaje u Kristovom trpljenju 4169; vjernici uz pomo svetaca, po Bogu i po Kristu, ine dobra djela 4170; sveti, temeljem svoga unutarnjeg jedinstva s Kristom, jaaju itavu Crkvu u svetosti i doprinose izgradnji Crkve 4169; usp. M lb (Zajednitvo svetih). Usp. C l g c (Sudjelovanje ljudi u Bojem djelu); C 4i (Ljudsko djelovanje). 6db Josipovo sudjelovanje u otkupljenju. Isus Krist nije iz Josipovog sjemena 1880; usp. E 6bb (Djevianstvo Marijinog majinstva). Josipovo je znaenje u tome to je on bio Marijin zarunik i pooim Isusa Krista 3260; on je svojom enidbom s Bogorodicom porastao u dostojanstvu kao nitko drugi 3260. Josip je zatitnik Crkve, jer je glava svete obitelji 3262sl; usp. G 3bb (Svetost Crkve). 6dc Marijino sudjelovanje u otkupljenju. Marija "kao pratiteljica boanskog Spasitelja sudjelovala je u njegovom djelu h makar samo na umjereni nain i na temelju analogije a 3902 3914sl a b 3916 a 4176; ona doprinosi riznici Kristovih zasluga (kao i drugi sveti) 1027; time stoje Marija zaela Krista, rodila ga, hranila, prikazala Ocu u hramu i stoje s njim trpjela, ona je na jedinstven nain sudjelovala u Otkupitelj evom djelu 4176; svaki spasonosni Marijin utjecaj posredovanje po Kristu 4176; njezin utjecaj unapreuje neposredno sjedinjenje vjernika s Kri1096

stom 4176; Marijina majinska zadaa u odnosu na ljude, ni na koji nain ne umanjuje Kristovo posrednitvo, nego pokazuje njegovu snagu 4176sl. To dionitvo se temelji 'na Marijinom pristanku na njezino izabranje; na njezinom a b b ab zajednitvu u trpljenju i u volji s Otkupiteljem 3274sl 3370 3926 4177; Marijaje nova Eva 3901 3915 4177. Posredovanje milosti po Mariji. Marijin zagovor za vjernike 1400 2187 3274sl 3370 3926 4176sl; Crkva trai njezin zagovor 4170; Crkva Mariju zaziva pod nazivima odvjetnica, pomonica, suradnica i posrednica 4177; kao "posrednici u odreenom smislu" Mariji na poseban nain pripada taj naziv 3320sl; nju se moe nazivati "posrednicom kod Posrednika" 3321; ona je posrednica prema prikladnosti (de congruo); 3370; ona kao 'posrednica svih milosti dijeli blago Kristove milosti a 3274sl 3370 3916. Molitve svih krana Majci Bojoj i majci ljudi kao molbe za sjedinjenje svih naroda u jedan narod 4179. Marijina zatita i molitve pomoi e Crkvi da nadvladaju "grjene strukture" u osobnom i drutvenom ivotu i da dou do "pravog Kristovog osloboenja" 4619. Marija ne moe dati nikakvu milost 3370. Marijino duhovno majinstvo, ("ukoliko je ona rodila krane u Otkupiteljevim mukama) a 3262 3275 4173sl 4177; Marija je maj ka Kristovih udova, jer je ona suraivala u ljubavi, kako bi se vjernici rodili u Crkvi 4173 4177; ona sudjeluje u odgajanju vjernika 4177; Marija se zauzima za vjernike u redu milosti kao majka 4176sl Usp. E 6b (Marijino majinstvo); E 6f (Marija je unutarnja slika Crkve i vjernika); G 2a (Oznake Crkve: Majinstvo Crkve); G 3bb (Svetost Crkve). 6de 6dd
h

e. - MARIJINO UZVIENJE Marijino uznesenje na nebo tijelom i duom 3903 3900-3904 4175 4179; ona se bez raspadanja oprostila od ivota 748. Marijino kraljevsko dostojanstvo. Marijaje -: gospodarica vjernika 547; -: kraljica 1400 3902 3913-3917; -: kraljica svemira 4175; -: na nebu uzviena iznad svih blaenika i anela 4179. Marijino tovanje. Crkveno tovanje Marije 'kao prave majke Boga i Otkupitelja 4170 4172 a 4173 (4178); odbacuje s e . [Mariji iskazana slava je isprazna] 2326. Mariju se moe tovati preko slika ("odbacuju se neprimjerena ogranienja) 1823 "2187. '2236 2532 '2671; odbacuju se slike koje Mariju prikazuju u sveenikom ruhu 3632. Marijino tovanje u odvojenim Crkvama, posebno kod Istonjaka 4139 4179. 1097

E 6e 6ea 6eb

6ec

E6f

f. - MARIJA - UNUTARNJA SLIKA CRKVE I VJERNIKA Marija kao istaknuti ud Crkve, kao praslika i uzor vjernika u ljubavi ( i u odnosu na a savreno jedinstvo s Kristom) 4173 4177 (4178); u otajstvu Crkve Marija je kao izvanredni pralik djevice i majke 4177; ukoliko Crkva promatra Mariju u svjetlu Rijei koja je postala ovjekom, ona dublje prodire u otajstvo utjelovljenja, te sve vie i vie postaje slina svom zaruniku 4178. Crkva kao slubenica Gospodnja zajedno s Djevicom Marijom 4618. Marija- : u sebi spaja znaajne vjerske postavke 4178; -: one vjernike koji je tuju upuuje prema svom Sinu, i prema njegovoj rtvi, kao i prema Oevoj ljubavi 4178; -: Marija kao primjer one majinske ljubavi, koja treba oivjeti apostolsko poslanje Crkve 417. Marija je slika i poetak Crkve koja se na svijetu mora dovriti 4179; Crkva je u Mariji ve dola do savrenosti (aCrkva je u njoj bez ljage i nabora) 4178 a 4841; u hijerarhiji svetosti, prva je upravo ena, Marija iz Nazareta, odraz Crkve 4841; usp. G 1 bf (Dovrenje crkve); G 3bb (Svetost Crkve); M lb (eshatoloki karakter putujue Crkve). Marija putujuem Bojem narodu svijetli kao znak sigurne nade i utjehe 4179; ona prednjai ostalima na putu svetosti 4841; tjelesno uzvienje Djevice Marije je predskazivanje odreene slave ostalim izabranicima 4656; usp. M 3bc (Preobraenje tijela). Crkva e na Marijin zagovor nadvladati "grjene strukture" u osobnom i drutvenom ivotu i postii "pravo Kristovo osloboenje" 4619. Usp. E 6dd (Posredovanje milosti po Marijinom zagovoru); E 6de (Marijino duhovno majinstvo); G 2a (Oznake Crkve); G 3b (Svetost Crkve); M lb i M 3d (Zajednitvo svetih).
a

F. - BOG OPRAVDAVA I P O S V E U J E OVJEKA

1. Boje milosre i elja za sveopim spasenjem F la a. - U ISPOVIJESTIMA VJERE Isus Krist, Spasitelj 1 3si; "radi naega spasenja, bda nas otkupi a 40 a 42 a 44 a 46 a 48 a 51 ( 5 5 ) b 7 2 a 76. F lb b. - BOJA ELJA ZA SVEOPIM SPASENJEM Bog eli da se spase svi ljudi, bez iznimke 623 4140; Bog (Krist) eli da nitko ne propadne 340 780; Svi su ljudi po milosti Bojoj pozvani na spasenje 4135 1098

4572; nakon izvornog grijeha B o g j e dao obeanje spasenja, te se neprekidno brinuo za ljudski rod, kako bi podario vjeni ivot onima koji trae spasenje 4203. Bogu je dobrodoao iz svakoga naroda onaj koji ga se boji, i koji u svako vrijeme ini pravdu 4122; kod svih ljudi dobre volje milost djeluje na nevidljiv nain 4322; namjera spasenja obuhvaa sve koji priznaju Stvoritelja, posebno muslimane 4140; Bog nije daleko niti od onih koji trae Boga u sjenama i slikama 4140; vjeno spasenje moe postii i onaj tko bez krivnje ne poznaje Crkvu, te Boga ispravno trai i pokuava izvravati njegovu volju 4140; Boja providnost ne uskrauje potrebnu pomo za spasenje niti onima, koji bez krivnje jo nisu doli do izriitog priznavanja Boga, ali se pomou Boje milosti trude provoditi ispravan ivot 4140. Spasenje je osloboenje od onoga to ovjeka poniava, tj. od grijeha i zla, te veselje zbog spoznaje Boga i to smo spoznati od njega 4571; usp. C 4da (Bog u svojoj milosti eli spasenje ovjeka); E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja). Usp. A la (Pojmovno odreenje dogaaja objave: Boja namjera); C 4d (Bog eli spasenje ovjeka i jami mu svoje zajednitvo); C 4jb (Poziv ovjeka na zajednitvo s Bogom); E 3 (Isus Krist,Otkupitelj); E 4 (Poslanje Isusa Krista); E 6d (Sudjelovanje ovjeka, posebno Marije, u djelu Isusa Krista). c. - BOJA ELJA ZA SVEOPIM SPASENJEM U ISUSU KRISTU, POSREDOVANA PO CRKVI K r i s t je poslan kako bi svi postali djecom Bojom 1522; onje trpio za sve ("koliko se to odnosi na njegovu dobrotu) 332 a 340 624 630 1522sl 2005 2304sl; Krist je Bojom odlukom odreen za poetak spasenja svijeta 4141; Bog Otac je od poetka htio podijeliti svoju slavu s ljudima u Isusu Kristu 4814; B o g j e uenike Isusa Krista pozvao ne prema njihovim djelima, nego prema svom planu i po svojoj milosti, te su oni opravdani u Isusu 4166; D u h S v e t i prua svima mogunost da se povezu s uskrsnim otajstvom 4322; nakon Kristovog utjelovljenja svaki je ovjek, njegov brat, pozvan da bude kranin i da od Krista primi spasenje 4550; Krist blago i strpljivo slijedi namjeru svoje milosti u odnosu na grjenike 4186. Dar milosti treba ljudima doi po C r k v i , kako bi se grjenici ponovno pomirili s Bogom 4573; Crkva ljudima po milosti posreduje dionitvo u boanskom ivotu 4757; znak i sredstvo predusreujue Boje ljubavi, koja oslobaa od izvornog grijeha i podaruje udio u boanskom ivotu, je krtenje potrebno za spasenje 4674; usp. K 3f (Dostojanstvo i potreba krtenja); u euharistiji se srce puni milou i daje se zalog vjene slave 4047; euharistija kao izvor milosti 4010; usp. J lc (Djelovanje liturgije); K 5ec (euharistija - djelovanje na vjernike); nunost sakramenata: K 2f. Iz toga ne slijedi da e se svi ("krani) spasiti 623sl 630 a1362; nee se spasiti tko ne ustraje u ljubavi, i tko ostaje dodue u krilu Crkve tijelom ali ne i srcem 4137; 1099 F lc

usp. M 3d (Odbaenost ovjeka); Krist je donio milosti i onima koji propadaju 340; tko propadne, "ne propada po Bojoj (Kristovoj) volji, nego po vlastitoj c a c a b b krivnji, jer se mogao spasiti 333 339 340 623 626sl. Milost se osigurava i izvan Crkve 2305 2429 3014; usp. F lb (elja za sveopim spasenjem); G 2bc (Crkva je potrebna za spasenje). Milost nikada ne nedostaje opravdanima, ako ih Bog ne napusti 1537 1546. Usp. A la (Boja namjera); D 7b (Bog oprata grijehe po Isusu Kristu i slubi Crkve); E 3 (Isus Krist, Otkupitelj); E 4 (Poslanje Isusa Krista); G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); G 2bc (Crkvaje potrebna za spasenje); G 3c (Katolitvo crkve); G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod); K lb (Crkva kao samkrament spasenja); K 2d (Djelovanje sakramenata); K 2f (Dostojanstvo i potreba sakramenata). F ld d.- BOJE MILOSNO IZABRANJE Bogje u svom predznanju izabrao ljude koje je po milosti unaprijed odredio za ivot 621; Kristovi uenici nisu pozvani prema svojim djelima, nego prema njegovom planu i njegovoj milosti 4166; od poetka povijesti spasenja Bogje izabrao ljude ne samo kao pojedinana bia, nego kao udove odreene zajednice, kao svoj narod 4332; usp. G lba (Temelji crkve); G 2a (Oznake Crkve); iz Svetoga Duha, kao iz ivog izvora, proizlazi svaki dar koji je dan stvorenjima: dar postojanja i dar milosti 4781; usp. B 3b (Duh Boji u stvaranju i povijesti spasenja); F 2cd (Milost Duha Svetoga); Marijino izabranje: E 6c. Boji dar i poziv bez kajanja 4140 4198. B o g j e predodredio samo dobro 685; on nije unaprijed odredio zlou zlih 335 397 596 621 628 1567; ne postoji preodreenje da se ini zlo, nego (predodreenje) za kaznu 621 628sl. Bog samo unaprijed zna za zlo, ali ga ne odreuje unaprijed 628 685; predznaje ne uzrokuje da zlo nuno slijedi 333 627. Nitko na zemlji ne moe "bezposebne objave znati daje izabran a 1540 1565 a 1566. Odbacuju se tvrdnje: [Jedni su predodreeni za smrt, a drugi za ivot] 335; [Milost opravdanja dodjeljuje se samo predodreenima] 1567.

2. Opravdanje grjenika po milosti Bojoj F 2a 2aa a. - PRIPREMA ZA OPRAVDANJE I POETAK VJERE Pripremanje opravdanja. P o t r e b n a je neka priprema, odn. pretpostavka 1525 1529. Meu i n e pripreme ubrajaju s e - : vj e r a 1526sl (1531) 3012; Vjera je temelj i korijen svakog opravdanja 1532; ona je pretpostavka za krtenje nekog ovjeka 1100

2836-2838; vjera se ne sastoji u pouzdanju u to da e grijesi biti oproteni 1533sl 1562; Krist je naglasio potrebu vjere 4136; odbacuju se laksistike tvrdnje o vjeri i opravdanju 2119-2123; usp. L 2c (Krepost vjere); : n a d a u Boje milosre 1526; usp. L 2d (Krepost ufanja); : poetna B o j a l j u b a v 1526; usp. L 2e (Krepost ljubavi); : i n p o k o r e (savreno pokajanje i pokajanje iz straha, odn. zazor od grijeha, a a ne sadravaju 'samo odluku za novim ivotom) '1457 1526sl 1669 1692 l 7 1 3 2836-2838; usp K 6cb (kajanje); : S t r a h pred boanskom pravdom, (moe biti dobar nadnaravni poticaj) (1546) 1526sl 1558 2314 2460-2467 2625; : Poetak novog ivota i potivanje Bojih zapovijedi 1526sl (1531 1964). 2ab

Priprema za opravdanje i poetak vjere su darovi milosti. Nitko nije po sebi dobar 240; bez Krista nitko se ne slui ispravno svojom slobodnom voljom 242; svaki pokret dobre volje je od Boga 244; ljudska sloboda moe svoju upravljenost na Boga ostvariti samo uz pomo Boje milosti 4317; usp. L lb (Nesamostalna sloboda obvezatna na dobro). Bogje zaetnik poetka vjere 248 375 378 396sl 3010 3015; poetak vjere posreduje nam se po predusreujuoj milosti 1525 1553; u pripremi za opravdanje ovjek pristaje na milost 1525sl; milost posreduje opravdanje i pokoru 374 1553M usp. A 2ba (Bog kao temelj vjere); L 2c (Krepost vjere). b. - OBRAENJE I OPRAVDANJE IZ VJERE Temelj opravdanja. Vjera je poetak spasenja, temelj i korjen opravdanja 1532 3008; ovjek se moe opravdati snagom vjere kojom vjeruje, pa i ako umre prije sakramenta 121. Razliite zablude o vjeri kao milosti 235lsl 2426-2428 2442 2448 2468sl. Bit opravdanja. Opravdanje je postavljanje u stanje milosti i primanje u sinovstvo 1524. Opravdanje je ujedno "Boja pravednost" i "naa pravednost" 1529 1547; ovjek sudjeluje u otkupljenju: E 6d. Ljudimaje za njihovo pravo osloboenje potrebno duboko o b r a e n j e 4481; bilo koji ovjek moe po obnovi, po obraenju itavog ovjeka, po kojem se njegov duh i njegovo srce obraaju do svoje unutarnjosti, primiti kraljevstvo i spasenje kao milost i kao milosre 4572; u stalnom obraanju dolazi do izraaja kransko ufanje 4161; Obraenje je promjena naina ivota, razmiljanja i stanja u kojem se ovjek nalazi 4871; osobnu i zajedniku spremnost na obraenje mora pratiti nuna promjena nepravednih drutvenih, politikih i gospodarskih struktura 4633; svjedoanstvo siromane crkve obraa bogatae koji su svoje srce vezali uz bogatstvo 4634; u pozivu na obraenje ovjeka postoji izvornost kranske poruke 4481; na obraenje grjenika Crkva djeluje pomou ljubavi, 1101

F 2b 2ba

2bb

primjera i molitve 4128; irenje Evanelja trai osobno obraenje i drutveno preoblikovanje 4620; usp. C 4gm (Osloboenje i promjene struktura); D 7 (Oprotenje grijeha); G 3cd (Crkva i irenje Evanelja). Milost opravdanja, odn. ljubavi, nije samo neki (vanjski) iskaz Boje naklonosti, nego zahvaa samu unutarnjost opravdanog 1530 1547 1561. Odbacuje se: [Ljudi bivaju opravdani bez Kristove pravednosti, ili formalno bivaju opravdani po Kristovoj pravednosti] 1560sl; [Opravdanje se sastoji u poslunosti zapovijedima] 1942 1969sl. Trai se p r i h v a a n j e t r i d e n t s k o g u e n j a o opravdanju ("protiv prigovora da to uenje ukida slavu Boju i Kristove zasluge) 1550 a 1583 1863. 2bc Uzroci opravdanja. U z r o c i z a s l u g a : Isus Krist ( a po svom trpljenju) a l 529 1546sl (1582); usp. E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja). D j e l a t n i u z r o k : milosrdni Bog 1529; usp. B lb (Boja volja: Bogje dobar i milosrdan). I n s t r u m e n t a l n i u z r o k : krtenje (odn. elja za njim) 1524 1529; sakrament pokore za one koji su upali u grijeh 1542; usp. K 3f (Dostojanstvo i nunost krtenja); K 6g (Nunost sakramenta pokore); odbacuje se: [Opravdanje se dogaa jedino po vjeri "bez sakramenata] (1559) a 1579 a 1604sl 1608. F o r m a l n i u z r o k : Boja pravednost, ijom pomoi ovjek u sebe uzima pravednost, prema mjeri koju Bog eli dati, i prema pripremi i sudjelovanju svakog pojedinca 1529; o potrebi obraenja, usp. F 2bb (Bit opravdanja); usp. B lb (Boja volja: B o g j e pravedan). S v r n i u z r o k : Slava Boja i Kristova, kao i vjeni ivot 1529 (1583); usp. L 2b (Strahopotovanje pred Bogom); M 3c (Blaenstvo - milost i plaa).

F 2c

c. - NASTAVANJE I BOJE MILOSNO DJELOVANJE U ONOME KOJI JE OPRAVDAN Nastavanje. Boje nastavanje u dui pravednika kao u hramu 3330sl; on se razlikuje samo po uspostavljanju, odn. po stanju nebeskog nastavanja 3331 3815; u njemu je prisutno itavo Trojstvo 3331 3814sl; ono je posebno nagovjeteno po Duhu Svetom 44 46 48 1913 1963 3329-3331 3814sl; Duh Sveti je "najvii dar za opravdane 1522 1529sl 1561 1690 a 3330; Duh Sveti djeluje u svetima 60; on isti i oivljava 62sl 150. Posveujua milost. Milost koja opravdava -: odstranjuje sve stoje uzrokovao grijeh 225 245 1515 1528; odbacuje se: [Grijeh se samo prikriva, ili se ne uraunava] 1515 (1575) 3235; ipak opravdanje se ne sastoji samo u opratanju grijeha 1528 1561; -: (Milost) uzorkuje posveenje unutarnjeg ovjeka 1528 1942; ljudima se ulijevaju kreposti vjere, ufanja i ljubavi (780 904) 1530sl 1561; usp. L 2c-e (Kreposti vjere, ufanja i ljubavi). 1102

2ca

2cb

Posveujua milost je trajni temelj nadnaravnog ivota 3714; opravdanje se dogaa samo pomou milosti 1014. Opravdanog ovjeka ne prijei nita od ulaska u nebo 1453 1515. Usp. C 4bb (Svetost i opravdanost ovjeka kojeg je Bog stvorio kao dobrog); G 4ba (Poziv vjernika na svetost); G 4bb (Putevi posveenja); M 3ba (Pretpostavke blaenosti). Ulivene kreposti. Kod opravdanja se ljudima ulijevaju kreposti vjere, ufanja i Ijubavi (780 904) 1530 1561. Rast kreposti moe se postii dobrim djelima 1944. Moe se izgubiti milost ljubavi a da se ne izgubi vjera i ufanje 1544 1578 1963sl 2372 3803. Vjera i ufanje kao teoloke kreposti nestaju u gledanju Boje biti 1001. Vjera je nadnaravna krepost (375) 3008 3032; njezina bit: A 2ba (Bog kao temelj vjere). Vjera je dar milosti ( a pa i ako ne djeluje po ljubavi) 443 824 a 3010 3035; vjeri koja slobodno pristaje uz objavu, potrebna je predusreujua i pomaua Boja milost i unutarnja pomo Duha Svetoga 4205; usp. A 2ba (Bog kao temelj vjere). Protiv zabluda se brani nada u vjenu plau za dobra djela: [a Grijei onaj koji ini neto nadajui se vjenoj plai; bpotpuno predanje samoga sebe trai da se iskljui nada] a 1539 a 1576 a 1581 b2207 b2212; odbacuje se: [Sve nedostaje grjeniku ako mu nedostaje nada, a nje nema tamo gdje nema ljubavi prema Bogu] 2457. Ljubav se priprema strahom Bojim 1526 2625; Zablude o teolokoj kreposti ljubavi 1454 2453-2456 2458. Moralna obveza za vrenje teolokih kreposti: L 2c-e (Krepost vjere, ufanja i ljubavi). Darovi Duha Svetoga. Duha Svetoga se zbog njegovih darova naziva Duhom u sedam oblika, Duh mudrosti itd. ("nabrajaju se pojedini darovi) al 78 183 1726. On podjeljuje svoje darove kao i posebne darove za obnovu Crkve 4131; vjernici primaju snagu prema mjeri Kristovih darova 4166; autoritet apostola je poseban dar Duha Svetoga 4113; vjernici ne bi trebali lakoumno teiti za izvanrednim darovima, niti bi od njih trebalo oekivati plodove za apostolska nastojanja 4131; crkvena sluba prosuuje ispravnost i uredno vrenje izvanrednih darova vjernika 4131; usp. H 2a (Odrednica za pastirsku slubu biskupa). Usp. B 3b (Duh Boji u stvaranju i povijesti spasenja); G 3ac (Crkva je izgraena viestrukou karizmi). Bog predusree, prati i dovrava svaku dobru misao, htijenje i djelovanje ovjeka. Ustrajnost do kraja je poseban Boji dar 1541; usp. F 5c (Boja milost i ljudska sloboda). 1103 2ce 2cd 2cc

3. Opravdani ovjek

F 3a

a. - OPRAVDANI OVJEK BOJI PRIJATELJ Milost opravdanja -: ini "iz neprijtelja Bojeg prijatelja l 528 1535 3957; - : uzrokuje ponovno roenje i obnovu 632 1523 1528sl (1565) 1942; ovjek postaje "posvojeno dijete Boje 1515 a 1522 a 1524 (1913) 1942 2623 3012 3771 3957; on postaje Boji kuni prijatelj 1535; on postaje batinik Boga (i njegove slave) 1515 1528 3957; on biva ucijepljen u Krista (394) 1530.
a

F 3b

b. - OPRAVDANI OVJEK OSTAJE UGROEN ovjek moe grijeiti i nakon opravdanja 241 339 1540 (1542) 1573; ovjek roen sa sklonou na zlo, u poretku stvari koje su pogoene posljedicama grijeha nalazi uvijek nove povode za grijeh, koji se ne mogu nadvladati bez ozbiljnih nastojanja i bez pomoi milosti 4325; usp. C 4g 1 (Smetnje u drutvu zbog ljudskog grijeha); D 4c (Grijene strukture drutva); uvuen u spor protiv tame, ovjek se mora s milou Bojom stalno truditi oko dobra 4337; obraenje na osobnoj kao i na drutvenoj razini je proces koji nikada ne zavrava 4614; ako vjernici na Kristovu milost ne odgovore u mislima, rijeima i djelima, nee se spasiti nego e biti jo stroe sueni 4137; usp. M 2bb (pojedinani sud); odbacuje se: [Tko sagrijei nakon opravdanja nee nikada biti uistinu opravdan] 1573; [Milost opravdanja gubi se samo grijehom nevjere] 1544 1577. S obzirom na svoju slabost i nesavrenost ovjek se moe bojati za svoju milost 1534; ovjek se ne smije pouzdati u svoja dobra djela i u svoju dobru savjest 1548sl; nitko ne moe biti potpuno siguran da e ustrajati u stanju milosti 1541 1566 1572; nitko tko je pao ne smije si obeati sigurnu promjenu stanja 1540. Opravdani nije siguran od lakih grijeha ( a osim ako se radi o posebnoj milosnoj povlastici) 1537 a 1573. Netko tko je pao u grijeh moe se ponovno opravdati ( a po skaramentu pokore) a 1542 1579(1668 1670). Nitko ne moe sa sigurnou vjere znati daje stekao milost 1534; nitko na zemlji ne moe "bezposebne objave znati daje izabran a 1540 1565 a 1566. Milost opravdanja se moe sauvati i poveati dobrim djelima 1535 1545-1547 1574; dobra djela nisu samo plodovi ili znak opravdanja 1574; usp. poveanje milosti po sakramentima: K 2d (Djelovanje sakramenata); pomo po molitvi i pobonim vjebama: J le. Krivnja se dodue i vjena kazna oprataju, ipak ostaje kanjivost za vremenitu kaznu (koju treba platiti na zemlji ili u mjestu ienja) 1580; usp. M 2bc (ienje ljudi); ostaju arite grijeha i pouda 1515. 1104

Usp. C 4if (Ljudsko djelovanje upropateno grijehom); C 4kg (ovjekova potraga za smislom); D (Grijesi stvorenja; Bog oprata); poseb. D 2bd (Iskustvo rascjepljenosti). c. - OPRAVDANI OVJEK OSTAJE OBVEZATAN VRITI ZAPOVIJEDI Opravadni nije osloboen od obdravanja zapovijedi, to se naglaava protiv tvrdnji: [a1 Boje zapovijedi se ne odnose na krane;h Evanelje je samo obeanje vjenog ivota bez obveze obdravanja zapovijedi; "Evanelje nalae samo vjeru, sve drugo je slobodno] 1535-1539 1568 a c 1569 a b c 1 5 7 0 c 1571 1572 2471; ipak, obdravanje zapovijedi nije nemogue za opravdanoga (397) 1536 1568 (1572) 1954 2001 2406 2619 (3718); usp. G 4bb (Putevi posveenja: Poslunost); L 2c (Krepost vjere); L 2f (Sjedinjenje s Bogom). d. - OPRAVDANI OVJEK E BITI DOVREN KADA BOG IZ MILOSTI NAGRADI NJEGOVE ZASLUGE Dobra djela opravdanog ovjeka su tako darovi Boji da su ona ujedno i zasluge opravdanoga 243 248 1546 1548 1582 (3846); odbacuju se zablude u odnosu na ljudske zasluge 1908//1918. Zasluge dobrih djela (odn. njihova nagrada) je 'poveanje milosti, hvjeniivot, "ulazak u vjeni ivot, ^poveanje slave b 7 2 b 443 b 485 b 8 0 2 b 1545 a 1574 a b c d 1 5 8 2 b 4168; usp. M 3c (Blaenost-Milost i plaa). Prema razliitosti zasluga razliito je i gledanje Boga (1305). Onaj tko se nalazi u smrtnom grijehu nije vie sposoban za nadnaravne zasluge 3803. Zasluge se ponovno oivljavaju snagom pokore 3670. 4. Poslanje opravdanog ovjeka F4 F 3d F 3c

Usp. C 4j (Poziv ovjeka); G 2bd (Poslanje i zadaa Crkve); G 4 (Zajednica vjernika i njezino poslanje); G 6c (Poslanje i zadaa laika).

5. Pojmovno odreenje Boje milosti a. - NEZASLUENOST MILOSTI Kristova milost je Boji dar 226 245 248 376 379 382 395 397-400 623 626 632sl 1541 1566 3014; nadnaravni red je nezasluen 3891. 1105 F 5a

Iz Duha Svetoga, kao iz ivog izvora, proizlazi svaki dar koji se daje stvorenjima: dar postojanja i dar milosti 4781; usp. B 3b (Duh Boji u stvaranju i povijesti spasenja); F 2cd (Darovi Duha Svetoga). Milost predusree svaku ljudsku zaslugu (246) 248 373-379 388 396-400 1525sl 1532 1553; Kristovi sljedbenici bivaju od Boga pozvani ne prema njihovim djelima, nego prema njegovom planu i milosti, te su opravdani u Isusu 4166; usp. E 3a (Krist, posrednik spasenja); ovjek ne moe postii milost temeljem (naravnog) zazivanja 373 376. Grijesi se oprataju nezaslueno 1529 1533; nita od onoga to prethodi opravdanju ne zasluuje ga 1525 1532. Boja dobrota eli da nae zasluge budu ono, to su u stvari njegovi darovi 248 1548 1582. F 5b b. - NADNARAVNOST MILOSTI Milost je temelj nadnaravnoga ivota 3714; isto se kae na neizravan nain, daje milost kao vie poelo djelovanja, suprotstavljeno isto naravnom poelu djelovanja 373 377 (383//395) 396-400). F 5c 5ca c. - BOJA MILOST I LJUDSKA SLOBODA Prednost milosti pred slobodnom voljom koja sudjeluje. Bog djeluje u nama po milosti 244 248; otuda prednost milosti pred sudjelovanjem slobodne volje 243; zbog svoje ranjenosti grijehom, ljudska sloboda moe svoju upravljenost na Boga dovesti do pune djelotvornosti samo uz pomo Boje milosti 4317. Milost se ne sastoji samo u spoznaji Boga nego i u snazi kojom volimo i inimo ono to smo spoznali 226 245; milost daje da bismo uope mogli, a ne samo da bismo lake mogli 227 245 1552; tko se trudi da vodi ispravan ivot, taj nije bez Boje milosti 4140; Boja se volja moe izvriti u djelima samo pod utjecajem Boje volje 4140; laici primaju svoju snagu po daru Stvoritelja i po milosti Otkupitelja 4159; djelovanje laika je iznutra uzdignuto po Kristovoj milosti 4162. Milost "rasvjetljuje, ^nadahnjuje, "pokree volju b 243 b 375-377 a b c 1525 b 1553 ab 3010. Milost "predusree zaslune ine, hprati ih, "slijedi ih, (dok ih ne dovri) "243 a 245sl ab 248 a 373//400 a b c 399 a b 685 a 1525sl a b c 1546. Milost trai slobodno sudjelovanje "protivno tvrdnje: [Slobodna volja se mora ponaati sasvim pasivno] 243-245 248 "330 "339 397 1525sl 1529 1541 a 1554 2201-2217 (2224/72253) 3846. Milost ne ponitava slobodnu volju: "ovjekse moe suprotstaviti milosti (tako daje b milost samo dostatna) 248 685 a 1525 2002 2004 b2305sl "2401-2425 2430sl "2621 "3010. 1106

Odbacuje se neprimjereno tumaenje sudjelovanja milosti sa slobodnom voljom [Bog nam daruje svoju svemo] 2170sl. Usp. C 4fc i L lb (Sloboda); L lf (udoredni in). Nunost milosti. itav ljudski ivot, kako pojedinani tako i zajedniki, za nadvladavanje zla upuen je na pomo Boje milosti 4313 4325 4337; ljudima je milost potrebna -: openito za (nadnaravno) spasenje 376//395 1691; -: kako bi se uzdigli iz izvornog grijeha 239; -: kako bi se dobro sluili slobodnom voljom 242 246 248 (622); -: za upravljenost ljudske slobode na Boga 4317; -: za sve zaslune ine i to tako da ih predusretne, prati i da ih slijedi: F 5ca (Prednost milosti pred slobodnom voljom); - : za pripremu opravdanja 1525sl 1551 1553; usp. F 2aa; -: za enju za prosvjetljujuom i pobuujuom milou 1525 1553 2618 2620; - : za vjeru (ai za poetak vjere i za sklonost prema vjeri) a 375 378 396sl 1526 1553 3010 3035 4205; usp. A 2ba (Bog kao temelj vjere); F 2ab (Poetak vjere kao poklon milosti); - : za molitvu 373 376; -: za oienje, odn. za pokoru 374 1553; -: za nadu 1553 -: za ljubav (1526) 1553; -: za ispunjavanje Bojih zapovijedi ( a i to ne samo kako bi ih lake ispunio) 226 a 227 a 245 239//248 a 1552. Uz pomo milosti vojek moe obdravati zapovijedi a / uvati se od teih grijeha (397) 1536 a 1537 1544 1568 (1572); - : za dnevno suprotstavljanje zavoenju avla i poude 240sl (248) 1515; - : kako bi neprestano nadvladavao sklonost na zlo 4325; - : kako bi postigao zasluge 243 246 248 1546; -: kako bi izdrao do kraja ivota 241 246 380 623 626 632sl 1541 1566 1572 1911 3014; -: kako bi Crkvu uvrivao do kraja vremena 4124; -: za izgraivanje novog ovjetva 4330; usp. C 5c (Ljudski rod i cilj povijesti). Usp. C 4fg (Grjenost ovjeka i njezine posljedice); C 4if (Ljudsko djelovanje upropateno grijehom); 4gl (Smetnje u drutvu zbog ljudskih grijeha); C 4jk (Grjenost ovjeka kao zapreka za ispunjenje svog poziva); C 4kb (Neposredno djelovanje grjenosti ovjeka u svijetu i povijesti); D (Grijesi stvorenja, Bog prata).

5cb

B. - B O G OKUPLJA SVOJ N A R O D 1. Crkva - Boje djelo a. - CRKVA U ISPOVIJESTIMA VJERE Vjera u Crkvu 1 5 10-30 36 41//51 60-63 126 150; vjera u vjeni ivot (spasenje) -: po Crkvi 21 si; -: u Crkvi 2-4; usp. G 2bb (Sakramentalnost Crkve). Vjera u "jednu i jedinu" Crkvu: G 3ab "Sveta" Crkva: G 3bb "Katolika" Crkva: G 3cb "Apostolska" Crkva: G 3da 1107 G la

Gib lba

b. - CRKVA - DJELO OCA, SINA I DUHA SVETOGA Temelj Crkve. S v e p a B o j a e l j a za sp as e nj e m: F 1; usp. G 3 c (Katolitvo Crkve). V j e n a o d l u k a O c a : Crkva je unaprijed oblikovana od poetka svijeta 4102; Otac je odluio Kristove vjernike pozvati u Crkvu 4102 4124 (4170); Crkva proizlazi iz ljubavi vjenog Oca 4340. Bog nije htio ljude spasiti i posvetiti pojedinano, nego ih je htio uiniti j e d n i m narodom 'odpoetka povijesti spasenja 4122 a 4332; on eli skupiti svoju razasutu djecu 4132. Bogje po svom Sinu uspostavio Crkvu, kako bi ljudi prihvatili pravu vjeru i kako bi u njoj postojano ustrajali 3012. Crkva unaprijed predoena u Starom zavjetu. Bog sije Izrael izabrao za narod i s njim je sklopio Savez 4122 (4140) 4198 4221 4332. Crkva, Novi savez u Kristu, unaprijed je pripremana u povijesti Izraelskog naroda i u Starom zavjetu 4102 4122 4198. Ve je Izrael u svom lutanju pustinjom prozvan Crkvom Bojom 4124. Crkva i Izraelski narod: A lc (Postepenost objave); E lb (Obeanja Isusa Krista u Starom zavjetu); E lc (Spasenje starozavjetnih vjernika); G 2ba (Crkva od idova i pogana); G 3ce (Crkva i religije); K la (Sakramentalni znak u Starom zavjetu). Crkva koju je stekao Isus Krist. Bogje uspostavio Crkvu po svom Sinu 3012. Krist je ustanovio Novi zavjet 4122 4223 4739; onje ustanovio Crkvu (aw posljednjim vremenima) a 4102 4120 4172 4185 4303 4340 4530 4611; onje u Crkvi ustanovio novu bratsku zajednicu 4332; onje od idova i pogana sazvao novi Boji narod 4122; onje oko sebe okupio ljude iz razliitih drutvenih i politikih slojeva kao temelj svoje Crkve 4613; darivanjem svoga Duha onje od svih naroda svoju brau uinio svojim tijelom 4112; onje uspostavio Crkvu kao sakrament spasenja 4168. Otajstvo Crkve oito je u njezinom utemeljenju 4105; Krist je stekao Crkvu sa svojom krvlju 540 575 4124 4170; on se daje za nju kako biju posvetio 4165; Kristov otkupiteljski in, kao zarunika za svoju zarunicu, Crkvu 4840. Crkva je nastala po Kristovoj slobodnoj volji 3302sl. Crkva je nastala iz boka Krista ( a drugog Adama) umirueg na kriu a 3328 4005; poetak Crkve i njezin rast oznaeni su u krvi i vodi iz boka Raspetoga 4103; sakrament Crkve proizlazi iz kria 4005. Krist je zapoeo svoju Crkvu tako stoje navijetao Boje kraljevstvo 4105. Krist je izgradio svoju Crkvu slanjem apostola 4142; Crkvaje utemeljena na apostolima i izgraena na Petru. Kod toga je on ugaoni kamen 4143; usp. G 3da (Krist utemeljuje Crkvu na apostolima), Duhovi: javno predstavljanje Crkve. Crkva se javno pokazala na Duhove 3328 4006; Duh Sveti je poslan kako bi posvetio Crkvu 4104. Crkvaje objavljena izlijevanjem Duha Svetoga 4102. 1108

lbb

lbc

lbd

Crkva kroz (sve) vrijeme ostaje djelo presv. Trojstva. Nazivi Crkve oznaavaju Crkvu kao djelo presv. Trojstva: G 2a (Nazivi Crkve). b b B o j e d j e l o : "Jaanje i rast snagom ("milosti) Boje "do kraja vremena 4103 AMA; Bog vodi Crkvu prema svojim skrivenim odlukama 4190. Crkva kao -: ujedinjeni narod po jedinstvu Oca, Sina i Duha Svetoga 4104; -: djelo presv. Trojstva 4340; Crkva je od Boga pozvani novi narod 4151. Tri boanske osobe kao temelj - : nastavljanja i rasta Crkve: G 2bb; - : jedinstva Crkve: G 3aa; -: svetosti Crkve: G 3ba; -: katolitva Crkve G 3ca; -: apostolstva Crkve: G 3d. U Crkvi se oituje Boja prisutnost 4321; Bog postaje prisutan u svojim svetima 4170. K r i s t o v o d j e l o : Krist je prvi i osnovni temelj Crkve 774; on je glava Crkve, "kojoj je Crkva podlona "A\ 14 4117 4123 4133 4170 4616; Crkva ovisi o Kristu 4152; ona mu je podlona svom svojom slubom 4618; on je brat Crkve 4332; on je zarunik 4178 4704 4840; usp. Crkva kao Kristova zarunica u G 2a (Nazivi Crkve). Krist ivi u Crkvi 3806; on je prisutan u Crkvi "i djeluje u njoj 4007 4136 4321 a 4611 4632; Krist je prisutan u zajednitvu oltara 4151; Krist je uvijek uz svoju Crkvu, posebno u liturgijskim inima: u misnoj rtvi, u sakramentima, kod itanja svetog pisma, kod molitve i pjevanja Crkve 4007 (4035); trajna Kristova prisutnost meu svojima 4570; on je trajno prisutan u svoj brai, prije svega medu najmanjima 4852; djelatna Kristova prisutnost u euharistiji K 5bd. Kristova "uzvienost, odn. bznakovi, odrazuju se na licu Crkve a 4101 b 4 1 3 9 b 4 3 4 3 . Krist je osnovao Crkvu i trajno je uzdrava 4118; ona raste u Kristu 4190; Crkvaje ojaana snagom Uskrsloga 4121; Crkvaje povezana Kristovom snagom 4151; on ujedinjuje Crkvu 4301; Kristovo djelo dovrava i ispunjava zajednitvo u Bojem narodu 4332; on vodi ljude k Crkvi, po Crkvi ih povezuje sa sobom i ini ih dionicima svoje slave 4168; otajstvena povezanost Krista i Crkve osjetno je prikazana u kranskoj enidbi 1327 3712 4128 4704sl; usp. G 2bb (Sakramentalnost Crkve: Nastavak i rast Crkve); usp. K 9ba (Narav enidbe). Iz Krista kao izvora teku milosti i ivot Bojeg naroda 4170; on je Crkvu obdario svojim boanskim darovima 4106 4117 (4166 4303); on je ispunjava darom Duha Svetoga ("te je tako svoju brau uinio svojim tijelom) a 4112 4116 4124 4165; on joj je obeao Boju milost 4124; on je na posljednjoj veeri ustanovio euharistijsku rtvu svoga tijela i krvi kako bi Crkvi povjerio spomen svoje smrti i svoga uskrsnua 4047; Krist po sakramentima djeluje u Crkvi: E 2ea (Djelovanje uzvienog Gospodina u Crkvi). Sam Krist je onaj koji pomou pravilnog poslanja po Crkvi krsti, posveuje, pouava, vodi i rtvuje 3806. Krist vodi Crkvu po papi i biskupima 4137; Krist je prisutan medu vjernicima u biskupu 4145 4163; biskup ili sveenik u vrenju svoje slube ine Krista prisutnim 4599; oni su odraz i znak samoga Krista 4602; Krist, posebno preko biskupa, svim narodima navijeta Boju rije, dijeli sakramente, ucjepljuje u 1109

lbe

svoje tijelo nove udove i vodi putujuu Crkvu 4145; sveenik u osobi Krista b predsjeda zajednicom 4033 (4153); sveenik koji posveuje 'govori, djeluje u a b bc 6 osobi Krista "ujedno je i njegov odraz l 321 4153 4599 4840; Krist uvijek u Crkvi raspolae darovima slube za meusobnu slubu vjernika 4115; usp. E 2ea (Djelovanje uzvienog Gospodina u Crkvi); G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije); G 3cd (Crkvena sluba i apostolsko nasljee); H 1 a (Utemeljenje slube u poslanju Isusa Krista i apostola); H 2a (Ope odrednice o pastirskoj slubi biskupa); H 2b (Pastirska sluba pape); H 2c (Pastirska sluba biskupa); H 3a (Ope odrednice o pastirskoj slubi biskupa); H 3ca (Biskupi kao organ slubenih crkvenih uiteljskih odluka); H 4 (Biskupska sluba posveivanja); H 5 (Sluba sveenika); K 5cb (Nadlenost zareenih sveenika i biskupa kod prinoenja euharistije). Krist po svom Duhu ini vjernike ivima i potie ih na dobra djela 4160; dionitvo -: vjernika u prorokoj, sveenikoj i kraljevskoj Kristovoj slubi: G 4bc; G 4bd; G 4be; -: laika u prorokoj, sveenikoj i kraljevskoj Kristovoj slubi: G 6b. Crkva u siromanima i u onima koji trpe prepoznaje sliku svog siromanog i trpeeg utemeljitelja 4120. Usp. E 2ea i E 2eb (Djelovanje Uzvienoga u Crkvi i u vjernicima). D j e l o D u h a S v e t o g a : Duh Sveti stanuje u Crkvi 'kao u hramu 600 a l 822 a 4104 4116 a 4141; 'on ini Crkvu ivom bi oivljava drutveno tkivo a 4116 b 4118; onje dua i 'poelo ivota Crkve a 3328 3807sl a 4116; u Kristu zapoeto obnavljanje nastavlja se u Crkvi poslanjem Duha Svetoga 4168; Duh Sveti i danas daruje Crkvi svoju ivotnu snagu: to pokazuje djelatno sudjelovanje laika u liturgiji i njezinim inima 4850; Duh ohrabruje Crkvu 4619; u Crkvi je oito njegovo poslanje 3327. Duh Sveti ujedinjuje Crkvu u zajednicu i 'u djelovanju (3808) a 4104 4113 4133 4340 4342; on povezuje njezine udove 3808; on ini da rijei Evanelja odzvanjaju u Crkvi 4211; Duh uvodi Crkvu u svu istinu 4104 4530; on pomae u tumaenju razliitih jezika dananjeg vremena 4344; on stoji uz sabore i pape u njihovim odlukama 102 265 444 631 1500sl 1600 1635 1667 1726 1738 1820; on stoji uz biskupe kod ispunjavanja njihove uiteljske slube 4354; asistencija Duha Svetoga papi, biskupima i saborima: H 3da; Duh Sveti donosi meu vjernike ljubav i unapreuje je 4113 4166 4322; on vodi i upravlja Crkvom 4131 4303 4311 4343 4445 4856; on vodi Crkvu hijerarhij-skim i karizmatikim darovima 4104; on trajno jaa organski ustroj i ustanovu Crkvu 4146 (4152); on trajno obnavlja Crkvu 4104 (4116) 4124 4321; on uva Crkvu ujedinstvu vjere i pomae njezino napredovanje 4150 (4343); on vodi Crkvu prema Oevom kraljevstvu 4301; onje vodi prema savrenom jedinstvu s Kristom 4104; on potie Crkvu na sudjelovanje u ispunjavanju Bojih odluka za spasenje svijeta 4141 (4303); u Kristu zapoeto obnavljanje nastavlja se u Crkvi po Duhu Svetom 4168. 1110

Duh Sveti posveuje Boji narod sakramentima i darovima 4131; on obogauje a b Crkvu "svojim plodovima i ^krepostima 4104 4131; Crkva raspolae darovima Duha Svetoga, odn. karizmama: F 2cd; G 3ac. Usp. B 3be i B 3bf (Djelovanje Duha Svetoga u Crkvi i u vjernicima). Dovrenje Crkve "na kraju vremena i u nebeskoj slavi, w buduem svijetu 4102 b c b a a 4168 4179 4190 4332 4340; tada e u opoj Crkvi kod Oca biti okupljeni svi pravednici od Adama 4102; Crkva zajedno s prorocima oekuje dan dovrenja 4198; Crkvaje u Mariji ve dola do dovrenja 4841; Crkva e ui u nebesko kraljevstvo 493. Usp. G 2bb (Sakramentalnost Crkve: Opstanak i rast Crkve); G 3bb (Svetost Crkve); M lb (Oznake posljednjih vremena putujue Crkve).
b a

lbf

2. Povijesno-eshatoloka bit Crkve

a. - NAZIVI I POJMOVNO ODREENJE CRKVE Unutarnja bit Crkve nalazi se u razliitim slikama 4107-4111. Crkva kao z a j e d n i c a v j e r n i k a , koju je Bog sazvao i osnovao 4124; sve pravilne mjesne zajednice nazivaju se Crkvama u povezanosti sa svojim pastirima. One su od Boga pozvani Boji narod u svojim mjestima 4151 4154; novi Izrael naziva se Kristovom Crkvom 4124 4186; i krani odvojeni od Katolike Crkve nazivaju svoje zajednice Bojim Crkvama 4186; pojam narodne Crkve 4739; Crkva siromaha se krivo shvaa kao klasna Crkva 4738. C r k v a k a o B o j i n a r o d 4122-4141;CrkvakaonoviBojinarod41224198 4531; Bog nije elio posvetiti i spasiti ljude kao pojedince, nego ih je uinio j e d n i m narodom 4122; Krist sije od idova i pogana pozvao jedan narod koji je trebao biti novi narod Boji 4122; on je glava tog mesijanskog naroda 4123. J e d a n Boji narod okupljen je iz razliitih naroda 4133 4134; on iz svih naroda preuzima svoje graane 4133; on se stvara iz razliitih stalea 4134; on je slojevit u odnosu na slube, stalee i nain ivota 4134; oni koji jo nisu primili Evanelje usmjereni su na Boji narod 4140. Mesijanski narod ima kao svoj poloaj dostojanstvo i slobodu Boje djece 4123; kao zakon on ima novu zapovijed: ljubiti kao Krist 4123; Boji narod ima za cilj Boje kraljevstvo 4123; on slui kao sredstvo spasenja za sve 4123. Crkva kao sakrament spasenja i jedinstva: G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve). Crkvaje Boji -: "ovinjak" 4108; -: "stado" 4108; -: "njiva" 4109; -: "graevina" 4 1 1 0 ; - : "obitelj" 4110 4153 4154 4158 4187 4332 4340 4342 4343. Crkvaje " K r i s t o v a z a r u n i c a " ("Kristova ena") 901 3805 4047 4111 4117 4124 4165 (4178) 3211 4230 4343 4704 4840; "Kristova punina" 3813 4117; "Kristovo stado" 4146 4150 4152 4154. 1111

G 2a

Crkva je Kristovo "mistino tijelo", ija je "glava" Krist 493 575 870 3300sl 3800-3816 4112-4118 4141 4147 4154 4158 4165 4169 4172 4190 4332 4616 4840; darovanjem svoga Duha Krist je svoju brau iz svih naroda uinio svojim tijelom 4112; Tumaenje tog pojma (protiv zabluda) 3300sl 3800 3809-3811 3816; tijelo i udovi 4113 4332 4506; jedinstveno zajedniko djelovanje vjernika 4506; zajedniko djelovanje udova s glavom 3805 4112-4118; usp. G 3ab (Jedinstvo Crkve kao jedinstvo u mnogostru-kosti); samo vjera jo ne ini nekoga ivim udom Kristovog tijela 1531; dionitvom u euharistiji vjernici prelaze u ono to su primili 4151. Crkvaje "hram" D u h a S v e t o g a 1822 4104 4141. Crkva se zove "Majka" v j e r n i k a 45 47 478 807 1507 1863 4111 4138 4139 4343 4177sl; ona se naziva majka i djevica, s pralikom Marijom, koja slii Crkvi 4177sl; Crkva postaje majkom tako to promatra Marijinu svetost, slijedi njezinu ljubav i ispunjava Boju rije. Propovjedima i krtenjem ona raa djecu, zaetu po Duhu Svetom i roenu od Boga 4178; Crkva kao djevica s Kristom kao zarunikom 4178; Crkva zajedno s Djevicom Marijom kao slubenicom Gospodnjom 4618. Crkvaje "sveti hram" 3051 4110, "novi Jeruzalem" 4110 4111; "novi Izrael" 4124; "narod Novoga saveza" 4198 4739. Crkvaje zajednitvo vjere, ufanja i ljubavi 4118. Crkva kao stado 4 1 4 6 4 1 5 2 4 1 5 4 . G 2b 2ba b. - OSNOVNI OBRISI CRKVE Crkva iz idova i pogana. Bog si je od idova i pogana sazvao novi Boji narod 4122; onje sazvao vjernike iz svih naroda 4112; Krist je kriem pomirio idove i pogane i iz oba uinio jedan narod 4198. C r k v a i I z r a e l : idovi su pozvani u kransku vjeru 480 698 772sl. Starozavjetni narod Saveza, njegovi sakramenti i zakoni upuuju na Crkvu: A lc (Postupnost objave); E lb (Obeanje Isusa Krista u Starom zavjetu): E lc (Spasenje starozavjetnih vjernika); G 1 bb (Crkva unaprijed oznaena u Starom zavjetu); G 3ce (Odnos Crkve prema religijama); K la (Sakramentalni znakovi u Starom zavjetu). C r k v a i p o g a n i : D 3c (Katolitvo Crkve); G7aa (Crkva, svijet i ljudski rod). 2bb Sakramentalni karakter Crkve. Usp. K lb (Crkva kao sakrament spasenja). Krist je po svom Duhu ustanovio Crkvu kao opi sakrament spasenja 4168; sakrament Crkve iziao je iz kria 4005; usp. G 1 bc (Crkva steena po Isusu Kristu). Crkvaje s a k r a m e n t u Kristu, odn. znak i sredstvo sjedinjenja s Bogom i jedinstva itavog ljudskog roda 4026 4101 4124 (4321) 4342sl 4617sl; ona je sveobuhvatni sakrament spasenja 4343 4345 4617sl; usp. K lba (Crkva kao prasakrament i sveopi sakrament); Bogje po svom Sinu ustanovio Crkvu kako bi ljudi prihvatili pravu vjeru i kako bi u njoj trajno ustrajali 3012; Crkva se 1112

usporeuje s utjelovljenom Rijei; njezin drutveni ustroj slui Duhu zu rast njegovog tijela 4118; mesijanski narod slui kao sredstvo za spasenje svih 4123; Crkvaje kvasac "i dua ljudske zajednice preoblikovane u Boju obitelj a 4340 4344; ona u svojoj povijesti doprinosi humanijoj ljudskoj obitelji 4340; njihovo jedinstvo jaa i ispunjava jedinstvo ljudi 4342; ona svojom snagom ini ljude novima 4574; ona preuzima obnovu svijeta 4168; usp. G 2bd (Poslanje i zadaa Crkve); G 4bf (Zadae vjernika na svijetu); G 6ca (Apostolat laika); G 6cb (Poslanje i zadaa laika u svijetu); G 7aa (Crkva svijet i ljudski rod); G 7ab (Crkva i drutvo); G 7ad (Crkva i siromani); G 7ae (Crkva i kultura); H 2f; H 5 (Biskupi/sveenici i svijet). Crkva kao s r e d s t v o s p a s e n j a : Vjera u spasenje u ispovijestima vjere -: u Crkvi 2-4; - : po Crkvi 21sl; Krist po Crkvi na sve izlijeva istinu i milost 4118; krtenici od Boga primaju vjeru po Crkvi 4127; Crkva ( a po milosti) daje ljudima boanski ivot "i stvara pravo vremenito dobro ljudi 4340 a 4757; dar milosti bi po Crkvi trebao prispjeti ljudima, kako bi se grjenici ponovno pomirili s Bogom 4573; usp. F lc (Boja elja za sveopim spasenjem, posredovana po Crkvi). Crkva u odnosu na svijet ima spasonosno poslanje (4120) 4156 (4186) 4755 4858; ona eli spasenje ljudi u svakom pogledu, ukoliko oni spadaju u Boje graanstvo i ukoliko spadaju u zemaljsko graanstvo 4757; ona tei za spasenjem itavog ljudskog roda i ljudima prua dobro 4345; ona je klica nade i spasenja 4123; ona treba suraivati kako bi se ispunila Boja odluka o spasenju svijeta 4141; ona posreduje onu snagu spasenja koju sama prima 4303; Boje otajstvo spasenja i utjelovljenja otkriva se i nastavlja u Crkvi 4172; usp. G 3cc (Poslanje svim ljudima i narodima); G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod). S v r h a C r k v e j e spasenje dua 3166 3168. S v e t o s t C r k v e : G 3b. O p e n i t o s t C r k v e : G 3c. Prisutnost i djelovanje p r e s v e t o g T r o j s t v a u Crkvi: G 1 be. E v a n e l j e j e temelj ivota Crkve za sva vremena 4144; usp. A 3b i A 3bb (Sveto Pismo). Crkvaje znak i dolazak B o j e g k r a l j e v s t v a : Crkvaje otajstveno ve prisutno Kristovo kraljevstvo 4103; ona je klica i poetak Bojeg kraljevstva 4106; vjernici su graani jednog kraljevstva, ne zemaljske nego nebeske naravi 4133; meusobna povezanost zemaljskog i nebeskog graanstva moe se razumjeti samo u vjeri 4340. Sam Bogje na zemlji utemeljio Boje kraljevstvo koje mora rasti do kraja vremena, a Krist e ga dovriti kod svog pojavljivanja 4123; dok Crkva "raste i pomae svijetu, ona tei prema Bojem kraljevstvu kao prema svom cilju a 4106 b 4123 (4124) 4345; Crkva navijeta Boje kraljevstvo i utemeljuje ga u svim narodima4106; ona ljude vodik Bogu 4618; Crkva nauava put kako ui u Boje kraljevstvo 4756; ona e ui u kraljevstvo nebesko 493; usp. C 5e (Boje i Kristovo kraljevstvo kao cilj povijesti); E 2bb (Kristovo djelovanje meu ljudima); E 2fc 1113

(Dovrenje i predaja Bojeg kraljevstva); E 3bd (Kraljevstvo Isusa Krista); M 1 (Dolazak Bojeg kraljevstva u povijesti); M 3be (Dovrenje svijeta); M 3bf (Vjeni ivot i vladanje s Kristom). T r a j a n j e i r a s t C r k v e: Crkva je trajna, tj. vjena 2997 3303sl; ona je vjeni hram 3051; ona je ustanovljena da Kristovom djelu dadne trajnost 3050; obnova koja je zapoela u Kristu i u slanju Duha Svetoga, nastavlja se po Duhu u Crkvi 4168; spasenje naroda zahtijeva trajnu Crkvu 3328; ona se mora proiriti i dospj eti do Boj e punine 4417; ona mora stalno rasti do Gospodinovog dolaska 4340; ona tijekom stoljea mora ii prema punini boanske istine 4210; ona mora dozrijeti 4343; ona e milou Bojom biti ojaana do kraja vremena 4124; u svetom Pismu i u predaji ona vidi Boga, dok ga ne bude gledala licem u lice 4208; Krist ju odrava nezabludivom 4190; ona raste u Kristu 4190; Krist eli da njegov narod raste uz njezino pastoralno vodstvo, uz biskupsko navijetanje Evanelja i uz biskupsko dijeljenje sakramenata (4145) 4187; Crkva napreduje uz pomo djelovanja Duha Svetoga 4150 4187; ona ne prestaje uzimati kruh ivota sa stola Boje rijei i Kristovog tijela i dijeliti ga vjernicima 4228; ona trajnim sudjelovanjem u euharistiji doivljava napredak i ivot 4151 4235; poslanje koje je Krist povjerio apostolima trajat e do konca svijeta 4144; usp. G 3dc (Crkvena sluba u nasljedovanju apostola); Krist uz pomo biskupske slube ucjepljuje u svoje tijelo nove udove 4145; u nauavanju, ivotu i bogosluju Crkva svim naratajima posreduje ono to i sama vjeruje 4209; usp. G 3db (Apostolska predaja u Pismu i predaji); usp. G lbf (Dovrenje Crkve); G 3bb (Svetost Crkve) M lb (Oznake posljednjih vremena putujue Crkve). C r k v a u s v i j e t u : Crkva postoji u svijetu te ivi i djeluje s njim. Ona doivljava istu zemaljsku sudbinu 4340; ona u svojim sakramentima i ustroju nosi oblik svijeta 4168; ona je utkana u ljudski rod 4311 4340; Crkva kao drutvena stvarnost povijesti 4344; njoj su potrebna ljudska sredstva za ispunjenje njezinog poslanja (4120); zbog njezinog eshatolokog cilja, spasenja, Crkvaje ve prisutna na zemlji, sastavljena od ljudi 4340; ona ivi meu stvorenjima 4168; usp. G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod); Crkva nije samo imanentna povijesti, nego je u svojoj vlastitoj istini dar boanske milosti i otajstvo vjere 4737; usp. G 3bb (Svetost Crkve). V i d l j i v o s t C r k v e : Crkvaje vanjskaividljiva33004103;Bogje Crkvu opremio jasnim znakovima, kako bije svi mogli spoznati 3012; Krist ju je ustanovio kao vidljivi ustroj az odrava ju kao takvu a 4118 (4119) 4124 4340 4344; usp. G 3ae (Crkva kao pravno ustanovljeno drutvo). Crkvaje drutvo koje ima hijerarhijske organe i otajstveno tijelo Kristovo, vidljiva i duhovna zajednica, obadrena zemaljskim i nebeskim darovima; to nisu dvije stvari, nego ine jednu jedincatu stvarnost 4118 4340; Razliiti motivi za vjerodostojnost Crkve 2779 3013sl; etiri najvanije oznake Crkve su katolitvo, jedinstvo, svetost i apostolsko nasljee 42 150 684 792 2888 2997 4119; ipak ovjek moe biti u nenadvladivom neznanju o pravoj Crkvi 2865 1866. 1114

C r k v a i l i t u r g i j a : Prava narav Crkve dolazi do izraaja u liturgiji, posebno u a slavljenju euharistije "itavog naroda zajedno s biskupom 4002 4041; liturgija a a ("euharistijska rtva) je vrhunac i izvor crkvenog ivota 4010 4127 ( 3 847); liturgija je djelotvornija od drugih ina Crkve 4007; trajnim sudjelovanjem u euharistiji crkveni ivot doivljava neprestani rast 4235; dionitvo u tijelu i krvi Kristovoj ini da vjernici prelaze u ono to su primili 4151; Krist je na poseban nain uz Crkvu u liturgijskim inima 4007 (4035); Crkva u liturgiji izvrava itav javni kult 4007; usp. G 4bd i G 6bb (Dionitvo vjernika/laika u Kristovoj sveenikoj slubi); H 4 (Biskupska sluba posveivanja); H 5 (Sluba sveenika); J (Bog u liturgiji susree svoj narod: izuzeto zbog mnotva navoda); poseb. J 1 (Bit i znaenje liturgije); K 5e (Euharistija kao temelj i vrhunac crkvenog ivota). Crkva koja slavi prinosi (po rukama sveenika) euharistiju 1740sl; ona sa stola Boje rijei i Kristovog tijela uzima kruh ivota i prua ga vjernicima 4228; usp. K 5ca (Crkva koja slavi prinosi euharistiju). C r k v a i s a k r a m e n t i : Svi sakramenti su ini Boje proslave u Kristu i u Crkvi 4715; za izvrenje sakramentaje potrebna namjera djelitelja da ini ono to ini Crkva 1262 1312 1315 1611 1617 2328 (2536) 3126 3318 2874; usp. K (Bog posveuje po sakramentima); poseb. K lb (Crkva kao sakrament spasenja); K lbc (Sakramenti Novoga zavjeta ukorijenjeni su u Crkvi); K 2 (Pojmovno odreenje pojedinih sakramenata Novoga zavjeta). Po k r t e n j u Crkva raa djecu na besmrtni ivot, koja su zaeta po Duhu Svetom i koja su roena od Boga 4178; krtenje je vrata za ulazak u Crkvu 1671 3658 4136; Pripadnost Crkvi po krtenju: G 4a (Pripadnost Crkvi); K 3e (Djelovanje krtenja). Savrenija povezanost s Crkvom po p o t v r d i 4127; usp. G 4a (Pripadnost Crkvi); K 4d (Djelovanje potvrde). E u h a r i s t i j u se naziva "duom Crkve" 3364; u euharistijskom slavlju dolazi do izraaja prava narav Crkve 4002 4041; euharistijska rtva je vrhunac i izvor crkvenog ivota 3847 4127; Crkva ima iz euharistije sva svoja bogatstva, svoju snagu i svoju slavu 3364; po euharistiji -: se izraava Kristov (zarunikov) otkupiteljski in za svoju zarunicu, Crkvu 4840; -: Crkva ivi i raste 4151 4235; - : je prikazano i ostvareno jedinstvo Bojega naroda 4047 4103 4112 4127 4151 4338; -: se ostvaruje jedinstvo i ljubav meu vjernicima 783 1635 (1649) 3362 (4112); dionitvo u tijelu i krvi Kristovoj ini da vjernici prelaze u ono to su primili 4151; u euharistijskoj rtvi se vjernici povezuju s bogoslujem nebeske Crkve 4170; usp. G 3aa (Boanski temelj crkvenog jedinstva); K 5c (Euharistija kao temelj i vrhunac crkvenog ivota). Pomirenje s Crkvom po p o k o r i 1674 4128; usp. D 7bb (Crkva kao posrednica oprotenja); G 3b (Svetost Crkve); K 6 (Djelovanje pokore). B o l e s n i k i m p o m a z a n j e m i molitvom sveenika Crkva prepuruuje bolesnike Gospodinu radi njihovog spasenja i opominje ih da se sjedine s trpljenjem 1115

i sa smru Gospodinovom 4128; usp. K 7e (Djelovanje bolesnikog pomazanja). Cilj s v e e n i k o g r e d a j e - : duhovno vodstvo i poveanje Crkve 1 3 1 1 ; - : pruanje Crkvi hrane rijei i Boje milosti 4126 4128; sveenike slube su milost za ivot i za poslanje Crkve 4857; usp. K 8a (Sveenitvo Novoga zavjeta); K 8e (Djelovanje sakramenta svetoga reda). Kranska e n i d b a ini osjetnim otajstveno sjedinjenje Krista i Crkve 1327 3712 4128 4704sl; zbog utkanosti mukarca i ene u vjenu, zaruniku vezu Krista s Crkvom, uzdie se i enidbeno, ivotno i ljubavno zajednitvo 4704; preko djece iz enidbene veze, Bojem se narodu tijekom vremena daruje trajnost 1311 3143 3705 4128; usp. G 4b (Putevi posveenja); G 6cc (Poslanje i zadaa laika u braku i obitelji); K 9ba (Narav enidbe, kranska enidba); pravno ureivanje enidbe od strane Crkve: K 9sl. Djelotvornost s a k r a m e n t a l i j a izrasta iz djelovanja Crkve koja je povezana sa svojom glavom 3844; usp. K 10a (Sakramentalije openito); oprosti i njihovo porijeklo u Crkvi: K lOObb. 2bc Crkva je potrebna za spasenje 575 792 802 870 1191 1351 2720 2730sl 2785 2865 2867 2917 2997-2999 3304 3821sl 3866-3873 4136 (4140 4151); samo preko Katolike Crkve, opeg sredstva za spasenje, moe se postii sva punina sredstava za spasenje 4190; pod odreenim okolnostima dovoljna je (i ukljuna) elja da se stupi u Crkvu 3921 3869-3872; milost se osigurava i izvan Crkve 2305 2429 3014. Mesijanski narod je klica nade i spasenja za itav ljudski rod 4123; Crkva i vremenito i vjeno spasenje ovjeka 4643; spasavajue poslanje Crkve u svijet: G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve). Izvan Crkve nalaze se elementi svetosti i istine koji seu do katolikog jedinstva 4119 (4135) 4189; Kristov Duh se slui odijeljenim Crkvama kao sredstvom spasenja 4189; Duh Sveti djeluje preko darova i milosti i u nekatolikim krtenicima 4139 4189; odvojene Crkve i zajednice su sredstva spasenja, ija snaga proizlazi iz punine milosti i istine Katolike Crkve 4189; sveti ini kod njih uzrokuju kako bi se u njima mogao roditi ivot milosti i otvoriti pristup zajednitvu spasenja 4189; usp. G 3ag (Katolika Crkva i druge Crkve i vjerske zajednice); G 7ae (Crkva i kultura). Tko bez krivnje ne poznaje Kristovo Evanelje i njegovu Crkvu, a ipak iskreno trai Boga i pokuava izvravati njegovu volju, moe postii vjeno spasenje i dobiva pomo potrebnu za spasenje 4140; usp. F lb (Boja elja za sveopim spasenjem); G 3c (Katolitvo Crkve). Odbacuje se indiferentizam odn. latitudinarizam 2720 2730sl 2865-2867 2915-1918 (2921 2877-2979). Usp. F 5cb (Nunost milosti); K 2f (Nunost sakramenata); K 3f (Nunost krtenja). Poslanje i zadaa Crkve. Boji narod treba spoznati B o g a i sluiti mu u svetosti 4122 4332; Poziv Crkve na zajednitvo u j e d n o j hvali Trojstva 4171; Crkva mora pruiti dokaz Bojeg milosra, mora ga zazivati i isprositi pred prijetnja1116

2bd

ma ljudskom rodu 4685; Crkva mora uiniti vidljivim i prisutnim Boga Oca i njegovog utjelovljenog Sina 4321; u ispunjavanju svoga poslanja Crkva nauava put kojim se ulazi u Boje kraljevstvo 4756; K r i s t je glavni put Crkve 4643; Crkva slijedi Kristov primjer 4755; ona obdrava njegove zapovijedi: ljubavi, poniznosti i odricanja samoga sebe 4106 4120; on je ustanovio Crkvu kao zajednicu ivota, ljubavi i istine (4118) 4123; on se zajedno s Djevicom Marijom proglaava za slugu Gospodinovog, kojemu podlae svu svoju slubu 4618; Crkvaje pozvana, kao i Krist, da izabere put siromatva i progona 4120; ona nastoji umanjiti nevolju siromanih i onih koji trpe, kako bi u njima sluila Kristu 4120; ona eli nastaviti Kristovo djelo 4303 4445. Crkva ne smije traiti z e m a l j s k u s l a v u 4123; nju ne smije voditi nikakva zemaljska elja za vlau 4303; njezino se poslanje ne odnosi na politiko, drutveno ili socn'alno podruje, nego na vjerski poredak 4342; Crkvaje usmjerena na to da njezino poslanje ne bude poniteno brigom za vremeniti poredak, niti da se samo u tome iscrpi 4758; Bogje podijelio brigu za ljudski rod meu crkvene i dravne vlasti 3168. Crkva vjerno slui kako Bogu tako i l j u d i m a 4321; djelovanje Crkve u svijetu se hrani potivanjem prema ljudima, tj. Evaneljem 4642. Crkvi je predano spasonosno poslanje u odnosu na s v i j e t i ovjeka, kao njezin prvotni put: G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); G 3cc (Poslanje Crkve svim narodima i svim ljudima); G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije); G 4bf; 6cb (Poslanje i zadaa vjernika/laika u svijetu); G 7a (Odnos Crkve prema svijetu, drutvu i kulturi). Crkva je vjerna svom poslanju - : kada osuuje zablude, ropstva i ugnjetavanja 4759; -: kada donosi sud o politikim pokretima 4759. Sluba i r e n j a E v a n e l j a odreuje identitet Crkve i izvornost njezinog doprinosa 4617; navijetanje Evanelja kao njezino poslanje 4755; zadaa irenja Evanelja je milost, poziv i svojstvo Crkve 4573; irenje Evanelja i ope unapreivanje dobrobiti ljudi kao dvije zadae Crkve: njezino jedinstvo i njezina razliitost 4758; Crkva uva ostavtinu Boje Rijei 4333; usp. G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije). Crkva postoji radi irenja Evanelja, kako bi navijetala i nauavala Boju rije, kako bi preko nje ljudima prispjeli darovi milosti, kako bi se grjenici pomirili s Bogom i kako bi se Kristova rtva posadanjila u slavljenju mise 4573; Crkva sa stola Boje rijei i Kristovog tijela uzima kruh ivota i prua ga vjernicima 4228. Unapreivanje j e d i n s t v a povezano je s poslanjem Crkve 4342. Nezabludivost Crkve. Crkvi se (openito) pripisuj e nezabludivost 2922 3 020 4130 2be 4531 4852. Usp. G 4bc i 6ba (Dionitvo vjernika/laika u Kristovoj prorokoj slubi); H 3d (Karizma nezabludivosti). 1117

3. Bitne oznake Crkve

G 3a

a. - CRKVA JE JEDNA

3aa Boanski temelj crkvenog jedinstva. Crkva kao ujedinjeni narod jedinstvom Oca i Sina i Duha Svetoga 4104; jedinstvo baanskih osoba i jedinstvo Boje djece 4324. B o j a je namjera okupiti ujedno svoju razasutu djecu 4132. Jedinstvo Crkve je utemeljeno u K r i s t u ( a u Kristovu Duhu) a 4133 a 4169 4301 4342 (4344) a 4345; onje Crkvu ustanovio jednu i jedinu 4185; Crkvaje povezana Kristovom snagom 4151; Krist ("Kristovo djelo) dovrava ai ispunjava zajednitvo Bojeg naroda u jedinstvu 4187 a 4332; Crkvaje Kristovo mistino tijelo 3300-3304; vjernici ine j e d n o tijelo u Kristu 4103; usp. G 2a (Nazivi Crkve); Krist je u molitvi molio za jedinstvo svojih uenika 4332; onje vjernicima zapovjedio da se mousobno odnose kao braa 4332; u svakoj oltarskoj zajednici prisutan je Krist 4151. D u h S v e t i ujedinjuje Crkvu a w zajednitvo i sluenje (3808) a 4104 4113 4133 4340 4341; on povezuje njezine udove 3808; onje za Crkvu pratemelj jedinstva u nauavanju apostola, u lomljenju kruha i u molitvama 4132sl; on uva Crkvu u jedinstvu vjere 4150; on jaa slogu Crkve 4146 (4152). Usp. G lb (Crkva kao djelo Oca, Sina i Duha Svetoga). Po sakramentu e u h a r i s t i j e oznaava se i ostvaruje jedinstvo Bojeg naroda 4103 4112 4127 4151; euharistija je sakrament i znak jedinstva, veza ljubavi 4047; tako vjernici na konkretan nain predstavljaju jedinstvo Bojeg naroda 4127; ona je sakrament Zarunika i Zarunice 4840; euharistija kao gozba bratskog zajednitva i predokus nebeske gozbe 4338; jedinstvo i ljubav kao plod euharistije kod vjernika 783 1635 (1638 1649) 3362 (4112); u euharistijskoj rtvi se vjernici povezuju s bogoslujem nebeske Crkve 4170; usp. G 2bb (Sakramentalnost Crkve: Crkva i euharistija); K 5e (Euharistija kao temelj i vrhunac crkvenog ivota). Ovisno od ostavtine j e d n e B o j e r i j e i , itav narod, povezan sa svojim pastirima, ustraje u nauku i apostolskom zajednitvu, u lomljenju kruha i u molitvama 4213; Crkva je jedna jedina radi jednosti Zarunika, jedinstva vjere, sakramenata i ljubavi 871 Jedinstvo u ispovijedanju j e d n e vjere, u zajednikom slavljenju bogosluja i u bratskoj slozi Boje obitelji 4187; u ustrajnosti predane vjere ostvaruje se sloga izmeu predstojnika i vjernika 4213; vjernici moraju pristajati uz biskupa kao Crkva uz Krista, a Krist uz Oca, kako bi svi bili u slozi po jedinstvu 4152; usp. G 3ag (Katolika Crkva, druge Crkve i vjerske zajednice); G 3cg (Opasnosti i uvjeti katolitva); G 4a (Pripadnost Crkvi). 3ab Crkveno jedinstvo kao jedinstvo u mnogostrukosti. Vjera u jednu i jedinu Crkvu (odbacivanje izjava koje pogoduju h raskolu, odn. teoriji grana) 5 4 l s l 44 46 1118

47sl 51 150 350 446 468sl 802 870sl 872 1050 2885-2888 2937sl 2997-2999 3300-3304 4119(4151). Zajednitvo svetih i onih koji jo putuju zemljom 3363 4469-4471; svi, i z e m a 1 js k a i n e b e s k a Crkva, -: imaju zajednitvo u Bojoj ljubavi i u ljubavi prema blinjemu, i pjevaju Bogu istu pjesmu hvale 4169; -: u liturgiji su ujedinjeni u j e d n u pjesmu hvale Bogu 4 1 7 0 ; - : srauju se u Kristovom Duhu u j e d n u Crkvu te su s njim i meusobno povezani 4169; zajednitvo sa svetima povezuje s Kristom 4170; usp. J la (Bit liturgije); K 5ed (Euharistija - sakrament zajednitva sa ivima i mrtvima); M lb (Oznake posljednjih vremena putujue Crkve). Krist nije ustanovio Crkvu kao vie udruga, koje su si sline, ali su razliite 3303; jedinstvo se sastoji u tome da na temelju zajednitva s p a p o m i jednim ispovijedanjem vjere, bude j e d n o stado i j e d a n pastir 3060; Petar, "a time i rimski biskup kao njegov nasljednik, je poelo i "vidljivi temelj jedinstva vjere i zajednitva 4142 a 4147; Krist je Rimskom biskupu, u osobi Petra, povjerio slubu jedinstva u Crkvi 4822; poelo (korijen, temelj) jedinstva su "primat i "uiteljstvo a 2888 a 3113 b a 3305-3310 ( a 4134); papi je povjerena skrb za itavo Kristovo stado 4356; enja vjernika za jedinstvom u j e d n o m stadu i pod j e d n i m pastirom 4139; usp. H 2ba (Ovlast voenja i papin primat). P e t r o v a S t o l i c a titi zakonite razliitosti u Crkvi i bdije da posebnosti ne nakode jedinstvu, nego da mu slue 4134. Vidljivi d r u t v e n i u s t r o j kao znak crkvenog jedinstva 4344; usp. G 3ae (Crkva kao zakonito ustanovljeno drutvo). B o j i n a r o d mora ostati jedan i jedini 4132 4158; on uzima svoje graane iz svih naroda 4133; Boji narod je po sebi ustrojen iz mnogostrukih redova 4134; njegovo jedinstvo oznaava sveobuhvatni mir i unapreuje ga 4135; Crkvaje sakrament, odn. znak i djelotvorno sredstvo sjedinjenja s Bogom i jedinstva ljudskog roda 4026 4101 4124 (4321) 4342 4343; jedinstvo ljudi se jaa i ispunjavajedinstvom Crkve 4342; itav ljudski rod mora biti voen premajedinstvu Boje obitelji 4154 4343. Snagom crkvenog katolitva pojedini dijelovi daruju svoje darove ostalim dijelovima i itavoj Crkvi, kako bi svi zajedno djelovali u jedinstvu 4133; dijelovi i udovi Crkve moraju dobra (tj. duhovno bogatstvo, apostolsko djelovanje i vremenita sredstva) imati kao zajednika 4134; j e d n o tijelo i mnogi udovi 4113 4332 4506: usp. G 2a Nazivi Crkve); jedinstveno djelovanje vjernika 4 3 2 1 : sudjelovanja laika s hijerarhijskim slubama: G 6ce; H 2e (Boji narod i pastriska sluba biskupa); H 3i (Boji narod i biskupska sluba navijetanja); Rast i solidarnost u Crkvi do njezinog dovrneja 4332. Razliitost i jedinstvo "u slubama, staleima i ureenju ivota, hu darovima milosti, slubi i djelovanju a 4134 b 4158; razliitost i komplementarnost darova milosti i odgovornosti 4855; pravo jedinstvo u dostojanstvu i djelovanju kod izgradnje Kristovog tijela 4158; prava jednakost vjernika kod razliitih zadaa koje ne uzrokuju nikakvo nadmetanje jedne iznad drugih 4506; j e d n o spasenje, j e d n a nada, nepodijeljena ljubav 4158; u Kristu i u Crkvi nema nejednakosti s obzi1119

ca

rom na rasu, narodnost, drutveni poloaj ili spol 4158; j e d n a vjera i poziv svih na svetost 4158; usp. H 1 a (Utemeljenje slubi); H lb (Hijerarhijska raslanjenost slubi). U k a t o l i k o j e d i n s t v o na razliit nain spadaju katoliki krani, drugi kranski vjernici i svi ljudi koji su pozvani na spasenje 4135; svi koji na bilo koji nain spadaju u Boji narod, moraju biti ucijepljeni u j e d n o Kristovo tijelo 4190; usp. G 3cg (Opasnosti i uvjetovanosti katolitva); G 4a (Pripadnost Crkvi). 3ac Jedna Crkva izgraena mnotvom karizmi. Crkva raspolae darovima Duha Svetoga, odn. karizmama a 178 575 3328 4104 4113 4131 (4159) ( a s nabrajanjem pojedinih darova); Crkvaje obdarena nebeskim darovima, akojiju izgrauju i ine ivom 4340 a 4189; ti darovi su ivot milosti, vjere, ufanja i ljubavi i drugih darova 4189; Duh Sveti obogauje Boji narod krepostima 4131; Duh Sveti vodi Crkvu hijerarhijskim i karizmatikim darovima i poklanja joj svoje plodove 4104; Krist je primio darove-prvjence Duha Svetoga 4322; posebne milosti meu vjernicima svakog stalea slue obnovi i izgradnji Crkve (4113) 4131; Duh Sveti podjeljuje hijerarhijske i druge darove meu svim vjernicima 4856; njihova razliitost i komplementarnost 4855; autoritet apostolaje posebni dar Duha Svetoga 4113; nositelji slubi primaju svoju slubu kao dar milosti Duha Svetoga 4857; po biskupskoj slubi prima se milosni dar sigurne istine 4532; darovi Duha Svetoga su razliiti. On poziva na vidljivo svjedoenje za nebeske zahtjeve ili za zemaljsku slubu ljudima 4338; Duh Sveti djeluje po darovima i milostima i kod nekatolikih krtenika 4139; usp. B 3be i B 3bf (Duh Sveti u ivotu Crkve i vjernika); F 2ced (Darovi Duha Svetoga). Crkva prima snagu spasenja (Marove) od svog utemeljitelja a 4106 a 4117 (4166) 4303; Krist po svom Duhu osigurava ljudima svjetlo i snagu 4310. Vjernici zemaljske i nebeske Crkve ojaani su u svom jedinstvu darivanjem duhovnih dobara 4169; usp. M lb (Zajednitvo svetih). U Crkvi uvijek postoje karizmatski ljudi 3801; oni su podloni autoritetu apostola 4113; vjernici ne bi trebali lakoumno teiti za izvanrednim darovima 4131; Crkvi pripada sud o njihovoj autentinosti i urednom vrenju 4131 4113. 3ad Crkva iz i u Crkvama. J e d n a i jedina Katolika crkva sastoji se od m j e s n i h C r k a v a 4134 4147; Kristovo mistino tijelo je i tijelo Crkava 4147; one su ustrojene prema uzoru na opu Crkvu 4147; one imaju svoju vlastitu predaju, ali tako da primat Petrove Stolice ostaje netaknut 4134; one imaju svoje odredbe, vlastite liturgijske obiaje te vlastito teoloko i duhovno nasljee, ali tako da ostaju netaknuti jedinstvo vjere i j e d a n ustroj ope Crkve 4147;sveti ini mjesnih Crkava imaju posebno dostojanstvo 4013; njihove su liturgije priznate 4013; usp. J leb (Liturgije mjesnih Crkava); mjesne Crkve moraju zajedniki imati sva dobra 4134; neke istone Crkve, posebno stare patryarijske Crkve, iznjedrile su druge Crkve s kojima ostaju povezane u sakramentalnom ivotu, po pravima i obvezama 4147. 1120

Potvruju se P a t r i j a r h a t i ("Carigradski, Aleksandrijski, Antiohijski, Jeruzae hc abcd abcd abcde lemski) kao i sva njihova prava i povlastice 3 51 661 811 861 1308; usp. H 2c (Pastirska sluba biskupa). Zajedniko djelovanje mnotva m j e s n i h C r k a v a pokazuju katolitvo nepodijeljene Crkve 4147; Kristova Crkvaje prisutna u svim zakonitim mjesnim skupovima vjernika; mjesne zajednice se u povezanosti sa svojim pastirima u Novom zavjetu nazivaju Crkvama; one su na svom podruju od Boga pozvani novi narod 4151; jedinstvo se pokazuje u svakom zajednitvu oltara, pod vodstvom biskupske slube 4151. B i s k u p s k i k o l e g i j u svojim lanovima izraava jedinstvo mnogostrukosti i sveukupnosti Bojeg naroda pod j e d n o m glavom 4146; kolegijalno jedinstvo biskupa pokazuje se u mngostrukim odnosima pojedinih biskupa prema mjesnim Crkvama i prema sveukupnoj Crkvi 4147; kolegijalno razmiljanje i zakljuci biskupa 4147; svi biskupi zajedno s papom predstavljaju itavu Crkvu 4147; usp. H lc (Kolegijalno svojstvo slube i hijerarhijsko zajednitvo); H 2c (Pastirska sluba biskupa); H 2d (Kolegijalno vrenje pastirske slube); H 3ca (Biskupi kao organi slubenih doktrinalnih odluka); H 3cc ( Sabori i sinode); H 3cd (Nesaborsko, openito uenje); H 3dc (Nezabludivost biskupa). Povezanost izmeu R i m s k o g b i s k u p a i biskupa 4146; Rimski biskup kao Petrov nasljednik je trajno vidljivo poelo i temelj jedinstva mnogostrukosti biskupa 4147; Rimska Stolica se zbog primata naziva "Majka" i "Uiteljica" svih (mjesnih) Crkvi 774 1616 1868 2781; o znaenju pojma "hijerarhijsko zajednitvo" 4355; hijerarhijsko zajednitvo svih biskupa s papom sigurno je ukorijenjeno u predaji 4358; usp. G 3ab (Crkveno jedinstvo kao jedinstvo u mnogostrukosti); H lc (Kolegijalno svojstvo slube i hijerarhijsko zajednitvo); H 2bc (Papa i biskupi). Pojedini b i s k u p i su vidljivo poelo i temelj jedinstva u svojim mjesnim Crkvama 4147; Crkvaje ujedinjena i ureena pod vodstvom biskupa 4026; oni predstavljaju svoje Crkve 4147; oni moraju unapreivati i braniti jedinstvo vjere i zajedniki poredak itave Crkve, poticati vjernike na ljubav prema itavom Kristovom mistinom tijelu i unapreivati svako zajedniko nastojanje itave Crkve 4147; dobrim vodstvom vlastite Crkve biskupi doprinose boljitku itavog Kristovog mistinog tijela 4147; ovlasti biskupa u njihovim mjesnim Crkvama: H 2c (Patirska sluba biskupa); H 3ca (Biskupi kao organi slubenih doktrinarnih odluka). Suradnja pojedinih biskupa meusobno i s Petrovim nasljednikom 4147; usp. H lc (Kolegijalno svojstvo slube i hijerarhijsko zajednitvo); H 3cc (Sabori i sinode); H 3cd (Nesaborsko, openito uenje); biskupi trebaju osigurati pomo drugim Crkvama 4147. I m j e s n a z a j e d n i c a kojoj predsjeda sveenik, naziva se Bojom Crkvom 4154; u mjesnim zajednicama vjernici se okupljaju na navijetanje Kristovog Evanelja i na slavljenje euharistijskog otajstva 4151; Krist je prisutan u svakom oltarskom zajednitvu 4151; s v e e n i c i u mjesnim zajednicama upri1121

sutnjuju biskupa s kojim dijele slubu i s kojim su povezani 4042 4154; oni ine vidljivom sveukupnost Crkve 4042 4154; usp. H 5 (Sveenika sluba). Zajednice moraju same istraivati stanje svoje okoline, osvijetliti ga svjetlom Evanelja i iz drutvenog nauka Crkve crpiti pravce razmiljanja, prosuivanja i djelovanja 4500. Osuena miljenja: [Sve kranske zajednice, samo zbog toga to su se okupile u Kristovo ime, imaju sve ovlasti koje je Gospodin hito dati svojoj Crkvi] 4720; [Svaka mjesna zajednica moe, snagom apostolstva svake mjesne zajednice, ako je dulje vremena bez euharistije kao svog konstitutivnog elementa, "preuzeti" svoje ovlasti i odrediti svog predstojnika i duobrinika; u takvim okolnostima Bog se ne moe ustruavati da podijeli takve ovlasti i bez sakramenta svetog reda] 4722. S v e e n i c i okupljaju Boju obitelj kao bratstvo 4153; oni moraju uloiti sav svoj trud u pastirski rad itave biskupije i itave Crkve 4154; zajedno s biskupom oni ine j e d a n prezbiterij 4154; usp. H 5 (Sveenika sluba). Pojam n a r o d n a C r k v a 4739; krivo shvaanje Crkve siromaha kao klasne Crkve 4738; mnogi teolozi osloboenja podrazumijevaju pod narodnom Crkvom klasnu Crkvu, Crkvu potlaenog naroda 4740; kod toga se kritizira sam crkveni ustroj i sakramentalnost, a u pitanje se stavlja i hijerarhijski poredak Crkve 4741. Obitelj je neka vrsta kune Crkve 4128. Crkva kao pravno ustrojeno drutvo. Crkvaje u svijetu ustanovljena i ureena kao drutvo 4118sl 4124 4340 4344; Crkva ima hijerarhijske organe 4118; vidljivi d r u t v e n i u s t r o j kao znak jedinstva Crkve 4344. Crkvaje prema svom ustroju i pravnom ureenju savreno drutvo, (ajer ima sva sredstva potrebna za ispunjenjenje svoga cilja) 2919 a 3167 3171 3685; zbog toga je ona u svom redu najvia zajednica 3167sl 3171 3685; ona nije manje nego li je graanska vlast 3167; ona je jedna od dviju vrhovnih vlasti koje upravljaju svijetom 347 362 (642) 767 873. Crkva, zbog svog drutvenog ustroja, moe biti obogaena ljudskom zajednicom; ne kao da bi joj neto nedostajalo u ureenju koje joj je dao Krist, nego kako bi bila bolje upoznata, kako bi se bolje izrazila i suvremenije uredila 4344. U svim bitnim stvarima ustroja Crkva se oslanja na boansko ureenje i zbog toga nije podlona ljudskoj volji 3114; Krist je postavio njezin ustroj (anjezine sakramente i hijerarhijski poredak) (4344); a 4741; odbacuju se zablude modernizma o ustroju Crkve 3452-3456 3492sl. O koritenju pojmova "kolegij", "trajno udruenje" (coetus stabilis), "poredak" (ordo) ili "tijelo" (corpus) 4353. Neki teolozi osloboenja pod pojmom narodna Crkva podrazumijevaju klasnu Crkvu 4740; kod toga se kritizira sam crkveni ustroj i sakramenti, a u pitanje se stavlja crkveni poredak 4741. 1122

Crkva ima pravo n a o d g o j i v j e r s k o p o u a v a n j e 2892 2945-2948 3685-3689. Crkva za sebe trai iskljuivo pravo da to ini k l e r 604 659 712 1063 1769 1777. Crkva za sebe trai pravo na v r e m e n i t a d o b r a 9411126sl 1137sl 1160 1166 1168 1181V/1189 1194 1274-1276 1491 2281 2924-2927 2975sl. Crkva iz i u m j e s n i m C r k v a m a : G 3ad. J e d i n s t v o i m n o g o s t r u k o s t u Crkvi: G 3ab. P r i p a d n o s t Crkvi i zajednica v j e r n i k a: G 4. S l u b a u Crkvi: G 5; odn. H (Bog vodi, pouava i posveuje Crkvu po svojim slubenicima). Poloaj l a i k a u Crkvi: G 6. Odnos Crkve prema d r a v i i m e u n a r o d n i m u s t a n o v a m a : G7b. U r e e n j e Crkve: L 14. Prijetnje crkvenom jedinstvu i njegovo obnavljanje. "Sporovi, ^krivovjerja u Crkvi, "rascijepljenost Crkve i njezino nadvladavanje a l 710 a 1520 b 1600 c 1725 b l 738; z a b 1 u d e ili opasnosti od zabluda i njihove tete za vjeru i kranski ivot 4751; Crkvu treba oistiti od zabluda 1510 1520 1763. Krist je Crkvu ustanovio kao jednu i jedinu; ipak postoji vie kranskih zajednica 4185; raskoli od prvih vremena Crkve; znaajne zajednice odvajale su se od punog zajednitva s Katolikom crkvom (uz krivnju ljudi s obje strane) 4188; to se protivi Kristovoj volji; to je sablazan za svijet i nanosi tetu navijetanju Evanelja 4185 (4530). Razliitosti miljenja meu kranima i njihovo razjanjavanje u dijalogu i ljubavi s pogledom na zajednitvo 4343. Jaanje Crkve snagom Uskrsloga za nadvladavanje njezinih potekoa 4121; Duh Sveti (^Kristov Duh) djeluje kod obnavljanja Crkve ('snagom Evanelja; "pob a c sebnim milostima meu vjernicima za svaki stale) 4104 4116 ( 4113) 4124 c 4131, Katolici se moraju truditi da u zajednikom nastojanju oko oienja i obnove ponovno uspostave jedinstvo meu kranima 4530. Usp. G 3cg (Ugroavanja i uvjeti katolitva). Katolika crkva, druge Crkve i crkvene zajednice. Katolici pripadaju onoj Crkvi koju je ustanovio Krist, koju vode nasljednici Petra i drugih apostola, kod koje su netaknuti i trajno ive prvotni ustroj i uenje zajednice apostola, nasljedstvo istine i svetosti 4530; Crkva ustanovljena i ureena kao drutvo, ostvarena je u Katolikoj Crkvi 4119; svi tee prema jednoj i vidljivoj Bojoj Crkvi 4186; katolikom jedinstvu na razliite naine pripadaju katoliki krani, drugi kranski vjernici i svi ljudi pozvani na spasenje 4135; tko vjeruje u Krista i tko je na pravi nain primio krtenje, po tome je na neki, iako ne na savreni, nain u zajednitvu Katolike Crkve 4188; izvan Katolike Crkve nalaze se znaajni elementi i dobra ("napisana Boja rije, unutarnji darovi Duha Svetoga i vidljivi elementi koji Crkvu izgrauju i ine ju ivom), koji su usmjereni prema katoli1123

kom jedinstvu, *jer proizlaze iz Krista i vode prema njemu 4119 4189; kod odijeljene brae nalaze se uistinu kranska dobra koja proizlaze iz zajednike batine 4530; povezanost u Duhu Svetom s krtenima, koji nisu bili u potpunoj vjeri ili jedinstvu pod Petrovim nasljednikom, temeljem Svetog Pisma kao norme vjere i ivota, temeljem krtenja, sakramenata vlastitih njihovim Crkvama, religijskom aru i vjeri, zajednitvu u molitvi i drugim duhovnim dobrima 4139; vie njih ima i episkopat, slavi euharistiju, asti Bogorodicu 4139 (4179); oni se s pravom nazivaju "kranima" i priznati su kao braa u Gospodinu, jer su opravdani po krtenju i ucijepljeni su u Krista 4188; oni svoje zajednice nazivaju "Crkvama Bojim" 4186; Katolika crkva visoko cijeni ono to su druge kranske Crkve i zajednice doprinijele i to doprinose za vie humanosti u ljudskoj povijesti 4340. U odijeljenim Crkvama Kristov Duh slui kao sredstvo spasenja 4189; Duh Sveti po darovima i milostima djeluje i u nekatolikim krtenicima 4139 4189; odijeljene Crkve i zajednice su sredstva spasenja; njihova se snaga izvodi iz punine milosti i istine Katolike crkve 4189; kod njih se izvravaju sveti ini koji mogu roditi ivot milosti i pristup zajednici spasenja 4189; usp. G 2bc (Crkva nuna za spasenje). Kristova crkva nije zbroj Crkava i crkvenih zajednica 4530; nije dozvoljeno tvrditi: [Kristove crkve nema zapravo nigdje, tako da nju treba smatrati samo kao cilj prema kojem moraju teiti sve Crkve i zajednice] 4530. Izmeu Katolike crkve i drugih kranskih Crkava i zajednica postoje nesuglasja u nauavanju, stezi i ustroju. Zbog toga postoje zapreke koje su protivne punom crkvenom zajednitvu 4188; odijeljeni krani kao pojedinci, kao zajednice ili Crkve nemaju ono jedinstvo koje je Krist htio podariti vjernicima i koju priznaje sveto Pismo i predaja Crkve 4190; samo preko Katolike crkve, opeg sredstva za spasenje, moe se postii sva punina pomoi za spasenje 4190; usp. G 2bc (Crkvaje potrebna za spasenje). Onima koji su roeni u drugim Crkvama i crkvenim zajednicama ne smije se predbacivati grijeh zbog odvajanja; njih treba susretati s potovanjem i ljubavlju 4188. Bojim je zakonom zabranjeno z a j e d n i t v o u s v e t i m i n i m a (communicatio in sacris), koje vrijea jedinstvo Crkve, ili koje ukljuuje zabludu, otpad od vjere, sablazan ili ravnodunost 4181. Majka Crkva se nada i neprestano djeluje na jedinstvu meu svim kranima 4139 4185; krani se moraju truditi da zajednikim nastojanjem ponovno uspostave jedinstvo meu svim kranima 4530; katolici trebaju priznati i cijeniti uistinu kranska dobra, koja proizlaze iz zajednikog nasljedstva i koja se nalaze kod odijeljene brae 4530; pokret, nazvan ekumenskim, za ponovno uspostavljanje jedinstva svih krana djelo je milosti Duha Svetoga i Krista 4186; skrb za ponovno uspostavljanje jedinstva odnosi se na itavu Crkvu: na vjernike i pastire 4191; izraavanje katolike vjere ne smije biti zapreka za ekumenski dijalog 4192; sveukupno uenje mora biti jasno izneseno i ne smije trpjeti nikakvu tetu 1124

4192; katoliku vjeru treba dublje i pravilnije razvijati jezikom koju odijeljeni krani razumiju 4192; katoliki teolozi i ekumenski dijalog 4192; kod usporeivanja uenja treba uzeti u obzir poredak, odn. hijerarhiju istine katolikog uenja 4192; o hijerarhiji vrijednosti usp. A 4bb (Teoloke metode); H 3bb (predmeti i vrste doktrinarnih odluka). Katolika crkva i od nje o d v o j e n e I s t o n e c r k v e : unapreivanje jedinstva s odvojenim Istonim crkvama 4181; Crkve Istoka i Zapada imaju pravo i dunost ravnati se prema vlastitim uredbama 4180. Pomirenje s Carigradskom crkvom 4430-4435; elja za ponovnim pomirenjem, za nastavljanjem dijaloga s ciljem punog zajednitva vjere, bratske sloge i sakramentalnog ivota 4434sl. Kranima odvojenih Istonih crkava mogu se podijeliti sakramenti pokore, euharistije i bolesnikog pomazanja, ako oni za to mole i ako su pravilno pripremljeni 4182; to odgovara praksi Katolike crkve u odnosu na Istone crkve zbog opasnosti za spasenje i za duhovnu dobrobit dua 4181. Katolici smiju traiti sakramente pokore, euharistije i bolesnikog pomazanja od nekog djelitelja odvojenih Istonih crkava, ako su sakramenti valjani, ako to savjetuju potreba ili duhovna korist i ako je nemogu fiziki ili moralni pristup nekom katolikom sveeniku 4182. Zbog vanog se razloga dozvoljava zajednitvo u svetim inima, stvarima i mjestima izmeu katolika i odvojenih Istonih crkava 4183; usp. J lec (Liturgijsko zajednitvo s Istonim crkvama). Raskol nadbiskupa L e f e b v r e a i njegov razlog: krivo shvaanje predaje 4820-4823. b. - CRKVA JE SVETA Boanski temelj crkvene svetosti. Crkvaje nadnaravna "zbog svog cilja i sredstava prema cilju a 3167 3300sl 3685; ona je duhovna 3167 3300sl. Crkva e postii svetost uz pomo milosti B o j e 4168. K r i s t je predao samoga sebe za Crkvu kako bije posvetio 4165. D u h S v e t i j e poslan za posveenje Crkve 4104; svetost Crkve se oituje u plodovima milosti koje vjernicima dijeli Duh Sveti 4165; Duh Sveti obnavlja Crkvu 4104 4116 (4113) 4124 4131; Darovi i karizme Duha Svetoga u Crkvi: F 2cd i G 3ac. Usp. G lb (Crkva kao djelo Oca, Sina i Duha Svetoga). Svetost i grijesi putujue Crkve i njezina obnova. Crkva se u ispovijestima vjere naziva "sveta" 1-5 11-30 36 41sl 47 51 60-63 150 4119 (4151) 4165; ona je bez ljage i bora 493 575 (4841); prema vlastitoj istini ona je dar boanske milosti i otajstvo vjere 4737. Odbacuje se miljenje: [Crkvaje nazona samo u povijesti i pokorava se onim zakonima koji upravljaju nadolazeom povijeu u njezinoj imanenciji] 4737. 1125 3bb G 3b 3ba

Crkvaje p o t r e b n a za s p a s e nj e: G 2bc; s p a s o n o s n o poslanje Crkve: G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod). Svetost Crkve izraava se mnogostruko u pojedincima 4165; Crkva svojom svetou zapoinje obnovu svijeta 4168; Crkva kao zajednica svetih 4854; darovi i karizme Duha Svetoga u Crkvi: G 3ac; Poziv svih vjernika na svetost i razliiti putevi prema spasenju: G 4ba; G 4bb. Crkvaje zbog svog udesnog irenja, zbog svoje svetosti, plodnosti, jedinstva i postojanosti trajni motiv za vjerodostojnost vjere 3012; usp. A 2bc (Vjerodostojnost vjere). Plodovi svetosti pokazuju se u povijesti Crkve u ivotima s v e t i h 4166; sveci su putokazi prema savrenom sjedinjenju s Kristom i prema svetosti 4170; oni koji su u nebu svojom unutarnjom povezanou s Kristom uvruju itavu Crkvu u svetosti i doprinose njezinoj izgradnji 4169; B o g u svetima objavljuje svoju prisutnost 4170; usp. M lb (Zajednitvo svetih). M a r i j a j e praslika Crkve s obzirom na vjeru, ljubav i savreno sjedinjenje s Kristom 4177sl; u hijerarhiji svetosti je ena, Marija iz Nazareta, praslika Crkve 4841; u napredovanju u vjeri, ufanju i ljubavi, u vrenju Boje volje, Crkva nastoji biti to slinija svojoj praslici 4178; Marija kao uzor majinstva Crkve 4177; Krist se po Crkvi mora roditi i rasti u srcima vjernika, kao u Mariji 4178; Marija kao primjer majinske ljubavi koja mora oivljavati apostolsko poslanje Crkve 4178; Crkva u Mariji dublje prepoznaje otajstvo utjelovljenja, te postaje sve sliny'om svom Zaruniku 4178; Crkva kao majka vjernika ili Kristova zarunica: G 2a (Nazivi Crkve). Crkvaje u Mariji ve prispjela do savrenosti 4178; u blaenoj Djevici je Crkva ve postigla svoje dovrenje bez ljage i bora 4841; Marijaje slika i poetak dolazeeg svijeta za dovrenje Crkve, te na zemlji svijetli putujuoj Crkvi kao znak nade i utjehe 4179; Marija koraa ispred Crkve na putu svetosti 4841; Marija titi Crkvu 4619; pod zatitom i na zagovor Marije Crkva e nadvladati "strukture grijeha" u osobnom i drutvenom ivotu, te e postii "pravo Kristovo osloboenje" 4619; usp. E 6 (Marija majka Isusa Krista); pos. E 6f (Marija kao unutarnja slika Crkve i vjernika). J o s i p je zatitnik Crkve, jer je bio na elu sv. Obitelji 3262sl; usp. E 6db (Sudjelovanje Josipa u otkupljenju). P u t u j u a se C r k v a nalazi u tuini i trai ono stoje nebesko 4111; ona trai nadolazei i vjeni Grad 4124; vjernici su na hodoau prema sv. gradu Jeruzalemu 4008; kranska zajednica hodoasnika vodi blie Kristu 4170; krani u Kristovom duhu idu prema dovrenju ljudske povijesti 4345; vjernici su graani j ednog ne zemalj skog kralj evstva, nego kralj evstva nebeske naravi 4133; isprepletenost zemaljskog i nebeskog graanstva moe se shvatiti samo u vjeri 4340; usp. G lbf (Dovrenje Crkve); G 2bb (Sakramentalnost Crkve: Crkva i Boje kraljevstvo; rast i trajanje Crkve); M lb (Oznake posljednjih vremena putujue Crkve). 1126

Crkvaje u s v i j e t u i nosi njezin oblik: G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod). b Crkva na svom putovanju doivljava "trpljenje, napasti i nevolje, "progon svijeta, i d a dc b ca c Boju utjehu 4115 4121 4124 4147 4344; ona zna daje ograniena i mala 4619; oltarske zajednice su esto puta malene i siromane, ili ive razasute 4151; u Crkvi ima muenika 1822 2779 4321; Crkvaje pozvana na to da, kao Krist izabere put siromatva i progona 4120. Crkva jeistovremeno s v e t a i p o t r e b i t a i e n j a; ona ide putem pokajanja i obnove 4120 4321; njezinaje svetost nesavrena 4168; ona mora stalno dozrijevati 4343; neprestano treba evangelizirati itavu Crkvu 4625; jaanje Crkve snagom milosti za vjernost ustrajnosti u obnavljanju 4124; Crkva se jaa snagom uskrslog Gospodina kako bi nadvladala svoje nevolje i potekoe 4121; Duh Sveti ("Kristov Duh) obnavlja Crkvu (snagom evanelja; "posebnim milostima meu vjernicima svih stalea) b 4104 a 4116 ( c 4113) 4124 4131; mlade j e simbol Crkve koja je pozvana na stalno obnavljanje same sebe, odn. na neizostavno pomlaivanje 4492. Crkva se ne sastoji samo iz predestiniranih i svetih 1201 1203 1205sl 1221 2408 2463 2472-1278 3803. Crkva "na svom zemaljskom putovanju obuhvaa g r j e n i k e 4120 a 4190; meu klericima i laicima nije tijekom povijesti u Crkvi nedostajalo onih koji nisu bili vjerni Bojem Duhu 4343; Crkvu ranjavaju grijesi vjernika 4128; ona radi na obraenju grjenika ljubavlju, primjerom i molitvom 1674 4128; ovjek biva Bojom rijeju i sakramentima osloboen od vlasti grijeha i zla i uveden u zajednitvo ljubavi s Bogom 4755; ponovno se s Crkvom pomiruju grjenici koji pristupe sakramentu pokore 4128; ovlast Crkve da oprosti sve grijehe 349; Crkva kao posrednica oprotenja grijeha: D 4b (zajedniki grijesi: Crkva i grjenici); D 4c (Grjene strukture drutva: Crkva i grijesi); D 7bb (Crkva kao posrednica oprotenja); K 3 (Sakrament krtenja); K 6 (Sakrament pokore). Razlika izmeu navijetene poruke i ljudske slabosti onih kojima je evanelje povjereno 4343; kao slab ovjek biskup moe trpjeti s onima koji su u neznanju i koji lutaju 4152. Crkva se treba istiti od z a b l u d a 15101520 1763; ona se mora boriti protiv pogreaka svojih udova 4343; ponovno uspostavljanje jedinstva meu svim kranima u zajednikom nastojanju za oienje i za obnovu 4530; usp. G 3af (Opasnost za crkveno jedinstvo i za njezinu obnovu). D o v r e n j e Crkve "na kraju vremena, bu nebeskom kraljevstvu, 'u buduem svijetu a 4102 b 4168 c 4179 b 4190 a 4198 a 4332 a 4340; usp. G lbf (Dovrenje Crkve); M lb (Oznake posljednjih vremena putujue Crkve). c. - CRKVA JE KATOLIKA Katolitvo je utemeljeno u Bogu. Crkva se mora proiriti i dospjeti do sve punine Boje 4117; na kraju vremena svi e se pravednici, tamo od Adama, okupiti u 1127 G 3c 3ca

opoj Crkvi kod O c a 4102; openitost Crkve je Boji dar 4133; Krist je davanjem svoga Duha pozvao vjernike iz svih naroda i uinio ih svojim tijelom 4112. D u h S v e t i prua svima mogunost da se povezu s uskrsnim otajstvom 4322. Usp. F 1 (Boje milosre i elja za sveopim spasenjem). Openitost Crkve. Vjera u ispovijestima vjere u "Katoliku" crkvu 3 - 5 1 2 1 5 1 9 2 1 23 27-30 36 41//51 60 126 150 4119(4133 4151 4186). Katolitvo Crkve, zajednitvo i jedinstvo njezinih pojedinih dijelova 4133 4147. Boji se narod okuplja iz razliitih naroda 4133sl. Okrenutost prema siromasima, od koje nitko nije iskljuen, ukljuuje openitost biti i poslanja Crkve 4761. Poslanje Crkve svim narodima i svim ljudima. Crkvaje poslana da obuhvati itavo ovjeanstvo abez mjesnih ili vremenskih zapreka 350 a 3166 3685 4103 4124 4132sl 4135 4141 4154 a 4159 4301 4332 4343; ona stupa u ljudsku povijest te istovremeno nadilazi vrijeme i granice naroda 4124 4135; ona u svojoj openitosti nije vezana na nikakav oblik ljudske kulture i na nikakav politiki, gospodarski ili drutveni sustav 4342; ona je poslana navijetati Kristovo kraljevstvo i ustanoviti ga meu svim narodima 4106. Mesijanski narod je klica jedinstva, nade i spasenja itavog ljudskog roda 4123; on slui kao sredstvo spasenja za sve 4123; onje poslan na itav svijet 4123 4186. Katolikom jedinstvu pripadaju katoliki krani, drugi koji vjeruju u Krista i svi ljudi pozvani na spasenje 4135. Usp. G 2bd (Poslanje i zadaa Crkve). Crkva i irenje Evanelja, odn. misije. Crkvi je povjereno navijetanje: A 2bb. Crkva mora kao K r i s t evanelje predati dalje 4573; Isusovo navijetanje: E 2bb; E 3bb; sam Krist nauava po Crkvi 3806; on eli da njegov narod raste biskupskim propovijedanjem evanelja 4187; C r k v a ima pravo i dunost tumaiti objavljeni nauk, jer je ona njegova uvarica i tumaiteljica 807 3012 3020 3540; propovijedima i krtenjem Crkva raa djecu, koja su zaeta po Duhu Svetom i roena iz Boga, za besmrtni ivot 4178. Crkvaje od a p o s t o l a primila Kristov nalog za navijetanje spasonosnih istina 4141; Krist je apostolima dao nalog navijetati evanelje posvuda ( a svemu stvorenju) a 4006 4147 4207 4332 a 4185; on im je na Duhove poslao Duha Svetoga kako bi mu njegovom snagom bili svjedoci do na kraj zemlje 4145 4148; oni navjeuju Gospodinovu smrt i uskrsnue 4405; oni propovijedaju koristei viestruke naine govora: kateheze, pripovijedanje, svjedoanstva, himne, pohvale, molitve i druge literarne vrste onoga vremena 4405; Crkva se poveavala nj ihovim propovij edanj em 4143; Zadaa propovijedanja evanelja je milost, p o z i v na posebnost Crkve 4573; on odreuje njezin identitet i izvornost njezinog doprinosa 4617; navjeivanje evanelja kao posebno poslanje Crkve 4755; Crkva postoji zbog irenja evanelja 4573; ona nastoji evanelje navjeivati sve dalje i to veem broju ljudi 4575. 1128

3cb

3cc

3cd

irenje evanelja i navijetanje ( a i nauk) s p a s e n j a ( a Boje rijei) a 4573 4755; ono se mora protegnuti na sve narode (ana sve ljude bez razlike) a 4617 4620; irenje evanelja znai za Crkvu: veselu vijest donijeti svim slojevima ljudskog roda, kako bi ih se proelo iznutra i obnovilo 4574; u tome se mora odraavati posebna Isusova ljubav za najsiromanije i za one koji trpe 4617; Crkva mora navjeivati Krista kao puninu vjerskog ivota 4197; ona nastavlja slati navjestitelje kako bi se ustanovile nove Crkve koje e onda same biti sposobne navijetati evanelje 4141; u navjeivanju evanelja Crkva eli sluatelje dovesti do vjere i do ispovijedanja vjere, pripremiti ih za krtenje, osloboditi ih iz ropstva zabluda i ucijepiti ih u Krista 4141; Crkva pomae misije 4140. Krani su primili poruku spasenja koju moraju navijestiti svima 4159 4301; na to ih sili ljubav 4328; svaki uenik ima dunost sijati vjeru 4141; unutar evanelja svi su slubenici evanelja, prema svojoj ulozi i prema svojim karizmama 4618; mladi moraju unijeti vjeru u svijet 4492 4635; u mjesnim se zajednicama vjernici okupljaju navijetanjem Kristovog evanelja 4151; usp. A 2bb (Vjera i navijetanje). B i s k u p i , kao nasljednici apostola, primili su od Gospodina poslanje pouavati sve narode i navijestiti evanelje svakom stvorenju (4145) 4147sl 4152; pastiri su dobili zadau pouavati sav narod i navijestiti evanelje itavoj ljudskoj obitelji (4149) 4534; oni se molitvom, propovijedima i djelima ljubavi moraju brinuti i za one koji jo ne pripadaju jednom stadu 4152; oni moraju poticati svoje vjernike na apostolska i misionarska nastojanja 4152; oni za misije moraju priskrbiti suradnike te duhovnu i materijalnu pomo 4147; Petrovom nasljedniku je predano dalje iriti kransko ime 4147; usp. H 2f (Biskupi i svijet); H 3a (Ope odrednice za biskupsku slubu navjeivanja); H 3ca i H 3cb Biskupi i papa kao organi slubenih doktrinarnih odluka). S v e e n i c i se moraju brinuti za to da itav ljudski rod bude doveden u jedinstvo Crkve 4154; usp. H 5 (Sluba sveenika). irenje evanelja preko l a i k a dobiva svoje znaenje i djelotvornost od toga to se vri u uobiajenim svjetskim odnosima 4161; laici moraju nastojati da Boji plan spasenja doe do svih ljudi svih vremena 4159; premda su laici zauzeti vremenitim brigama oni mogu i moraju svijetu navjeivati evanelje i sudjelovati u poveanju Kristovog kraljevstva u svijetu 4161; irenje evanelja preko laika: G 6ca (Apostolat laika). Meu zadaama irenja Evanelja preko laika, posebno je vrijedna ustanova e n i d b e i o b i t e l j i 4161; roditelji moraju biti prvi vjerovjesnici svojoj djeci 4128; usp. G 6cc (Poslanje i zadaa laika u braku i obitelji). P o m o s v i j e t a , pojedinaca i ljudske zajednice u irenju evanelja 4340. G r i j e s i oteavaju slubu irenja Evanelja 4619; nejedinstvo krana kao smetnja irenju evanelju na svijetu 4185 4530. o v j e k kojemu treba propovijedati evanelje je osoba podlona drutvenim i gospodarskim problemima 4579; usp. C 4kd (Opasnosti i problemi ljudskog roda); C 4ke (Siromani); irenje evanelja odnosi s e n a - : s v e o b u h v a t n o 1129

o s l o b o e n j e ovjeka 4626; -: na pravo ostvarenje ovjeka 4626; -: osobno obraenje i drutvenu preobrazbu 4620; ono ini ovjeka subjektom njegovog osobnog i drutvenog razvitka 4628; irenje evanelja -: ne znai zanemarivanje pravednosti, osloboenja, napretka i mira u svijetu, nego njegovo unapreivanje 4579; -: znai unapreenje ovjeka 4579; jedinstvo i razlikovanje izmeu irenja evanelja i ljudskog unapreivanja 4758; Crkva snagom evanelja eli promijeniti kriterije prosuivanja, vrijednosti, obrasce miljenja, nagone i obrasce ponaanja koji se protive Bojem planu spasenja 4575; obveza Bojeg naroda i svakog kranina za irenje evanelja s obzirom na bijedu i naprevde u Latinskoj Americi 4619; Crkva Latinske Amerike mora siromanima navijetati evanelje i s njima biti solidarna 4496; usp. C 4gm (Osloboenje i promjena struktura), D 4d (Osloboenje i nadvladavanje grjenih struktura). Svjedoanstvo s i r o m a n e Crkve iri evanelje meu bogatima da se obrate 4634; puka religioznost nije samo predmet evangelizacije, nego djelatni nain kojim puk sam sebe neprestano evangelizira 4624; kao i itava Crkva, tako se i religioznost puka mora uvijek iznova evangelizirati 4635; usp. G 7ae (Crkva i kultura: puka religioznost). irenje evanelja i k u l t u r a : Evanelje, i irenje evanelja, ne spada niti u jednu kulturu, ali se moe s njima uskladiti, moe ih proeti i nije podlono niti jednoj kulturi 4577; Evanelje u ivotnu praksu provode ljudi koji su ispunjeni svojom kulturom 4577; vrlo je vano razlikovati izmeu evanelja i kulture 4578; kulturu i kulture treba proimati evaneljem i tako ih preporoditi 4576 4578. P r i l a g o e n o n a v i j e t a n j e je zakon svakog irenja evanelja -: Crkvaje Kristovu poruku izrazila uz pomo pojmova i govora razliitih naroda, osvijetlila ju filozofijom, kako bi evanelje prilagodila mogunostima shvaanja svih, kao i zahtjevima obrazovanih 4344; -: tako svaki narod moe Kristovu poruku izraziti na vlastiti nain 4344; unapreivanje suradnje izmeu Crkve i razliitih kultura; za tu suradnju su Crkvi potrebni strunjaci - vjernici i oni koji ne vjeruju 4344; poslanje Crkve mora odgovarati odnosima u dananjem svijetu 4162; usp. G 7ae (Crkva i kultura: puka religija). Naelo v j e r s k e s l o b o d e olakava upuivanje poziva ljudima za kransku vjeru 4245; sloboda od prisile kod prihvaanja vjere: L 5g (Ljudska prava). Odnos Crkve prema religijama. I kod nekranskih naroda postoji spoznaja neke tajnovite sile, odnosno priznanje najvieg boanstva ili Oca 4196; kranin treba priznati, uvati i unapreivati duhovna i udoredna dobra koja se nalaze kod pristalica drugih religija 4196; izvan Katolike crkve postoje elementi svetosti i istine koji kao Kristovi darovi seu do katolikog jedinstva 4119; na razliite naine su prema Bojem narodu usmjereni oni koji jo nisu primili evanelje 4140; usp. C 4dd (Bog i religije); F lb (Boja elja za sveopim spasenjem); G 2bb (Sakramentalnost Crkve); G 2bc (Nunost Crkve za spasenje). Crkvaje duhovno po vezna sa i d o v s k i m narodom Q temelj em saveza s Bogom, njegovog izabranja, temeljem obeanja i Kristovog porijekla;b temeljem zajednike batine) a 4140 b 4198; Crkva, Novi savez u Kristu, pripremana je u povije1130

sti izraelskog naroda iz u Starom zavjetu 4102 4122; poeci vjere i izabranja Crkve nalaze se kod patrijarha, Mojsjja i proroka 800 4198 (4221); svi Kristovi vjernici su ukljueni u poziv Abrahama 4198; spasenje Crkve je unaprijed oznaeno u izlasku izabranog naroda i zemlje ropstva 4198; Crkvaje primila objavu Starog zavjeta posredstvom Izraela 4198; usp. A lc (Postupnost objave); E lb i 1 c (Obeanje Isusa Krista u Starom zavjetu i spasenje starozavjetnih vjernika); G lbb (Crkva unaprijed oznaena u Starom zavjetu); G 2ba (Crkva iz Zidova i pogana); K la (Sakramentalni znakovi u Starom zavjetu). Bog voli Zidove zbog otaca, premda nisu primili evanelje; Crkva oekuje dan u koji e svi narodi j e d n i m glasom zazivati Gospodina 4198; Crkva oekuje dan dovrenja s prorocima 4198. Zbog Kristovog trpljenja ne mogu se bez razlike okriviti niti tada ivui Zidovi, niti dananji idovi 4198; premda postoji Crkva kao novi Boji narod, idovi se ipak ne smiju prikazivati kao od Boga odbaeni i prokleti 4198; Crkva osuuje progone i izraze antisemitizma protiv idova, u koje god vrijeme se oni dogaali 4198: Boja namjera spasenja obuhvaa sve koji priznaju Stvoritelja, posebno m u s 1 i m a n e 4140 (4197); Crkva ih cijeni: oni ostaju vrsti u vjeri Abrahama u potovanju jedinog Boga, aste Isusa i Mariju, oekuju sud, polau vanost na udoredni ivot, molitvu, milostinju, post (4140) 4197; neprijateljstva i nesporazumi izmeu krana i muslimana u prolosti 4197; svi bi trebali zaboraviti prolost, nastojati oko meusobnog razumijevanja te zajedniki braniti i unapreivati pravednost, udoredna dobra, mir i slobodu za sve ljude 4197; usp. A 2ab (Ljudska sposobnost spoznavanja vjerskih istina). Spoznaja i priznanje jednog najvieg boanstva ijednog Oca proima ivot pristalica drugih r e l i g i j a s vjerskim sadrajima 4196; Primjer - : h i n d u i z a m : izraaj boanskih tajni u mitovima i filozofiji 4196; - : spoznaja nedostatnosti svijeta i uenje o putu savrenog osloboenja i najvieg prosvjetljenja 4196; religije nastoje izai ususret nemiru ljudskog srca tako to nauavaju ivotna pravila i svete obrede kao put prema smirenju 4196; nerijetko religije odraavaju zraku istine koja prosvjetljuje sve ljude 4196; Katolika crkva ne odbacuje nita od onoga to ima istinitog i svetog u (drugim) religijama, posebno u hinduizmu i budizmu 4196; razgovori i suradnja krana s pristalicama drugih religija, kod ega krani moraju priznati, potivati i unapreivati njihova duhovna i udoredna dobra i drutveno-kulturne vrijednosti 4196; usp. A 2ab (Ljudska sposobnost da spozna vjerske istine). Bog nije daleko od onih koji u sjenama i slikama trae nepoznatog Boga 4140. Crkva mora neumorno navijetati K r i s t a , koji je put, istina i ivot; u njemu krani nalaze puninu vjerskog ivota 4196; usp. G 3cd (Crkva i irenje evanelja, odn. misije). Odnos Crkve prema onima koji ne vjeruju i prema ateizmu. Izvan Crkve nalaze se elementi svetosti i istine, koji kao Kristovi darovi seu do katolikog jedinstva 4119. 1131

Oni koji jo nisu primili evanelje upueni su na razliite naine na Boji narod 4140; onaj tko bez krivnje ne poznaje Kristovo Evanelje i njegovu Crkvu, a iskreno trai Boga i pokuava ispuniti njegovu volju, moe postii vjeno spasenje i primit e pomo potrebnu za spasenje 4140; ono to kod njih ima dobrog i istinitog Crkva e cijeniti kao pripremu za veselu vijest i kao neto primljeno od Boga 4140; usp. A 2ab (Ljudska sposobnost spoznavanja vjerskih istina); F lb (Boja elja za sveopim spasenjem); G 2bc (Nunost Crkve za spasenje). Oblici i temelji a t e i z m a : C 4kh. Crkva i ateizam: Crkva odbacuje uenje i postupke ateizma *kao protivne razumu i ljudskom iskustvu 3021sl a 4321; odgovornost vjernika za ateizam (ako zamrauju lice religije iskrivljenim vjerskim odgojem, naukom ili praksom) 4319; Crkva ozbiljno uzima razloge za ateizam i ispituje ih 4321; suradnja i dijalog izmeu vjernika i onih koji ne vjeruju u izgradnju svijeta 4321; Crkva poziva ateiste na promatranje Kristovog evanelja 4321. Prikladno iznoenje nauka i potpuni ivot Crkve i njezinih udova kao sredstvo protiv ateizma (4319) 4321; povreda ljudskog dostojanstva i oajanje, ako nema boanskog temelja i nade u vjeni ivot 4321. Eshatoloka nada ne prijei ispunjenje svjetovnih zadaa, nego ih potie: C 4ic (Pravila ljudskog djelovanja); C 4ij (Krani i ljudsko djelovanje); G 4bf (Zadaa vjernika u svijetu); M lb (Eshatoloka nada i zemaljske stvarnosti), g Opasnosti i uvjetovanosti katolitva. Katolici pripadajuonoj Crkvi koju je ustanovio Krist, koju vode nasljednici Petra i ostalih aposotola, kod kojih je nepovrijeeno i ivo odrano izvorno ureenje i nauk apostolske zajednice, te batina istine i svetosti upravo te Crkve 4530; elja vjernika za sjedinjenjem u jedno stado pod jednim pastirom 4139; usp. G 4a (Pripadnost Crkvi). U katolitvo spadaju elementi kojih nema u svim Crkvama: priznavanje ispovijesti vjere, sakramenata, crkvenog vodstva i zajednitva (3802) 4137 4139; izmeu drugih kranskih Crkava i zajednica te Katolike crkve postoje razlike u nauku, stezi i ustroju 4188; razgovor sa Carigradskom crkvom s ciljem punog zajednitva u vjeri i sakramentima 4435; usp. G 3af (Opasnosti za jedinstvo Crkve i njezina obnova); G 3ag (Katolika crkva, druge Crkve i crkvene zajednice). Zablude u Crkvi s obzirom na katoliku istinu 1667. Donatizam je tip ne-katolikog shvaanja Crkve 705 912. Hijerarhija i istine: A 4bb (Teoloke metode); H 3bb (Predmeti i vrste doktrinarnih odluka). 3d d. - CRKVA JE APOSTOLSKA Krist je ustanovio Crkvu na apostolima. Vjera u ispovijestima vjere u apostolsku Crkvu 42-49 60 150 4 1 1 9 ( 4 1 5 1 ) . U s t a n o v l j e n a na a p o s t o l i m a : Krist je izgradio Crkvu slanjem apostola 4142; on ju je ustanovio na apostolima i sagradio na Petru 4143; onje povjerio 1132

Petru i apostolima irenje i vodstvo Crkve 4119 4141 4143 (4144); Crkva se dri zajedno svojim propovijedanjem Evanelja 4143; navjeivanje evanelja po apostolima: G 3cd (Crkva i irenje evanelja, odn. misije); Crkvu su uredili apostoli i njihovi nasljednici 4147; poslanje apostola potvreno je na Duhove 4143; ono e trajati do kraja svijeta 4144. Krist je postavio apostole kao zbor, odn. trajni skup na elu s Petrom 4143; Krist je tom zboru povjerio sva dobra Novoga zavjeta 4190; prema Kristovoj odredbi apostoli ine jedan zbor 4146; oni su dionici Kristovih ovlasti 4143; dostojanstvo apostola je jednako, ali postoji razlika u ovlastima 282 2594. Sluba vezanja i odrjeivanja dana je osim Petru i apostolskom zboru 4146; usp. K 6d (Djelitelj sakramenta pokore). Krist je "na Duhove apostole obdario Duhom Svetim za ispunjavanje njihovih zadaa 4145 a 4148; autoritet apostola je poseban dar Duha Svetoga 4113; njemu su podreeni karizmatici 4113. Krist nije -: meu dvanaestoricom uzeo niti jednu enu 4592; -: apostolsku slubu povjerio niti jednoj eni 4593; niti Marija nije bila uzeta u zbor dvanaestorice apostola 4594; Krist je za svoje apostole pozvao samo mukarce 4840; apostoli (dakle mukarci) bili su s Kristom na Posljednjoj veeri, te su na dan uskrsnua primili Duha 4840. U t e m e l j e n a na P e t r u : Krist je Crkvu sagradio na Petru 4143; Petru je naloeno da uva Crkvu 4119; Krist je postavio Petra za apostolskog kneza 3055; on gaje postavio za stijenu, za nositelja kljueva Crkve i za pastira itavog svog stada 4146; on je na elu apostolskog zbora 4143 4190; odatle (proizlazi) Petrovo prvenstvo 350sl 446 640 774sl 3053sl 3055 3308 (4144); Petrovi razliiti odnosi zbog njegovog prvenstva 3308; Petar je "drugotni i bvidljivi temelj Crkve a 774 ( a 3051) b 4 6 1 1 ; on je vidljiva glava itave Crkve 942 (944) 1207 3055; on je pretpostavljen drugim apostolima kao poelo i temelj jedinstva vjere i zajednitva 3051 4142; Petar je svoje pravne ovlasti primio neposredno od Krista a ne posredstvom ("preko sinodalnih zakljuaka) Crkve a 350 a 640 3054 3055; on je Kristov zamjenik 942 1263. Petar je primio pune jurisdikcijske ovlasti 1052; a ne samo prvenstvo asti 3055; apostoli nisu primili svoje ovlasti bez Petra ili protiv Petra 3309; njihove pravne ovlasti podreene su Petrovim ovlastima 1052; niti Pavao nije bio jednak Petru (protiv zablude dviju glava Crkve) 1999 3555; odbacuje se: [Petar nikada nije bio svjestan svoga prvenstva] 3455. Petar je primio slubu vezanja i razrjeivanja 4146. Apostolska predaja u Pismu i tradiciji, usp. A 3a (Bit predaje); A 3c (Predaja i Sveto pismo); H 3a (Ope odrednice biskupske slube navijetanja). Apostolima su "Krist i bDuh Sveti povjerili Boju rije a 1501 a 3006 a 4207 b a 4212 b 4224; Duh Sveti je pouio apostole 4405; iva predaja potjee od apostola 4212sl 4534; oni su je predavali dalje propovijedima, primjerom i uredbama, kako su je primili od Krista ili kako su je shvatili pod utjecajem Duha Svetoga 4207; oni su Gospodinove rijei prenosili s potpunijim razumijevanjem, na na1133

3db

3dc

in prilagoen potrebama sluatelja 4405; usp. navijetanje apostola: G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije); apostoli su evanelje predali kao temelj Crkve 4144; ono to su apostoli prema Kristovoj zapovijedi propovijedali, to su kasnije uz nadahnue Duha Svetoga u pisanom obliku predali oni sami ili apostolski muevi 4225; usp. A 3b (Sveto pismo); apostolsku predaju uvaju od apostola postavljeni biskupi i njihovi nasljednici 4144 4208; usp. K 8 (Sakrament sv. reda); vjera je uvrstila sjeanje na Isusovo djelovanje i uenje 4405; usp. A 2b (Vjera); L 2c (Krepost vjere); Crkva izvrava Boji nalog uvanja i tumaenja Boje rijei 4219; usp. A 3be (Tumaenje Svetog pisma). Apostolska se predaja dalje razvija u Crkvi uz pomo Duha Svetoga 4210; B o g j e preko predaje neprestano u razgovoru s Crkvom 4211; Crkva svojim uenjem, ivotom i kultom prenosi svim naratajima ono to ona jest i to vjeruje 4209. Apostolska predaja sadri sve to doprinosi svetom nainu ivota Bojeg naroda i poveanju vjere 4209; praksa Crkve u liturgiji, molitvi i ostvarenju vjere kao kriterij predaje 4209 4213. Predaja ima ivi karakter i nije suprotstavljena opoj uiteljskoj slubi Crkve i Rimskom biskupu 4822; objava je neokrnjeno dalje predavana, uvana i vjerno tumaena preko zakonitih biskupskih nasljednika i brigom Rimskog biskupa (uiteljska sluba) 4214 4150 4534; usp. H 3a (Ope odrednice za biskupsku slubu navijetanja). Katolici pripadaju onoj Crkvi koju je ustanovio Krist i koju vode nasljednici Petra i drugih apostola, kod kojih je neokrnjeno i ivo ouvano prvotno ureenje i nauk apostolske zajednice, te batina istine i svetosti upravo te Crkve 4530. Crkvena sluba u nasljedstvu apostola. Nositelji slube u neprekinutom apostolskom nasljeu, po sakramentu sv. reda dobivaju od Krista milosni dar Duha Svetoga 4857; apostoli su polaganjem ruku davali dalje duhovni dar, koji se prenosi biskupskim posveenjem 4145; biskupskim posveenjem se u sakramentalnom obliku uva apostolsko nasljee 4821; usp. K 8c (Biskupsko posveenje). Osuuje se: [Crkvaje apostolska u tom smislu da sve krtenike treba smatrati za nasljednike apostola] 4720; [Sakrament euharistije nije nuno povezan sa sakramentom sv. reda]. To shvaanje vrijea apostolsku strukturu Crkve 4723. B i s k u p i : apostoli su svoje poslanje prenijeli na svoje suradnike i naredili im da trebaju uzeti u slubu provjerene mueve 4144; apostoli su postavljali biskupe i akone 101; za ouvanje evanelja ostavili su biskupe i predali im svoju uiteljsku slubu 428; biskupi su nasljednici apostola 'temeljem boanskog postavljanja 101 1318 1768 3061 3307 3804 4142 a 4144 4147sl 4153 4187 4208 4533; preko njih se nastavlja apostolska sluba o pastvi Crkve 4144; usp. G 2bb (Sakramentalnost Crkve; trajanje i rast Crkve); posebno dostojanstvo biskupske slube zbog trajnog apostolskog nasljedstva, tamo od poetka 4144; Krist je biskupe, preko apostola, uinio dionicima svoga posveenja i svoga poslanja 4153; nasljednici u biskupskoj slubi su primili milosni dar sigurne istine 4532; odbacuje se: [Ovlast vezanja i razrjeivanja dana je samo apostolima, a ne i njihovim nasljednicima 732 (1476). 1134

Apostolima i njihovim nasljednicima u sveenitvu prenesena je ovlast posveivati, prinositi i podjeljivati Kristovo tijelo i krv (1740 1752) 1764 1771; ovlast opratanja grijeha prenesena je na apostole i njihove nasljednike u sveenikoj slubi 308 348 1670 1679 1764 1771; usp. K 6d (Djelitelj sakramenta pokore); K 8a (Sveenitvo Novoga saveza). Duh Sveti postavlja biskupe, po ijoj slubi su i sveenici pozvani u vodstvo Crkve 3328. Usp. G 3ad (Crkva iz i u Crkvama); H 1 a (Utemeljene slube u poslanju Isusa Krista i apostola); H 2 (Pastirska sluba biskupa); H 3 (Biskupska sluba navjeivanja); H 4 (Biskupska sluba posveivanja). B i s k u p s k i z b o r : biskupski stale nasljeuje apostolski zbor u uiteljskoj i pastirskoj slubi 4146 (4187); apostolski zbor se trajno nastavlja u biskupskom zboru 4146; usp. G 2bb (Sakramentalnost Crkve: Trajanje i rast Crkve); usporedba izmeu Petra i drugih apostola s jedne strane, te pape i biskupa s druge strane, ne ukljuuje niti prijenos izvanrednih ovlasti apostola na njihove nasljednike, niti jednakost izmeu glave i udova zbora 4353; hijerarhijsko zajednitvo svih biskupa s papom sigurno je ukorijenjeno u predaji 4358. Biskupski zbor i hijerarhijsko zajednitvo slube: G 3ad; H lc; H 2d; H 3a; H 3ca; H 3cc; H 3cd; H 3dc. Petrova sluba u r i m s k i m b i s k u p i m a : trajanje Petrove slube u njegovim nasljednicima 4144; usp. G 2bb (Sakramentalnost Crkve: Trajanje i rast Crkve); rimski biskup je nasljednik apostola Petra 111 133 136 181 233-235 861 1053 1264 1307 1868 2540 2593 3056sl 3058 3059 3067 (3555) 4146sl 4187; zbog toga se "Apostolska stolica" naziva "Stolicom apostola Petra", "Apostolski izvor" 136 149 217sl 238 i drugdje. Kao Petrov nasljednik rimski je biskup trajno i vidljivo poelo i temelj jedinstva u mnogostrukosti biskupa i vjernika 4147; Petrov nasljednik kao poelo i temelj jedinstva u Crkvi: G 3ab (Crkveno jedinstvo kao jedinstvo u mnogostrukosti); Petru je na poseban nain povjereno dalje iriti kransko ime 4147. Pape nasljeuju Petra u istoj punini vlasti 1053. Papi je u Petru obeana pomo Duha Svetoga 4150. Prvenstvo Rimske stolice ne ovisi o sinodalnim zakljucima 350 640 874. O slubi Petrovog nasljednika u Crkvi usp. G 3ab; G 3ad; H 1 c; H 2b; H 2d; H 3a; H 3cb; H 3cc; H 3cd; H 3dd.

4. Zajednitvo vjernika i njihovo poslanje a. - PRIPADNOST CRKVI Mesijanski narod je proet dostojanstvom i slobodom Boje djece 4123. 1135 G 4a

Vjernici -: su ulanjeni u Crkvu krtenjem Crkve 1314 1671 2567-2570 3685 3802 4127 4136 4157 4720 4852; -: po krtenju postaju dionici Kristove sveenike, proroke i kraljevske slube 4125 4151 4157 4720 4852 4858; usp. E 3b (Oblici posredovanja); K 3e (Uinci krtenja); savrenija povezanost s Crkvom po potvrdi 4127; usp. K 4d (Uinci potvrde). Krtenje nikome ne daje pravo vriti bilo kakvu javnu slubu u Crkvi 4603. Crkva obuhvaa i katekumene 4138; oni su ucijepljeni u Crkvu po elji 4138. Katolici pripadaju onoj Crkvi koju je ustanovio Krist i koju vode nasljednici Petra i drugih apostola, kod kojih je neokrnjeno i ivo ouvano prvotno ureenje i nauk apostolske zajednice, te batina istine i svetosti upravo te Crkve 4530. U potpunosti pripadaju crkvenom zajednitvu oni koji priznaju veze ispovijedanja vjere, sakramenata, crkvenog vodstva i zajednitva 3802 4137; ne spaava se onaj tko bez ljubavi pripada Crkvi 4137; katolikom jedinstvu na razliite naine pripadaju: katoliki krani, drugi Kristovi vjernici i svi ljudi koji su pozvani na spasenje 4135; tko vjeruje u Krista i tko je na pravilan nain primio krtenje, stoji u nekom, iako nesavrenom zajednitvu s Katolikom Crkvom 4188. Prava jednakost vjernika u razliitim zadaama 4506; usp. G 2a (Crkva kao tijelo i njezini udovi); G 3ab (Crkveno jedinstvo umnogostrukosti). Odbacuju se tvrdnje koje ograniavaju udove -: samo na duhovnu Crkvu, koja ivi prema Evanelju i koja se razlikuje od tjelesne Crkve pape 911 -: samo na one koji su predodreeni za blaenstvo 1201-1206 1220-1224 2476 3803; -: samo na pravedne koji ive u milosti 2474-2478 2615. Odbacuju se tvrdnje koje proiruju pripadnost Crkvi i na udove koji su zakonito iskljueni iz Crkve 1128//1139 1151//1163 1180 1217-1219 1271-1273 1473sl 2491-2493. Usp. G 3ag (Katolika crkva, druge Crkve i crkvene zajednice); G 3cg (Opasnosti i uvjeti katolitva). G 4b b. - POZIV I POSLANJE ZAJEDNICE VJERNIKA

4ba Poziv vjernika na svetost. Usp. G 3b (Svetost Crkve); L 2f (Sjedinjenje s Bogom); M lb (Oznake posljednjih vremena putujue Crkve). Bog vjernicima osigurava posveenje 4166; Krist je zaetnik i dovritelj svetosti ivota 4166; Krist je svima propovijedao svetost ivota 4166; onje svima poslao Duha Svetoga 4166; usp. E 2dd (Poslanje Duha Svetoga); kranin prima darove prvence Duha Svetoga, pomou kojih postaje sposobnim ispuniti novi zakon ljubavi 4322. Svi udovi moraju postati jednaki Kristu, dok se on ne oblikuje u njima 4115 4166; vjernici primaju po krtenju dionitvo u sveenikoj, prorokoj i kraljevskoj Kristovoj slubi 4125 4151 4157 4720 4852 4858; usp. E 3b (Oblici posredovanja). 1136

Poziv vjernika (^svakog zvanja i stalea; pripadali oni hijerarhiji ili ih ona vodila; c a b c u svim ivotnim okolnostima) na svetost 4122 4129 4158 4162 4165 4166. Vjernici su po krtenju postali djeca Boja i dionici boanske naravi, pa su kao takvi i posveeni 4166; oni moraju u ivotu zadrati primljeno posveenje, dovriti ga i donijeti plodove Duha posveenja 4166; svetost Crkve izraava se viestruko 4165. Meu svetima je svatko upuen na put savrenog sjedinjenja s Kristom ili na svetost 4170; usp. M lb (Zajednitvo svetih). Kriva shvaanja ploda svetosti ivota: L 2f (Sjedinjenje s Bogom); (opravdani ovjek ostaje ugroen: F 3b). Vjernici grijee, zbog toga im je trajno potrebno Boje milosre, te moraju moliti za oprotenje svojih grijeha 4166; grijeh i oprotenje: D (Grijesi stvorenja koje Bog oprata). Putovi posveenja. K r a n i imaju obvezu i dunost boriti se protiv zla i podnijeti smrt; ali povezani s uskrsnim otajstvom i suoblieni Kristovoj smrti, s punom nadom idu ususret uskrsnuu 4322; usp. L 2d (Krepost nade); M 3b (Vjeno blaenstvo). Znaenje dobrih djela: L 2f; dobra djela i Boja milost: F 3d; F 5a; F 5c; znaenje vrenja kreposti: L 2f; predanje i odricanje samoga sebe: C 4jf; L 2e; L 2f; L 4a; milostinja: L 4e; djela pokore i mrtvenja: J lej; L 2f; znaenje molitve: J lee; L 2f. V j e r n i c i su pozvani na puninu kranskog ivota i na savrenost u ljubavi 4166; u postizavanju savrenosti u ljubavi moraju se u svemu pokoravati Oevoj volji, i posvetiti se svim srcem Bojoj slavi i slubi blinjega 4166; oni moraju ljubiti kao Krist 4123 4166 4613sl; predanje kao put u nasljedovanju Krista u ljubavi koja obuhvaa sve ljude (4338) 4613; za Bojom ljubavi treba posebno teiti u obinim ivotnim okolnostima 4338; usp. C 4gb (Bratstvo, solidarnost, ljubav); C 4jf (Poziv na predanje samoga sebe); L 2e (Krepost ljubavi); L 2f (Sjedinjenje s Bogom); L 3a (Ljubav prema samome sebi kao osnovna obveza); L 4a (Ljubav prema blinjemu); L 5e (Naelo solidarnosti). L a i c i trebaju dospjeti do svetog ivota djelovanjem u svijetu 4162; poziv laika na svetost povezan je s njihovim poslanjem u Crkvi i svijetu 4854; usp. G 6cb (Poslanje i zadaa laika u svijetu). e n i d b a i o b i t e l j kao oblik ivotnog posveenja: G 6cc (Poslanje i zadaa laika u braku i obitelji); K 9 (Sakrament enidbe); L 2f (Sjedinjenje s Bogom); L 6 (Ureenje enidbe i obitelji). enidba i djevianstvo su svako na svoj nain konkretno ostvarenje najviih istina o ovjeku 4700; poziv na svetost proiruje se i na suprunike i roditelje 4714; oni u svom ivotnom poloaju imaju vlastite darove u Bojem narodu 4128; kranska enidba je in Boje slave u Kristu i u Crkvi 4715; iz sakramenta enidbe proizlaze za suprunike darovi i zadae da primljeno posveenje pret1137 4bb

vore u djelo u svom ivotu 4716; oni su svjedoci spasenja ijim dionicima ih ini taj sakrament 4706; oni si meusobno pomau (na putu) prema svetosti 4128; obveza na enidbenu i obiteljsku duhovnost 4714. Crkva ima posebnu zadau uvati uzvieno dostojanstvo enidbe 4707. Evaneoski s a v j e t i : L 2 f (Sjedinjenje s Bogom). Svetost Crkve pokazuje se u ostvarenju evaneoskih savjeta 4165; oni koji ih slijede pokazuju vidljiv znak tenje za nebeskim stanovima i odravaju je ivu u ljudskoj obitelji 4338. Evaneoski savjeti istoe, siromatva i poslunosti su Boji darovi 4167; utjelovljenje evaneoskih savjeta je u Isusu Kristu 4836; njihovo ostvarenje se dogaa na pobudu Duha Svetoga 4165; oni se razlikuju od zapovijedi 4836; oni su utemeljeni na rijeima i primjeru Gospodina i apostola, a preporueni su od crkvenih otaca, uitelja i pastira 4167; oni predstavljaju cjelovitost predanja Bogu 4836. Potvruje se ispravnost evaneoskih savjeta 321 (381) 797 3345; oni ne stoje na putu usavravanja 2203. Ostvarenje evaneoskih savjeta vri se privatno i u odreenom obliku ivota, odn. u jednom staleu koji je Crkva priznala 4165. Crkveni autoritet tumai evaneoske savjete, ureuje njihovo ostvarenje i utvruje trajne oblike ivota 4167. D j e v i a n s t v o i c e l i b a t : obveza za klerike ( a u viim redovima) 117 118sl 185 711 7 1 1 2 a 1 8 0 9 2972. Celibat zbog Bojeg kraljevstva je slobodni izbor ovjeka i posebna milost, posebni znak Bojeg kraljevstva 4836; Marija kao primjer za to 4836; djevianstvo i majinstvo "prema Duhu" 4837; djevianstvo kao put ene 4836. Djevianstvo i celibat suuzvieniji od enidbe (802) (1353) 1810 391 lsl; meusobna pomo suprunika nije savrenije sredstvo za svetost od djevianstva 3912; enidba i djevianstvo su na svoj nain konkretno ostvarenje najvie istine o ovjeku 4700; usp. L 2f (Sjedinjenje s Bogom). S i r o m a t v o : siromatvo u duhu znai otvorenost i raspoloivost prema Bogu, vrednovanju svjetskih dobara bez ovisnosti o njima, priznavanje viih vrijednosti Bojeg kraljevstva 4494; siromatvo kao obveza u nasljedovanju Krista koji je uzeo na sebe ivotne uvjete siromanih na ovom svijetu, kako bi svjedoio protiv zla koje ono predstavlja i duhvnu slobodu u odnosu na (zemaljska) dobra 4494; usp. L 2f (Sjedinjenje s Bogom). Odbacuju se pretjerane izjave o siromatvu -: Krista i apostola 930sl 1087//1097; -: temeljem zavjeta 908 1087-1097; usp. E 2ba (Kristovo zajednitvo s ljudima. Kristovo siromatvo). K r i s t o v a p o s l u n o s t u odnosu na Boje i crkvene zapovijedi: ona obvezuje i kontemplativne ljude 893 2189sl; i opravdani ostaje obvezatan na potivanje 1138

zapovijedi: F 3c; usp. G 4bg (Vjernici i autoritet Crkve); L 2f (Sjedinjenje s Bogom). Bit i svrha redovnikog i v o t a : L 2 f (Sjedinjenje s Bogom). Redovniki stale nije meu-stale izmeu klerika i laika, nego su obje grupe vjernika u nj' pozvane od Boga 4167; redovniki se stale razlikuje od laikog i klerikog stalea 4157. Brani se redovniki stale 844 1169-1174 1181 1184sl 1194sl 1270; odbacuju se teze o reformi redovnitva 2680-2692; pravilna obrana prosjakih redova 841-844 1170 1174 1184 1491. Oblici pustinjakog ili zajednikog ivota pruaju sredstva za napredak svojih lanova i za dobro itave Crkve 4167: oni osiguravaju svojim lanovima trajni nain ivota, isprobano uenje, bratsko zajednitvo i slobodu koja se uvruje po poslunosti, za ispunjavanje redovnikih zavjeta i za napredak na putu ljubavi 4167. Redovnici idu uim putem prema svetosti i tako daju primjer 4134; oni dokazuju da se svijet ne moe promijeniti i biti prikazan Bogu bez duha blaenstava 4157. Redovniki se zavjeti ne mogu napustiti bez grijeha 32lsl; odbacuje se: [Zavjet smeta na putu svetosti] 2203; usp. L 2b (Strahopotovanje pred Bogom). Dionitvo vjernika u prorokoj slubi Isusa Krista. Boji narod uestvuje u Kristovoj prorokoj slubi 4130; Krist ne ispunjava svoju proroku slubu samo preko hijerarhije, nego i preko laika 4161; Kristovi vjernici na svoj nain uestvuju u Kristovoj prorokoj slubi 4532; oni doprinose tome da se u Crkvi poveava ispovijedanje vjere 4532; Nadnaravni vjerski smisao itavoga naroda 4130; ako sveukupnost vjernika izraava opu suglasnost u stvarima vjere i udorea, onda ona ne moe zabluditi 4130; usp. H 3db (Nepogrjeivost Crkve). Usp. E 3bb (Prorotvo Isusa Krista); G 6ba (Dionitvo laika u prorokoj slubi Isusa Krista); H la (Utemeljenje crkvene slube); H 2f (Biskupi i svijet); H 3 (Biskupska sluba navijetanja); H 5 (Sluba sveenika); H 6 (Sluba akona). Dionitvo vjernika u sveenikoj slubi Isusa Krista. Dionitvo slubenika i vjernika u Kristovom sveenitvu 4177; Krist osigurava Bojem narodu dionitvo u svojoj sveenikoj slubi: Boja proslava i spasenje ljudi 4160; krtenjem ai potvrdom Krist jami dionitvo u Kristovom sveenitvu 4125 4151 ( a 4857); sveenike slube izraavaju dionitvo u sveenitvu Isusa Krista 4857. O p e s v e e n i t v o vjernika: pojam i posljedice 3849-3853; sveenitvo se ostvaruje po sakramentima i po kreposnom ivotu 4127sl; vjernici su posveeni po krtenju na sveto sveenitvo, kako bi u svim djelima prinosili duhovnu rtvu i navijetali Kristova velika djela 4125; krani su po znaku krtenja odreeni za kransko tovanje Boga 4127; krtenici su obvezatni Boga priznati pred ljudima; potvreni vjernici su jo stroe obvezatni vjeru iriti i braniti, rijeju i djelom 4127; vjernici u euharistijskoj rtvi prinose Bogu boansko rtveno 1139 4bd 4bc

janje i same sebe s njim 4127; usp. J ld (Subjekti liturgije); K 5c (Prinoenje Gospodnje veere); ope sveenitvo i sakramenti pokore, bolesnikog pomazanja, sveenikog reda, enidbe 4128; svaki vjernik moe krstiti 1315 2536 4141; usp. K 3c (Djelitelj krtenja); Kristovi uenici moraju ustrajati u molitvi, hvaliti Boga i sebe prikazati kao ivu, Bogu ugodnu rtvu, svjedoiti za Krista i poloiti raun za svoju vjeru 4125 (4127); kranin je pozvan na to da moli Oca uskrovitosti i da uvijek nosi na tijelu Isusovu smrt 4012; usp. J l e e (Molitva); L 2f (Sjedinjenje s Bogom). Nemaju svi vjernici iste duhovne ovlasti 1767; o p e sveenitvo vjernika i s 1 u b e n o odn. hijerarhijsko sveenitvo razlikuju se bitno, a ne samo u stupnju 4126 4857; oba su na zaseban nain dionici jednog Kristovog sveenitva 4126; ona su meusobno zavisna 4126 4587; osuuje se: [sveenika i biskupska sluba ne razlikuju se u strogom smislu od opeg sveenitva vjernika] 4721. Dionitvo vjernika u Kristovoj sveenikoj slubi ostvaruje se u l i t u r g i j i : J (Bog susree svoj narod u liturgiji). Svi vjernici bez razlike u liturgijskim inima izvravaju svoju zadau, kako kod prinoenja darova tako i kod priesti, ali svaki na svoj nain 4028 (4029) 4127; usp. J ld (Subjekti liturgije). usp. 3 3bc (Kristovo sveenitvo); G 6bb (Dionitvo laika u sveenikoj slubi Isusa Krista); H 1 a (Osnivanje crkvenih slubi); H lb (Hijerarhijska razdioba slubi); H 4 (Biskupska sluba posveivanja); H 5 (Sluba sveenika); H 6 (Sluba akona); K 5c (Prinoenje Gospodinove veere); K 8a (Sveenitvo Novoga saveza). 4be Dionitvo vjernika u kraljevskoj slubi Isusa Krista. Dionitvo vjernika u Kristovoj kraljevskoj slubi 4157; Krist je Gospodar, kojemu sluiti znai kraljevati 4162. Krist je svoje kraljevske ovlasti udijelio svojim uenicima, kako bi i oni, postavljeni u kraljevsku slobodu, bili pozvani na odricanje samoga sebe i na nadvladavanje grijeha. Tako bi oni morali sluiti Kristu u drugima i njih voditi k njemu 4162. Usp. E 3bd (Kraljevstvo Isusa Krista); G 6bc (Dionitvo laika u kraljevskoj slubi Isusa Krista); H la (Utemeljenje crkvene slube); H 2 (Biskupska pastirska sluba); H 5 (Sluba sveenika); H 6 (Sluba akona). Zadae vjernika u svijetu. Svi udovi Crkve su dionici svjetskog karaktera, ali u razliitom obliku 4853; usp. G 3cd (Crkva i irenje evanelja, odn. misije); G 6ca (Apostolat laika); G 6cb (Poslanje i zadaa laika u Crkvi); G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod); H 2f (Biskupi i svijet); H 3a (Ope odrednice biskupske slube navijetanja); H 5 (Sveenici i svijet). Povezanost krana s drugim ljudima u potrazi za istinom i za rjeavanjem udorednih problema 4316. Sudjelovanje krana u politikom ivotu i vrenje bratske ljubavi 4484; usp. G 6a (Osnovno o laicima); G 6cb (Poslanje i zadaa laika u svijetu); G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod); G 7ab (Crkva i drutvo); G 7ad (Crkva i siromani). 1140

4bf

Krani moraju ostvariti onu "civilizaciju ljubavi" koja je saetak itave etiko-kulturne batine Evanelja 4776 (4815); usp. C 4gb (Bratstvo i solidarnost); C 4gp (Krani i ljudska zajednica); L 13 (Ureenje kulture). Krist je graditelj mira 4487; svijet bi preko krana trebao uinkovitije postii svoj cilj u pravednosti, ljubavi i miru 4162; kranin bi trebao izabrati put dijaloga i usaglaavanja stranaka 4773; onje sklon miru, ali nije samo pacifist, jer je sposoban boriti se. Kranin stavlja mir ispred rata 4489; usp. C 4gc (Pravednost i mir). Drugi Vatikanski sabor trai od krana ispunjavanje njihovih zemaljskih obveza u duhu Evanelja 4343. Krani moraju s religijskim vrijednostima povezati svoje ljudsko, profesionalno, obiteljsko, znanstveno i tehniko djelovanje 4343; oni bi po svjetovnom djelovanju morali dospjeti do svetijeg ivota, kako bi svijet uinkovitije postigao svoj cilj u pravednosti, ljubavi i miru 4162. Krani su po svom pozivu u vjeri tim vie obvezatni na ispunjavnje svojih zemaljskih obveza 4343; krani koji zanemaruju svoje vremenite obveze odstupaju od istine, zanemaruju svoje obveze prema blinjemu i prema Bogu, te ugroavaju svoje vjeno spasenje 4343; velika je zabluda razdvajanje vjere i svakidanjeg ivota, zemaljske zajednice i vjerskog ivota 4343; oekivanje nove zemlje ne smije oslabiti, nego mora potaknuti, skrb za pravilno oblikovanje svijeta 4339. Usp. C 4ic i C 4ij (Krani i ljudsko djelovanje); M lb (Eshatoloka vjera i zemaljske stvarnosti). Vjernici i autoritet Crkve. Trai se priznavanje crkvenog autoriteta 102 161 704 1215 2895; vjernici se moraju pokoravati pastirima kad ovi nauavaju u Kristovo ime 4533; od ispunjavanja zapovijedi nije osloboen niti 'opravdani, niti h savreni (kontemplativni) ovjek b 893 a 1570 b 2189sl; uraskoluje onaj tko odbija biti podloan papi i tko odbija povezanost s udovima Crkve 446 468sl; usp. L 14 (Ureenje Crkve). K r t e n j e ne oslobaa od obveza koje namee Boji ili crkveni zakon, ili eventualno zavjeti 1620-1622. Priznavanje c r k v e n i h d o k t r i n a r n i h o d l u k a : H3e;usp.H3i(Bojinarod i biskupska sluba navijetanja); prihvaanje vjerskih istina: L 2c (Krepost i vjera). Priznavanje p a p i n o g p r v e n s t v a : H 2ba (Papina ovlast voenja i prvenstva). Priznavanje Bojih i crkvenih z a p o v i j e d i : F 3c (Opravdani ovjek ostaje obvezatan vriti Boje zapovijedi); G 4bb ( Putevi posveenja: poslunost); L 2f (Sjedinjenje s Bogom). Crkva ima pravo kazniti n e p o s l u n o s t : H 2 a (Ope odrednice za pastirsku slubu biskupa). 4bg

1141

G5

5. Slube u Crkvi Zbog mnotva izjava obrauje se u: H (Bog vodi, pouava i posveuje Crkvu po svojim slubenicima).

6. Laici u Crkvi G 6 a a. - OSNOVNO O LAICIMA Laici -: su svi Kristovi vjernici, osim lanova svetog stalea i redovnikog stalea 4157; -: su po krtenju ucijepljeni u Krista, te su "na svoj nain dionici Kristove sveenike, proroke i kraljevske slube 4157 a 4852 4858; - : sukladno svom dionitvu vre poslanje itavog kranskog puka u Crkvi i u svijetu 4157; obveze i zadae laika imaju sakramentalni temelj u krtenju, potvrdi i enidbi 4858; laici ispunjavaju svoju zadau vodei rauna o kranskoj mudrosti i uenju uiteljstva 4343. Laici su okupljeni B o j i n a r o d, u kojem oni ine jedno Kristovo tijelo, pod jednom glavom 4159; njih vodi duh Evanelja 4157. Laicima je na poseban nain svojstven s v j e t o v n i k a r a k t e r ( a kao poseban nain djelovanja i nastojanja) 4156sl a 4853; oni ive u svijetu, vezani svjetovnim obvezama, djelatnostima te obiteljskim i drutvenim ivotom 4157; zadaa je laika, a ne pastira, da djelatno sudjeluju u uspostavi i ureenju drutvenog ivota 4775; zapravo laici imaju, iako ne iskljuivo, svjetovne obveze i djelovanje 4343; vjernici moraju razlikovati svoje obveze prema Crkvi i prema drutvu, te se truditi oko njihovog skladnog povezivanja 4162. Poziv laika na s v e t o s t je povezan s njihovim poslanjem u Crkvi i svijetu 4854; usp. G 4ba (Poziv vjernika na svetost); G 4bb (Putevi posveenja); G 6cb (Poslanje laika u svijetu); G 6cd (Poslanje laika u Crkvi). Laici primaju svoju snagu po daru Stvoritelja i milosti Otkupitelja 4159; djelotvornost laika je iznutra uzdignuta po Kristovoj milosti 4162. G 6b b. - DIONITVO LAIKA U PROROKOJ, SVEENIKOJ I KRALJEVSKOJ SLUBI ISUSA KRISTA Dionitvo laika u prorokoj slubi Isusa Krista. Laici sudjeluju - : u Kristovoj prorokoj slubi 4852; - : u nadnaravnom vjerskom smislu Crkve 4852; Krist ispunjava svoju proroku slubu ne samo preko hijerarhije, nego i preko laika 4161; usp. H 3db (Napogrjeivost Crkve). Krist je postavio laike za svjedoke te ih ojaava sa smislom za vjeru i s milou rijei 4161 4852; oni navijetaju Evanelje rijeima i djelima i upozoravaju na zlo u 1142

6ba

svijetu 4852; oni moraju izraavati svoju nadu u buduu slavu i u stalno obraanje, kao i u stalnu borbu protiv zla i struktura svijeta 4161. Usp. E 3bb (Kristovo prorotvo); G 4bc (Dionitvo vjernika u Kristovoj prorokoj slubi); G 6ca (Apostolat laika). Dionitvo laika u sveenikoj slubi Isusa Krista. Krist, vjeni veliki sveenik, nastavlja preko laika svoje svjedoenje i svoju slubu 4160; laici su posveeni Kristu, pomazani Duhom Svetim, i ovlateni za duhovno bogosluje 4160. Laici ostvaruju kraljevsko sveenitvo u primanju sakramenata, u molitvi, u zahvaljivanju, svjedoanstvom svetoga ivota, odricanjem samoga sebe i djelatnom ljubavlju 4126; oni posveuju svijet samome Bogu tako to posvuda kao molitelji djeluju sveto 4339 4716; oni uestvuju u Kristovoj sveenikoj slubi, tako to prinose sami sebe i svoja djela 4852; oni snagom kraljevskog sveenitva sudjeluju u prinoenju euharistije 4126; njihovo djelovanje - odvija se u duhu te je to duhovna rtva koja se zajedno s tijelom Gospodinovim preko slavlja euharistije prikazuje Ocu; tako oni Bogu posveuju svijet 4160; usp. J ld i K 5cc (Djelatno sudjelovanje laika u prinoenju Gospodnje veere / u liturgiji). Laici kao djelitelji k r t e n j a 120 1315 1349 2536 4141; usp. K 3c (Djelitelj krtenja). Za p r o p o v i j e d a n j e je laicima potrebno crkveno poslanje (missio canonica) 760sl (770sl) 796 809 866 1163sl 1217si 1277 1777; laicima se ne smiju ispovijedati grijesi 866 1260 1463 1684 1700. Ostvarenje laikog sveenitva u l i t u r g i j i : J (Bog susree svoj narod u liturgiji). Usp. E 3bc (Kristovo sveenitvo); G 4bd (Dionitvo vjernika u Kristovoj sveenikoj slubi); J ld (Subjekt liturgije); K 5cc (Djelatno sudjelovanje vjernika u Kristovoj sveenikoj slubi); J 1 d (Subjekti liturgije); K 5cc (Djelatno sudjelovanje laika u prinoenju Gospodnje veere); K 8a (Sveenitvo Novoga saveza). Dionitvo laika u kraljevskoj slubi Isusa Krista. Laici sudjeluju u Kristovoj kraljevskoj slubi 4852; Krist iri svoje kraljevstvo i preko laika 4162; to kraljevstvo oni prvenstveno ive u duhovnoj borbi, kako bi u sebi nadvladali kraljevstvo grijeha, i u predanju samoga sebe u Kristovoj slubi 4852; tajno obraanje laika i borba protiv zla 4161; Poziv na slubu u Bojem kraljevstvu i njegovo irenje 4852. Usp. E 3bd (Kristovo Kraljevstvo); G 4be (Dionitvo vjernika u Kristovoj kraljevskoj slubi). 6bc 6bb

c. - POSLANJE I ZADAA LAIKA Apostolat laika. Usp. G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije); G 6ba (Dionitvo laika u Kristovoj prorokoj slubi). 1143

G 6c 6ca

Sam Gospodin je po krtenju i potvrdi laike odredio za apostolat 4159 (4858); to se odnosi na sve Kristove vjernike 4159; apostolat je dionitvo u spasiteljskom poslanju Crkve 4159. Po s a k r a m e n t i m a , posebno po euharistiji, posreduje se ljubav, koja je dua svega apostolata 4159; apostolat vjernika hrani se sakramentima 4161. i r e n j e e v a n e l j a preko laika dobiva svoje znaenje i djelotvornost po tome to se ono odvija u redovitim svjetskim odnosima 4161; laici se moraju truditi da boanski plan spasenja dospye posvuda, svim ljudima svih vremena 4159; oni mogu i moraju, premda su zauzeti vremenitim brigama, evangelizirati svijet, te doprinositi rastu Kristovog kraljevstva na svijetu 4161; oni trebaju pripremati njivu svijeta za sjeme Boje rijei 4162; oni trebaju posveivati svijet iznutra (ispuniti ga kranskim duhom) i (u svijetu1svojim ivotom) svjedoiti Krista b 4157 a 4343; oni su junaci vjere ako ivot iz vjere povezuju s ispovijedanjem vjere 4161; oni mrajubiti svjedoci uskrsnua i ivota Isusa i znak ivoga Boga, kako bi svijet hranili duhovnim plodovima i unijeli u nj' Duha Bojega 4164; oni su pozvani da novost i snagu evanelja uine vidljivim u svom svakidanjem obiteljskom i drutvenom ivotu 4852; oni moraju izraavati nadu u slavu i za ustroj ivota u svijetu 4161 4852. 6cb Vrijednost e n i d b e i o b i t e l j i za apostolat laika: G 6cc. Poslanje i zadaa laika u svijetu. Njihova je zadaa da snagom svoga poziva u ostvarenju poretka u vremenitim stvarima, a u skladu s Bojim odredbama, trae Boje kraljevstvo 4157; oni moraju urediti sve vremenite stvari tako da budu u skladu s Kristom, na slavu Stvoritelja i Otkupitelja 4157; Duh Sveti ih poziva na to da se posvete zemaljskim stvarima u slubi ovjeka, te da tako stvore pretpostavke za nebesko kraljevstvo 4338; oni moraju Boje zakone utisnuti u ivot graanskog drutva 4343. Laicima pripada poseban poloaj ispuniti svijet Kristovim duhom; oni moraju - : preko djelovanja u svijetu doi do svetijeg ivota, tako da svijet uinkovitije postigne svoj cilj u pravednosti, ljubavi i miru 4162; - : doprinijeti da stvorene stvari budu usavrene radom, tehnikom i kulturom i da budu pravednije podijeljene 4162; - : ako obiaji potiu na grijeh, oni moraju tako popraviti obiaje i uredbe u svijetu da sve bude pravedno ureeno i da bude korisnije za ostvarenje kreposti, a ne tetno za njih 4162; -: pripraviti njivu svijeta za sjeme Boje rijei 4162. Djelovanje laika se trai zbog novih crkvenih, drutvenih, gospodarskih, politikih i kulturnih odnosa; laici ne smiju ostati neaktivni 4851; usp. C 4k (Povijesno odreenje ovjeka).Od laika, kao pojedinaca ili kao grupa, se oekuje -: potivanje svijetu vlastitih zakona 4343; -: struna pomo 4343; -: suradnja s drugim ljudima 4343; - : tamo gdje je to zapovijeeno, planiranje i provoenje novoga 4343. Potekoe i opasnosti (pokoncilskog) puta laika: -: da zbog crkvene slube zapostave njima vlastite i svojstvene odgovornosti u podruju svog zanimanja, drutva, gospodarstva, kulture i politike 4850; - : odvajanje vjere od ivota i djelatnog 1144

nastojanja 4850; Crkva treba paziti da briga za vremeniti poredak ne preuzme u potpunosti poslanje laika i da se ono ne iscrpi samo u tome 4758. Usp. C 4i (Djelovanje ovjeka); poseb. C 4ij (Krani i ljudsko djelovanje); G 4bf (Zadae vjernika u svijetu). Poslanje i zadaa laika u enidbi i obitelji. Obitelj je na neki nain kuna Crkva 4128; kranski suprunici e pomagati sebe i svoju djecu na putu posveenja 4128; oni e rijeima i primjerom biti za svoju djecu prvi vjerovjesnici i unapreivati njihovo poslanje 4128. Kod zadae irenja Evanelja kao posebno vrijedno se pokazuje stale enidbe i obitelji 4161; u tom staleu je mogue izvrsno ostvarenje kole za apostolat laika 4161; poziv kranske obitelji na meusobno svjedoenje vjere i u odnosu na svijet 4161 4706; krtenje djece zahtijeva odgoj u vjeri i odgoj za kranski ivot 4674; usp. G 3cd (Crkva i irenje Evanelja); G 6ca (Apostolat laika). Po djeci iz enidbene veze Bojem se narodu daje trajnost u vremenu 1311 3143 3705 4128. Usp. G 4bb (Putevi posveenja); K 9 (Sakrament enidbe); L 2f (Sjedinjenje s Bogom); L 6 (Ureenje enidbe i obitelji). Poslanje i zadaa laika u Crkvi. Laici moraju u Crkvi igrati djelatnu ulogu 4343; dionitvo laika u svetosti Crkve 4854; trai se njihovo djelovanje temeljem novih crkvenih odnosa 4851; oni su svjedoci i orue poslanja Crkve 4159; oni su suodgovorni za poslanje Crkve 4853; poslanje Crkve u svijetu ne ostvaruju samo nositelji slubi, nego i laici 4858; oni prema svojim snagama i zahtjevima vremena moraju sudjelovati u spasiteljskom djelovanju Crkve 4159; oni ine Crkvu nazonom u onome gdje ona samo preko njih moe biti sol zemlje 4159; Laici su pozvani na to da doprinesu rastu Crkve i njezinom posveenju 4159; pod utjecajem Duha -: laici djelatno sudjeluju u liturgiji, navijetanju i prenoenju kateheze, zadaa i djelatnosti laika 4850; - : oni djeluju u grupama, udrugama i duhovnim pokretima laika 4850; - : ene sudjeluju u ivotu Crkve 4850; laici imaju mogunost, a katkada i dunost, da u skladu sa svojim znanjem, nadlenou i poloajem oituju svoje miljenje o dobrobiti Crkve 4163. Laici moraju ispuniti svoje zadae, koje nisu vlastite zareenim nositeljima slubi, u liturgijskom djelovanju, navijetanju i pastirskoj skrbi 4858; slube, obveze i zadae krtenika u Crkvi: pomo kod apostolata, irenja Evanelja, posveenja i kranskog proimanja vremenitih stvarnosti, raspoloivosti u sluajevima potrebe 4858; laici imaju velike zadae na liturgijskim skupovima i njihovoj pripremi 4858. Djelatno sudjelovanje laika u l i t u r g i j i : J ld (Subjekti liturgije); J 2a (Cilj liturgijske obnove); K 5cc (Aktivno sudjelovanje laika i prinoenje Gospodnje veere). Svaki laik nastupa temeljem razliitosti i komplementarnosti darova milosti i odgovornosti itavog tijela Crkve 4855. Laici moraju svojim molitvama Bogu preporuiti svoje crkvene poglavare 4163. 1145 6cd 6cc

Suradnja laika s hijerarhijskim nositeljima slubi: G 6ce; H 2e (Boji narod i pastirska sluba biskupa). 6ce Suradnja laika s hijerarhijskim nositeljima slubi. Sveti slubenici i Boji narod 4158; laici i pastiri su braa 4158; suradnja sveenika, redovnika i laika odvija se pod vodstvom Duha 4850. Pastiri ne smiju samo na sebe uzeti poslanje Crkve, nego svi moraju na svoj nain zajedniki doprinijeti tom djelu 4156; pastiri moraju obveze i zadae laika priznati i unapreivati, jer one imaju sakramentalni temelj 4858; oni mogu laicima povjeriti odreene funkcye 4858; zadae ne ine od laika pastire 4858; laici na razliite naine mogu biti pozvani u neposrednu suradnju s hijerarhijom 4159; oni su osposobljeni da ih hijerarhija pozove u odreene crkvene slube 4159; ako nema dovoljno slubenika, ili ako su oni sprijeeni u djelovanju zbog progona vlasti, laici i po vlastitom nahoenju mogu preuzeti svete zadae, prema svojoj osposobljenosti 4161. Opasnosti kad se govori o "slubi": myeanje, poistovjeivanje opeg i ministerijalnog sveenitva, proizvoljno tumaenje "subsidijarnosti", klerikalizacija laika; potreban je toniji nain govora 4858. Laici moraju -: pastirima i uiteljima staviti na raspolaganje svoje zajednike napore 4156; -: pastirima izraziti svoje potrebe i elje 4163; -: posluno prihvatiti ono to pastiri kao uitelji i voditelji u Crkvi utvrde 4163 (4343). Laici imaju mogunost, a katkada i dunost pojedinano, ili preko odgovarajuih ustanova, izraziti svoje miljenje o onome stoje dobro za Crkvu 4163. Kod razliitosti miljenja meu kranima niti jedna strana ne moe za sebe prisvojiti crkveni autoritet 4343; laici mogu od sveenika oekivati svjetlo i duhovnu snagu, ali ne i konkretna rjeenja na sva pitanja 4343. 6cf Usp. H 2e (Boji narod i pastirska sluba biskupa). Prava i obveze laika. Laici imaju pravo primati od pastira duhovna dobra Crkve, posebno Boju rije i sakramente 4163. Laici imaju mogunost, a katkada i dunost izraziti svoje miljenje o onome stoje dobro za Crkvu 4163. Vjernici i crkveni autoritet: G 4bg.

7. Odnos Crkve prema ljudskom rodu, drutvu, kulturi, dravi i meunarodnim ustanovama G 7a 7aa a. - ODNOS CRKVE PREMA SVIJETU, DRUTVU I KULTURI Crkva, svijet i ljudski rod. Usp. C 4fh i C 4fi (Krist, savreni ovjek; Krist, spasenje ljudi); C 4k (Povijesna odreenost ovjeka); E 2bb (Kristovo djelovanje meu ljudima); E 3 (Isus Krist, Otkupitelj); F 1 (Boja opa elja za spasenjem); 1146

G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); G 2bc (Crkvaje nuna za spasenje); G 3c (Katolitvo Crkve); L 9 (Ureenje ljudske obitelji). Crkvaje u svijetu, djeluje sa svijetom i doivljava istu sudbinu s njim 4340; ona u svojim sakramentima i uredbama nosi oblik ovoga svijeta 4168; ona je utkana u ljudski rod 4311 4340; ona se sastoji od ljudi 4340; ona nosi dogaaje, potrebe i elje ljudi 4311; ona ivi meu stvorenjima 4168; usp. G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve). Unutarnja p o v e z a n o s t - : Crkve s ljudskim rodom i njegovom povijeu 4301 4303; -: Kristovih uenika u radosti, nadi, alosti i strahu ljudi danas, posebno sa siromanima i ugroenima sviju vrsti 4301; Kristov put prema ljudima je prvi put Crkve (s itavim ovjekom kao osobom u njegovom drutvenom i socijalnom ivotu kao s ciljem) 4643-4645 (4758); poslanje Crkve je vjersko, a time i najdublje ljudsko 4311; Crkva slui ljudima 4321; ona je "strunjak u pitanjima ovjenosti" 4421. S p a s o n o s n o p o s l a n j e Crkve u odnosu na svijet (4120) 4156 (4186) 4755 4858; ona tei prema spasenju itavog ovjeanstva i prua ljudima dobro 4345; ona eli spasenje ovjeka u svakom pogledu 4757; ona mora suraivati da se ispuni Boji naum za spas svijeta 4141; ona posreduje ona sredstva spasenja koje je sama primila 4303; ona daje ljudima ( a po milosti) boanski ivot ate djeluje za pravo vremenito dobro ovjeka 4340 a 4757; usp. G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve). Preko Crkve u svijetu odjekuje e v a n e l j e 4211; Crkva mora otkriti Kristovo otajstvo dok ono ne bude u potpunosti objavljeno 4121; ona je poslana da svim narodima navijeta i ustanovi Kristovo i Boje kraljevstvo 4106; ona je nositeljica vijesti za sve ljude 4420; ljudski rod mora postati Boja obitelj 4332; naelo vjerske slobode ide u prilog pozivu ljudima na kransku vjeru 4245; Crkva je poslana svim ljudima i mora obuhvatiti sve ljude: G 3cc (Poslanje Crkve svim narodima i svim ljudima); G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije); G 6ca (Apostolat laika); G 6cc (Poslanje i zadaa laika u enidbi i obitelji); H 3 (Ope odrednice o biskupskoj slubi navijetanja). Doprinos Crkve za h u m a n i j u l j u d s k u o b i t e l j i njezinu povijest 4340; Crkva oznaava m i r i unapreuje ga 4135 4162 (4197); zadaa Crkve je unapreivanje jedinstva i ljubavi meu ljudima i narodima 4195 Jedinstvo ljudske obitelji ostvarit e se i ojaati po jedinstvu obitelji Boje djece 4342; Crkva kao znak jedinstva svijeta ( a po bratskoj ljubavi vjernika) 4026 4101 4124 a 4321 4342 4343; usp. C 4gc (Pravednost i mir); L (Ureenje drutva); Crkva djeluje na obnavljanje svijeta 4168; onaje izvor udoredne snage koja je potrebna svijetu 4343 (4198); usp. C 4ii i 4ij (Crkva, odn. krani i ljudsko djelovanje); G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); G 6cb (Poslanje i zadaa laika u svijetu); G 7ab (Crkva i drutvo). R a z g o v o r Crkve s ljudima ( a s itavim svijetom) b o problemima ljudi b 4303 4340 a 4420; sudjelovanje u njihovom rjeavanju 4310; Crkva vodi brigu o tome to koristi a to kodi pravom dobru ljudi 4643 (4757); njezino poslanje odgovara 1147

odnosima u dananjem svijetu 4162; ona u svrhu osvjetljavanja ljudskog puta eli povezati svjetlo objave s iskustvom svih 4333; ona mora za razumijevanje svijeta istraivati znakove vremena i tumaiti svjetlo Evanelja, kako bi se mogao dobiti odgovor na pitanje o smislu ivota 4304; ona nastoji napraviti razliku meu ljudskim dogaajima, potrebama i eljama, kako bi razjasnila stoje u njima znak sadanjosti ili Bojeg nauma 4311; ona razlikuje i tumai razliite govore vremena za bolje razumijevanje i za bolje posredovanje objavljenog nauka 4344; usp. A 2bb (Vjera i objava); G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije); G 7ae (Crkva i kultura). Crkva unapreuje ljude i iri ivot i s l o b o d u 4321; ona brani o s o b n o dostojanstvo "prava koja iz njega proizlaze, i ^njegovu slobodu a 4198sl b 4341; ona osuuje ivotne uvjete koji nisu dostojni ljudske slobode i dostojanstva 4767; ona pomae i uzdie dostojanstvo ljudske osobe 4340; ona navjeuje ljudska p r a v a i cijeni njihovo unapreivanje 4341; ona brani dostojanstvo osobe od svih kolebanja u miljenjima 4311; ona odbacuje diskriminaciju ili potcjenjivanje ljudi, zbog njihove rase, boje, stalea ili religije, kao neto to se protivi Kristovom Duhu 4199; ona odbacuje sve progone ljudi 4198; ona osuuje svaki oblik antisemitizma 4198; zadaa Crkve je obrana ovjeka protiv onoga to ga moe ruiti ili obeastiti 4550; laici moraju doprinijeti napretku ljudske i kranske slobode 4162; usp. C 4fb (Ljudsko dostojanstvo); C 4fc (Ljudska sloboda); C 4gg (Jednakost i nejednakost u drutvu); L 5g (Ljudska prava). Crkva i ljudski p o z i v : izjave o tome 4311-4345; Crkva potkrepljuje poziv ljudi prema blaenom cilju 4318; ona brani dostojanstvo ljudskog poziva i ponovno daje nadu onima koji sumnjaju u njegovo uzvienije odreenje 4321; Drugi vatikanski sabor priznaje uzvienost ljudskog poziva 4303; Crkva, pouena objavom, moe dati odgovor na pitanje o ovjeku; kod toga si je ona svijesna potekoa 4321; ona otvara ljudima razumijevanje njihovog postojanja i istine 4341; njezino postojanje podsjea ljude na problem shvaanja ivota, djelovanja i smrti 4341; crkvena poruka je u skladu s tajnim eljama ljudskog srca 4321; usp. C 4jm (Crkva i ljudski poziv). Ljudi su pozvani na to da ve u povijesti ljudskog roda oblikuju obitelj Boje djece 4332 4340. Crkva ima pravo i obvezu zazivati Boje m i l o s r e u sluajevima fizikog i moralnog zla i svih p r i j e t n j i ljudskom rodu 4685; usp. B lb (Boja volja: Bog je milosrdan); C 4kd (Prijetnje i problemi ljudskoga roda); C 4ke (Siromani); F 1 (Boje milosre i elja za sveopim spasenjem). Boji narod i ljudski rod m e u s o b n o si slue 4311 4345; Crkva ( a kao zajednica i njezini udovi) mnogo je primila od svijeta "tijekom povijesti i razvitka ljudskog roda ( a od ljudi svakog stupnja i stalea) a 4344 4345; ona moe izvui mnogo koristi i iz neprijateljstva onih koji je progone 4344; ona dozrijeva preko svojih odnosa sa svijetom 4343; pomo svijeta, pojedinaca i ljudskog roda kod irenja Evanelja 4340; svijet ima interes za Crkvu kao za kvasac povijesti 4344. 1148

Usp. G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije); G 4bf (Zadaa vjernika u svijetu); G 6oa (Apostolat laika); G 6cb (Poslanje i zadaa laika u svijetu); H 2f (Biskupi i svijet); H 3a (Ope odrednice biskupske slube navijetanja); H 5 (Sluba sveenika). Crkva i drutvo. Usp. C 4g (Drutvena narav ovjeka); C 4k (Povijesno odreenje ovjeka); G 3ae (Crkva kao pravno utemeljeno drutvo); L 7 (Ureenje drutva). Djelovanjem vjernika u svijetu K r i s t obasjava ljudsko drutvo sa svojim spasonosnim svjetlom 4162; usp. C 4gn (Krist i ljudsko drutvo); E 2ba (Kristovo zajednitvo s ljudima). Kranska objava unapreuje zajednitvo meu osobama i pomae da se dublje razumiju zakonitosti drutvenog ivota 4323. Svetou kranskog ivota unapreuje se u drutvu ljudskiji nain ivota 4166; katoliko j e d i n s t v o Bojeg naroda oznaava i unapreuje sveopi m i r 4135 (4197); Crkva navjeuje mir svijetu 4162; ona brani i unapreuje drutvenu pravednost (4197); zadaa Crkve je unapreivati jedinstvo i ljubav meu ljudima i narodima 4195 4342; Crkvaje znak jedinstva za svijet (apreko bratske ljubavi vjernika) 4101 4124 a 4321 4342 4343; ona otkriva svijet u kojem raste pravo drutveno jedinstvo iz jednodunog razmiljanja srdaca 4342; usp. C 4gc (Pravednost i mir); G 2ba (Sakramentalni karakter Crkve); L 7 (Ureenje drutva). Poslanje Crkve se ne odnosi na politiki, drutveni i socijalni poredak, nego je njezin cilj religijski poredak. Iz njega raste zadatak: ljudsku zajednicu izgraivati i uvrivati prema boanskom zakonu 4342; Crkva nije vezana ni na koji posebni oblik ljudske kulture i ni na koji politiki, gospodarski ili drutveni sustav. Zbog toga ona moe povezivati ljudsku zajednicu i nacije 4342; ona je vjerna svom poslanju ako donosi sud o politikim pokretima, ija se toerija suprotstavlja nainu djelovanja Evanelja 4759; snaga kojom se Crkva ucjepljuje u drutvo sastoji se u vjeri i ljubavi, a ne u vanjskoj vlasti 4342; Crkva (izlijevanjem Evanelja) uvruje tkivo ljudskog drutva 4340 a 4759; obnova ljudskog drutva po Crkvi 4303; Crkva treba suraivati kako bi uspostavila bratsko zajednitvo svih 4304; usp. C 4gb (Bratstvo i solidarnost); usp. C 4go i C 4gp (Crkva/krani i ljudsko drutvo); G 2bd (Poslanje i zadaa Crkve); G 4bf; G 6cb (Zadaa vjernika/laika u svijetu); G 7aa (Crkva, svijet i ljudski rod); H 2f i H 5 (Biskupi/sveenici i svijet); L 7 (Ureenje drutva). Crkva ini svojim zahtjeve ljudi za o s 1 o b o e n j e m. Kod toga ih ona prosuuje u svjetlu Evanelja kao poruku slobode i osloboenja 4751; njezin je cilj: cjelovito osloboenje prije svega onoga to stoji na putu usavravanja osoba 4757; Crkva trai osobno obraenje i drutveni preobraaj 4620; ona ini ljude subjektima u njihovom individualnom i drutvenom razvitku 4628; ona se slui sredstvima Evanelja i ne posee za silom (pa niti za dijalektikom klasne borbe) 4628; ona odbacuje zloine (asilu;bnasilje terorista i pobunjenika) kao put osloboenja b 4630 a 4772; usp. C 4gm (Osloboenje i promjene struktura). 1149 7ab

N a d v l a d a v a n j e "struktura grijeha" u osobnom i drutvenom ivotu 4619; Crkva snagom evanelja rui vrijednosti, obrasce miljenja, nagone i norme ponaanja koje se protive Bojoj rijei i planu 4575; ona osuuje zablude, ropstvo, ugnjetavanje i protivi se pokuajima uspostave drutvenog poretka koji je daleko od Boga 4759; usp. C 4gm i D 4d (Osloboenje i nadvladavanje grjenih struktura). K r a n i trebaju ostvarivati " c i v i l i z a c i j u l j u b a v i", koja je saetak itave etiko-kulturne batine evanenja 4776 4815; koraci za to 4776; odgojna djelatnost Crkve s ciljem da krani gledaju na svoje sudjelovanje u politikom ivotu nacije kao na obvezu savjesti i kao na vrenje bratske ljubavi 4484; laici trebaju tako ispravljati ustanove i odnose u svijetu da sve bude ureeno pravedno i da pomae vrenju kreposti 4162; usp. L 13 (Ureenje kulture). Crkva i m l a d i 4490-4492; mladi su simbol Crkve, pozvani na trajno obnavljanje samih sebe, odn. na neizostavno pomlaivanje 4492; odluka Crkve za mlade kao potencijal za sadanjost i budunost njezine evangelizacije 4635. U odnosu na kulturni i drutveni ivot Crkva n a u a v a udoredni poredak; H 3bb (Predmeti i vrste doktrinarnih odluka). Crkva unapreuje u s t a n o v e koje su spojive s njezinim poslanjem. Ona potuje u njima ono stoje istinito, dobro i pravo 4342; laici moraju ispravljati ustanove i odnose u svijetu ako oni uobiajeno potiu na grijeh, kako bi sve bilo ureeno ispravno i kako bi unapreivalo kreposti 4162; usp. C 4gi i L 5d (Ustanove drutva). Poslanje Crkve mora odgovarati odnosima d a n a n j e g s v i j e t a 4162; Crkva priznaje sve to se dobra nalazi u dananjem drutvenom razvitku: posebno razvitak prema jedinstvu, prema zdravoj socijalzaciji i podrutvovljavanju 4342; zbog svoje drutvene strukture Crkva se moe obogatiti razvojem ljudskog drutvenog ivota 4344; i crkvena zajednica pomae onome tko ljudsku zajednicu unapreuje na razini obitelji, kulture, gospodarskog ivota, nacionalne i meunacionalne politike 4344; ljudska zajednica moe Crkvi pomagati kod irenja evanelja 4340; usp. C 4k (Povijesno odreenje ovjeka). Drutveni nauk Crkve i njezino sueljavanje s marksizmom, liberalizmom, kapitalizmom, materijalizmom, pozitivizmom, nacionalizmom i rasizmom: C 41. Crkva i siromani. O s t a n j u siromanih: C 4ke. Unutarnja povezanost K r i s t o v i h u e n i k a s radou, nadom, vjernou, alou i strahom ljudi danas, posebno sa siromanima i ugnjetavanima svih vrsta 4301; Crkva u siromanima i onima koji trpe prepoznaje sliku svog siromanog i trpeeg utemeljitelja 4120; ona nastoji ublaiti nevolje siromanih i onih koji trpe "te da u njima slui Kristu a 4120 4342; usp. o tome: Kristovo postupanje sa siromanima: E 2bb (Kristovo djelovanje meu ljudima). Crkvaje pozvana na to, kao i Krist, da izabare put siromatva i progona 4120; ona e na svom putu iskusiti "trpljenje, ^napasti i nevolje, "progone od svijeta i dBoju utjehu a 4115 d c 4121 b 4124 c a 4147 c 4344; u Crkvi postoje muenici 4321; usp. za 1150

7ac 7ad

to: Kristovo siromatvo: E 2ba (Kristovo zajednitvo s ljudima); usp. G 3bb (Svetost Crkve); M lb (Oznake posljednjih vremena putujue Crkve). N a k l o n o s t p r e m a s i r o m a n i m a : kranska ljubav daje prednost malenima, slabima i siromanima 4613; vjernici trebaju prije svega voljeti siromane, one koji trpe i progonjene 4147; naklonost prema siromanima, iz koje njje nitko iskljuen, pokazuje openitost crkvene biti i njezinog poslanja 4761; zahtjev evanelja za siromatvom -: kao solidarnost sa siromanima i kao odbacivanje stanja u kojem ivi veina Latino-amerikanaca 4634; -: oslobaa siromane od toga da u svom ivotu budu individualisti i da ih zavedu krivi ideali potroakog drutva 4634; prvenstvena naklonost prema siromanima ima za cilj - : preko Kristovog i Spasiteljevog navijetanja pokazati siromanima njihovo dostojanstvo, pomagati im u osloboenju od svih njihovih nevolja i preko evaneoskog siromatva voditi ih prema zajednitvu s Ocem i s braom 4632; -: voditi prema dostojnom i bratskom suivotu i prema pravednom i slobodnom drutvu 4633; Crkva dokazuje ljudsko dostojanstvo time to ljubi siromane 4760; Crkva dokazuje solidarnost s ljudima, za koju se ini da u drutvu nije nita vrijedna, tako to ih prima u ljudsko bratstvo i u zajednitvo djece Boje 4760; svjedoanstvo siromane Crkve evangelizira bogate time to ih obraa 4634. Ljudi koj ima treba pomoi su npr. stari naputeni ljudi, strani radnici, prognanici, izvanbrana djeca, gladni 4327; Crkva se posebno obraa djeci koja e biti pobaena i starima koji su naputeni 4760. Stvarnost gospodarske neuravnoteenosti u L a t i n s k o j A m e r i c i zahtijeva naklonost prema siromanima 4633; o stanju u Latinskoj Americi: C 4kd (Prijetnje i problemi ljudskog roda); C 4ke (Siromani); Crkva u Latinskoj Americi zauzima sljedei stav: ona osuuje nepravedni nedostatak dobara i grijehe koji to uzrokuju; ona navijeta i ivi duhovno siromatvo; ona se sama obvezuje na materijalno siromatvo 4495; Crkva Latinske Amerike treba siromanima navijetati evanelje i s njima biti solidarna 4496; latino-ameriki episkopat ne moe biti ravnoduan s obzirom na drutvene nepravde i na siromatvo u Latinskoj Americi 4493; pastiri i ostali udovi Bojeg naroda moraju u svom ivotu i u svojim rijeima, svojim stavovima i svom djelovanju, pokazati sukladnost sa zahtjevima Evanelja i potrebama ljudi Latinske Amerike 4496. Neke t e o l o g i j e o s l o b o e n j a pod narodnom Crkvom podrazumijevaju klasnu Crkvu, Crkvu potlaenog naroda, iju svijest treba probuditi za organiziranu borbu za osloboenje 4740; tako se Crkva prikazuje siromanima kao klasna Crkva 4738; neke teologije osloboenja mijeaju siromane iz Svetog Pisma i proletarijat Karla Manca, te se zauzimanje za prava siromanih pretvara u klasni sukob prema ideolokim mjerilima klasne borbe 4738; bogata tako naelno postaje klasni neprijatelj 4736; usp. C 41b (Marksizam). Usp. L 4e (Obveze i prava u odnosu na materijalna dobra: milostinja); L 7 (Ureenje drutva: sredstva i mo bogatih); L 11 (Ureenje vlasnitva). Crkva i kultura. Usp. L 13 (Ureenje kulture). 1151 7ae

Izvan Crkve se nalaze elementi koji kao darovi Crkve vode prema katolikom jedinstvu 4119; Crkva nije vezana niti na jedan poseban oblik ljudske kulture 4342; ona se ne protivi kulturi, postizavanju (materijalnih) dobara ovjeanstva 2775 2940 3019 3178 3255; ako se pravilno s njima postupa ona mogu voditi prema Bogu 3019. Crkva s ostvarenjem Kristovog kraljevstva ne uskrauje nita od vremenitih dobara niti jednog naroda 4133; Crkva preuzima ono to ima dobra u srcima i duhu ljudi, u sposobno-stima, udoreu i kulturi naroda. Crkva to isti, uzdie i nadopunjuje 4133 4141 (4196); ona se brine za ljudsku kulturu 4757; kod izgradnje Bojeg kraljevstva obraa se pozornost na elemente kulture i kultura 4577; usp. G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve). i r e n j e E v a n e l j a preko Crkve i ljudska kultura: G 3cd (Crkva i irenje Evanelja, odn. misije). P u k a r e l i g i j a , religija naroda ili puka pobonost, kao sveukupnost vjerskih uvjerenja te osnovni stavovi i oblici izraavanja koji iz toga slijede, kao znak postojanja religije u kulturi jednog naroda 4612; puki katolicizam latino-amerikog naroda 4621; Evanelje povezuje latino-amerike narode u jednu povijesno-kulturnu izvornost 4622; predoenje lika krianaca u Mariji od Gualdalupe 4622; puka religija -: doivljava se posebno kao religija "siromanih i jednostavnih'.', ali ona obuhvaa sva drutvena podruja, grupe i generacije 4622; -: je skup vrijednosti i kranske mudrosti koja daje odgovor na velika pitanja postojanja 4623; katolika puka mudrost i ivotna sinteza kao kranski humanizam 4623; puka religioznost nije samo predmet evangelizacije, nego djelatni oblik kojim narod neprestano evangelizira samoga sebe 4624; istroenost i preoblikovanje puke religije, sinkretizam 4625; kao itava Crkva i puka se religija mora neprestano iznova evangelizirati 4625. U odnosu na kulturni i drutveni ivot, Crkva n a u a v a udoredni poredak: H 3bb (Predmet i nain doktrinarnih odluka). Crkva ispunjava svakidanje djelovanje ljudi s dubljim smislom i znaenjem 4340; postojanje Crkve podsjea ljude na znaenje njezinog djelovanja 4341; usp. C 4i (Ljudsko djelovanje); poseb. C 4ii (Crkva i ljudsko djelovanje); L 10 (Ureenje rada). Crkva priznaje da ljudski n a p r e d a k moe sluiti pravoj ljudskoj srei 4337; Crkvi lei na srcu napredak naroda 4440; duhovno djelovanje Crkve i napredak drutva 4850: laici moraju na svoj nain doprinijeti opem napretku 4162; usp. C 4ie (Napredak); L 7 (Ureenje drutva: napredak). L a i c i moraju doprinijeti tome da preko rada, tehnike i kulture dobra budu na savreniji i primjereniji nain razdijeljena na korist svih ljudi 4162; usp. L 11 (Ureenje vlasnitva); L 12 (Ureenje gospodarstva). Crkva priznaje slubu h u m a n i s t i k i h z n a n o s t i 4512; ona ali zbog nedovoljnog razumijevanja za zakonitu samostalnost znanosti i zbog miljenja da su vjera i znanosti suprotstavljene 4336; usp. C 4id (Znanosti). 1152

Tko unapreuje ljudsko drutvo na podruju kulture prua pomo crkvenoj zajednici 4344; Crkvi koriste iskustvo prolih vremena, napredak znanosti i kulturno blago 4344; Odbacuju se optube koje se odnose na odnos Crkve prema svjetovnoj kulturi 1179 2980 3457. b . - ODNOS CRKVE PREMA DRAVI I MEUNARODNIM USTANOVAMA G 7b Crkva i drava. Usp. C 4gh (Autoritet u drutvu); G 3ae (Crkva kao pravno uredeno drutvo); L 8 (Ureenje drave). B o g j e podijelio skrb za ljudski rod izmeu crkvene i dravne vlasti 3168; samo je Crkva nadlena za sve to se odnosi na spasenje dua 345 347 362 638 642 941-945 1058 1063 2919 (2934) 3168 3171. Drave moraju priznati Crkvi slobodu za ispunjavanje njezinog poslanja 4342. Sloboda Crkve posebno se odnosi -: na izbor i posvetu crkvenih slubenika 604 659 712 1063 1769 1777; - : na duhovno vodstvo i na povezanost izmeu pape i vjernika 663 2944 2949-2953 3062; -: na upravljanje crkvenim dobrima 712; -: na odravanje sabora 600; priznaje se dosadanje sudjelovanje svjetovnih knezova na saborima 343 639. Odbacuju se tvrdnje koje ograniavaju slobodu Crkve u korist dravne vlasti, posebno: [Dravna vlast ima pravo utvrditi prava Crkve. Valjanost crkvenih zakona ovisi o suglasnosti drave. U sluaju sukoba izmeu crkvenih i dravnih zakona, prednost ima dravno pravo] 2893-2896 2919sl 2928/72948 2954sl 3062. Obje vlasti trebaju se ograniiti na svoje podruje 642. U sluajevima mjeovitog prava ne smije se ii za tim da se suprotstave crkvena i dravna vlast, nego da se usklade i 'sreeno povezu (kao tijelo i dua) 2955 a 3168 3172. Crkvaje ravnoduna s obzirom na oblike dravne vlasti 2769 3150 3165 3173sl 4342; usp G 2bd (Poslanje i zadaa Crkve). Crkva se eli slobodno razvijati na dobrobit sviju pod svakom vlau koja priznaje osnovna prava osobe, obitelji i zahtjeve opeg dobra 4342; usp. C 4gd i L 5c (Ope dobro); L 5g (Ljudska prava). Odbacuje se uenje kojim se eli uspostaviti drutvo bez religije i gdje se bori protiv vjerske slobode graana 4162. Crkva i meunarodne ustanove. Crkva u Organizaciji Ujedinjenih Naroda vidi obvezatni put moderne civilizacije i svjetskog mira, te ju moralno i sveano potvruje 4421: usp. C 4gj i L 9 (Meunarodne ustanove). H. - BOG PO SVOJIM SLUBENICIMA VODI, POUAVA I POSVEUJE CRKVU (Zbog mnogostrukosti izjava izostavljeno iz G: G 5) 1153 7bb 7ba

1. Porijeklo i vlastitosti crkvene slube

H la a. - USTANOVLJENJE SLUBE U POSLANJU ISUSA KRISTA I APOSTOLA K r i s t -: je ustanovio razliite slube za dobrobit Crkve 4142; -: podjeluje darove mnogovrsnih slubi u Crkvi 4 1 1 5 ; - : Crkvu je izgradio time stoje poslao a p o s t o 1 e 4142; -: je apostole i biskupe uinio dionicima svoga posveenja i svoga poslanja 4153; -: je htio da biskupi kao nasn'ednici apostola budu pastiri do dovrenja vremena 4142; usp. G lbe (Crkva kroz sva vremena ostaje djelo presv. Trojstva); G 3d (Apostolstvo Crkve). Sveenike se slube u Crkvi izvode iz sakramenta svetog reda 4857; vjernici oznaeni svetim redom postavljeni su u Kristovo ime, kako bi Crkvu hranili Bojom rijeju i milou 4128 4145; oni su primili autoritet i ovlast da djeluju u Kristovoj osobi, da slue Crkvi i daje ujedinjuju u Duhu Svetom po Evanelju i sakramentima 4857; sveenike slube su milost za ivot i za poslanje itave Crkve i izraavaju dionitvo u Kristovom sveenitvu 4857; usp. E 3bc (Kristovo sveenitvo); G 4bd (Dionitvo vjernika u Kristovoj sveenikoj slubi); za slubu rijei (i "sakramenata) potrebno je (reenje i) poslanje snagom ovlasti crkvene slube 760sl (769) 796 809 866 1163sl 1217sl 1277sl a 1777; usp. K 8a (Sveenitvo Novoga saveza). Biskupi -: su Kristovi slubenici 4145; -: su postavljeni od Krista 4145; -: preuzimlju Kristove zadae kao uitelji, pastiri i sveenici 4145 4158; usp. E 3b (Oblici posredovanja); -: su nasljednici apostolskog zbora u uiteljskoj slubi i u pastoralnom vodstvu 4146; -: djeluju u osobi Isusa Krista 4145 4163 (4857); -: djeluju sa svojim autoritetom 4158 (4857); usp. H 2-4 (Biskupska pastirska, navjestiteljska sluba i sluba posveivanja). Pastirska sluba je prava sluba (diakonia) 4148 (4152); pastiri trebaju sluiti jedni drugima i vjernicima 4158; Crkvena se ovlast ne gasi u grjenom slubeniku 912 1135 1158 1165 1212sl (1220//1226) 1230. Krist - : nije uzeo niti jednu enu meu dvanaestoricu 4592; . : nije apostolsku slubu povjerio niti jednoj eni 4593. O koritenju pojmova "slube" (munera) i "ovlasti" (potestates) usp. 4354. Ovlasti slube na nositelje slubi ne prenosi zajednica vjernika 2602sl; odbacuje se: [Krist je htio da se Crkvom upravlja na nain opine] 2592; -: [Snagom apostolstva pojedinih mjesnih zajednica, svaka zajednica, ako je dulje vrijeme bez euharistije kao svog konstitutivnog elementa, moe "preuzeti" svoje ovlasti i odrediti svog predstojnika i duobrinika; u takvim okolnostima ne moe se niti Bog skanjivati da te ovlasti podijeli i bez sakramenta svetog reda] 4722.

1154

b. - HIJERARHIJSKA RASLANJENOST SLUBE Crkva - : posjeduje hijerarhijske organe 4118; - : je temeljem boanskog ustanovljenja ureena i voena u razliitosti 4158; -: prema Kristovoj volji raspolae s uiteljima, djeliteljima otajstava i pastirima 4158; Duh Sveti bez umanjivanja uva onaj oblik vodstva koji je Krist ustanovio u svojoj Crkvi 4152. Udovi svetog stalea su temeljem njihovog posebnog poziva i temeljem njihove odluke postavljeni u sv. slubu 4157. Sakramentalno ureena sluba ne moe se vriti bez hijerarhijskog zajednitva 4359. U Crkvi postoje razliiti stupnjevi svetog reda 282 796 1765 1772 (1776). Razliiti stalei u Crkvi su: "veliki sveenik ijedan biskup) - b biskupi - c sveenici (odn. sveenici "drugog reda") - d leviti - eakoni - f podakoni - g akoliti - Egzorcisti - 'itai - 'Vratari - 'laici - m udovice a c d l 101 b e 101 a c e s h i m l 0 9 b c e 187 bc 215sl b c e f 326-329 c e f g h i k 1765. Hijerarhija se sastoji od biskupa, sveenika i "slubenika, b akona a 1776 b 4153; akonat se ponovno uspostavlja kao samostalni i trajni stupanj 4155; usp H 6 (Sluba akona). U hijeararhiji postoje razlike u ovlastima; odbacuje se suprotna tvrdnja [Prema Kristovoj odredbi svi sveenici imaju jednaku jurisdikcijsku ovlast) 282 944 1265 1767 1777. Temeljem apostolskog nasljedstva biskupskoj slubi pripada posebno dostojanstvo 4144; kanonsko poslanje biskupa moe se ostvariti prema obiajima, zakonima ili naposredno preko Petrovog nasljednika 4148; biskupi su zadae svoje slube stupnjevito zakonito prenijeli na razliite nositelje 4153. lanovi sv. stalea mogu se baviti svjetovnim stvarima i vriti svjetovna zanimanja 4157; usp. G 4bf (Zadae vjernika u svijetu); H 2f (Biskupi i svijet); H (Sluba sveenika). Ope sveenitvo vjernika i hijerarhijsko sveenitvo -: u meusobnom su odnosu 4126 4857; -: oba su, na poseban nain, dionici u jednom Kristovom sveenitvu 4126 4857; -: razlikuju se u biti a ne samo u stupnju 4126 4857: nemaju svi vjernici iste duhovne ovlasti 1767; usp. G 6cd (Suradnja laika s hijerarhijskim slubama); H 2e (Boji narod i biskupska pastirska sluba). Osuuje se -: [Sluba biskupa i sveenika ne razlikuje se u strogom smislu od opeg sveenitva vjernika] 4721; -: [Poziv na sveeniku slubu ne dodaje u strogom smislu neku sveeniku" ovlast i ne utiskuje nikakav peat, nego se pred mjesnom Crkvom samo istie i dolazi do izraaja ona ovlast koju netko ima od poetka i koju je dobio krtenjem] 4721, Usp. G 3ab (Crkveno jedinstvo kao jedinstvo u mnogostrukosti); G 4bd i 6bb (Dionitvo vjernika/laika u Kristovoj sveenikoj slubi); K 8a (Sveenitvo Novoga saveza); K 8b (Stupnjevi sakramentalne slube).

Hlb

1155

lc

c. - KOLEGIJALNO SVOJSTVO SLUBE I HIJERARHIJSKO ZAJEDNITVO Kao to su, prema Kristovoj odredbi, Petar i ostali apostoli inili jedan z b o r (kolegij), tako su i Rimski biskup i drugi biskupi meusobno povezani 4146; h i j e r a r h i j s k o z a j e d n i t v o svih biskupa s papom sigurno je ukorijenjeno u predaji 4358; ukoliko je zbor biskupa sastavljen od mnogih, on donosi mnogostrukost i openitost, ukoliko je pak okupljen pod jednom glavom, izraava jedinstvo Bojeg naroda 4146; lanom biskupskog zbora postaje se snagom sakramenta svetog reda i hijerarhijskim zajednitvom s glavom i udovima zbora 4146 4354; usp. K 8c (Biskupsko posveenje); pod rijeju "zbor" uvijek se podrazumijeva i njegova glava 4356; paralelizam izmeu Petra i apostola sjedne strane, te pape i biskupa s druge, ne ukljuuje niti prijenos izvanrednih ovlasti apostola na njihove nasljednike, niti jednakost izmeu glave i lanova zbora 4353; usp. G 3dc (Crkvena sluba u nasljedstvu apostola). Zborno jedinstvo biskupa -: je prastari obiaj 4146; -: potvruje se na opim saborima, odn. u sazivanju sabora 4146; -: pokazuje se u izmjeninim odnosima pojedinih biskupa prema mjesnim Crkvama i prema opoj Crkvi 4147; -: pokazuje se obiajem da vie biskupa sudjeluje kod biskupskog posveenja 4146. Z a j e d n i k i z a k l j u c i biskupa mogu zajedniko razmiljenje dovesti do konkretne primjene 4147. O koritenju pojmova "zbor" (kollegium), "postojani skup" (coetus stabilis), "stale" (ordo) ili "zajednitvo" (corpus) usp. 4353; o znaenju pojmova "hijerarhijsko zajednitvo" usp. 4354sl. S v e e n i c i kao biskupovi suradnici ine s njima jedan prezbiteri] 4154; oni su temeljem svog reenja i svoje slube podreeni zajednitvu biskupa 4154; snagom zajednikog posveenja i poslanja svi su sveenici bratski povezani 4154; usp. H 5 (Sluba sveenika). Usp. G 3ab (Crkveno jedinstvo kao jedinstvo u mnogostrukosti); G 3ad (Crkva iz i u Crkvama); H 2d (Kolegijalno vrenje pastirske slube); H 3cc (Sabori i sinode); H 3cd (Nesaborsko, ope uenje).

2. Pastirska sluba biskupa

2a

a. - OPE ODREDNICE O PASTIRSKOJ SLUBI BISKUPA Uzvieni K r i s t - : vodi Crkvu po b i s k u p s k o j slubi na njezinom putu u vjeno blaenstvo 4145; -: vodi Crkvu po papi i biskupima (4119) 4137; -: zastupanje u Crkvi preko pastira kao "njegovih zastupnika i izaslanika a 4152 4163; -: eli da njegov narod raste pod pastoralnim vodstvom 4187. 1156

Biskupi -: umjesto Boga kao pastiri i slubenici stoje na elu u vodstvu svoga stada 4144; -: nasljednici su apostolskog zbora u pastoralnom vodstvu 4146 (4187); usp. G 3dc (Crkvena sluba u apostolskom nasljedstvu). V o d s t v o d u a podlijee sudu nositelja crkvenih slubi 2265-2268. Predsjedatelji bdiju kako bi poloili raun za due vjernika 4163; crkvene slube prosuuju autentinost i pravilno koritenje izvanrednih darova vjernika 4131; pastiri imaju dunosti i milost provjeravati milosne darove vjernika 4156; biskupi -: moraju osim toga paziti da vjernici pristupaju liturgiji ispravno pripremljeni 4 0 1 1 ; - : moraju opominjati narod da izvri svoj dio u liturgiji i sv. misi 4 1 5 1 ; - : moraju pomagati vjernike svojim primjerom i nanom ivota, kako bi s njima prispjeli u vjeni ivot 4151; Crkva ima pravo na odgoj i religijsko pouavanje 2892 2945-2048 3685-3689; usp. H 3a (Biskupska sluba navijetanja: ope odrednice). Crkveni dunosnici imaju pravo duhovnim i vremenitim k a z n a m a kazniti one koji su pogrijeili (izopenjem, interdiktom i drugim kaznama) 945 1129-1135 1161-1163 11801214//1219 1271-1273 1473sl 2646-2650 2924; Crkva dodue izbjegava krvne kazne i zadovoljava se sveenikim sudom 283; ipak, ona si pridrava pravo da pozove svjetovnu vlast 1215 1272 1483sl; pastiri trebaju priznati pravilnu slobodu koju imaju svi u zemaljskom graanskom ivotu 4163. Odbacuje se, da su za ispravno vrenje slubenih ovlasti potrebni moralno dostojanstvo i Boje predodreenje ('posebno kod pape) (1210) 1211-1213 '1220//1226 1230. Crkveni autoritet ne sudi o skrovitom ( a o miljenju ili namjeri) 1814 2266sl a 3318. One koji nisu krteni ne obvezuje crkveno pravo 1671; krivovjernici su podloni crkvenom autoritetu, ali gube crkvena dobra 2568-2570. Usp. E 3bd (Kristovo kraljevstvo); G 4be (Dionitvo vjernika u Kristovoj kraljevskoj slubi); H la (Utemeljenje slubi u poslanju Krista i apostola); H 2b i 2c (Pastirska sluba pape/biskupa). b. - PASTIRSKA SLUBA PAPE Ovlasti voenja i papino prvenstvo. Prema boanskom pravu Crkvi je potrebno jedinstveno vodstvo 3306; Petrovi nasljednici i biskupi vode Katoliku crkvu u zajednitvo s Kristom 4119; Krist vodi Crkvu po papi i biskupima 4137; jedinstvo vodstva nalazi se u prvenstvu; Rimski biskup kao Petrov nasljednik je trajno vidljivo poelo i temelj jedinstva mnogostrukosti biskupa i vjernika 4147; vrstoa Crkve nalazi se u prvenstvu 3052; Rimski biskup, snagom svoje slube, kao Kristov zamjenik i pastir, ima punu, najviu i opu vlast nad Crkvom, koju on uvijek moe slobodno vriti 4146. Usp. G 3ab (Crkveno jedinstvo kao jedinstvo u mnogostrukosti); G 3ad (Crkva iz i u Crkvama); G 3dc (Crkvena sluba u nasljedstvu apostola); H 2bc (Papa i biskupi). 1157 H 2b 2ba

Priznavanje prednosti, kasnije prvenstva - : trai se (102) 109 132 18lsl 221 232-235 282 347 446 468sl 638-641 774sl 861 875 910 1051-1064 1191 1307sl 3059sl 3064; -: prihvaa se 108 133-136 181sl 186 216sl 264 306 661-664; -: potrebno je za spasenje 233sl 875 1051 1060 (1191) 3867. Odbacuju se prigovori protiv prednosti, odn. prvenstva [meu ostalim: "papino dostojanstvo izrasta iz carevog; ^proizlazi se od avla; "Crkvi nije potrebna zeb b a c maljska glava] l 187 1188 l 190 1192 1209 1227-1229 1475sl 2592-2597 3555. Papa -: je vidljiva glava Crkve 872 1307 2529sl 3059 3113 4147; -: je Kristov zamjenik 872 1054 (1187) 1307 1448 (1475) 1868 2540 2592sl 2603 3059 4146 4356; -: je neposredno od Krista primio svoju jurisdikcijsku ovlast 1054 (1187 2592sl) 3060 3064 3113; - : je vrhovni pastir svih Kristovih vjernika (4134) 4150 (4356sl); -: je glava biskupskog zbora 4150 4354-4356. Papa je podloan boanskom pravu, te je na njega obvezan od Krista u pogledu odredbi koje se odnose na Crkvu, te tako papa ne moe mijenjati njegove uredbe 3114. 2bb Papine ovlasti u pojedinostima. Papina pravna ovlast - : je biskupska, redovita i neposredna 3060 3064. : odnosi se na cijelu putujuu Crkvu, na sve vjernike 1053sl 1307 3059 (3113). : je najvii autoritet u pitanjima vjere i udorea, u pitanjima crkvene stege i vodstva 3060 3064 (3307); za papine ovlasti nije potrebna crkvena suglasnost da bi bile neopozive 2284 2490 3074. : je najvia zakonodavna, upravna i kaznena vlast 1057 1059 1061 1271-1273; ona se ne sastoji samo od nekih pridranih prava (3064) 3113; ona moe osloboditi od onoga stoje utvrdila opa Crkva 1417. -: ona je najvia sudaka crkvena vlast 1055 1128-1135 2592 3063; vjernici moraju imati pravo priziva na papu 133-135 639 641 861 3063; o njegovoj presudi ne smije se raspravljati jo jedanput 133 135 182 221 2 3 2 2 3 5 641 3063; papa nije podloan niijem sudu 63 8 873 943 1056 1058 1139; protiv papine presude nema priziva na neki drugi sud (pa niti na opi sabor) 641 1056 a 1375 (2935) a 3063. : sadri puninu vlasti za odobravanje oprosta 819 868 1026 1059 1266 1398 1416; usp. K 10b (Oprosti). : neovisna je o ljudskom autoritetu 2596 2603; papa moe svoju vlast vriti uvijek, prema svom nahoenju 4357. : neovisna je o moralnom integritetu i boanskom predodreenju pape 912 914 1158 (1165).

Petrova Stolica brani ispravne razliitosti u Crkvi i bdije nad njima kako bi posebnosti sluile jedinstvu 4134; usp. G 3ab (Crkveno jedinstvo kao jedinstvo u mnogostrukosti). 1158

Papa i biskupi. Katoliku Crkvu vodi Petrov nasljednik i biskupi koji su s njim u zajednitvu 4119; Krist vodi Crkvu preko pape i biskupa 4137; svi biskupi zajedno s papom predstavljaju itavu Crkvu 4147. Zbor biskupa ima autoritet samo zajedno s rimskim biskupom na elu, kao sa svojom glavom 4145 (4354-4356); paralelizam izmeu Petra i ostalih apostola s jedne strane, te pape i biskupa s druge, ne ukljuuje prijenos izvanrednih ovlasti apostola na njihove nasljednike, niti jednakost izmeu glave i ostalih udova zbora 4353. Biskupi od pape primaju svoj autoritet 2592; papa ne nadilazi biskupe samo po svom poasnom mjestu, nego i po svojim ovlastima 661 811 861 1308 2593 3067; papa u biskupskom zboru uva neokrnjenu svoju slubu Kristovog zamjenika i pastira itave Crkve 4356; papa kao glava biskupskog zbora moe sam izvravati odreene poslove, za koje nisu nadleni biskupi, npr. sazvati i voditi zbor, odobriti pravila za postupanje itd. 4356; kod ureivanja, unapreivanja i odobravanja djelovanje zbora u odnosu na dobrobit Crkve, papa sam donosi svoj sud 4356. Kanonsko poslanje biskupa moe biti temeljem ispravnih obiaja, temeljem izdanih i priznatih zakona od najvie crkvene vlasti, ili neposredno od Petrovog nasljednika 4148; ako papa uloi priziv, ili ako uskrati apostolsko zajednitvo, biskupi ne mogu biti uvedeni u svoju slubu 4148. Odbacuju se tvrdnje o odnosu pape prema drugim biskupima 2595 2597 2935 3064; brani se prvenstvo od prigovora zbog centralizma ili apsolutizma 3112-3116. Rimska se stolica zbog prvenstva naziva "majka" odn. "uiteljica" svih mjesnih Crkvi 774 1616 1868 2781. Papa i sabor. Pravo je rimskog biskupa sazivati ope sabore, njima predsjedati i njih potvrivati 4146; papa ima vlast nad saborima, jer ih on 'saziva, premjeta, "produava, ^rasputa, "potvruje e 398-400 447 861 b c d 1445 e 1847-1850 2282sl 2329 a e 4146; opi sabor nije nad papom 233 1151EE 1309 (2935sl). Usp. h 3cc (Sabori i sinode). c. - PASTIRSKA SLUBA BISKUPA Krist vodi Crkvu preko -: pape i biskupa 4119 4137; -: biskupske slube 4145; biskupi su Kristovi zamjenici i izaslanici 4152. Biskupski stale - : je najvii u hijerarhiji ("ukoliko se odnosi na unutarnji ustroj Crkve) 1768 a 3307; -: je zajedno sa svojom glavom, rimskim biskupom, nositelj najvie i sveukupne vlasti u crkvi 4146; - : postoji snagom iste boanske uspostave ijom snagom postoji i papinstvo 3115; biskupima je povjerena pastirska sluba 4152. Pojedini biskupi -: su vidljivo poelo i temelj jedinstva u svojim mjesnim Crkvama 4147; -: predstavljaju svoje Crkve 4147; -: vre svoje pastoralno poslanje samo preko njima povjerenih mjesnih Crkvi 4147; - : vode mjesne Crkve savjetom, 1159

2bc

2bd

H 2c

nagovorom, primjerom, autoritetom i svetom vlau 4152; -: doprinose dobrobiti ope crkve tako to dobro vode svoje vlastite Crkve 4147; -: vode mjesne Crkve pod papinim autoritetom, (od kojeg su neposredno dobili redovite prava ne ovlasti) 1778 3308sl 3804. Pravne ovlasti biskupa su "neposredne i ^redovite, (to jest, "to je samostalna ovlast a ne delegirana ovlast pape), (makar je u svom vrenju moe biti ureena i opiab ac b cd abcd sana od najvieg crkvenog autoriteta) 3061 3307 3804 4146 4 1 5 2 ; papine ovlasti ne ograniavaju jurisdikcijsku vlast biskupa i ne mogu je ponititi (usisati) 3061 3 1 1 2 3 1 1 5 3310; biskupske ovlasti potvrene su od najvie i ope vlasti 4152; kanonsko poslanje biskupa moe uslijediti temeljem ispravnih obiaja, temeljem izdanih ili priznatih zakona od najvie crkvene vlasti, ili neposredno od Petrovog nasljednika 4148; usp. H 2bc (Papa i biskupi). Biskupi imaju pravo i dunost izdavati zakone za svoje podlonike, presuivati i ureivati ono to spada na ureenje bogosluja i apostolata 4152; odluke biskupa poblie ureuju crkvene zakone za njihove biskupije 4151. Odbacuju se tvrdnje koje proiruju biskupska prava uz (plaanje) takse 2594 2606-2608. Potvruju se patrijarhati (Carigrada, bAleksandrije, "Antiohije, * Jeruzalema) kao i "sva njihova prava b c 351 ^ 6 6 1 a b c d 8 1 1 861 a b c d e 1308. Na biskupe spada - : posveivati crkvene slubenike i podjeljivati sakrament potvrde 1768 1777 (3328); -: novoizabrane biskupe po sakramentu svetog reda prihvatiti u zbor biskupa 4145; usp. K 8c (Biskupsko posveenje). Biskupi su vii nego li sveenici 1768 1777. Usp. H 2a (Pastirska sluba biskupa: ope odrednice). H 2d d. - KOLEGIJALNO VRENJE PASTIRSKE SLUBE Sluba se moe vriti samo u hijerarhijskom zajednitvu s glavom i udovima zbora 4145 (4146 4354sl); zbor biskupa -: ima autoritet samo ako se podrazumijeva zajedno s rimskim biskupom kao glavom 4146; -: djeluje samo od vremena do vremena, u strogo kolegijalnom inu, i to ne bez suglasnosti glave 4357. Pojedini biskupi su pozvani -: da stupe u radnu zajednicu meusobno i s Petrovim nasljednikom 4147; - : da se kao lanovi zbora i zakoniti nasljednici apostola brinu za sveukupnu Crkvu 4147; - : da unapreuju jedinstvo vjere, crkvenog ureenja i ljubavi vjernika prema itavoj Crkvi 4147; - : da drugim Crkvama osiguravaju bratsku pomo 4147; -: da sveenike i njihove suradnike smatraju za sinove i prijatelje 4154. H 2e e. - BOJI NAROD I PASTIRSKA SLUBA BISKUPA Pastiri i ostali vjernici su meusobno povezani 4158; razlika koju je Gospodin postavio izmeu svetih slubenika i ostalog naroda, nosi sa sobom povezanost 4157. 1160

Laici -: imaju s Kristom to da su pozvani za Kristovu brau i u svetu slubu 4158; -: trebaju pastirima izraziti svoje potrebe i svoje elje 4 1 6 3 ; - : imaju mogunost, a katkada i obvezu, izraziti svoje miljenje o onome to se odnosi na dobrobit Crkve 4163; moraju, kao i svi Kristovi vjernici , s kranskom poslunou prihvatiti ono to odrede pastiri Crkve 4163; - : moraju u svojim molitvama Bogu preporuiti svoje pretpostavljene 4163; -: imaju pravo na navijetanje rijei i dijeljenje sakramenata 4163; usp. G 6cf (Prava i dunosti laika); -: moraju prihvatiti svoje vlastite zadae u svjetlu kranske mudrosti, vodei rauna o uenju uiteljstva 4343; usp. G 6cd (Laici u Crkvi); laici moraju sluati pastire kada nauavaju u Kristovo ime 4533; usp. G 4bg (Vjernici i crkveni autoritet); H 3e (Prihvaanje doktrinarnih odluka). Pastiri moraju -: svojim primjerom i nainom ivota pomagati kako bi s laicima postigli vjeni ivot 4151; - : skrbiti za svoje podreene, jer e za njihove due pred Bogom polagati raun 4152; -: sluiti drugim vjernicima 4158; -: priznati i unapreivati dostojanstvo i odgovornost laika u Crkvi 4163; - : priznavati i unapreivati obveze i zadae laika, jer one imaju sakramentalni temelj u krtenju i potvrdi (kod mnogih i u enidbi) 4858; -: dobrohotno se koristiti savjetom laika 4 1 6 3 ; - : prenositi na laike zadae Crkve, ohrabrivati ih da djeluju u slobodi, i da sami poduzmu inicijative za djelovanje 4163; -: pozorno u Kristu odvagnuti iznesene prijedloge laika, elje i potrebe (4152) 4163; -: priznati ispravnu slobodu koju imaju sva zemaljska bia 4163; svi biskupi moraju unapreivati i braniti jedinstvo vjere i crkveni poredak, te vjernike poticati na ljubav prema Kristovom mistinom tijelu, posebno prema siromanim, trpeim i progonjenim udovima 4147; biskup treba -: suosjeati s onima koji su u neznanju i koji lutaju 4152; -: poticati narod da u liturgiji i u svetoj misi s vjerom i strahopotovanjem izvri svoj udio 4151. Pastiri mogu laicima povjeriti neke zadae, ali to jo od laika ne ini pastira 4858; opasnosti: neoprezno koritenje rijei "sluba", mijeanje i poistovjeivanje opeg i slubenikog sveenitva, proizvoljno tumaenje pojma "supsidijarnosti", klerikalizacija laika 4858; u Crkvi je potrebno izraavati jedinstvo poslanja, koje obuhvaa sve krtenike, kao i bitnu razliitost pastirske slube 4858; usp. G 6ce (Suradnja laika s hijerarhijskom slubom) H lb (Hijerarhijska ralamba slube). Ne spada na pastire Crkve djelatno sudjelovati u politikom ustroju i ureenju drutvenog ivota; ta zadaa spada u poziv laika 4775; usp. G 6a (Naelno o laicima). Usp. 6ce (Suradnja laika s hijerarhijskom slubom). f. - BISKUPI I SVIJET Pastiri - : ne smiju poslanje Crkve u svijetu uzeti samo na sebe, nego svi vjernici moraju zajedniki tomu doprinijeti 4156; - : moraju unapreivati svako zajedniko crkveno nastojanje, prye svega pak da vjera dobije u rastu i da svjetlo istine obasja ljude 4147; - : moraju misijiama osigurati radnike, te 1161 H 2f

duhovnu materijalnu pomo 4 1 4 7 ; - : moraju prihvatiti poslanje od Gospodina, nauavati sve narode, kako bi svi ljudi po vjeri, krtenju i ispunjavanju zapovijedi, postigli spasenje 4148; -: moraju biti spremni svima propovijedati Evanelje 4152 4534; -: moraju biti spremni vjernike poticati na apostolsko i misionarsko djelovanje 4152; -: moraju se brinuti za one koji jo ne pripadaju jednom stadu 4152. Usp. G 3cd (Crkva i misije); G 4bf (Zadae vjernika u svijetu); G 6cd (Suradnja laika s hijerarhijskom slubom); H 3a (Biskupska sluba navijetanja: ope odrednice). 3. - Biskupska sluba navijetanja H 3a a. - OPE ODREDNICE K r i s t je Crkvi povjerio batinu vjere, ukoliko je uspostavio autentino u i t e l j s t v o 3305; on sam pouava preko Crkve 3806; ovlast ivog crkvenog uiteljstva vri se u njegovo ime 4149 4161 (4163) 4214; Crkva ima pravo i dunost tumaiti objavljeni nauk, jer je ona njegova uvarica i tuma 807 3012 3020 3540. Batina Boje objave mora se neokrnjeno uvati i vjerno tumaiti 4150; zakoniti nasljednici biskupa i skrb rimskog biskupa uvaju objavu neokrnjenu i vjerno je tumae 4150 4534; rimski biskup i drugi biskupi brinu se da se objava istrauje i navjeuje prikladnim sredstvima 4150; samo je crkvenom uiteljstvu povjerena zadaa da autentino tumai napisanu ili predanu Boju rije 4214; Crkva ima pravo na odgoj i vjersku pouku 2892 2945-2948 3685-3689; usp. H 2a (Pastirska sluba biskupa: ope odrednice). Uiteljstvo -: nije iznad Boje rijei, nego joj slui tako da nauava ono to mu je predano 4214; -: slua Boju rije sa strahopotovanjem, sveto je uva i vjerno tumai 4214; - ne prima vie nikakvu javnu objavu 4151 4534; zbog toga pastiri imaju dunost istraivati blago boanske objave u Pismu i u predaji 4149sl 4534; predaja, Sveto pismo i crkveno uiteljstvo su tako meusobno povezani dajedno bez drugogane moe postojati 4214; usp. A 3 (Predaja i objava); G 3db (Apostolska predaja u Pismu i predaji). Uzvieni Krist navjeuje Boju rije svim narodima posebno preko biskupske slube 4145; Krist eli da njegov narod raste pomou biskupskog navijetanja evanelja 4187; biskupi su junaci vjere koji Kristu vode nove uenike, isto su tako autentini uitelji koji narodu navjeuju i tumae vjeru 4149;biskupima -: je povjereno svjedoenje za evanelje 4145 4152; -: je Krist dao zapovijed da navjeuju evanelje po svoj zemlji 4147; meu posebnim biskupskim zadaama istie se navijetanje evanelja 4149; biskupi po slubi rijei dijele vjernicima Boju snagu za spasenje 4151; biskupskim navijetanjem raste razumijevanje apostolske predaje 4210; usp. G 3cd (Crkva i irenje evanelja /misije). 1162

Petrovom nasljedniku je na poseban nain povjerena uzviena sluba irenja kranskog imena 4147; usp. G 3cd (Crkva i irenje Evanelja/misije). Sluba nauavanja moe se prema svojoj naravi vriti samo u hijerarhijskom zajednitvu s glavom i udovima zbora 4145; usp. H lc (Kolegijalni karakter slube i hijerarhijskog zajednitva). Usp. E 3bb (Kristovo prorotvo i Krist kao uitelj); G 4bc (Dionitvo vjernika u Kristovoj prorokoj slubi); H la (Utemeljenje slube u poslanju Krista i apostola). b. - SLUBENE ODLUKE UITELJSTVA Openito. Uiteljstvo ne dodaje nita batini vjere, nego tumai to bi u njoj moglo biti nejasno, ili odreuje da treba drati ono stoje bilo stavljeno u pitanje 3683 (4151 4534); dogme slue da se potvrde ili rasvijetle izjave Svetog Pisma ili predaje, da se rijee neka pitanja ili da se odstrane zablude 4539; usp. H 3bb (Predmet i vrsta odluka uiteljstva). Papa i biskupi ne primaju vie nikakvu novu objavu 4150sl 4534; papi nije dana pomo Duha Svetoga kako bi navjeivao novi nauk 3070. Crkva ne brani autoritet svog uiteljstva temeljem posebne nadlenosti u podruju znanosti, nego temeljem evaneoske slube i svoje apostolske obveze, da iznosi udoredni nauk, koji odgovara dostojanstvu osobe i njezinom sveobuhvatnom pozivu, tako to iznosi kriterije udorednog prosuivanja 4790. Predmeti i vrste odluka uiteljstva. Predmet su objaljene istine, batina vjere ('sud o njihovom pravom smislu) a 1507 a 1863 3012 3018 3070 4214; Crkva autentino tumai i naela udorednog poretka, koja proizlaze iz same ljudske naravi 4581 (4790); crkveno uenje protee se na sveukupni udoredni poredak, a posebno na pravednost 4756. Crkva brani svoj uiteljski autoritet -: i na podruju f i l o z o f i j e 2860sl 2865sl 2 9 7 0 3 0 1 8 ; - : i n a g o s p o d a r s k o m i d r u t v e n o m podruju, ukoliko se radi o pitanjima udorea 3725 3938 3997. Crkva prosuuje o svetosti u odnosu na p r o g l a e n j e Uiteljstvo odreuje i potvruje i s p o v i j e s t i moraju nai svi vjernici) 398 400 a 1500. s v e t i m 675. v j e r e ('temelj na kojem se 3bb H 3b 3ba

Uiteljstvo podvrgava svom ispitivanju i odobravanju s p i s e o pitanjima vjere i udorea i osuuju tetne knjige 202 213 353sl 686 807 980 1851-1861 2065 2668. Uiteljstvo o d b a c u j e izjave koje se ne slau s vjerskim i udorednim uenjem te ih vrednuje ili opim ili 'posebnim teolokim o c j e n a m a 721-739 840-844 891-899 a 921-924 941-946 a 951-979 1028-1049 a 1087-1097 1101-1103 1110-1116 1121-1139 1151-1195 1201-1230 1361-1369 1391-1396 1411-1419 1451-1492 1901-1980 a 2001-2006 2021-2065 2101 2166 2170sl 1163

2201-2268 2281-2285 "2290-2292 2301-2332 2351-2374 2400-2502 2571-2575 "2601-2685 "2791-2793 3201-3241 3401-3465. O s m i s l u i o n a k a n i (odn. "o skrovitom) Crkva ne sudi, jer se radi o unutarnjim inima "1814 2 2266sl 3318; ona smije suditi samo ako je smisao izraen 3318; u tom sluaju Crkva prosuuje autore prema smislu rijei 2010-2012 2020 2390. Na Crkvu spada sud o autentinosti i o ispravnom izraavanju izvanrednih d a r o v a 4131; usp. F 2cd (Darovi Duha Svetoga); G 3ac (Crkva izgraena mnogostrukou karizmi). Uiteljstvo nastupa na i z v a n r e d a n , s v e a n nain kada se eli djelotvornije suprotstaviti zabludama ili kada eli jasnije iznijeti neke dijelove uenja 3683. D o g m e jesu, i uvijek su bile, nepromjenjiva pravila vjere i teoloke znanosti 4536; usp. A 4bb (Teoloke metode); Kristovim vjernicima nije nipoto dozvoljeno u Crkvi, ili kod nesumnjivog suglasja Bojeg naroda u pitanjima vjere i udorea, samo naelno ostati u istini i tako je priznavati 4573; usp. H 3db (Nezabludivost Crkve); katkada se moe dogoditi - : da istine koje nauava Crkva, ili koje iznosi crkveno uiteljstvo, nose na sebi tragove promjenjivih predodbi nekog vremena 4539; - : da neka dogmatska istina bude ponajprije iznesena na nesavren nain, ali ne na krivi, i promatrana u daljnjoj povezanosti s vjerom, ali i s ljudskom znanou, moe biti potpunije i savrenije pojanjena 4539; smisao dogmatskih izriaja ostaje u Crkvi uvijek istinit, i u sebi toan, pa i ako se vie osvijetli i potpunije spozna 4540. Nije tono shvaanje: -: [Dogmatski izriaji ne mogu istinu izraziti na neki odreen nain, nego je izraziti samo na neodreen nain] 4540; takvo shvaanje znai dogmatski relativizam 4540. Postoje z a k l j u c i Apostolske Stolice, koji se mogu iznmijeniti na bolje 641; moe se takoer dogoditi daje Apostolskoj Stolici neto promaklo 641. 3bc Najvanije ocjene (kvalifikacije), predstavljene su na primjeru tvrdnji, na koje se ocjene na odreeni nain odnose: Tvrdnja je -: krivovjerna 951 -965 977sl 1087 1089-1091 1093 1095sl 2001-2005 2203 2213-2215 2241-2253 2290 2602-2625 2659 2693; - : vrlo bliza krivovjerju (haresi proxima) 2221 2223 2257 2260sl; -: mirie na krivovjerje (haeresim sapiens) odn. "sumnjiva zbog krivovjerja (haeresis suspecta) 2202 2204-2210 2212 2216-2219 2231 si 2235si 2258 "2618 "2620 2622 2628; - : raskolnika 2606 (2607sl) 2693; - : kriva 1087-1093 1095-1097 2004sl 2609-2613 2616 2619//2630 2635-2637 2640//2653 2661//2668 2673-2680 2682sl 2793; -: lakoumna (temeraria) 2001 2005 2170sl 2211 2214sl 2217-2220 2223sl 2226sl 2230-2235 2238sl 2241-2268 2291 233lsl 2358 2360 2365-2370 2372 2609-2614 2617 2625-2627 2630//2648 2651-2654 2662//2673 2676-2679 2683 2763; - : zbunjujua 1087 1089-1091 1095-1097 1114sl 2204-2206 2208-2210 2213-2219 2221sl 2224 2232 2235 2241-2253 2258 2291 2351-2357 2360sl 2363 2367-2369 2372sl 2606//2612 2622 2628 2637 2646sl 2664 2677sl 2791; - : sablanjiva (scandalosa) 1092 1309 1391-1395 2021-2065 2101-2165 1164

2206sl 2609-2211 2214-2220 2224sl 2230-2252 2254 2258-2260 2263sl 2266 2291 2357 2360 2362 2369-2371 2 6 1 9 2 6 3 4 2 6 4 3 2 6 6 4 2 6 6 8 2673sl 2678 2681 2791sl; - : bogohulna 2001 2005 2210 2214sl 2241-2253 2260; - : bezbona (impia) 1309 2001 2005 2619; - : uvredljiva za pobone ui (piarum aurium offensiva) 2206 2230 2258 2291 2358 2368 1633 2642sl 2662 2671 2678; - : loe zvui (male sonans) 2354-2356 2373 2644 2665; - : opasna (perniciosa) 2352 2364 2367 2612 2614 2623 2625 2629sl 2637 2639 2644 2646 2662 2664sl 2678 2680 2692. c. - ORGANI SLUBENOG ODLUIVANJA UITELJSTVA Biskupi -: su nasljednici apostolskog zbora u slubi nauavanja 4146; -: se nalaze umjesto Boga kao uitelji u pouavanju svoga stada 4144; -: oni su autentini uitelji, tj. oni koji imaju Kristov autoritet, koji narodu navjeuju vjeru i tumae je u svjetlu Duha Svetoga 4149 (4533); -: budno dre svoje stado daleko od zabluda 4149; - : uvaju apostolski nauk 4233; - : oni su i kao pojedinci uitelji za sebi povjerene; oni donose sud o vjeri 761; samo su pastiri dobili Boju zapovijed autentino pouavati vjernike 4533; usp H 3a (Biskupska sluba navijetanja: ope odrednice). Papa je vrhovni uitelj Crkve 1307 3059 3068 3074 4149sl 4534; njegov se uiteljski autoritet brani zajedno s prvenstvom; usp. H 2b (Pastirska sluba pape); posebno 181sl 217 221 235 343 353 365 1064 3065-3073 3074sl; papu priznaju sabori i sinode 218 306 398-400 402 (444) 664 1848; zbog toga se rimska Crkva (Rimska Stolica) naziva "uiteljica" 774 1850 1868. Papa ima pravo definirati sadraje vjere 861 3067 3885; - : tumaiti saborske zakljuke 447 1849sl 3067. Kod pape treba razlikovati izmeu njega kao uitelja ope Crkve i kao privatnog znanstvenika, koji zastupa jedno od mnogih dozvoljenih miljenja 2565. O papinim odlukama (akada on izriito zauzme neko stanovite) ne smije se ponovno razglabati niti slobodno raspravljati, i takvu odluku nije dozvoljeno odbacivati 182 217sl 221 232 235 343 353 a 3885; protiv papinog uenja ne vrijedi Augustinovo miljenje 2330. Naglaava se autoritet k u r i j a l n i h k o n g r e g a c i j a 2 5 5 0 2 9 1 2 3408 3503. Sabori i sinode. Uiteljstvo dolazi do nekog suda prije svega uz pomo sabora i sinoda 3069. O p i s a b o r i : Najvia vlast u odnosu na sveukupnu Crkvu, koju ima zbog biskupa, na svean se nain vri na opim saborima 4146; autoritet opih sabora - : naglaava se 343 352 (364) 517sl 521 si 550 575 587 1869 2526-2539; - : priznaje se i poziva se na nj 402 412 (433) 436-438 444 472 548 640 652 686 1986sl. Opi, odn. ekumenski sabor predstavlja sveukupnu Crkvu 1247sl; ipak, on nije iznad pape, ("tako da bi se na nj moglo prizvati protiv pape) 233 1151EE a 1475 1165 3cc H 3c 3ca

(2935sl) 3 0 6 3 ; nikada nema ekumenskog sabora, koji Petrov nasljednik ne bi kao takav potvrdio, ili koji papa ne bi barem prihvatio 4146; usp. H 2db (Papa i sabor); ono to opi sabor odredi u pitanjima vjere i udorea, toga se svi moraju pridravati 1248-1251; odbacuju se tvrdnje da se moe biti drugaijeg miljenja 587 1479. B i s k u p i j s k e i n a c i o n a l n e s i n o d e : odbacuju s e tvrdnje d a autoritet biskupijske ili nacionalne sinode nadilazi one koji su na njima predstavljeni 2609-2611 2693 2936: Mjesna sinoda ne moe donijeti sud o nekom opem saboru 447; odbacuje se: [Odluke nacionalne sinode ne dozvoljavaju vie raspravu] 2936. Nesaborsko, ope uiteljstvo. Istu kolegijalnu vlast, kao na ekumenskom saboru, mogu vriti biskupi s papom, ukoliko ih on pozove na kolegijalno djelovanje, ili u najmanju ruku, ako on odobri ili slobodno prihvati jasno zajeniko djelovanje biskupa razasutih po razliitim mjestima na svijetu 4146.

3cd

H 3d 3da

d. - KARIZMA NEZABLUDIVOSTI Pomo Duha. Usp. B 3b (Duh Sveti u ivotu Crkve); G lbe (Crkva kroz vremena ostaje djelo Presvetog Trojstva). Pape i sabori pozivaju se na prosvjeti]enje Duha Svetoga 102 265 444 631 702 707 1151EE 1500sl 1600 1635 1667 1726 1738 1820 1848; u svom ispunjavanju uiteljske slube, i kod iznoenja uenja u kojem nema zablude, pastiri Crkve imaju pomo Duha Svetoga 4534.

3db Nezabludivost Crkve. Crkvi se (openito) pridaje nezabludivost 2922 3020 4120 4130 4531 4852; ako se sveukupnost vjernika izjasni u opoj suglasnosi u stvarima vjere i udorea, tada ona djeluje temeljem nadnaravnog osjeaja za vjeru itavog naroda, te u stvarima vjere ne moe pogrijeiti 4130 4531; nezabludivost kojom je Krist obdario Crkvu na podruju vjere i udorea, see dotle dokle see batina boanske objave 4150; laici su dionici nadnaravnog crkvenog osjeaja za vjeru (4130) 4852; usp. G 6bc i G 6ba (Dionitvo vjernika/laika u Kristovoj prorokoj slubi); odbacuju se tvrdnje koje ukljuno tvrde da je Crkva zabludila u vjeri [naime, optube zbog nepravednih osuda nekih lanaka, zbog navodnog zamraivanja istine] 1225 1480 2491-2501 2601 2612-2614. 3dc Nezabludivost biskupa. Crkvi obeana nezabludivost pripada zajednitvu biskupa, kada oni zajedno s Petrovim nasljednikom vre vrhovnu uiteljsku slubu 4150 Biskupi na nezabludiv nain navjeuju Kristov nauk 'kada oni okupljeni na ekumenskom saboru,hkolegijalnim inom, nastupaju kao uitelji itave Crkve u stvarima vjere i udorea a 4149 b 4535; usp. H lc (Kolegijalni karakter slube i hijerarhijskog zajednitva); H 3cc (Sabori i sinode); nezabludivost crkvenog uiteljstva protee se ne samo na batinu vjere, nego i na one bez kojih se ta batina ne bi mogla pravilno uvati i kao takva biti prikazana 4536 (usp. 4149). 1166

Uvijek, kada pojedini biskupi razasuti po zemlji, - vodei rauna o vezi zajednitva meu sobom i s Petrovim nasljednikom - autentino nauavaju istine vjere i udorea, i ako se kod toga jednoglasno sloe u odluci kao obvezujuoj, iznose Kristov nauk na nezabludiv nain 4149 4535; Krist je htio da u pitanjima vjere i udorea uiteljstvo bude obdareno karizmom nezabludivosti 4534; biskupi su primili milosni dar sigurne istine 4210 4532; karizma nezabludivosti ne temelji se na novim objavama 4534. Nezabludivost pape. Papinstvo ima ovlast uvati vjeru neokrnjenu 363 775 1064 1807sl 2329 2923 3066. Papinstvu pripada nezabludivost (221 353) 2329sl 2539 2781 3069sl 3074sl 4150 4534; pomo Duha Svetoga obeana je papi u Petru 4150. Bit i u v j e t i nezabludivosti: dar nezabludivosti "ne sastoji se u novoj objavi, nego u pomoi Duha Svetoga, kako bi apostoli predanu objavu vjerno tumaili a 3070 3074 (3116). 3dd

Papa je samo onda nezabludiv, kada u vrenju svog autoriteta odluuje kao uitelj svih vjernika, odn. "ex cathedra", u pitanjima vjere i udorea 3074 4150 4535; nezabludivost crkvenog uiteljstva ne odnosi se samo na batinu vjere, nego i na ono uenje bez kojeg se ta batina ne bi ispravno uvala i bila prikazana 4536 (usp. 4149). Nezabludivost se odnosi na Sveto Pismo i "na va izreene definicije 3070 3074 "3116; kada rimski biskup, ili zbor biskupa u zajednitvu s njim, definiraju neku istinu, onda oni tu istinu tumae u skladu sa samom objavom 4150; karizma nezabludivosti se ne temelji na novoj objavi 4534; nezabludivost se ne odnosi na papine upravne postupke 3116. Papine slubene definicije se po sebi ne mogu osporavati, neovisno o suglasnosti Crkve 3074 4150; u tom sluaju rimski biskup ne donosi odluku kao privatna osoba, nego kao vrhovni uitelj sveukupne Crkve, koji ima milosni dar nezabludivosti Crkve 4150; usp. H 3db (Nezabludivost Crkve). Dar nezabludivosti ne oslobaa papu od obveze razmiljanja, dodatnih istraivanja, niti da trai savjet drugih 182 810 844 899 904 924 930sl 1848 2011 4149sl 4536. c. - PRIHVAANJE ODLUKA UITELJSTVA Trai se priznavanje odluka uiteljstva - : openito 2020 2390 2875-2880 3020 3625 3884sl 4149; - : pa i za dijelove uenja koja se u trajnoj suglasnosti katolika smatraju teolokim istinama ili sigurnim zakljucima 2880; - : za filozofska uenja 2860sl 2865sl 2910 3018; vjernici moraju vjerno stajati uz predaju, te uz redovito i izvanredno crkveno uiteljstvo 4823. Primjeri podlaganja i opoziva od strane autora 807 980 990sl 2351E 2751E 2811E 2828E. 1167 H 3e 3ea

Odbacuju se tvrdnje koje se protive uiteljskom autoritetu Crkve 1477-1480 3401-3408. 3eb Prihvaanje nezabludivih zakljuaka. Svemu to se iznosi za vjerovanje, u obliku sveane odluke ili snagom uobiajenog ili opeg uietljstva, kao od Boga objavljeno, treba iskazivati boansku i katoliku vjeru 2879 2922 3011 (3885) 4536; dogme jesu, i bile su u svako vrijeme, nepromjenjivo pravilo vjere i teoloke znanosti 4536; papinim odlukama u podruju vjere i udorea, zbog djelovanja Duha Svetoga, Crkva ne moe nikada uskratiti suglasnost 4150; posluna utnja doktrinarnim dekretima nije dovoljna 2390. Kada biskupi nauavaju u zajednitvu s rimskim biskupom, njih treba shvatiti kao svjedoke boanske i katolike istine 4149; odlukama koje donesu biskupi okupljeni na opem saboru kao uitelji i suci vjere, treba iskazivati poslunost vjere 1248-1251 4149. O obvezama za vjerovanje usp. G 4bb (Putevi posveenja); G 4bg (Vjernici i crkveni autoritet); L 2c (Krepost vjere); L 2f (Sjedinjenje s Bogom). Odluke koje nisu predoene kao nezabludive. Usp. H 3ea (Priznavanje doktrinarnih odluka); treba prihvaati i one doktrinarne dokumente koji nisu predoeni kao nezabludivi, npr. enciklike i osude zabluda, (ukoliko se u njima ne obrauje materija koja je ve na drugom mjestu definirana) 2922 3407 3885; takvo se pristajanje moe povui ako doe do nove odluke ili razvoja; to je jasno iz povijesnih primjera; usp. H 3h (Primjeri osporavanih doktrinarnih odluka); autentinom uiteljstvu rimskih biskupa treba iskazivati poslunost volje i shvaanja i onda kada ne nauavaju "ex cathedra" 4149; obveza je vjernika da prihvate i nedefinirano uenje vrhovnog crkvenog uiteljstva na podruju vjere i udorea 4351. f. - PRAVILA ZA TUMAENJE Miljenje i nakana za odluke papinog uiteljstva mogu se vidjeti prvenstveno iz naina sastavljanja dokumenta, iz uestalosti iznoenja istog uenja i iz naina govora 4149. Odluku uiteljstva s dvostrukim smislom, treba uvijek razumjeti u smislu u kojem e izjava biti istinita 1407. Knjige koje Apostolska stolica nije odbacila, ili knjige nad kojima je postupak prekinut, ne treba jo smatrati kao da su bez zablude 2047 3154sl. H 3g g. - SLOBODA ISTRAIVANJA I NAUAVANJA Z a t i t a s l o b o d e . Naelno prihvaanje a u t o n o m i j e zemaljskih stvari i sloboda znanosti: C lic; C 4ic (Ureenje ljudskog djelovanja); C 4id (Ljudsko istraivanje i znanosti); znanstveno istraivanje se ne smije prosuivati u duhu ogorenja ili slijepe oporbe protiv svega stoje novo, nego s najveom ljubavlju 1168

3ec

H 3f

3831; oprez pred prevelikom vjerom u znanost: C 41f (Pozitivizam, vjera u znanost i napredak). Objavljena istina kao granica 3042; Obveza za potivanje odluka uiteljstva i sloboda raspravljanja 3625 3667 (3885). Sloboda raspravljanja - : kod problema milosne pomoi 1997 1997a 2008 2509sl (2679); - : kod problema vjernosti iz straha 2070; - : u pitanju odvojenosti Kristove krvi i botva u tri dana smrti 1385; -: kod problema moralnih sustava 2175-2177 (2679) 2726; -: kod shvaanja tomistike kole 2167 1 2509 3601E 3667; -: kod knjiga za koje je Kongregacija Indexa prekinula postupak 3154sl; : kod istraivanja Biblije 3831 4407. Kod pitanja o kojima se slobodno raspravlja nije dozvoljeno - : protivnika upravo zbog tog razloga nazivati kao opasnog za vjeru ili kao ovjeka loe stege 3625; : nad protivnikom izricati teoloku ocjenu 1426 2167 2665 2679. h. - DODATAK: PRIMJERI SPORNIH DOKTRINARNIH ODLUKA P r i m j e r i s p o r n i h d o k t r i n a r n i h o d l u k a s u - : Spisi pape Liberija o pitanjima semiarijanaca (138-143), posebno osuda Atanazija, mogu se lako shvatiti kao odbacivanje Nicejske vjeroispovijesti, te su u suprotnosti sa tovanjem koje su svi vjernici iskazivali tom borcu vjere. - : rijei Leona Velikog 294: "Od Gospodinove majke primio je narav, ne krivnju", ako bi se shvatile doslovce i prema uobiajenom shvaanju u ono vrijeme u apsolutnom smislu, iskljuivale bi razvitak prema dogmi o bezgrjenom zaeu Marijinom 2800-2804; - : razilaze se sudovi o pravovjernosti Teodoreta i Ibasa: njih osuuje (osim Leona Velikog na "razbojnikoj sinodi" koju je odacio Efeki sabor) i 2. Carigradski sabor, Grgur Veliki u Liber diurnus, a za pravovjerne ih smatra Kalcedonski sabor i Pelagije I.: 300EE 436sl 444 472; - : kod pape Honorija I., iju su pravovjernost osporavali samo Istonjaci, jako se razilazi sud o postupku Honorija prema voama monoteleta, izmeu Ivana IV. koji gaje blagonaklono tumaio i branio i Leona II., koji gaje na 3. Carigradskom saboru otro osudio; dok Martin I. na Lateranskoj sinodi kod osude monoteleta, Martina I. uope ne spominje: 487sl 496-498 518 550 552 561E563; -: Nikola I., osim trinitarnog obrasca krtenja, izriito smatra i obrazac "u Kristovo ime" kao valjan, to se opet protivi kasnijem uenju: 646! (211) s 123 176sl 214 445! 478 580 589 592 644 757 802 903; -: u pitanju valjanosti simonistikih reenja neki su dekreti u suprotnosti s ondanjim shvaanjem: 691-694 71 Osi 705 710; : Celstin III. i Inocent III. se slau ne o obuhvatu Pavlovske povlastice: 768; -: u odnosu na djelovanje enidbenog pristanka Aleksandar III. se razlikuje od nekih svojih predasnika 756; - meu najjasnije sluajeve spada i shvaanje Ivana XXII. o nesavrenom blaenstvu nakon smrti do dana opeg suda; ne samo da se s tim shvaanjem nisu sloili kardinali i francuski kralj, nego su mu se otvoreno suprotstavili, prisilili su papu da ga opozove, te su nakon toga suprotno shvaanje proglasili za obvezatno 990sl 1000-1002. 1169 H

H3i

i. - BOJI NAROD I BISKUPSKA SLUBA NAVJEIVANJA Krist ostvaruje svoju proroku slubu ne samo preko hijerarhije nego i preko laika 4161; usp. E 3bb (Kristova prorotva i Krist kao uitelj); G 4bc i G 6ba (Dionitvo vjernika/laika u Kristovoj prorokoj slubi); G 6ca (Apostolat laika). Boji narod prima Boju rije slijedei uiteljstvo 4130; laici moraju u kranskoj poslunosti prihvatiti ono to utvrde pastiri kao uitelji Crkve 4163 (4343); usp. G 4bb (Putovi posveenja); G 4bg (Vjernici i crkveni autoritet); H 3e (Prihvaanje doktrinarnih odluka).

H4

4. Biskupska sluba posveivanja Biskupa treba smatrati za velikog sveenik njegovoga stada, od kojeg na neki nain izlazi i zavisi ivot njegovih vjernika u Kristu 4041; Biskupi kao sveenici umjesto Boga predsjedaju svom stadu u svetoj liturgiji 4144; uzvieni Krist po biskupskoj slubi podjeljuje vjernicma sakramente vjere, i po njihovoj slubi pridruuje svome tijelu nove udove 4145; Krist eli da njegov narod raste pomou dijeljenja sakramenata od strane biskupa 4187. Biskup je oznaen puninom sakramenta svetog reda kao "upravitelj milosti vrhovnog sveenitva", posebno euharistije, koju sam prinosi ili dozvoljava da j e drugi prinose, pomou koj eg Crkva neprestano ivi i raste 4151; biskup vodi svako ispravno slavljenje euharistije 4151; usp. J ld (Subjekti liturgije); K 5cb (Ovlasti zareenih sveenika i biskupa). Biskupi su - : djelitelji Bojih otajstava 4145; - : posveuju vjernike po sakramentima 4151; -: molitvom i radom za narod podjeljuju puninu Kristove svetosti 4151; - : ureuju podjeljivanje sakramenata 4151 (4187); - : ureuju podjeljivanje krtenja 4151; -: su izvorni djelitelji potvrde, podjeljuju sveti red i ureuju pokoru 4151; Petru dana vlast vezanja i razrjeivan)a dana je apostolskom zboru povezanom sa svojom glavom 4146; stvar je biskupa da po sakramentu svetog reda novo-izabrane prime u biskupski zbor 4145; usp K 3c (Djelitelj krtenja); K 4c (Djelitelj potvrde); K 5cb (Ovlasti zareenih sveenika i biskupa); K 6d (Djelitelj sakramenta pokore); K 8d (Djelitelj sakramenta svetog reda). Shvaanje [Prinoenje euharistije nije nuno vezano uz sakrament svetoga reda], vrijea apostolski ustroj Crkve i rui sakramentalni poredak spasenja 4723. Usp. E 3bc (Kristovo sveenitvo); G 4bd (Dionitvo vjernika u Kristovoj sveenikoj slubi); H la (Utemeljenje slube u poslanju Krista i apostola); K (Bog posveuje po sakramentima.

H5

5. - Sluba sveenika S v e e n i k - : u Kristovoj osobi predsjeda zajednicom i moli u ime itavog naroda (3755 3757 3850) 4033 (4153); - : na svom stupnju slube je dionik jedinog 1170

posrednika, Krista 4153; - : okuplja Boju obitelj i vodi je Bogu tako to vri Kristovu slubu u skladu sa svojim dionitvom 4151; sveenici se snagom sakramenta svetog reda, prema uzoru Krista, vjenog sveenika, posveuju za navijetanje evnelja, za pastvu vjernika i za slavljenje bogosluja 4153; usp. K 8c (Bitni momenti sakramenta svetog reda); sluba voenja zajednice povezana je sa slubom navijetanja Boje rijei i predsjedanja svetom euharistijom 4721. Duobrinik upe zastupa b i s k u p a 4042; sveenici -: premda nemaju biskupsko dostojanstvo, i premda u vrenju svoje slube ovise o ovlatenju biskupa, ipak su s njima povezani u sveenikom dostojanstvu 4153; - : kao biskupovi suradnici ine s njim j e d a n prezbiterij 4154; - : u pojedinim zajednicima uprisutnjuju biskupa i u skadu sa svojim dionitvom preuzimlju na sebe njegove zadae i njegovu skrb 4154; - : pod biskupovim autoritetom vode njima povjereni dio Gospodnjeg stada, u svom mjestu ine vidljivom opu Crkvu i pomau kod izgradnje itavog Kristovog tijela 4154; zbog svog dionitva u sveenitvu trebaju biskupa uistinu priznavati kao oca i pokorno ga sluati 4154; svi sveenici, biskupijski i redovniki, temeljem svog reenja podreeni su u vrenju svoje slube zboru biskupa, i u skladu sa svojim pozivom i milou slue dobrobiti itave Crkve 4154; usp. H lc (Kolegijalni karakter slube i hijerarhijsko zajednitvo). Sveenik -: ima svete ovlasti 4126; -: oblikuje sveeniki narod i vodi ga 4126; -: vri svoju slubu najvie u euharistijskom slavlju, kod kojeg on djeluje u Kristovoj osobi, povezuje molitve vjernika sa rtvom njihove Glave, te u misnoj rtvi posadanjuje i primjenjuje rtvu Novoga saveza (4126) 4153; sveenikova je dunost po euharistijskoj rtvi dovriti izgradnju Kristovog tijela 4141; usp. K 5cb (Ovlasti zareenih svenika i biskupa); sveenici -: se trude oko rijei i oko nauavanja 4153; -: duhovno raaju vjernike po krtenju i nauavanju 4154; usp. K 3c (Djelitelji krtenja); navjeuju svima Boju rije 4153; -: pokornicima i bolesnim vjernicima pruaju slubu pomirenja i snage, te nose pred Boga potrebe i molitve vjernika 4153; usp. K 6d (Djelitelj sakramenta pokore); K 7c (Djelitelj bolesnikog pomazanja); - : se moraju brinuti za vjernike kao oevi u Kristu 4154; moraju uzorno predsjedati i sluiti svojoj zajenici 4154; - : moraju svoje nastojanje u pastirskom djelovanju proiriti na itavu biskupiju i na itavu Crkvu 4154; laici smiju od sveenika oekivati duhovnu snagu 4343; suradnja sveenika, redovnika i laika odvija se pod utjecajem Duha 4850; usp. G 6ce (Suradnja laika s hijerarhijskom slubom); H 2e (Boji narod i pastirska sluba biskupa). Sveenici su snagom zajednikog posveenja i poslanja meusobno bratski povezani 4154; usp. H lc (Kolegijalni karakter slube i hijerarhijsko zajednitvo). Shvaanje [Prinoenje euharistije nije nuno povezano sa sakramentom svetoga reda], vrijea apostolski ustroj Crkve i rui sakramentalni poredak spasenja 4723. 1171

S v e e n i c i i s v i j e t . Budui da se ljudski rod danas sve vie i vie srauje u graansko, gospodarsko i drutveno jedinstvo, sveenici pod vodstvom biskupa i pape moraju nadvladati svaku vrst podjele, kako bi itav ljudski rod mogli voditi u jedinstvo Boje obitelji 4154; sveenici u svom nainu ivota i u svojoj skrbi za vjernike i za one koji to nisu, moraju pokazati lice prave sveenike i pastirske slube, moraju dati svjedoanstvo istine i ivota, te traiti one koji su se - premda krteni - udaljili od primanja sakramenata i od vjere 4154; usp. G 4bf (Zadae vjernika u svijetu); H 2f (Biskupi i svijet). Usp. E 3b (Oblici posredovanja); G 3ad (Crkva iz i u Crkvama); H 1 (Porijeklo i vlastitosti crkvene slube); H 2a (Biskupska pastirska sluba: ope odrednice); H 3a (Biskupska sluba navjeivanja: ope odrednice); H 4 (Biskupska sluba posveivanja); J ld (Subjekti liturgije); K 5cb (Ovlasti zareenih sveenika); K 8a (Sveenitvo Novoga saveza); K 8b (Stupnjevi sakramentalne slube). 6. - Sluba akona a k o n i -: se nalaze na niem hijerarhijskom stupnju nego li sveenici; na njih se polau ruke "ne za sveenitvo, nego za slubu" 4 1 5 5 ; - : slue Bojem narodu u slubi liturgije, rijei i ljubavi, u zajednitvu s biskupom i s njegovim prezbiterij em 415 5; -: su predani zadaama lj ubvi prema blinj emu i zadaama uprave 4155. Dunost je akona, ukoliko mu je od nadlene vlasti povjerena - : sveano podjeljivati krtenje, uvati i podjeljivati euharistiju, u ime Crkve prisustvovati sklapanju enidbe i blagoslivati je, umiruima donositi poputbinu, vjernicima tumaiti Sveto Pismo, narod pouavati i opominjati, predsjedati bogosluju i molitvi vjernika, podjeljivati blagoslovine, voditi sprovode i pokope 4155; - : voditi nesveenika bogosluja 4035; usp. K 3c (Djelitelj krtenja); K 5cd (Ostale slube); K 10a (Blagoslovine). Ponovno se uspostavlja akonat kao vlastiti i samostalni hijerarhijski stupanj 4155. Na razliite nadlene mjesne konferencije biskupa spada, uz papino odobrenje, odluiti, da li i gdje je za doobrinitvo uputno ponovno uvesti stalni akonat 4155. Uz odobrenje rimskog biskupa, akonat se moe podijeliti i oenjenim mukarcima u zrelijoj dobi, i prikladnim mladim mukarcima, za koje ipak ostaje na snazi zakon celibata 4155. Usp. H la (Utemeljenje slube u poslanju Krista i apostola); H lb (Hijerarhijska ralanjenost slube); J ld (Subjekti liturgije); K 8 (Sakrament svetog reda). J. - BOG U LITURGIJI SUSREE SVOJ NAROD Izuzeto iz G (Bog okuplja svoj narod) zbog mnoine izjava; G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); G 4bd (Dionitvo vjernika u Kristovoj sveenikoj slubi); G 6bb (Dionitvo laika u Kristovoj sveenikoj slubi); G 6cd (Poslanje i zadaa 1172

laika u Crkvi); H 4 (Biskupska sluba posveivanja); H 5 (Sluba sveenika); H 6 (Sluba akona). 1. Bit i znaenje liturgije a. - BIT LITURGIJE Liturgija je istovremeno boanska i ljudska, vidljiva i ispunjena nevidljivim 4002; Bog govori svom narodu, narod odgovara molitvom i pjesmom 4033; misa se prinosi samo Bogu (pa i ako se slavi u ast svetaca) 1744 1755; Krist se sam prinio na kriu u ast Oca i za spasenje svih naroda, i neprestano se prikazuje u slavljenju euharistije 4852; usp. K 5ea (Euharsitija kao tovanje Boga). Krist je prisutan u liturgijskim inima (aw zajednitvu oltara): bu misnoj rtvi, u sakramentima, kod itanja Svetog Pisma, kod molitva i kod pjevanja Crkve 3855 b 4007 (4035) a 4 1 5 1 ; liturgija je dovrenje Kristove sveenike slube 4007; Krist u liturgiji navijeta evanelje 4033; usp. E 2ea (Djelovanje Uzvienoga u Crkvi); E 3bb (Prorotvo Isusa Krista i Krist kao uitelj); E 3bc (Kristovo sveenitvo); K 5bb (Veera Gospodnja kao posadanjenje i sudovrenje Isusove rtve). U liturgiji, preko sakramentalnih znakova, djeluje snaga D u h a S v e t o g a 4170. Liturgija (euharistijska rtva) je vrhunac i izvor crkvenog ivota 4010 "4127 ( a 3847); usp. G 2bb (Sakramentalnih karakter Crkve: Crkva i liturgija); liturgija je sveti in javnog tovanja 4007; ona je klanjanje Bogu 4033; otajstvo Krista i narav Crkve izraavaju se u liturgiji, posebno u euharistiji 4002 4041; usp. K 5e (Euharistija kao temebj i vrhunac crkvenog ivota); liturgijski ivot krui oko rtve i oko sakramenata 4006. U mjesnim zajednicama se, navjeivan)em Kristovog Evanelja, okupljaju vjernici i slavi se otajstvo veere Gospodnje 4151; euharistija kao gozba bratskog zajednitva i predokus nebeske gozbe 4338; euharistija je uskrsna gozba na kojoj se kua Krist, srce se napunja milou i daje nam se zalog budue slave 4047; kod veere Gospodnje navijeta se Gospodinova smrt 4006; misna rtva je spomen Kristove smrti i njegovog slavnog uskrsnua 4573; Crkva ne prestaje, prije svega u liturgiji, uzimati kruh ivota sa stola Boje rijei i Kristovog tijela, i pruati ga vjernicima 4228; u svakom oltarskom zajednitvu se oituje znak one ljubavi i jedinstva mistinog tijela, bez ega ne moe biti spasenja 4151; usp. K 5b (Crkvena veera Gospodnja). Osuuje se shvaanje: [Misa nema svoj temelj u Evanelju] 1155; [Misa je samo spomen na rtvu kria] 1753 3316 3339 3847; [Misa je na isti nain rtva kao i svako djelo posveeno Bogu] 1945; [Slavljenje euharistije je jednostavni in mjesne zajednice] 4722; kod toga se ne radi samo o bratskoj gozbi, nego i o sakramentalnoj obnovi Kristove rtve 4722; usp. K 5bb (Posadanjenje i sudovrenje Isusove rtve na veeri Gospodnjoj). 1173 J

Krist ili Crkva su izabrali v i d l j i v e l i t u r g i j s k e znakove za oznaavanje nevidljivih boanskih stvari 4033. O b r e d i i k a n o n : brani se zakonitost misnih obreda 1746 1757 175 9; u kanonu mise nema (dogmatskih) zabluda 1745 1756; upotreba latinskog jezika, ograniavanje narodnih jazika 1749 1759 4036; vie mjesta u liturgiji za materinje jezike 4036; usp. J 2bb (Obnova liturgije); elementi misne rtve: K 5da-dd. Zemaljska rtva je dionitvo u nebeskoj liturgiji i oekivanje Kristovog ponovnog dolaska 4008 4171; posebno kada se u liturgiji (u slavljenju euharistijske rtve) slavi Boja slava, zemaljska se Crkva u svom bogosluju povezuje s nebeskom Crkvom 4170; usp. G 3ab (Crkveno jedinstvo u mnogostrukosti); K 5ed (Euharistija - sakrament zajednitva sa ivima i mrtvima); M lb (Oznake posljednjih vremena putujue Crkve; zajednitvo svetih). J lb b. - LITURGIJA KAO JAVNO TOVANJE BOGA Liturgijski ini nisu privatni ini nego slavlje Crkve, koja je "sakrament jedinstva" 4026. LT liturgiji se po mistinom tijelu izvrava sveukupno crkveno javno tovanje 4007. Liturgija predstavlja javno tovanje koje Otkupitelj iskazuje Ocu i koje zajednica vjernika preko njega iskazuje Ocu (3840) 3841; tovanje mora biti vanjsko i unutarnje 3842; zbog toga postoji pravo na javno ispovijedanje vjere 3961; odbacuju se ekstremistika shvaanja o biti liturgije 3843. Javno tovanje se nalazi u oltarskoj rtvi i u molitvama bogosluja 3757; odbacuju se neprimjerene tvrdnje o ureenju liturgije 2631-2633 2664sl. Liturgijske molitve, koje se slubeno prinose Bogu u ime Crkve, imaju veu mo nego li privatne 3758 3845. Odbacuje se laksistiko tumaenje zapovijedi o sluanju mise 2153; prividna misa je prijevara puka 789. Odbacuju se tvrdnje o slavljenju blagdana 2673sl; nije primjereno slaviti blagdane pojedinih osoba Trojstva 3325, Neprimjereno i ispravno shvaanje liturgijske godine 3855. Odbacuju se tvrdnje o liturgijskom jeziku 2486 2666. J lc c. - DJELOVANJE LITURGIJE Liturgija se oituje i djeluje 'po osjetnim zankovima tovanja Boga i ljudskog posveenja a 4007 4010. Liturgija, posebno euharistija, je izvor milosti 4010; ona je djelotvornija nego li drugo djelovanje Crkve 4007; stalnim sudjelovanjem u euharistiji Crkva doivljava svoj rast 4235; dionitvo u tijelu i krvi Kristovoj ini da vjernici 1174

prelaze u ono to primaju 4151; K 5eb i K 5ec (Djelovanje euharistije na Crkvu / i na vjernike). Posadanjenje Kristove rtve u misnom slavlju dogaa se po Crkvi 4153 4573; euharistijska rtva je nekrvno posadanjenje krvne rtve na kriu, i njezin spomenl740sl 1743 3399 3847sl 4006; kadgod se na oltaru slavi rtva na kriu, ostvaruje se djelo spasenja 4006 4103; Krist je samoga sebe prinio na kriu i neprestano se prinosi u euharistijskom slavlju 4852; usp. E 2ea (Djelovanje Uzvienoga u Crkvi); E 3bc (Kristovo sveenitvo); K 5bb (Gospodnja veera kao posadanjenje i dovrenje Isusove rtve). Misa je rtva izmirenja za ive i mrtve 1743 1753 1866 2535; usp. K 5ed (Euharistija -sakrament zajednitva sa ivima i mrtvima) usp. L 2e (Krepost ljubavi). d. - SUBJEKTI LITURGIJE Svako liturgijsko slavlje je djelo Krista i Crkve, glave i tijela 4007; slavna Crkva prinosi veeru Gospodnju 1740sl; Crkva uzima kruh ivota sa stola Boje rijei i Kristovog tijela i prua ga vjernicima 4228; djelovanje Duha Svetoga postaje jasno po djelotvornom sudjelovanju vjernika u liturgiji 4850; prisutnost i djelovanje Krista i Duha Svetoga u liturgijskim inima: J la (Bit liturgije); usp. K 5ca (Slavna crkva prinosi veeru Gospodnju). Oni k o j i su na n e b u oplemenjuju bogosluje na zemlji 4169; usp. M lb (Oznake posljednjih vremena putujue Crkve: Opinstvo svetih). Bit liturgije zahtijeva puno, svjesno i djelatno uestvovanje s v i h v j e r n i k a (participatio actuosa); vjernici imaju na to pravo i dunost snagom krtenja 4014 (4041); laici su krsnim znakom ovlateni za duhovno bogosluje 4160; liturgijsko slavlje je sveti in ne samo klera, nego itave zajednice 4858; liturgijski ini nisu privatni ini nego ini slavne Crkve 4026; zajedniko slavljenje mise i sakramenata s djelatnim uestvovanjem vjernika treba pretpostaviti privatnoj pobonosti 4027; nije ispravno "zajedniko slavljenje mise" tako uzdizati da se umanji znaenje privatno slavljenim misama 4411; odbacuju se tvrdnje -: o koncelebraciji vjernika 3850; - : o privatanim misama bez sudjelovanja vjernika 3853; usp. K 5c (Crkva prinosi veeru Gospodnju). Svi vjernici u liturgijskom slavlju vre svoju zadau, kako kod prinoenja tako i kod priesti (ne bez razlike, nego svaki na svoj nain) 4127; svatko, bio on nositelj slube ili vjernik, mora initi ono, i sve ono, to na njega spada po prirodi stvari ili prema liturgijskim propisima 4028; svi Kristovi uenici moraju sami sebe prinijeti kao ivi, sveti i bogougodni rtveni dar 4125; kod euharistijske rtve vjernici prinose Bogu boansko rtveno janje i same sebe s njim 4012 4127; o dionitvu vjernika u Kristovoj sveenikoj slubi i o sveenitvu svih vjernika i o njihovim zadaama: G 4bd (Dionitvo vjernika u sveenikoj slubi Isusa Krista); G 6bb (Dionitvo laika u Kristovoj sveenikoj slubi); H lb (Hijerarhijska ralanjenost slube); K 5cc (Djelatno sudjelovanje laika u 1175 J ld

prinoenju veere Gospodnje); H 6 (Sluba akona); K 5cc (Djelatno sudjelovanje laika u prinoenju veere Gospodnje); K 8a (Sveenitvo Novoga saveza). Pastiri ("biskupi) trebaju paziti na to da vjernici ispravno pripremljeni (s vjerom i potovanjem) slave liturgiju (izvravaju svoj dio u liturgiji, posebno u misnoj rtvi) 4011 '4151. B i s k u p - oznaen puninom sakramenta svetog reda - je upravitelj milosti vrhovnog sveenitva: posebno u euharistiji koju on sam prinosi i daje drugima da je prinose 4151; svako ispravno euharistijsko slavlje predvodi biskup, kojemu je dana obveza da prinosi bogosluje boanskom velianstvu i da ga vodi 4151; o biskupskoj sveenikoj slubi i o njegovim pojedinim liturgijskim dunosti: H 4; odn. K 3c K 4c K 6d K 7c i K 8d (Djelitelj krtenja, potvrde, pokore, polesnikog pomazanja, svetog reda); K 5cb (Ovlasti sveenika i biskupa kod prinoenje veere Gospodnje). S v e e n i c i vre svetu slubu najvie kod euharistijskog slavlja, kod ega oni djeluju u Kristovoj osobi i navjeuju njegovo otajstvo, povezuju molitve vjernika sa rtvom njihove glave i u misnoj rtvi posadanjuju Krista kao jedinu rtvu Novoga saveza, do Kristovog dolaska 4153; o sveenikoj slubi sveenika i njoj vlastitim liturgijskim zadaama: H 5; odn. K 4c K 6d i K 7c (Djelitelj krtenja, pokre, bolesnikog pomazanja); K 5cb (Ovlasti sveenika i biskupa kod prinoenja veere Gospodnje); prisustvovanje kod sklapanja enidbe: K 9d; K 9sl. a k o n i slue Bojem narodu u slubi liturgije, slubi rijei i ljubavi u zajednitvu s biskupom i prezbiterijem 4155; o slubi akona i njoj vlastitih liturgijskih zadaa; H 6; odn. K 3c (Djelitelji krtenja); K 5cd (Ostale slube kod prinoenja euharistije); L 10a (Sakramentali). Odbacuju se laksistike tvrdnje o obvezi klerika na bogosluje 2041 2053-2055 2154. L a i c i imaju veliku zadau u liturgijskim slavljima i u njihovoj pripremi 4858; djelatno sudjelovanje laika u liturgiji dogaa se pod utjecajem Duha 4850; oni trebaju preko obreda i molitava biti svjesni euharistijskog otajstva, te pobono i djelatno u njemu uestvovati 4048; laici moraju izvravati zadae u liturgijskim inima koje nisu vlastite posveenim slubenicima 4858; oni u prinoenju euharistije djeluju snagom kraljevskog sveenitva 4126; oni moraju zajedno sa sveenikom prikazivati neokaljan rtveni dar, kako bi dospjeli do sve svece sjedinjenosti s Bogom i meusobne povezanosti 4048; njihovo su djelovanje duhovne rtve, koje se kod slavljenja euharistije prikazuju Bogu zajedno s tijelom Gospodinovim; tako oni posveuju svijet Bogu 4160; o dionitvu laika u Kristovoj sveenikoj slubi i njegovom sveenitvu: G 6bb; usp. K 5cc (Djelatno sudjelovanje laika kod prinoenja veere Gospodnje). M i n i s t r a n t i , l e k t o r i , k o m e n t a t o r i i c r k v e n i z b o r vre uistinu liturgijsku slubu 4029.

1176

e. - LITURGIJA I OBLICI POBONOSTI Liturgijski red podjeljivanja sakramenata i sakramentala. Svi sakramenti su ini tovanja Boga i Krista u Crkvi 4715. Crkva nema pravo mijenjati ono to spada na bit (odn. na potpunost i nunost) 3 sakramenata 1061 1699 1728 3556 3857; kod podjeljivanja sakramenata Crkva ima pravo, potujui neokrnjenu bit sakramenata, utvrditi i promijeniti ono to joj se, s obzirom na okolnosti, ini korisnim 1728; (Red i obredi dijeljenja sakramenata: K 2 (Pojmovno odreenje pojedinih sakramenata). Red i obredi dijelenja pojedinih sakramenata i sakramentala: K 3-10. Treba iskljuiti naine miljenja i govora koji ine besmislenima molitve, obrede ukopa i tovanje mrtvih u Crkvi 4654; molitve, obredi ukopa i tovanje mrtvih u Crkvi, su 'loci theologici' 4654. Liturgije mjesnih Crkava. Mjesne Crkve imaju vlastite liturgijske obiaje 1447; njihove su liturgije priznate 4013; njihovi sveti ini imaju posebno dostojanstvo 4013; isto pravo, istu ast, isto odravanje i unapreivanje trebaju imati svi zakoniti obredi 4004; usp. G 3ad (Crkva u i iz Crkava: mjesne Crkve). Liturgijsko zajednitvo s odijeljenim Istonim crkvama. Iz opravdanog je razloga odobreno zajednitvo u svetim inima, stvarima i mjestima izmeu katolika i odijeljenih Istonih crkava (4139) 4182; pod posebnim okolnostima mogue je meusobno podjeljivanje sakramenata 4182; usp. G 3ag (Katolika crkva i odijeljene Istone crkve); K 2b (Djelitelji sakramenata); K 5de (Primatelj i pripremljenost za svetu priest); K 6e (Primatelj pokore); K 7d (Primatelj bolesnikog pomazanja). Pobobe vjebe. Priznaju se puke pobobe vjebe 4013; duhovni se ivot ne ograniava samo na liturgiju nego obuhvaa i privatne molitve i vjebe 4012 4013 4017; usp. L 2f (Sjedinjenje s Bogom). Molitva Bogu. Molitva kao razgovor s Bogom 4232; tovanje i klanjanje koje se iskazuje Bogu Ocu po Kristu u Duhu 4171; Kristovi uenici moraju ustrajati u molitvi i slaviti Boga 4125; vjernici moraju svaki dan moliti za oprotenje svojih grijeha 4166; kranin je na to pozvan da se klanja Ocu u skrovitosti 4012. Klanjane i tovanje K r i s t a : J l e f D u h u S v e t o m s e s Ocem i Sinom "zajedno klanja i 1 zajedno ga se slavi a b 4 2 147 ab 150 a 174 a b 546; usp. B 4bb (Jednakost boanskih osoba); Duh Sveti je temelj jedinstva u molitvama 4132. Nepodijeljenoj biti Trojstva se klanja na razliite naine 367; nije prikladno tovati svaku posebnu osobu presv. Trojstva zasebno, nego Trojstvu treba iskazivati zajedniko tovanje 3325; zbog toga nema zasebnih svetkovina za Oca, Sina i Duha Svetoga, nego samo blagdana koji spadaju u povijest spasenja 3325; usp. B 4bd (Tri osobe su jedan Bog). 1177

Jle
lea

leb

lec

led

lee

tovanje Boga: L 2a; Bog je dostojan klanjana; B lc (Bog, uzvien nad sve konano); o molitvi usp. L 2f (Sjedinjenje s Bogom). Nunost m i l o s t i za molitvu 373 376; usp. F 5cb (Nunost milosti). L a i c i vre svoje kraljevsko sveenitvo u molitvi i zahvaljivanju 4126; molitve kao duhovna rtva laika 4160; oni posveuju svijet Bogu time to posvuda kao klanjatelji sveto djeluju 4339 4716; oni u svojim molitvama moraju svoje crkvene poglavare preporuivati Bogu 4163. L i t u r g i j s k e molitve koje se u crkveno ime slubeno prikazuju Bogu, imaju veu snagu nego li p r i v a t n e 3758 3845; ipak se zbog toga privatne molitve ne smiju omalovaavati 3819; protiv napada se naglaava vrijednost "subjektivne" pobonosti 3645. Povezanost molitve i itanja Svetog Pisma 4232; usp. J 2bb (Obnova liturgije). Treba iskljuiti naine miljenja i govora po kojima bi molitva bila besmislena 4654; molitva kao 'locus theologicus' 4654. Priznaje se ispravnost i potrebitost k o n t e m p l a t i v n e molitve 2182 2 1 8 5 2 1 8 8 ; njezin predmet nije samo Boja prisutnost 2185-2187; priznaje se ispravnost m e d i t a t i - v n e molitve i njezina vrijednost za ivot u savrenosti 2181-2185; ipak ona nij e potrebna za spasenj e 2192; od omalovaavan] a se brani ispravnost d i s k u r z i v n e molitve 2218-222322252229223222642365-2368; m o l i t v a p r o n j e vana je i za savrenog ovjeka 957-959 2214; molitva pronje za umrle 4170; molitvom se moe pomoi duama u istilitu 856 1304 1405. Odbacuju se tvrdnje koje su uperene protiv osjetne pobonosti (2218) 2227/72235 2263; odbacuju se tvrdnje koje 'usmenu molitvu i hmolitvu pronje oznaavaju kao neprikladnu za kontemplativnog, odn. savrenog ovjeka b957-959 a 2181 '2214; molitva vrijedi kao zadovoljtina za grijehe 173; odbacuju se tvrdnje o namjeni molitve: [Molitve namijenjene za jednu osobu ne koriste toj osobi vie nego li openite molitve] 1169; [Molitva za nekoga za koga Bog unaprijed zna da e biti izgubljen, nema vrijednost ni za koga] 1176. Molitva kao in zadovoljtine za poinjene grijehe 1323 1543; usp. K 6cd (Zadovoljtina) Klanjanje i tovanje Krista. Kristu pripada neizmjerno dostojanstvo zbog njegovog djelovanja kao Spasitelja 3909; njega trebaju tovati aneli i ljudi 'u dvije nepodijeljene naravi a 420 1823 3676; Krista zajedno s njegovim tijelom treba tovati j e d n i m tovanjem ('jer je ono sjedinjeno s botvom), a ne s dv a tovanja (jedno tovanje za Rije a drugo za ovjeka), bniti sa sutovanjem uzetog ovjetva b 259 431 a 2661; odbacuje se: [Krista u osobi Rijei treba tovati kao cara na slici] 434. Molitve se smiju upravljati Kristovoj osobi (iako je on posrednik) 3820. Isus zbog tovanja kao Sin Boji nije zbog toga pretvoren u "mistinu" osobu, i njegovo uenje nije zbog toga izmijenjeno 4405. Odbacuje se klanjanje u kojem se Kristovom ovjetvu i njegovom tijelu klanja zbog njega samoga, neovisno o botvu 431 2661 2663; raspravlja se o problemu klanjanja Kristovom tijelu u tri dana smrti 2663; klanjanje Kristovoj krvi 1178

prolivenoj za vrijeme muke, zavisi o odgovoru na pitanje, je li krv bila odvojena od botva ili nije 1385. tovanje G o s p o d i n a p r i s u t n o g u e u h a r i s t i j i : sakramentu euharistije pripada tovanje i klanjanje 1643sl 1656. Ispravno je tovanje S r c a I s u s o v a , ukoliko je ono priznato od Crkve 2661; tovanje se naime odnosi na samoga Krista 3353; Srce Isusovo se tuje jer je ono neodjeljivo sjedinjeno s osobom Rijei 2663 3922sl; u Srcu Isusovom tuje se simbol i slika Kristove ljubavi 3353 3922-3925; O Kristovom tovanju: E 5de. Brani se i preporuuje tovanje svetaca kao dozvoljeno i korisno 675 1821-1825 1867; u kojem su smislu dozvoljene mise na ast svetaca 1744 (1755) 3363. U liturgiji se slavi spomen na svete i nada se dionitvu u njihovom zajednitvu 4008; Crkva tuje apostole i muenike zajedno s blaenom Djevicom Marijom i svetim anelima te trai njihov zagovor 4170; ona tuje i one koji su siromatvo i Kristovo djevianstvo tonije nasljedovali i preporuivali ga za nasljedovanje 4170; svako tovanje anela i ljudi tee i zavrava se u tovanju Trojstva (675 1824sl) 3325 4171; ljubav prema svetima na nebu ide prema Kristu i preko njega k Bogu 4170; tovanje svetih ne sastoji se toliko u mnotvu vanjskih ina nego mnogo vie u jaini djelatne ljubavi 4171; blizina sa svetima ne smije umanjiti veliinu tovanja koje se iskazuje Bogu 4171; o svetima i njihovom tovanju M lb i M 3bd (Zajednitvo svetih). tovanje M a r i j e po Crkvi "kao prave majke Boga i Spasitelja 4170 4172 a 4173 (4178); tjelesno uzvienje Djevice Marije je ispred odreenog uzvienja svih ostalih izabranika 4656; odbacuje se: [Mariji iskazane pohvale su tatina] 2326. Molitve pronje svih Kristovih vjernika Majci Bojoj i Majci ljudi za zagovor za sjedinjenje svih naroda u jedan narod4179; usp. E 6dd (Posredovanje milosti po Mariji). Mariju se tuje preko slika ("odbacivanje krivih ogranienja) 1823 "2187 "2236 2532 "2671; odbacuju se slike koje Mariju prikazuju u sveenikom ruhu 3632. Marijino tovanje u odijeljenim Crkvama, prije svega kod Istonih 4139 4179. O Mariji i njezinom tovanju: E 6ec. Dozvoljeno je tovanje re l i k v i j a 675 (818) 1269 1821-1825 1822 1867; osuuje se zloporaba trgovine relikvijama 818 1825. Dozvoljeno je tovanje s 1 i k a 477 581 600//608 653-656 1269 1821 1823 1824sl 1867; tovanje i klanjanje ne smije se iskazivati slikama nego samo Bogu 477 601; slike nemaju nikakvu unutarnju snagu zbog koje bi ih trebalo tovati; njima iskazana ast odnosi se na onoga koga predstavljaju 601 1823; odbacuje se klanjanje slikama ("adorare"; taj izraz se esto puta ponavlja 653-656 675; usp. 612E) 447 581. tovanje slika korisno je i za kontemplativne ljude 2187; odbacuju se tvrdnje koje previe ograniavaju tovanje slika 2325 2669-2672. 1179

leh lei

Z l o p o r a b e kod tovanja svetaca 818 1825; zloporabe, pretjerivanja, nedostaci 4171; trai se njihovo dokidanje i (prava) obnova 4171. U svakoj religiji su rtve potrebne 3339. Upotreba sakramenata i sakramentala mora leati na srcu i kontemplativnim ljudima 2 1 9 1 ; njih se bez grijeha ne moe prezirati ili omalovaavati 1259 1699 1718 1775 2523; usp K (Bog posveuje po sakramentima), Zajednika pokora vri se postom i uzdravanjem u pojedinim godinjim dobima: ne smije se osuivati obiaj Rimske Crkve 1080; ta zapovijed obvezuje i kontemplativne ljude 2191; odbacuju se laksistike tvdnje 2043 2049-2052. Post vrijedi kao zadovoljtina za poinjene grijehe 1323 1543 1713; post ne smiju zanemariti niti savreni ljudi 892. Odbacuju se tvrdnje kojima se odbacuju pokora i mrtvenje. One imaju svoju vrijednost i kod savrenih ljudi 2238-2240 (3344); usp. L 2ef (Sjedinjenje s Bogom); L 3c (Obveze i prava u odnosu na tijelo i tjelesnu dobrobit). Obraenje i pokora: F 2bb (Bit opravdanja), Praznovjerje. Odbacuju se razliite vrste praznovjerja 1859 2824; astrologiji se ne smije poklanjati vjera 205 283 459sl. Odbacuje se spiritizam koji je usmjeren na to da se due ili duhovi pitaju za neto pomou "medija" 3642; isto se tako odbacuje i magnetizam koji je usmjeren na nadnaravne ciljeve 2823-2825. Magija, mijeanje otrova: osuuje se trgovina i knjige s tog podruja 283 1859. Usp. A 2aa (Ljudska sposobnost spoznati istinu). 2. Obnova i unapreivanje liturgije

lej

lek

J 2a

a. - CILJ OBNOVE I UNAPREIVNJE LITURGIJE U n a p r e i v a n j e liturgijske obnove 4021 4858. Cilj liturgijske 4014(4041). r e f o r m e : svjesno i djelatno sudjelovanje svih vjernika

J 2b 2ba 2bb

b. - MJERE ZA POSTIZAVANJE TOGA CILJA Liturgijsko obrazovanje duobrinika i l i t u r g i j s k o o b r a z o v a n j e vjernika 4014-4020. Obnova liturgije. Liturgija se sastoji od nepromjenjivih dijelova i onih koji su podloni promjenama 4021. Tekstovi i obredi moraju jasnije izraavati sveto to ga oznaavaju 4021 4034. Ope o d r e d b e za obnovu liturgije 4022-4025; liturgiju ureuje crkveni autoritet 4022 4152; u slavljenju liturgije je od najveeg znaenja Sveto pismo (4006sl) 4024. 1180

Crkva unapreuje studij liturgije 4230. Liturgijske odredbe kao hijerarhijsko i zajedniko djelovanje 4026-4032; liturgijski ini nisu privatni ini, nego su oni slavlje Crkve 4026; zajedniko slavljenje mise i sakramenata s djelatnim sudjelovanjem vjernika treba pretpostaviti privatnom slavljenju 4027; svaki nositelj slube ili vjernik, mora initi samo ono i sve ono to mu pripada po prirodi stvari i liturgijskim propisima 4028; i ministranti, itai, komentatori i crkveni zbor vre uistinu liturgijsku slubu 4029. Odredbe iz doktrinalnog i pastoralnog karaktera liturgije 4033 4036; u liturgiji su tijesno povezani obred i rije 4035; -: zbog toga u liturgiji mora biti bogatije i vie odgovarajueg itanja Svetog Pisma (4006sl) 4024 4035; klerici moraju vjernicima u liturgiji otkrivati bogatstvo Boje rijei 4232; itanje u liturgiji mora pratiti molitva, kako bi ona postala razgovor izmeu Boga i ovjeka 4232; - : liturgijska homilija mora u kranskoj pouci imati znaajno mjesto 4231; propovijed treba prije svega crpiti iz izvora Svetoga pisma i liturgije 4035; usp. A 3bd (itanje Svetoga pisma); liturgijska kateheza i bogosluje rijei 4035; akon kao voditelj bogosluja bez sveenika 4035; upotreba latinskog jezika u liturgiji 4036; daljnje mjesto za materinji jezik u liturgiji 4036. Pravila za prilagoavanje liturgije vlastitostima i predaji naroda 4037-4040. Prilagoavanje u podruju podjele sakramenata, sakramentala, procesija, liturgijskih jezika, crkvene glazbe i svete umjetnosti 4039 4044-4046. Pokusi za obnovu liturgije 4040 4044. Unapreivanje liturgijskog ivota u biskupiji i upi 4041-4042. Unapreivanje pastoralno liturgijskog pokreta 4043-4046: uspostava liturgijskih povjerenstava u biskupijama 4044-4046.

K. - B O G POSVEUJE PO SAKRAMENTIMA 1. Sakramentalno otajstvo Boje ekonomije spasenja a. - BOG DAJE MILOST U STAROM ZAVJETU PO SAKRAMENTALNIM ZNAKOVIMA Meu zakonskim obiajima Starog zavjeta takoer postoje sakramenti (1310) 1348 1602. Ti se sakramenti razlikuju od sakramenata Novoga zavjeta po tome, to oni ne uzrokuju milost, nego oznaavaju buduu milost 1310 1602. Po obrezanju kao sakramentu oprata se izvorni grijeh 780. Nakon Kristovog dolaska prestali su sakramenti Staroga zavjeta, i njihovo podjeljivanje je grijeh nakon objave Evanelja 1348. Usp. E lc (Spasenje pogana i starozavjetnih vjernika po nadi u Obeanoga). 1181 K la

K lb lba

b. - CRKVA JE SAKRAMENT SPASENJA Crkva kao prasakrament i sveopi sakrament. Crkvaje s a k r a m e n t u Kristu, odn. znak i orue sjedinjenja s Bogom i meusobnog jedinstva itavog ljudskog roda 4026 4101 4124 (4321) 4342 4343; ona je sveobuhvatni sakrament spasenja 4343 4345; Krist je po svom Duhu postavio Crkvu kao opi sakrament spasenja 4168; sakrament Crkve proiziao je iz kria 4005; usp. G lbc (Crkva steena po Kristu); G lbe (Crkva kroz sva vremena ostaje djelo presvetog Trojstva); G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); Crkvaje nuna za spasenje: G2bc. Sakramenti Novoga saveza temelje se na otajstvu Krista. U s t a n o v l j e n i od K r i- s t a. Krist je ustanovio sakramente Novoga saveza za sapsenje ljudi 1864 2536; Krist je ustanovio pojedine sakramente: K 3f (Dostojanstvo i nunost krtenja); K 5aa (Krist je ustanovio oltarski sakrament); K 6a (Sakramentalnost i porijeklo pokore); K 7a (Sakramentalnost i porijeklo bolesnikog pomazanja); K 8a (Sveenitvo Novoga saveza); K 9a (Sakramentalnost i porijeklo enidbe); odbacuju se -: tvrdnje modernista o porijeklu sakramenata 3439sl; -: zablude o njihovoj svrsi 1605 3441 3489. K r i s t d j e l u j e u s a k r a m e n t i m a i p r e k o n j i h . Kristovo s e djelo dovrava u rtvi i sakramentima 4006 4103; sakramenti su ini Boje proslave u Kristu i u Crkvi 4715; Krist po Crkvi krsti, posveuje itd. 3806; Krist je u sakramentima prisutan po svojoj moi, tako da, kad netko krsti, sam Krist krsti 4007; Kristovo djelovanja u pojedinim sakramentima: K 3c (Djelitelji krtenja); K 3e (Djelovanje krtenja); K 4d (Djelovanje potvrde); K 5bd (Djelotvorna Gospodinova prisutnost u euharistiji); K 6f (Djelovanje pokore); K 7e (Djelovanje bolesnikog pomazanja); K 8a (Sveenitvo Novova saveza); K 9ba (Kranska enidba); K 9e (Djelovanje sakramenta enidbe); Krist je prisutan u svojoj Crkvi, posebno u liturgijskim inima: u misnoj rtvi, u sakramentima, kod itanja Svetog pisma, u molitvi i pjesmi Crkve 4007 (4036); uzvieni Krist podjeljuje sakramente vjere posebno preko biskupske slube 4145; usp. H 4 (Biskupska sluba posveivanja); K 2b (Djelitelj sakramenata). Usp. E 2ea (Djelovanje Uzvienog u Crkvi); E 3bc (Kristovo sveenitvo); J la (Bit liturgije).

lbb

lbc

Sakramenti Novog zavjeta ukorijenjeni su u Crkvi. Svi sakramenti su ini Boje slave u Kristu i u Crkvi 4715; vjera u oprotenje grijeha, u uskrsnue i u vjeni ivot po Crkvi 2 l s l ; usp. G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve); J lea (Liturgijski red podjeljivanja sakramenata); K 3e (Djelovanje krtenja); K 4d (Djelovanje potvrde); K 5c (Crkva prinosi veeru Gospodnju); K 5e (Euharistija - temelj i vrhunac crkvenog ivota); K 6d (Djelitelj sakramenta pokore); K 6f (Djelovanje sakramenta pokore); K 7e (Djelovanje bolesnikog pomazanja); K 8a (Sveenitvo Novog saveza); K 9a (Sakramentalnost enidbe); K 9ba (Narav enidbe, kranska enidba).

1182

2. Pojmovno odreenje pojedinih sakramenata Novog saveza a. - BIT SAKRAMENATA Sakramenti su vidljivi znakovi koji daju nevidljivu milost (1310 1606) 3315 3858 (4600); oni su simbol svete stvari i vidljivi oblik nevidljive milosti 1639; Sakramenti Novoga saveza su znak budueg novog neba i nove zemlje 4161; oni su sredstva za spasenje 1864 2536 4129; Duh Sveti posveuje Boji narod po sakramentima i slubama 4131; usp. B 3b (Duh Boji u stvaranju i u povijesti spasenja); G lbe (Crkva kao djelo presvetog Trojstva); po Bojoj rijei i po sakramentima ovjek biva osloboen od moi grijeha i uveden u zajednitvo ljubavi s Bogom 4755; odbacuje se: [Sakramenti su samo vanjski znakovi primljene vjere] 1602 1606 3489. Kod obreda sakramenata razlikuje se bitni dio (materija i forma) i obredni dio 3315. Sakrament se ostvaruje u tri elementa: (stvar kao) materija, (rijei kao) forma, (osoba podjeljitelja i njegova) nakana da ini ono to ini Crkva 1262 1312 1998 2536 3126; bit sakramenata sastoji se od materije i forme 1671. Materija sakramentaje jo neodreeni dio, koji se poblie odreuje po formi 3315; zbog toga polaganje ruku ne znai po sebi nita odreeno, te se na jednak nain primjenjuje kod svetog reda, kod potvrde i "ponovnog pomirenja al 10 a 123 a 127 a 183 211 316 320 3315. Forma mora oznaavati djelovanje sakramenta 3315. O v l a s t C r k v e : Crkva nema pravo mijenjati ono to spada na supstanciju (odn. na "potpunot i nunost) sakramenata a 1061 1699 1728 3556 3857. Kod dijeljenja sakramenta Crkva, bez zahvaanja u supstanciju sakramenta, ima pravo utvrditi i promijeniti to joj se, prema prilikama, ini korisnim 1728. b. - DJELITELJ SAKRAMENATA D j e l i t e l j sakramenata je instrumentalni (sredstveni) uzrok 1314. Uzvieni Krist podjeljuje sakramente vjere po biskupskoj slubi 4145; usp. E 3bc (Kristovo sveenitvo); H 4 (Biskupska sluba posveivnja). Ovlasti djelitelja i djelovanje sakramenata ne ovise o (moralnim) vlastitostima djelitelja 580 644sl 793sl 912 914 1019 1154 (1208) 1211-1213 1219//1230 1262 1612 1684;usp. mjesta o djelitelju krtenja, pokore i svetoga reda K 3c; K 6d; K 8d. Odbacuju se zablude o osobi-djelitelja: [Svi krani mogu podjeljivati sakramente] 1610; [Svaki sveenik moe podjeljivati bilo koji sakrament] 1136; [obinim sveenicima su biskupi ograniili ovlast podjeljivanja sakramenata zbog vlastite dobiti i astohleplja] 1178. Isti djelitelj mora primijeniti materiju i obznaniti formu 2524. 1183 K 2b K 2a

Za izvrenje sakramenta je potrebna namjera djelitelja da ini ono to ini Crkva 1262 1312 1315 1611 1617 (2536) 3126; odbacuju se suprotne tvrdnje 2328; tko primijeni odgovarajuu materiju i formu, za njega se pretpostavlja da ima namjeru initi ono to ini Crkva 3318 3874; zabluda (pa bila ona i javno izraena) o djelovanju sakramenta ne iskljuuje odmah i namjeru initi ono to a ini Crkva (3100-3102) 3126; na tom se naelu temelji uenje o valjanosti krtenja krivovjernika: K 3c (Djelitelj krtenja); promjena obreda upuuje na sumnju o pravoj namjeri 3318. Katolici ibraaiz o d i j e l j e n i h I s t o n i h C r k a v a , mogu si pod odreenim okolnostima meusobno podjeljivati sakramente 4182; usp. G 3ag (Katolika Crkva i odijeljene Istone Crkve); J l e c (Liturgijsko zajednitvo s odijeljenim Istonim Crkvama); K 5de (Veera Gospodnja: primatelji i priprema); K 6e (Primatelji sakramenta pokore); K 7d (Primatelji bolesnikog pomazanja). Odbacuju se laksistike tvrdnje sakramenata 2101. o primjeni probabilizma kod podjeljivanja

Grijeh je osuivati, omalovavati ili proizvoljno mijenjati crkvene obrede i ceremonije 1255 1613 1811; papa moe podnositi razliite obrede tako dugo dok se obdrava ono stoje potrebno za sakramente 1061; protiv napada se brani zakonitost nekih obreda 1062 1864 2631-2633. K 2c c. - PRIMATELJ SAKRAMENATA Primatelj sakramenta mora na bilo koji nain imati namjeru primiti sakrament. Tko se tvrdokorno protivi primanju, ne prima niti uinak niti skramentalni peat 781; oni koji nisu pri svijesti, ili duevno bolesni, primaju ili ne primaju djelovanje sakramenta, ve prema tome, jesu li oni na nj pristali prije takvog svog stanja, ili nisu 781. K 2d d.- DJELOVANJE SAKRAMENATA Sakramenti daju (odn. umnaaju) milost 'onima koji ne stavljaju nikakvu zapreku, (odn. onima koji ih dostojno primaju) bl 310 '1451 a 1606 1602//1608 1864 2536 a 3714 ( a 3845); preko sakramenata - : se vjernici na otajstven i djelatan nain sjedinjuju s Kristom 4112; -: se posreduje ljubav prema Bogu i ljudima koja je dua itavog apostolata 4159. Djelovanje sakramenata temelji se na izvrenju sakramentalnog ina (ex opere operato), to jest, sakrmenti, kao Kristovi ini, imaju djelatnost po samima sebi 3844-3846. Neki sakramenti, 'tj. krtenje, potvrda i sveti red, utiskuju trajni peat, bte se zbog toga ne mogu ponavljati 781 a b 1313 a 1609 a 1767 a 1864 2536; peat je neunitivi duhovni znak u dui 1313 1609; ipak, on nije Boja rije 3228; peat se utiskuje tamo gdje nema suprotstavljene volje 781. 1184

Ojaani sakramentima, svi su Kristovi vjernici od Gospodina pozvani na savrenost svetosti 4129; po sakramentima se hrani ivot vjernika za apostolat (4159) 4161; usp. G 4ba (Poziv vjernika na svetost); G 6c (Poslanje i zadaa laika); G 6ca (Apostolat laika). e.- UREENJE SAKRAMENATA Ima sedam sakramenata 860 1310 1601 1603 1864 2536 f. - DOSTOJANSTVO I NUNOST SAKRAMENATA I PRAVO VJERNIKA NA NJIH Sakramenti nisu suvini 1604 1864; bez sakramenata ovjek nije opravdan; odbacuje se tvrdnja: [ovjek se opravdava samo po vjeri, bez sakramenata] 1604 1605sl 1608; pod odreenim okolnostima, spasonosno se djelovanje moe postii ve i eljom ili (a ukljunom) eljom za sakramentima bpo vjeri u sakrament*\2\ (1524 1543) 3869 a 3870-3872. Pojedinim ljudima nisu potrebni svi sakramenti 1604 1864 2536. Grijeh je prezirati ili omalovaavati sakramente 1259 1699 1718 1775 2523. Meu sakramentima Novoga saveza postoji razlika u dostojanstvu 1603; euharistija nadvisuje sve sakramente 1639sl (3847); usp. K 3f (Dostojanstvo i nunost krtenja); K 5e (Euharistija - temelj i vrhunac crkvenog ivota). P r a v o na s a k r a m e n t e . Svi Kristovi vjernici imaju pravo na duhovna dobra Crkve, i da od pastira prime posebno obilatu pomo Boje rijei i sakramenata 4163; usp. G 6cf (Prava i obveze laika); H 4 (Biskupska sluba posveivanja). Usp. F 5cb (Nunost milosti); G 2c (Crkva je potrebna za spasenje); K 2a (Bit sakramenata); K 3f (Dostojanstvo i nunost krtenja). 3. Sakrament krtenja a.-KRTENJE U ISPOVIJESTIMA VJERE Ispovijesti vjere ujedno krtenje 3sl 6 41/48 51 60 150. b.- BITNI MOMENTI KRTENJA Krtenje je sakrament 761 777 860 1310 1314 1601 1864 2536; ono je znak i sredstvo Boje ljubavi koja nas predusree, oslobaa nas od izvornog grijeha i podjeljuje dionitvo u boanskom ivotu 4674; krtenje je zauzelo mjesto obrezanja 780. 1185 K 3b K3a K 2f K 2e

Materija krtenja je 'prirodna voda 802 903 1082 1314 1615; smije joj se dodati dezinfekcijsko sredstvo 3356; nevaljana materija je - : slina 787; - : pivo 829; krtenik se pere vodom 229 589 757. Odbacuje se: [Trostruka materija krtenja je voda, krizma i euharistija] 1016. Forma krtenja ja zaziv boanskog Trojstva 111 123 176sl 214 445 580 582 (588) 589 592 (637) 644 646 757 802 903. Kritenje u "Kristovo ime" je 'ostavljeno neodreeno, ^doputeno, "odbacuje se '\ 11 a 211 c 445 b 646; krtenje u ime anela nije valjano 176. Rijei (koje istiu in) "ja te krstim" su potrebne za valjanost krtenja 757; vrijedi njihov djelatni i trpni oblik 1314; samo krivo izgovoren obrazac krtenja, zbog neznanja ili zbog govorne mane, ne ini krtenje nevaljanim 588 592; odbacuju se tvrdnje o formi krtenja 2327si 2627. K 3c c- DJELITELJ KRTENJA Biskupi ureuju podjeljivanje krtenja 4151; usp H 4 (Biskupska sluba posveivanja). Djelitelj mora biti razliit od primatelja 788. (Redoviti) djelitelj krtenja je sveenik 1315; u nudi djelitelj krtenja moe biti -: akon, svaki krtenik, ukoliko se pridrava materije i forme Crkve i ako ima namjeru initi ono to ini Crkva 1315 2536; -: pa i laik 120 1315 1349 (2536); - : i onaj koji je u raskolu 356; -: i krivovjernik 11 Osi 123 127sl 183 211 214 305 315sl 320 478 1315 1617 (2536) 2567-2570 3126; -: i idov 646; -: i poganin 646 1315 (2536); sveano podjeljivanje krtenja ja zadaa akona, ukoliko mu j e ona povj erena od nadlenih vlasti 415 5; svaki vj ernik moe krstiti 4141; Krist je prisutan u sakramentima svojom snagom, tako da kad netko krsti, sam Krist krsti 4007. Na valjanost nema utjecaja moralna kvaliteta djelitelja 580 644. Zabluda o djelovanju sakramenta ne iskljuuje namjeru da se ini ono to ini Crkva 3100-3102; tamo gdje postoji sumnja u takvu namjeru, krtenje treba ponoviti 'pod uvjetom' 2838; u sluaju daje krtenje primljeno u krivovjerju, ne treba uvijek krstiti 'pod uvjetom', treba razlikovati sluajeve 3128; kad postoji sumnja treba krstiti 319 582; sluajevi u kojima treba krstiti 'pod uvjetom' 2835-2839 3128; obrazac koji treba koristiti kod krtenja koje se podjeljuje 'pod uvjetom' 758. Podnoenje i odbacivanje obreda krtenja 830. K 3d d. - PRIMATELJ KRTENJA Opravdava se krtenje djece 184 219 223 (224 247) 718 780 794 802 903 1349 1514 1625-1627 4670-4674; pod kojim uvjetima je dozvoljeno krtenje djece protiv volje ne-katolikih roditelja 2552-2562 3296. 1186

Za valjano primanje je kod odraslih potrebna "namjera, a za dozvoljeno primanje b bc ab (kao priprema) \jera i "pokora 2380sl 2835-2839 3333-3335. Ljudi se pripremaju na krtenje navijetanjem Evanelja 4141; katekumeni se svojom eljom ucjepljuju u Crkvu i povezuju se s Crkvom 4138; krtenici primaju vjeru od Boga po Crkvi 4127; usp. A 2bb (Vjera i navjeivanje); G 3cd (Crkva i irenje evanelja, odn misije); G 6ca (Apostolat laika); H 3 (Biskupska sluba navjeivanj a). Krtenje djece trai odgoj u vjeri, kako bi sakrament postigao svoju punu "istinu" 4674; bez tog jamstva krtenje treba odgoditi ili odbiti 4674; usp. G 6cc (Poslanje i zadaa laika u enidbi i obitelji). e.- DJELOVANJE KRTENJA Po krtenju se primaju "Kristova milost, kreposti (prikladnost za vjeru) 111 a 780 a 904 b 2567; odbacuje se: [Kristovo krtenje ima isto znaenje kao krtenje Ivana Krstitelja] 1614. Krtenjem se dobiva - : duhovno preporoenje ("novo stvaranje) 219 (239) 1311 a 1672 4122 4125 4127; vjernici u krtenju postaju - : Bojom djecom 4127sl 4166 4178: - : dionici boanske naravi 4166 4674; - : sveti 4166; Crkva propovijeu i krtenjem raa djecu, koja su zaeta po Duhu Svetom i roena iz Boga, za besmrtni ivot 4178; spasenje se postie po vjeri, krtenju i ispunjavanjem zapovijedi 4148; usp. K 3f (Dostojanstvo i nunost krtenja). -: lanstvo -: u Katolikoj crkvi 1314 16714157 4852; vjernici bivaju po krtenju -: utkani u Kristovo uskrsno otajstvo 4006 4112; usp E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja: uskrsno otajstvo); -: suoblieni Kristu 4 1 1 2 ; - : ucijepljeni u Krista i narod Boji 4 1 5 7 ; - : utkani u vjenu Kristovu zaruniku povezansot s Crkvom 4704; tko vjeruje u Krista, te je na ispravan nain primio krtenje, stoji u nekom, iako nesavrenom, zajednitvu s Katolikom crkvom 4188; usp. G 3ag (Katolika crkva, druge Crkve i crkvene zajednice); G 4a (Pripadnost Crkvi). : dionitvo u Kristovoj trostrukoj slubi 4125 4151 4157 4720 4858; - : posveenje vjernika za sveto sveenitvo 4125; usp. E 3b (Oblici posredovanja); G 4bc-e (Dionitvo vjernika u Kristovoj prorokoj, sveenikoj i kraljevskoj slubi). : oprotenje grijeha ("izvornoggrijeha, ^poinjenih grijeha) (3sl) 41//48 (51) 60 150 a 223sl a 231 a 239 a 247 308 a b 325 575 a 637 a 741 777 a 780 a b 794 a b 1076 a b 1316 a 1514sl 1672 a 2559 ( a 4674); to oprotenje je potpuno 1672; nije da se grijesi samo ne uraunavaju 1515; krtenje pere od izvornog grijeha sve na isti nain 637; usp. D 7 (Oprotenje grijeha); odbacuju se zablude o djelovanju krtenja: [Dokida se samo zasluenost kazne] 1957; [Samo sjeanje na krtenje i vjera u njega oprata grijehe poinjene nakon krtenja, ili ih pretvara u lake] 1623; odbacuje se shvanje da se nakon poinjenog grijeha nakon krtenja ponovno uspostavlja izvorni grijeh 3341. 1187 K3e

: oprotenje svake kazne, (zbog toga krtenicima ne treba nametati nikakvu a zadovoljtinu) 1316 1543.
b

: trajni peat (i kod 'krtenja krivovjernika i kod neiskrenoprimljenog krtenja) a 781 1998 2566 (4127); zbog toga nije dozvoljeno ponoviti krtenje 183 316 319sl (478) 580 (582) 644 758 810 855 1 6 2 4 1 6 7 1 ; odatle i vjera ujedno krtenje 3sl 41//51 1 5 0 3 1 9 684; jedna zabluda o peatu 3228.

Posljedice za ivot: krtenjem su vjernici posveeni kako bi u svim djelima prinosili duhovnu rtvu i navijetali Kristova velika djela 4125; peatom krtenja su vjernici odreeni za kransko tovanje Boga 4127; snagom krtenja kranski narod ima pravo i dunost za puno, svjesno i djelatno sudjelovanje u liturgiji 4014; usp. J ld (Subjekti liturgije); krtenici su obvezatni priznavati vjeru pred ljudima 4159; laici su zbog krtenja suodgovorni za poslanje Crkve u svijetu 4853; obveze i zadae laika imaju sakramentalni temelj u krtenju i potvrdi 4858; usp. G 6a (Osnovno o laicima); G 6c (Poslanje i zadae laika). Samo milost krtenja nije dovoljna da se postigne spasenja, nego je osim toga potrebna pomo milosti i ovjekova suradnja 241 397; krtenje ne oslobaa od obveza koje nameu Boje i crkvene zapovijedi, a eventualno i zavjeti 1620-1622; krtenje ne ponitava enidbe nevjernika, (nego samo daje osnovu za pravo, da se temeljem pavlovske povlastice, sklopi nova enidba) 777 2582 2585; krtenje nikome ne daje pravo da u Crkvi zauzme neku javnu slubu 4603. K 3f f. - DOSTOJANSTVO I NUNOST KRTENJA Krtenje je prvi od svih sakramenata 1314; ono je vrata 'za ulazak u Crkvu, bza duhovni ivot b\3U a 1671 a 3685 a 4136. Krtenje je sredstvo spasenja propisano od Krista 219; ono je potrebno 'za spasenje 4670 a 4674; potrebna je 'elja, odn. enja za krtenjem (baptismus flaminis) (121) 184 231 b 741 b 1524 1672 2536 a 3869; krtenje se ne smije uskratiti niti djeci 4670; Crkva ne poznaje niti jedan drugi put koji bi sa sigurnou maloj djeci otvorio pristup vjenom blaenstvu 4671; krstiti malu djecu je teka obveza 4673; krtenje djece: K 3d. U sluaju nude krtenje se moe u svako doba podjeljivati u staroj Crkvi 184; u sluaju nude opravdava i vjera bez sakramenta 121. Milost krtenja po sebi nije dovoljna da se postigne spasenje, nego je osim toga potrebna pomo milosti i ovjekovo sudjelovanje 241 397. 4. Sakrament potvrde K 4a a.- SAKRAMENTALNOST POTVRDE I NJEZINI IZVORI Potvrda je sakrament (785 794) 860 1310 1317 1601 1628 1864 2536. 1188

Odbacuje se tvrdnja modernista o porijeklu potvrde 3444.

b. - BITNI MOMENTI POTVRDE Krtenik se mora usavriti biskupovim "blagoslovom, odn. polaganjem ruku 120 a b a ab a 121 123; "pomazanje na elu (polaganje ruku) je potvrda 785 794 831 b a a 860 1990 2522. Materija potvrde je krizma (od balzama i maslinovog ulja), bkoju je posvetio biskup a 831 a 1317sl b 1992. Forma potvrde su rijei potvrde 1317.
b b

K4b

c. - DJELITELJ POTVRDE "Redoviti djelitelj je (samo) biskup 120 123 183 1 8 7 2 1 5 3 2 0 785 794 831 8 6 0 a 1 0 6 9 a 1318 a 1630 1768 1777 a 2588 4151; izvanredni djelitelj moe biti i obini sveenik (ali ne i akon), bkoji ima ovlasti od Apotolske Stolice al 87 215 b 1070sl b 1318 b 2522 b 2588; ako nema takve ovlasti onda potvrda koju je podijelio jednostavni sveenik nije dozvoljena niti je valjana 1990sl 2522. Samo biskup smije posveivati krizmu; "izvanredni djelitelj se mora sluiti krizmom koju je posvetio (katoliki) biskup 187 215sl 1068 (1071) 1317 a 1318 ( a 1992) a 2588. Odbacuju se tvrdnje o djelitelju 866 1178 3556. Mogu se trpjeti neki obredi kod pripremanja krizme i potvrde 831.

K4c

d.- DJELOVANJE POTVRDE Potvrdom se dobiva Duh Sveti 215 785 831 1318sl 4125 4127; potvrda se dijeli za poveanje milosti i jaanje vjere 785 1311 1319; (krtenjem i) potvrdom - : krtenici su posveeni za duhovnu kuu i sveto sveenitvo 4 1 2 5 ; - : krtenici su odreeni za apostolat laika 4159 (4858); vjernici su po sakramentu potvrde savrenije povezani s Crkvom 4127; usp. K 3e (Djelovanje krtenja). Kod potvrde se utiskuje peat, te se ona "ne moe ponoviti 1313 1609 1767; odbacuje se: [Krizmi ne treba pripisivati nikakvu mo] 1629. Potvrda nije potrebna za spasenje 2523; ipak je grijeh nju omalovaavati 1259; potvreni vj ernici su j o vie obvezatni da kao pravi Kristovi svj edoci rij eima i djelima ire i brane vjeru 4125. Usp. G 3cd (Crkva i irenje Evanelja); G 4bc i G 6ba (Dionitvo vjernika/laika u Kristovoj prorokoj slubi); G 6ca (Apostolat laika).

K4d

1189

5. Sakrament euharistije K 5a 5aa a. - POSLJEDNJA VEERA ISUSA KRISTA Sakramentalnost i ustanovljenje od Isusa Krista. Euharistija je sakrament 718 761 846 860 1310 1320 1601 1635-1637 1727 1864 2536. h d Krist je ustanovio 'sakrament, odn. euharistijsku rtvu "na posljednjoj veeri, kako bi se rtva kria posadanjila do njegovog dolaska i kako bi se nastavio spomen na njegovu smrt i uskrsnue a c 846 a c 1637 a e 1727 b c d 1740-1742 b 1752 b c d 4047; odbacuju se tvrdnje modernista 3445. Time Krist dovrava starozavjetnu rtvu i sveenitvo 1739; kao stoje obeano po prorocima 1742; usp. E lb (Obeanje Isusa Krista u Starom Zavjetu); E lc (Spaavanje starozavjetnih vjernika po nadi u Obeanoga); E 3bc (Kristovo sveenitvo). Isus Krist se prikazuje Ocu za ljude 1740 (4153) 4852; usp. E 3a (Isus Krist posrednik spasenja); E 3bc (Kristovo sveenitvo). Isus Krist daje uenicima svoje tijelo i svoju krv pod prilikama kruha i vina 1637 1642 1740; usp. E 2bb (Kristovo djelovanje meu ljudima). 5ad Time Isus Krist ostavlja Crkvi vjenu rtvu. 1742 4047 (4153 4852). S a m K r i s t j e s v e e n i k t e r t v e i p r i n o s 802 1740-1743 (4153); o n je u misnoj rtvi prisutan u osobi slubenika i pod euharistijskim prilikama 4007; on se stalno prinosi u slavljenju euharistije 4852; usp. E 2ea (Djelovanje Uzvienog u Crkvi); E 3bc (Kristovo sveenitvo). b.- CRKVENA EUHARISTIJSKA GOZBA Spomen Gospodinove smrti i uzvienja. U euharistiji se slavi spomen na Spasitelja 846 1322 (1637) 1638 1740 4047 4548; kod veere Gospodnje navijeta se Gospodinova smrt 4006; usp. E 2 (Otajstva ivota, smrti i uzvienja Isusa Krista). Posadanjenje i dovrenje Isusove rtve. Euharistijska rtva je nekrvno posadanjenje krvne rtve ne kriu i spomen na nju 1740sl 1743 3339 3847sl 4006; kadgod se na oltaru slavi Kristova rtva, izvrava se djelo spasenja 4103; sakramentalna obnova i prikazivanje Kristove rtve u euharistiji 1740 3339 4153 4573 4722; Krist je u misnoj rtvi prisutan u osobi slubenika i pod euharistijskim prilikama 4007; po misnoj rtvi se ne dokida rtva na kriu 1743 1754 3339; usp. E 2ea (Djelovanje Uzvienog u Crkvi); E 3bc (Kristovo sveenitvo); J lc (Djelovanje liturgije). U misi se prikazuje 'prava, istinita, "vidljiva rtva "1740-1742 a 1751 c 1764 a b 1866 ab 2535 b 3847. Odbacuje se: [Misa nema nikakav temelj u Evanelju] 1155; [Misa je samo spomen na rtvu kria] 1753 3316 3339 3847; [Misa je na isti nain rtva kao svako 1190

5ab 5ac

K 5b 5ba

5bb

drugo Bogu posveeno djelo] 1945; odbacuje se shvaanje da se kod euharistijskog slavlja [radi vie o bratskoj gozbi, na kojoj se zajednica okuplja i dolazi do izraaja, nego li o sakramentalnom obnavljanju Kristove rtve] 4722; usp. J la (Bit liturgije) Gozba na kojoj se blaguje Kristovo tijelo i krv. Euharistijske prilike oznaavaju krvno odvajanje tijela i krvi 3848; tako se Krist prikazuje u stanju rtvenog prinosa 3848 3852. Kristova djelatna prisutnost. S t v a r n a p r i s u t n o s t pod p r i l i k a m a k r u ha i v i n a . Kod posvete se dogaa pretvorba "itave supstancije kruha u Kristovo tijelo i hitave supstancije vina u Kristovu krv 1321 1352 a 1642 a 1652 a 1866 a 2535 a 2629 a 2718 4338; ta se pretvorba naziva tansupstancijacija (pretvorba biti) 782 802 860 1352 1642 1652 1866 2535 2629; nakon posvete se vide prilike (oblik) kruha i vina, a vjeruje se istina Kristovog tijela i krvi 782sl; odn.: u oltarskom sakramentu se pod prilikama kruha i vina "uistinu,hstvarno, c supstancijalno, dbitno nalazi Kristovo tijelo i krv 690 700 794 (846) a b d 8 4 9 abc 1636 1640 a b c 1651 a b c 1866 a b c 2535 a b c 2629 4412; Kristova prisutnost se u sakramentu euharistije na poseban naina naziva "stvarna", jer je supstancjjalna 4412; nakon pretvorbe - : pod prilikama kruha i vina prisutan je itav Krist u svojoj fizikoj stvarnosti 4412; -: prilike kruha i vina poprimaju novo znaenje i novu svrhu, jer one s t v a r n o , a ne samo u vjeri Crkve, sadre novu ontoloku stvarnost 4412; Krist je u misnoj rtvi prisutan u osobi slubenika i pod euharistijskim prilikama 4007; on je prisutan u zajednitvu oltara 4151; usp. H 5 (Sluba sveenika); K 5cb (Ovlasti zareenih sveenika i biskupa); Kristova prisutnost u Crkvi: E 2ea (Djelovanje Uzvienog u Crkvi); G lbe (Crkva kao djelo presvetog Trojstva). itav Krist se nalazi "pod svakom od dvije prilike (snagom naravne povezanosti i praenja) i "i pod svakim dijelom prilika, nakog njegovog odvajanja al 199 a ac ab ac a ac a a a ac 1 2 5 7 1 3 2 1 1 6 4 0 1 6 4 1 1 6 5 1 1 6 5 3 ( 1729 1733) 1866 2535;prisutanje itav i nepodjeljen Krist 4412. U euharistiji je prisutan i s t i Krist koji je bio r o e n i koji je bio r a s p e t 1083 1256; u euharistiji se ( temeljem hipostatskog sjedinjenja) nalazi Kristovo tijelo i krv zajedno s Kristovom duom i botvom a 1640 1651 1866 2535. Krist je euharistijski prisutan pod prilikama kruha i vina, a prema m j e s t u (u skladu s prirodnim nainom bivovanja), on se nalazi u nebu 849 a 1636. Odbacuju se tvrdnje koje nijeu transupstancijaciju 849 1018 1151-1153 1256 (1652) 1654 3891; odbacuju se nepromiljene izjave 3121-3124 3229-3231 3891; izrazi "transfiguracija" i "transfinalizacija" nisu dovoljni za izraavanje stvarne prisutnosti 4411; simbolizam koji se nalazi u euharistiji ne moe iscrpno izraziti Kristovu prisutnost u tom sakramentu 4411; krivo je tumaneje stvarne pristunosti s "pneumatskom" naravi Kristovog slavnog tijela, ili s "Kristovom duhovnom prisutnou i njegovom unutarnjom povezanou s vjernim udovima u mistinom tijelu" 4412. 1191

5bc

5bd

Raspravlja se pitanje, da li se voda dodana misnom vinu pretvara u Kristovu krv 784 798. a e n j e p r i s u t n o g G o s p o d i n a . Kristova euharistijska prisutnost nije vremenski ograniena 834; ona ostaje dok ostaju prilike 1101-1103; osuuje se shvaanje da u preostalim hostijama nakon zavretka misnog slavlja nije vie prisutan Krist 4411; usp. E 5de i J l e f (tovanja i klanjanje Kristu). Sakramentu euharistije pripada kult klanjanja 1643sl 1656; usp. J l e f (tovanje i klanjanje Kristu). Kristova prisutnost u liturgijskim otajstvima Crkve: J la (Bit liturgije). 5c a c. - CKRVA PRINOSI EUHARISTIJSKU GOZBU Crkva koja slavi prinosi euharistijsku gozbu 1740sl; po rukama sveenika 1741; Crkva uzima kruh ivota sa stola Boje rijei i Kristovog tijela i prua ga vjernicima 4228; usp. J ld (Subjekti liturgije). Osuuje se shvaanje: [Slavljenje euharistije je "jednostavni in upne zajednice"] 4722. Ovlasti zareenih sveenika i biskupa. Za posveenje kruha i vina potrebni su: osoba (slubeni djelitelj), forma (rijei posvete) i nakana onoga koji izgovara rijei 794. Biskup je "upravitelj milosti vrhovnog sveenitva", posebno u euharistiji, koju sam prinosi ili doputa daje drugi prinose 4151; svako zakonito euharistijsko slavlje vodi biskup 4151. Za prinoenje euharistije potreban je 'od biskupa zareen sveenik ( b ne akon, ne laik), dkoji ima potrebnu nakanu 794 a b 802 1084 d 1352; zadaa je sveenika: dovriti izgradnju tijela po euharistijskoj rtvi 4141 4151; jedino sveenik u Kristovoj osobi moe predsjedati rtvenoj gozbi 4541; in otkupljenja, Krista zarunika za svoju zarunicu Crkvu, izraava se u euharistiji na sakramentalni nain, ako ga izvodi mukarac 4840; usp. K 8a (Sveenitvo Novoga saveza). Sveenici vre svoju svetu slubu prvenstveno u euharistijskom slavlju ili u zajednici, kod kojeg oni djeluju u Kristovoj osobi, navijetaju njegova otajstva, povezuju molitve vjernika sa rtvom njihove glave, te posadanjuju i primjenjuju Kristovu rtvu 4153; sveenik koji posveuje -: 'govori,h djeluje u Kristovoj osobi a 1321 b 4153 b 4599 b 4840; - : je Kristova slika 4599; uvjeti za koncelebraciju vie sveenika (3928). Kristovi vjernici koji bi se usudili bez sveenikog reenja vriti euharistiju, ine to nedozvoljeno i nevaljano 4541; shvaanje da [prinoenje euharistije nije nuno povezano sa sakramentalnim reenjem] vrijea apostolski ustroj Crkve i rui sakramentalni poredak spasenja 4723; osuuje se: [Snagom apostolstva pojedinih mjesnih zajednica, svaka se zajednica, ako je dulje vrijeme bez euharistije kao svog konstitutivnog elementa, moe "posluiti" svojom ovlasti, i postaviti si predstojnika i duobrinika; i sam Bog se u takvim okolnostima ne 1192

moe skanjivati da dadne takvu ovlast i bez sakramenta svetog reda] 4722; usp. G 3dc (Crkvena sluba u nasljedstvu apostola). Za valjano misno slavlje potrebno je stanje milosti; ako ga nema, te ako sveenik pritisnut potrebama slavi misu, mora se ispovjediti "stoje prije mogue" 1647 2058sl. Nisu nedozvoljene mise kod kojih se prieuje samo sveenik 1747 1758 2628 3854. Usp. G 4bd (Dionitvo vjernika u Kristovoj sveenikoj slubi); H 4 (Biskupska sluba posveivanja); H 5 (Sluba sveenika); J ld (Subjekti liturgije); K 8a (Sveenitvo Novoga saveza). Djelatno sudjelovanje laika. Kod euharistijske rtve vjernici prinose boansko rtveno janje i sami sebe s njim 4012 4127; oni sudjeluju u prinoenju euharistije 4126; svako djelovanje laika koje se kod euharistijskog slavlja prikazuje Ocu s prikazivanjem Gospodinovog tijela, je po Kristu duhovna bogougodna rtva 4012 4048 4125 4160 4852. Kod liturgijskih ina svi vjernici vre svoju zadau, kako kod prinoenja darova, tako i kod priesti 4127; vjernici prinose rtvu (temeljem svog opeg sveenitva) na drugi nain nego li sveenici 3850-3853 a 3 8 5 1 ; svatko, bio on slubenik ili vjernik, mora initi sve ono, i samo ono, to mu pripada po naravi stvari i prema liturgijskim propisima 4028; biskupi neka opominju svoj narod, da svoj dio u liturgiji, posebno kod svete mise, izvre s vjerom i potovanjem 4151; zajednikom slavljenju mise treba dati prednost pred pojedinanim i privatnim slavljenjem 4027. Odbacuju se tvrdnje -: o koncelebraciji vjernika 3850; - : o privatnim misama bez uestvovanja naroda 3853; nije ispravno "zajednike mise" tako uzdizati da se umanji znaenje privatnog slavljenja mise 4411. Usp. G 4bd i G 6bb (Dionitvo vjernika/laika u Kristovoj sveenikoj slubi); J ld (Subjekti liturgije). Ostale slube. Zadaa je akona, ukoliko mu to povjeri nadleni autoritet, uvati euharistiju, dijeliti je i nositi umiruima kao poputbinu 4155; usp. H 6 (Sluba akona). M i n i s t r a n t i , k o m e n t a t o r i i c r k v e n i z b o r vre uistinu liturgijsku slubu 4029. Djelotvornost misne rtve - : proistjee iz uenjenog sakramentalnog ina (ex opere operato) 3844; - : ista je kao i kod rtve na kriu 3339; - : ne ovisi o svojstvima sveenika 794. d. - ELEMENTI SLAVLJENJA I PRIMATELJI EUHARISTIJSKE GOZBE Bogosluje rijei i propovijed. Usp. J 2bb (Obnova liturgije). Obredi i kanon. Brani se ispravnost misnih obreda 1746 1757 1759; u kanonu mise nema (dogmatskih) zabluda 1745 1756. 1193 5cd 5cc

5ce

K 5d 5da 5db

Vinu treba dodati malo vode 822 834 (784 798) 1320 1748 1759. Uobiajeno sluenje latinskim jezikom, ograniavanje narodnih jezika 1749 1759 4039; daljnje mjesto u liturgiji za materinji jezik 4036; usp. J 2bb (Obnova liturgije). 5dc Euharistijska rtva. M a t e r i j a prinosa: K r u h i v i n o . Materija je - : penini kruh (783) 860 1320 1352; -: vino od loze (783) 1320; kod latina je kruh beskvasni a kod Grka kvasni 860 1303; mjere opreza protiv kvarenja misnog vina 3198 3264 3312sl. U euharistiji su kruh i vino "sakrament a ne stvar" (sacramentum non res), Kristovo tijelo i krvu su "sakrament i stvar" (sacramentum et res), a sakramentalno djelovanje "stvar a ne sakrament" (res non sacramentum) 783. F o r m a euharistijske rtve su Kristove rijei na Posljednjoj veeri 1321 1352; epikleza nema snagu pretvorbe 1017 2718 3556; kod koncelebracije vie sveenika potrebno je zajedniko izgovaranje rijei Posljednje veere 3928. Kristove rijei na Posljednjoj veeri nemaju preneseni smisao, nego ih treba shvaati prema njihovom vlastitom smislu 1637. Priest. N a i n d i j e l j e n j a : 'Laicima priest dijeli sveenik, bsveenik prieuje sam sebe a b 1648 b 1660. Pravilna je priest i samo pod jednom prilikom, prilikom kruha, (ne pod obje prilike, b kao to to trae reformatori i kako je to zakljueno na Tridentskom saboru) 1198-1200 1258 1466 a 1731sl 1726-1734 b 1760; time nikada nitko nije zakinut niti za jednu potrebnu milost 1729 1733; laici i klerici koji ne prinose euharistijsku rtvu nisu obvezatni na priest pod obje prilike 1726sl 1731sl. Opravdava se uvanje euharistije (ipak se odbacuje 'zloporaba kod Grka) a 834 1645 1657; osuuje se shvaanje, da nakon misne rtve Krist nije vie prisutan u preostalim hostijama 4411; usp. K 5bd (Kristova djelotvorna prisutnost). D u h o v n a p r i e s t . Treba razlikovati sakramentalno, sakramentalno i duhovno i samo duhovno primanje priesti 1648 (1658); odbacuje se: [U euharistiji se Krist ne blaguje stvarno, nego samo duhovno] 1658. Primatelji i priprema. Dob za prvu priest djece 3530 (3533) 3535; djeci treba pruiti i poputbinu nakon dolaska do uporabe razuma 3536; odbacuju se tvrdnje o euharistijskom prieivanju mrtvih 3232. Potrebna priprema i pripremljenost za priest; a odbacuju se 'rigoristike i b laksistike tvrdnje ^1661 2090-2092 b 2156 a 2322sl a 3376-3378 3382; dozvoljeno primanje priesti pretpostavlja stanje milosti ('postignuto ispovijeu, a nepokjanjem) kao i b odluku ubudue ne grijeiti vie smrtno a 1647 a 1661 3379 b 3 3 8 1 ; potrebna je i prava nakana 3379sl. Potrebno vjersko znanje kod male djece i kod krtenika: oni moraju znati razlikovati Kristovo tijelo od obine hrane 2382 353lsl. Krani iz odvojenih Istonih crkava mogu primiti sakrament euharistije, ako to zamole i ako su ispravno pripremljeni 4182; u sluaju potrebe priest se moe primiti i od djelitelja iz Istonih crkava 4182. 1194

5dd

5de

U e s t a l o s t . Preporuuje se esta priest ("/ djeci) 1649 1747 2090 (2093sl) 3361 a 3375sl 3383 3534 3854; odbacuje se: [Dnevna euharistijska priest je boanskog prava] 2095 3377. Propisana je godinja uskrsna priest ( z za odraslu djecu) 812 1659 3533; ta zapovijed nije ispunjena svetogrdnom prieu 2155. Mala djeca nisu obvezatna na priest 1730 1734. U smrtnoj opasnosti priest treba primiti kao poputbinu ( i djeca koja se mogu sluiti svojim razumom) 121 212 1645 1657 a 3536. e. - EUHARISTIJA - TEMELJ I VRHUNAC CRKVENOGA IVOTA Euharistija - tovanje Boga. Misa se prinosi samo Bogu (pa i ako se slavi u ast svetaca) 17441755; Krist se sam prinio na kriu u ast Oca i za spas svih naroda i trajno se prinosi u slavljenju euharistije 4852; usp. J la (Bit liturgije). Euharistija - Djelovanje na Crkvu. Euharistija je glavni dio a ujedno i sredite crkvene religioznosti 3847; ona je ujedno dua Crkve 3364; prava narav Crkve dolazi do izraaja u liturgiji, posebno u slavljenju euharistije 4002 4041; euharistijska rtva je vrhunac i izvor crkvenog ivota 3847 4127; Crkva ima iz euharistije sva svoja dobra, svoju snagu i svoju slavu 3364; po euharistiji - : Crkva ivi i raste 4151 4235; - : se predouje i ostvaruje jedinstvo Bojeg naroda 4103 4112 4127 4151; -: se izraava in otkupljenja Krista zarunika, za Crkvu svoju zarunicu 4840; euharistija je sakrament smilovanja, znak jedinstva i veza ljubavi 4047; euharistija kao gozba bratskog zajednitva i predokus nebeske gozbe 4338. Usp. G 2bb (Sakramentalni karakter Crkve: Crkva i euharistija); G 3aa (Boanski temelj crkvenog jedinstva); J la (Bit liturgije). Euharistija - Utjecaj na vjernike. Svrha euharistije je u prvom redu jaanje vjernika 3375-3378. Euharistijski Krist je - : ivot vjernika 3360; - : hrana due 847 1311 1638 3360 (4047); zbog toga euharistija ima za duhovni ivot djelovanje slino djelovanju materijalne hrane 1322; euharistija kao poputbina 4338; kod lomljenja euharistijskog kruha krani dobivaju udio u zajednitvu tijela Gospodnjega, s njim i meu sobom (4047) 4112; euharistija ini -: da vjernici prelaze u ono to primaju 4151; - : vjernike dionicima u ivotu Uzvienog u slavi (4047) 4168; usp. M la (Kraljevstvo je Boje dolo u Kristu). Pojedina djelovanja - : oprotenje grijeha 1020; (tonije:) osloboenje od svakidanjih lakih prijestupa 1638 1740 3375; - : oprotenje kazni 1020; - : zatita od smrtnih grijeha (846 1322) 1638 3375; -: potiskivanje poude 3375; : umnoavanje milosti 846 1020 1322 4110 4147; - : rast kreposti 846; - : posredovanj e ljubavi prema Bogu i ljudima, to je dua svega apostolata 4159; : jedinstvo i ljubav 783 1635 (1638 1649) 3362 (4112); - : sjedinjenje i 1195 5ec K 5e 5ea
a a a

5eb

5ed

suoblienje s Kristom 802 847 1320 1322 (4112 4852); - : posveenje u Kristu 4010; -: zalog budue slave 1638 4047 (4169 4338). Odbacuje se - : ograniavanje djelovanja samo na oprotenje grijeha 1655; - : tvrdnja o primjeni posebnog ploda mise 2630. Euharistija - Sakrament zajednitva sa ivima i mrtvima. Misa je pomirbena rtva za ive i mrtve 1743 1753 1866 2535; u euharistijskoj rtvi vjernici bivaju povezani s bogoslujem nebeske Crkve 4170; spasonosno djelovanje Kristove rtve protee se na sve ljude, prisutne i odsutne, ive i mrtve 4722; prikazivanje za vjernike koji su dali spaliti svoje tijelo 3277. Usp. G 3ab (Crkveno jedinstvo kao jedinstvo u mnogostrukosti); J la (Bit liturgije); o zajednitvu svetih usp. M lb (Oznake posljednih vremena putujue Crkve). 6. Sakrament pokore

K 6a

a. - SAKRAMENTALNOST POKORE I NJEZINI IZVORI Pokora je sakrament 761 (794) 860 1310 1323 1601 1667(-1693) 1701 1864 2536; odbacuje se: [Ovlast opratati grijehe je samo ovlast proglasiti da su grijesi oproteni, odn. navijetati Boju rije] 1670 1685 1709; [Pokora je, to se tie podjeljivanja milosti, sakrament naravi, a ne ustanova Starog ili Novog Saveza] 1418. U s t a n o v l j e n j e . Prije Krista nije bilo sakramenta pokore 1670. Sakrament pokore ustanovio je Krist 'nakon svog uskrsnua 308 348sl a 1542 a 1670 1679 (1706); to je vlastiti sakrament, razliit od krtenja 1668 1702. On slui duhvonm ozdravljenju 1311; sakrament pokore je na neki nain mukotrpno krtenje 1672. Odbacuju se modernistike zablude o porijeklu sakramenta pokore 3443 3446sl.

K 6b

b. - O RANOM UREENJU POKORE U CRKVI Ne treba ponovno uvoditi ranije u r e e n j e p o k o r e u Crkvi, koje je bilo stroe nego li je dananje (posebno odbijanjem odrjeenja prije izvrenja zadovoljtine) 129 212 1415 23161/2322 2487-2489 2634sl.

K 6c 6ca

c. - BITNI MOMENTI POKORE "Materija" pokore su ini samog pokornika, tj. pokajanje, ispovijed, zadovoljtina (odbacuje se tvrdnja da to uenje nije utemeljeno na Bibliji) 1323 1455 1673 1704; odbacuje se: [Sastavni dn'elovi pokore su strah utjeran u savjest i vjera] 1675 1704. 1196

Pokajanje je bol zbog poinjenih grijeha povezana s odlukom ubudue ne grijeiti a vie (sa zgraanjem nad dosadanjim ivotom) 1323 1676; obraenje na osobnoj i drutvenoj razini je postupak koji nikada nije dovren 4614; usp. F 2b (Obraenje i opravdanje iz vjere). Za oprotenje grijeha je potrebno pokajanje 1676sl 3334; odbacuju se tvrdnje koje odbacuju pokajanje, meu ostalim: [Pokajanje ini nekoga jo veim grjenikom] 1455-1457 1461sl 1464sl 1678 (1685) 1705. Savreno pokajanje pomiruje ovjeka s Bogom i prije primanja sakramenta pokore, ali mora ukljuivati elju za primanjem tog sakramenta (1260) 1677 1971; ako nema sveenika oprotenje grijeha se moe postii pokajanjem 1260; odbacuje se: [Pokajanje ini suvinim vanjsko ispovijedanje] 1157 74/2.Treba razlikovati savreno pokajanje iz ljubavi i nesavreno pokajanje, tj. pokajanje iz straha 1677sl; pokajanje iz straha je dar Boji, ako iskljuuje volju grijeiti i dalje, i ako je povezano s nadom u oprotenje i "ono ini ovjeka podobnim da primi sakrament pokore 1678 al 705; moe se slobodno raspravljati o tome da li se trai i in ljubavi prema Bogu 2070; odbacuju se "laksistike i hrigoristike izjave o pokajanju iz straha "2157 b2314sl (2462-2467 b2625) b2636. Priznavanje grijeha. (Prema Kristovoj zapovijedi) potrebno je potpuno priznavanje grijeha 1323 a l679-1681 a 1706; tj. svih smrtnih grijeha "kojih se pokornik sjea 1085 a 1680 a 1682 a 1707; treba priznati i - : tajne grijehe 1680 1707; - : smrtne grijehe poinjene samo u mislima, (kod ega nije dovoljno samo nezadovoljstvo s grijesima) "1413 1680 1707. Grijehe treba ispovijedati zasebno i pojedinano, uz navoenje onih okolnosti (koje mijenjaju vrstu grijeha) 813 1085 1411 1679 a 1681 a 1707 2158. Grijesi isputeni zbog zaboravljivosti vrijede kao ukljueni u ispovijed 1682; ipak, njih treba ispovijediti kod sljedee ispovijedi 2031 3835. Nabrajaju se razlozi koji oslobaaju od potpunog priznavanja grijeha 3834; odbacuju se tvrdnje koje su upravljene protiv potpunosti 1458sl 1682 2191 2247sl 2259sl. Ispovijedanje lakih grijeha je "dozvoljeno, bkorisno, ali "nije potrebno bc 1680 a 1 7 0 7 b 2 6 3 9 b 3 8 1 8 .
ab

6cb

6cc

1458sl

Ponovno ispovijedanje ve oprotenih grijeha je dozvoljeno i preporua se, ali nije potrebno 880. N a i n ispovijedanja: tajna ispovijed je pravilo; javna ispovijed nije dodue zabranjena ali se ne smije propisivati 323 1414 1683sl 1710. Ispovjedniku je snagom ispovijedne tajne zabranjeno koristiti se onim to je u ispovijedi doznao 814 1989 2195; isto je tako zabranjeno traiti ime sudionika 2543sl. U sluaju nude dovoljni su znakovi pokornika ili svjedoanstvo nazonih 310; nije dozvoljena ispovijed sveeniku koji je odsutan, niti odrjeenje iz daljine 1994sl.

1197

6cd

Zadovoljtinu treba naloiti i treba je traiti sam pokornik 308 1689-1692 1714sl *2035; obrazloenje z a t o 1543 1692. Zadovoljtina mora odgovarati broju grijeha, (kod ega se odbacuje "krivi" obiaj, naime samo djelomine pokore) 717 1692; kao ini zadovoljtine se preporuuju (prema miljenju sveenika): molitve, post, milostinja i drugi ini pobonosti 1323 1543 (1713); ublaeni su postupci stare Crkve s obzirom na zadovoljtinu i njih ne treba nanovo uvoditi 129 212 2316//2322; kao zadovoljtina vrijede vremenite kazne koje je Bog nametnuo (osim sakramentalnih) 1693; zloporaba je pokorniku podijeliti pomazanje umjesto zadovoljtine 832; slabljenje zadovoljtine pomou nerazboritih i suvinih oprosta 819 1835; usp. K lObd (Korisnost oprosta). Odbacuju se tvrdnje koje stavljaju u sumnju djelotvornost ljudske zadovoljtine 1959 1977; odbacuje se (kao nedovoljno): [Novi ivot je najbolja pokora] 1457 1692 1713.

6ce

Forma sakramenta pokore su rijei odrjeenja 1323 1673; odrjeenje je sudaki in 1671 1679 1685 1709; odbacuje se primjena isto molitvenog obrasca 1013; odbacuje se: [Odrjeenje je samo izjavljivanje da su grijesi oproteni] 1685 1703 1709; odbacuju se tvrdnje o djelotvornosti odrjeenja samo temeljem pokornikove vjere 1460-1465. I nadalje je dozvoljeno istovremeno odrjeenje vie pokornika 3832-3837; obrazac koji treba primijeniti u takvom sluaju 3837; odbacuje se obiaj da se kod velikog mnotva pokornika podijeli odrjeenje i samo nakon polovino izvrene ispovijedi 2159. U smrtnoj opasnosti se ne smije uskratiti ponovno pomirenje 129 1 3 6 2 1 2 309sl (325); usp. F 1 (Boje milosre i elja za sveopim spasenjem); odbacuju se laksistike i rigoristike tvrdnje 2160sl 2164 2638.

K6d

d.-DJELITELJ Ovlast opratanja grijeha dana je apostolima i njihovim nasljednicima u sveenikoj slubi 308 348 1670 1679 1764 1771; ta se ovlast prenosi na sve grijehe: D 7aa (Oprotenje grijeha); Petru dana vlast vezanja i razrjeivanja dana je i apostolskom zboru povezanom s njegovom glavom 4146; biskupi odreuju red pokore 4151; usp. G 3da (Krist je ustanovio Crkvu na apostolima); H 4 (Biskupska sluba posveivanja). Djelitelj je samo biskup ili sveenik 1260 1323 1684 1706 1710; ne i laik 866 1260 1463 1684 1710; sveenici su ovlateni za primjenu slube ponovnog pomirenja i podizanja za bolesne i za one koji se kaju 4153; usp. K 7c (Djelitelj bolesnikog pomazanja); ako nema sveenika oprotenje grijeha se moe postii pokajanjem 1260; usp. K 6c (Forma sakramenta pokore). 1198

Djelitelj pokore mora (osim sveenike ovlasti) imati i pravnu ovlast 1323 1686 2637; jurisdikcijska ovlast ima razliit obuhvat, ve prema razliitom hijerarhijskom stupnju 1261 1265. Ovlasti djelitelja ne ovise o njegovim svojstvima 912 914 (1019 1262) 1684 1710. Ispovijed "koja se prije smjela uiniti samo pred vlastitim sveenikom, ili s njegovim a odobrenjem pred nekim drugim, ne mora se nuno uiniti pred njima 812 921-923 1085; odbacuju se tvrdnje koje prosjakim redovima nijeu pravo ispovijedanja 921-924; odbacuju se laksistike tvrdnje o ovlastima ispojvednika 2032sl 2036 (2056 2064). Biskupi imaju pravo pridrati si neke sluajeve 1687 1711; u smrtnoj opasnosti nema pridranih grijeha 1688; odbacuju se tvrdnje protiv pridranosti sluajeva 1136 2023sl 2032 2064 (2594) 2597 2644sl. e. - PRIMATELJ Ovlast Crkve da moe opratati grijehe odnosi se samo na ive a ne i na mrtve 348. Ve su i djeca obvezatna ispovijedati se 3533; o njihovoj potrebnoj dobi i vjerskom znanju 3530sl 3533. Dozvoljeno je odrijeiti odijeljenog kranina ako je na umoru 3635sl. Krani iz odijeljenih Istonih crkava mogu primiti sakrament pokore ako za to mole i ako su pravilno pripremljeni 4182; u sluaju nude moe se traiti sakrament pokore od ispovjednika koji pripada Istonim crkvama 4182. f. - DJELOVANJE Djelovanje pokore je ponovno pomirenje s Bogom i pomirenje s Crkvom 1674 4128; sakrament pokore je sredstvo spasenja za grijehe poinjene nakon krtenja 308 348sl 802 855 1323 1542 1579 1668 1680 1701; oprotenje se ne postie samo po vjeri 1685 1709. Zajedno s krivnjom oprata se i vjena kazna 1543; vremenita kazna se ipak ne oprata u potpunosti 838 1010 1543 1580 1689 1712 1715; odbacuje se: [Ponitava se samo zasluenost za kaznu] 1957si. Usp. D 7 (Oprotenje grijeha). g.-NUNOST Sakrament pokore je "je po Bojem pravu potreban onima koji su sagrijeili nakon krtenja 1542sl 1668sl 1670 1672 a 1679 a 1706; pokora je "druga daska spasenja nakon brodoloma gubljenja milosti" 1542; u sluaju nude dovoljna je elja za sakramentom pokore (121) 1543 3869. Zapovijed godinje ispovijedi 812 1683 1708; ta zapovijed nije izvrena svetogrdnom i namjerno nitetnom ispovijeu (2033) 2034. 1199 K6g K 6f K 6e

7. Bolesniko pomazanje

K 7a

a. - SAKRAMENTALNOST BOLESNIKOG POMAZANJA I NJEGOVI IZVORI Bolesniko pomazanje, odn. posljednje pomazanje, je sakrament 794 (833) 860 1310 1324 1601 1694 1716 1864 2536; bolesniko pomazanje se ne smije omalovaavati 1259 1718; odbacuju se tvrdnje koje su usmjerene protiv sakrametnalnog karaktera 1699 1716sl 3448. Krist je ustanovio bolesniko pomazanje 1694 1695 (1699) 1716.

K 7b

b. - BITNI MOMENTI BOLESNIKOG POMAZANJA Materija bolesnikog pomazanja je pomazivanje maslinovim uljem koje je posvetio biskup (a ne jednostavni sveenik) 216 1324 1695 a 2762sl. Forma bolesnikog pomazanja su rijei obrasca 1324 1695. U sluaju nude dozvoljeno je kod podjele bolesnikog pomazanja koritenje posebnog kratkog obrasca 3391.

K7c

c-DJELITELJ Djelitelj bolesnikog pomazanja je sveenik 216 1325 1695 1697 1719 4153. Bolesniko pomazanje moe podjeljivati jedan ili vie sveenika, ali svaki od njih mora primjeniti materiju i izgovoriti formu 2524.

K 7d

d. - PRIMATELJ Primatelj bolesnikog pomazanja je bolesni ovjek u smrtnoj opasnosti (nakon to je doao do uporabe razuma) 1324 1698 a 3536 4128. Pomazanje se moe ponoviti ako ovjek nakon ozdravljenja ponovno doe u smrtnu opasnost 1698. Primatelj mora imati potrebno vjersko znanje i nakanu 2382; bolesniko pomazanje pretpostavlja stanje milosti; zbog toga je u staroj Crkvi bilo uskraivano bolesniko pomazanje onome koji se nije ponovno pomirio 620. Kranima iz odijeljenih Istonih crkava moe se podijeliti sakrament bolesnikog pomazanja ako oni sami to trae i ako su pravilno pripremljeni 4182; katolici smiju traiti taj sakrament od djelitelja iz Istonih crkava 4182. Uvjeti pod kojima se umiruim odijeljenim vjernicima smije podijeliti sakrament bolesnikog pomazanja 3635si. 1200

e. - DJELOVANJE Bolesniko pomazanje slui - : za duhovno.odnosno tjelesno ozdravaljenje 620 1311 1325 1696 (4128); - : za jaanje u asu smrti 1694; bolesnikim pomazanjem i molitvom sveenika, Crkva preporuuje bolesnike Gospodinu za njihovo spasenje i potie ih da se sjedine s Kristom koji je trpio i umro 4128. Bolesniko pomazanje uzrokuje 'opratanje grijeha, ^gaenje ostataka grijeha, a abc bc "jaanje due bolesnika 620 1696 1717.

K7e

8. Sakrament svetoga reda

U Novom Zavjetu ima jedno - : vidljivo i vanjsko sveenitvo 1764 1771; - : K 8 a posebno sveenitvo treba razlikovati od opeg sveenitva vjernika 1767 3850-3853 4126 4857. Sveenitvo Novoga saveza, odn. sveti red, je sakrament 718 860 1310 1326 1601 1764 1766 1773 1864 2536 3857 4153; kransko sveenitvo ima sakramentalni karakter 4600; primanje u kler ne dogaa se na temelju poziva ili suglasnosti naroda, ili neke svjetovne vlasti, nego temeljem svetoga reda 3850; sveenike slube u Crkvi - : proizlaze iz svetoga reda 4857; - : su milost za ivot i poslanje Crkve 4857; -: izraavaju dionitvo u sveenitvu Isusa Krista 4857. Sveti red je uistinu jedan od sedam sakramenata, (ar to jedan i isti sakrament za itavu Crkvu) 1766 a 3857. S v r h a sakramenta svetoga reda je -: duhovno vodstvo i rast Crkve 1 3 1 1 ; - : briga za Crkvu preko Boje rijei i milosti 4126 4128. Sveenik je po svojoj slubi javni molitelj i zagovaratelj kod Boga 3757 (4033 4153); sveenici vre svoju svetu slubu ponajvie preko euharistij skog slavlj a 4153; sveenik je Kristov slubenik, koji nastupa u Kristovoj osobi, ukoliko je on glava svih udova 3755 3850 (4033 4153 4599 4602). U s t a n o v l j e n j e . Staro sveenitvo je nadvladano u novom 1764; Krist je ustanovio posebno sveenitvo Novoga saveza 1740 1752 1764 1773 3857; apostolima i njihovim nasljednicima u sveenitvu, dana je ovlast posveivati, prinositi i podjeljivati Kristovo tijelo i krv (1740 1752) 1764 1771. Krist osigurava 'svojim slubenicima i narodu, hlaicima, dionitvo u svojoj svenikoj slubi b 4J 60 a 4177; o p e sveenitvo svih vjernika i s l u b e n o sveenitvo, svako na svoj poseban nain, su dionici u jednom Kristovom svenitvu 4126; ona su u meusobnom odnosu 4126 4857; nemaju svi vjernici iste duhovne ovlasti 1767; ope sveenitvo i hijerarhijsko sveenitvo razlikuju se meusobno po biti a ne samo po stupnju 4126 4857. 1201

K8e

e.-DJELOVANJE Sakrament svetoga reda daje milost da netko bude prikladan Kristov slubenik 1326 3857; u svetom redu se podjeljuje stvarno dionitvu u svetim slubama 4354. Kod svetog reda se utiskuje trajni peat 825 1767 1774; zbog toga sveenici ne mogu ponovno postati laicima 1767 (1771) 1774; osuuje se: [Poziv na sveeniku slubu ne daje u strogom smislu novo "sveeniko" svojstvo i ne utiskuje nikakav peat, nego samo pred zajednicom istie, da se aktivira ono svojstvo koje je ovjek dobio krtenjem odmah na poetku] 4721.

9. Sakramentalnost enidbe

K 9a

a. - SAKRAMENTALNOST ENIDBE I NJEZINI IZVORI enidba meu vjernicima je sakrament 761 794 860 916 1310 14271601 18001801 1864 2536 2598 2965 2990sl 3142 3145sl 3700 3710 3710 3713sl 3953 (4713-4716); odbacuju se tvrdnje protiv sakramentalnosti enidbe 3451 3715. Sakrament enidbe ustanovio je Krist (1799) 1801 2965 2990 3142 3700 3713; kranska enidba je, kao i svi sakramenti, in Boje proslave u Kristu i u Crkvi 4715.

K9b 9ba

b . - P O J A M ENIDBE Narav enidbe, kranske enidbe. enidba je po svojoj naravi nedjeljivo zajednitvo mukarca i ene 3142; ustanova enidbe je unutarnja nunost veze same enidbene ljubavi, koja se u javnosti potvruje kao neto jedinstveno, kako bi se enidba ivjela u vjernosti planu Boga Stvoritelja 4703. Temelj i smisao enidbe, u irem smislu, je meusobna ljubav suprunika te meusobna pomo i usavravanje, a u uem smislu smisao enidbe je raanje i odgoj djece 3707; snagom sakramenta surpunici unapreuju enidbeni ivot, te prihvaanje i odgoj djece 4128. Kranska enidba osjetno prikazuje otajstvenu povezanost Krista i Crkve 1327 3712 4128 4704sl: temeljem ukljuivanja mukarca i ene u vjenu, zaruniku vezu Krista i Crkve, uzvisuje se enidbeno zajednitvo ivota i ljubavi 4704. Prednost djevianstva ase ne umanjuje sakramentalnim karakterom enidbe 802 1353 1810 391 lsl; usp. G 4bb (Putevi posveenja). Svaki ovjek ima pravo sklopiti enidbu; to pravo ne moe dokinuti nikakva ljudska vlast 3702 3722 3771 3962 (4326 4455); ljudskom dostojanstvu (bezuvjetno) pripada pravo na enidbu i raanje 4455; usp. L 6a (Pravo na enidbu i obitelj). enidbena prava mukarca i ene su jednaka (778) 3144. 1204

Valjana enidba meu onima koji nisu krteni je prava, ali se ne naziva tvrda (ratum) 769; valjana enidba meu krtenicima naziva se pravom i tvrdom 769. Usp. C 4fd (Upuenost ljudi na ljubav); C 4fe (ovjek kao ena i mukarac); C 4ga (Odreenje ovjeka za drutveni ivot); C 4jf (Poziv ovjeka na darivanje samoga sebe); L 6b (enidbena ljubav i ljudska spolnost). Dobra enidbe. Djeca, vjernost, nerazrjeivost 1327 3703-3714 4128. h Svrha enidbe: 'irenje i odravanje ljudskoga roda pomou raanja i odgoja djece, "tjelesno poveanje Crkve, ^meusobna pomo, "meusobna ljubav, zadovoljenje nagona 1311 a c 3143 a b c 3705 d e f 3718 b 3838 b d e 4 1 2 8 ; Bojem se narodu daje trajnost tijekom vremena po djeci koja proizlaze iz enidbene veze 4128; postoji razlika izmeu prvotne svrhe (tj. 'raanja i odgajanja djece) i drugotnih svrha (koje su podreene prvotnoj) 3718 a b 3838. Usp. 4fd (Upuenost na ljubav); L 6b (enidbena ljubav i ljudska spolnost); L 6c (Predavanje ljudskog ivota u enidbi). Svojstvo. enidba je trajna i iskljuiva veza meu suprunicima (3142). J e d i n s t v o , dozvoljava vezu samo meu dvoje njih 778 (1797) 1798 1802 2536; nije dozvoljeno 'da jedan mukarac ima u isto vrijeme dvije ene, (osim ako mu je tako bilo dozvoljeno posebnom objavom), niti "da jedna ena ima vie mukaraca a b c 778sl a c 860 ( a 1497) a 1802; jedinstvo obuhvaa enidbenu ljubav, meusobno unutarnje usklaivanje, podlaganje ene mukarcu 3706-3709. Kranskom braku je svojstvena n e r a z r j e i v o s t , odn. nepovrediva vrstoa (117) 794 1797 1799 2536 2705sl 2976 3142 3710sl 3724 3953 3962 4705; u sluaju sklapanja navodne druge enidbe, nakon povratka prvog supruga mora se uspostaviti ranija enidba 311-314. Nerazrjeivost ne pripada na jednak nain svim enidbama 3711; valjana i dovrena enidba ne moe se razrijeiti nikojom ljudskom silom 754sl 3712; o sudjelovanju katolikog slubenika kod graanskih razvoda 3190-3193; i samo valjana enidba se po sebi ne moe razrijeiti 769 3712; takva enidba se ipak moe razrijeiti ako jedan od suprunika ima namjeru stupiti u neki red, ili zbog zavjeta 754sl 786 1806. (Samo) naravna i legalna enidba je isto tako nerazrjeiva, ('tako da je svjetovni zakonodavac, s obzirom na vezu, ne moe razrijeiti), hta nerazjeivost pak temeljem boanskog prava ima jednu iznimku 779 b 3712 a 3724; snagom pavlovske povlastice moe se razrijeiti enidba sklopljena izmeu nevjernika 768sl 779 1497 1983 1988 2580-2585 2817-2820; kod obraenja jednog suprunika, enidbena veza sklopljena u nevjeri se obraenjem ne razrjeuje, nego se samo dobiva pravo sklapanja druge enidbe (777) 2582 2585; pavlovska povlastica se ne moe primijeniti -: na enidbu koja je sklopljena s jednim nevjernikom nakon to je od Apostolske stolice dobiveno odobrenje zbog razliitosti bogotovlja 2584 2817 2819; -: u sluaju grijeha protiv vjere u enidbi izmeu vjernika 769; 'pod odreenim uvjetima moe se osloboditi od postavljanja pitanja (to je predvieno crkvenim pravom) supruniku koji ne vjeruje a l 9 8 8 a 2583 2818. 1205 9bd 9bb 9bc

Ne moe se razrijeiti enidba zbog "krivovjerja, oteanog zajednikog ivota, Q c nevjernosti jednog od suprunika 756 " 1805 1807 2536; zbog tog ili zbog drugih razloga moe se poduzeti razdvajanje od stola i postelje 1327 1808 2536. Dozvoljene su enidbe jedna za drugom (druga, trea itd.), "ipakprednost se daje a ivotu u istoi 794 837 860 1015 1353. Usp. L 6b (enidbena ljubav i ljudska spolnost). K 9c c. - BITNI MOMENTI SAKRAMENTA F o r m a (odn. d j e l a t n i u z r o k ) enidbe je sam pristanak suprunika "koji se odnosi na sadanjost 643 a 755sl 766 "776 a 1327 a 1497 3701. enidbeni pristanak se uobiajeno izraava rijeima, nesposobnosti dovoljni su znakovi a 766 1327. "u sluaju govorne

enidbeni ugovor je neraskidivo povezan sa sakramentom 2966 (2974) 3145sl; odbacuje se: [Sakrament enidbe nalazi se jedino u blagoslovu enidbe] 2966. K9d d. - DJELITELJ I PRIMATELJ Sakrament enidbe se ostvaruje pristankom onih koji sklapaju enidbu 1813 3701; upnik, odn. sveenik ima ulogu svjedoka 1816 3385sl 3469-3474. K9e e.-DJELOVANJE Djelovanje sakramenta enidbe donosi pravo na djelatne milosti -: za ispunjavnje enidbenih dunosti 3911; -: za jaanje meusobne ljubavi 1799 3142 3713; -: za jaanje nerazrjeivog jedinstva enidbe 1327 1799 3142 3713; - : za posveenje suprunika 1799 3142 3713; sakrament enidbe nije ustanovljen kako bi sluenje enidbom uinio djelatnim sredstvom za ljubav suprunika prema Boga 3911; dar Isusa Krista nipoto se ne sastoji samo u slavljenju sakramenta, nego on jaa suprunike u njihovom itavom ivotu 4713. Sakrament enidbe - : je izvor svetosti 4713; - : ini suprunike dionicima i svjedocima spasenja 4706; iz sakramenta enidbe proizlaze za suprunike darovi i zadae, koje primljeno posveenje pretvaraju u ivotu u stvarnost 4716; obveze i zadaa laika imaju sakramentalni temelj u krtenju, potvrdi i enidbi 4858; usp. G 4bb (Putevi posveenja); G 6cc (Poslanje i zadaa laika u enidbi i obitelji). K 9f f. - PRAVNO UREENJE C r k v e n o p r a v o u podruju enidbe vjernika protee se na sve okolnosti 1812 2598 2967-2974 2990 3144-3146. 1206

Crkveno zakonodavstvo o formi koju treba potivati: (posebno "se zabranjuju tajne enidbe; ^zabranjuju se graanski brakovi, "propisuje se ranija objava enidbe) ac ac b a 817 1813-1816 2515-2520 2990-2993 3386 3468-3473; odbacuju se tvrdnje o zarukama 2658. Crkva ima pravo odrediti zapreke za enidbu 817 860 1803sl 1812 1814sl 2659sl 2968-2970 (2972 2974); ona ima pravo od zapreka i osloboditi 1803; enidbe sklopljene u nevjeri, u sluaju obraenja ne podlijeu isto crkvenim zaprekama 777. Propisuje se asistencija upnika kod sklapanja enidbe, ("osim u sluajevima kad se do njega ne moe doi u roku od mjesec dana) 1814-1816 a 3471; nain postupanja kod mjeovite enidbe 2590; usp. K 9d (Djelitelj i primatelj sakramenta enidbe). Uvjeti protiv biti enidbe ine enidbu nitavnom; za sramotne i nemogue uvjete se smatra kao da nisu postavljeni 827. Zavjet istoe i nevaljanost enidbe 1809. enidbe koje se sklapaju bez suglasnosti roditelja, po sebi nisu nevaljane 1813; tajne enidbe su po sebi prave i valjane 1813; ali su zabranjene crkvenim zakonom 817 1813-1816 3385. Mjeovite enidbe su valjane pa i ako nisu sklopljene prema tridentskoj formi 1518sl 3387; one nisu odobrene ako za to ne postoji vaan razlog 2518 3386; valjane su enidbe onih koji su otpali od vjere ako ne postoji ugovor o eventualnoj razrjeivosti 2340; o valjanosti enidbi krivovjernika 2515 2517; valjane su enidbe nekatolika 3388; njihova valjanost ne ovisi o formi koju je propisala Crkva 3474. 10. Blagoslovine a. - BLAGOSLOVINE OPENITO K 10a

Djelotvornost blagoslovina proizlazi iz ina Crkve koja je povezana sa svojom glavom 3844. Odbacuje se omalovaavanje blagoslovina pod izgovorom kontemplacije 2191. akoni kao djelitelji blagoslovina: H 6. Usp. J leh (Sluenje sakramentima i blagoslovinama); J 2bb (Obnova liturgije). b. - OPROSTI K 10b

Bit. Oprosti su otputanje vremenitih kazni za grijehe koji su ve oproteni s obzi- lOba rom na krivnju 1448; oni se podjeljuju iz blaga Kristovih i svetakih zasluga 1025-1027 1398 1406 1448 1467; usp. D 7bb (Crkva kao posrednica oprotenja). 1207

lObb Porijeklo. Oproste mogu podjeljivati Crkva, 'papa, biskupi (za svoje podlonike) a a a a b a a a 819 (868) 1025-1027 1059 (1192) 1266 1268 1398 1416 1447-1449 1835 1867 2537. lObc Djelotvornost. Oprosti se primjenjuju ivim i mrtvim vjernicima koji su ivi Kristovi udovi 1266sl 1448; oprosti se ivima podjeljuju u obliku odrjeenja 1448; pretpostavka za to su pokajanje i ispovijed 1266; na mrtve se oprosti primjenjuju na nain molitve 1398 1405-1407 1448; o djelotvornosti oprosta nekog oltara s povlasticama 2750; odbacuju se tvrdnje o djelotvornosti oprosta 1192 1416 1468sl 1960; usp. M lb (Svojstva posljednjih vremena putujue Crkve: Opinstvo svetih). lObd Korisnost. Oprosti se preporuuju kao korisni i spasonosi 1835 1867 2537; previe bezrazlonih i suvinih oprosta oslabljuje zadovoljtinu koja je povezana sa sakramentom pokre 819 1835; usp. K 6cd (Zadovoljtina); odbacuju se tvrdnje o upotrebi i korisnosti oprosta 1470-1472 2057 2216 2640-2643.

L. - B O G POZIVA OVJEKA NA U D O R E D N I I V O T U ZAJEDNICI

1. Osnovne odrednice osobnog udorednog ivota

L la

a. - OSOBA O antropolokom utemeljenju usp. C 4fa (Ljudska osoba); C 4fb (Dostojanstvo ovjeka); C 4h (ovjek i stvorenje). Bogje htio ovjeka radi njega samoga: ovjek je osoba 4830; ovjekova osoba ima uzvieno dostojanstvo jer ona nadilazi sve stvari, a njezina su prava i obveze openite i nepovredive 4326; sve to postoji na zemlji upavljeno je na ovjeka kao na svoje sredite i vrhunac 4312 (4314); konstitutivni imbenici i bitni odnosi svake ljudske osobe nadilaze povijesne okolnosti 4580sl: dostojanstvo ovjeka se moe unapreivati samo uz uvaavanje bitnih odrednica njegove naravi 4580. Svaki ovjek ima svojstvo osobe, tj. onje obdaren razumom i slobodom voljom, u skladu sa svojom naravi (3709) 3957; ovjek je kao osoba nositelj prava i obveza 3957 (4326); usp. L lb (Nesamostalna sloboda je po zapovijedi obvezatna na dobro). Biti osoba znai teiti prema vlastitom usavravanju darivanjem samoga sebe 4830. Ljudska osoba, u skladu sa svojom naravi, treba drutveni ivot; ona mora biti temelj, nositelj i cilj drutvenih ustanova 4325; odbacivanje isto individualistike etike 4330; usp. C 4g i L 5a (Drutvena narav ovjeka). Ljudska prava: L 5g. 1208

b. - NESAMOSTALNA SLOBODA OBVEZATNA NA DOBRO Sloboda je znak Boje slike u ovjeku 4317 4765; sloboda kao bitno svojstvo ljudske osobe 4765; poziv ovjeka na potpunu slobodu (4752) 4815; ovjekovo dostojanstvo trai da on djeluje svjesno i slobodno, tj. osobno 4317; uenje o slobodi ima svoje korijene u boanskoj objavi 4244. Sloboda daje ovjeku dostojanstvo i mo nad vlastitim djelovanjem 3245 4752; ovjek u srcu, pod Bojim okom, odluuje o svojoj vlastitoj sudbini 4314; on je obvezatan ispunjavati Boje zapovijedi svojom slobodnom voljom 227 245; samo se slobodan ovjek moe okrenuti dobru 4317; sloboda nije u potpunosti dokinuta ako je ograniena okolnostima 4754; kada bi ovjek djelovao sudbinski nuno, to bi dokinulo odgovornost ovjeka za njegovo djelovanje, kao i (zasluenost) nagrade i kazne 283; ovjek ima slobodu i u stanju pale naravi : D 2bc (Posljednice izvornog grijeha); sloboda po sebi nije dovoljna kako bi se inilo dobro 725; sloboda ne znai opravdanje da se radi sve, pa i zlo 4317; bit e izgubljen onaj tko se radi osiguranja osobnih prava odvaja od propisa boanskog zakona 4341. udoredna dobrota je mogua samo dionitvom u dobrom Bogu 240; usp. B lb (Bog kao pratemelj ivota, istine i dobrote); nitko se bez Krista ne koristi ispravno svojom slobodnom voljom 242; svaki pokret dobre volje je od Boga 244; ljudska sloboda moe svoju upravljenost prema Bogu u potpunosti ostvariti samo uz pomo Boje milosti 4317; usp. F 2ab (Priprema za opravdanje kao dar milosti); nije dovoljno biti upravljen prema navodno posljednjoj svrsi 2290; odbacuje se pretpostavka o filozofskom grijehu 2291; za dobar udoredni in nije potreban nadnaravni motiv vjere, ufanja ili ljubavi 1925 1934-1938 2307-2313 2444-2459. Z a d a e ljudske slobode: Bog je htio ovjeka ostaviti njegovoj odluci, kako bi on prema svojoj slobodnoj odluci traio Stvoritelja, i kako bi slobodno dospio do savrenosti 4317; ovjek se mora osloboditi od sveg robovanja strastima i ii za svojim ciljem u slobodnom izboru onoga stoje dobro 4317; prava sloboda slui pravednosti 4753. Stvoritelj je ovjeka postavio u d r u t v o kao slobodno bie 4321; u zemaljskoj zajednici su svi slobodni 4163; jednakost i sudjelovanje u djelovanju, kao oblik ljudskog dostojanstva i slobode 4501. Evanelje i ljudska sloboda: C 4fc. Crkva i ljudska sloboda: C 4fc. Prijetnje, zloporaba i jaanje slobode: C 4fc. Svatko e za svoj ivot morati polagati raun pred Bojim sudom, radio on dobro ili zlo 4317; usp. M 2bb (Posebni sud). Usp. C 4fb (Dostojanstvo ovjeka); C 4fc (Sloboda); C 4g (Drutvena narav ovjeka); pos. C 4gm (Osloboenje i promjena struktura); F 5c (Boja milost i sloboda ovjeka); L lf (udoredni in); L 5 (Osnovne odrednice drutvenog udorednog ivota); pos. L 5g (Ljudska prava). 1209

Llc

c. - ZAPOVIJED RAZUMA KAO NARAVNI ZAKON Naela udorednog reda proizlaze iz same n a r a v i ovjeka 4581; i kod uvijek stalnih naela treba donositi odluke u skladu s okolnostima koje su na poseban nain povezane s vremenom 4763. N a r a v n i z a k o n je na neki nain vjeni zakon ljudskog srca, koji odreuje initi dobro a zabranjuje grijeiti 3247sl (3272) 3780sl 3956 (4319) (4580); zastupa se njegovo postojanje i njegova spoznati)ivost (u odnosu na 'pravo na posjedovanje i vlasnitvo, potrebu drutvenog autoriteta, pravo na primjerenu plau) 2302 b 3131 3132 a 3133 b 3150sl 3152 b 3165 3170 3248 a 3265 c 3270. S p o z n a j a boanskih odluka u vjeri, pomou darova Duha Svetoga 4315; mo razuma da spozna duhovne stvarnosti: A 2 (Sposobnost ljudskog razuma za istinu). Ljudi moraju pod vodstvom razuma otkrivati svoje naravne moi, unapreivati ih i koristiti 4580; primjena ljudske duhovne moi za napredak u znanosti, tehnici i duhovnom obrazovanju, te u istraivanju i podlaganju materijalnoga svijeta 4315. Usavrenje razuma uz pomo m u d r o s t i 4315; mudrost vodi ljudski duh prema istini i dobru, te ga od vidljivog vodi prema nevidljivom 4315; boanska objava i mudrost otkrivaju naravnom razumu nepromjenjivi zakon, koji je usaen u h'udsku narav 4581; primjena ljudske mudrosti u humaniziranju ljudske spoznaje i kod rjeavanja problema ovjeanstva 4315; laici moraju prihvaati svoje zadae vodei rauna o kranskoj mudrosti 4343. Zamraenje razuma g r i j e h o m 4315; usp. D 2 b c (Posljedice izvornog grijeha); D 3be (Posljedice grijeha). O s n o v n a l j u d s k a p r a v a dobivaju svoju valjanost iz naravnog zakona 3970 (4551); osnovna udoredna dobra su pravo na ivot, te prava obitelji i enidbenih ustanova 4807; osnovna prava ljudi proizlaze iz naravnog zakona: L 5g (Ljudska prava); L 6a (Pravo na enidbu i obitelj, te obiteljska prava). Usp. C 4ee (Duh i razum ovjeka); C 4ki (Kranski humanizam kao pravi humanizam).

L ld

d. - UTEMELJENJE NARAVNOGA ZAKONA U BOGU B o j i v j e n i , objektivni i sveopi z a k o n , prema kojem on ureuje ljudsku zajednicu, je najvie pravilo ljudskog ivota; Bogje uinio ljude dionicima toga zakona 4242. Vjeni zakon je Stvoriteljev vjeni razum 3247 3973; taj zakon je - : temelj za zakone ljudskog razuma s obzirom na dobro i zlo 3248 3781 3973 (4242) (4316); - : izvor itavog prava 3249; osnovna neela koja se oslanjaju na konstitutivne imbenike i bitne odnose svake ljudske osobe, nalaze se u vjenom Bojem zakonu 4580. 1210

E v a n e l j e je izvor svake istine i udorednog uenja 4207; osnovne postavke vjerskog i udorednog reda crpe se iz ostavtine Boje rijei 4333; Bog je kranima postavio Krista, Otkupitelja i Posvetitelja, da on svojim uenjem i svojim primjerom bude najvie i napromjenjivo pravilo 4580; udoredne odredbe Evanelja usavravaju i uzdiu udoredni zakon koji ve pripada ljudskoj naravi 4759; protivi se uenju i duhu Evanelja krenje odreenih odredbi naravnog zakona, koji ima bezuvjetnu i nepromjenjivu valjanost 4581; usp. L 5h (Utemeljenost drutvenih normi u Bogu); spoznatu'ivost vjenoga zakona: A 2a (Sposobnost ljudskog razuma za istinu). Pojam prava zamrauje se u naturalizmu, a na njegovo mjesto dolazi gola sila 2890; odbacuju se tvrdnje o ateistikoj etici [udorednim zakonima nije kao temelj potreban Boji zakon] 2956-2961 (2962-2964); [Ustav drave je temelj svakoga prava] 2939; [Volja naroda je najvii zakon] 2890; osuuje se shvaanje: [Norme naravnoga zakona ili zapovijedi Svetoga pisma, treba smatrati za posebne oblike ljudske kulture, kako se ona izraavala u nekom odreenom vremenu] 4581. e. - SAVJEST Bit. Savjest otkriva ovjeku udoredni poredak i zapovijeda njegovo potivanje 3956; preko njezinog glasa moe se prepoznati Boja volja 4140; savjest je najskrovitije jezgro i svetite ovjeka, u koj em je on sam s Bogom 4316; ovjeku savjesti otkriva onaj zakon koji treba ispunjavati u ljubavi prema Bogu i blinjemu. On si ne daje taj zakon sam, nego mu se mora pokoravati. Taj ga zakon poziva da voli dobro i izbjegava zlo 4316 (4580); usp. L lc (Zakon razuma kao naravni zakon). E v a n e l j e potuje dostojanstvo savjesti i njezine odluke kao svete 4341. Usp. C 4sl (Savjest). Oblikovanje savjesti. U svim vremenitim poslovima vjernike mora voditi kranska savjest 4162; v j e r n o s t s a v j e s t i povezuje kranina s drugim ljudima u traenju istine i u rjeavanju udorednih problema pojedinaca i drutva 4316; to e se ispravna savjest vie nametnuti, to e se pojedinci i grupe vie usmjeravati prema objektivnim normama udorea 4316. Ljude, posebno mlade, treba odgajati za kulturu srca, kako bi oni potpunije ispunjavali obveze svoje sajvesti 4331; s obzirom na meusobna prava i dunosti pojedinih osoba i drutva, savjest mora prosvijetljivati udoredni nauk 4551; odgojna djelatnost Crkve treba ii prema tome da krani svoje sudjelovanje u politikom ivotu shvate kao obvezu savjesti u vrenju bratske ljubavi 4484; odgoj za slobodu 4771; odgoj za javnu kulturu rada i solidarnosti 4776; usp. L 13 (Ureenje kulture). Prosudba. udorednom odlukom se objektivni zakon mora primijeniti na pojedinani sluaj 3918; odbacuje se etika situacije, koja ne prosuuje prema objektivnim zakonima, nego prema osobnom uvidu 3918-3921. 1211 L le lea

leb

lec

led lee

K r i v a s a v j e s t iz neznanja ne gubi svoje dostojanstvo. To ne vrijedi ako se savjest privikla na grijeh i ako se ovjek premalo trudi oko istine i dobra 4316. Sumnja. Usp. C 4kg (Potraga ovjeka za smislom); D 2bd (Iskustvo i podvojenost), Pravila mudrosti za praktino postupanje (udoredni sustavi): odbacuje se apsolutni "tuciorizam" 2303. Moe se slobodno birati izmeu sustava probablizma i probabiliorizma 2175-2177; preporuuje se u udorednim pitanjima slijediti autoritet Alfonsa de Liguorija, ali tako da se ne odbacuju shvaanja drugih autoriteta 2725-2727. Odbacuje se laksistiki probabilizam 2021-2065 2101-2165. Savjest i autoritet. Neki autoritet moe obvezati u savjesti samo ako je dionikom boanskog autoriteta 3980; svaki ljudski autoritet ima svoje granice u vjenom zakonu 3248sl; odredbe ljudskog autoriteta ne vrijede, ako se njima vrijea Boji zakon i prava ljudi 3981 3985. Brani se ispravnost autoriteta protiv tvrdnji: [Savren ovjek je osloboen poslunosti] 893 2265; [Ne grijei narod koji odbacuje zakon] 7767; odbacuje se materijalistiko shvaanje autoriteta 2960; javna vlast grijehom ne gubi svoju ovlast upravljanja 7727 1165 1230. Kod vrenja vlasti treba voditi rauna o dostojanstvu ljudske osobe 3980sl. Usp. C 4gh (Autoritet u drutvu); G 4bg (Vjernici i crkveni autoritet); H 2a (Ope odrednice o pastirskoj slubi biskupa); L 2c (Krepost vjere); L 2f (Sjedinjenje s Bogom); L 8 (Ureenje drave). f. - UDOREDNI IN Temeljem svoje s l o b o d n e v o l j e ovjek je samostalan i moe slobodno djelovati 3245 4752; njegovo d o s t o j a n s t v o trai da on djeluje prema slobodnom izboru, tj. osobno 4371; usp. L lb (Nesamostalna sloboda obvezatna na dobro); L l e c (Sud savjesti); slabljenje ljudske slobode kao posljedica siromatva: C 4ke (Siromani). Od zla koje postoji ne smije se braniti pod uvjetima ako se time uzrokuje jo vea nesrea 4453. Neznanje moe biti nesavladivo i kao takvo oslobaa od grijeha (1485) 1968 2865E 2866; ne ispriava svako neznanje 729sl. Za pravi grijeh potreban je pristanak 780; zbog toga mala djeca ne mogu poiniti prave grijehe 223 780 1514; odbacuje se: [in volje ne spada u bit grijeha] 1946-1949 (1950-1953); [ovjek grijei i u onome to nuno ini] 7967. Nasilje oslobaa od grijeha: primjene (762) 27115 2758 3634 3718. Strah ne ponitava slobodu i uraunljivost: primjene 1678 1705 2070 2129 2151 2573 3273. Ne postoji dvostruka dobrota nekog djela: djelo je dobro zbog predmeta i okolnosti, odn. temeljem povezanosti s Kristom 7P62. 1212

lef

L lf

Ispovjednik treba istraiti o k o l n o s t i grijeha 813; na ispovijedi treba iznijeti okolnosti koje mijenjaju vrstu grijeha 1681 1707 (1962), b b ab S v r h a ne opravdava sredstva (u prilog vjere; za odravanje tijela) 815 1254 a b 1998 3684. Odbacuju se tvrdnje o udorednoj vrijednosti i uraunljivosti vanjskih ina 733 739 966-969 (2234) 2240. g. - UDOREDNI STAV Naglaava se postojanje naravnih kreposti (protiv janzenista) 19161925 1936-1938 1962 2307-2309 2444/72467; s druge pak strane se odbacuje omalovaavanje nadnaravnih kreposti u korist naravnih kreposti 3343-3345: odbacuju se tvrdnje koje vrenje kreposti smatraju nesavrenou 896 2231 2368. Boga se asti ponajvie inima vjere, ufanja i ljubavi (1923) 2188; laici su pozvani na to da svjedoanstvom svoga ivota, po vjeri ufanju i ljubavi, drugima objavljuju Krista 4157; usp. L 2 (Osobni odnos prema Bogu). Duh Sveti obogauje krepostima Boji narod 4131; pojedine grupe i ljudi moraju njegovati udoredne i drutvene kreposti i iriti ih u drutvu, kako bi uz potrebnu pomo milosti bili graditelji novog ovjeka i novog ovjeanstva 4330; usp. B 3b (Boji Duh u stvaranju i povijesti spasenja); F 2cc (Ulivene milosti); F 2cd (Darovi Duha Svetoga); G 3ac (Crkva izgraena karizmama). Meusobna povezanost ljudi i naroda, kao udoredna i drutvena pretpostavka, kao krepost, je isto to i suosjeanje (solidarnost) 4817; usp. L 5e (Naelo solidarnosti). ovjeku su potrebni ivotni uvjeti dostojni ovjeka kako bi doao do osjeaja odgovornosti 4331; usp. C 4ke (Siromani: posljedice siromatva). Odbacuju se tvrdnje da kreposnost onoga koji neto ini, itavo njegovo djelovanje ini dobrim 1216. 2. Osobni odnos prema Bogu a. - TOVANJE BOGA Usp. G 4bd i G 6bb (Dionitvo vjernika/laika u Kristovoj sveenikoj slubi); J ld (Subjekti liturgije); J le (Liturija i oblici pobonosti). b. - STRAHOPOTOVANJE PRED BOGOM Stvorenje je upravljeno na Boju slavu i ast 3025 4162; djela i zasluge ljudi (svetaca) treba povezati s Bojom slavom 243 (675 1824sl) 3325 3743; ovjek bi trebao vladati zemaljskim stvorenjem i njime se sluiti na Boju slavu 4312 4334 (4337) 4448 4812; on mora samoga sebe i sveukupnost stvari povezati s 1213 L 2b L 2a L lg

Bogom 4334; ljudska nastojanja su u najviem poretku vjerskih vrijednosti upravljena na Boga 4343; odbacuje se: [Boja se slava na isti nain oituje u dobrim i zlim djelima, i u bogohulstvu] 954-956. K u a n j e B o g a . Odbacuju se Boji sudovi (s uarenim eljezom, vrelom vodom itd.) 670 695 799 1114; dvoboj: L 4d (Tijelo i tjelesno dobro blinjega). S i m o n i j a se ini isplatom ili primanjem novca 304 473 586 692 707 751 820; odbcuje se simonija 'kodpodjeljivanja svetih redova, ^crkvenih promaknua, kod podjeljivanja "krtenja, krizme, "pokopa, iblagoslovina i kod ^primanja redovnika u samostan a b 304 a 473 a 586 a 691-694 a 701sl a 705 a b 707 c d e 708 a b 710 Mf 7 1 5 g 751 a b 8 2 0 ; simonistika reenja: K 8d (Djelitelj sakramenta svetoga reda). Simonijom se smatra - : prodaja milosti koja se ne prodaje 304; - : prodaja darova Duha Svetoga 473 586; odbacuju se krive tvrdnje - : zbog pretjerivanja 1175 (1178); -: zbog podcjenjivanja 2145sl. R e d o v n i k i z a v j e t i se ne mogu opozvati bez grijeha 32 lsl; odbacuje se: [Zavjet stoji na putu savrenosti] 2203. P r i s e g a je dozvoljena, ( a kako bi se dalo svjedoanstvo pred sucem) a 648 795 1252 a 1253; krivokletsvo - pa i u korist vjere - uvijek je smrtni grijeh 1254; odbacuju se tvrdnje koje osporavaju dozvoljenost prisege, ili je ograniavaju vie nego li jhe to potrebno 913 1193 (1252) 2675; tvrdnje koje su krive zbog pretjerivanja: [Protiv prisege nedunosti nema nikakvog drugog svjedoanstva] 1110; [Dozvoljenoje krivokletstvo u korist domovine] 2964; laksistike tvrdnje 2030 2124-21262128. Usp. C l g c (Sudjelovanje ljudi u Bojem djelu); C lh ( B o g j e cilj svijeta); C 4ib (Smisao i svrha ljudskog djelovanja); C 4j (Poziv ovjeka); ljudsko djelovanje i Boja milost: F 3d (Opravdani ovjek bit e dovren kada Bog iz milosti nagradi njegove zasluge); F 5a (nezasluenost milosti); F 5c (Boja milost i ljudska sloboda). 2c c. - KREPOST VJERE V j e r a je nadnaravna krepost, kojom se temeljem autoriteta Boga koji objavljuje vjeruje ono stoje objavljeno 3008 3542; vjera je slobodni pristanakakoji slijedi milost, 'i koji nije nuno preputen dokazima a 3010 a 3035 4205; vjera nije slijepo prihvaanje neega 3010 3542; ona trai razvoj i poveanje 4823; vjera kao eshatoloko tumaenje postojanja 4492; Usp. A 2b (Vjera - odgovor na Boju objavu); F 2ab (Priprema za opravdanje i poetak vjere kao darovi milosti); F 2cc (Ulivene kreposti: vjera). N u n o s t v j e r e . Katolika vjera je potreba za spasenje 75sl 485; ovjek obvezatan ako se donese odluka o nekoj vjerskoj istini (2780) 2915; ovjek obvezatan objavi iskazivati punu poslunost razuma i volje 3008; Bogu koji se objavljuje treba iskazivati poslunost vjere 4205; Krist je naglaavao nunost vjere 4136; u Crkvi se ljude pouava o smislu ivota 4168; nunost vjere kod 1214

odraslog krtenika 2836; odbacuje se: [I malo vjerojatno miljenje oslobaa nevjernika od obveze vjerovanja] 2104; odbacuje se indiferentizam, odn. tolerancija koja nijee obvezu vjerovanja 2720 2730sl 2785 2865-2867 2915-2918. Vjernik Katolike crkve ne moe nikada imati razlog promijeniti vjeru ili je staviti u sumnju 3014 3036; odbacuje se pozitivna sumnja kao teoloka metoda 2738. Odbacuju se laksistike tvrdnje -: s obzirom na obvezu da se pobudi in vjere 2021 2116 2165; -: s obzirom na vrstou prianjanja uz vjeru 2119-2121. Gledanje Boje biti ini suvinim in vjere, ukoliko je vjera teoloka krepost 1001. V j e r s k e i s t i n e . Boanskom i katolikom vjerom treba vjerovati sve ono to se nalazi u pisanoj i predanoj Bojoj rijei, i to Crkva kao od Boga objavljenu istinu iznosi za vjerovanje - bilo sveanom odlukom bilo snagom obine ope uiteljske slube - (1870) 3011 4536; usp. G 4bg (Vjernici i ckrveni autoritet); H 3e (Prihvaanje odluka uiteljstva). Meu vjerski poklad potreban za spasenje spadaju - : Boja opstojnost i neka njegova svojstva (Bog kao naplatitelj i kanjavatelj), Kristova osoba 2381; - : boansko Trojstvo 75 177 2164 2380; - : utjelovljenje Rijei 76 2164 2380; odbacuju se laksistike tvrdnje na tom podruju 2122sl 2164. Vjerniki nadnaravni smisao za vjeru: H 3db (Nezabludivost Crkve); nije dozvoljeno razlikovanje izmeu osnovnih i neosnovnih istina, tako da bi te bile preputene slobodnom pristanku vjernika 3683; odbacuje se (u slinom smislu) jedan izbor tema iz crkvenih konferencija 2676-2678. I s p o v i j e d a n j e v j e r e . Osnovno je pravo privatno i javno ispovijedati svoju vjeru 3961; prikrivanje vjere moe biti grijeh, ako ono vodi prema ukljunom nijekanju vjere, ili ako postane javna sablazan za blinjega 2118. Laici su junaci vjere ako svoj ivot iz vjere povezuju s ispovijedanjem vjere 4161; vjera mora oitovati svoju plodnost u ivotu vjernika; Bog se posadanjuje preko svjedoenja vjere 4321. O u v a n j e v j e r e . Kod isto negativne nevjere se ne radi o grijehu 1968. Zabranjuje se pripadnost - : tajnim udruenjima (slobodnim zidarima) 251 lsl 2783 2894 3156-3160 (3278sl); - : biblijskim udruenjima 2771 2784; - : teozofskim krugovima 3648; -: komunistikoj stranci 2786 3865 3930 (3939). Mora se razlikovati izmeu -: zablude i osobe koja je u zabludi (zbog dostojanstva osobe) 3996 (4316) 4328; -: inicijativa na drutvenom i kulturnom podruju i filozofskih zabluda koje kod toga nastaju 3997. d. - KREPOST UFANJA Ufanje je teoloka krepost, koja se gubi kod gledanja Boga 1001; usp. F 2cc (LTlivene kreposti). Kranin povezan s uskrsnim otajstvom i suoblien Kristovoj smrti, ide pun nade prema urkrsnuu 4322: laici ne smiju skrivati svoju nadu u buduu slavu u svojoj unutarnjosti, nego je moraju izravati i u strukturama svijeta 4161; 1215 L

eshatoloka nada novim motivima potie ispunjavanje zemaljskih zadaa 4321 4334 4339 (4343); bez nade u vjeni ivot vrijea se ljudsko dostojanstvo, te bez rjeenja ostaje zagonetka ivota i smrti, krivnje i boli 4321; usp. C 4ic (Ureenje ljudskog djelovanja); C 4ij (Krani i ljudsko djelovanje); G 4bf (Zadae vjernika u svijetu); M lb (Svojstvo posljednjih vremena putujue Crkve). Odbacuju se laksistike tvrdnje u odnosu na obvezu pobuivanja ina ufanja 2021. L 2e e. - KREPOST LJUBAVI Bog je u svom unutarnjem ivotu bitno l j u b a v , koja je zajednika trima boanskim osobama 4780; Kristovo kraljevstvo je kraljevstvo ljubavi i mira 4162 (4339 3381); Duh Sveti je kao duh Oca i Sina, osobna Boja ljubav (3326 3331) 4780; usp. B lb (Bog kao pratemelj ivota, istine i dobrote); B 3c (Pojmvono shvaanje botva Duha); E 3bd (Kristovo kraljevstvo); M 3bf (Vjeni ivot i vladanje s Kristom). Ljubav prema Bogu i b l i n j e m u j e - : prva i najvia zapovijed 4324; -: dua itavog apostolata 4159 (4328); -: ispunjavanje zakona koji je ovjek otkrio u savjesti 4316; -: temelj pravoga napretka 4815; ljubav prema Bogu se ne moe odvajati od ljubavi prema blinjemu (4199) 4324. Kristov nauk iri zapovijed ljubavi na sve pa i na neprijatelje 4328 (4773); Krist je svima poslao Duha Svetoga, da ih on pokrene, kako bi Boga ljubili svim srcem, i sebe meusobno 4166; usp. B 3bf (Duh Sveti u ivotu vjernika); ljubav kao 'zapovijedNovoga saveza i bpunina Zakona a 4328 b 4332; evaneoski poredak je poredak ljubavi 4579; m i l o s r e kao glavni sadraj Kristove mesijanske poruke i snaga njegovog djelovanja 4680; Kristov nauk po svojoj naravi visoko cijeni milosre, stalno ga unapreuje i izvlai dobro iz svih oblika zla koje se pojavljuje na svijetu i u ljudima 4680. Svi vjernici su pozvani na savrenost ljubavi 4166; oni moraju voljeti kao Krist 4123 4166 4613sl; ljubav je osnovni zakon ljudskog usavravanja i preobrazbe svijeta 4338; poziv ljudske osobe na ljubav ispunjava se u enidbi i djevianstvu 4700; prema boanskoj ljubavi treba posebno teiti u obinim ivotnim okolnostima 4338. Odbacuju se zablude o savrenoj ljubavi Bojoj i o odricanju samoga sebe (akoje se primjenjuje i na poinjene grijehe) *964sl 975 2351-2373. Odbacuje se: [Bog moe zapovjediti i mrnju na Boga] 1049. Odbacuju se laksistike tvrdnje u odnosu na obvezu pobuivanja ina ljubavi prema Bogu 2021 2105-2107. Usp. C 4fc (Upuenost ovjeka na ljubav); C 4gb (Bratstvo, solidarnost i ljubav); C 4jf (Poziv ovjeka na predanje samoga sebe); F 2cc (Ulivene kreposti); G 4bb (Putovi posveenja); L 2f (Sjedinjenje s Bogom); L 3a (Ljubav prema samome sebi i prema blinjemu kao osnovne obveze); L 5e (Naelo solidarnosti).

1216

f. - SJEDINJENJE S BOGOM Vjernici su -: pozvani na svetost 4122 4129 4158 4162 4165sl; -: pozvani na puninu kranskog ivota i savrenost u n'ubavi 4166; za postizavanje savrenosti vjernici se moraju u svemu pokoravati Oevoj volji i itavim se srcem predati slavi Bojoj i slubi blinjega 4166; vjernici moraju na krtenju primljeno posveenje u ivotu odrati i usavriti 4166; oni moraju von'eti kao Krist 4123 4166 4613sl; Krist je boanski uitelj i prauzor savrenosti 4166; usp E 3bb (Kristovo proroanstvo i Krist kao uitelj); u svecima se svima ukazuje na put savrenog sjedinjenja s Kristom, ili put prema svetosti 4170; usp. C 4d (Bog eli spas ovjeka i osigurava mu svoje zajednitvo); G 4ba (Poziv vjernika na svetost); M lb (Zajednitvo svetih). S u r a d n j a s b o a n s k o m m i 1 o u . Usp. C l g c (Suradnja ljudi u Bojem djelovanju); F 3d (Opravdani ovjek e biti dovren kada Bog iz milosti nagradi njegove zasluge); F 5c (Boja milost i ovjekova sloboda); odbacuju se tvrdnje koje stavljaju u pitanje vrijednost i nunost ljudskog djelovanja [npr.: Bog eli u nama djelovati bez nas; ovjek mora unititi svoje sposobnosti; svaki napredak u kreposti treba pripisati jedino Bojem djelovanju] 2201//2255 3817 3846; odbacuje se: [ovjek moe postati tako savren da ne moe vie uiniti nikakav napredak u milosti] 891. Dj e 1 o v a n j e, odn. p 1 o d i v o t a u s a vr e n o s t i. Usp. F 2c (Nastavanjei Boje djelovanje u opravdanome); odbacuju se pretjerane tvrdnje: [ovjek moe dospjeti do potpunog osloboenja od trpljenja i strasti, do smrti osjetnosti i do nenaruivog mira] 892 2254-2256 2262sl; [tovie, ovjek moe dospjeti do osloboenja od lakih grijeha, tovie on moe postati abezgrjean] 891 2256-2261. I kontemplativni ljudi se moraju oduprijeti napastima 2192 2217-2224 2237 2241-2253; usp. F 3b (I opravdani ovjek je ugroen); tjelesni in je grijeh i za savrenog ovjeka 897 2248 (2241-2253). Odbacuju se pretjerane izjave o dostiivom sjedinjenju s Bogom ^ovjek se u potpunosti preobrava u Boga, hon postaje jednak Bogu, con ima isto neogranieno blaenstvo kao Bog, Bog raa ovjeka] h959sl ac961sl c963 bd 970-972. K r a n s k a p o s l u n o s t p r e m a B o j i m z a p o v i j e d i m a i Crkvi. I kontemplativni ljudi su obvezatni na takvu poslunost 893 2189sl; oni ne smiju propustiti propisane ine potovanja prema euharaistiji 898; usp. F 3c (Opravdani ovjek je obvezatan potivati zapovijedi); svi su obvezatni prihvatiti objavu i ravnati se prema njoj 4150; svi Kristovi vjernici moraju u kranskoj poslunosti dragovoljno prihvaati ono to odrede pastiri Crkve 4149 4152 4163; usp. G 4bb (Putovi posveenja); G 4bg (Priznanje crkvenog autoriteta); H 2e (Boji narod i biskupska pastirska sluba); H 3e (Prihvaanje odluka uiteljstva). 1217

L2f

V r e nj e k r e p o s t i vano je i za one koji tee prema savrenosti 896 2188 2231 2368; i vanjski ini imaju svoju vrijednost za ivot savrenosti 966-969. M o l i t v a . Usp. J l e e (Molitva Bogu); duhovni se ivot ne ograniava na sudjelovanje u liturgiji, nego obuhvaa i privatne molitve i vjebe 4112sl 4017; vjernici moraju dnevno moliti za oproenje svojih grijeha 4166; molitva vrijedi kao zadovoljtina za grijehe 1713; usp. K 6cd (Zadovoljtina); ispravnost i prednost kontemplativne molitve 2182 2185 2188; njezin predmet ipak nije samo Boja prisutnost 2185-2187; ispravnost meditativne molitve i njezina vrijednost za ivot savrenosti 2181-2185; ipak, meditativna molitva nije nuna za spasenje 2192; protiv omalovaavanja se brani ispravnost diskurzivne molitve 2218-2223 2225 2229 2232 2264 2365-2368; molitva pronje vana je i za savrenog ovjeka 957-959 2214; odbacuju se tvrdnje koje su upravljene protiv svake osjetne pobonosti (2218) 2227/72235 2263. P r e d a n j e s a m o g a s e b e. ovjek moe u potpunosti pronai samoga sebe samo u predanju Bogu a i drugim ljudima 4319 a 4324 a 4331; on ne ivi prema istini, ako slobodno ne prizna Boju ljubav koja ga odrava, i ako se ne preda svom Stvoritelju 4318; biti osoba znai nastojanje prema vlastitoj savrenosti preko predanja samoga sebe 4830; predanje kao put Isusovog nasljedovanja u ljubavi, koja obuhvaa sve ljude (4338) 4613; kranin bi uvijek trebao na svom tijelu nositi Isusovu smrt 4012: odricanje samoga sebe i svetost ivota kao pobjeda nad kraljevstvom grijeha i dionitvo u Kristovom kraljevstvu 4162; stjecanje kraljevstva i spasenja ivotom upravljenim na Evanelje, odricanjem samoga sebe, kriem, duhom blaenstava, te obnovom i obraenjem itavog ovjeka 4571; usp. C 4jf (Poziv ovjeka na predanje samoga sebe). D j e l a p o k o r e i m r t v e n j a . Ona imaju svoju vrijednost i za savrene ljude 2238-2240; usp. L 3c (Obveze i prava u odnosu na tijelo i tjelesnu dobrobit). L a i c i bi djelovanjem u svijetu trebali doi do svetijeg ivota 4162; oni bi se neprestano trebali truditi oko dublje spoznaje objavljene istine, te trajno od Boga moliti dar mudrosti 4161; usp. G 4ba (Poziv na svetost); G 4bb (Putovi posveanja); G 6b (Dionitvo laika u Kristovoj prorokoj, sveenikoj i kraljevskoj slubi). e n i d b a i o b i t e l j kao oblici posveenja ivota: G 4bb (Putovi posveenja); G 6cc (Poslanje i zadaa laika u enidbi i obitelji); K 9 (Sakrament enidbe); L 6 (Ureenje enidbe i obitelji); poziv ljudske osobe na ljubav ostvaruje se u enidbi i djevianstvu 4700. E v a n e o s k i s a v j e t i , odn. r e d o v n i k i z a v j e t i . U njihovom s e vrenju pokazuje svetost Crkve 4165; oni predstavljaju potpunu predanost Bogu 4836; njihovo utjelovljenje je Isus Krist 4836; njihovo vrenje se dogaa na poticaj Duha Svetoga 4165; oni koji ih slijede polau svjedoanstvo o Bojem kraljevstvu i odravaju ivom ljudsku obitelj 4338; usp. G 4bb (Putovi posveenja: evaneoski savjeti). Redovniki stalea). 1218 s t a l e : G 4bb (Putovi posveenja: bit i svrha redovnikog

D j e v i a n s t v o i c e l i b a t . Djevianstvo i celibat nadvisuju inidbu 1810 391 lsl; meusobno pomaganje suprunika nije savrenije sredstvo za posveenje nego li djevianstvo 3912; enidba i djevianstvo su, svako na svoj nain, konkretno ostvarenje najvie istine o ovjeku i ispunjenje njegovog poziva na ljubav 4700; usp. G 4bb (Putovi posveenja: djevianstvo i celibat); K 9ba (Narav enidbe, kranska enidba) Usp. C 4jb (Poziv ovjeka na zajednitvo s Bogom); G 4b (Poziv i poslanje zajednice vjernika).

3. Odnos prema samome sebi

a. - LJUBAV PREMA SAMOME SEBI KAO OSNOVNA OBVEZA Usp. C 4j (Poziv ovjeka); L 2c (Krepost ljubavi); L 3c (Odnos prema samome sebi: tijelo i tjelesna dobrobit). U priznavanju Boga kao svog poetka i cilja, ovjek pronalazi svoj ispravan stav prema samome sebi 4313; ovjek je osoba koju je Bog htio radi nje same 4830. Odbacuju se pretjerane tvrdnje prije svega o potrebi odvajanja od sebeljublja, o duhovnim dobrima i o vjenom spasenju 957-959 2201 2217 2224sl 2232/72253 2351//2373 2433. b. - OBVEZE I PRAVA U ODNOSU NA DUH I SRCE OVJEKA I s t i n a . Postoji pravo i obveza traiti istinu 3959 3870; ljudi su kao osobe obvezatni traiti istinu, prije svega vjersku 4241; ovjek ima pravo na prikladnu informaciju 4326. O s o b n a s l o b o d a . Iz dostojanstva same ljudske osobe proizlaze nepovrediva opa prava koja joj se ne mogu oduzeti 3957 4326; nepovredivost ljudske osobe vrijeaju: psihika prisila, neljudski ivotni uvjeti, proizvoljno uhienje, otmice, ropstvo, prostitucija, trgovina djevojkama, trgovina mladiima, nedostojni radni uvjeti 4327; usp. C 4fc i L lb (Sloboda); L 5g (Ljudskaprava). O s o b n a a s t i p o z i v. ovjek ima pravo na dobar glas i potovanje 4326; odbacuje se tvrdnja da je dozvoljeno vlastitu ast braniti - : dvobojem; - : ubganjem klevetnika 2037sl; - : lanim okrivljavanjem 2143sl; - : dvosmislenostima 2127; - : pobaajem 2134: usp. L 4d (Tijelo i tjelesna dobrobit blinjega). Odbacuju se tvrdnje koje za savrenost smatraju potrebnim odricanje due od duhovnih dobara (tj.od tenje za ljubavlju, od kreposti, od vlastite savrenosti i vlastite blaenosti) (896) 957-959 2207 2212 2351//2372. Obvezatnost na dobra djela 1538sl 1545sl 1548. 1219

L 3a

L 3b

Obveza izbjegavanja blie grjene prigode: odbaene tvrdnje 2061 2162sl. L 3c c. - OBVEZE I PRAVA U ODNOSU NA TIJELO I TJELESNU DOBROBIT ovjek mora svoje tijelo smatrati dobrim i dostojnim potovanja, jer ga je Bog stvorio i jer je odreeno za uskrsnue u posljednji dan 4314; dostojanstvo tijela trai da ovjek Boga slavi u svom tijelu i da ne dozvoli da slui zlim sklonostima 4314; Bog jami ovjeku pravo na nepovredivost ivota i tijela (ukljuujui 'nuna sredstva za asni ivot, b socijalnu pomo u nevolji) 3771 b 3774 a b 3958 a 3970sl; prvo pravo ljudske osobe je pravo na ivot 4552 4791; fiziki ivot je osnovno dobro, jer se sva ostala osobna dobra na nj oslanjaju i iz njega razvijaju 4791. Sama narav zapovijeda uvanje vlastitog ivota 3268 3270 3970; snagom Bojeg zakona je zabranjeno lakoumno izlagati opanosti svoj ivot 3272; dragovoljno samoubojstvo je u suprotnosti sa ivotom 4327; dvoboj: L 4d (Tijelo i tjelesna dobrobit blinjega). ovjekova vlast nad udovima vlastitog tijela ograniena je naravnim ciljevima 3723; ovjek ne smije unititi niti osakatiti svoje udove, osim ako je to za dobrobit sveukupnog tijela (Primjena naela cjelovitosti) 128a 3723 3760 3763; zabranjena je namjerna kastracija samoga sebe 128a 762. Spolna cjelovitost; odbacuje se masturbacija ( a i u medicinske svrhe) 687sl a 3684; predaja uiteljstva i Crkve te udoredni osjeaj vjernika svjedoe da je masturbacija unutarnje teko neuredan in 4584; odbacuju se tvrdnje koje stavljaju u pitanje grjenost odreenih tjelesnih ina 897 1367 2044sl 2149 2241 2247; zabranjuju se neudoredne knjige 1857; o ljudskoj spolnosti usp. L 6b. ini pokore i mrtvenja; odbacuju se tvrdnje koje umanjuju njihovu vrijednost 2238-2240 (3344): post vrijedi kao zadovoljtina za poinjene grijehe 1713; ne smije se osuivati obiaj posta u Latinskoj Crkvi 1080; post ne smiju zanemariti niti savreni ljudi 892. Usp. C 4ec (Ljudsko tijelo); C 4fb (Dostojanstvo ovjeka); L 4d (Odnos prema blinjemu: tijelo i tjelesna dobrobit); L 5g (Ljudska prava). L 3d d. - OBVEZE I PRAVA S OBZIROM NA RAD I MATERIJALNA DOBRA Obveza da se radi za uzdravanje ivota 3268-3271; ljenarenje je grjeno 4851; ovjek ima pravo na rad, hranu, odjeu i stan 4326; on mora umnoavati svoje talente sluenjem Bogu i radom za dobrobit ljudi 4341; prava koja se odnose na mogunost rada i obrazovanja 3942 3963; loe je stanje rad majki i djece zbog nedovoljne plae oca 3735 3960 3963. Koritenje stvari mora biti voeno udorednom prosudbom 4811. Ne smije se odbacivati svaka pronja redovnika 1174 (1491). 1220

Usp. C 4h (ovjek i stvorenje); C 4i (Ljudsko djelovanje); L 4e (Odnos prema blinjemu: rad i materijalna dobra); L 4f (Odgovorni odnos sa svijetom); L 10 (Ureenje rada). 4. Odnos prema blinjemu a. - LJUBAV PREMA BLINJEMU KAO OSNOVNA OBVEZA Naglaava se obveza ljubiti blinjega unutarnjim i formalnim inom 2110sl; glavna zapovijed ljubavi vodi prema punom priznanju dostojanstva svakog pojedinog ovjeka stvorenog na sliku Boju 4765; Uestvovanje krana u politikom ivotu je in ljubavi prema blinjemu 4484; in ljubavi mora se protezati i na one koji u drutenim, politikim ili vjerskim pitanjima misle ili rade drugaije 4328; povezanost izmeu ljubavi prema Bogu i blinjemu: L 2e (Krepost ljubavi); L 2f (Sjedinjenje s Bogom). Grijesi protiv ljubavi: odbacuju se laksistike tvrdnje o "veselju nad tuom tetom, h o elji tete drugome, co alosti nad tuim uspjehom a b c 2113 b 2114 "2115. b. - OBVEZE I PRAVA U ODNOSU NA BLINJEGA KAO OSOBU STVORENU OD BOGA U priznavanju Boga kao svog poetka i cilja ovjek pronalazi pravilan odnos prema drugim ljudima 4313; osnovna zapovijed ljubavi vodi prema punom priznavanju dostojanstva svakog ovjeka stvorenog na Boju sliku 4765; svi trebaju blinjega smatrati za drugo 'ja' tako da vode brigu o njegovom ivotu i o potrebnim sredstvima za dostojan ivot 4327; Teka je obveza drugima pomagati kako bi oni nadvladali svoju podreenost u odnosu na znanje, krepost, duhovnu snagu i vanjska dobra 3988. Iz krivog i nezdravog naina navijetanja moe nastati sablazan za blinjega 1405 1820. Sudjelovanje u zlu -: kod spreavanje zaea 2715 2758 3634 3917a; -: katolikog slubenika kod graanskog razvoda 3190-3193; - : kod dvoboja 3162; - : kao pomaga kod grijeha gospodara 2757; -: kod spaljivanja mrtvaca 3278sl; -: kod glasovanja za komuniste 3865 3930. Usp. C 4fa i L 1 a (Osoba); C 4fb (Dostojanstvo ovjeka); C 4fc i L lb (Sjedinjenje s Bogom); L 4a (Ljubav prema blinjemu); L 4c (Duh i srce blinjega); L 4d (Tijelo i tjelesna dobrobit blinjega); L 5g (Ljudska prava). c. - OBVEZE I PRAVA U ODNOSU NA DUH I SRCE BLINJEGA I s t i n a i i s t i n o l j u b i v o s t . ovjek ima osnovna prava, osobnu ast, obvezu traenja istine, slobodu miljenja, umjetniku slobodu i slobodu obavjeivanja 3959 4326. 1221 L 4c L 4b L 4a

Odbacuju se (laksistike) tvrdnje koje - : ispriavaju la i dvoznanost (2124) 2125-2128; - : utjeu na sudsko istraivanje dokaza 1112 2046 2102; - : omalovaavaju klevetanje i krivo svjedoenje 2143sl. Odbacuje se prividno slavljenje 'mise, sakramenata, "krtenja 789 2129 2560sl. P o u z d a n o s t . Odbacuju se laksistike tvrdnje o potrebi pouzdanosti kod obeanja 2030. O s o b n a s l o b o d a : C 4fc i L lb (Sloboda); L 3b (Duh i srce ljudi); L 5g (Ljudska prava); potovanje i ljubav moraju se protezati i na one koji u drutvenim, politikim i vjerskim pitanjima misle ili rade drugaije 4328. Teka je obveza drugima pomagati kako bi oni nadvladali svoju podreenost u odnosu na znanje, krepost, duhovnu snagu i vanjska dobra 3988. Odbacuju se tvrdnje tetne za ast drugih 2143sl. Tajna ispovijed i obveza uvanja ispovijedne tajne: K 6cc (Ispovijedanje grijeha). Iznose se naela v j e r s k o g o d g o j a 3685-3690; odgoj za kulturu srca 4331; usp. L leb (Odgoj savjesti); L 13 (Ureenje kulture); tumai se, u kojem se smislu odbacuje spolni odgoj 3697sl. Usp. C 4fc (Sloboda); L 3b (Odnos prema samome sebi: duh i srce); L 5g (Ljudska prava). L 4d d. - OBVEZE I PRAVA U ODNOSU NA TIJELO I TJELESNU DOBROBIT BLINJEGA i v o t . Prvo pravo ljudske osobe je pravo na ivot 4552; ivot je - : zahtjev nepovredivosti osobe 4791; -: osnovno udoredno pravo 4807; fiziki ivot je osnovno pravo, jer se na nj oslanjaju ostala dobra ljudske osobe i iz njega se razvijaju 4791; od asa zaea, odn. od stvaranja zigote, ivot svakog ljudskog stvorenja treba neogranieno uvati 4792sl (4807); nitko si, pod nikakvim uvjetima, ne moe prisvojiti pravo ubiti nevino ljudsko stvorenje 4792; drutvo, ili javna vlast, ne mogu nekome priznati pravo na ivot a drugome ga uskratiti 4552; ubojstvo, genocid, pobaaj i eutanazija protivni su ivotu 4327; zabranjeno je snagom boanskog ili naravnog zakona, izvan javnog postupka, nekog ubiti ili raniti, osim u nunoj obrani 3272; svjetska vlast moe izvriti kaznu smrti ako ona nije plod mrnje, nego temeljem sudske presude, i kod toga treba oprezno postupati 795; vojna sluba mora biti besprijekorna 321; ne smije se voditi rat protiv nevjernika (Turaka) 1484; odbacuje se ubojstvo nedunih na zahtjev javne vlasti 3790. Ljudska s p o l n o s t : L 6b. Odbacuju se tvrdnje, koje ne vide krivnju u ubojstvu - : klevetnika ili pokvarenog suca 2037sl 2130; -: tiranina 1235; -: kradljivca jedinog komada zlata.2131; -: osobe koja osporava zakonita vlasnika prava 2132sl; - : preljubnice koja je uhvaena u preljubu 2039. 1222
b a h

Ubojstvo ploda tijela ( p o b a a j ) odbacuje se (kao ubojstvo) 670 2134sl 3258 3298 3337 3358 3719-3721 4327 4476; pa i onda kada se poduzima u svrhu lijeenja 4476; o problemu namjernog pobaaja i o zakonodavstvu koje za to daje slobodu usp. 4550; razlikuju se razliiti naini vaenja zametka: b d e "ubrzavanje poroaja, pobaaj, "carski rez, trbuni rez, "kraniotomija 3258 b a V d 3298 3 3 3 6 3 3 3 7 3338. Kod e u t a n a z i j e se radi o povredi boanskog zakona, o vrijeanju dostojanstva ljudske osobe, o zloinu protiv ivota, o napadu na ljudski rod 4661; suprotna miljenja 4662; o primjeni neuobiajenih sredstava, usp. 4663; o njihovom odbacivanju 4664; ogranienje na uobiajena medicinska sredstva 4665; odbacivanje lijeenja kojim se moe samo nesigurno i jako bolno produiti ivot 4666. Odbacuju se dvoboj i tzv. "boji sudovi" 799 1111 1113sl 1830 2022 2571-2575 3272sl a 3672; dvoboj je "kuanje Boga, ^lakoumno odbacivanje vlastitog ivota, "kao osobna osveta on je izokretanje prava "199 b 3272sl; lijenik ili ispovijednik ne smiju asistirati dvoboju 3162. N e p o v r e d i v o s t t i j e l a . Javna vlast nema izravnih ovlasti nad udovima svojih podlonika (3272) 3722 3760-3765: oskaenje i muenje se protive nepovredivosti ljude osobe 4327; problem dozvoljenosti - : kastracije i osakaivanja 128a 762; - : s t e r i l i z a c i j e 3722 3760-3765 3788; sterilizacija u svrhu lijeenja 3760; osuuje se izravna sterilizacija mukarca ili ene (3722sl) 4476 4560; svaka je sterilizacije u potpunosti zabranjena pa i onda kad se izvodi temeljem javne naredbe 4560; odbacuju se mjere koje javne vlasti poduzimlju u svrhu spreavanja zaea, sterilizacijia ili pobaaja 4711; neudoredno je osiguravanje gospodarske pomoi ovisno od programa za spreavanje zaea, sterilizacije ili pobaaja 4711. M i l o s t i n j a : L 4 e (obveze u odnosu na materijalna dobra). a B r i g a za t i j e l a u m r l i h . Zabranjuje se spaljivanje tijela ( s opravdanjem) a 3188 3195 si 3276-3279 3680; ono je dozvoljeno pod odreenim uvjetima 3680 4400; spaljivanje tijela ne prijei Boju svemo u tome da ponovno uspostavi tijelo 4400; usp. M 3a (Uskrsnue mrtvih); dozvoljenost sudjelovanja kod spaljivanja tijela 3278sl; tijelima embrija i zametaka treba iskazivati isto potovanje kao i ostacima ostalih mrtvih ljudi 4796. Odbacuje se obeaivanje groblja i iskapanje ve ukopanih tijela u svrhu razbojnitva 773. Usp. C 4ec (Ljudsko tijelo); C 4fb (Dostojanstvo ovjeka); L 3c (Odnos prema samome sebi: tijelo i tjelesna dobrobit). e. - OBVEZE I PRAVA U ODNOSU NA RAD I MATERIJALNA DOBRA Prema odredbi Stvoritelja, stvorena dobra se moraju usavravati ljudskim radom, tehnikom i kulturom i na primjeren nain podijeliti meu ljude 4162; ljudsko djelovanje mora biti u skladu s dobrobiti ljudskoga roda, te ovjeku kao 1223 L 4e

pojedincu i kao lanu drutva mora omoguiti ispunjavanje njegovog poziva 4335; stvorene stvari i drutvo imaju svoje vlastite zakone i vrijednosti, koje ovjek mora prepoznati, s njima se sluiti i oblikovati ih 4336; koritenje stvari mora biti voeno udorednom prosudbom 4811. Pravo na rad, prehranu, odjeu i stan 4326. Krani moraju tako djelovati da svoje kuanske, profesionalne, znanstvene i tehnike napore povezu s vjerskim vrijednostima 4343; kranin koji zanemaruje svoje vremenite obveze, zanemaruje svoje obveze prema blinjemu i Bogu 4343. Teka je obveza drugima pomagati da nadvladaju svoju podreenost u odnosu na vanjska dobra 3988. M i l o s t i n j a se preporua kao dobro djelo kao (zadovoljtina za poinjene grijehe, ^molitva za umrle) b 797 a 1713 b 856 ^1304 b 1405; usp. K 6cd (Zadovoljtina); opravdava se nain ivota prosjakih redova 844 1170 1174 1184 1491. Obveza na milostinju ne proizlazi - osim u krajnjim sluajevima - iz pravednosti nego iz ljubavi 3267; bogati su obvezatni davati milostinju od svojih prihoda 2112 3729. Usp. C 4h (ovjek i stvorenje); C 4i (Ljudsko djelovanje); L 3d (Odnos prema samome sebi: rad i materijalna dobra); L 5c (Ope dobro); L 10 (Ureenje rada); L 11 (Ureenje vlasnitva). L 4f f. - OBVEZE I PRAVA S OBZIROM NA ODGOVORNI ODNOS PREMA SVIJETU Sve zemaljsko mora biti upravljeno na o v j e k a , kao sredite i vrhunac stvaranja 4312 (4314); poredak stvari treba podloiti poretku osoba 4326 (4694). (Materijalna) dobra su stvorena na korist s v i m a . Svi imaju pravo njima se koristiti 3267 3942 3951 (4448); ona moraju koristiti svima 4448; svaki ovjek ima pravo dobiti od zemlje ono to mu je najnunije 4448. ovjek mora gospodariti zemaljskim stvorenjima i koristiti ih na s l a v u B o j u ( a i brinuti se za njih) 4312 4334 (4337) 4448 a 4812; nova dobra i pomona sredstva treba promatrati kao Boji dar i odgovor na ljudski poziv 4812. Koritenje dobrima mora biti voeno u d o r e d n o m p r o s u d b o m 4811; vlasnitvo i koritenje dobrima odreeno je ovjekom kao Bojom slikom i njegovim pozivom 4812; u priznavanju Boga kao svog poetka i cilja ovjek pronalazi svoj odnos prema stvorenim stvarima 4313; ovjek ulazi u pravo posjedovanje svijeta zahvalnou prema Stvoritelju i koritenjem stvorenja u siromatvu i slobodi 4337. ovjek, otkupljen po Kristu i Duhom Svetim uinjen novim stvorenjem, moe i mora voljeti stvari koje je Bog stvorio 4337; potovanje prema stvarima vidljive prirode i kozmosu 4816. 1224

Stvorene stvari imaju vlastite zakone i vrijednosti koje ljudi moraju prepoznati, koristiti ih i oblikovati 4336; usp. C 4bb (Autonomija zemaljskih stvari). Ono to ljudi ine u uspostavi pravednosti, bratstva i ljudskog poretka u drutvenim odnosima je vrednije od tehnikog napretka 4335; usp. C 4ie (Napredak); L 7 (Ureenje drutva). Oekivanje nove zemlje ne smije slabiti, nego mora poveati skrb za oblikovanje ove zemlje 4339; usp. C 4ic (Ureenje ljudskog djelovanja); M lb (Eshatoloka vjera i zemaljske stvarsnosti). Usp. C (Bog stvara svijet i podjeljuje mu milost); poseb. C 3 (Vidljivi svijet); C 4h (ovjek i stvorenje); C 4i (Ljudsko djelovanje). 5. Osnovne odrednice drutvenog udorednog ivota a . - D R U T E V N A NARAV OVJEKA ovjek ivi u zajednici u skladu sa svojom naravi, 'temeljem Boje odredbe, hne samo dobrovoljno ili cw skladu s ljudskim dogovorom a c 3151 a b 3165 (3168) a 3170-3173 3743 3971 a 3973 a 3979sl 4312 4325. Za ispunjenje svog poziva on je upuen na odnos s drugima, na njihove usluge i razgovor 4312 4325; bez odnosa prema drugome ovjek ne moe niti ivjeti niti razvijati svoje sposobnosti 4312; Bog g a j e stvorio ne za samotnjaki ivot, nego da stvori drutveno zajednitvo 4332; Stvoritelj: - : ga je postavio u drutvo obdarenog razumom i slobodnog 4321; - : je u njegovu duhovnu i udorednu narav upisao zakone drutvenoga ivota 4323. ovjeku su vanjska dobra i dobra due dana, sjedne strane za vlastito usavravanje, a s druge strane na korist drugih 3267 3952; teka je dunost pomagati drugima i nadvladati njihovu podreenost s obzirom na znanje, krepost, snagu duha i vanjska dobra 3988. Osobe su aktivni odgovorni subjekti drutvenog ivota 4765; drutvene zahtjeve treba ubrajati meu glavne obveze dananjeg ovjeka 4330. Odbacivanje isto individualistike etike 4330. Usp. C 4g (Drutvena narav ovjeka), poseb. C 4ga (Odreenje ovjeka za drutveni ivot). b. - DRUTVO I NJEGOVA ODGOVORNOST Drutveno u r e e n j e i njegov n a p r e d a k moraju neprestano biti usmjereni na dobrobit osobe; poredak stvari treba podrediti poretku osoba, a ne suprotno 4326 (4446sl 4457 4580 4812 4815); svaki napredak mora potivati granice koje su postavila napromjenjiva naela, a koja se opet oslanjaju na konstitutivne momente i bitna svojstva svake ljudske osobe 4580; sredstva drutvenog 1225 L 5b L5a

djelovanja moraju odgovarati ljudskom dostojanstvu 4771; ovjeku mora biti dostupno sve to on treba za uistinu ljudsko voenje ivota 3165 4326. Druteno ureenje treba dnevno razvijati u istini, pravednosti i ljubavi; ono mora u slobodi nai dnevnu ljudsku ravnoteu 4326. Prije svega tzv. l j u d s k a p r a v a spadaju meu prava koja su prije ljudskog drutva; ljudsko drutvo mora ta prava tititi i uiniti ih djelotvornima 4551; usp. L lc (Zakon razuma kao naravni zakon); treba nadvladati svaki oblik drutvene i kulturne diskriminacije 4329. D r u t v e n i n a u k . Crkva prua saetak naela, kriterija za prosuivanje, pravila i poticaje za djelovanje 4764; usp. C 41a (Drutveni nauk Crkve). Usp. C 4gd i L 5c (Ope dobro); C 4gb (Bratstvo, solidarnost i ljubav); C 4ge (Svrha graanske zajednice); C 4gf (Bit graanske zajednice); C 4gg (Jenakost i nejednakost u drutvu); C 4ie (Napredak); C 4kc (Suvremene promjene); L la (Osoba); L 5e i L 5f (Naelo solidarnosti i supsidijarnosti); L 5g (Ljudska prava); L 7 (Ureenje drutva); L 9 (Ureenje ljudske obitelji). L 5c c. - OPE DOBRO O p e d o b r o obuhvaa sve one uvjete drutvenog ivota koji mogu pojedincima i skupinama olakati potpunije postizavanje vlastitog usavravanja 4326; ono se sastoji u uvanju prava ljudske osobe 3983 3985; ope dobro je u slubi osoba 4771. Svatko prema svojim sposobnostima i potrebama drugih, mora doprinijeti opem dobru 4330. Zbog sve vee meusobne globalne zavisnosti, ope dobro sve vie obuhvaa prava i obveze koje se odnose na itav ljudsi rod 4326 4330; skupine moraju voditi rauna o potrebama i pravima drugih skupina i o opem dobru itavog ovjeanstva 4326; stvorena dobra moraju svima sluiti za dobro 4448. G o s p o d a r s k o ope dobro: obveza voditi brigu za ope dobro izvodi se iz drutvenog karaktera vlasnitva 3728; treba se brinuti za sve lanove drutva, iako na razliite naine 3984; ta se briga mora ( a osim na vlastiti narod) protegnuti i na itav svijet 3732 3940 3956 a 3983 a 3989 3992-3994 4326 4330; posebni sluajevi kod kojih je potrebno voditi rauna o opem dobru 3 73 7 3 772 3938 3946 3951 3983 3988 3992. Usp. C 4ge (Svrha graanskog drutva); C 4gd (Ope dobro); C 4gh (Autoritet u drutvu); C 4gi i L 5d (Ustanove); C 4gj (Ope zajednitvo naroda i neunarodne ustanove); L 5b (Drutvo i njegova odgovornost); L 5e (Naelo solidarnosti); L 7-9 (Ureenje drutva, drave i ljudske obitelji); L 11 (Ureenje vlasnitva). L 5d d. - USTANOVE I NJIHOVA UKORIJENJENOST U LJUDSKU NARAV Ljudska osoba jest i mora biti temelj, nositelj i svrha drutvenih ustanova (\i borbi protiv drutvenog i politikog porobljavanja i u obrani osnovnih prava) 4325 1226

4326 a 4329; Ustanove i zakoni, koji su u skladu s naravnim zakonom i koji su upravljeni na ope dobro, jame i unapreuju slobodu osoba 4769. S t v a r a n j e u s t a n o v a . Pojedinci trebaju pomagati javne i privatne ustanove, koje ele popraviti ivotne uvjete ljudi 4330; kako bi graani bili spremni suraivati u razliitim drutvenim skupinama, oni u tim skupinama moraju nai vrijednosti 4331; te bi ih vrijednosti morale osposobiti za slubu drugima 4331; samo zajednice koje su povezane vezom duhovne kulture i religije mogu - bez tete za svoje lanstvo - unapreivati uvjerenja koja se odnose na narav, poetak i cilj ljudi i drutva 4503. Usp. C 4gi (Ustanove i drutvo); G 7ab (Crkva i drutvo); L 5a (Drutvena narav ovjeka).

e. - NAELO SOLIDARNOSTI KAO OSNOVNI DRUTEVNI ZAKON Naelo s o l i d a r n o s t i povezano je s dostojanstvom ovjek kao sa svojim temeljem 4766; ono je zajedno s naelom s u p s i d i j a r n o s t i , temelj na koji se oslanjaju kriteriji prosudbe o drutvenom stanju, o strukturama i sustavima 4767. Osnovni zakoni drutvenog ivota su p r a v e d n o s t i lj ub a v 3941 3973 (3978) (4326); suosjeanje (solidarnost) znai vrsta i postojana volja brinuti se za o p e d o b r o 4817; sama pravednost, ako nije potpomognuta ljubavlju, nije dovoljna da prome ljudski ivot u njegovim razliitim podrujima 4684. Ljudsko i nadnaravno b r a t s t v o pokazuje se u obvezi za solidarnost, drutvenu pravednost i opu ljubav 4488; suosjeaj (solidarnost) je istovremeno put prema miru i n a p r e t k u 4818. Obveza pravednosti i ljubavi se ispunjava sve vie i vie - : ako svatko doprinosi opem dobru prema svojim sposobnostima i prema potrebama drugih 4330 (4766) ( 4 8 1 8 ) ; - : ako se lanovi svakog drutva meusobno priznaju kao osobe 4818. M e u s o b n a p o v e z a n o s t ljudi i naroda odgovara suosjeanju (solidarnosti) kao udoredni i drutveni dodatak, kao krepost 4817; meusobna povezanost je u dananjem svijetu prihvaena kao osnovni sustav vrijednosti i kao udoredna kategorija (u gospodarstvu, kulturi, znanosti, upravi, religiji) 4817; obveza solidarnosti vrijedi i meu narodima 4461; uzdizanje vlastite drave i vlastite rase protivi se solidarnosti svih ljudi 4466. Crkveni je nauk upravljen protiv svih oblika drutvenog i politikog "individualizma" 4766. O drutvenoj pravednosti kao gospodarskom naelu usp L 7 (Ureenje drutva); L 11 (Ureenje vlasnitva). Usp. C 4bc (Pravednost i mir); C 4gb (Bratstvo, solidarnost i ljubav meu ljudima); C 4kd (Prijetnje i problemi ljudskoga roda); C 4kf (Tenja prema pravednosti); C 41a (Drutveni nauk Crkve); L 2e (Krepost ljubavi); L 5c (Ope dobro); L 5f 1227

L 5e

(Naelo supsidijarnosti); L 7 (Ureenje drutva); L 9 (Ureenje obitelji ovjeanstva). L 5f f. - NAELO SUPSIDIJARNOSTI KAO OSNOVNI DRUTVENI ZAKON Naelo s u p s i d i j a r n o s t i je povezano s dostojanstvom ovjeka kao sa svojim temeljem 4766; ono je zajedno s naelom s o l i d a r n o s t i , temelj na koji se oslanjaju kriteriji prosudbe o drutvenom stanju, o strukturama i sustavima 4767. Svaka drutvena klasa mora biti ustrojena prema naelu supsidijarnosti ( a pa i svjetsko drutvo) 3738 3943 3951 3966 a 3995; naelom supsidijarnosti unapreuju se privatne inicijative i udruenja niih razina 3940 3943 3949sl 3966 (4454); za ostvarenje ciljeva postavljenih od javnih vlasti treba pomo privatnih poduzea i saveza 4454. Dravna vlast treba pravnim normama osiguravati prava graana i slobodnu djelatnost meu-struktura 4483; niti zajednica, niti bilo kakvo udruenje, ne smiju se postaviti umjesto inicijativa i odgovornosti osoba ili posrednikih udruenja na onim razinama na kojima ona sama mogu djelovati, i ne smiju unititi njihov neophodno nuni prostor slobode 4766. Drutveni nauk Crkve upravljen je protiv svih oblika "kolektivizma" 3726 4766. Usp. C 4fc (Sloboda); C 41a (Drutveni nauk Crkve); L 5e (Naelo solidarnosti); L 8 (Ureenje drave). L 5g g. - LJUDSKA PRAVA Nepovrediva su ona opa prava koja proizlaze iz dostojanstva ljudske osobe i ona ne mogu biti oduzeta 3957 4326; dravna vlast mora jamiti slobodu koja brani dostojanstvo ljudske osobe 3250 4342; dravna vlast mora voditi rauna o "pravu na privatno vlasnitvo i o ^djelovanju udruga na srednjim razinama a 3949sl b 3966. Prvo pravo ljudske osobe je pravo na ivot 4552 4791; L 3c i L 4d (Tijelo i tjelesna dobrobit: ivot). Meu osnovna prava ovjeka koja se na poseban nain odnose na ovjeka je sloboda, -: "ivjetiprema svojoj savjesti; -: da prema mjerilu savjesti ^privatno i javno ispovijeda svoju vjeru a 3250 b 3961 a 4240 a 4326; : vjerska sloboda 4162 4240 4243 (4321) 4326 (4712); ona vrijedi i za djelovanje u vjerskim zajednicama 4243; : sloboda od prisile kod prihvaanje vjere: nikoga se ne smije protiv njegove volje siliti na krtenje 647 698 773 (1998) 2552-2554 2557 3177; ne smiju se krstiti djeca protiv volje roditelja 1998 2552-2554 2557; Krist nije nikoga prisiljavao, nego je poduzimao sve kako bi ga uvjerio poniznim uvjervanjem 698;

1228

: tolerancija u odnosu na vjersko uvjerenje drugih, ali i zatita religije od onih a koji bije htjeli unititi 480 698 772 773 3176 (3250) 325 lsl 4328; odbacuje se: [Spaljivanje krivovjernika je protivno volji Duha Svetoga] 1483; treba razlikovati: zabludu od osobe u zabludi, izmeu inicijativa na drutvenom i kulturnom podruju i zabluda koje se kod toga pojavljuju 3996sl 4328; na to naelo mora biti upravljena suradnja ne-katolika 3996; : pravo na oitovanj e vlastitog milj enj a uz uvanj e moralnog poretka i zaj ednike koristi svih 3959 (4328); nema neograniene slobode miljenja, pisanja i nauavanja 2731 2850-2859 2875 2979 3252; : pravo na slobodni izbor vlastitog ivotnog puta (enidba, sveenitvo, redovnitvo) 3962 4326 (4455); : pravo na osnivanje obitelji i na odgoj 4326 (4455) 4712; pojedina obiteljska prava: L 6a (Pravo na enidbu i obitelj, obiteljska prava): : pravo na rad 4326; : pravo na preuzimanje zadae vlastite odgovornosti 3947sl 3964 3966 3972 3974; : pravo na dostatno obrazovanje i na znanstveno djelovanje 3959sl; pravo na prikladnu informiranost 3959 4326: : pravo na izbor boravita i na njegovo mijenjanje (s odgovarajuim ogranienjima) 3967 3990); : pravo na hranu, odjeu i stan 4326 (4712); : pravo na zatitu privatnog ivota 4326 (4712); : pravo na dobar glas i potovanje 4326.

Treba nadvladati svaki oblik drutvene ili kulturne diskriminacije (zbog spola, rase, boje, drutvenog poloaja, jezika ili religije) (4198sl) (4321) 4329; nijekanje osnovnih prava zbog rase ili boje koe znai omalovaavanje ljudskih prava 4467; usp. C 4gg (Jednakost i nejednakost u drutvu). Naglaava se sloboda ene u enidbi 3709; ene imaju pravo na javne slube temeljem dostojanstva ljudske osobe 3975sl. Odbacivanje ropstva: tko kupi ili proda ovjeka grijei protiv zapovijedi pravednosti i ljudskosti 668 1495 2745sl 4327. Odbacuje se muenje kod sudskih istraga 648; usp. i 'boji sudovi': L 2b (Strahopotovanje pred Bogom) Psihika prisila, neljudski ivotni uvjeti, neutemeljeno uhienje, otmica, osakaenje, muenje, ropstvo, prostitucija, trgovina djevojkama, trgovina mladiima i nedostojni uvjeti rada su grijesi protiv nepovredivosti ljudske osobe 4327. Slubeno sveenitvo ne treba ubrajati meu ljudska prava; krtenje nikome ne daje pravo da u Crkvi dobije javnu slubu 4603; usp. K 8a (Sveenitvo Novoga saveza). 1229

(Tvrdnja da postoji) istinsko i zakonito pravo na dijete, protivi se dostojanstvu i naravi samoga djeteta 4806. Usp. C 4fb (Dostojanstvo ovjeka). L 5h h. - UTEMELJENOST DRUTVENIH NORMI U BOGU Temelj i osnova ljudskog zajednitva je zajednitvo u T r o j s t v u 4324; u drutvenom poretku ovjek mora prepoznati odraz Boje savrenosti 3772 (3978). Najvie pravilo ljudskog ivota, prema kojem B o g ureuje ljudsku zajednicu, je njegov vjeni, objektivni i sveopi zakon 4242. Stvoritelj je upisao zakone drutvenog ivota u duhovnu i udorednu narav ovjeka 4323. Zaetnik osnovnih prava je sam Stvoritelj i Otac 4628. K r i s t nije samo Spasitelj nego i zakonodavac 1571; on je ljudima donio bratstvo kako bi ih pomirio s Ocem 4488; ljudska se solidarnost moe uistinu ostvariti samo u Kristu 4488. Na D u h a S v e t o g a spada razvitak drutvenog ureenja u istini, pravednosti, ljubavi i slobodi 4326. E v a n e l j e je izvor istine i udorednog nauka 4207: Kristovo Evanelje navjeuje i proglava slobodu Boje djece, odbacuje svako ropstvo, priznaje dostojanstvo savjesti, posveuje njezino slobodno odluivanje, opominje da svi ljudi imaju darove kako bi poveali svoju slubu Bogu i ljudima, te preporuuje ljubav svih prema svima 4341; udoredni red Evanelja usavrava i uzdie udoredni zakon, koji ve sam po sebi pripada u ljudsku narav 4759; Neposredno od Boga proizlazi kako crkveni tako i dravni a u t o r i t e t 31513170. Vrijednosti koje se danas posebno cijene imaju boansko porijeklo. One su jako dobre ukoliko one proizlaze iz sklonosti koje je ovjeku dao Bog 4311; samo se na vjeri u Boga mogu temeljiti duhovna naela za izgradnju moderne civilizacije 4424; kriteriji prosuivanja, vrijednosti, naini miljenja, tenje i naini ivota moraju odgovarati Bojoj rijei i njegovom planu spasenja 4575; Mir s Bogom je prvi temelj unutarnjeg mira ovjeka i drutvenog mira 4488. Usp. C 4ga (Drutvena narav ovjeka); C 4gb (Bratstvo, solidarnost i ljubav meu ljudima); C 4gc (Pravednost i mir); C 4gm (Osloboenje i promjena struktura); C 4gn (Krist i ljudska zajednica); L 1 d (Utemeljenje naravnoga zakona u Bogu). 6. Odrednice za enidbu i obitelj L 6a a. - PRAVO NA ENIDBU I OBITELJ I OBITELJSKA PRAVA P r a v o na e n i d b u i osnivanje obitelji 3702 3771 3962 4326 4455; pravo obitelji na ivot i na daljnji razvitak 4712; osnovna udoredna dobra su prava obitelji i ustanove enidbe 4807. 1230

B o g j e od poetka stvorio ovjeka kao mukarca i enu: njihova veza ini osnovni oblik zajednitva meu osobama 4312; obiteljsko zajednitvo je prije graanskog udruivanja 3728; odbacuje se: [obitelj dobiva svoju osnovu za postojanje iz graanskog prava] 2891; poredak ljubavi i podreenost u obitelji 3707-3709; jednaka su enidbena prava mukarca i ene (778) 3144; usp. K 9ba (Narav enidbe); kod osnivanja obitelji mukarac i ena imaju ista prava 3962. Pravo i dunost obitelji na odgoj i obrazovanje djece 3685 3690 3962 4326 4712; to pravo je ispred dravnog prava 2891 si 3690 3693; pravo da se maloljetne titi prikladnim ustanovama 4712; iznose se naela vjerskog odgoja 3685-3690; odgoj za kulturu srca 4331. Ostala o b i t e l j s k a p r a v a su pravo na -: intimnost u enidbenom i obiteljskom ivotu 4712; -: postojanost enidbene veze 4712; -: vjersku slobodu 4712; -: psihiku, drutvenu, politiku i gospodarsku sigurnost 4712; -: na stan 4712; -: na iseljenje kako bi se pronali bolji ivotni uvjeti 4712; - : zastupnje vlastitih zahtjeva pred gospodarskim, drutvenim i kulturnim javnim vlastima 4712; -: osnivanje udruga s drugim obiteljima i ustanovama 4712; - : na osmisleno slobodno vrijeme 4712; -: (starih) na dostojan ivot i dostojnu smrt 4712. Osuuje se rad majki i djece zbog nedovljno plaenog rada oca 3735 3737; pravedna plaa mora voditi rauna o potrebama obitelji (3266) 3271 (3726) 3735 3938. Usp. K 9ba (Narav enidbe); L 5g (Ljudska prava). b. - ENIDBENA LJUBAV I LJUDSKA SPOLNOST Kod enidbene ljubavi se prije svega radi - : o inu slobodne volje 4470; - : o potpuno ljudskoj i sveobuhvatnoj ljubavi 4471 4 7 0 l s l 4709; punina enidbene ljubavi odgovara zahtjevima odgovorne plodnosti, koja u svojoj upravljenosti na raanje nadilazi isto bioloki red 4702; enidbena ljubav mora biti -: vjerna i iskljuiva 4472 4709; - plodna 4473; svako vrenje enidbenog ina mora po sebi biti upravljeno na raanje ljudskoga ivota 3717 4475 4709; enidbeni in : je udoredno dobar i dostojanstven 4475; -: ostaje ispravan i kod predvidive neplodnosti koja ne proizlazi iz volje suprunika 3718 4475; majinstvo ene predstavlja poseban "udio" zajednikog roditeljstva suprunika, iz ega za mua proizlazi posebna obveza prema eni 4834; usp. K 9ba (Narav ljubavi); K 9bb (Dobra enidbe); K 9bc (enidbeni ciljevi). S p o l n o s t se vri uistinu na ljudski nain samo kao sastavni dio ljubavi, kojom se mukarac i ena meusobno veu sve do smrti 4701; fiziko predanje mora biti znak i plod osobnog predanja 4701; jedino "mjesto" za spolnost je enidba 4582 4703; ustanova enidbe slijedi iz veze enidbene ljubavi, koja se u javnosti potvruje kao neto jedinstveno, kako bi se ivjela u vjernosti prema planu Boga Stvoritelja 4703; enidbeno ivotno i ljubavno zajednitvo se uzvisuje temeljem ulaska mua i ene u zaruniku vezu Krista s Crkvom 4704; usp. K 9ba (Narav ljubavi); L 8bd (Vlastitosti enidbe). 1231 L 6b

Odbacuje se - : enidba na odreeno vrijeme, na pokus 3715; - : [Postoji pravo na spolno spajanje prije poetka enidbe, u sluaju vrste volje za enidbom i na neki nain ve enidbene sklonosti] 4582; - : razvrgavanje enidbi 283; - : ustrajavanje prividnih udovica uz svog drugog mua, nakon to im se vratio mu za koji se mislilo daje mrtav 314; - : laksistiko shvaanje o grjenosti odreenih tjelesnih ina 2060 2109 2148-2150; neudoree izmeu a neoenjenih je (smrtni) grijeh 835 2148; odbacuju se laksistike tvrdnje o ispovijedanju naina grijeenja na spolnom podruju 2044sl 2150. Klerici i redovnici ne mogu sklopiti valjanu enidbu 1809; na spolnom podruju ne postoji malovana materija, ako ispovjenik nekoga zavodi 2013; odbacuje se laksistiko shvaanje na tom podruju 2026sl. Odbacuje se mlako osuivanje ili ipriavanje i s t o s p o l n i h o d n o s a 45 83; oni nisu u skladu sa svojom unutarnjom naravi i ne moe ih se odobriti ni na koji nain 4583. S a m o z a d o v o l j a v a n j e : L 3 c (Obveze i prava u odnosu na tijelo i tjelesnu dobrobit) S p o l n i o d g o j . O pravom nainu spolnog odgoja 3697; koedukacija 3698; zabranjuju se neudoredne knjige 1857. odbacuje s e

Usp. C 4fd (ovjekova upuenost na ljubav).; C 4fe (ovjek kao mukarac i ena); C 4g (Drutvena narav ovjeka); G 4ba (Poziv vjernika na svetost); G 4bb (Putovi posveenja); G 6cc (Poslanje i zadaa laika u enidbi i obitelji); K 9 (Sakrament enidbe); L 2e (Krepost ljubavi); L 2f (Sjedinjenje s Bogom). 6c c. - PRENOENJE LJUDSKOG IVOTA U ENIDBI Tumai se d o b r o p o t o m s t v a 3704sl; roditelji donose odluku o broju svoje djece 4455; osuuju se odredbe vlasti, ili drugih javnih autorieta, koji ele ograniiti tu slobodu 4711; usp. L 8 (Ureenje drave). Temeljem jedinstvenih svojstava ljudske osobe i prenoenje ljudskog ivota ima jedinstvena svojstva 4791; ono zahtijeva svjesno sudjelovanje roditelja u B o joj ljubvi4792. Od trenutka zaea, tj. od stvaranja zigote, treba neogranieno uvati ivot svakog ljudskog stvorenja 4792sl (4807); nitko nema prava ubiti nevino ljudsko stvorenje 4792. Prenoenje ljudskog ivota mora se dogaati iskljuivo u enidbi, jedinstvenim i iskljuivim inom suprunika 4792; odgovorno raanje moe se dogoditi jedinu u enidbi 4799 4802; oduzima se potrebna savrenost zaeu koje se u srcu ne namjerava izvriti kao plod enidbenog ina 4802. Dijete ima p r a v o da bude zaeto u enidbi, zatieno majinim krilom, te da bude roeno i odgajano; dijete moe samo tako spoznati svoj identitet i do zrelosti dovesti svoje oblikovanje u ovjeka 4799; tvrdnja o istinskom i zakonitom pravu na dijete protivi se dostojanstvu i naravi djeteta 4806. 1232

Dozvoljena je p r e n a t a l n a d i j a g n o s t i k a , ako vodi brigu o nepovredivosti ivota embrija i ljudskog zametka, i ako je upravljena na zatitu i skrb za svaki pojedini embrij 4794; osuuje se olakavanje povezivanja prenatalne dijagnostike i pobaaja, ili prisila da se netko podvrgene prenaltalnoj dijagnostici s ciljem odstranjivanja zametka s oteenjima ili s nasljednim bolestima 4794. Dozvoljeni s u t e r a p e u t s k i z a h v a t i u ljudski embrij, ako se vodi briga o nepovredivosti embrija i ako takvi zahvati ne nose sa sobom neprimjerene opasnosti 4795; nisu dozvoljeni neizravni terapeutski zahvati, istraivanja i pokusi na embrijima 4796. U m j e t n o p r e n o e n j e i v o t a . Osnovna dobra koja s u povezana s metodama umjetnog prenoenja ivota jesu: ivot na svijet pozvanog ljudskog stvorenja, i posebna svojstva prenoenja ivota u enidbi 4791; mogunost stvaranja ivota bez spolnog sjedinjenja ne znai automatski i njegovu dozvoljenost 4791; umjetna oplodnja nije dozvoljena 3323 3953; kod prenoenja ljudskog ivota nikome nije dozvoljeno primijeniti metode koje su dozvoljene kod biljaka i ivotinja 4791. Embrije stvorene u e p r u v e t i treba smatrati za ljudska stvorenja i bia koja imaju prava; oni se ne smiju stvarati kao b i l o k i m a t e r i j a l u istraivake svrhe 4797; pokusi ili namjera oploivanja izmeu spolnih stanica ljudi i ivotinja, ili unoenje ljudskog embrija u maternicu ivotinja, protivi se dostojanstvu ljudskog stvorenja i pravu svake osobe da bude zaeto i roeno u enidbi i iz enidbe 4798; udorednost morala protivi se stvaranju embrija b l i z a n a k o m p o d j e l o m , kloniranjem, partenogenezom ili zamrzavanjem embrija (kriokonzervacijom) 4798. H e t e r o l o g n a umjetna oplodnja se protivi jedinstvu enidbe, dostojanstvu suprunika, jedinstvenom pozivu roditelja i pravu djeteta 4800. udoredno nije dozvoljeno z a m j e n s k o m a j i n s t v o 4801. H o m o l o g n a umjetna oplodnja objektivno razdvaja dobra enidbe od znaenja enidbe 4802; ona se moe u okviru enidbe odobriti samo onda ako tehnika sredstva ne zamjenjuju enidbeni in 4803; homologna oplodnja u epruveti po sebi nije dozvoljena 4803; ona u stvari nije postignuta niti namjerno eljena kao izraz i plod ina koji je vlastit enidbenoj vezi. Objektivno gledajui, ona roenju ljudske osobe oduzima njoj svojstvene vlastitosti 4803, u udorednom pogledu treba razlikovati homolognu FIVET-metodu od prenoenja ivota izvan enidbe 4803., Medicinsko 4805. u m i j e e mora biti usmjereno na pomaganje enidbenog ina

Dravno zakonodavstvo izazvano b i o m e d i c i n s k i m n a p r e t k o m , mora se temeljiti na osnovnim normama udorednog zakona 4807; kod toga treba teiti za irokom drutvenom suglasnou 4807; ako dravni zakoni odobravaju nedozvoljene tehnike postupke, treba nastojati promijeniti takve zakone, ili im s e suprotstaviti p a s i v n i m o t p o r o m 4807. 1233

Potomstvo se moe izbjegavati ako oba suprunika na to pristanu 3716; dozvoljeno je voditi rauna o neplodnim danima kao jednom od mogunosti koju prua priroda 3148 3748 4477sl; odbacuje se spreavanje zaea u enidbi (uzpomo a umjetnih sredstava) 2715 2758-2760 2791-2793 2795 3185-3187 3634 a a 3638-3640 3716-3718 3917a; nikada nisu dozvoljena srestva koja izravno spreavaju zaee, jer ona tijeku roenja uduzimaju prirodni tok 4478; treba odbaciti mjere javnih vlasti u prilog spreavanja zaea, sterilizacije i pobaaja 4711; usp. L 8 (ureenje drave); udoredno ponaanje ene u konfliktnim situacijama 2715 2758 3634 3718. Pitanjedozvoljenosti- : p r e k i n u t o g s n o a j a (coitusinterruptus)3660-3662; -: z a d r a n o g s n o a j a (amplexus reservatus) 3907; odbacuje se izravno prekidanje ve zapoetog tijeka raanja 4476. Osuuju se s t e r i l i z a c i j a i p o b a a j : L 4 d (Tijelo i tjelesna dobrobit). Usp. K 9b (Pojam enidbe); L 3c i L 4d (Tijelo i tjelesna dobrobit).

L 7

7. Ureenje drutva Graansko drutvo je i prema pravu jedna vrsta savrenog drutva 3168 3170 3685; usp. C 4gf (Bit graanske zajednice). S v r h a graanskog drutva je - : potpuno omoguavanje da se za ivot postigne ono to ovjek ne moe sam postii 3165 (4326); - : unapreivanje ljudskog naravnog usavravanja (blagostanja) 3772 3782 a 4326; -: da se brine za ope dobro (tako da postavlja okvir za djelovanje pojedinaca) 3772 a 3782 3936 (4342) (4483 4629); drutveno ureenje i njegov napredak moraju biti upravljeni na dobrobit osoba 4326 (4446sl 4457 4580 4812 4815); usp. C 4ge (Svrha graanskog drutva); ljudima u drutvu je temeljem njihvog dostojanstva vlastita j e d n a k o s t u osnovnim pravima (zbog slinosti s Bogom, zbog iste naravi i istog porijekla) te ^njihovog boanskog poziva (usprkos rasnim razlikama) *3\30 3977 3980 3988 a b 4329; ljudsko dostojanstvo i prava koja iz njega proizlaze, "kao i obveze, pripadaju svim ljudima na isti nain a 3957 4199 a 4326; usp. C 4gg (Jednakost i nejednakost u drutvu). Prema naravnom pravu, pravu jedne osobe u ljudskom drutvu odgovara obveza drugih da priznaju to pravo 3970sl 3977. Jednakost ljudi s obzirom na prava i dobra zemaljske kulture (vodei rauna o dostojanstvu ljudske osobe), posebno s obzriom na "politiku nezavisnost naroda, sprava nacionalnih manjina, "prava i obveze ena u dravi, ^raspodjelu imovine a 3255 d 3946 3974 3975 a 3976 3988 b 3989, poveanje imovine 3255; usp. L 5g (Ljudska prava). L j u d s k a p r a v a treba braniti od ljudskog drutva i uiniti ih djelotvornima 4551; pravni poredak drutva mora priznavati slobodu savjesti na vjerskom podruju 4240; treba stvoriti takvo ljudsko drutvo u kojem e svatko, bez 1234

razlike na rasu, religiju i naciju, moi ivjeti ljudski, slobodan od svakog robovanja 4460; u osnovnim osobnim pravima treba odstraniti drutvenu i kulturnu diskriminaciju, zbog razliitosti osoba, spola, rase, boje, drutvenog poloaja, jezika ili religije 4199 4329 4460 4467. N e j e d n a k o s t vlasti u drutvu dolazi od Boga 3131; drutveno ureenje se mora neprestano oblikovati prema sve ljudskijem mjerilu 3973. Jednakost i dionitvo u izvravanju zadaa, kao oblici ljudskog dostojanstva i slobode 4501. Bogje dao ljudima pravo osnivanja udruenja 3739sl 3771 (3937) 3966; ovjek ima pravo u udruenjima djelovati na vlastitu odgovornost 3947sl 3964 3966 3972 3974; socijalisti ograniavaju to pravo 3939. S t v a r a n j e u s t a n o v a : L5d(Ustanove). Pozdravlja se uspostava i nain rada s i n d i k a t a 4773. D r u t v e n a p r a v e d n o s t je vodee gospodarsko naelo koje od pojedinca zahtijeva ono stoje potrebno za dobrobit zajednice 3732 3737-3741 3774 3941 (4459 4776 4818); drutvena pravednost zahtijeva da se gospodarski rast neprestano povezuje s rastom na drutvenom podruju 3944 (4441); drutvena pravednost kao shvaanje ivota i kao poticaj na sveukupni razvitak (latino-amerikih) naroda 4482; usp. L 11 i L 12 (Ureenje vlasnitva / gospodarstva). O s l o b o e n j e i p r o m j e n e s t r u k t u r a. Svrha borbe protiv nepravednosti mora biti novi drutveni i politiki poredak koji je usklaen sa zahtjevima pravednosti 4774; sloboda zahtijeva gospodarske, politike i kulturne uvjete koji omoguuju njezino ostvarenje 4750; treba stvoriti i osigurati uvjete za ostvarenje ljudske slobode 4754; politike promjene su uvjet za promjene latino-amerikih struktura 4483; ne moe biti uspjean proces osloboenja bez potivanja osobne slobode 4754 4771; usp. C 4gm (Osloboenje i promjene struktura). Osloboenje (u smislu e v a n e l j a ) je nespojivo s mrnjom blinjega, pa i neprijatelja, bila ona shvaena individualno ili kolektivno 4773; potrebnu promjenu nepravednih drutvenih, politikih i gospodarskih sturktura mora pratiti promjena osobnog i kolektivnog mentaliteta 4633; izvornost kranske poruke se ne sastoji u promjenama struktura nego u poticaju na obraenje ljudi, koje e onda zahtijevati promjenu struktura 4481; usp. F 2b (Obraenje i opravdanje); G 3cd (Crkva i irenje evanelja). N a p r e d a k . Uz graansku slobodu mora doi drutveni i gospodarski napredak, kako bi se graani u zajednici naroda mogli ispravno razviti kao ljudi, i zauzeti njima primjereno mjesto 4441; ono to ljudi ine za postizavanje pravednosti, bratstva i humanog poretka drutvenim odnosima je drgacjenije od tehnikog napretka 4335; vrijednosti slobode, savjesti i duhovnog ivota, obeavaju napredak ljudi prema savrenosti 4505; l a i c i moraju na svoj nain doprinijeti opem napretku 4162; usp. C 4ie (Napredak); G 6cb (Poslanje i zadaa laika u svijetu). 1235

Napredak i m i r : potpuni razvoj ovjeka (od manje ljudskih uslova, prema a Ijudskijim uvjetima) je novo ime mira 4485 4486; pravi napredak ljudi se sastoji u miru i pravednosti 4579; solidarnost je put prema miru i napretku 4818; usp. C 4gc (Pravednost i mir); C 4ie (Napredak); L 5e (Naelo solidarnosti). K r i v o shvaanje napretka: nepotrebno obilje materijalnih dobara za neke grupe ljudi 4811; kultura potronje kao "smee" i "otpad" kulture 4811; slobodno natjecanje nee uspjeno dovesti do napretka 4454; usp. C 4ie (Napredak). Ukoliko napredak moe dovesti do boljeg poretka u ljudskom drutvu ima veliko znaenje za kraljevstvo Boje 4339; postoji najua povezanost izmeu i r e n j a E v a n e l j a i ljudskog unapreivanja, odn. napretka i osloboenja 4579; irenje Evanelja ne znai zanemarivanje pravednosti, osloboenja, napretka i mira, nego njihovo unapreivanje 4579; usp. C 4ie (Napredak); G 3cd (Crkva i irenje Evanelja). M i r je - : djelo pravednosti 4486; - : trajna zadaa 4487; - : plod ljubavi, izraz pravog bratstva meu ljudima 4488; mir se ne nalazi, nego -: uspostavlja 4487; ostvaruje ustrajnim djelovanjem 4468; - : izgrauje duhom, idejama i djelima mira 4468; -: mir nije samo odsutnost rata 4468; autentini mir ukljuuje borbu, bogatstvo i neprestano osvajanje 4487; poruka mira mora dui u svijet po Crkvi 4162; Crkva preporuuje pravu borbu za drutvenu pravednost i solidarnost 4773; kranin nije jednostavno pacifist, jer je on sposoban boriti se, ali on stavlja mir ispred rata 4489; kranin bira put dijaloga i suglasnosti meu strankama 4773; usp. C 4gc (Pravednost i mir); G 4bf (Zadae vjernika u svijetu). Gdje nema drutenog mira zbog nepravednih drutvenih, politikih, gospodarskih i kulturnih nejednakosti, tu dolazi do zapostavljanja G o s p o d i n o v o g mira, i samog Gospodina 4488; nepravedne nejednakosti meu ljudima i narodima ogrjeuju se o mir 4486; usp. C 4gc (Nepravda i mir). S r e d s t v a i m o b o g a t i h ne smiju postajati jo veima, a bijeda siromanih i robovanje ugnjetavanih ne smiju postajati jo gori 4454; siromatvo slabi ljudsku slobodu 4331. O d l u k a Crkve za s i r o m a n e : C 7ad (Crkva i siromani). N a s i l j e nije primjereno niti kraninu niti Evanelju 4489; nasilje nije put prema osloboenju 4772; onaj tko prezire put reformi te je sklon "mitu revolucije", pomae dolazak "totalitarnih" reima 4774; ugnjetavanje koje provode grupe monika znai neizbjeivu klicu pobuna i ratova 4486; revolucionarne pobune raaju nove nepravde 4453 4774; primjenom nasilja se moe uspostaviti samo statiki i prividni mir 4487; odbacuje se -: marksistika teorija o k l a s n o j b o r b i (3170) 3937 4508 (4628) (4735sl) 4773; - : okrutno i nekontrolirano nasilje terorista i pobunjenika; ne moe se ni na koji nain opravdati zloin kao put za osloboenje 4630; treba osuditi svaki oblik primjene nasilja protiv siromanih od strane bogatih, kao i svojevoljno nasilje policije protiv graana 4772; usp. C 4gc (Pravednost i mir); C 4gm (Osloboenje i promjene struktura). 1236

D r u t v e n i n a u k i s u s t a v i . I z osnovnih naela d r u t e v n o g n a u k a Crkve, svatko moe jasno razlikovati jesu li takvi sustavi u skladu sa zahtjevima ljudskog dostojanstva ili nisu 4770; usp. C 41 Moderni drutveni nauk i drutveni nauk Crkve). Odbacuje se l i b e r a l i z a m (i njegov i n d i v i d u a l i z a m ) 3772 3937 3940sl 4451 (4454) (4330) 4463 4509 4766; usp. C 41c (liberalizam). K a p i t a l i z a m : C 41d. K o l e k t i v i z a m : C 41b. M a r k s i z a m : C 41b. S o c i j a l i z a m : C 41b. K o m u n i z a m : C 41b. Odbacuje se uenje koje nastoji uspostaviti drutvo bez religije i koje se bori protiv vjerske slobode graana 4162. Usp. C 4fb (Dostojanstvo ovjeka); C 4gb (Bratstvo, solidarnost i ljubav); C 4gc (Pravednost i mir); C 4gd i L 5c (Ope dobro); C 4ge i C 4gf Svrha i bit graanskog drutva); C 4gg (Jednakost i nejednakost u drutvu); C 4gl (Smetnje u drutvu zbog ljudskih grijeha); C 4gm (Osloboenje i promjene struktura); C 4ie (Napredak); C 4kd (Opasnosti i problemi ljudskog roda); C 4ke (Siromani); C 41 (Moderni drutveni nauk i drutevni nauk Crkve); D 4c (Grjene strukture i drutvo); G 7ab (Crkva i drutvo); L 5b (Drutvo i njegova odgovornost); L 5d (Ustanove); L 5e i L 5f (Naelo solidarnosti i naelo supsidijarnosti); L 8-13 (Ureenje drave, obitelji ovjeanstva, rada, vlasnitva, gospodarstva, kulture). 8. Ureenje drave o v j e k j e stariji od d r a v e , zbog toga nije ovjek radi drave, nego je drava radi ovjeka, (kod ega se odbacuju neka liberalistika tumaenja tog naela) 3265 3728 a 3772 3949. L j u d s k i z a k o n i djeluju u drutvu na isti nain kao to naravni zakon djeluje kod ovjeka pojedinca 3248; kod ljudskih se zakona radi o propisima d r a v n e v 1 a - s t i, koja ureuje one odnose koji ne proizlaze neposredno iz naravnog zakona 3248; usp. L lc (Zakon razuma kao naravni zakon). N u n o s t , z a k o n i t o s t i g r a n i c e dravne vlasti: C 4gh (Autoritet u drutvu). N a e l a z a h v a a n j a d r a v e u d r u t v e n i i v o t . Vrenje politike vlasti ima jedinu svrhu, ope dobro 3940 3983 (4342) 4483 (4629); usp. C 4gd i L 5c (Ope dobro). Najvanija zadaa drave je omoguiti graanima ostvarivanje njihovih prava i obveza 3985; to vei broj graana mora uestvovati u zakonitim predstavnikim tijelima 4331; treba poticati stvaranje mehanizama za sudjelovnje i zakonito zastupanje naroda 4484; jednakost i sudjelovanje u 1237

izvravanju zadaa kao oblici ostavrenja ljudskog dostojanstva i slobode 4501; najvanija l j u d s k a p r a v a moraju se nai u dravnom ustavu 3986; svaka drava mora priznati osnovna prava osoba i obitelji, kao i zahtjeve opeg dobra 4342; pravnim propisima treba djelotvorno i trajno osigurati neotuiva prava i slobodu graana 4483; diskriminacija izmeu vjernika i nevjernika, koju su uveli neki dravni voe, znai nepotivanje osnovnih prava ljudske osobe 4321; Crkva za vjernike trai slobodu djelovanja 4321; grjeni propusti dravnih poglavara 4772. Graansko drutvo ima p r a v o na o d g o j, ali ne apsolutno pravo koje bi bilo ispred prava obitelji 2891sl 3685 3690-3696; graansko drutvo nema pravo raskinuti enidbenu vezu (niti kod zakonitih i naravnih enidaba) 2992 (3190-3193) a 3724; drava ima pravo posjedovati sredstva za proizvodnju 3951; drava ne moe ponititi pravo na vlasnitvo i nasljedstvo 3728. Poveanje broja poroaja moe javnim vlastima biti povodom da graane poue i da poduzmu odreene mjere, kod ega treba paziti na obveze udorednog zakona i na slobodu suprunika 4455. G r a a n i imaju pravo - : birati i odreivati oblik drutvenog ureenja 3137 3253si; - : birati dravne poglavare 3982; - : djelotvorno sudjelovati u pothvatima zajednice (na to, temeljem dostojanstva ljudske osobe, imaju pravo i ene) 3174 3968 a 3975sl; -: pristupiti sindikatima 3740 3937. N a e l o s o l i d a r n o s t i : L5f; javne vlasti trebaju izbjegavati neogranieno podrutvovljenje dobara i laukumno planiranje gospodarstva 4454; pravnim odredbama treba djelotvorno i trajno osigurati slobodno djelovanje meustruktura 4483. Odbacuju se tvrdnje kojima se dravnoj vlasti daje neogranieno mo 2939 3782sl 3785; javna vlast nema izravnu mo nad udovima podreenih (3272) 3722 3760-3765; niti drava, niti politike stranke, ne mogu propisati bilo koju teoriju, u ime koje bi se primijenila sredstva koja bi znaila nasilje nad miljenjem 4503; treba osuditi -: ubijanje nevinih po volji javne vlasti 3790; -: zbog ideolokih razloga: muenja, otmice, progone politikih neistomiljenika ili onih koji su sumnjivi, ili njihovo iskljuivanje iz javnog ivota 4629; - : samovolju policije 4772; - : prisilne mjere u svrhu spreavanja zaea, sterilizacije i pobaaja 4711; niti drutvo, niti javna vlast ne mogu jednima jamiti pravo na ivot, a drugima ga oduzeti 4552; moe se izvriti smrtna kazna koju je odredila svjetovna vlast, ako to nije uinjeno iz mrnje nego na temelju sudske presude, no kod toga treba oprezno postupati 795; usp. L 4d (Tijelo i tjelesna dobrobit blinjega); L 5g (Ljudska prava). Naela za o t p o r protiv z l o p o r a b e dravne vlasti (ne savjetuje se pobuna, ^odbacuje se ubojstvo tiranina) b 1235 a 3132 a 3170 3252sl 3775sl 4453; primjena sile prigodom oite i dugotrajne nasilne vladavine kojom se kre osnovna prava ljudske osobe i kojom se nanosi velika teta dobrobiti drave 4453. 1238

Drava i C r k v a : G 7ba; drave moraju Crkvi priznati pravu slobodu potrebnu za ispunjenje njezinog poslanja 4342. Usp. C 4gd i L 5c (Ope dobro); C 4gh (Autoritet u drutvu); L l e f (Savjest i autoritet); L 5g (Ljudska prava); L 5h (Utemeljenje drutvenih normi u Bogu); L 7 (Ureenje drutva); L 11 (Ureenje vlasnitva). 9. Ureenje obitelji ovjeanstva Svi narodi imaju jednako ljudsko dostojanstvo i jednaka prava koja proizlaze iz njega 4199: svi su narodi j e d n a zajednica, imaju j e d a n poetak i j e d a n cilj, Boga 4195; usp. C lh (Bog kao cilj svijeta). Kao udorednu vrijednost treba utvrditi to da su narodi meusobno povezani 4817; danas je meusobna povezanost prihvaena kao vladajui sustav vrijednosti i kao udoredna kategorija u svijetu (u gospodarstvu, kulturi, znanosti, upravi, religiji) 4817. Stvorena dobra moraju biti na korist svima 4448 4118; isto osobno dostojanstvo, drutvena pravednost, te drutveni i meunarodni mir zahtijevaju humane i pravedne uvjete ivota; treba smanjiti prevelike nejednakosti meu narodima 4329. Iz meusobne svjetske zavisnosti slijedi da o p e d o b r o danas sadri vie prava i obveza koje se odnose na itav ljudski rod 4326; drutvene se grupe moraju danas obazirati na ope dobro itave obitelji ovjeanstva 4326; davanje gospodarske pomoi ne smije se uiniti ovisnim o progoramu protiv zaea, o programu u korist sterilizacije i pobaaja 4711. Suosjeanje (s o 1 i d a r n o s t) je za sve narode put prema m i r u i n a p r e t k u 4818; m e u s o b n a s u r a d n j a kao poseban in suosjeanja (solidarnosti) meu ljudima i narodima 4818; napredak pojedinog ovjeka mora se povezati s napretkom ljudskoga roda, (kako bi svi ljudi prispjeli do Ijudskijih ivotnih uvjeta) "44414458; zbog toga treba otkriti novi humanizam 4447 4457; svi ljudi moraju nadvladati sporove meu narodima i rasama i opravdanim udruenjima ljudi podati unutarnju vrstou 4342; krani i muslimani moraju zajedno unapreivati i braniti drutvenu pravednost, udoredna dobra, mir i slobodu za sve ljude 4197; mir meu dravama i nastojanje oko r a z o r u a n j a 3991 4422. U interesu svih naglaavaju se zahtjevi u korist s v j e t s k o g d r u t v a 3956 3992sl; treba uspostaviti zajednicu ljudi u kojoj e svatko moi ivjeti uistinu ljudski, bez obzira na rasu, religiju ili naciju 4460. Ope dobro itave obitelji ovjeanstva trai s v j e t s k i a u t o r i t e t 3992sl 3995; Oranizacija Ujedinjenih Naroda kao obvezatni put moderne civilizacije i svjetskog mira 4421. Svaki narod moe za sebe traiti politiku neovisnost 3255 3976. Usp. C 4gb (Bratsvo, solidarnost i ljubav); C 4gc (Pravednost i mir); C 4gd i L 5c (Ope dobro); C 4gj (Ope zajednitvo naroda i meunarodne ustanove); C 4gk 1239

(Pravo naroda); C 4ie (Napredak); C 4kd (Opasnosti i problemi ljudskoga roda); C 4ki (Kranski humanizam kao pravi humanizam); L 5e (Naelo solidarnosti). 10. Ureenje rada L 10a a. - OVJEK KAO SUBJEKT RADA Prvi temelj za procjenu znaenja rada je ovjek kao njegov subjekt 4690; rad slui ovjeku a ne ovjek radu 4690sl; rad je dobro za ovjeka, jer njime ovjek ne samo mijenja prirodu, nego je sve vie ovjek 4335 4338 4692; subjektivno znaenje rada nadilazi njegov objektivni smisao 4690; svaki rad treba visoko cijeniti zbog dostojanstva osobe koja ga obavija 4690; zabluda je primitivnog kapitalizma da s ovjekom postupa kao sa sredstvom, a ne u skladu s pravim dostojanstvom njegovog rada 4691. Usp. C 4i (Ljudsko djelovanje); L 3d i L 4e (Rad i materijalna dobra). L 10b b. - KAPITAL U SLUBI RADA

Rad ima vee znaenje nego li kapital 4693 4695; to naelo se izravno odnosi na proces proizvodnje: rad je prvotni radni uzrok, dok je kapital samo sredstvo, odn. instrumentalni (sredstveni) uzrok 4693. Kapital se ne smije dijeliti od rada, tj. niti se rad smije suprotstavljati kapitalu, niti kapital radu 4695; treba nadvladati antinomiju izmeu rada i kapitala 4695. V l a s n i t v o , posebno vlasnitvo nad s r e d s t v i m a z a p r o i z v o d n j u steeno je radom, kako bi sluilo radu. Sredstva za proizvodnju se ne smiju promtrati kao kapital suprotstavljen radu 4697. Usp. L 11 (Ureenje vlasnitva). L 10c c. - PLAA ZA RAD Plaa za rad po sebi nije nepravedna 3733 (3938); rad se ne smije smatrati za robu 3935; kod ugovora o radu treba voditi rauna o dostojanstvu ljudske osobe 3935sl; radnici ne smiju biti smatrani za stvar bez razuma i slobode 3974; preporuuje se urediti ugovore o radu s drutvenim ugovorima, kao i suodluivanje radnika 3733 3938 3947sl; graani imaju pravo pristupiti sindikatima 3740 3937: pozdravlja se uspostava i nain rada sindikata 4773. Naela za pravedno odreivanje plae za rad (meu ostalim treba uzeti u obzir: 'uzdravanje obitelji, hgospodarski poloaj poduzea, "ope dobro) ( a 3266) 3269sl a 3271 ( a 3726) 3733 a 3735 3736 c 3737 3935 a b c 3938 3944 c 3946 a 3964. Usp. L 10a (ovjek kao subjekt rada). 1240

11. Ureenje vlasnitva P r a v e d n o s t kod stjecanja i posjedovanje. Pravo na posjed o v a n j e i na vlasnitvo utemeljeno je na naravnom zakonu 3133 3265sl 3271 3726 (3728) 3771 3935 3938 3943 3949-3951 3965; pravo na privatno vlasnitvo 4694; ono slui dostojanstvu ljudske osobe 3950 3965; ono se naglaava kao osnovno pravo ovjeka, posebno podjarmljenih naroda 773 1495 2746; kranska predaja nikada nije smatrala pravo na vlasnitvo kao apsolutno i nedodirljivo pravo 4696; odbacuju se tvrdnje koje grjeniku osporavaju pravo na posjedovanje i nasljedstvo 1121-112511541165 1230; posjedovanje ne stoji na putu ljudskog spasenja 797. Pravo na posjedovanje ima i n d i v i d u a l n i i d r u t v e n i znaaj (3267) 3726 3728 3773 3935 3938 3942 3952 3965 4696; prednost ima drutveni znaaj 3942 4449sl 4696; svaki ovjek ima pravo dobiti od zemlje ono to mu je potrebno; toj normi se mora podrediti svako pravo, pa i pravo na vlasnitvo 4448: privatnom vlasnitvu nitko ne daje takvo pravo, da bi ono bilo najvie i da ne bi bilo podreeno nikakvim uvjetima 4449; nikome nije dozvoljeno da samo u privatne svrhe koristi dobra koja ima u izobilju, dok drugima nedostaju sredstva nuna za ivot 4449; ni na koji nain nije dozvoljeno da graani s jako velikim prihodima, koje oni imaju posredstvom rada svog naroda, veliki dio tih prihoda uloe u inozemstvo samo u vlastitu korist 4450; bogati kao zatitnici slabijih, moraju biti spremni s tima dijeliti svoj posjed 4818; o p e d o b r o moe katkada zahtijevati o d u z i m a n j e v l a s n i t v a nad zemljom 4450; treba izbjegavati kako "individualizam tako i hkolektivizam a b 3726 a 3741 a 4330 ab 4 7 6 6 ; komunizam pokapa pravo na vlasnitvo 2786. Treba razlikovati izmeu vlasnitva i k o r i t e n j a dobara 3267 3727; svi imaju pravo na koritenje (materijalnih) dobara, koje je Bog stvorio na korist svima 3267 3942 3951 (4448); pravo na vlasnitvo se ne gubi zloporabom ili nekoritenjem 1126sl 1137si 1166 3727; javna vlast ne moe dokinuti pravo na vlasnitvo, nego moe samo njegovo koritenje dovesti u sklad s opim dobrom 3271 3728 3935sl. Vlasnitvo, posebno vlasnitvo nad s r e d s t v i m a za p r o i z v o d n j u steeno je r a d o m , kako bi sluilo radu. Sredstva za proizvodnju se ne smiju promtrati kao kapital suprotstavljen radu 4697; ne treba iskljuiti p o d r u t v o v l j e n j e sredstava za proizvodnju 4697; nije dovoljno samo oduzimanje sredstava za proizvodnju (kapitala) kako bi se na ispravan nain uspostavilo njhovo podrutvovljenje 4698; prijenos sredstava za proizvodnju u vlasnitvo drave, prema teoriji kolektivizma, jo ne znai podrutvovljenje toga vlasnitva 4699; podrutvovljenje pretpostavlja da se svatko moe smatrati suvlasnikom onog velikog "radnog mjesta" na kojem on radi zajedno s drugima 4699. N a s l o v s t j e c a n j a v l a s n i t v a - : uzimanje u posjed stvari koja nikome ne pripadaju 3730; - : obraivanje (tako da stvar dobije novi izgled, ili viak vrijednosti) 3730; -: osobni rad (*ali on nije jedini pravni naslov) 3265 3268sl 1241

3731 3732 3773 (3945); problem pravedne plae: L 10c (Plaa za rad); -: pravo a nasljedstva ('koje drava ne moe ponititi) 1122sl 3728; - : posjed, uz pretpostavku da postoji dobra volja 816. P o v r e d a p o s j e d a . Bog zabranjuje krau i otimanje 3133; pljakai brodolomaca su iskljueni iz Crkve kao bratoubojice 706; odbacuju se laksistike tvrdnje -: koje olakavaju krau 1368 2136-2138; -: koje su protiv pravednosti i protiv ustanovljenja kranskih obveza 2028-2030 2040-2042 2053-2055 2063 2147 (2154); -: koje opravdavaju podmiivanje suca 2046; -: koje nijeu obvezu naknade 1115 2040 2053 2138sl. P r a v e d n o s t u p o s l o v a n j u . Zajmom se ne smije stei dobit, 'pa niti na temelju naslova 2546 a 2548 3105; opravdavanje dobiti iz naslova 2743 3106sl; naela za odreivanje dozvoljenog obujma dobiti 3108sl. U z i m a n j e k a m a t a je definirano kao elja za dobitkom, iz koritenja stvari koja ne donosi plod, bez rada, bez troka i bez rizika 1442 (2546); odbacuje se -: uzimanje kamate 'i slini ugovori 280sl 716 747 a 753 a 764 906 2062 '2140 2141sl 2722-2724; -: zamjenski poslovi 1981sl; dozvoljeni poslovi (posebno 'pobone zaklade) 828 1355-1357 a 1442-1444 2548-2550. Usp. C 4gd i L 5c (Ope dobro); C 41a (Drutveni nauk Crkve); L 4e (Obveze i prava u odnosu na rad i materijalna dobra); L 4f (Odgovorno ophoenje sa svijetom); L 5e (Naelo solidarnosti); L 10b (Kapital u slubi rada); L 12 (Ureenje gospodarstva). 12 12. Ureenje gospodarstva Svaki ovjek ima pravo primiti od zemlje ono to mu je potrebno; toj odredbi treba podrediti sva ostala prava, pa i pravo na v l a s n i t v o i s l o b o d n u t r g o v i n u 4448. Zadaa javne vlasti je izbjei neogranieno p o d r u t o v l j e n j e dobara i lakoumno prihvaanje planskog gospodarstva 4454. U s l o b o d n o j t r g o v i n i se po sebi ne nalazi zakon pravednosti. Cijene koje se utvrde s l o b o d n o m p o g o d b o m mogu imati nepravdne posljedice ( l i b e r a l i z a m ) 4463; pravilo slobodne trgovine nije vie dovoljno, ako se ono primjenjuje za ureivanje dravnih odnosa izmeu svih naroda, bez razlike na stupanj razvijenosti njihovog gospodarskog stanja 4463; naprotiv, ono je korisno ako se stranke jako ne razlikuju u svom gospodarskom stanju 4463; treba smanjiti prevelike gospodarske nejednakosti meu narodima 4329; nije dovoljan dogovor stranaka koje se jako meusobno razlikuju, kako bi se osigurala dozvoljenost u g o v o r a 4464; zakon slobodnog dogovaranja treba upraviti na naravno pravo 4464. Treba stalno preraivati shvaanje strogog k a p i t a l i z m a , kako bi se on stalno ispravljao, vodei rauna o ljudskim pravima 4698; s l o b o d n o n a t j e c a n j e ne moe samo po sebi voditi uspjeno do n a p r e t k a 4454; slobodno natjecanje treba ograniiti tako da ono uistinu bude pravedno, udoredno i 1242

dostojno ovjeka 4465; napredak ne znai samo rast gospodarstva 4447; drutvena pravednost nalae da s napretkom gospodarstva bude stalno povezan i rast na drutvenom podruju 3944 (4441); samo gomilanje dobara i usluga ne stvara odmah ljudsku sreu 4811; zabluda je primitivnog kapitalizma s ljudima postupati kao sa sredstvom, a ne u skladu s dostojanstvom njihovog rada 4691. Odbacuju se shvaanja prema kojima je dobit glavni pokreta gospodarskog napretka, slobodno natjecanje vrhovno pravilo gospodarstva, a privatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju je apsolutno pravo, bez granica i bez drutvenih obveza 4451; odbacuje se - : neogranieni liberalizam 4451; - : "meunarodni imperijalizam financijskog kapitala" 4451. Usp. C 4gd i L 5c (Ope dobro); C 4gj (Ope zajednitvo naroda i meunarodne ustanove); C 4ie (Napredak); C 4kd (Prijetnje i problemi ljudskoga roda); C 41 (Mederni nauk o drutvu i drutevni nauk Crkve); L 7-11 (Urenje drutva, drave, obitelji ovjeanstva, rada, vlasnitva). 13. Ureenje kulture Duhovna naela za izgradnju moderne civilizacije mogu poivati samo na vjeri u B 0 g a 4424; I s u s trai nasljedovanje koje obuhvaa itavog ovjeka, sve ljude 1 itav svijet 4614; ljdska kultura, odn. kulture, moraju biti proete Evaneljem i tako ponovno roene 4576 4578; pravi n a p r e d a k treba temeljiti na ljubavi prema Bogu i blinjemu 4815; krani moraju ostvariti takvu c i v i l i z a c i j u l j u b a v i koja e biti saetak itavog etiko-kulutrnog nasljedstva Evanelja 4776 (4815); kultura potronje, kao kultura "otpada" i "smea", ima za temelj krivo shvaanje napretka 4812. Kranski h u m a n i z a m kao pravi humanizam: C 4ki. M l a d e ima zadau, uvijek iznova naglaavati smisao ivota, te obnavljati kulturu i duh; ona mora biti ponovno obnavljanje ivota 4491. Ljude, posebno mlade, treba o d g a j a t i za kulturu srca 4331; odgojno djelovanje 4776. Metoda i s t r a i v a n j a u svim djelatnostima mora biti u skladu s pravilima udorea 4336. Usp. C lic (Autonomija zemaljskih stvari); C 4i (Ljudsko djelovanje); poseb. C 4id (Ljudsko istraivanje i znanosti); C 4ie (Napredak); C 41 (Moderni drutveni nauk); G 3cd (irenje Evanelja i kultura); G 7ae (Crkva i kultura); L 1 eb (Oblikovanje savjesti); L 2e (Krepost ljubavi); L 2f (Sjedinjenje s Bogom); L 5b (Drutvo i njegova odgovornost); L 5h (Utemeljenje drutvenih normi u Bogu); L 7 (Ureenje drutva); L 9 (Ureenje obitelji ovjeanstva). 14. Ureenje Crkve Naela crkvenog ureenja i obveze koje iz toga proizlaze obrauju se u poglavljima o Crkvi (G) i o crkvenoj slubi (H). 1243 L 14 L 13

Usp. poseb. G 3ab (Crkveno jedinstvo kao jedinstvo u mnogostrukosti); G 3ad (Crkva iz i u Crkvama); G 3ae (Crkva kao pravno utemeljeno drutvo); G 4a (Pripadnost Crkvi); G 4b (Poziv i poslanje zajednice vjernika); G 4bg (Vjernici i crkveni uatoritet); G 5 (Laici u Crkvi); G 7 (Odnos Crkve prema ljudskom rodu, prema drutvu, kulturi, dravi i meunarodnim ustanovama); H 1 (Porijeklo i jedinstvenot crkvene slube) H 2 (Pastirska sluba biskupa); H 2a (Pravo Crkve da kazni neposlunost); L 2c (Krepost vjere); L 2f (Sjedinjenje s Bogom: kranska poslunost u odnosu na Boje i crkvene zapovijedi).

M. - B O G DOVRAVA SVIJET I OVJEKA U S V O M KRALJEVSTVU

1. Dolazak Bojeg kraljevstva u povijesti M la a. - BOJE JE KRALJEVSTVO DOLO U KRISTU B o j e k r a l j e v s t v o - :jena zemlji osnovao Bog; ono se mora iriti i Krist ga mora dovriti 4123; - : je na zemlji ve otajstveno prisutno i bit e dovreno s Gospodinovim dolaskom 4339; Krist je oslobodio svijet od ropstva grijeha, kako bi bio preoblikovan i dovren prema Bojoj odluci 4302; obnavljanje svijeta poelo je prije svega u Kristu i u poslanju Duha Svetoga, te se nastavlja u Crkvi po Duhu 4168; usp. B 3b (Boji Duh u stvaranju i povijesti spasenja); G lbe (Crkva djelo Duha Svetoga); kranska zajednica hodoasnika svijeta ide blie Kristu 4170; u Kristu treba pronai k]ju, sredite i cilj itave povijesti ovjeanstva 4310. U z v i e n i - : djeluje stalno u svijetu kako bi po Crkvi ljude uinio dionikom svoga ivota i svoje slave, tako to ih hrani svojim tijelom i krvlju 4168; usp. K 5ec (Euharistija - utjecaj na vjernike). Odbacuju se tvrdnje milenarizma, odn. hilijazma: [Krist e prije posljednjeg suda vidljivo doi na ovaj svijet, kao bi vladao] 3839; odbacuje se: [Dolazak na kraju vremena mogao bi se pripisati Ocu] 737. Usp. C 4fh (Krist savreni ovjek); C 5d (Boje i Kristovo kraljevstvo kao cilj povijesti); D 7ba (Zaetnik oprotenja grijeha); E 2bb (Kristovo djelovanje meu ljudima); E 2fc (Dovrenje i predaja Bojeg kraljevstva); E 3a (Krist posrednik spasenja); E 3bc i E 3bd (Kristovo sveenitvo i kraljevstvo); G 2bb (Crkva i Kraljevstvo Boje). M lb b. - OZNAKE POSLJEDNJIH VREMENA PUTUJUE CRKVE Crkva na putu prema nebeskom Jeruzalemu i u zemaljskoj liturgiji unaprijed kua nebesku slavu 4008 4171; Crkva u liturgiji oekuje Kristov ponovni dolazak 1244

4008; u euharistiji se daje zalog vjene slave 1638 4047 (4168 4338); usp. G 3ab (Crkveno jedinstvo u mnogostrukosti); G 3b (Svetost Crkve); J la (Bit liturgije); K 5ec (Euharistija - utjecaj na vjernike); putujua Crkva - : raste u Kristu i Bog ju vodi dok ne postigne puninu vjene slave 4190; - : bit e dovrena tek u nebeskoj slavi 4168 (4179) 4190 (4332 4340); usp. G lbf (Dovrenje crkve); -: eka zajedno s prorocima dan dovrenja 4198; -: usvojim sakramentima nosi oblik ovoga svijeta, sve dok svijet ne bude dovren 4168; -: sama ivi meu stvorenjima koja oekuju dovrenje 4168; usp. G 2bb (Sakramentalnost Crkve: Crkva u svijetu); G 3bb (Svetost i grijesi putujue Crkve); jedni putuju na zemlji sve dok Gospodin ne doe, dok se mrtvi iste a proslavneni gledaju Boga 4169; usp. M 2bc (ienje ljudi); M 3bb (Gledanje Boga); kranin ojaan nadom ide ususret uskrsnuu 4322; usp. L 2d (Krepost nade). Obnova svijeta je ve je zapoeta svetou Crkve 4168; plodovi svetosti Bojeg naroda pokazuju se u ivotu mnogih svetaca 4166; usp. G 3b (Svetost Crkve). E s h a t o l o k a v j e r a i z e m a l j s k a s t v a r n o s t . Eshatoloka nada pomae ispunjavanje zemaljskih zadaa novim motivima 4321 4334 4339 (4343); bez nade u vjeni ivot vrijea se dostojanstvo ovjeka, a zagonetke ivota i smrti, krivnje i boli, ostaju bez rjeenja 4321; vjera je eshatoloko tumaenje postojanja 4492; kranin koji zbog budueg ivota zanemaruje vremenite obveze, dovodi u opasnost svoje vjeno spasenje i odstupa od istine 4343; zadaa je laika da trae Boje kraljevstvo ostvarivanjem ureenja zemljaskih stvari po Bojoj volji 4157; Boje se kraljevstvo ostvaruje u povijesnim ostvarenjima, ali se ne iscrpljuje u njima 4614; usp. C 4ic (Ureenje ljudskog djelovanja); C 4ij (Krani i ljudsko djelovanje); G 4bf i G 6cb (Zadaa vjernika/laika u svijetu); L 2d (Krepost ufanja). Zemaljski napredak ima veliko znaenje za Boje kraljevstvo, ukoliko moe doprinijeti boljem ureenju ljudskog drutva 4339; usp. C 4ie (Ljudski napredak). Z a j e d n i t v o s v e t i h i meusobno dionitvo u pomoi, oprotenju, molitvama i dobrim djelima vjernika, koji su ili ve prispjeli u nebesku domovinu, ili su stavljeni u vatru ienja, ili se jo nalaze na zemlji kao putnici, a svi oni pripadaju u jedno jedino (Boje) graanstvo 3363; zajednitvo sa svetima povezuje s Kristom 4170; vjernici zemaljske i nebeske Crkve -: imaju i razliiti stupanj i vrstu zajednitva u istoj ljubavi prema Bogu i blinjemu, i pjevaju hvalu istom Bogu 4169; -: srauju se s Kristom u j e d n u Crkvu, te su s njim meusobno povezani 4169; - : su ojaani u svom jedinstvu prihvaanjem duhovnih darova 4169; isprepletenost zemaljskog i nebeskog graanstva moe se shvatiti samo u vjeri 4340; usp. F 2cd (Darovi Duha Svetoga); G 2bb (Crkva i Boje kraljevstvo); G 3ab (Crkveno jedinstvo u mnogostrukosti); G 3ac (Jedna Crkva izgraena mnotvom karizmi); G 3b (Svetost Crkve); J 1 a (Bit liturgije). Vjera obrazaca vjerovanja u zajednitvo svetih 19 26-30; potvruje se vjera naih predaka u zajednitvo svetih 4171; Crkva je uvijek njegovala spomen na mrtve i 1245

prinosila za njih molitve 4170; euharistija kao sakrament zajednitva sa ivima i mrtvima: K 5ed. Sveti -: prinose molitve za ljude 1821 1867 21874169sl; -: mole Boga po Kristu za pomo 4169sl; usp. E 6d (Dionitvo ljudi u djelu Isusa Krista); -: pokazuju put prema savrenom sjedinjenju s Kristom, ili prema svetosti 4170; zatita svetih 3363; sveti na nebu uvruju Crkvu u svetosti svojom povezanou s Kristom, oplemenjuju zemaljsko bogosluje i doprinose izgradnji Crkve 4169; usp. G 3b (Svetost Crkve); G 4ba (Poziv na svetost); J ld (Subjekti liturgije); apostoli i muenici su tijesnije s nama povezani po svojem svjedoenju za Krista 4170; uzviena Isusova Majka, slika i poetak dovrene Crkve, svijetli putujuem Bojem narodu kao znak nade i utjehe 4179; usp. E 6f (Marija, unutarnja slika Crkve); G 3b (Svetost Crkve); tovanje svetih: J leg; M 3bd. Due u istilitu imaju dionitvo u zajednitvu svetih 3363; one ne mogu za sebe initi nita, nego su upuene na molitvenu pomo drugih 1398 1405; mogunosti kojima im vjernici mogu pomoi su: 'misna rtva, bmolitva, "milostinja, Adruga dobra djela i djela pobonosti ( a 583) a 741 a c d 797 a b c d 856 abcd 1304 b c 1405 a 1743 a 1753 a 1820 a 1866sl a 2535 a 3363; usp J le (Oblici pobonosti), pos. J l e e (Molitva); K 5ed (Euharistija - sakrament zajednitva ivih i mrtvih); L 4e (Milostinja); M 2bc (ienje ljudi). Oprosti se mogu namijeniti duama u istilitu na nain molitvene pomoi 1398 1405 1448; govori se o tome u kojoj mjeri djeluju namjenjeni oprosti 1448 2750; odbacuju se tvrdnje kojima se osporava korisnost oporosta za mrtve 1010 1416 1472 1490 2642sl; odbacuje se: [Due koje su spaene pomou molitava drugih bit e manje blaene nego li da su same izvrile zadovoljtinu] 1490; usp. K 10b (Oprosti).

2. Dovrenje Bojeg gospodstva 2a a. - OPI VIDIK: PONOVNI KRISTOV DOLAZAK I OPI S U D Vjera (iz obrazaca vjerovanja) u Kristov ponovni dolazak. Kristov 'slavni ponovni dolazakhu svom tijelu a 6 10-30 a 44 a M6 a b 48 50sl 55 a 60 61 -64 76 125 a l 50 bl67 3 2 5 414 443 485 492 681 b 791 801 852 4123 a b 4168 4571; Kristovo e se otajstvo na kraju oitovati u punom sjaju 4121; Crkva oekuje Kristovu objavu kao drugaiju u odnosu na stanje ljudi odmah nakon smrti 4655; egzegetski problemi 3433 3628-3630; usp. E 2fa (Kristov ponovni dolazak). Vjera (iz obrazaca vjerovanja) u sud. Kristov sud 10-30 40//51 55 60-64 76 125 150 325 414 443 485 492 540 574 681 791 801 852 859 1549 4168; ljudi e polagati raun za svoja djela 76 859 1002 4168; usp. E 2fb (Kristov sud). Dan suda nije poznat niti anelima niti ljudima, pa niti 'apostolu Pavlu 474sl "3692; Krist zna za taj dan smo temeljem svoga botva 474-476; usp. E 5dc (Kristovo znanje). 1246

I muslimani oekuju posljednji sud 4197.

b. - POJEDINANI VIDIK: SMRT KAO VRATA IVOTA I POJEDINANI M 2b SUD Smrt ovjeka. ovjek je podloan smrti zbog grijeha, a ne temeljem prirodne nunosti 146 222 372 1512 2617; nakon smrti i dalje ostaje ivjeti duhovni element, koji se zove "dua"; ona je obdarena svijeu i voljom, tako da i "ljudsko ja" nastavlja u meuvremenu postojati i bez upotpunjenja tijelom 4492; usp. C 4ef (ovjekovo trpljenje i smrt); D 2bc (Posljedice izvornoga grijeha). Konac ovoga ivota znai za ovjeka ujedno i kraj mogunosti da stekne zasluge 1488; ovjek koji odgaa svoje obraenje do smrti, jedva da e imati vremena za ponovno pomirenje s Bogom 310. Krist je "svojim uskrsnuem pobijedio vlast smrti 71 a 485 3901 4006 4318 4332; usp. E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja). Pojedinani sud. Posebni sud s odreivanjem za nebo, za istilite ili za pakao, slijedi odmah (mox) nakon smrti (857sl 1002 1304-1306); to slijedi iz opozvane tvrdnje Ivana XXII.: [Prokletnici nee nastupiti svoju vjenu kaznu prije dana Posljednjega suda] 990E; ljudi moraju pred Kristom poloiti raun o svom tjelesnom ivotu prije nego li budu s njim vladali 4168; svatko e pred Bojim sudom morati poloiti raun za svoj ivot 4317; ovjek e primiti svoju plau za ono to je uinio u svom tijelu 443 574 1002 4168; usp. M 3b (Vjeno blaenstvo); M 3c (Blaenstvo - Milost i plaa); M 3b (Odbaenost ovjeka). Potvruje se postojanje mjesta ienja 1010 1487 1820 1867 3554. U istilite dolaze due ljudi koji su dodue umrli u stanju milosti, ali jo nisu dali potpunu zadovoljtinu za svoje grijehe niti su zadovoljili kaznama za grijehe 838 856 1066 1304 1398 1580 (4169 4171). istilite se shvaa kao "prolazna (privremena) vatra a 838 a 1067 1398 3363. Odbacuju se tvrdnje da due u istilitu grijee te da jo nisu sigurne za svoje spasenje 1488sl. O dionitvu dua u istilitu u opinstvu svetih usp. M lb. 2ba

2bb

3. ivot buduega svijeta

a. - USKRSNUE MRTVIH Vjera (iz saetaka vjerovanja) u uskrsnue tijela (odn. mrtvih) 2 5 10-30 36 41//51 55 60 63 76 150 190 200 540 574 684 797 854 (4338) 4 6 5 1 ; svi e uskrsnuli 443 493 540 801 859 1002 4168 (4339). 1247

M 3a

Uskrsnue se odnosi na itavog ovjeka 4652; ovjek e uskrsnuti -: u istom tijelu koje je nosio 23 72 76 325 485 684 797 801 854; -: ne u nekom drugom tijelu b 540 574 797; - : ne u nekoj 'zranoj utvari, niti u utvari zamiljenog privida a ab 540 5 7 4 ; odbacuju se zablude o stanju tijela nakon uskrsnua 407 1046; usp. M 3bc (Proslava tijela); povezanost izmeu nijekanja uskrsnua i spaljivanja mrtvaca 4400; Proslava glave Kristovog mistinog tijela upuuje na buduu slavu udova (358) 414 a a (485); Krist ( koji oivljuje umrle) uskrisava mrtve 72 369 485; ipak, odbacuje se [Uskrsnue mrtvih treba pripisati samo Kristovim zaslugama] 1910; usp. E 3a (Isus Krist posrednik spasenja). ovjek prima svoju plau za ono stoje uinio u svom tijelu 443 574 1002 4168; usp. M 2bb (Pojedinani sud); M 3bf (Vjeni ivot i vladanje s Kristom); M 3c (Blaenstvo - Milosti i plaa).

M 3b

b. - VJENO BLAENSTVO

3ba Pretpostavke blaenosti. Pristup blaenosti bio je zatvoren samo do Kristove smrti 780 1000; Pristup je otvoren od Kristovog uzaaa 1000; odbacuje se: [Sveci su ve prije otkupljenja bili u raju] 337. Uvjeti od strane ljudi: Smrt u stanju milosti, odn. u ljubavi 839 1546 1582 (4168); Crkva vjeruje u blaenost opravdanih 4657; pristup je otvoren za one - : koji nakon krtenja nisu poinili nikakav grijeh 857 925 1305; - : koji su se (na zemlji ili u istilitu) 'potpunoma oistili, ili su dali zadovoljtinu 857 925 a 990sl 1000 1067 a 1074 1305 (4169 4171); - : djecu koja su umrla nakon krtenja, 'joprije uporabe slobodne volje (794) 839 a 1000 1316; osim krtenja Crkva ne poznaje drugi nain na koji bi se maloj djeci sa sigurnou otvorilo vjeno blaenstvo 4671; usp. K 3f (Nunost krtenja). Oiene due dospijevaju odmah ('mox/bstatim) nakon smrti u blaenstvo, prije ponovnog uzimanja tijela i prije opeg suda b 857 a 925 a c 1000 a c 1067 a 1305 1316; odbacuje se suprotna tvrdnja: [Od tijela odvojena dua nema blaeno gledanje prije uskrsnua tijela] 990E 1009. 3bb Konana blaenost ne moe se zadobiti ve u ovom ivotu 894. Gledanje Boga - uzrok blaenosti. Blaenici gledaju - : Boju bit 990sl 1000 1316; -: jednog i Trojstvenog Boga i 'boansko izlaenje 1305 a 3815 4169; -: Boga u 'neposrednom gledanju i b licem i lice b 990sl a b 1 0 0 0 b 1067; -: jasno i otvoreno nezastrtu boansku bit 1000 1305; -: Boga neposredno, tj. bez posredovanja stvorenja, koja bi se nudila kao predmet gledanja 1000; i due odvojene od tijela gledaju boansku bit licem u lice, koliko im to dozvoljava njihovo stanje 991; usp. C 4jb (Poziv ovjeka na zajednitvo s Bogom). S v o j s t v a v j e n o g a b l a e n s t v a . Blaenstvo se sastoji -: 'u kuanju Boje biti; - : bu gledanju Boga i u "ljubavi prema Bogu a 1000 b c 1067 c 1316; - : u 1248

savrenom zajednitvu s Bogom i ljudima, gdje je Bog sve u svemu i gdje nema vie suza 4627; blaenstvo se naziva: nebo, raj nebeski, vjena domovina 839 991 1000 4627. Blaenici gledaju Boga trajno, "bezprekida 1000 1001; usp. M 3bf (Vjeni ivot i vladanje s Kristom). Odbacuju se izjave: [Blaenstvo se sastoji samo u gledanju Bojeg sjaja koji proizlazi iz njegove biti] 1009; [Bog moe ograniena bia uiniti dionicima svoje biti samo na njima primjenjen nain, tj. ukoliko je on uzrok stvarima izvan sebe] (3227) 3238-3240. Gledanje Boga dokida ine vjere i ufanja, ukoliko su oni teoloke kreposti 1001; usp. L 2c; 2d (kreposti vjere i ufanja); gledanje Boga ipak ne iskljuuje poboni strah 735; odbacuju se tvrdnje: [U vjenom ivotu ne smijemo biti pod Bogom kao sluga pod svojim gospodarom] 959; [Potpuno emo se preobraziti u Boga] 960. Neposredna spoznaja Boga nije ljudskoj dui priroena niti bitna, niti je ona istovjetna sa svjetlom razuma 2841 2844sl 3237; odbacuje se: [Bog ne moe stvoriti razumna bia a da ih ne usmjeri na blaeno gledanje] 3891. Niti Sveto Pismo, niti teolozi ne daju dovoljno svjetla, kako bi se ispravno opisao budui ivot nakon smrti 4659; izmeu sadanjeg ivota u Kristu i budueg ivota postoji temeljna povezanost i velika razlika 4659. Proslava tijela. Ljudi e se sa svojim tijelima pokazati pred Sucem kako bi poloili raun za djela koja su uinili u svom tijelu 574 1002; Krist e nae tijelo suobliiti svom slavnom tijelu; usp. E 3a (Isus Krist, posrednik spasenja); Isusova Majka je ve na nebu proslavljena tijelom i duom 4179; usp. E 6ea (Marijino uznesenje na nebo). Zajednitvo anela i svetaca. Blaenici se pridruuju anelima 443 991 1000 (4170). tovanje svetih: u liturgiji se slavi spomen svetih i nada se udjelu u njihovom zajednitvu 4008; Crkva tuje apostole i muenike zajedno s blaenom Djevicom Marijom i svetim anelima, te moli za njihov zagovor 4170; Marija je u nebu uzviena nad sve blaenike i anele 4179; svako liturgijsko tovanje koje se iskazuje anelima i ljudima zavrava u tovanju Trojstva (675 1824sl) 3325 4171; ljubav prema svetima na nebu upravljena je Kristu, a preko njega Bogu 4170; Bog je divan u svojim svetima i u njima biva slavljen 4170; u ivotu svetaca Bog objavljuje ljudima svoju prisutnost i svoje lice, govori im i daje im znak svoga kraljevstva 4170; tovanje svetaca se sastoji u jaini djelatne ljubavi 4171; usp. A lc (Postupnost objave); E 6 (Marija, majka Isusa Krista); J l e g (tovanje svetaca); M lb (Zajednitvo svetih). Brani se tovanje svetaca kao neto dozvoljeno, i preporuuje se kao korisno 675 1821-1825 1867; u kojem smislu su dozvoljene mise u ast svetaca 1744 (1755) 3363; usp. J leg. Dovrenje svijeta. Rastue tijelo nove obitelji ovjeanstva prua okvirnu predodbu o novom svijetu 4339; Boje se kraljevstvo ostvaruje u povijesnim 1249 3bc 3bc
a

3bd

ostvarenjima, ali se ne iscrpljuje u njima, niti se poistovjeuje s njima 4614; ponovno uspostavljanje Bojeg kraljevstva zapoelo je u Kristu slanjem Duha Svetoga, i iri se u Crkvi po Duhu 4168; usp. B 3b (Boji Duh u stvaranju i povijesti spasenja); G lbe (Crkva, djelo Duha Svetoga); ovjek i svijet bit e na kraju vremena savreno obnovljeni u Kristu 4168; Krist e biti uzvien u svojim svetima i u svima koji su vjerovali 4168; B o g j e pripravio nove stanove i novu zemlju, na kojoj e prebivati pravednost i mir 4339; Boja e djeca uskrsnuti na vjeni ivot, ostat e ljubav i njezina djela, a itavo e stvorenje biti osloboeno od propadanja 4339. Ljudi ne znaju za vrijeme i nain dovrenja zemlje i ovjeanstva 4339; odbacuje se materijalistiko tumaenje propasti svijeta 1361. Usp. C 5 (Cilj i dovrenje povijesti). Vjeni ivot i vladanje s Kristom. Vjera saetaka vjerovanja u vjeni ivot 3sl 11E 15 19-30 36 41//51 60 72 76 150 854. K r i s t -: e predati Ocu vjeno i sveope kraljevstvo 4339; -: e dati ljudima udio u svojoj besmrtnosti 413; -: uinit e vjernike dionicima svoga kraljevstva 540 4162 (4339); Kristovo kraljevstvo je kraljevstvo istine, ivota, svetosti, milosti, pravednosti, ljubavi i mira, u kojem je stvorenje osloboeno za slobodu djece Boje 4162 (4339); na dan dovrenja ljudi e biti spaeni po milosti, kao obitelj koju vole Bog i Krist, njhov brat, te e iskazati Bogu savrenu ljubav 4332; usp. E 2fc (Dovrenje i predaja Bojeg kraljevstva); E 3bc (Kristovo kraljevstvo). C r k v a e - : prijei u nebesko kraljevstvo 493; -: biti dovrena 'na kraju vremena h u nebeskoj slavi c i u buduem svijetu a 4102 b 4168 c 4179 b 4190 a 4332 a 4340; tada e svi pravednici, poevi od Adama, biti okupljeni u opoj Crkvi 4102: Crkvaje u Mariji ve dospjela do savrenosti 4178sl 4656; njezino tjelesno uznesenje unaprijed ukljuuje sve ostale izabranike 4656; usp. E 6f (Marija slika Crkve i vjernika); G lbf (Dovrenje Crkve); vjera saetaka vjerovanja u nebesko kraljevstvo 3si 44 46 48 60 63; Crkva, sveti i vjernici vladat e s Kristom 'uvijeke a 540 a 575 1821 2187 3363; Kristova vladavina nee imati kraja 41 si 44 46 48 60 150; Boja rije ostaje dovijeka 4235. Blaeni e gledati Boga dovijeka, 'bez prekida 1000 a 1001; usp. M 3bb (Gledanje Boga - temelj blaenosti). Vjeni ivot je plod opravdanja, milosti i nagrade za dobra djela 72 443 485 540 (574) (801 839) 1351 1545-1547 (1552) 1576 1582 (3957 4168); usp. F 3d (Opravdani ovjek e biti dovren kada Bog iz milosti nagradi njegove zasluge); M 3c (Blaenost - milost i nagrada).

3bf

M3c

c - BLAENOST - M I L O S T I NAGRADA ovjek je kao Boje dijete pozvan na zajednitvo s Bogom i na dionitvo u njegovoj blaenosti 4321; usp. C 4jb (Poziv ovjeka na zajednitvo s Bogom); M 3b (Vjeno blaenstvo). 1250

Blaenost treba zahvaliti Bojoj milosti 377 443; za blaenostje svakom ovjeku potrebno svjetlo slave, koje e ga uzdii 895; odbacuje se: [ovjek ve u ovom ivotu moe postii konanu blaenost u svakom stupnju savrenosti] 894. Trajna blaenost i vjeni ivot su nagrada za dobra djela 76 377 443 485 802 1545sl 1638 4168; ako su ljudi zasluili ljudsko dostojanstvo, bratsko zajednitvo i slobodu u Duhu Gospodnjem, bit e proslavljeni u Oevom kraljevstvu 4339; dobri ljudi e uskrsnuti na vjenu slavu 801 (4168); oni e dobiti kraljevstvo neograniene blaenosti i vjenu domovinu 574 839; oni su nasljednici vjene slave 3957; usp. M 3bf (Vjeni ivot i vladanje s Kristom). S obzirom na r a z l i i t o s t z a s l u g a neki e uivati savreniju blaenost od drugih 1305 (1582); ipak, odbacuje se: [Due koje su osloboene iz mjesta ienja molitvenom pomoi drugih, bit e manje sretne nego da su same dale zadovoljtinu] 1490. U blaenosti se ovjek ne mora bojati da e nanovo pasti 443; usp. odbaena tvrdnja: [Duama koje su prije postojale dojadilo je gledanje Boga, te su zbog toga otpale] 403. Usp. F 3d (Opravdani ovjek e biti dovren kada Bog iz milosti nagradi njegove zasluge). d. - ODBAENOST OVJEKA P o s t o j a n j e p a k l a . Due s osobnim smrtnim grijehom dolaze u pakao (338 342) 839 858 926 1002 1075 1306; Crkva vjeruje da e grjenici kojima je oduzeto blaeno gledanje biti kanjeni vjenom kaznom, koja se naziva pakao 4657; Krist svojim trpljenjem nije unitio donji pakao 1077; odbacuje se: [On je potpuno unitio pakao] 1011; usp. E 2cb (Silazak u podzemlje). B i t p a k l a . Kazna u paklu se naziva "kazna, hmuenje i "vatra (ar) 76 338 342 a a c b c 443 485 575 7 8 0 ( 2626); ta kazna je vjena ("neugasivi oganj) 72 76 212 342 a 443 486 574 596 630 780 801 839 4657; odbacuju se tvrdnje o buduem Kristovom razapinjanju za avle i ponovno vraanje davala i onih koji su osueni 409 411. U z r o c i o s u d e . ovjek e dobiti svoju plau za ono to je uinio u svom ivotu 443 574 1002 4168; usp. M 2bb (Pojedinani sud); M 3bf (Vjeni ivot i gospodstvo s Kristom); M 3c (Blaenstvo, milost i nagrada); ljudi su osueni temeljem njihove slobodne odluke 443; -: zbog tekog prijestupa 342; -: zbog smrti "bez kajanja, u stanju h smrtnoga grijeha ("osobnog grijeha) "621 780 ab 8 3 9 1002 b 1075 b c 1306; nee se spasiti onaj koji -: zna daje Bog ustanovio Katoliku Crkvu kao nunu za spasenje, a nee ui u nju, ili nee ostati u njoj 4137; -: u mislima, rijeima i djelima ne odgovara Kristovoj milosti 4137. T e o r i j a o l i m b u . Kazna za izvorni grij eh je gubljenje gledanja Boga (184 219) 780; usp. D 2bc (Posljedice izvornoga grijeha); ne postoji srednje mjesto (u Pelagijevom smislu) izmeu kraljevstva nebeskog i osude (184) 224 2626; odbacuje se: [Due djece roene od kranskih roditelja, a koja umru bez 1251 M

krtenja, dolaze u zemaljski raj, a due djece roene od nekranskih roditelja, a koja umru bez krtenja, dolaze u mjesto u kojem su due roditelja] 1008. Due onih koji umru samo s izvornim grijehom, silaze u pakao, ali nee biti a kanjene istim kaznama i (na istom) mjestu 858 926 1306; one e biti kanjene kaznom prokletsva, ali nee biti kanjene ognjem 2626; mjesto na kojem e one biti openito se zove limb 2626; odbacuje se: [Bog e mrziti dijete koje umre bez krtenja] 1949.

1252

KAZALO D O K U M E N A T A .(navedenih prema njihovim poetnim rijeima)

1000-1002 (brojevi otisnuti masno): - taj se dokument navodi zasebno na tom mjestu 3066 3601 37951 (brojevi otisnuti kurzivom): - odnose se na navode iz spomenutog dokumenta 3543 2023 1 3000 (brojevi otisnuti obino): - na tom se mjestu ukazuje na spomenuti dokument Ostala tumaenja vidi u: "Upute za itanje" na poetku ovoga djela (str. LIII)

Ab Aegyptiis argentea, 7. srpnja 1228. (Grgur IX., pismo): 824 Abbates, izmeu 1254. i 1261. (Aleksandar IV., konstitucija [ulomak]): 1146 Acerbissimum, 27. rujna 1852. (Pijo LX., nagovor): 2901 2931 2951 2953 2955 2967 2973sl 2978 Adapostolicaesedis, 22. kolovoza 1851. (Pijo I X , pismo): 2901 2924sl 2934-2936 2938 2 9 4 l s l 2965-2967 2969-2975 Adassiduas, 4. oujka 1755. (Benedikt XIV., breve): 2605 1 Ad Apostolorum Principis, 29. sijenja 1958. (Pijo XII., enciklika): 4321 1 4 3 2 5 2 Ad augustae memoriae, nakon 506. (Simah, pismo): 362 Ad beatissimi Apostolorum, 1. studenog 1914. (Benedikt XV., enciklika): 3625sl Adcaeli reginam, 11. listopada 1954. (Pijo XII., enciklika): 3913-3917 4175 3 Adcatholicisacerdocii, 20. prosinca 1935. (PijoXI., enciklika): 3755-3758 3846 1 Ad Christi vicarii, 3. sijenja 1474. (Siksto IV., bula): 1391-1396 Ad consulta vestra, 13. studenog 866. (Nikola L, odgovori): 643-648 Addiem illum, 2. veljae 1904. (Pijo X., enciklika): 3370 4 1 7 7 2 Ad ea ex debito, 5. veljae 1447. (Eugen IV., pismo): 1151 Ad eradicandampravum, 28. rujna 1746. (Benedikt XIV., konstitucija): 2543 Ad exstirpanda, 15. svibnja 1252. (Inocent IV., konstitucija): 648x Adfructus uberes, 13. prosinca 1281. (Martin IV., konstitucija): 880 Adgentes, 7. prosinca 1965. (2. vatikanski sabor, dekret): 4580 Adgravissima avertenda, 10. svibnja 1884. (Sv. oficij, instrukcija): 3159f Adiutricempopuli, 5. rujna 1895. (Leon XIII., enciklika): 4 1 7 7 2 Ad nostrum qui, 6. svibnja 1312. (Sabor u Vienni, konstitucija): 891-899 AdPetri Cathedram, 29. lipnja 1959. (Ivan XXIII., enciklika): 4 0 0 1 0 0 1253

Adsanctam beati Petri sedem, 16. listopada 1656. (Aleksandar VII., konstitucija): 2010-2012 1 Ad splendidum nitentis, god. 1054. (Leon IX., pismo): 687f 4576 Adeone te, poetak 559. (Pelagije I., pismo): 446 Admonemus ut, izmeu rujna 558. i veljae 559. (Pelagije I., pismo): 445 Adorabile eucharistiae, 8. svibnja 1822. (Pijo VII., breve): 2718 Aeterni Patris, 29. lipnja 1868. (Pijo LX, bula): 3000 Aeterni Patris, 4. kolovoza 1879. (Leon XIII., enciklika): 3135-3140 3665 1 Altitudo divini consilii, 1. lipnja 1537. (Pavao III., konstitucija): 1497 Annum ingressi, 19. oujka 1902. (Leon XIII., apostolsko pismo): 3987 1 Annum sacrum, 25. svibnja 1899. (Leon XIII., enciklika): 3350-3353 3922 1 Antiauorum habet, 22. veljae 1300. (Bonifacije VIII., bula): 868 Apostolicae curae, 13. rujna 1896. (Leon XIII., pismo): 3315-3319 Apostolicaeprovidentiae officio, 2. listopada 1733. (Klement XII., bula): 2509sl Apostolicae sedispraecellens, 25. sijenja 1426. (Martin V., Konstitucija): 1198 Apostolicae sedisprimatus, 12. studenog 1199 (Inocent III., pismo): 774sl Apostolicae sedis, 6. veljae 1403. (Bonifacije IX., bula): 1146 Apostolicam actuositatem, 18. studenog 1965. (2. vatikanski sabor, dekret): 4840 Apostolicam sedem, izmeu 1130. i 1143. (Inocent II., pismo): 741 Apostolici muneris, (1. vatikanski sabor, nacrt): 3000 Apostolici regiminis, 19. prosinca 1513. (5. lateranski sabor, bula): 1440sl Apostolici verba, svibanj 431. (Celestin I., pismo): 237 Arcanum divinae sapientiae, 10. veljae 1880. (Leon XIII, enciklika): 3142-3146 Auctorem fidei, 28. kolovoza 1794. (Pijo VI., konstitucija): 2281 2600-2700 Audientes orthodoxam, god. 785. (Hadrijan I., pismo): 595 Au moment deprendre, 4. listopada 1965. (Pavao VI., nagovor): 4420-4425 Auspicatusprofecto, 28. sijenja 1933. (Pijo XI., pismo): 3915 2 Benedictus Deus, 29. sijenja 1336. (Benedikt XII., konstitucija): 1000-1002 Benedictus Deus, 26. sijenja 1564. (Pijo IV., bula): 1500 1847-1850 Bonum atque iucundum, 23. kolovoza 498. (Anastazije I I , pismo): 360sl Caelestispastor, 20. studenog 1687. (Inocent XI., konstitucija): 2201-2269 Cantate Domino, 4. veljae 1442. (Firentinski sabor, dekret): 1330-1353 Caritatis studium, 25. srpnja 1898. (Leon XIII., enciklika): 3339 4 1 3 9 2 asti connubii, 31. prosinca 1930. (Pijo XI., enciklika): 1807 1 3700-3724 3735' 3788 3838 3 9 6 2 2 3975 1 4 1 6 6 ^ 44751 4476 1 ' 3 4 5 6 0 2 4 5 7 1 2 4 800 1 Certiores effecti, 13. studenog 1742. (Benedikt XTV, enciklika): 3854 1 Christifideles laici, 30. prosinca 1988. (Ivan Pavao I I , apostolskapobudnica poslije sabora): 4850-4858 Christus Dominus, 28. listopada 1965. (2. vatikanski sabor, dekret): 4101 Clemens Trinitas, 5. ili 6. stoljee (vjeroispovijest): 73sl 1254

Commissi nobis divinitus, 6. prosinca 1708. (Klement XI., konstitucija): 1400 Commissum nobis, 22. travnja 1639. (Urban VIII., pismo): 2745c Congratulamur vehementer, 13. travnja 1053. (Leon IX., pismo): 680-686 Consideranti mini, veljaa 591. (Grgur I., pismo): 472 Consideranti mihi, 27. oujka 680. (Agaton, pismo): 542-545 Consilium, 2. veljae 1962. (Ivan XXIII., motu proprio): 4001 Constituti a Domino, 10. rujna 1171. ili 1172. (Aleksandar III., pismo): 670 Consueverunt RomaniPontifices, 13. travnja 1536. (Pavao III., bula): 2023 1 Consulenti tibi, 20. veljae 405. (Inocent I., pismo): 212sl Consultationi tuae, 12. studenog 1231. (Grgur IX., pismo): 825 Consuluisti de infantibus, izmeu 887. i 888. (Stjepan V. [VI.], pismo): 670 Consuluit nos, izmeu 1185. i 1187. (Urban III., pismo): 764 Cum ad aures, 12. veljae 1679. (Kongregacija za sabore, dekret): 2090-2095 Cum adversus, 22, veljae 1244. (Inocent IV., konstitucija): 648 1 Cum aeternus Deifilius, (1. vatikanski sabor, nacrt): 3000c Cum alias ad apostolatus, 12. oujka 1699. (Inocent XII., breve): 2351-2374 Cum apudsedem, 15. srpnja 1198. (Inocent III., pismo): 766 Cum catholica Ecclesia, 26. oujka 1860. (Pijo IX., apostolsko pismo): 29012963 2976 NB. Cum Christus, 18. veljae 1177. (Aleksandar III., pismo): 750 Cum conventus esset, 3. veljae 993. (Ivan XV., enciklika): 675 Cum dilecti, 3. lipnja 1463. (Pijo II., dekret): 1442 Cum diversa sint, god. 682. (Leon II., pismo): 561 Cum dudum, kolovoz 1341. (Benedikt XII., pismo): 1006-1020 Cum ex iniuncto, 12. srpnja 1199. (Inocent III., pismo): 770sl Cum in nonnullis, 15. lipnja 1415. (Sabor u Konstanzu, dekret): 1198-1200 Cum in nostra, 28. svibnja 1170. (Aleksandar III., pismo): 749 Cum inter nonnullos, 12. studenog 1323. (Ivan XXII., konstitucija): 930sl Cum magnus iam, 14. sijenja 1562. (Pius IV., breve): 1851 Cum Marthae circa, 29. studenog 1202. (Inocent III., pismo): 782-784 Cum nimis absurdum, 14. srpnja 1555. (Pavao IV., konstitucija): 6 9 8 ' Cum non sine, 14. srpnja 1864. (Pijo IX., pismo): 2901 2947sl Cum occasione, 31. svibnja 1653. (Inocent X., konstitucija): 2001-2007 Cumpostauam, 9. studenog 1518. (Leon X., bula): 1447-1449 Cum praeexcelsa, 27. veljae 1477. (Siksto IV., konstitucija): 1400 Cum quorumdam hominum, 7. kolovoza 1555. (Pavao IV., konstitucija): 1880 Cum saepe, 26. srpnja 1855. (Pijo LX., ngovor): 2901 2953 Cum saepe contingat, 21. lipnja 1625. (Urban VIII., dekret): 2028 1 Cum semper oblatas, 19. kolovoza 1744. (Benedikt XIV., konstitucija): 2 6 3 0 2 Cum sicut accepimus, 14. studenog 1459. (Pijo II., pismo): 1361-1369 1255

Cum sicut accepimus, 26. svibnja 1689. (Inocent XI., breve): 2001c Cum sicut ex, 8. srpnja 1241. (Grgur LX., pismo): 829 Cum unus exstet, god. 682. (Leon II., pismo): 561" Cum venisset, 25. veljae 1204. (Inocent III., pismo): 785 Cuperemus auidem, 26. srpnja 428. (Celestin I., pismo): 236 Cura dominici gregis, 24. sijenja 1615. (Pavao V., konstitucija): 1235 Dat mihi, oko god. 401. (Anastazije I., pismo): 209 De homine qui, 22. rujna 1208. (Inocent III., pismo): 789 Debent subditi, god. 1088. (Urban II., pismo): 701 Debitum officiipontificalis, 28. kolovoza 1206. (Inocent III., pismo): 788 Decet Romanum Pontificem, 3. sijenja 1521. (LeonX., bula): 1451 Deessemus nobis, 16. rujna 1788. (Pijo V I , pismo): 2598 Dei Filius, 24. travnja 1870. (1. vatikanski sabor, konstitucija): 3000 3000-3045 4119 2 4149 2 4170 7 4205 1 -M20<J 1 - 2 4207 2 4210 1 4214 1 4215 1 4219 2 4336 1 457<J 2 Deiparae virginis, 1. svibnja 1946. (Pijo XII., pismo): 3900 Dei verbum, 18. studenog 1965. (2. vatikanski sabor, konstitucija): 4001 4201-4235 4 5 3 1 ' 4532* 4534 1 " 2 46551 Desiderabilem mihi, 22. studenog 726. (Grgur II., pismo): 580 Detestabilem, 10. studenog 1752. (Benedikt XIV., konstitucija): 2571-2575 Dignitatis humanae, 7. prosinca 1965. (2. vatikanski sabor, izjava): 4240-4245 45702 45712 4790 2 Dilectae in Christo, izmeu 1181. i 1185. (Lucije III., pismo): 762 Dilectionis vestrae, god. 585. ili 586. (Pelagije II., pismo): 468sl Directa ad decessorem, 10. veljae 385. (Siricije, pismo): 181-185 2 6 8 0 2 Diuturnum illud, 29. lipnja 1881. (Leon XIII., enciklika): 3150-3152 3980 2 3981 1 1 3982 Dives in misericordia, 30. studenog 1980. (Ivan Pavao II., enciklika): 4680-4685 Divini illius magistri, 31. prosinca 1929. (Pijo XI., enciklika): 3685-3698 Divini redemptoris, 19. oujka 1937. (Pijo XI., enciklika): 3771-3774 3958 1 3983 3 39852432l1 Divino afflantepiritu, 30. rujna 1943. (PijoXII., enciklika): 3825-3831 3862 3889 4215 2 4216 1 4230'- 2 4232 2 44021 4407 1 Divinum illud munus, 9. svibnja 1897. (Leon XIII., enciklika): 3325-3331 3808 38152 4116 1 Doctoris angelici, 29. lipnja 1914. (Pijo X., motu proprio): 3601 3665 1 Doctoris gentium, 18. rujna 1437. (EugenIV., konstitucija): 1300 Dolore haud mediocri, 30. travnja 1860. (Pijo IX., apostolsko pismo): 2833 2901 2914 NB. Dominici gregis custodiae, 24. oujka 1564. (Pijo IV., bula): 1851-1861 2712 1 Dominici gregis divina, 3. veljae 1603. (Klement VIII., breve): 1880 1256

Dominum etvivificantem, 18. svibnja 1986. (Ivan Pavao II., enciklika): 4780-4781 Dominus noster et Salvator, 23. veljae 554. (Vigilije, konstitucija): 416 Dominus qui dixit, god. 641. (Ivan IV., pismo): 496-498 Donum vitae, 22. veljae 1987. (Kongregacija za nauk vjere, instrukcija): 4790-4807 Dudum a Bonifacio, 6. svibnja 1312. (Sabor u Vienni, dekret): 880 Dudum sacrum, 15. prosinca 1433. (Eugen IV., bula): 1300 Dum acerbissimas, 26. rujna 1835. (Grgur XVI., breve): 2738-2740 Dum in sanctae, 5. veljae 552. (Vigilije, pismo sveukupnom Bojem narodu): 412-415 Dum praeterito, 31. srpnja 1748. (Benedikt XIV., pismo): 2564sl Ecclesia Dei, 2. srpnja 1988. (Ivan Pavao II., motu proprio): 4820-4823 Ecclesiam a Jesu, 13. rujna 1821. (Pijo VII., konstitucija); 2783 1 2894 1 Ecclesiam suam, 6. kolovoza 1964. (Pavao VI., enciklika): 4 3 2 1 1 4323 1 4340 1 Eius exemplo, 18. prosinca 1208. (Inocent III., pismo): 790-797 Epistolas jraternitatis, god. 458. ili 459. (Leon I., pismo): 321sl Etsane, 17. prosinca 1888. (Leon XIII., pismo): 4 1 4 4 1 3 Etsi Christus salvator, 4. oujka 1443. (Eugen IV., pismo): 850 Etsifratermitatis, 8. listopada 1803. (Pijo VII., breve): 2705sl Etsijreauens, 24. lipnja 1587. (Kongregacija sabora, odgovor): 2090 Etsi pastoralis, 26. svibnja 1742. (Benedikt XIV., konstitucija): 1300 8 1310E 1990E 2522-2524 Etsi tibi, 15. veljae 404. (Inocent I., pismo): 211 Evangelii nuntiandi, 8. prosinca 1975. (Pavao VI., apostolska pobudnica): 4570-4579 4619 1 4633 1 4635 1 4755 1 Ex gravi ad Nos, 6. svibnja 1312. (Sabor u Vienni, konstitucija): 906 Ex litteris tuis, god. 1169. (Aleksandar III., pismo): 748 Ex omnibus afflictionibus, 1. listopada 1567. (Pijo V., bula): 1901-1980 Ex omnibus christiani orbis, 16. listopada 1756. (Benedikt XIV., enciklika): 2400 Exparte tua, god. 1200. (Inozent III., pismo): 776 Exparte tua, 12. sijenja 1206. (Inocent III., pismo): 786 Exproximo Lateranensi, 20. rujna 1571. (Pijo V., konstitucija): 2040 1 Expublico instrumente, izmeu 1159. i 1181. (Aleksandar III., pismo): 754 Ex quo, nono, 26. prosinca 1910. (Pijo X. pismo): 3553-3556 Ex supernae clementiae, 23. prosinca 1368. (Urban V., konstitucija): 1087 Exiit qui seminat, 14. kolovoza 1279. (Nikola III., Dekret): 930 Eximiam tuam, 15. lipnja 1857. (Pijo IX., breve): 2828-2831 2901 2914 N B . Exivi de paradiso, 6. svibnja 1312. (sabor u Vienni, konstitucija): 908 910 Exordium pontificatus mei, god. 496. (Anastazije II., pismo): 356 Exposcit tuae devotionis, 9. travnja 1489. (Inocent VIII., bula): 1435 1257

Exsecrabiblis etpristinis, 18. sijenja 1460. (Pijo II., bula): 1375 Exsequendo nunc, 13. srpnja 1782. (Pijo VI., pismo): 2590 Exsultate Deo, 22. studenog 1439. (Firentinski sabor, dekret): 1310-1328 4166
3

Exsurge Domine, 15. lipnja 1520. (LeonX., bula): 1451-1492 Familiaris consortio, 22. studenog 1982. (Ivan Pavao I I , apostolska pobudnica): 1 x 1 4700-4716 4800 4803 4810 Famuli vestraepietatis, god. 494. (Gelazije I., pismo): 347 Fidei catholicae, 6. svibnja 1312. (sabor u Vienni, konstitucija): 900-904 Fidei donum, 21. travnja 1957. (Pijo XII., enciklika): 414 1 4147 4 4147 6 Fidentem piumaue, 20. rujna 1896. (Leon XIII., enciklika): 3320sl Firmissimam constantiam, 28. oujka 1937. (Pijo XI., enciklika): 3775sl Frequens generalium conciliorum, 9. listopada 1417. (sabor u Konstanzu, konstitucija): 1151 1300 Frequenter quidem, 24. listopada 458. (Leon I., pismo): 319sl Fulgens corona, 8. rujna 1953. (Pyo XII., enciklika): 3908-3910 Gaudemus filii, 1. veljae 1091. (Urban II., pismo): 702 Gaudemus in Domino, poetak 1201. (Inocent III., pismo): 777-779 4800 1 Gaudium et spes, 1. prosinca 1965. (2. vat. sab., konst): 4301-4345 44432 4445* 4448 4450 1 - 2 4455 1 44614470 4473 4475 4480 4 4 8 0 2 4486 1 4487 1 4488 1 4570 4645 4703 1 4704 1 4713 4739 1 4759 1 4765 1 4775 1 4792 4792 4 4 7 9 2 " 4800 1 4806 Gerentes advos, 16. studenog 1427. (Martin V., bula): 1290 Gloriosam Ecclesiam, 23. sijenja 1318. (Ivan XXII., konstitucija): 910-916 Grande munus, 30. rujna 1880. (Leon XIII., enciklika): 4147 7 Grave nimis, god. 1482. (Siksto IV., konstitucija): 1400 Grave nimis, 4. rujna 1483. (Siksto IV., konstitucija): 1400 1425sl 2015 Gravissimas inter, 11. prosinca 1862. (Pyo IX., pismo): 2850-2861 2901 2909-2911 Gregis nobis, 16. sijenja 1447. (Eugen IV., konstitucija): 921 Haec sacra congregatio, 13. oujka 1975. (Kongregacija za nauk vjere, odgovor): 4560-4561 Haurietis aquas, 15. svibnja 1956. (Pijo XII., enciklika): 3922-3926 His ita se habentibus, god. 863. (Nikola I., pismo): 635 Humanae salutis, 25. prosinca 1961. (Ivan XXIII, apostolska konstitucija): 4 0 0 1 0 0 4301 Humanae vitae, 25. srpnja 1968. (Pavao VI., enciklika): 4470-4479 4560 1 45603 A51\24709x 4790 Humani generis, travnja 557. (Pelagije I., Pismo): 441-443 Humani generis, 12. kolovoza 1950. (Pijo XII., enciklika): 3875-3899 4 1 1 8 2 4 2 1 4 2 4 4 1 2 M 5 6 1 1 4792 2 1258

Humanum genus, 20. travnja 1884. (Leon XIII., enciklika): 3156-3158 Iamdudum cernimus, 18. oujka 1861. (Pijo IX., nagovor): 2901 2937 2961 2976 N B . 2980 Iam vos omnes, 13. rujna 1868. (Pn'o IX., apostolsko pismo): 2997-2999 Immensapastorum, 20. prosinca 1741. (Benedikt XIV., apostolsko pismo): 2745 1 Immortale Dei, 1. studenog 1885. (Leon XIII., enciklika): 3165-3179 3979 3981 ] 2 2 3983' 3984 3 9 9 7 4 1 6 2 In agro dominico, 27. oujka 1329. (Ivan XXII., konstitucija): 950-980 In civitate tua, izmeu 1159. i 1181. (Aleksandar III., pismo): 753 In consistoriali, 1. studenog 1850. (Pijo IX., nagovor): 2901 2943-2945 In eam pro nostro, 28. sijenja 1571. (Pijo V., konstitucija): 1981sl In eminenti apostolatus specula, 28. travnja 1738. (Klement XII., konstitucija): 2511-2513 2783 1 2894 1 In eminenti, 6. oujka 1642. (Urban VIII., bula): 2001 2331 In eminentis apostolicae, 1. rujna 1425. (Martin V., bula): 1151 1198 1247 In minoribus agentes, 26. travnja 1463. (Pijo II., bula): 1375 Inprolixitate epistolae, god. 497. (Anastazije II., pismo): 357-359 In quadam nostra, 5. oujka 1209. (Inocent III., pismo): 798 In requirendis, 27. sijenja 417. (Inocent I., pismo): 217 2 3 9 2 240 1 2 4 1 1 In sacrosancta beati Petri, 13. studenog 1564. (Pijo IV., konstitucija): 1862 In supremo apostolatus fastigio, 3. prosinca 1839. (Grgur XVI., konstitucija): 2745sl Incredibili afflictamur, 17. rujna 1863. (Pijo IX., enciklika): 2901 2926 Ineffabilis Deus, 8. prosinca 1854. (Pijo IX., bula): 2800-2804 3 3 7 0 2 3902 1 4175 1 Inejfabilis summiprovidentia, 1. kolovoza 1464. (Pijo II., bula): 1385 InfinitaDei misericordia, 29. svibnja 1924. (Pijo XI., bula): 3670 Infructuosaspalmites, 2. studenog 1460. (Pijo II., bula): 1375 Iniunctum nobis, 13. studenog 1564. (Pijo IV., konstitucija): 1862-1870 4119 1 " 2 Institutio, 11. oujka 422. (Bonifacije I., pismo): 233 Institutio universalis, izmeu 785. i 791. (Hadrijan I., pismo): 595sl Inter ceteras Ecclesiae Romanae, 27. sijenja 417. (Inocent I., pismo): 218sl 242 1 Inter claras, 25. oujka 534. (Ivan II., pismo): 401 Inter cunctas, 22. veljae 1418. (Martin V., bula): 1151 1201 1247-1279 Inter cunctas sollicitudines, 17. veljae 1304. (Benedikt XI., konstitucija): 880 Inter ea quae, 2. travnja 517. (Hormizda, pismo): 363 Inter ea quae, 26. oujka 521. (Hormizda, pismo): 367-369 Inter eos qui, 23. oujka 1871. (Pijo IX., dekret): 2725 Inter gravissimas, 26. listopada 1870. (Pijo IX., pismo): 38861 Inter innumeras sollicitudines, 14. svibnja 553. (Vigilije, konstitucija): 416-420 1259

Inter insigniores, 15. listopada 1976. (Kongregacija za nauk vjere, izjava): 4590-4606 Inter multiplices, 4. svibnja 1515. (5. lateranski sabor, bula): 1442-1444 Inter multiplices pastoralis officii, 4. kolovoza 1690. (Aleksandar VIII, konstitucija): 2281 2285 2700 Inter praecipuas machinationes, 8. svibnja 1844. (Grgur XVI., enciklika): 2771sl 1 2784 Inter sollicitudines, 4. svibnja 1515. (5. lateranski sabor, konstitucija): 1860 1 Iura et bona, 5. svibnja 1980. (Kongregacija za nauk vjere): 4660-4666 Laborem exercens, 14. rujna 1981. (Ivan Pavao I I , enciklika): 4690-4699 4773 1 Laetentur caeli, 6. srpnja 1439. (firentinski sabor, bula): 1300-1308 4 1 4 2 2 4169 1 4189 1 La evangelizacion, 13. veljae 1979. (3. opa skuptina latino-amerikog episkopata in Puebli/Meksiko, dokumenti): 4610-4635 47761 Lamentabili, 3. srpnja 1907. (Sv. oficij, dekret): 3401-3466 3543 Lectis dilectionis tuae, 13. lipnja 449. (Leon L, pismo): 290-295 Libertas praestantissimum, 20. lipnja 1888. (Leon XIII., enciklika): 3245-3255 396V 4240 1 Libertatis conscientia, 22. oujka 1986. (Kongregacija za nauk vjere, instrukcija): 4730 4750-4776 Libertatis nuntius, 6. kolovoza 1984. (Kongregacija za nauk vjere, instrukcija): 4730-4741 4751 1 4759 3 4773 1 4774 1 Licet apud, 9. sijenja 1212. (Inocent III., pismo): 799 Licet eaauae de nostro mandata, 9. kolovoza 1479. (Siksto IV., bula): 1411-1419 Licet ex, god. 1065. (Aleksandar II., pismo): 698 Licet iuxta doctrinam, 23. listopada 1327. (Ivan XXII., konstitucija): 941-946 Licetper nostros, 13. lipnja 449. (Leon I., pismo): 296-299 Licetperfldia Iudaeorum, 15. rujna 1199. (Inocnet III, konstitucija): 772sl Litterarum tuarum primordia, listopada 600. (Grgur I., pismo): 477 Lumen gentium, 21. studenog 1964. (2. vatikanski sabor, konstitucija): 4 0 0 1 0 0 4101-4179 4198 6 4 3 2 1 2 4322 1 2 4332x 4340** 4340 7 4342 1 43423 4 3 4 3 6 43439 4344 1 " 2 4345x 4 4 6 9 1 4 5 3 2 1 4 5 3 3 1 4 5 3 4 1 4 5 3 5 1 ' 3 4536 1 4541x 4 5 6 1 1 4 5 9 9 2 4617 1 4714 1 4716 1 - 2 4755 1 4841 1 48521'3 4853x 4857 1 " 2 Magna indignatione, 6. oujka 459. (Leon I, pismo): 323 Magna me gratulatio, 13. prosinca 414. (Inocent I., pismo): 214 Magna nos habuit, oko 732. (Grgur III, pismo): 582sl Magniflcate Dominum, 2. studenog 1954. (Pijo X I I , nagovor): 4126 1 Magnitudinis tuae litteras, 4. oujka 1267. (Klement I V , pismo): 850 Magno etacerbo, 3. rujna 1816. (Pijo VII, pismo): 2710-2712 Maiores Ecclesiae causas, svretkom 1201. (Inocent III, pismo): 780sl 1260

Manet beatum, 11. oujka 422. (Bonifacije I., pismo): 234sl 1 Mater et Magistra, 15. svibnja 1961. (Ivan XXIII., enciklika): 3935-3953 3964 1 2 2 3 1 1 2 1 1 1 5 1 3 3965 ' 3 966 3984 3996 3997 ' 4321 4323 4326 4343 4440 4454 4467 2 2 1 2 3 1 4 5 7 1 4764 4766 ' 4790 4791 4792* 4805 Matrimonia auae in locis, 4. studenog 1741. (Benedikt XIV., izjava): 2515-2520 Maxima quidem, 9. lipnja 1862. (Pijo IX., nagovor): 2901 2901-2907 2915 2919 2927 2939 2944 2949 2956-2960 2976 NB. Maxima Redemptionis, 16. studenog 1955 (Kongregacija obreda, Dekret): 3377 1 Maximum illud, 30. svibnja 1919. (Benedikt XV., apostolsko pismo): 4 1 4 1 1 4 1 4 7 6 Mediator Dei, 20. studenog 1947. (Pijo XII., enciklika): 3840-3855 4001 4126 1 4127 3 4 1 5 3 8 4170 5 - 6 Meminit unusquisque, 30. rujna 1861. (Pijo LX., nagovor): 2901 2920 Mentor bonitatis, oujak 597. (Grgur I., pismo): 587 Meruit, 1. veljae 1306. (Klement V., breve): 870 1445 Mirae caritatis, 28. svibnja 1902. (Leon XIII., enciklika): 3360-3364 Mirari vos arbitramur, 15. kolovoza 1832. (Grgur X V I , enciklika): 2730-2732 Miserentissimus Redemptor, 8. svibnja 1928. (Pijo XI., enciklika): 4126 2 4177 2 Mit brennender Sorge, 14. oujka 1937. (Pijo XI., enciklika): 3983 3 3 985 2 4222 1 4240 1 Mortalium animos, 6. sijenja 1928. (Pijo XI., encik): 3683 Movses vir Dei, 4. rujna 1439. (Eugen IV., dekret): 1309 Mulieris dignitatem, 15. kolovoza 1988. (Ivan Pavao II., apostolsko pismo): 4830-4841 Multiplices inter, 10. lipnja 1851. (Pijo I X , pismo): 2901 2915 2921 2923 2930 2951 2954 2968 Multis gravibusque, 17. prosinca 1860. (Pijo IX., nagovor): 2901 2937 2943 2973 Munificentissimus Deus, 1. studenog 1950. (Pijo XII., apost. konstitucija): 3900-3904 4 1 7 5 2 4213 1 Mvsterium Ecclesiae, 24. lipnja 1973. (Kongregacija za nauk vjere, izjava): 4530-4541 Mvsterium fidei, 3. rujna 1965. (Pavao VI., enciklika): 4410-4413 Mysterium filii Dei, 21. veljae 1972. (Kongregacija za nauk vjere, izjava): 4520-4522 Mystici corporis, 29. lipnja 1943. (Pijo XII., enciklika): 3800-3822 3871 39153 4114 1 4116 1 4118 1 " 1 4144 1 2 4152 1 4166 2 4169 3 4169 5 4170 8 4245 2 Naviganti vel, izmeu 1227. i 1234. (Grgur LX., pismo): 828 Ne forte, god. 495. (Gelazije I, odluka): 349 Ne super his, 3. prosinca 1334. (Ivan XXII., bula): 990sl Ne temere, 2. kolovoza 1907. (Kongregacije sabora, dekret): 3468-3474 Necessarium quoque, vrijeme nesigurno (Gelazjje I., odluka): 355 Nemo vestrum, 26. srpnja 1855. (Pijo IX., nagovor): 2901 2977 1261

Nequaquam sine dolore, 21. studenog 1321. (Ivan XXII, pismo): 925sl Non doceo, god. 357. (Liberije, pismo): 143 Non sine multa, 19. listopada 1256. (Aleksandar I V , pismo): 840 Non ut apponeres, 1. oujka 1206. (Inocnet III, pismo): 787 Nostisetnobiscum, 8. prosinca 1849. (PijoLX., enciklika): 29012918 2918a 2963 Nostra aetate, 28. listopada 1965. (2. vatikanski sabor, izjava): 4195-4199 1 Notre venerable frere, 19. sijenja 1669. (Klement I X , breve): 2613 Novos etante, 28. rujna 1860. (Pijo IX., nagovor): 2901 2919 2962 2976 N B . Numquam fore, 15. prosinca 1856. (Pijo I X , nagovor): 2901 2926 2928sl 2931 2946 2950 2952 2979 Nuper a congregatione, 23. prosinca 1697. (Inocent X I I , konstitucija): 2028 1 NuperadNos, 16. oujka 1743. (Benedikt X I V , konstitucija): 2525-2540 O quam bona, 12. kolovoza 595. (Grgur I, pismo): 473 Octobri mense, 22. rujna 1891. (Leon XIII, enciklika): 3274sl Octogesima adveniens, 14. svibnja 1971. (Pavao V I , apost. pismo): 4500-4512 4764 1 Officio sanctissimo, 22. prosinca 1887. (Leon XIII, pismo): 4 1 5 2 2 Officiorum omnium, 1. kolovoza 1922. (Pijo X I , enciklika): 3665 1 Olim quidem, oujka 534. (Ivan I I , pismo): 401sl Omnium bonorum spes, god. 680. (Rimska sinoda, sinodalno pismo): 546-548 Orientalis Ecclesiae, 9. travnja 1944. (Pijo XII, enciklika): 4139 3 Orientalium dignitas, 30. studenog 1894. (Leon XIII, bula): 1310 Orientalium Ecclesiarum, 21. studenog 1964. (2. vatikanski sabor, dekret): 4180-4183 Pacem in terris, 11. travnja 1963. (Ivan XXIII, enciklika): 3935 3955-3997 4240 1 4323 ] 4334 3 4468 1 4486 2 4766 2 Pascendi dominici gregis, 8. rujna 1907. (Pijo X, enciklika): 3401 3475-3500 3543 Pastor aeternus, 18. srpnja 1870. (1. vatikanski sabor, konstitucija): 3000 3050-3075 4142 1 4 1 4 2 2 4 1 4 4 1 2 4147 1 4149 3 4150 3 4152 3 4534 1 45353 4822 1 Pastor aeternus gregem, 19. prosinca 1516. (5. lateranski sabor, bula): 1445 Pastorale offtcium, 29. svibnja 1537. (Pavao III, breve): 1495 Pastoralis actio, 20. listopada 1980. (Kongregacija za nauk vjere, instrukcija): 4670-4674 Pastoralis officii, 28. kolovoza 1718. (Klement X I , bula): 2400 Pastoralis officii, 12. rujna 1891. (Leon XIII, pismo): 3272sl Paternae caritati, 11. travnja 1682. (Inocent X I , breve): 2700 Penetres de reconnaissance, 7. prosinca 1965. (Pavao VI. i patrijarh Athenagora I. Carigradski, zajednika izjava): 4430-4435 Per filium meum, god. 375. (Damaz I, pismo): 148 1262

Perfilium nostrum, 25. sijenja 531. (Bonifacije U., pismo): 398-400 Perniciosus valde, 13. prosinca 1220. (Honorije III., pismo): 822 Persona humana, 29. prosinca 1976. (Kongregacija za nauk vjere, izjava): 4580-4584 Piam et constantem, 5. srpnja 1963. (Sveti osficij, instrukcija): 4400 1 Populorum progressio, 26. svibnja 1967. (Pavao VI., enciklika): 4440-4469 4485 2 4486 448c? 4 5 8 5 ' 4 8 1 0 Populis ac nationibus, 25. sijenja 1585. (Grgur XIII., konstitucija): 1988 Postobitum, 14. prosinca 1887. (Sveti oficij, dekret): 3201-3241 Postquam Dei munere, 20. listopada 1870. (Pijo IX., bula): 3000 Postremo mense, 28. veljae 1747. (Benedikt XIV., instrukcija): 2552-2562 Praeclara gratulationis, 20. lipnja 1894. (Leon XIII., apostolsko pismo): 4139 1 Praestantia Scripturae, 18. studenog 1907. (Pijo X., motu proprio): 3503 Presbvter et diaconus, 9. prosinca 1232. (Grgur IX., pismo): 826 Presbyteri Graeci, 30. kolovoza 1595. (Klement VIII., instrukcija): 1310 1990-1992 2522 Presbyterorum ordinis, 7. prosinca 1965. (2. vatikanski sabor, dekret): 45412 4599 2 48571 Presencia de lalglesia, 6. rujna 1968. (2. opa skuptina latino-amerikog Episkopata u Medellinu /Kolumbija, dokumenti): 4480-4496 Pro deiflco, god. 357. (Liberije, pismo): 141 Probe memineritis, 22. sijenja 1855. (Pijo IX., nagovor): 2901 2953 Promisisse me memini, 17. kolovoza 458. (Leon I., pismo): 317sl Proposueramus quidem, 28. rujna 865. (Nikola I., pismo): 638-642 Provida mater, 2. veljae 1947. (Pijo XII., apostolska konstitucija): 4166 3 4167 3 Provida sapientiaue cura, 18. sijenja 1906. (Pijo X., dekret): 3385-3388 Providas Romanorum Pontificum, 18. svibnja 1751. (Benedikt XIV., konstitucija): 2511 2783 1 2894' Providentissimus Deus, 18. studenog 1893. (Leon XIII., enciklika): 3280-3294 3 7 9 3 4 3795 3826 3889 4215 4 4216 1 4231 1 Provisionis nostrae, 29. sijenja 1580. (Grgur XIII., bula): 1901 2 3 3 1 1 Quadragesimo anno, 15. svibnja 1931. (Pijo XI., enciklika): 3265 3725-3744 3773 2 3935 3938-3941 3943 3945sl 39471 39513 3965 2 3966 1 4159 1 4325 2 4 3 3 9 9 4 4 4 0 4 4 5 l 1 4766 2 Quae apud Constantinopolitanam urbem, 13. studenog 866. (Nikola I., pismo): 635 Ouaestio de abortuprocurato, 18. studenog 1974. (Kongregacija za nauk vjere, izjava): 4550-4552 Quam laudabiliter, 21. srpnja 447. (Leon I., pismo): 283-286 Quam singulari, 8. kolovoza 1910. (Kongregacija za sakramente, dekret): 3530-3536 1263

Quamquampluries, 15. kolovoza 1889. (Leon XIII, enciklika): 3260-3263 Quamvis Patrum, 21. oujka 418. (Zosim, pismo): 221 Ouanta cura, 8. prosinca 1864. (Pijo IX., enciklika): 2890-2896 2901 Quanta fraternitati, god. 446. (Leon I, pismo): 282 Quantam sollicitudinem, god. 251. (Kornelije, pismo): 108 Ouanto conficiamur moerore, 10. kolovoza 1863. (Pijo I X , enciklika): 2865-2867 2901 2917 2918a 2958 Ouanto de benignitate, 16. studenog 1199. (Inocent III, pismo): 785 Ouanto sincerius, 28. listopada 1267. (Klement I V , pismo): 849 Quanto te magis, 1. svibnja 1199. (Inocent III, pismo): 768sl Quantum presbvterorum, 10. sijenja 476. (Simplicije, pismo): 343 Quasprimas, 11. prosinca 1925. (Pijo X I , enciklika): 3675-3679 Quemadmodum Deus Iosephum, 8. prosinca 1870. (Pijo I X , dekret): 3260 Qui miseratione, 24. listopada 1272. (Grgur X, pismo): 850 Qui pluribus, 9. studenog 1846. (Pijo I X , enciklika): 2775-2786 2811 2901 2904-2907 2916 2918a 2940 2963 Qui sincera, studenog 602. (Grgur I, pismo): 480 Quia caritati nihil, oko 22. lipnja 601. (Grgur I, pismo): 478f Quia auorumdam, 10. studenog 1324. (Ivan XXII, bula): 930 1091 Quia scio, god. 357. (Liberije, pismo): 142 Quia vir reprobus, 16. studenog 1329. (Ivan XXII, bula): 930 Quibus luctuosissimis, 5. rujna 1851. (Pho I X , nagovor): 2901 2945 Ouibus quantisque, 20. travnja 1849. (Pijo IX., nagovor): 2901 2918a 2940 2964 2976 Quicumque, izmeu 430. i 500. (liturgijska vjeroispovijest): 75sl 485 790 Quidam scripturae, 21. listopada 1256. (Aleksandar I V , pismo): 840 Ouilibet tvrannus, 6. srpnja 1415. (sabor u Konstanzu, konstitucija): 1235 Quisque vestrum, 4. listopada 1847. (Pijo I X , nagovor): 2901 2963 Ouograviora, 13. oujka 1825. (Leon XII, konstitucija): 2783 1 2894 1 Quod apostolici muneris, 28. prosinca 1878. (Leon XIII, enciklika): 3130-3133 Ouoddefovenda, 19. oujka 1917. (Benedikt X V , pismo): 3601 Quod semper, oko 343. (sinoda u Serdiki, pismo): 136 Ouoniam alto, 18. prosinca 1431. (Eugen I V , bula ): 1300 Ouoniam pietas, 1. kolovoza 484. (Feliks II. [III.], pismo): 345 Recentiores episcoporum svnodi, 17. svibnja 1979. (Kongregacija za nak vjere, pismo): 4650-4659 Redditae sunt nobis, 17. rujna 1746. (Benedikt X I V , breve): 2 9 9 3 1 Redemptor hominis, 4. oujka 1979. (Ivan Pavao I I , enciklika): 4640-4645 4 7 5 3 ' Redemptoris mater, 25. oujka 1987. (Ivan Pavao I I , enciklika): 4 8 4 1 1 Regi regum, oko kolovoza 682. (Leon I I , pismo): 561-563 1264

Regimini universalis, 2. srpnja 1425. (Martin V., bula): 1355 Regimini universalis, 6. srpnja 1455. (Kalikst III., konstitucija): 1355-1357 Regiminis apostolici, 15. veljae 1665. (Aleksandar VII., konstitucija): 2020 Regispaciflci, 6. srpnja 1616. (Pavao V., konstitucija): 201 Regressus od nos, 21. oujka 458. (Leon I., pismo): 311-316 Relegentes autem, izmeu oujka i 16. travnja 559. (Pelagije I., pismo): 447 Religioni apud Anglos, 5. studenog 1896. (Leon XIII., pismo): 3315 Religiosae acfilialis, 3. oujka 1753. (Benedikt XIV., pismo): 2571 Rerum novarum, 15. svibnja 1891. (Leon XIII., enciklika): 3265-3271 3690 1 " 2 3702 1 3725 3725 1 3728U1 3731x 3732x 3733 1 37341 3740 3773 1 3935 3935 39521 3 9 6 3 2 3966 1 3984 2 4440 44431 4464 4500 Rerum omnium, 26. sijenja 1923. (Pijo XI., enciklika): 4166 3 Rerum orientalium, 8. rujna 1928. (Pijo XI., enciklika): 4139 3 4141 1 Retro maioribus, 11. oujka 422. (Bonifacije I., pismo): 232 Romana Ecclesia, 5. listopada 1752. (Benedikt XIV., pismo): 4152 1 Romani Pontiflcis, 2. kolovoza 1571. (Pijo V., konstitucija): 1983 Romani Pontiflcis provida, 27. studenog 1477. (Siksto IV., enciklika): 1405-1407 Romanus Pontifex de summi, 5. listopada 1256. (Aleksandar IV., konstitucija): 840-844 Romanus Pontifex, 1. listopada 1568. (Pijo V., konstitucija): 1880 Romanus Pontifex, 23. svibnja 1606. ((Paul V., konstitucija): 2057 1 Sacerdotium ministeriale, 6. kolovoza 1983. (Kongregacija za nauk vjere): 4720-4723 Sacra Tridentina Svnodus, 16. (20.) prosinca 1905. (Pijo X., dekret): 3375-3383 Sacra virginitas, 25. oujka 1954. (Pijo XII., enciklika): 3911sl Sacrae religionis, 1. veljae 1400. (Bonifacije IX., bula): 1145 Sacramentum ordinis, 30. studenog 1947. (Pijo XII., apostolska konstitucija): 1310 3857-3861 4 1 5 3 4 Sacramentum paenitentiae, 1. lipnja 1741. (Benedikt XIV., konstitucija): 2013 Sacris liminibus, 1. svibnja 748. (Zaharija, pismo): 589 Sacrorum antistitum, 1. rujna 1910. (Pijo X, motu proprio): 3537-3550 Sacrosanctum catholicae ftdei, 17. listopada 1595. (Klement VIII., konstitucija): 2712 1 Sacrosanctum Concilium, 4. prosinca 1963. (2. vatikanski sabor, konstitucija): 4001 4001-4048 4 1 5 3 7 4 1 7 0 1 3 4 1 7 1 6 4599 2 4715x 4858 2 Sacrum diaconatus ordinem, 18. lipnja 1967. (Pavao VI., motu proprio): 4101 Saepe sanctam Ecclesiam, 1. kolovoza 1296. (Bonifacije VIII., bula): 866 Salvator humani generis, 8. travnja 1374. (Grgur XI., bula): 1110-1116 Salvator noster, 3. kolovoza 1476. (Siksto IV., bula): 1398 Sancta Mater, 1. rujna 1584. (Grgur XIII., konstitucija): 698 1 1265

Sancta mater ecclesia, 21. travnja 1964. (Papinsko biblijsko povjerenstvo, instruk3 cija): 4226 4402-4407 Sancta Romana Ecclesia, 30. prosinca 1317. (Ivan XXII, konstitucija): 910 Sanctitas et doctrina, 26. svibnja 1839. (Grgur X V I , bula): 2725 2 1 Sapientiae christianae, 10. sijenja 1890. (Leon XIII, enciklika): 3 8 0 6 4118 2 4162 Satis cognitum, 29. lipnja 1896. (Leon XIII, enciklika): 3300-3310 3806 4118 4118 3 4 1 3 9 2 4 1 4 4 1 1 4 1 5 2 2 Scribendi, 3. lipnja 591. (Grgur I, pismo): 698 1 Scripta dilectissimifllii, god. 634. (Honorije I, pismo): 488 Scripta fraternitatis, god. 634. (Honorije I, pismo): 487 Sempiternus Rex, 8. rujna 1951. (Pijo XII, enciklika): 3905 Sertum laetitiae, 1. studenog 1939. (Pijo XII, enciklika): 3966 1 Si condiciones, izmeu 1227. i 1234. (Grgur I X , dekret): 827 Si Dominum, oko 1312. (Klement V, konstitucija): 846 Si instituta Ecclesiastica, 19. oujka 416. (Inocent I, pismo): 215sl Si semper antea, 20. svibnja 1850. (Pijo I X , nagovor): 2901 2976 Si tamen licet, izmeu 793. i 794. (Hadrijan I, pismo): 610sl Sicut aqua, kolovoz 600. (Grgur I, pismo): 474-476 Sicut ratione, 13. kolovoza 520 (Hormizda, pismo): 366 Sicut universitatis, 30. listopada 1198. (Inocent III, pismo): 767 Singulari nobis, 9. veljae 1749. (Benedikt X I V , breve): 2566-2570 Singulari nos, 25. lipnja 1834. (Grgur X V I , enciklika): 2730 Singulari quadam, 9. prosinca 1854. (Pijo I X , nagovor): 2865 2901 2908 2917 2918a 2919 Singulari quidem, 17. oujka 1856. (Pijo I X , enciklika): 2865 2901 2904 2916 Singularis nobisque, 29. rujna 1864. (Py*o I X , pismo): 2901 2932 1 Singularis Romanorum, 1. rujna 1741. (Benedikt X I V , breve): 3556 Sollicita acprovida, 9. srpnja 1753. (Benedikt X I V , konstitucija): 2167 1 2712 1 Sollicitudini meae, oko lipnja 453. (Leon I, pismo): 317 Sollicitudini nostrae, 1. listopada 1745. (Benedikt X I V , breve): 2 6 6 9 2 Sollicitudinis quidem tuae, 11. lipnja 452. (Leon I, pismo): 308-310 Sollicitudo omnium Ecclesiarum, 8. prosinca 1661. (Aleksandar V I I , breve): 2015-2017 Sollicitudo reisocialis, 30. prosinca 1987. (Ivan Pavao I I , enciklika): 4810-4819 Spiritus Paraclitus, 15. rujna 1920. (Benedikt X V , enciklika): 3650-3654 3793 3889 4219 1 4231 1 4 2 3 2 2 4 3 2 6 3 4328 1 Studens paci, god. 357 (Liberije, pismo): 138 Studiorum ducem, 29. lipnja 1923. (Pijo X I , enciklika): 3665-3667 Sub catholicaeprofessione, 6. oujka 1254. (Inocent I V , pismo): 830-839 2522 1266
2 1

Summipontificatus, 20. listopada 1939. (Pijo XII., enciklika): 3780-3786 3983 Super cathedram, 18. veljae 1300. (Bonifacije VIII., konstitucija): 880 Super causas, god. 1063. (Aleksandar II., pismo): 695 Super periculosis, 22. svibnja 1377. (Grgur XI., pismo): 1121-1139 1 Super guibusdam, 29. rujna 1351. (Klement VI., pismo): 1050-1085 3556

Super soliditatepetrae, 28. studenog 1786. (Pijo VI., breve): 2592-2597 Supplicaverunt, rujan ili listopad. 591. (Grgur I., pismo): 698 1 Suprema omnium Ecclesiarum, 7. srpnja 1745. (Benedikt XIV., breve): 2543sl Supremi Pastoris, 21. sijenja 1870. (1. vatikanski sabor, nacrt): 3050 Suscipientes sanctissimae jraternitatis, 5. studenog 744. (Zaharija, pismo): 586 Tametsi, 11. studenog 1563. (tridentski sabor, dekret): 1797 1813-1816 2515 3385 3385 3387 Testante Apostolo, 16. srpnja 1140 (Inocent II., pismo): 727 Testem benevolentiae, 22. sijenja 1899. (Leon XIII., pismo): 3340-3346 Transiturus de hoc mundo, 11. kolovoza 1264. (Urban IV., enciklika): 846sl Tuas libenter, 21. prosinca 1863. (Pijo IX., pismo): 2875-2880 2901 2909sl 2912-2914 2922 2933 4149 2 Ubi arcano, 23. prosinca 1922. (Pijo XI., enciklika): 37251 3997 2 Ubiprimum, 2. srpnja 1746. (Benedikt XIV., konstitucija): 2543 Ubiprimum, 5. srpnja 1824. (Leon XII., enciklika): 2720 Ubiprimum, 17. prosinca 1847. (Pijo IX., nagovor): 2901 2916 Ubiprimum, 2. veljae 1849. (Pijo I X , enciklika): 2800 Unam sanctam, 18. studenog 1302. (Bonifacije VIII., bula): 870-875 1445 Unigenitus Dei Filius, 27. sijenja 1343. (Klement VI., bula): 1025-1027 Unigenitus DeiFilius, 8. rujna 1713. (Klement XI., konstitucija): 2400-2502 2509 2712 Unitatis redintegratio, 21. studenog 1964. (2. vatikanski sabor, dekret): 4185-4192 45301 45 3 0 2 " 3 4538 1 Universalis Ecclesiae, 23. studenog 1624. (Urban VIII., breve): 1310 Universi dominici gregis, 30. kolovoza 1622. (Grgur XV., konstitucija): 2026 1 Universi dominici gregis, 13. srpnja 1708. (Klement XI., breve): 2400 Unum est, oko rujna 873. (Ivan VIII., pismo): 668 Ut nobis gratulationem, 10. listopada 443. (Leon I, pismo): 280sl Valde mirati, 1. veljae 495. (Gelazjje I., pismo): 6 4 1 1 Vas electionis, oko 557. (Pelagije I., okrunica): 441 444 Vas electionis, 24. srpnja 1321. (Ivan XXII., konstitucija): 921-924 Veri soli radiis, 17. listopada 1256. (Aleksandar IV., pismo): 840 Veritas ipsa, 2. lipnja 1537. (Pavao III., breve): 1495 Verumpost, izmeu 1179. i 1181. (3. lateranski sabor, pismo [ulomci]): 755sl Vigilantiae studiiaue, 30. listopada 1902. (Leon XIII., apostolsko pismo): 3286 1 1267

Vineam Domini Sabaoth, 16. srpnja 1705. (Klement X I , konstitucija): 2390 2684 Virgilius et Sedonius, 1. srpnja 746. (?) (Zaharija, pismo): 588 Vixpervenit, 1. studenog 1745. (Benedikt X I V , enciklika): 2546-2550 2722 00 Vox in excelso, 22. oujka 1312. (Klement V, bula): 8 9 1 2 Vous nous avez, 22. rujna 1956. (Pijo X I I , nagovor): 4 1 2 6 'Angnon ta grammata, god. 341. (Julije I, pismo): 132 Dia tas aifnidious, oko 96. (Klement I, pismo): lOlsl 'Epeide tes, god. 325. (1. nicejski sabor, sinodalno pismo): 130 'Epi kalo, god. 433. (Ivan Antiohojski, pismo): 271 'Eplsthe hara, poetak studenog 451. (Kalcedonski sabor, sinodalno pismo): 306 Eufrainsthosan hoi ouranoi, god. 433. (iril Aleksandrijski, pismo): 271 Hina de gnos, god. 291. (Kornelije, pismo): 109 Katafliarousi men, god. 430. (iril Aleksandrijski, pismo): 250sl Hoti te apostolik kathdra, oko 378. (Damaz I, pismo): 149 Proen ek thespismatos, oko 433. (Ivan Antiohijski, pismo): 271E Ta grammata, izmeu 726. i 730. (Grgur I I , pismo): 581 Tas men kath' hemon hibreis, 15. lipnja 430. (Nestorije, pismo): 251 a-e Tou soteros hemon, studeni 430. (Aleksandrijska sinoda, pismo): 250 252-263

1268

KAZALO OSOBA I STVARI

Tumaenje: Tekstovi navedenih dokumenata, odn. tekstovi koji padaju u vrijeme vladanja navedenog pape, ili koje je donio prethodno navedeni sabor, odn. sinoda. 1361-1369 Oznauju se kao odbaene navedene tvrdnje spomenutog autora. [702] Pismo (bula, itd.) koje je upueno na spomenutu osobu(e) ili sinodu. Npr.: Lanzo [790] = u br. 702 radi se o pismu upuenom Lanzu. (str. 325) Stranica ove knjige; navodi se ako se prethodno spomenuto ime ne odnosi na nijedan broj A la ... L 7e Uputa na sustavno kazalo. 472-480

Aachen, sinoda (god. 809.); 150. Abel: 396 476 4102. Abelard, Petar: 721-739 749. Abraham: G 3ce Acerbo, firentinski konzul: [767] Adam: Porijeklo C 4a 4ab-c; kao Kristova praslika 4322; grijeh D 2; novi Adam Krist E 3a. Adopcijanist: 526 2 595 610sl 612 E5da. Advent: Bogosluje rijei u Adventu 4035. Aerije iz Sebaste: 2609 2 . Afrika sinoda (god. 256.): 110; - (god. 418): v. Kartaga, sinoda god. 418. Afrika: saeci vjerovanja 21sl. Agaton, papa: 542-559. Agnelo, biskup: [698 1 ] Agnoeti: 474-476. Agnosticizam: 3034 3475-3477 3494sl 4319; A 2 a b . Aix, sinoda: (god. 1612.) 2602 1 . Akacije, patrijarh carigradski: [343] 348 356 364; Akacijev raskol: 3 5 2 1 3 5 6 1 3 6 3 . Akiometi: 401. Akolit: K 8 h . Akvileja: saetak vjerovanja 16. Albert Veliki: 866. Albigenzi: 751 800-802. Aldama, Jose A de, SJ: 187. Aleksandar II., papa: 695-698 868. 1269

Aleksandar III., papa; 747-758 670 716*772: Pseudo-A. 762. Aleksandar IV., papa: 840-844 803 1146 4169 2 . Aleksandar VI., papa: 1443 2023 1 Aleksandar VII., papa: 2010-2070 2390 2613. Aleksandar VIII., papa: 2281-2332 2700. Aleksandrija: patrijarhat 235 351 661 811 1308; egzegetska kola 3792. Alemanija: saetak vjere 27 30. Alfonz Liguori: 2725-2727 2759. Almarih, odn. Almarih iz Bene: 803 808. Altzelle u Saksoniji: samostan 1290. Amalfi, sinoda (god. 1089): 717 1 751 1 . Ambrozijaster: 4145 6 . Ambrozije, milanski biskup: saeci vjerovanja IO 0 0 13 75; navode se 646 1 7 4 1 2 8 2 4 1 1 5 2 9 1 2781 1 3057 3 3 817 1 4145 6 4177 3 4177 4 4178 1 ; uenje o Mariji kao praslici Crkve 4177 4232 3 4245 1 4343 8 ; autoritet 353 625; Pseudo-A. 1542 1 . Amerikanizam: 3340-3346. Amico, Francesco, SJ: 2037 1 2132 1 2133 1 . Anaklet II., protupapa: raskol 715. Analfabetizam: 4304. Analogija vjere: 3016 3283 3546 3826 3887. Anastazije, knjiniar: 650. Anastazije, biskup solunski: [282]. Anastazije I., grki car: [347 356 362]. Anastazije I., papa: 187-209; Pseudo.-A. 75. Anastazije II., papa: 356-361. Ancvra, sinoda (god. 358): 138. Andrija Kretski: 4 1 75 3 4 1 77 1 . Andrija, nadbiskup Lunda: [786]. Aneli: C 2; zajednitvo ljudi s anelimaM 3bd; tovanje J leg M 3bd; pad anela D Iaa; zajednitvo anela i svetih M 3bd. Anglikanska Crkva: 2885. Anglikansko reenje: 3315-3319 K 8c. Anhipostazija:4520. Anomoeri: 151. Antichresis: 747. Antikrist: dolazak 916; papa kao Antikrist 1156 1 1180. Antiohy'a: saetak vjerovanja 50; patrijarhat 235 351 661 811 1308; teoloka kola 421; sinoda (god. 341.) 138 447. Antiphonen: 4030. Antisemitizam: C 4kd 41 g G 3ce 7aa. Anzelmo, nadbiskup Canterburyski: 1330 1 . 1270

Apokalipsa, Ivanova: v. Ivan. Apokrifl: 213 354. ApolinarLaodicejski, apolinaristi: 144 146 149 150 151 152 2 5 1 e 4 2 5 433 437 519 1343 Apologetska metoda: A 4bb. Apophthegmata Patrum: saetak vjerovanja 55. Apostolat: laika G 6ca. Apostoli: E 2bb G lbc 3 da. Apostolici: 2203 1 . Apostolska stolica: v. Papa. Apostolstvo: Crkve G 3d. Arije, arijanci: 125 130 146 151 155sl 183 209 2 5 l e 343 433 470 472 478 519 1332 1342 2526. Aristotel: 1028. Arles, 1. sinoda (god. 314.): 123; sinoda (god. 473) 330-342. Armenci: Bula sjedinjenja [1310-1328] 1300 1349 1351sl 2534; pismo [925sl]; dopis 1006-1020; pitanja za provjeru pravovjernosti 1050-1085. Armenija: saeci vjerovanja 6 42 46 48sl. Arnauld, Antun: 1999 2010 2316 1 2317 1 2318 1 2322 1 2323 1 2400 2613 1 . Arnobije d.J.: 152. Arnold iz Brescie, arnoldisti: 715 760. Askarije, biskup: 595. Astrologija: 205 283 460 A 2aa J lek. Atanazije Aleksandrijski: iskljuen iz Crkve od pape Liberija 138 141-143; spominje se 46 75 112 125 235 556 3829 1 ; autoritet 353; Pseudo-Atanazije: saetak vjerovanja 46sl 75sl 790 1327 1337. Ateizam: A 2ab C 4kh; Crkva i ateizam G 3cf. Atenagoral, carigradski patrijarh: 4430-4435. Atenagora, apologet: 4800 1 . Atricionizam: 2316 1 . Augustin Rimski: 3816 1 . Augustin, Aurelije: saeci vjerovanja 14 2 1 ; spominje se u odnosu na Sveto pismo i predaju2711 1 3280 1 3284 1 " 2 3287 1 - 2 3288 f 3 2 9 3 r 3 7 9 3 4201 1 4216 1 4217^ 4218 1 4 2 2 3 M 2 3 2 1 4407 2 ; vjera i teologija 468 2167 1 2731 1 2831 1 3137 3177 1 3178 1 3822 1 ' 2 ; Trojstvo 178 1 2325 1 2698 3326 3328 1 ; Duh Sveti 4116 1 ; stvaranje i providnost 360 1 3 2 5 1 ' ; izvorni grijeh 222 2 2 2 1 2 3 9 1 621 1 8 2 4 1 1 5 1 5 1 ; kristologija 4 7 4 1 5 3 3 m i l o s t , predodreenje, ovjekovo sudjelovanje 248 1 (biljeke uz:) 370-395 1529 1 " 2 1536 1 1537 1 1540 1 1545 1 1945 1 1954 2400 2619 2 2622 2 2624 2 - 3 2625 2 ; tajna / predodreenje ovjeka 4 3 2 1 4 ; sloboda ovjekovog ina vjere 4245 1 : Crkva 468 2646 2 4102 1 " 2 4104 2 4143 1 4121 1 4130 1 4137 1 4 1 5 1 7 4158 1 4 1 6 6 4 1 6 9 4 (zagovor blaenih) 4173 1 (Marije) 4188 4 ; sakramenti 356 2 646 2 741 1 787 1 1639 1 1649 1 1744 1 3362 3 " 4 4047 1 ; krtenje 4670 2 " 3 ; enidba 1271

3703 3706 3707 3708 3710 3716 4128 : tovanje 2325 2670 : eshatologija 1 990; tumaenje Augustinovih izreka 1536 1954 ; autoritet 237 353 366 399 625 629 2330 2400 2509; povijesne biljeke 127 691 1194; Pseu2 do-Augustin 22 27 3 0 73 2619 3686. Augustinizam, augustinijanci: 625 2564. Autonomija: zemaljskih stvari: C lic; ovjeka C 4fc; ovjek i autonomija zemaljskih stvari C 4hb. Autoritet: openito C 4gh L lef; vjernici i autoritet Crkve G 4bg; pape H 2bb; biskupa H 2bc; savjest i autoritet L lef; dravni autoritet C 4gh L 5f 5h. Averroes, averoizam: 1028 1440. Azor, Juan, SJ: 2107 1 2130 1 2153 1 2155 1 . Azpilcueta, Martin (Doctor Navarrus): 2033 1 2130 1 . Bacaudas, biskup: [698 1 ]. Baiolard: v. Abelard. Bajus, Mihael, bajanisti: 392 1 1901-1980 2101 2316 1 2324 1 2325 1 2326 1 2331 1 2400 2564 2564 2616 2619 2623. Balthasar, Hans Urs von, kardinal: 4841 2 . Baltzer, Johann: 2833. Balzam: K 4 b . Bandello, Vincenzo, OP: 1400 Banez, Domingo, OP: 2038 1 2130 1 2144 1 . Bangor, Antiphonale: saetak vjerovanja 29. Barcos, Martin de: 1999. Bareille, G.: 646 1 . Bauny, Etienne, SJ, bilj. uz: 2024sl 2137-2139 2160sl 2164. Bautain, Louis-EugPne: tvrdnje 2751-2756 2765-2769 2811. Bayma, Joseph, SJ: 3121-3124. Bazel: Bazelski sabor - (Bologna) - Ferrara -Firenca (kao opi Bazelsi sabor, god. 1431.-1437.; raskolniki 1437.-1448.) 1300 1309 1375 1400 1445 1445 3816 1 . Bazine zajednice: 4720. Bazilije, nadbiskup Trnave: [785]. Bazilije Veliki: 125 144 353 601 1 3327 1 4181 2 . Bea, Augustin, kardinal: 4195. Beato iz Astorge: saetak vjerovanja 23. Becanus, Martin, SJ: 2130 1 . Beckx, Petar, SJ: 3121. Beda Venerabilis: 824 1 . Begardi, begine: 891-899 1573 1 . Bellarmin, Robert, SJ: 1901 1935 1 1940 1 1994 3102 3850 1 3 8 5 1 2 4149 2 . Belgija: forma sklapanja enidbe 2515-2520. 1272

1-2

Benedikt iz Nursia, opat: 1194 2684. Benedikt I I , papa: 564 566 566. Benedikt VIII, papa: 150. Benedikt X I , papa: 880. Benedikt X I I , papa: 1000-1020 941 990. Benedikt XIII, papa: 2400 2509 2667 1 3315 3556 1 . Benedikt XIII, protupapa: 1151. Benedikt X I V , Papst: 2515-2575 1300 1310 1990 2013 2167 1 2400 2511 2605 1 2609 3 2630 2 2669 2 2712 2725 2745 2772 2783 1 2894 1 2993 1 3102 3556 1 3854 1 4152 1 . Benedikt X V , papa: 3625-3654 3601 3793 5 " 6 3889 4141 1 4 1 4 7 6 4 1 7 0 4 4 2 1 5 1 4 2 1 9 1 4231U2322. Beneficiji, crkveni: 2042 2147 2657. Benevent, sinoda (god. 1091.): 703. Benignisti: v. laksisti. Berengar iz Toursa: 690 700. Bernard iz Clairvaux, opat: 721 745 870 1194 3069 1 3370 3 . Pseudo-Bernard 2223. Bernard Prim:790. Bernard Sienski: 3370 4 . Bertolt (Bertrand), biskup Metza: [788]. Besmrtnost: ljudske due C 4eb A2aa; Adamova C 4bc; poziv ovjeka na besmrtnost 4812 C 4 e f 4jb. Bevenot, Maurice, SJ: 469 1 . Biblija: A 3b. Biblijska drutva: 2918a. Biblijski pokret, predkoncilski: 4201. Biblijsko povjerenstvo; v. Papinsko biblijsko povjerenstvo. Bieco de Liebana: v. Beato iz Astorge. Bigamija: 127. Bijeda: ljudskog roda C 4kd. Billot, Louis, SJ: 3475. Biskup: apostolsko nasljedstvo G3da; pastirska sluba, sluba navjeivanja i posveivanja H 2-4 J ld; kolegijalnost G 3ad H 2d; uiteljski autoritetH 3; ovlasti u odnosu na sakramente i blagoslovine K 2b 3c 4c 5cb 6d 8a 8cd; posveenje K 8; provjera prije posveenja 325. Biskupska sinoda, (god. 1971.): 4541 3 4599 2 . Biskupska sinoda, (god. 1974.): 4580. Biskupska sinoda, (god. 1980.): 4711 1 . Biskupska sinoda, (god. 1987.): 4840. Bismarck, Otto, dravni kancelar: 3112. 1273

Bit: objave A 1 ; predaje A 3a; pojmovno shvaanje Bojeg bia B li; anela C 2aa; graanskog drutva C 4gf; gryeha D lc; Isus Krist iste biti s Ocem i s nama E 5a-b; opravdanje F 2bb; povijesno-eshatoloka bit Crkve G 2; nezabludivosti H 3dd; liturgije J la; sakramenata K 2a; bitni momenti krtenja K 3b; potvrde K 4b; pokore K 6c; bolesnikog pomazanja K 7b; sakramenta enidbe K 9c; oprosta K lOba; savjesti L lea. Blagdani osoba presv. Trojstva: 3325. Blago zasluga: K lOba. Blagoslovine: K 10; liturgijsko ureenje podjele blagoslovina J lea; upotreba blagoslovina J lei. Blaenstva, duh: E 6da G 4bb L 2f. Blaenstvo: Boje B lb C lb; ovjeka M 3b; kao milost i nagrada M 3c; Blenoragia (sifilis): 3684. Boff, Leonardo, OFM: 4730. Bog:jedanitrojstvenB 1-4; objava A 1-3; Stvoritelj C 1-5; elja za spasenjem F lb; naravna spoznaja Boga A 2ab; gledanje Boga M 3bb A 2ab; preobrazba ovjeka u Boga 960; kao temelj vjere A 2ba; molitva Bogu J lee; v. i Otac, Sin. Bogatstvo: C 4kd-e 41b F 2bb G 3cd 7ad L 4e 11; sredstva i mo bogatih L 7. Bogohulstvo: 956; bogohulne tvrdnje H 3bc. Bogoris, bugarski knez: 643. Bogorodica: E 6ba. Bogosluje rijei: J 2bb. Bogosluje: G 3aa J 1 K 5; laksistiko shvaanje obveze sudjelovanja u bogosluju J lb ld; duhovno bogosluje laika 4160; akon kao voditelj bogoslujabez sveenika 403 5. Bolesniko pomazanje: K 7. Bologna: nastavak Bazelskog sabora. 1300; nastavak Tridentskog sabora 1500 1635 1667 1738 1763 1797 1820. Bonaventura de la Basse, OFMCap: 2321 \ Bonaventura, OFM, kardinal: 1101 2681 2814 4169 4 . Bonifacije I. papa: 232-235 186. Bonifacije II. papa: 398-400. Bonifacije VTII. papa: 866-875 880 910 1025 1445 2912;Regulae iuris 1443 1 . Bonifacije IX. papa: 1145sl. Bonifacije, nadbiskup Mainza: [580 582sl 586 588sl] 586 587. Bonnechose, Henri Marie Gaston de: 2751. Bonnetty, Augustin: 2751; postavke 2811-2814. Bonomini, Giovanni, apostolski nuncij: 1901. Bonosus, bonozijanci: 478 526 2 . Bossuet, Jacques-Benigne, biskup Meaux-a: 2351. Botte, Bernard, OSB: 328 1 . 1274

Bourges: Pragmatika sankcija: 1440 1445. Bouvier de la Motte, Jeanne Marie: 2351. Boanstvo: Isusa Krista B 2c; Duha Svetoga B 3c. Boi: v. Roenje Kristovo. Boja svemo: nama "darovana" 2170sl B lb. Boje djelovanje: djelovanje Duha Svetoga u ljudima B 3bc; u povijesti spasenja B 3bd; u stvaranju C 1 d; meu ljudima i u povijesti C 4df; djelovanje jednog i trojstvenog Boga B 4c; Kristovo djelovanje meu ljudima C 4de E 2bb; djelovanje uzvienog Gospodina po Duhu E 2e; Boje milosno djelovanje u opravdanom ovjeku F 2c. Boje djetinjstvo: 4122sl 4158 4603. 'Boji sud': L 2b. Braa: uzvienog ili novog Duha 866; slobodnog Duha 891. Braga, 1. sinoda (god. 561.): 451-464 283; 4. sinoda (god. 675.) 1320 2 . Brahiarije, biskup Seville: 222. Bratstvo: sveeniko 4154; nositelja slube i laika 4158; meu ljudima C 4gb Bravbrook, Robert, Bischof von London: 1145. Brewer, Heinrich: 75. Brodolomci: pravo na nestale stvari 706. Budizam: A 2ab C 4kg G 3ce. Budunost: odbaene tvrdnje 1391-1396; Boje predznanje B lb F ld; znanje ovjeka o budunosti A 2aa. Bugari: Odgovori Bugarima [643-648]. Bugnini, Annibale: 4001. Buhler,CurtF.:10. Burn, AndrewE.: 71 75. Butler, Cuthbert, OSB; 55. Cajetan de Vio OP: [1447-1449] 1451 2028 1 2044 1 3139 1 . Calvin, Jean: 1520 1682 1702 1 1706 1 1716 1 1997a 2400 2564 2609. Candido, Vincenzo, OP: 2042 1 . Cano, Melchior, OP: 2028 1 2966 1 . Canones Apostolorum: 127 604 691 712 1 . Canones Hippolyti: 10 64. Cappuvns, Maiolus, OSB: 75 238 370. Caramuel deLobkovvicz, Juan, bilj. uz: 2044sl2054sl 2135 2141 2144 2148-2150. Carigrad: 1. sabor (god. 381.): 150sl 300 300; navodi se saetak vjerovanja 42 51 470 616 790 1310 1500 1985 2525; autoritet 343 352 402 412 444 472 575 2527; spada meu sabore koji se nazivaju etiri", pet" ili sedam" sabora: 433 438 444 517sl 5 2 l s l 554 561 686; - 2. sabor (god. 553.) 421-438 150 300 557 1 266 1 4172 1 4322 3 ; autoritet 472 253 spada meu sabore koji se nazivaju pet" ili sedam" sabora: 517sl 521sl 554 561 686; - 3. sabor (god. 680.-681.) 1275

550-559 487 542 13 1 0 4322 " ; autoriet 561 561sl 564 253 spada meu sabore koji se nazivaju sedam" 686; - 4. sabor (god. 869.-870.) 650-664 363 1 3066 4209 ; autoritet 2533; - Trulanska sinoda (god. 680.-681. i 692.) 550; lokalna sinoda: (god. 426.-427.) 250; (god. 448.) 300; (god. 543.) 403; patrijarhat 300 661 811 1308 Carillo, Alfonso, nadbiskup Toleda: 1411. Caro Rodriguez, Jos M: 3839. Carski rez: 3338 L 4d. Casanate, Girolamo, kardinal: 2181. Casaroli, Agostino, kardinal: 4470. Caspar, Erich: 500 581. Cassiodor, Flavije M.: 403. Castropalao, Hernando de, SJ, bilj. uz: 2101 2113 2154 2163. Celestije: 221 222 1 238 267sl. Celestin I, papa: 236-268 364 444 1997a 2638 4147 6 ; Pseudo-Celestin: poglavlje: v. Indiculus. Celestin III, papa: 768 769 1 772. Celestin V, papa: 910. Celibat: G 4bb L 2f. Celinense (Galicija), sinoda (god. 447.): 187. Cenzure, teoloke: H 3bc. Cezareja: saetak vjerovanja 40. Cezarije Arleki: 27 396sl [398-400] 75 325 370 26 1 9 2 . Chassaing, Bruno, OFMRec: 2024 1 2 0 3 2 \ Cilj: Bog kao cilj svijeta C lh; ljudsko djelovanje C 4ib; cilj dovrenja povijesti C 5; obnove i unapreenja liturgije J 2a; v. i Svrha. Cipar: sjedinjenje maronita 1300. Ciprijan iz Kartae: spominje se 108 110 446 469 802 1 3362 1 4026 1 4102 1 4104 2 4124 1 4 1 4 4 l t r 4 1 4 5 6 4146 4 4147 2 4147 3 4153 3 4 1 5 3 9 4154 2 4213 1 4599 1 4670 2 ; autoritet 353 625. Ciprijan iz Toulona: saetak vjerovanja 25. Citeaux, samostan: 1435. Civilizacija: civilizacija ljubavi" 4776 4815 C 4 g b 4 g p G 4 b f 7 a b L 13; moderna civilizacija 4424sl C 4fh 4gh 4gj 4ie 4kd 4kh G 7bb L 5h 9 13. Claret, Antonio M, utemeljitelj klaretinaca: 3900. Clermont, sinoda (god. 1095.): 868. Codex Carolinus: 595. Codex Laudianus: saetak vjerovanja 12. Codex Svainson: saetak vjerovanja 12. Codex Veronensis: 10. Coggan, Frederick Donald, nadbiskup Canterburvski: 4590. 1276

Cohenel, Daim (pseudonim): 3792. Comma Johanneum: 3681sl. 1 CommaPianum: 1980 . 1 Confessio Augustana: 1600 1704 1797. 2 Constitutiones Apostolorum: 60 10 325 4155 . 1 Constitutiones Ecclesiae Aegypticae: 4155 . Courtenay, William, londonski biskup: 1121. Crkva svijeta: 4580. Crkva u kui: obitelj kao Crkva u kui 4128 G 3a 6cc. Crkva: Boje djelo G 1; povijesno eshatoloka bit G 2; bitne oznake G 3; zajednitvo vjernika G 4; crkvene slube G 5 H 1-6; laici G 6; odnos prema ljudskom rodu, prema drutvu, kulturi, dravi, meunarodnim ustanovama G 7; spoznatljivost G 2bb; motiv vjerodostojnosti A 2bc; uiteljstvo H 3; ovlast Crkve nad sakramentima K 2a-b 3c 4c 5ca-b 5dd 6d-e 7c 8a 8d 9f; nad blagoslovinama K 10; vjernici i crkveni autoritet G 4bg; "Izvan Crkve nama spasenja" 2865 G 2bc; zablude o dvostrukoj glavi Crkve 1999; "spavajua" Crkva 1204 1 ; proslavljena Crkva M 3bf; izgradnja Crkve po liturgiji J la; njezina prvenstvena objava u liturgijskom slavlju K5eb; potekla je iz prsiju Kristovih 4005; odnos prema mjesnim Crkvama i opooj Crkvi G 4ad; liturgijsko slavlje kao djelo Crkve J l c ; ovjek i Crkva C 4fj; Crkva i ljudsko djelovanje C 4ii; Crkva i poziv ovjeka C 4jm; Crkva kao posrednica i kao ona koja oprata D 7bb; Marija - praslika Crkve E 6f; Crkva kao sakrament spasenja K lb; oznake posljednjih vremena putujue Crkve M lfc. Crkvena dobra: v. Beneficiji. Crkvena glazba: J 2bb. Crkvene zapovijedi: v. Zapovijedi. Crkveni zbor: J ld 2bb. Crnci, zatita njihovih prava: 2745sl. asoslov, reforma: 4001. ast, osobna: L 3b. itanje: Svetog psisma A 3bd. in, sveti: v. Liturgijsko slavlje. injenica, dogmatska: odluka Crkve 2010; v. 2012 2020 2331 2390 3241. istilite: M lb 2bb 2bc 3ba. istoa: G 4bb K 9bd 9f; v. L 2f. ienje: ovjeka M 2bc. itai: J ld 2bb. itanje Svetog Pisma: A 3bd. ovjek: C 4; svijet i ovjek C 3; ovjeku svojoj podvojenosti D 2bd; povijest ljudskog otkupljenja E 1-3; opravdani ovjek F 3; Crkva, svijet i ljudski rod G 7aa; ureenje obitelji ovjeanstva L 9; vjeno blaenstvo M 3b-c; odbaenost M 3d; Krist kao savreni ovjek C 4fh. 1277

udesa: motiv vjerodostojnosti A 2bc; Isusova A 3be E 2bb 3bb 5a. iril Aleksandrijski, pismo i anateme protiv Nestorija: 250-263 401 554; navodi se, 1 1 odn. brani 353 436sl 472 516 554 557 3676 4048 4102 ; povij. bilj. 271 300 1 300 364 416 557 ; Nestorijevo pismo irilu [251a-e]. 2 2 iril Jeruzalemski: saetak vjerovanja 41; navodi se 4127 4223 . 1 udoredni sustavi: 2175-2177 2679 L lee. udoree: udoredni in ovjeka L lf; udoredni stav L lg. udoree: naela i pravila L la-f. Dacija: saetak vjerovanja 19. Dai[m]bert, akon: 701. Dalberg, Karl Theodor von, nadbiskupMainza: [2705sl]. Damaz I, papa: 144-180 701; Decretum Damasi 178-180 350; Fides Damasi 71sl 485. Danijel, proroka knjiga: 1501. Darovi: Duha Svetoga F 2ca 2cd 5a. Davies, John Gordon: 41. Decencije, biskup Gubbia: [215sl]. Declaration (Universal) of Human Rights: 3955, bilj. uz 3958-3963 3966sl 3975 3977. Decretum Damasi: 178-180 350. Decretum Gelasianum: 350-354 180 1 . Deizam:3028 C5. Deklaracija o ljudskim pravima: v. Declaration of Human Rights; Europska konvencija o ljudskim pravima. Demokracija: C 4gh 41e. Demon: njegov utjecaj na djela kontemplativnih ljudi 2243/72252; v. i avao. Denifle, Heinrich, OP: 950. DLr-Balyzeh, papirus: saetak vjerovanja 2. Determinizam: C lgd 4gm. Devresse, Robert: 444. Diana, Antonio, CCRRMM, bilj. uz: 2038 2050sl 2053 2064 2112 2130 2136 2153sl Diafragma: 3917a. Didache:4141 2 4155 2 . Didim Aleksandrijski: 519 4146 1 . Digesta cara Justinijana I.: 643 1 3975 1 . Dy*alog: 4773 C 4gc G 3af 4bf L 7; ekumenski djjalog A 4bb G 3ag 3cf-g; dijalog s Bogom C 4jb. Dijaspora, stanje: 4035 4132. Dimnet, Ernest: 3401. Diodor iz Tarza: 152 519. Diognet, pismo Diognetu: 4164 1 4204 1 . 1278

Dionitvo: vjernika u prorokoj, sveenikoj i kraljevskoj slubi Isusa Krista G 4bc-e; laika u tim slubama G 6b; Dionizy'e Aleksandru ski: [112] 4146\ 1 Dionizije Areopagita (Pseudo-): 6 5 1 . Dionizije Foullechat (Soulechat) OFM: 1087-1097. Dionizije Mali: 238. Dionizije, biskup milanski: 209. Dionizije, papa: 112-115. Dioskur I. Aleksandrijski: 343 364 472 519 661 si 2529. Diskriminacija: C 4gg 4kd 41g L 5b 5g 7 8. Djeca: dobro djece L6c; izbjegavanje raanja koritenjem neplodnih dana 3148 3748; izbjegavanje raanja kao uvjet enidbenog ugovora 827. Djeca: krtenje K 3d; pristup blaenosti M 3ba; djeca koja umiru bez krtenja M 3d; eucharistijska priest K 5de; sakramentalna ispovijed K 6e. Djela apostolska: 3581-3586 A3bf. Djela: obveza na dobra djela L 3b; dobra djela nevjernika i ateista D 2bc; dobra djela u svojoj ulozi znaka 4009 4125sl; mrtvenje i pokora L 2f 3c; Trojstva B 4c; Crkva kao djelo Trojstva G lbe. Djelovanje, ljudsko: v. Ljudsko djelovanje. Djelovanje: liturgije J lc; sakramenata K 2d; krtenja K 3e; potvrde K 4d; djelotvornost misne rtve K 5ce; sakramenta pokore K 6f; bolesnikog pomazanja K 7e; sakramenta svetoga reda K 8e; sakramenta enidbe K 9e. Djevianstvo: stale G 4bb L 2f; zavjet istoe G 4bb L 2f; prednost pred enidbom G 4bb K 9ba L 2f; Marijino djevianstvo E 6bb; djevianstvo i celibat G 4bb L 2f. Dobra: zemaljska dobra Crkve G 3ae; obveze i prava u odnosu na materijalna dobra L3d4e. Dogma: A 4b H 3b. Doketizam: E 2ca 5ba. Dolazak Kristov na kraju vremena: v. Kristov ponovni dolazak. Dollinger, Joh. Jos. Ignaz: 2875. Donatisti: 123 705 912. Dondaine, Antoine, OP: 790. Dopfher, Julius, Kardinal: 4470. Dositej Jeruzalemski, patrijarh: saetak vjerovanja 4670 2 . Dostojanstvo ovjeka: C 4fb. Dostojanstvo: ovjeka C 4fa-b 4h 4jd L la-b lef 1 f 2d 3b-c 4a-b 5e-g 6c 7 8 910a 10c 11 M lb; savjesti L lea 5h; sakramenata K 2f; krtenja K 3f; enidbe K 9ba. Dovrenje svijeta: C lgb M 3be; povijesti C 5; ljudskog djelovanja u uskrsnom otajstvu C 4ig: Bojeg kraljevstva E 2fc; opravdanog ovjeka F 3d; Crkve G lbf; Bojeg gospodstva M2. 1279

Drutevni nauk Crkve: 4500 C 41a; posljedice L 5 6-13. Drutvena narav ovjeka C 4g. Drutvena pravednost: v. Pravednost. Drutvene napetosti: C 4kd. Drutveno ugnjetavanje: C 4kd. Drutvo: ovjek kao drutveno bie C 4ga; svrha i bit C4ge-f; jednakost i nejednakost C4gg; autoritet C 4gh; ustanove C 4gi; smetnje C 4gl; osloboenje i promjene struktura C 4gm; grjene strukture D 4c; drutvo svih naroda odn. svjetsko drutvo 3956 3992sl 3995; drutvo i njegova odgovornost L 5b; ureenje drutva L 7; drutveni nauk C 41 L 7; Crkva kao pravno ureeno drutvo G 3ae; Crkva i drutvo G 7ab; biblijska drutva 2710 2783; tajna drutva: v. Slobodni zidari. Drava: Ureenje L 8; Crkva i drava G 7ba; dravni ustav 2939; dravno vlasnitvo 4698sl L 7 11. Dravna vlast: v. Drava. Duchesne, Louis: 117 444. Duh Sveti: u Trojstvu B 4; poslanje B lg; u stvaranju, u povijesti spasenja, u Crkvi i vjernicima B 3b C ld G lbe; darovi i nastavanje F 2ca 2cd 5a; kod potvrde K 4d. Duh: obveze i prava u odnosu na duh ovjeka L 3b; u odnosu na duh blinjega L 4c; napastovanje od zlog duha D la; Sveti Duh: v. Duh Sveti. Duhovi: B lg 3be E 2dd G 3cd 3da; kao javno predstavljanje Crkve G lbd. Duhovna priest: K 5dd. Duhovni ivot: J le L 2f; klerika, bogoslova i redovnikih ustanova 4017. Duns Skotus, Johannes: 2110 1 2553. Durandus von Osca (Huesca): saetak vjerovanja 790-797. Dua: bit i porijeklo C 4eb; ienje M lb 2bc; blaenstvo due M 3ba-b; dobra due L 3b 5a. Duobrinik: H 5; liturgijsko obrazovanje J 2ba; v. i sveenik. Dvoboj: L 4d; suradnja kod dvoboja L4d. akon: sluba H6 K 5cd; u hijerarhijskom poretku H lb K 8b; reenje K 8c; djelitelj sakramenata K 3c 4c 5cb; kao voditelj bogosluja 4035; unutar litugije J1 d. akonat: obnova stalnog akonata 4101; v. i akon. avao: kao stvorenje C lb lfa; avlov grijeh D la; njegov utjecaj D lac; njegovo ponovno djelovanje M 3d. Eadmer: 815 3370 1 . Ebion: 157 1339. Ecclesiasticus: v. Isus Sirah.. Eck, Ivan: 1451. EckhartOP: 950-980 1980 1 . Eduard V I , engleski kralj: Ordinale 3315 3316. 1280

Efez, sabor (god. 431.): 250-268 271 343 364 436sl 444 3056 1 3905 4147 4147 6 4 1 7 2 1 ; autoritet 352 402 412 472 575 2528 3431; ukljuen meu etiri", pet" ili "sedam" sabora 433 438 444 517sl 521 si 554 561 686; - razbojnika sinoda" (god. 449.) 300 444 1 . Egelbert, nadbiskup Triera: 702. Egila, biskup Elvire (Granade): [595]. Egipat: saeci vjerovanja 55 62sl. Egoizam: C 4gl-m 41e D lb 4a 4c M 2ba. Egzegeza: Svetoga pisama A 3be. Egzistencijalistika filozofija: 4410. Egzistencijalizam: 3878 3882. Egzorcist: H lb K 8b. Ehrle, Franz, SJ: 900. Eijl, Edouardvan: 1901 1980 1 . Eksuperije, biskup Toulousa: [212 2638]. Ekumena: katolika Crkva, druge crkve i crkvene zajednice G 3ag. Elipand, nadbiskup Toleda: 595 612 615. Elliot, Walter: 3340. Elvira, sinoda (oko 300.): 117-121 711 1 2325 1 . Embrij: postupanje s njim L 6c. Enhipostazija: 4520. Entuzijasti: 250. Epifanije iz Salamine (Konstancije): saeci vjerovanja 42-45 46 48 150; povij. nap. 127. Epikleza; 1017 2718 3556. Epikur: 435 1367. Eriugena: v. Ivan Skot Eriugena. Ervigije, kralj panjolske: [561] 564. Escobar y Mendoza, Antonio de, SJ, bilj. uz: 2033 2038 2048 2102 2106 2110 2129sl 2142 2145sl 2153. Eshatologija: M 1-3. Estrix, Aegidius, SJ, bilj. uz: 2112 2116sl 2119-2123. Eterije iz Osme: saetak vjerovanja 23. Ethelstan: Psalterij 11. Etika situacije: 3918-3921. Etika: naela naravne etike L lc; tvrdnje protiv naravne etike 2956-2964 L ld; etika situacije 3918-3921; odbacivanje individualistike etike 4330. Etiopljani: Bula sjedinjenja [1330-1353] Eudoksije Carigradski, eudoksijanci: 150 151. Eugen III., papa: 745 772. Eugen IV., papa: 1300-1353 850 921 1151 1445. 1281

Eugipije, sveenik: 595 596. Euharistija: G 3aa J lb K 5; sudjelovanje laika G 6bb K 5cc; biskup je prinosi i vodi slavlje H 3i. Euhiti: 250". Euhologija Grke crkve: 1990. Eulogije, patrijarh aleksandrijski: [474-476]. Eunomije izKizika, eunomijanci: 150 151 155 433 472 519 1332. Eunuh: v. Kastracija. Europska konvencija o ljudskim pravima (Povelja o ljudskim pravima): 3955 bilj. uz 3959-3962 3966 3977. Eutanazija: L 4d. Eutih Carigradski, eutihijanci: 290 292 298 300 300 343 355 364 401sl 425 433 444 1 472 519 1345 2529. Eutihije, patrijarh carigradski: 574 1 . Euzebije Cezarejski: 40 10.9 110 125 127 4140 3 4146 1 4146 2 . Euzebije iz Dorvlaja: 50. Euzebije iz Emese, (Pseudo-): 26. Euzebije iz Vercellija: 209 525. Evagrije Pontik: 519. Evanelja, egzegetska pitanja: openito 4402-4407; Mt 3561-3567; Mk 3568sl 3572sl 3575sl; Lk 3568 3570-3576; Iv 3398-3400; knjiga Evanelja: tovanje 601 654. Evanelje: kao temelj Crkve A 3ba 3bb G 2bd 3cd 7aa 7ad; navijetanje A 2bb E 2bb G 3cd 6ca 7aa 7ad H 3a; uvanje i predaja A 3ab-c 3c G 3db H 3; tumaenje A 3be; Evanelje i ljudska sloboda C 4fc; kao izvor svake istine i udorednog nauka L ld 5h; traenje pravednosti kao zahtjev Evanelja 4482 4762 C 4gc. Evaneoski savjeti: G 4bb L 2f; Krist kao utjelovljenje evaneoskih savjeta 4836. Evodije: v. Simon Evodije. Exsultet: 4814 1 . Eybel, Joseph Valentin: 2592-2597. Fabije, biskup antiohijski: [109]. Faller, Otto, SJ: 646 1 . Farvacques, Fran9ois, OESA: 2327 1 2328 1 . Fasso, Silvio:3632. Fatalizam: 283 1177 2812 3246 C lgd. Faust iz Reja: 26 330 366 374 1 . Febronije, febronijanizam: 2592-2597 2592 2600 2602 1 3113. Feder, Alfred L, SJ: 141 Feeney, Leonard: 3866 3873. Feliks II. (III.), papa: 345. 1282

FeliksUrgel: 615. Feminizam (koji se zauzima za prava ena u dravi): 3975; v. i ena. Fenelon,.F.: 2351-2374. Fenomenologija: 4410. 8 Ferrara, sabor (god. 1438.-1439.): 1300" 1309 1445 4147 4180. Fessler, Joseph, biskup: 3050. Fideizam: 3033; v. 2751-2756 2765-2768. Fides Damasi (saetak vjerovanja): 7 l s l 485. Fides Pelagii: 441-444. Figliucci, Vincenzo, SJ, bilj. uz: 2047 2102 2106 2130. ,,Filioque": B 3c. Filip III, panjolski kralj: 1997a. Filip IV., francuski kralj: 870. Filip IV., panjolski kralj: 2015. Filip VI., francuski kralj: 990. Filip, papin legat: 3056 1 . Filozofija: osnovno znaenje A 2aa; ona je duna potivati objavu A lbc 4a; nadlenost crkvenog uiteljstva H 3bb; filozofski grijeh 2291. Firenca: Misal, Sakramentar: saetak vjerovanja 17; sabor (god. 1439-1445) 1300-1353; navodi se 1986 3059 3068 3293 3 858 4 1 4 2 2 4169 1 4171 4 1 7 1 2 4180 4 1 8 8 3 4189 1 4 5 4 1 2 ; povij. bilj. 150 1300 3391. Firmilijan Cezarejski (Kapadocijski): 111. Fizika prisila: C 4fb L 3b 5g; psihiko porobljavanje C 4kd. Fizika, teorijska: 4410. Flavijan, biskup carigradski: Tomus Leonis [290-295] (v. i Leon Veliki: Tomus); 300 300. Flor iz Lyona: 625; bilj. uz 626-628. Focije, patrijarh carigradski, Focijev raskol: 638 650 6 6 l s l 2533 2886. Fotin Sirmijski, fotinijanci: 138 150 151 157 453 1339. Foullechat: v. Dionizije F. Francisco de Zabarella: 2043 Franckenberg, nadbiskup Mechelna: 2590. Francuski masoni: v. Slobodni zidari. Frankfurt, sinoda (god. 794.): 612-615 150 566 600. Franjo Asiki: 908 910. Franjo I., francuski kralj: 1445. Franjo Saleki: 1997. Fratieli: 910-916. Friaul, sinoda (god. 791.): 150; (god.. 796. oder 797.) 616-619. Fridrihll., car: 6 4 8 \ Fridrihlll., car: [1151]. 1283

Frohschammer, Jakob: 2850-2861. Fromont (Froidmont), Libertin, bilj. uz: 2302 2309 2311. Fulgencije iz Ruspe: saetak vjerovanja 22 75; navodi se 370 595 596 1331 1 1 1-2 1 1347 1350 1351 1532 . Fullo: v. Petar Fullo. Gabrielis, Egidije de, TOF, bilj. uz: 2316-2318 2322sl. Galen, Klaudije: 815. Galija: saetak vjerovanja 25-28 30. Galikanizam: lanci galikanskog klera 2281-2284; njihovo odbacivanje 2285 2699sl; Galtier, Paul, SJ: 152 250. Gasser, Vrnzenz, biskup: 3050 4 1 4 9 4 4149 5 4150 1 4 1 50 2 . Gaudencije, biskup: 134. Gaudencije, biskup Voltere: [445]. Geissel, Johannes, kardinal: [2828-2831]. Gelazije I, papa: 347-355 6 4 1 1 3821 1 4170 2 ; Pseudo-Gelazye 357. Genadije iz Marseillea: 325. Generacijanizam: 360sl 1007 3220. Genetska manipulacija: L 6c. Gerard iz Borgo San Donnino: 803. Gerberon, Gabriel: 2326 1 . Gerbert, biskup Perpignana: 2901. Gerdil, Hijacint-Sigismund, kardinal: 2600. Gerhoh iz Reichersberga: 4177 5 . German Carigradski: 4 1 7 5 2 4177 1 . Gilbert de la Porree: 745. Gioja, General OESA: 2564. Glad: C 4gl-m 4il 4kd-e D 4c G 7ad. Gledanje Boga: M 3bb A 2ab; uskraivanje gledanja Boga M 3d. Glorieux, Palemon: 749. Gnostici: 452. Godefrid od Sv. Viktora: 4 1 77 5 . Godesbergski program SPD-a: 3950 1 . Goldaraz, Carlos Garcia: 187. Gonzalez de Santalla, Tirso, SJ: 2175. Gonzalez Tellez, Emanuel: 2568. Gospodarstvo: L 12. Gospodnja veera: v. Euharistija. Gospodstvo: vrenje C 4gh L lef; ljudsko gospodstvo nad prirodom C 4kc; avla nad ovjekom D lac; Kristovo E la2fc 3bd; vjeno gospodstvo s Kristom M 3bf; dovrenje Bojeg gospodstva M 2. 1284
1

Gottschalk iz Orbais-a: 621. Gousset, Thomas-M.: 2715 2725. Graanska zajednica: svrha C 4ge; bit C 4gf; v. i ope dobro, drutvo, drava. Gratrv, Auguste Joseph Alphonse: 2751. Grci: bula sjedinjenja [1300-1308] 1327 1351 1986 2534; drugi dekreti za Grke 810 1 830-839 1985-1987 1990-1992 2522-2524; posebno uenje Grka 1807 1986; povij. bilj. 850 1300. Gregor von Valencia SJ: 2145 1 . Gregorije Nazijanski: 353 556 805 1 1672 1 4153 5 . Grgur I. Veliki, papa: 472-480 574 1 587 698 698 1 770 8 2 4 2 3 061 1 3707 2 3 804 1 3 9 8 1 2 4 1 0 2 2 4 1 4 3 1 4147 5 4245 1 ; Pseudo-Grgur 2052 1 . Grgur II., papa: 580sl. Grgur III., papa: 582sl 581. Grgur IX., papa: 824-829 772 1830' 3144'. Grgur VII., papa: 700 690 717 1 . Grgur X., papa: 850-861. Grgur XI., papa: 1101-1139. Grgur XII., papa: 1151-1200. Grgur XIII., papa: 1985-1988 698 1 1901 2331 1 . Grgur XV., papa: 2015 2016 2026 1 . Grgur XVI., papa: 2725-2772 2784 3201. Grgur, katolikos Armenaca: [774]. Grijeh: temelj i bit D 1; anela C 2b D laa; Adamov grijeh, izvorni grijeh i osobni grijesi ovjeka D 2; grijehom iskvareno ljudsko djelovanje C 4if; grijesi pojedinog ovjeka D 3; grijesi u drutvenim odnosima D 4; oprotenje grijeha D 1 ; po skaramentima K 3e 5ec 6f 7e; bezgrjenost Isusa Krista E 5dd; Marijina bezgrjenost E 6cc-d; putujue Crkve G 3bb; priznavanje grijeha K6cc; pretpostavke za grijeh L lf; filozofski grijeh 2291; oprostivi (laki) grijeh K 6cc; grijesi protiv ljubavi L 4a; smrtni grijesi D 3bb; smrt u stanju izvornog grijeha ili osobnog grijeha M 3 d. Grjenik: dobra djela i grjenici D 2bc; pravo na vlast i posjedovanje L 8; ovlast posreivanja i dijeljenja sakramenata K 2b. Grjenost: ovjeka i njezine posljedice C 4fg; ovjeka kao zapreka za ispunjavanje poslanja C 4jk; neposredno djelovanje grjenosti na ovjeka C 4kb; v. i Grijeh. Groblje: oskvrnue K 4dc. Guastalla, sinoda (god. 1106): 705. Guezelo: v. Wezelo. Guido II. iz Chartreusa: 2223 Guimenius Amadeus (pseudonim): v. Moya. Gunther, Anton, gunterijanci: 2828-2831 2833 2914 3025. Guyon, Jeanne Marie Bouvier de la Motte: 2351. 1285

Hadrijan I, papa: 595-633. Hadrijan I I , papa: 650-664. Havermans, Makarije, bilj. uz: 2302 2307 2309sl 2312 2315 2330. Hebreji: Poslanica Hebrejima, egzegetsko pitanje 1501 3591-3593; A 3bf; v. idovi. Hecker, Isaak-Thomas: 3340. Hedonizam: 2958. H e n r i k l l , car: 150. Henrik.IV, car: 702 704. Henrik Virneburg, nadbiskup Kfilna: 950. Henrik, biskup Albana, kardinal legat: 790. Henrik, biskup Sens-a: [721]. Henrik, biskup Strassboura: [799]. Henrik, kardinal, knez Yorka: [2566-2570]. Hentrich, Wilhelm, SJ: 3900. Heraklije car: Ekthesis 519. Hermann, nadbiskup Metza: 702. Hermeneia, pseudo-atanazijevska: 42 46sl 48. Hermes, Georg: 2738-2740 3025 3035si. Hessels, Jan: 1901 2325 Heterije: v. Eterije. Hezihije Jeruzalemski: 4145 6 . Hijerarhija, crkvena: H lb-c K 8b; suradnja laika s hijerarhijskom slubom G 6ce; hijerarhija istina katolikog nauka A 4bb. Hilarije iz Poitiersa: 74 1 75 125 138 141 209 353 625 4102 1 4143 1 4147 5 . Hilijazam: 3839 M la. 2 Himerije, biskup Tarragone: [181-185 2 6 8 0 ] . Hinduizam: G 3ce. Hinkmar, nadbiskup Reimsa: 621 625. Hipnotizam: 2823. Hipolit Rimski: saetak vjerovanja 3 10 60 61 64 328 1 ; povy. bilj. 105; biskupska sluba 4145 3 4145 4 41.51 9 . Hipostatsko sjedinjene u Kristu: E 5c; posljedice hipostatskog sjedinjenja E 5d. Hippon Kraljevski (Afrika): saetak vjerovanja 14 21; sinoda (god.393.) 186. Historicizam: 3878. Holzapfel, Heribert: 1442. Homilija: A 3bd J 2bb. Homoseksualnost: 2044 L 6b; duobrinitvo i homoseksualnost 4583. Honorat, biskup iz Arlesa: 75. Honorije I, papa: 485-493; obranaHonorija496-498; osuda 550-552 561 561 563. Honorije III, papa: 822 772 908. 1286

Hontheim, Johannes Nikolaus von (Febronije): 2592. Hormizda, papa: 363-369; Libellusfidei 363-365 3066 ;povij. bilj. 180 350401. Houtin, Albert: 3401. 1 Hugo od sv. Viktora: 873 . Hugonin, Flavien-Abel-Antoine: 2841. Humanistike znanosti: C 4kc 41f; Crkva i humanistike znanosti C 4id; G 7ae. Humanizam: kranski humanizam kao pravi humanizam C 4ki L 9. Humbert von Silva Candida, kardinal: 690 691. Humilijati (sekta): 760. Hurtado, Thomas, CCRRMM, bilj. uz: 2026-2028 2102 2163. Hus, Jan, husiti: 1201-1230 1247 1249-1251 1480; upitnik za husite 1247-1279; pravo na laiki kale 1725. Huvgens, Gommarus, bilj. uz: 2301 2306 2316. Ibas iz Edesse: 300 416 437 444 472. Idealizam, filozofski: 3878 3882. Ignacije Antiohijski: 4 0 0 5 2 4041 1 4134 1 4144 4 4144 8 4 1 4 4 9 4 1 4 4 1 0 4 1 5 1 2 4 1 5 1 5 41524 415314154241552. Ignacije, patrijarh carigradski: 2533. Ikonoklasti: 600 2532. Ildefons Toledski: saetak vjerovanja 23. Imanencija (prema modernistima): 3477-34813487 3490. Imanentizam: 3878 3882. Indeks zabranjenih knjiga: 1851; v. 354. Indiculus (pseudo-Celestinsko poglavlje): 238-249 222 231 633 1997a. Indiferentizam: G 2bc L 2c. Indijanci: zatita ljudskih prava 1495 2745. Individualizam: C 41c L 5e 7 11. Inocent I., papa: 211-219 235 239-242 701 2638 4153 3 4153 5 . Inocent II., papa: 715-741. Inocent III., papa: 766-820; navodi se 525 716 1 1101 1529 1 1814 2712 3851 1 4245 1 4 5 4 1 2 4800 1 ; Pseudo-Inocent 741. Inocent IV., papa: 830-839 648 1 772 1 2522 3102. Inocent VIII., papa: 1435 1443. Inocent X., papa: 1999-2008 2011 2020 3555. Inocent XI., papa: 2090-2269 2022 1 2700 2792 3834. Inocent XII., papa: 2340-2374 2028 1 3325. Inocent XIII., papa: 2400. Investitura: 704 710-712 712 2 . Irena, Bizantska carica: 600. 1287
1 1

Irenej Lvonski: 2732 2888 3057 3549 3563 3915 4104 4 1 3 3 4 1 4 1 4144 6 7 1 1 1 1 2 4144 4144 4208 4223 4225 4233 4339 . Irenizam: 3880. Irska: saetak vjerovanja 29. Iskustvo, unutarnje (modernizam): 3033 3484. Islam: v. Muslimani. Ispovijed, sakramentalna: dio pokore K 6c; ispovijedanje grijeha K 6cc; zadovoljtina K 6cd; odrjeenje K 6ce; potrebna za ponovno stjecanje stanja milosti K 6g; godinja ispovijed J 6g; ispovijed sveeniku koji nije nazoan 1994sl; koritenje znanjem koje dolazi iz ispovijedi 1989 2195 2543sl. Ispovijed: grijeha K 6cc. Ispovijedanje vjere: v. Saetak vjerovanja. Ispovjedna tajna: 1989 2195 2543sl K 6 c c . Ispovjednik: obveze K 6cc; asistiranje dvoboju 3162. Istina: Boja B lb; pravo i obvezana traenje istine L 3b; ljudska istina i istinitost L 4c. Istinitost: L3b 4c. Istone crkve, sjedinjene: 4180; liturgijsko zajednitvo s odvojenim Crkvama J lec; Katolika Crkva i odvojene Istone crkve G 3ag. Istone crkve: G 3ad. Istonjaci: zablude 3553-3556. Istraivanje: ljudsko predvianje i znanost C 4id; sloboda istraivanja H 3g. Isus: v. Krist. Ivan Damaanski: 1672 1 3913 4102 2 4104 4175 2 4175 3 4177 1 . Ivan de Belna OP: 930. Ivan de Janduno: 941. Ivan de Latone: 1101-1103. Ivan de Polliaco (Pouillv): 921-924. Ivan I I , papa: 401sl. Ivan III, papa: 451-464. Ivan I V , papa: 496-498. Ivan VIII, papa: 668. Ivan X V , papa: 675. Ivan X X I I , papa: 910-991 1087 1091 1980 1 3325. Ivan XXIII, papa: 3930-3997 3265 4 0 0 1 0 0 4145 5 4195 4201 4240 1 4301 4321 1 4323 1 4325 2 4326 1 4326 3 4328 1 4334 3 4343 5 4454 1 4468 1 4470 4476 1 4476 3 4486 2 4492 3 4 5 7 1 2 4 7 6 4 2 4766 1 " 2 4790 4 7 9 1 3 4792 3 4805 1 . Ivan XXIII, protupapa: 1151 . Ivan Kasijan: saetak vjerovanja 50. Ivan Krstitelj: 790 1614. Ivan Pavao I I , papa: 4610-4848. 1288

Ivan Skot Eriugena, skotisti: 625 633. Ivan Skot Eriugena, skotisti: 625 633. Ivan XI. Bekkos, patrijarh carigradski: 850. 1 1 Ivan Zlatousti: saetak vjerovanja 50; autoritet 353 3630; navodi se 2779 3979 1 1 6 1 1 1 1 1 4116 4133 4 1 4 5 4164 4220 4406 4800 ; Pseudo-Ivan 643 . Ivan, biskup antiohijski: 271. Ivan, kardinal, bivi biskup Beauvais-a: 1087. Ivan, knez burgundski: 1235. Ivan, nadbiskup lvonski: [782-784]. Ivan, patrijarh carigradski: 363. Ivan: Ivanovo Evaelje 3398-3400 3416-3418; Ivanove poslanice 180' 1501 A 3bf; Ivanovo Otkrivenje 178 486 1501 A 3bf. Ivanovo Otkrivenje: v. Ivan. Izabela II., panjolska kraljica: 3900. Izabranje: ovjeka C 4db F ld; Marije E 6c. Izaija: Knjiga proroka Izaije 3505-3509 A 3bf. Izbjeglice, politiki: prava 3990. Izbor pape: 1190. Izbor: za crkvene slube G 7ba; za papu 1190; za upravljanje dravom 3150. Izidor Seviljski: 532 1 ; Pseudo-Izidor 712 1320 1 . Izopenje: H 2a. Izrael: izabranje A lc C 4db G lbb; Crkva i Izrael G lbb 2ba 3ce; Crkva kao 'novi Izrael' G 2a. Izvanbrana djeca: C 4ke G 7ad. Izvorni grijeh: D 2b. Jacobus de Marchia OFM: 1385. Jakob izBrescie: 1385. Jakobiti: v. Kopti. Jakov: Poslanica apostola Jakova 1501 A 7b; Jansen, Kornelije, janzenisti: Janzenove tvrdnje 2001-2007 2010-2012 2020 2301 1 2307 1 2390 2502 3718; obrazac podlaganja 2020; janzenistike tvrdnje 2301-2332 237 392 1 ; povij. bilj. 1980 1 1999 2021 209 2290 2301 2302 1 2 3 1 6 1 2 3 3 1 1 2400 2509 2564 2600 2613 1 2621 2684 1 3113 3246 3376 3378. Javnost: crkvena G lbd. Jean de Cirey, opat Citeaux: [1435]. Jedinstvenost: Boja B lb. Jedinstvo: u redovnikim zajednicama 4151; ovjeanstva L 9; Crkve G 3a; boanske i ljudske naravi u Isusu Kristu E 5c; kolegijalno jedinstvo biskupa H lc; u enidbi K 9bd. Jednakost: boanskih osoba u Trojstvu B 4bb; u drutvu C 4gg L 5g 7; svih ljudi C 4fbL5g7. 1289

Jeronim Praki: 1201 1249sl. 1 1 2 Jeronim Stridonski: autoritet 353 625; navodi se 1542 1680 3 1 4 4 3 650 3 651 7 1 4 2 1 3 7 9 3 4143 4 1 6 9 4232 ; povij. bilj. 71 180 . Jeruzalem: saetak vjerovanja 41; patrijarh 661 811 1308. Jezik, u liturgiji: J la-b 2bb K 5db. Joachim de Fiore: 803-807. 1 Josip II, car: 2590 2592 . Josip, Marijin zarunik: 1880 3260-3263 4170 4836 E 6db. Jovinijan: 1520 1573 1 . Jozefinci (sljedba): 760. Juda: Poslanica apostola Jude 1501 A 3bf. Judaizam: 587. Judita: Knjiga o Juditi 178 1501 A 3bf. Julijan iz Kosa: [296-299]. Julijan, nadbiskup Toleda: 566sl 568. Julije I, papa: 132-136 11 138 141; Pseudo-Julije 1320 2 . Julije I I , papa: 1443. Julije III, papa: 1635-1719 1500 1998 3315. Jungmann, Josef Andreas, SJ: 2. Jurisdikcijska vlast: Crkve G 3ae; crkvene slube H lb; pape H 2ba; biskupa H 2c; kod dijeljenja sakramenta pokore K 6d. Justin I, car: [367-369]. Justin, Apologet: 4 1 4 1 2 4 1 4 4 1 0 4344 2 . Justinijan I, car: Edikt protiv origenista 403-411 2660 [367-369 416-420]; povij, bilj. 363 401 416 421 441; v. Digesta. Kajanje iz straha: dio sakramenta pokore K 6cb; problem o kojem se slobodno raspravlja 2070; atricionizam 2316 1 . Kalcedon, sabor (god. 451.): 300-306; navodi se openito kao izvor 447 1 548 1 555 1 4 1 7 2 f 4322 3 ; navodi se njegov saetak vjere 500 1310 3431 3905; kanoni 300 691 2652; autoritet 352 364 401 402 412 426sl 433 437 444 472 553 575 1310 2529sl; ukljuenje u etiri", pet" ili "sedam" sabora 438 444 517sl 5 2 l s l 554 561 686; povij. bilj. 125 343 412 441 472 1 3905. Kaldejci: sjedinjenje 1300. Kalist I, papa: 105. Kalist I I , papa: 710-712 718 1 772. Kalist III, papa: 1355-1357. Kamate, uzimanje: L 11. Kanon: svetih knjiga A 3bc; kanon mise: K 5db. Kanonicitet: svetih knjiga: A 3bc. Kanonizacija (prva): 675; prosuivanje spisa kod kanonizacije 2726 2727. Kanonsko poslanje: biskupa 4148; laika G 6bb. 1290

Kapadocija: saetak vjerovanja 48. Kapitalizam: C 4ic 41d L 7 10-12; manchesterski kapitalizam 4440; Karizije: 266. Karizme: B 3bf G 3ac. Karlo Boromejski, kardinal Milana: 2316 1 2655 2 . Karlo I, engleski kralj: 3317b. Karlo II., panjolski kralj: 2301. Karlo IV., car: 1110. Karlo V., car: 1495 1495 1500. Karlo Veliki, car: 612. Karlo VII., francuski kralj: 1445. Karlstadt, Andrija: 1451. Kartaga, sinoda (god. 387.): 186; (god.997) 180 1 ; (pseudosinoda god. 398.) 325; (god. 418.) 222-230 [217 221 239] 244 1 245 633 (Afrika sinoda); (god. 419) 186. Kastracija: L 4d. Kataphrvger: 478. Katari: 127 (novacijanci); 760 800-802. Katedra: govor s katedre H 3dd. Kateheza: A 3bd-e G 3cd 6cd; liturgijska 4035 J2bb. Katekizam, rimski: v. Rimski katekizam. Katekumeni: njihova pripadnost Crkvi 4138 G 4 a K 3d. Katolitvo: Crkve G 2bb 3ab 3ad 3c. Kazna: vjena kazna M 3d; oprost K 3e 6f; vremenita kazna K 6f; crkvene kazne H 2a. Strukture, grjene: 4810; grjene strukture drutva D 4c; nadvladavanje i oslobaanje D 4d 7bd. Kaznene mjere (Bestimmungsmensuren): 3672. Kerdon: 454. Kerinth: 1339. Kildebert I., kralj: [441-443]. Kir Aleksandrijski: 5 1 9 f 5 5 0 f 5 6 3 . Klanjanje: Bogu J la lee L2f; Isusu Kristu E 5de J lef; Bogje dostojan tovanja B lc; v. i tovanje. Klasna borba: u marksizmu C41b L7; u teologiji osloboenja C 4ke G 7ad. 1 Klement Aleksandrijski: 3138 . 2 Klement I, papa: lOlsl 4144 4144 3 4144 1 0 . Klement III., papa: 772 4245 1 . Klement III, protupapa: 702. Klement IV., papa: 849 85 9 860 Klement IX., papa: 2613. 1291

Klement V, papa: 891-908 870 910 1440 1445. 1 Klement V I , papa: 1025-1085 941- 3556 . Klement VIII, papa: 1989-1995 1310 1880 1997 2008 2522 2712. Klement X I , papa: 1400 2380-2502 2509 2712. 1 1 Klement XII, papa: 2509-2513 2783 2894 . Klement XIII, papa: 2580-2585. Klement X I V , papa: 2588 1990. Klement, kotski sveenik: 587. Klenkok, Ivan, OESA: 1110. Kler: v. Klerici. Klerici: H 1-6 G 4bb; liturgijsko obrazovanje 4014-4020 J 2ba. Kleutgen, J.: 4146 6 4149 2 4177 1 . Kloniranje: embrija L 6c. Knaus-Ogino (spreavanje zaea): 3148 3748 4470. Knjiga Sirahova (Ecclesiasticus): 178 1501. Knjige o Makabejcima: knjige SZ 178 1501 A 3bf. Knjige: kanonske A 3bb-c; apokrifne 213 354. Knjievna kritika: kao pomo kod povijesne egzegeze A 3be. Koch, Josef:910 950. Kolegij: apostola G 3da H lc; biskupa G 3dc H lc 2d 3a 3ca; ovlasti H 2bc 2d 3a 3cc. Kolegij biskupa: G 3dc; u odnosu na papu H lc 2bc 2d. Kolegijalnost: kolegijalni karakter crkvene slube H lc; kolegijalno vrenje pastirske slube H 2d. Kolektivizam: C 41a-b L 5f 11. Kolluthus: 519. Komentatori: u liturgiji J ld 2bb. Komunikacija idioma: E 5ea. Komunizam: nauk C 41b L 11; crkvena zabrana 3865 3930 L 2c. Koncelebracija: 3850 3928. Koncilijarizam: 1375. Kondom: 2795. Kongregacija za nauk vjere: izjave 4520-4522 4530-4541 4550 4552 4570-4574 4590-4606 4660-4666; odgovori 4560-4561; dopisi 4650-4659; instrukcije 4670-4674 4720-4723 4730-47414750-4776 4790-4807; navodi se u 4101 4599 2 4 7 5 1 L 4 7 5 9 3 4773 1 4774 1 4791'. Kongregacije rimske kurije: autoritet H 3cb. Konstancije, car: 141sl209. K o n s t a n t u , car: 519. KonstantinI. (Veliki), car: 125 1183. 1292

Konstantin III., car: v. Konstant II. Konstantin IV. Pogonat: [561-563] 542 551 553. Konstanz, sabor (god. 1414-1418): 1151-1279 1126 1 1309 1480 2282. Kontemplacija, J l e e leg lei-j K 10a L2f. Konventualci: 910. Konzumizam: 4810 4812. Kopti (jakobiti): sjedinjenje [1330-1353] 1300. Korint (sinoda god. 419.): 232; Poslanica Korinanima [10lsl]. Korizma - bogosluje rijei: 4035. Kornelije, papa: 108sl 4154 2 . Kraa: K 4fb. Kraljevstvo Boje: kao cilj povijesti C 5d; dovrenje i predaja E 2fc; Crkva kao znak i poetak Bojeg kraljevstva G 2bb; poetak Bojeg kraljevstva u povijesti M 1. Kraljevstvo: Kristovo E 3bc. Kraniotomija: 3298 L 4d. Kreposti: ulivene kreposti F 2cc; naravne i nadnaravne kreposti L 1 g; kranske kreposti vjere, ufanja i ljubavi L 2c-e; vrenje kreposti L 2f; kreposti su vane i za savrene ljude L 2f; euharistijska priest i kreposti K 5ec. Kriokonzervacija: L 6c. Krist: postojanje A 2ab; Sin Boji B 2 E1; tajne ivota, smrti i uzvienja Isusa Krista E 2; Otkupitelj E 1 3; tri Kristove slube E 3b; Poslanje E 4; pojmovno shvaanje tajni Isusa Krista, komunikacija idioma E 5; sudjelovanje u stvaranju B 2b C lc; potpuni ovjek C 4fh; Krist i ljudska zajednica C 4gn; Krist i ljudsko djelovanje C 4ih; Krist i poziv ovjeka C 4jl; Krist i siromani C 4ke; Krist i cilj povijesti C 5b; oprotenje grijeha od Boga po Isusu Kristu D 7ba; Bog eli spasenje svih ljudi u Isusu F lc; Crkva steena po Kristu G lbc; Kristovo mistino tijelo G 2a; Kristova prisutnost u euharistiji i u liturgijskim inima J la K 5bb 5bd; Kristovo djelovanje u sakramentima K lbb; Dolazak Bojeg kraljevstva u Kristu M la; ponovni dolazak na kraju vremena E 2f M 2a; tovanje E 5de J lef; egzegetska pitanja o genealogiji i djetinjstvu 3567 3570; Srce Isusovo E 5de J lef. Kristov kri: rtva na kriu E 3bc K 5bb 5ce; tovanje slika i kria 600sl 603 654 Kristov ponovni dolazak: E 2fa M 2a; egzegetska pitanja 3628-3630; liturgija kao oekivanje Kristovog ponovog dolaska 4008 4171. Kritika metoda (egzegeza): 3029 3286 4402 4201 A 3be. Krivnja: ovjeka C 4ef 4kh D 2bc 7bb E 3a F lb-c G 2bc 3af 3cf; K 6f lOba L 2d M lb; Krivovjerje: J lek Krivovjernici: pojam L 5g; podloni su crkvenim zakonima H 2a; spaljivanje krivovjernika 1483; krivovjernik kao djelitelj krtenja K 3c. Krizma: K 3b 4b-d. 1293

Krani: krani i ljudska zajednica C 4gp; i kranska zajednica C gq; ljudsko djelovanje C 4ij; poziv krana i Crkve C 4jn; krani i cilj povijesti C 5sl. Krtenje: K 3. Kruh (kod euharistijske rtve) K 5ac 5dc. Ksenoharid, pisac apokrifnih spisa: 213. Ksisto: v. Siksto. Kult: v. tovanje. Kultura: kulturna zadaa laika G 6cb; Crkva i kultura G 7ae; ureenje kulture L 13. Kiing, Hans: 4530. Kiinstle, Karl: 75. Kvalifikacija, teoloka: v. Cenzure. Kvantna mehanika: v. Fizika, teorijska. Kvijetizam: 866 2181-2192 2201-2269 2351 3817. Lacman, Ivan: 2 3 0 1 ' . Lacunza y Diaz, Manuel: 3839. Laici: G 6; Djelitelji krtenja K 3c; euharistijska priest samo pod jednom prilikom K 5dd; Laici i biskupi H 2e; pripadnost pastoralno-liturgijskom institutu 4044; djelatno sudjelovanju u euharsistiji J 1 d K 5cc; laike sekte 760sl 866; v. i Braa. Laiki kale: 1466 1725 1760 K 5dd (= priest pod obje prilike). Laksizam: K leb; 2021-2065 2101-21672301 3834. Laktancije, L. elije Firmijan: 3961 3 9 6 1 2 4245 1 . Lamennais, Felicite de: 2730. Landulf, knez Beneventa: [698]. Langres, sinoda (god. 859.): 625. Lanzo: [702]. Laodiceja, sinoda (izmeu 341. i 380.): 178. Laparotomija: 3338 L 4d. Lateran: opi sabori: I. (god. 1123.) 710-712; II. (god. 1139.) 715-718; III. (god. 1179.) 751 772; IV. (god. 1215.) 800-820 799 880 922 1683 1708 18143002 4147 8 4189 1 4522 1 4541 2 ; zavrna faza firentinskog sabora (god. 1443.-1445.) 1300; V. (god. 1512.-1517.) 1440-1445 870 1860 2040 1 3017; - sinoda: (god. 649.) 500-522; (god. 993.) 675; (god. 1060.) 691-694; (god. 1102.) 704; (god. 1110.) 706-708. Latinska Amerika: stanje C 4kd L 7; dranje latinko-amerike Crkve prema siromanima G 7ad; latino-ameriki puki katolicizam G 7ae. Latinski jezik: kod euharistijske rtve J la 2bb K 5db. Latitudinarizam: G 6a; v. i Teorija grana. Latrocinium": v. Razbojnika sinoda. Laurencije, biskup Lignida: [357-359]. Laurent, Andreas, bilj uz: 2307-2311. 1294

Laurent, M. Hyacinthe, OP: 950. Lavmann, Paul, SJ: 2022 La: L 4c. Lana prisega: L 2b. Le Courayer, Pierre Francois: 3315. Le Pappe de Trevern, Jean-Franeois, biskup Strassbourga: 2751. 1 LePippre, Louis: 2 3 l i . LeRoy, Edouard: 3401. Leandro de Murcia OFMCap: 2162 1 2163 1 . Leclerq, Jean: 790. Ledochowski, Wlodimir, SJ: 3601'. Lefebvre, Marcel: G 3ag K 8d; 4820-4823. Lehmkuhl, August, SJ: 2515. Lemius, Johannes B., OMI: 3475. Lennerz, Heinrich, SJ: 525. Lensaeus, Johannes, uitelj u Louvainu: 1901. Leon I. Veliki, papa: 280-329; Tomus [1] Leonis 290-295 300 306 1 353 401sl 553 557 2529; Tomus [II] 317sl 290; sinodalno pismo iz Kalcedona upueno Leonu [306]; autoritet 353 365 401 444 557 1310 2529: navodi se 187 293 1 " 2 294 1 - 4 317 1 444 1 1995 3051 1 3057 1 3329 1 4145 1 4151* 4800 1 . Leon I., car: [317sl] 290. Leon III. (Ikonoklast), car: [581] 600. Leon II., papa: 561-563 550 564. Leon IX., papa: 680-688 691 4574 1 . Leon X., papa: 1440-1492 1860. Leon XII., papa: 2720 2783 1 2894 1 . Leon XIII, papa: 3128-3364 1310 1 2539 3652sl 3665 3679 3690 1 ' 2 3702 1 3709 3725-3728 3730-3734 3740 1 3773 3793 4 3806 2 3808 3815 2 3826 3889 3922 1 3935 3935-3938 3940 3942 3952 3961 3963 3966 3975 3980-3984 3987 3997 4116 1 4118 1 4118 3 4139 1 " 2 4143 1 4144 1 1 4144 1 3 4147 7 4152 2 4162 2 4177 2 4215 4 4216 1 4240 1 4 2 3 1 1 4443 1 4464 1 4500 4800 1 ; povij. bilj. 1851 2901 3900. Leon, armenski kralj: [774]. Leonard iz Nogarole: 1400. Leoni, Simone i Antonio: 2201 . Leonianum: v. Sacramentarium Veronense. Leonida, pisac apokrifnih spisa: 213. Leopold II., veliki knez Toscane: 2600. Lessius, Leonard, SJ, bilj. uz: 2128 2136-2140. Liber diurnus: 300. Liber ordinum mozarabicus: saetak vjerovanja 23. Liberpontificalis: 638 2 . 1295

Liber Sacramentorum Romanae Ecclesiae: 4145 . 1 Liber Sacramentorum S. Gregorii: 4143 . Liberalizam:.filozofski 2977-2980 4500 ; C 4fc 41c; gospodarski C 41c L 12. Liberatore, Matteo, SJ: 3265. Liberije, papa: 138-143 183 209. 1 Lijenik: 815 2135 3162 3958; v. L 4d 6c. Limb: M 3d. Litt, Fernand: 2600. Liturgija: bit i znaenje J 1; obnova i zahtjevi J 2; javno tovanje J la-b; jezik u liturgiji J la-b 2bb 5dd; Kristova prisutnost u otajstvu liturgije K 5bb 5bd; liturgija kao izvor teolokih spoznaja: v. Pravilo vjerovanja (Lex credendi). Liturgijska godina 3855; sveta godina 868 1025 3670. Liturgijska molitva: J lb lee. Liturgijska pouka: vjernika J 2ba. Liturgijska reforma: 4001 J 2bb. Liturgijska sluba: 4029. Liturgijska znanost: 4015 4016. Liturgijske knjige: 4025 4031 4038 4039. Liturgijske poasti: 4032. Liturgijske rubrike: 4031 4035 4038. Liturgijski jezik: J lb 2bb. Liturgijski pokret: 4001; pastoralno-liturgijski 4043-4046 J 2bb. Liturgijski pokusi: J 2bb. Liturgijsko daljnje obrazovanje: 4018. Liturgijsko djelovanje: J lb ld 2bb. Liturgijsko dranje: 4030. Liturgijsko obrazovanje: duobrinika J 2ba. Liturgijsko povjerenstvo: J 2bb. Liturgijsko slavlje: J 2bb. Liutbert: v. Ludbert. Lo Grasso, Johannes, SJ: 870. Loisy, Alfred: 3401. London, sinoda (sinoda potresa, god. 1382. i 1396.): 1151. L6wenfeld, Samuel: 446 Lucid: spis podvrgavanja 330-342. Lucije III, papa: 760-762. Ludbert (Liutbert), nadbiskup Mainza: [670] Lugo, Juan de, kardinal, SJ: 1980 1 2038 1 2155 1 . Luka: Evanelje po Luki: 3568 3570-35 A 3bf. Lupus, Chretien, OESA, bilj. uz: 2304-2306 2314sl 1296

Luther, Martin: 1447 1451-1492 1510 1520 1600 1681 1682 1706 1707 1 1 1710 1797 1813 2640-2642 2646. 1 1 Lyon: 2. sabor, opi (god. 1274) 850-861 150 1300 3067 4189 4800 ; Lyonski siromasi: 760. Ljubav prema blinjemu: L 4a; udoredne obveze prema blinjemu L 4. Ljubav prema samome sebi: kao osnovna obveza L 3a; neuredna ljubav prema samome sebi C 4if D 2bc 5. Ljubav: ovjekova upuenost na ljubav C 4fd; meu ljudima C 4gb; teoloka krepost F 2cc L 2e; kao obveza kranskog ivota G 4bb; motiv udorednog djelovanja L lb; najia Boja ljubav 2323 2351-2373; u stanju pale naravi D 2bc; ljubav prema smome sebi kao osnovna obveza L 3a; ljubav prema blinjemu kao osnovna obveza L 4a; enidbena ljubav L 6b. Ljudevit XII., francuski kralj: 1440 1445. Ljudevit XIV., francuski kralj: 2020 2281 2390 2400 2684 1 . Ljudevit, knez Orleansa: 1235. Ljudska genetika: L 6c. Ljudska prava: L 5g. Ljudsko djelovanje: C 4i; poziv ljudskog djelovanja C 4jj; ljudsko djelovanje pod vlau grijeha D 5. Macedonije Carigradski, macedonci: 150 156 352 433 472 519 1332 2527. Machado de Chaves, Juan: 2050 1 . Madoz, Jose, SJ: 525 3681. Magija: v. Vraanje. Magnetizam: 2823-2825 A 2aa J lek. Magnificat: egzegetska pitanja 3571. Maillot, Ignace, SJ: 2101 1 . Maimonides, Moses: 973'. Mainz, sinoda (god. 848.): 621; (god. 1259. i 1310.) 891. Majinstvo: C 4fe 4jf L 6b; Marijino E 6b; tovanje majinstva J leg; Marijino duhovno majinstvo E 6de G 3bb 4bb; Crkva kao majka vjernika G 2a 3bb. Makarije Antiohijski (monotelet): 1346. Makarije Egipatski: Apophthegmata 55. Maksencije, Ivan: 370 401. Maksim Ispovjednik: 500. Manihej, manihejci: 435 454sl 4517 461-464 718 1 874 1336 1340 3246. Manipulacija genima: L 6c. Manjine, nacionalne: prava 3989. Marcel iz Ancire: saetak vjerovanja 11; Marcel, marcelijanci: 144 150 151 152. Marcelin, papa: 117-121. Marchant, Pierre, OFMRec: 2065'. 1297

Marcijan, car: 300. Marcion: 112 435 454 1339. Marija: njezin udio u djelu spasenja E 6; uzvienje, tovanje E 6e J leg; praslika Crkve E 6f G 3bb; njezino ienje 2324. 1 Marije Merkator: 222 231. Marijino bezgrjeno zaee: 1400 2015sl. 1 1 Maritain, Jacques: 4447 4457 . 1 Marko, Ivan: 2135 . Marko: Evanelje po Marku 3568sl 3572sl 3575sl A 3bf. Marksizam:4500 C 4 1 b . Maroniti (Cipar): sjedinjenje 1300 4180. Marsilije iz Padove: 941-946. Martin I, papa: 500-541. Martin I V , papa: 880. Martin V, papa: 1247-1290 1151 1198 1235 1355. Martin, biskup iz Brage: saetak vjerovanja 23. Masoni: v. Slobodni zidari. Massa perditionis: 621 627. Masturbacija: 687sl 3684 L 3c; duobrinitvo i masturbacija 4584. Matej iz Aquasparta OFM, kardinal: 870. Matej: Evanelje po Mateju 3561-3567 A 3bf. Materijalizam: 2958 3022 C 41e; dijalektiki 3877. Materinji jezik: u liturgiji J la 2bb K 5db. Maurin, nadbiskup Narbonne: [849]. Mazzella, Camillo, SJ: 3265. Mechitriz, armenci: 1007. Medellin (Kolumbija), 2. opa skuptina latino-amerikog episkopata: 4480-4496; navodi se 4633 . Medicina: L 3g 4d 6c. Medij, spiritistiki: 3642. Meditacija: 2181-2192 2220sl 2223 2229 2365sl. Mekhithar (Consolator), katholikos: [1050-1085]. Mekhithar (Consolator), katholikos: [1050-1085]. Meksiko: Pismo meksikim biskupima [3775sl]; Melanchthon, Filip: 1600 1682 1 1687 1 1704 1 1716 1 1797. Melchiades: v. Miltiades. Melecije Antiohijski: 152. Menas, patrijarh carigradski: 363 [403-411]. Mermillod, Gaspard, kardinal: 3265. Merry dei Val, Raffaelo, kardinal: 3622. Mesalijanci (euhiti, entuzijasti): 250. Mesija: E 2bb 3bb; prema modernistima 3427sl 3430. 1298

Meso: dozvoljeno blagovanje 464; apstinencija J lej. Metafizika, ope znaenje: A 2aa. Metoda, povijesno-kritika (egzegeza): v. Kritika metoda. 3 Metodije: 4170 . Metodisti: 3100. Mezijci: saetak vjerovanja 19. Mihajlo III, car: [635 638-642]. Mihajlo VIII. Paleolog: saetak vjerovanja 850 851-861 925. Milant, Pijo Th., OP: 2571 2573 Mijeanje otrova: J lek. Milano: saetak vjerovanja 13sl; sinoda (god. 390.) 10; 4. pokrajinska sinoda (god.l576.)26 5 5 2 . Milenarizam: v. Hilijazam. Mileve (Numidija), sinoda (god. 416.): [218 242] 222. Milosre: Boje B lb F 1. Milost: odreenje D 7ab F 1 -5; suradnja s milou na putu savrenosti L lg 2f; djelovanje sakramenata K 2a 2d 3e 4d 5ec 8e 9e; stanje milosti je potrebno za slavljenje mise, za euharistijsku priest, za nebesku blaenost K 5cb 5de 7d; potrebna za vjeru A 2ba; Bog daje milost po sakramentalnim znakovima Staroga zavjeta K la; openitost milosti 4140; v. i Spasenje. Milostinja: moralna vrijednost L4fa; vrijednost kao zadovoljtina J6cd; kao pomo umrlima M lb; pa i kod muslimana G 3ce. Ministranti: J ld 2bb. Mir: L 5e 5h 7 9; pravednost i mir C 4gc; klementinski mir 2613sl. Misa: euharistijska rtva K5b-e; javno tovanja J la-b; molitva za mrtve J leg K 5ed M lb; saetak vjerovanja 150; v. i Euharistija, Liturgija. Misije: zadaa pape i biskupa 4147-4149 4152; Crkva i misije G 3cd. Misijska skuptina franjevaca (god. 1524.) 1497. Misna stipendija: v. Stipendija. Misno vino: v. Vino. Missale Bobiense (Vesontiense): 27. Missale Florentinum: 17. Missale Gallicanum Vetus: 27. Missale Romanum: 150 1744 2 3981 2 4005 5 4005 6 4165 1 4 3 3 9 1 0 4641 1 4814 1 . Misterij: v. Otajstvo. Mit: u Svetom pismu A 3be. Mizen, papin izaslanik: 348. Mjenjaki poslovi: 198lsl L 11. Mjesne Crkve: G 3ad; liturgije mjesnih Crkvi J leb. Mjesne sinode: H 3cc. Mjesto ienja: v. istilite 1299

Mjeovite enidbe: K 9f. Mlade: Crkva i mlade 4490-4492 4635; rad s mladei 4327; v. i Odgoj. Modalisti: 284; v. i Sabelije. Modernisti: 3401-3466; enciklika protiv modernista 3475-3500; prisega protiv modernista 3537-3550. 2 Modest Jeruzalemski: 4175 . Mohatra: 2140. Mojsije: boansko porijeklo Mojsijevog zakona A 2ab 3bb; spasenje snagom Mojsijevog zakona A lc E lc K la; izjednaeno s Kristovim 1365. Molina, Luis de, SJ, molinizam: 1997 2008 2131 1 2170 2564. Molinos, Miguel de: 2201-2269 2181; v. i Kvijetizam. Molitva na misi uskrsnog utorka:4010 2 . Molitva: javna, liturgijska J lee-g; kontemplativna, meditativna J lee L 2f; prosna molitva J lee L 2f; vrijednost molitve kao zadovoljtine i pronje J lee L 2f; privatna molitva i vjebe J led L 2f. Molitve: za mrtve M lb. Monastiki asoslov: 4110 1 . Mone, Franz-Josef: galska liturgija 150. Monofiziti: 150 300 302 1 421 478; v. i Eutih. Monogamija: J 9ce. Monomahija: v. Dvoboj. Monoteleti: 500 550-559 (sveana osuda) 561 564 566 2531. Montan, montanisti: 211 478. Montes pietatis: 1442-1444. Moos, R. VValter von, SJ: 3900. Morin, Germain, OSB: 22 75. Motiv: vjerodostojnosti religije A 2bc; udorednog ina L lb; ufanja L 2d. Moya, Mateo de, SJ, bilj. uz: 2022 2028sl 2036 2039 2042 2045-2047 2052 2062 2113 2116 2136 2140 2144. Mozarabijska molitva: 4151 4 . Mozarabijski misal: saetak vjerovanja 2 Mrtvac: spaljivanje, oskvrnjivanje L 4b 4d. Mrtvenje: L 2f 3c. Mrtvi: v. Umrli. Mrnja: na Boga 1049 1949; na grijeh 2309 F 2aa K 6cb. Muenici: njihovo junatvo kao motiv vjerovanja A 2bc. Muenitvo: kod nekatolikih krana 4139; v. i Muenici. Muenje: L 4d5 g8. Mudrost: naravnog razuma A 2aa C 4 e e L lc; ovjeka C 4id; latino-amerikog pukog katolicizma C 4ki; objava vjene mudrosti u Svetom pismu A 3bd; Boja B 1300

li C lga lgc; naziv za Bojeg Sina B 2b C 4ee; za Duha Svetoga B 3bf C 4 e e F 2cd; kranska mudrost G 6a 7ae H 2 e L2f; Knjiga mudrosti, SZ 1501 A3bf. Muhamed: 1365. Munier, Charles: 325. Muratori, Ludovico Antonio: 75. Muslimani: dijeljenje sakramenata 2340 3333-3335; ispovijedanje Abrahamove vjere 4140; A la G 3ce L 9. Musnier, Francois, SJ: 2290. Mukarac: ovjek kao ena i mukarac C 4fd. Nacija: v. Narod. Nacionalizam: C 4kd 41g. Naelo cjelovitosti: 127 L 3c. Naelo subsidijarnosti: L 5f Nadahnue: Svetoga pisma A 3bb; privatna nadahnua A 2bc. Nadarbine, crkvene: 2042 2147 2657. Nadnaravnost: uzdignue anela i ljudi C 2 4ja-b; milost i opravdanje F 2cb 5ab 5cb; zasaluge F 3d; blaenstvo M 3b-c; strah kao nadnaravni poticaj F 2aa; vjera kao nadnaravna krepost F 2cc. Nadoknada dobara: 764 1115 2040 2053 2138sl; v. 706 2723. Nakana (intentio): Boja A la G3aa; kod djelitelja sakramenata K 2 a 2 b 2 d 5 c b ; kod primatelja sakramenata K 2c 3d 5de 7d; kod enidbene privole K 9bd; Crkva ne sudi o nakani H 2a. Namjena: misne rtve K 5bb 5eod; molitava M lb; oprosta K lObc M lb. Napast: od strane Boga L 2b; otpor protiv napasti na grijeh D 3a L 2f. Napetosti, drutvene: C 4kd 4kf D 4c. Napoleon III, francuski car: 2962'. Napredak: dogmatski A 4ba; na podruju liturgije 4023 4024; ljudski napredak C 4ie; vjera u napredak C 41f; napredak pod vlau grijeha D 5. Narav: stanje nevinosti, pale, obnovljene naravi C4b D2bc F3; tjelesno-duhovna narav ovjeka C 4e; drutvena narav ovjeka C 4g L 5a; ljudska narav Isusa Krista E 5ba; jedinstvo Boje i ljudske naravi u Isusu Kristu E 5c. Naravni zakon L lc; vjeni L ld; ljudski L 8; spoznaja naravnog zakona A 2aa; Boje zapovijedi L 1 -6; mogunost obdravanja u stanju pale naravi D 2bc; obveza na obdravanje u stanju obnovljenje naravi F 3c; unutarnji zakon ovjeka C 4ed 4ff L lea; vlastita zakonitost svih stvorenih stvari 4336 C lic 4hb; v. i Autonomija. Narod: prava 3782-3786 C 4gd L 5c; pravo naroda C 4gk; prava manjina 3989; Ujedinjene Nacije (UNO) 3955; Boji narod: Bog okuplja svoj narod G 1-7; Crkva kao Boj i narod 4122-4141 G 2a; Boj i narod i pastirska sluba biskupa H 2e; Boji narod i biskupska sluba navjeivanja H 3. Nasilje: C 4gc 4gm L 7; utjecaj na udoredni in L lf; osuda C 4gc; v. i muenje. Naslov stjecanja: L 11. 1301

Nasljedovanje: Isusa Krista C 4fh 4gb 4jf 4jn 5b E 2bb 3bb G 4 b b L 2 f l 3 ; Nasljedstvo, apostolsko kao motiv vjerodostojsnosti Crkve G 2bb; crkvena sluba u apostolskom nasljedstvu G 3dc. Nasljedstvo: L 8 11. Nastavanje: izmjenino nastavanje boanskih osoba B 4bc; Boje nastavanje u ovjeku F 2ca. Natjecanje, slobodno (gospodarstvo): 3741 3937 3940sl 3944 L 12. Naturalizam: 2812 2814 2890 2901-2907. Navarro: Doctor Navarrus": v. Azpilcueta. Navjeivanje: vjere i Evanelja A 2bb 3ac E 2bb G 2bb 2bd 3cd 6cd; biskupska i sveenika sluba najeivanja H 3 5; v. i irenje Evanelja, Propovijed. Navodi, ukljuni: 3372 3654. Nebeski Jeruzalem: 4008 4111. Neistoa: 1327 2148 2150 L 6b. Neistoa: v. Razvratnost. Nedjelja, slavljenje: E 5ba. Soter, Neesen, Laurentius: 2306 1 . Neizbrisivi biljeg: krtenja, potvrde, svetoga reda K 2d; krtenja K 3e; potvrde K4d; svetoga reda K 8e. Nektarije Carigradski: 235. Ne-mijeanje (naelo): 2962. Neo-aristotelovci: 1440sl. Neo-manihejci: 718 1 . Neon, biskup Ravenski: [319sl]. Neoenjeni: v. Celibat. Neplodnost: koritenje neplodnim danima 3148 3748 L 6c; valjanost enidbenog ina L 6b. Nevjera: D 3bb F 3b; v. i Nevjernost. Nerazrjeivost: enidbe K 9bd. Nestorije, nestorijanci: Pismo irilu 251a-e; irilovo pismo protiv Nestorija 250sl; irilove anateme protiv Nestorija 252-263; saborski zakljuci protiv Nestorija 264; Nestorijeve protu-anateme 250; konstitucija pape Vigilija protiv nestorijanaca 416-420; navodi se 266 268 300 343 355 364 401sl 424-426 433 436sl 472 476 478 519 554 595 1344sl 2528; navodni nestorijanci" 300 416. Nevidljivo: v. Vidljivo. Nevjernost: pozitivna 1544 1577 L 2c; negativna L 2c; dobra djela nevjernika D 2bc. Nejednakost: u drutvu C4gg; Isusa Krista s ljudima s obzirom na grijeh E 5bb. Ne-vjerujui: odnos prema Crkvi onih koji ne vjeruju G 3cf; v. i Ateisti, Ateizam. Newman, John Henry, kardinal: 3401. Nezabludivost: Crkve H 3db; 4530; biskupa H 3dc; pape H 3dd; 4101 4530. 1302

Neznanje: utjecaj na udoredni in L lf; nesavladivo nepoznavanje prave religije 2865 2866. Niceja: 1. sabor (god. 325.): 125-130; saetak vjerovanja 125sl 138 152 251a 3431; nicejsko-carigradsko" vjerovanje 150 401 613; kanoni 127-129 235 711 1645 2638 4147*; autoritet 147 151 233 265 271 300 352 364 402 444 472 575 604 2526; ubrojen meu sabore koji se nazivaju etiri", pet" i "sedam" sabora 433 438 444 517 521 si 554 561 686; povij. bilj. 40 41 55 152 209 214 1 1 343 412; - 2. sabor (god. 787.) 600-609 612 1823 2532 4171 4171 4209 ; ubrojen meu sabore koji se nazivaju sedam" sabora 686. Niceta iz Aquileje: 19 [311-316]. Niceta iz Remesiane: 1975 1542 1 . Nihilizam, kristoloki: 749; filozofski C 41e M 2ba. Nikola I., papa: 635-648 810. Nikola I I , papa; 690-694. Nikola III, papa: 930. Nikola iz Autrecourta: 1028-1049. Nikola iz Pornussija OP: 1400. Nikola Kabasilas: 4127 2 . Nikolaiti: 711 2 . Nimes, sinoda (god. 1096.): 2680 2 . Noailles, Louis-A, kardinal: 2400 2667 1 . N o e t i z Smirne: 105. Noris, Enrique, OESA, kardinal: 2564. Norme: u liturgiji J ld 2bb K 5cc; objektivne norme udorea 4316 C 4ff L leb; utemeljenje drutvenih normi u Bogu L 5i; pravne norme 4483. "Nota explicativa praevia": 4101. Novacijan, novacijanci (katari): 108 109 127 183 21 lsl 214 705 1670. Nuytz, IvanNepomuk: 2901. Nunost za spasenje: Crkve G 2bc. Nunost: sudbine C lgd; sloboda od prisile D 2bc; sakramenata K 2f; krtenja K 3f; sakramenta pokore K 6g. Obeanje: Isusa Krista u Starom Zavjetu E lb. Obitelj: poslanje i zadaa laika u enidbi i obitelji G 6cc L 2f; ureenje enidbe i obitelji L 6; obitelj ovjeanstva 3992-3995. Objava: A 1-3. Oblici pobonosti: J le. Obmana: kod podjele sakramenata L 4c. Obnova: u Crkvi G 3af 3bb; liturgije J 2. Obraenje: ovjeka F 2bb. Obraenje: oprotenje, te ope i pojedinano obraenje D 7bc; obraenje i opravdanje iz vjere F 2b. 1303

Obrana, nuna: L 3c 4d. Obrana: ovjeka kao zadaa Crkve 4550. Obrazovanje: liturgijsko J 2ba; pravo na obrazovanje L 5g; obrazovanje djece u obitelji L 6a; v. i Odgoj. Obredi: kod podjeljivanja sakramenata K 2b 4c; kod mise J la ld K 5db; i kanona K 5db; ravnopravnost obreda J leb; po mogunosti da ne bude velikih razlika meu susjednim krajevima 4023; kod privatnih slavlja 4027; obredi pokopa 4654 J lea; kod obnove liturgije J 2bb. Obredi: kod podjeljivanja sakramenata K 2b. Obrezanje: D 7ca E lc K la 3b. Obveza: obveze laika G 6cf; obveze i prava u odnosu na duh i srce ljudi L 3b; u odnosu na tijelo i tjelesnu dobrobit L 3c; u odnosu na rad i materijalna dobra L 3d; obveze i prava prema blinjemu L 4. Ocjene: v. Cenzure. Ocjenjivanje: 4001 4101. Oajanje: ovjeka C 4ef 4jm 4kg 41e G 3cf 7aa M 2ba. Odbaenost: ovjeka M 3d. Odgoj: obveza L leb; pravo obitelji i drave na odgoj L 5g 6a 8; naela vjerskog odgoja 3685-3690; krtenje zahtijeva odgoj u vjeri K 3d; kao zadaa enidbe K 9ba 9bc; spolni odgoj L6b; odgoj i formiranje savjesti L leb; odgoj za kulturu srca L 13. Odgovornost: ovjeka C 4e 4gl-m G 6cb; povezanost C 4ke; uvjeti L lg; vjernika za ateizam C 4kh G 3cf; laika u Crkvi H 2e; drutvo i njegova odgovornost L 5b. Odluka za siromane: 4480 4580 4610; odluka Crkve za siromane C4gb-c 4ke G 3 c b 7ad L 7. Odluka: razliite ocjene: v. Cenzure. Odluke uiteljstva: odredbe i podruje nadlenosti H 3b; organi H 3c; prihvaanje H 3e; primjeri spornih odluka uiteljstva H 3h; izvan-saborsko, ope uiteljstvo H 3cd. Odricanje samoga sebe: L 2e. Odrjeenje, sakramentalno: K 6cc 6ce lObc; umiruih shizmatika K 6e. Odvajanje due od duhovnih dobara: L 3a. Odvjetnik: kod razvoda enidbe 3190-3193. Odvratnost: prema duhovnim stvarima 2228. Oecolampadius, Johannes: 1635. Ogino-Knaus: v. Knaus-Ogino. Oholost: C 4gl 4if D lb 2bc 4a 4c 5. Okrivljiavanje, krivo: 2143si. Okupljanje: Crkva kao zajednica vjernika G 2a; liturgijsko okupljanje 4858. Olaf, Bischof Lunda: [826]. Olaf, nadbiskup Upsale: [822]. 1304

Oliva, Gian Paolo, SJ: 2175. Olivi (Olieu), Petrus Ioannis, OFM: 900-904 908 910. Oltar: djelotvornost oprosta privilegiranog oltara 2750; oltar kod slavljenja euharistije 4041; zajednitvo oltara 4151. Ommanev, George D. W.: 75. Onanija: v. Spreavanje zaea, Masturbacija. Oni koji trae ponovno krtenje: 1510. Ontologizam: 2841-2847 C lia lid. Ope dobro: C 4gd L 5c. Ope dobro: C 4gd L 5c. Openitost: poziva na svetost 4103 4122-4124 4140; Crkve G 3cb. Oplodnja 'in vitro': 4790 4803 L 6c. Oplodnja: heterogena i homologena umjetna oplodnja L 6c. Opratanje: grijeha D 7. Opravdanje: F 2. Oprost: K 10b. Oprostivi grijesi: D 3bc. Opstraet, Johannes: 2329 1 . Orange, 2. sinoda (god.529.): 370-397; potvrena 398-400; navodi se 366 629 633 2620 3 010 4205 2 . Ordinale Eduarda VI.: v. Eduard VI. Origen Aleksandrijski, origenisti: odbacivanje zabluda 298 353 403-411 433 519; navodi se 209 353 403 4110 1 4166 1 4670 2 ; povij. bilj. 127; Pseudo-Origen 105. Ortega, Cristobal de, SJ: 2170. Ortiz de Urbina, Ignacio, SJ: 302 1 . Osakaenje tijela: C 4fb L 4d 5g. Osije, Bischof: 133 135. Osit: samostan sv. Osita [1145sl]. Osjeaj, vjerski (prema modernistima): 3481 3483sl. Osloboenje: i promjene struktura C 4gm D 4d 7bd L 7; v. i Sloboda. Osma: sv. Petar Martinez iz Osme. Osoba: C 4fa L la; pojam 4520; osobni Bog B lc; boanske osobe B 4; osobni odnos prema Bogu L 2. Otac (Bog): B 1. Otajstva u irem i uem smislu: A lbc; spoznatljivost otajstava A 4a; vjera u otajstva L 2c; teologija misterija" 3855; otajstvo ovjeka C 4; otajstveni karakter objave A lbc; Boje otajstvo u ljudskoj povijesti B laa; otajstvo ivota, smrti i uskrsnua Isusa Krista E 2; pojmovno odreenje otajstava Isusa Krista E 5. Otajstvo spasenja: sakramentalno Boje otajstvo u spasenju K 1. Otimaina : L 11. 1305

Otkrivenje, tajno: v. Apokalipsa. Otkupljenje: ovjeka C 4da; Isus Krist Otkupitelj i Posrednik spasenja E 3a; savreno otkupljenje Marije E 6cb; suradnja ljudi, posebno Marije, u otkupljenju E 6d. Otmica: C 4fb L 3b 5g. Otpor: protiv zloporabe vlasti L 8; pasivni otpor 4807. Ottaviani, Alafrid, kardinal: 4101 4470. Otto von Freising: 745. OvidijeNaso: 3491'. Ovlast: Crkve da oprata grijehe 348sl D 7bb; kod podjeljivanja sakramenata K2a; djelitelja sakramenata K 2b; opratanja gryeha K 6d; ovjeka C 4fc 4ha L lb 3c; nejednakost ovlasti 3131 L 7; Isusa Krista E 3bd; apostola G 3da 3dc; crkvene slube H la; pape H 2b; biskupa G 3dc H la 2bc 2c 3a 3ca 3cd; sveenika H 5; vjernika G 4bd; razlike u crkvenim ovlastima H lb K 8a. Pacheco: v. Pedro Pacheco. Pacijan, biskup Barcelone: 1542 1 . Pakao: M 3d. Palecz, Stjepan: 1201. Paleotti, Gabriel: 1776 1 . Palestina: saetak vjerovanja 46 60C. Palladije iz Helenopolisa: saetak vjerovanja 55. Pallavicini, Pietro Sforza, SJ, kardinal: 2070. Pankristizam: 3816 1 . Panteizam: postanak svijeta C lia lid; dua C lid. Papa: Petrov nasljednik G 3dc; jurisdikcija, primat H 2b; autoritet uiteljstva H 2b 3cb; pastirska sluba pape H 2b; pravo odobravanja oprosta K lObb; papa i biskupi H 2bc; papa i sabor H 2bd. Papinsko biblijsko povjerenstvo: dopisi 3792-3796 3862-3864 4402-4407 3898; autoritet 3503; instrukcije 4402-4407; navodi se 3898 4215 1 4226 3 . Papirus DLr-Balyzeh: saetak vjerovanja 2. Parastron, Johannes, OFM: 856. Partenogeneza: L 6c. Parusija: v. Ponovni dolazak. Paschini, Pio: 4336 2 . Pashal II., papa: 704-708. Pashazye akon: 26. Pashazije, biskup napuljski: [480]. PashazijeRadbert: 4143 1 . Pasqualigo, Zaccaria: 2103 1 . Pastirska sluba: biskupa H 2; pape H 2b; v. i Duobrinik, Biskup, Papa. Pastor, biskup Palencije: 187 188-208 (libellus). Pastor, Ludwigvon: 1375. 1306

Pastoralne poslanice: 3587-3590. Pastoralno-liturgijski institut: 4044. Pastoralno-liturgijski pokret: v. Liturgijski pokret. Patareni (bogumili) (sekta): 760. Patrijarhat: ureenje patrijarijskih stolica G 3i H 2c. Patrijarsi, starozavjetni: C 4dc G 3ce. Patripasijanci: 284. Paulianisti: 128 214. Paulin Akvilejski: 616. Paulin Antiohijski: [148 152-177]. Pavao, apostol: poslanice 3587-3590 A 3bf; zabluda o dvostrukoj glavi Crkve G 3da; nepoznavanje dana suda E 2bf M 2ab. Pavao I I , papa: 1443. Pavao III, papa: 1495-1630 2023 1 2745. Pavao I V , papa: 1880 698 1 1851 3315. Pavao V, papa: 1997-1997a 2763; apokrifi bula 2008; navodi se 1235 2015 2016 2057 2762; povij. bilj. 1997 2001 2008. Pavao V I , papa: 4001-4606; navodi se 4621 1 4633 1 ; 4635 1 4645 1 4709 1 4755 1 4764 1 4810. Pavao, patrijarh Carigradski: 519sl 551. Pavao Samosatski: 138 453 519 1339. Pavia, sinoda (god. 850.): 620. Pavlovska povlastica: K 3e 9bd. Pax Clementina: 2613sl. Pecci, Gioacchino, kardinal (Leon XIII.): 2901. Peat, ispovjedni: v. Ispovjedna tajna. Peat, sakramentalni: K 2d 3e 4d 8e. Pederastija: 2044 2149; v. i Pedofilija. Pedofilija: 2044 2149. Pedro Pacheco od Jaena: 1510. Pegna, Francisco: 2008. Pelagije I, papa: 441-447 472 1 . Pelagije I I , papa: 468-470. Pelagije, pelagijanci: 222 238 250 371 596 1520 1997a 2616; katoliki nauk, krivo optuen zbog pelagijanizma 1912 1917 1922 1924 1 1937 1954 1965 2626. Pentateuh: v. Petoknjije. Peraudi, Raimundo: 1398. Perihoreza, trinitarna: B 4bc. Perron, Jacques Davy du, kardinal: 2602 Pessar: 3917a, 1307

Petar Abelard: v. Abelard. Petar Damaanski: v. Pseudo-Petar Damaanski. Petar Petar Petar Petar Petar Petar Damiani, kardinal: [687f] 691. de Bonageta: 1101-1103. de Palude OP: 2043 de Rivo: 1391-1396. Fullo, patrijarh antiohijski (monofizit): 364 401. Ivan Olivi: v. Olivi.

Petar iz Bruvsa, Petrobrusijanci: 715 718 1 . Petar Kanizije: 4171 5 . Petar Krizolog, biskup Ravenne: G 15. Petar Lombardo, biskup Pariza: kristoloke zablude 747 749; trinitarno uenje 803sl; navodi se 824 1 1101 1542 1 . Petar Martinez iz Osme: 1411-1419 2635 2642. Petar Mongus, patrijarh aleksandrijski (monofizit): 364. Petar, apostol: 4119 4142 4146; monarhijski temelj Crkve G 3da; 2. poslanica 1501 A 3bf; Petar i Pavao G3da. Petar, biskup Pistoie: [701]. Petar, patrijarh aleksandrijski: 235. Petar, patrijarh antiohijski: [680-686]. Petar, patrijarh carigradski (monotelet): 551. Petit, Jean: 1235. Petoknjije: 3394-3397 3862-3864. Petrobrusijanci: v. Petar iz Bruvsa. Petrucci, Pier M., kardinal: 2201. Piacenza, sinoda (god. 1095.): 706 707sl. Piccolomini, Enea Silvio de: 1375. Pichon, Johannes, SJ: 2090. Pijo II., papa: 1361-1385 1442 2745 Pijo IV., papa: 1725-1870 1500 1853 1 1901 2712 2772. Pijo V., papa: 1901-1983 1880 2040 2331 1 . Pijo VI., papa: 2590-2700 2281 2830. Pijo VII., papa: 2705-2718 2 7 8 3 ' 2894'. Pijo VIII., papa: 2722-2724. Pijo IX., papa: 2775-3126 2725 3154 3201 3260 3 3 7 0 2 3886 1 3 9 0 0 1 3 9 0 2 1 4 1 4 9 2 4152241751. Pijo X., papa: 3370-3624 3665 4177 2 . Pijo XI., papa: 3660-3776 1807 1 3265 3601 3838 3846 1 3 9 1 5 2 3935 3936 3938-3941 3943 3945sl 3947 1 3951 3958 (bilj. uz) 3962 3965sl 3975 3983 3985 3997 4001 4001 4126 2 4139 3 4141 1 4147 6 4159 1 4166 3 4167 1 4170 4 4177 2 1308

4222 4240 4321 4325 4339 4 4 5 l ' 4475 4476 4476 4476 4560 4 5 7 1 2 2 1 4766 4 7 9 2 4800 .

Pijo X I I , papa: 3780-3928 127 1310 3323 3601 3935 3942 3947sl 3950sl (bilj. uz) 3957sl 3960 3962-3964 3966-3969 3973 3975 3980-3983 3985 3989 3995 1 1 1 2 1 3 2 4 2 1 3997 4001 4114 4116 4118 4118 4126 4127 4139 4139 4140 4141 12 3 4 6 1 4 6 8 1 2 2 2 4 1 4 4 4166 4147 4147 4152 4 1 5 3 4 1 5 3 4 1 5 3 4159 4 1 5 9 4162 4 1 6 3 2 1 3 5 4 5 6 8 2 3 2 1 4 1 6 6 4 1 67 4 1 67 4 1 69 4 1 7 0 4170 4 1 70 4170 4175 4 1 75 4 1 77 4213 2 1 2 1 2 1 2 2 1 2 1 1 4214 4215 4 2 1 5 4216 4218 4230 4230 4232 4240 4245 4316 4321 2 2 2 1 2 3 1 2 1 4 3 4 2 4402 4407 4412 4475 4476 4476 4476 4477 4 5 4 1 4560 4561 1 4 5 7 1 2 4574 1 4790 4 7 9 2 2 4792 5 4800 1 4805 2 . Pir, carigradski patrijarh: 519sl 550 551 563. Pirmin: saetak vjere 28. Pismo, Sveto: v. Sveto pismo. Pistoia, sinoda (god. 1786.): 2600-27002281. Pitanje savjesti (Janzenizam): 2390. Pivo: (krtenje) 829. Pjevai: 4029 4 8 5 8 2 J ld. Plaa: pravedna plaa L 6a 10c; plaa za dobra djela M 3c. Planiranje obitelji: v. Spreavanje zaea. Platon: 435. Plod: v. Zametak. Pluralizam: na podruju liturgije 4037; prihvaanje unutar Katolike crkve 4132sl 4147. Pneumatomasi: 150 151 300. Pobone vjebe: J led L 2f. Pobuna: L 7. Podakon: K 8b 8d. Podzemni svijet: pakao M 3d; limb M 3d; istilite M 2bc; Kristov silazak u podzemni svyet E la 2cb. Poglavlje: o Bojoj milosti 366 370; Pseudo-Celestinovo poglavlje: v. Indiculus; Tri poglavlja, anateme 421-438 300 416 421 441. Pokajanje: K 5de 6ca-b 6d lObc. Pokora: pretpostavka za opravdanje F 2ab 2bc K 3d; sakrament K 6; zajednika ispovijed J lej; crkveno vrijeme pokore K 2eb; djela pokore L 2f 3c; lano kajanje 717. Polaganje ruku, materija reenja: K 2a 8c. Polemon: 519. Poligamija: K 9bd. Poligenizam: 3897. Polikap iz Smirne: 4155 2 . 1309

Politika: C 4gp G 4bf L 7-9 13; politika napetost i podvrgavanje C 4kd; djelovanje laika u politici G 6cb; Crkva i politika G 7ab 7b. Polucija: 2044; v. 2149 3684 L 3c. Pomirenje: Boja opa elja za pomirenjem D 7a. Pomirenje: grjenika K 2a 6ce 6f. Pomo milosti: H 3g. Pomponazzi, Pietro: 1440. Ponce de Leon, Bazilije, OESA: 2163 1 . Poncije, biskup Clermonta: [757]. Poniznost: Crkve G 2bd. Ponovno oivljavanje: zasluga i darova 3670; ponovo oivljavanje izvornog grijeha (zabluda) 334. Ponovno roenje: opravdanog ovjeka F 3a; u krtenju K 3e. Pontificale Romanum: 3981 2 . Poppo, nad-akon Triera: 702. Popriesna molitva Uskrsnog bdyenja i Uskrsnog ponedjeljka: 4010 1 . Poputbina: K 5de 5ec 8c. Porast stanovnitva: 4455 C 4kd. Port-Royal des Champs: 2684 1 . Posadanjenje: 400s Posjed: v. Vlasnitvo. Poslanje: slanje boanskih osoba B lg; Duha Svetoga E 2dd; Isusa Krista E 4; opravdanog ovjeka F 4; Crkve G 2bd 3cc 7ab; zajednice vjernika G 4b; poslanje i zadaa laika G 6c; utemeljenje crkvene slube u poslanju Isusa Krista i apostola H la. Poslunost: Kristova E 3a; vjerska poslunost G 4bb; kao evaneoski savjeti G 4bb; kranska poslunost Bojim i crkvenim zapovijedima G 4bb L 2f; poslunost vjere L 2c. Posljednja veera: Isusa Krista G lbe E 2 e a K 5a; Rijei Posljednje veere K5dc Posljednje pomazanje: v. Bolesniko pomazanje. Posljednji sud: v. Sud. Posredovanje milosti: Krist C 4gc E 3a; Marija E 6dd; aneli C 2ab. Possessor, afriki biskup: [366]. Post, kod muslimana G 3ce J lej K 6cd L 3 c. Postanak: 3512-3519 3862-3864 3898. Postanak: svijeta C la; zla C lfa; ljudskog roda C 4a. Posveenje: po liturgiji J lc; po milosti koja opravdava F 2cb; vjernika G 4ba; putevi posveenja G 4bb L 2f; Crkve po Duhu Svetom B 3b G lbe; izvan Crkve G 2bc 3ce-f; svijeta po laicima G 6cb; po enidbi G6cc K9e; sluba posveivanja biskupa i sveenika H 4-5. Posveta (konsekracija), euharistijska: K 5bd 5cb. 1310

Potroaka kultura: C 41e. Potvrda (sakrament): K 4; podjeljivanje od obinog sveenika K4c; podjeljivanje pod uvjetom 1991. Povezivanje, meusobno: ljudi i naroda L 5e 9. povij. bilj. 2301 2602 3113. Povijesno-kritika metoda (egzegeza): A 3be. Povijesnost: Svetoga Pisma A 3be. Povijest spasenja: A lc C 1 5 E 1-6 F 1 G 1-7 M 1-3; djelovanje Duha u povijesti spasenja B 3bd; jedinstvo i posebnosti djelovanja boanskih osoba u povijesti spasenja B 4ca-b; Marija u povijesti spasenja E 6. Povijest: povijesnost i konanost objave A lbb; i vjera A lbc; povijesna metoda u egzegezi A3be; Bog kao gospodar povijesti C lga; povijesnosti dovrenje svijeta C lgb; Kristovo djelovanje u povijesti C 4de; djelovanje Duha Svetoga u povijesti C 4df; svijet kao pozornica ljudske povijesti C 4ka; neposredne posljedice i grjenost ljudi u svijetu i povijesti C 4kb; cilj i dovrenje povijesti C 5; ateistika povijesna znanost (modernisti) 3476 3480; ljudska povijest pod ropstvom grijeha D 6; povijest spasenja B 4ca-b E 3; dolazak Bojeg kraljevstva u povijesti M 1. Povjerenje: kod obeanja L 4c; v. i Vjernost. Pozitivizam: C 41f. Poziv: Abrahama 4198; ovjeka C 4j G 7aa; Isusovih uenika 4570; laika G 6c; zajednice vjernika G 4b; Crkve G 2bd; o slubi sveenika H lb K 8e. Pouda: kao uzrok ljudskog grijeha D lb-c; u stanju pale naravi D 2bc; euharistija uzrokuje potiskivanje poude 3375; enidba kao sredstvo protiv poude K9bc. Predestinijanci: 330. Praeambula fidei: A 2ba-b. Pragmatika sankcija iz Bourges: 1440 1445. Pragmatizam: 3878. Pravednost: ljudi 4335 C 4bb; pravednost i mir C 4gc; tenja prema pravednosti C 4kf; kod stjecanja i posjedovanja L 11 12; kod zakljuivanja ugovora L 11; drutvena pravednost C 4 g b L 5b 5e 7 9; u gospodarskom natjecanju C 41c L 12; u Kristovom kraljevstvu 4162 4339; v. i Pravo, Ope dobro. Pravila razboritosti: L lee. Pravilo vjerovanja, pravilo molitve (Lex credendi, lex supplicandi): 246 3317a 3792 3828. Pravo naroda: C 4gk. Pravo: porijeklo, temelj L lc; naroda C 4gk; ljudska prava L 5g; v. Declaration of Human Rights; Europska konvencija o ljudskim pravima; - Prava ena: v. ena; Digesta Justinijan I. 6 4 3 1 3975 1 ; Regulae iuris Bonifacije VIII. 1443 1 ; prava i dunosti laika G 6cf; pravne ovlasti pape H 2b; biskupa H 2c; prava i obveze enidbe i obitelji, te prava obitelji L 6a; pravo na vlasnitvo L 11. 1311
1

Predaja: bit A 3a; objave A 3; predaja i Sveto Pismo A 3c; apostolska predaja u Pismu i predaja G 3db. Predanje samoga sebe: poziv ovjeka na predanje samoga sebe C 4jf L 2f. Predavanje: simbola kod reenja K 8c. Predodreenje: Kristovo 536; ljudi F ld; (navodna) ovisnost pravavljanog vrenja crkvene vlasti o predodreenju H 2a; fiziko predodreenje 1997a. Predznanje: predodreeni papa 1158 1220 1222; predodreena Crkva 1203 1205; molitva predodreenih 1176. Prekinuti snoaj: 3660-3662 L 6c. Preuivanje, duhovno: 2118; v. L 4c. Pretvorba biti: v. Transupstancijacija. Pretvorba, euharistijska: v. Posveta (konsekracija). Preuschen, Ervvin: 55. Priest kaleem: K 5dd. Priest, euharistijska: K 5dd-e; pristupanje euharistijskoj priesti 2091 2094. Pridravanje sluajeva: v. Rezervacija sluajeva. Pryava: zavodnika 2013 2026sl; krivovjernika 2025: Prijetnja: prijetnje i problemi ovjeka C 4kd; prijetnje jedinstvu Crkve i njezina obnova G 3af. Prijevodi: Svetoga pisma A 3be. Prilagoavanje: vjerskog uenja duhu vremena A lbb; u liturgiji J 2bb. Primat: pape 4101 G 3ab 3ad 3da 3dc 4bg H 2ba 2bc 3cb; prednost ovjeka pred stvarima 4694 C 3 4ha. Primazije: 4143 1 . Primjena: misne rtve K 5bb 5ec-d; molitava M lb; oprosta K lObc M lb. Prirodne znanosti: A lbe C 4id. Priscilijan, priscilijanisti: 187 188-208 283-286 451-464 3681. Prisega protiv modernizma: 3537-3550. Prisega: udoredna doputenost L 2b; protiv modernista 3537-3550. Prisila: psihika prisila C 4fb L 3b 5g; Prisutnost Kristova: liturgijska i euharistijska; J la K 5bb 5bd; u biskupima 4145; u lokalnim zajednicama 4151; u Crkvi, vjernicima i svijetu E 2ea-c. Privatna misa: J 2bb. Priziv: na opi sabor H 2bb; na kralja 1162; zbog zloporabe 2941. Probabilizam, probabiliorizam: L lee. Prodaja: ljudi u ropstvo L 5g; nedozvoljeni oblici prodaje 753. Proglaenje svetim: v. Kanonizacija. Prognanici iz domovine: C 4ke G 7ad. Progon: politikih neistomiljenika C 4kd L 8; Krista C 4ke E 2ba; Crkve D 4c G 3bb 6ce 7ad; idova: v. Antisemitizam. Promatranje: v. Kontemplacija. 1312

Promjene struktura: u drutvu C 4gm. Propovijedanje: Boje rijei 796 809 866 1164 1217-1219 1277sl 16102495 4035 J 2bb K5da; u navijetanju biskupa 4148sl 4152; apostola A 3ab G3db; Crkve 4178 G3cd; v. i Kanonsko poslanje. Proroanstvo Isusa Krista E 3bb. Prorok A 3bb B 3bd. Prorokovanje: A 2aa J lek; v. i Prorotvo. Prorotvo: postojanje pravih prorotava 2907 3009 3505sl 3528 3539 3563 3573; motiv vjerodostojnosti A 2bc. Prosjaki redovi: zakonitost G 4bb; nain ivota L 4e; pravo na sluanje ispovijedi 880 9 2 1 2 0 3 2 s l K 6 d . Proslava: ljudskoga tijela M 3bc. Prosper Akvitanijski: 238 246 1 353 370 376 1 378-395. Prostitucija: C 4fb L 3b 5g. Protestanti: [2997-2999] 2918. Providnost, boanska: C lg. Prudencije iz Trovesa: 625. Psalmi: egzegetska pitanja 3521-3528 A 3bf; u liturgiji 4024 4030. Psalmist: H la-b. Pseudo-Aleksandar I 1320 1 . Pseudo-Bazije: 4 1 47 5 . Pseudo-Dionizije: 4153 5 . Pseudo-Makariije: 4166 1 . Pseudo-Petar Damaanski: 4 1 77 5 . Puka pobonost: G 7ae. Puke misija: 2664sl. Puke religije: G 7ae. Puebla (Meksiko), 3. opa skuptina latino-amerikog episkopata: 4610-462; navodi se 4774 2 . Putnici (sekta): 760. Putujua Crkva: G 3bb M lb. Quentin, Henri: 487 546. Quesnel, Pasquier: 2400-2502 2616 2622 2667sl. Quiercy, sinoda (god. 853.): 621-624 625; odgovori 592. Quodvultdeus, biskup Kartage: 22 3686 1 . Racionalizam: A 4a. Rad, Ugovor o radu: obveze i prava u odnosu na rad L 3d 4e; Ureenj e rada LIO. Radio: v. Sredstva propivanja. Radnici, u inozemstvu: C 4ke G 7ad. Rainaldo, biskup Coma: [695]. Rasizam: C 41 g. 1313

Raskol: G 3ab; nadbiskupa Lefebvre G 3ag; Akacijev raskol: v. Akacije; Focijev raskol: v. Focije. Rat: C 4kd D 4c G 4bf; rat i mir C4gc L 7; pitanje dozvoljenosti L 4d. Ravenna, saetak vjerovanja: 15. 1 'Razbojnika' sinoda u Efezu (god. 449.): 300 444 . Razliitost: boanskih osoba u Trojstvu B 4b; stvorenja C lie. Razoruanje: 3991 4422 Razum, ljudski: C 4ee; njegova sposobnost spoznaje istine A 2a; razum i vjera A 4; Razum: v. Spoznaja. Razvod (enidbe): K 9bd L 6b. Razvratnost: 1367. Reccared, kralj; saetak vjerovanja 470. Red krtenja za malu djecu: 4670 1 4674 1 . Red: v. Reenje, Ureenje, Redovi. Redovi, vjerski: G 4bb L 2f 5g. Redovnice: obnova enskih redova (Pistoia) 2692. Redovniki zavjeti: G 4bb L 2f; moralna obveza L 2b; enidbena zapreka K 9bd L 6b. Reenje, ponovno: K 8d. Reenje: sakrament K 8; obredi reenja 326-329 3857-3861; anglikanska reenja 3315-3319; simonistika reenja K 8d L 2b. Reforma kurije: 4101. Reforma: redovnitva G 4bb; politike reforme C 4gm L 7. Reformatori: K 5dd. Regensburg, sinoda (god. 792.): 612. Regije Urban: v. Rieger. Regulacija raanja: v. Spreavanje zaea. Reiffenstuel, Anaklet, OMin: 2571 2571 1 . Reims, sinoda (god. 1148.): 745. Relativizam, dogmatski: 3883. Religija: razliite religije A 2ab; zablude u odnosu na pravu religiju A 2bc; Bog i religije C 4dd; kritika religije C 4kh G 7ba; odnos Crkve prema religijama G 3ce; puke religije G 3cd 7ae; vjerska sloboda C 4gl 4gg 4gm 41g G 3cd 7aa 7ba; L 5 g 7 9. Relikvije svetaca: tovanje J leg. Remigije, biskup Lyona: 625. Repgow, Eike von: 1110. Responsa Carisiaca: 592. Revolucija: L 7. Rezervacija sluajeva: K 6d; 2032. Rezignacija: v. Odricanje samoga sebe. 1314

Ricci, Scipione, biskup Pistoje: 2600. Richard, Marcel: 144. 1 Richer, Edmond: 2602 2609 1 Rieger, Urban: 1754 . Rije Boja: v. Sveto pismo. 1 Rikard od sv. Viktora: 3305 . Rim: saeci vjerovanja 10 1 lsl 30 546-548; sinode: Pseudo-sinoda (za vrijeme pape Silvestra I.) 638 1 ; (god. 382.) 152-180; (god. 495.) 348; (god. 680.) 546-548 561; (god. 745.) 587; (god. 862.) 635-637; (god. 863.) 635; (god. 1050.) 690; (god. 1059.) 690; (god. 1078.) 717 1 ; (god. 1079.) 700; (god. 1412.) 1151; (god. 1725.) 2400: v. i Lateran, Vatikan. Rimini, sinoda (god. 359.): 183. Rimski brevijar: saetak vjerovanja 10 30 75. Rimski asoslov: saeci vjerovanja 10 30 75. Rimski katekizam: saetak vjerovanja 30 10; navodi se 3533 3707 3 3838 4047 2 4 1 1 0 1 4 1 7 0 1 1 4 4 7 6 1 4476 3 . Ripalda, Juan Martinez de, SJ: 1980. Rituale Romanum: 1531 1 - 3 3196. Riviere, Jean: 721. Rivo, Petar de: v. Petar de Rivo. Robert Bellarmin: v. Bellarmin. Roberts, Colin Henderson: 2. Roditelji: kao prvi vjerovjesnici djece 4128 G 6cc; poziv na svetost 4714 G 4bb. Roenje Kristovo: blagdan 454; otajstvo roenja E 2a; Kristovo djeviansko roenje E 6bb; dva roenja 442 504 536 619 681. Rohan-Chabot, L. F. Aug., kardinal: 2725. Roos, Heinrich, SJ: 1451. Ropstvo: L 3b 5g. Rosmini-Serbati, Antonio: 3154sl 3201-3241. Rovere, Francesco della: 1391. Roy, Maurice, kardinal: [4500-4512]. Rudolf: [702]. Rufm, Tiranije: 10 12 16 209 353. Rufus, biskup Soluna: [214 232-235]. Ruotolo, Dolindo: 3792. Rustik, biskup Narbonne: [32 lsl). Rustik, opat Vallombrose: [701]. SaEmanuel de, SJ: 2112 1 . Sabbat, idovski: potivanje 1348. Sabelije iz Ptolomeide, sabelijanci: 41 112 150 151 154 284 451 519 1332. Sablazan: za blinjega L 2c 4b. 1315

Sablons, Antoine, OFM: 1901. Sabor: prava opeg sabora H 3cc; autoritet H 3cc; ovlasti pape nad opim saborom H 2bb 2bd; o nacionalnoj sinodi 2693 2936. Sacramentarium Gallicanum: v. Bobbio. 2 Sacramentarium Gelasianum: 3981 ; saetak vjerovanja 36. 1 Sacramentarium Gregorianum: 4110 . 4 3 Sacramentarium Veronense: 4 0 0 5 4 1 4 5 . Sakramentalni karakter Crkve G 2bb; v. i Neizbrisivi biljeg. Sakramenti: K 1-9; liturgijsko ureenje podjele sakramenata J lea; upotreba sakramenata J lei. Saksonsko ogledalo: 1110-1116. Salamina / Cipar: 42. Salas, Juan de, SJ: 2163 1 . Samo-priopavanje, Boje: v. Objava. Samostan: simonistiko primanje u samostan 751. Samoubojstvo: L3c. Samozadovoljavanje: v. Masturbacija. Sanchez, Juan, bilj. uz: 2061 2102 2104 2108-2110 2113 2117 2129 2158 2160. Sanchez, Thomas, SJ: 2126 1 2127 1 . Sardika: v. Serdika. Satan: v. avao. Savez, Stari i Novi: oprotanje grijeha u Starom zavjetu D 7ca; u Novom zavjetu D 7cb; obeanja Isusa Krista u Starom zavjetu E la; Bog daje milost po sakramentalnim znakovima Staroga zavjeta K la; sakramenti Novoga zavjeta K lbb-c 2a-f; sveenitvo Novoga zavjeta K 8a; v. i Zavjet. Savjest: ljudska C 4ff L le; strah nametnut savjesti K 6ca; kao subjektivna moralna norma L l e ; objava savjesti 2267sl. Savrenost, kranska: L 2f. \ Saetak vjere: L 2c; stari liturgijski saeci vjerovanja 1-^6 150; kratki saeci 36; pitanja kod krtenja 123; ispovijedanje vjerovanja biskupa 125; apostolsko vjerovanje. 10-30 290 790 3462 4119 1 4651 1 ; Pseudo-Atanazijev saetak vjere. 75sl 485 790 1327; antipriscilijanski saetak vjerovanja 188-208; Nicejsko vjerovanje 125sl 152 3431; Carigradsko 150 790 1310 1500 1985 2525 4172 1 ; Nicejsko-carigradsko vjerovanje 150 4119 1 ; kalcedonski saetak vjerovanja 300-303 ;tridentski 1862-1870; ispovijest vjere kralja Rekareda 470; Rimske sinode 546-548; 2. sirmijske sinode 139sl 138 141; 1. toledske sinode 188-208; 3. toledske sinode 470; 4. toledske sinode 485sl; 6. toledske sinode 490-493; 11. toledske sinode 525-541; 16. toledske sinode 568-575; saetak vjerovanja za grko-rusku Crkvu 1985-1987; za Istone Crkve 2525-2540; saetak vjerovanja protiv modernista 3537-3550; v. i pod: Anastazije II., Berengar, Mihajlo Paleolog, Pelagije I, Vigilije, Valdenzi. Schillebeeckx, Edward: 4410 4720. 1316

Schmidt, Carl: 1. Schoonenberg, Piet: 4410 4520. Schroffer, Joseph, kardinal: 4530. Schvvartz, Eduard: 125 133 144 178 1 250 347 1 350. Segarelli, Gerardus: 2203 Segarra, Francesco: 925. Sekretarijat za sjedinjenje krana: 4185 4240. Seksualnost: v. Spolnost. Sellers, Robert Victor: 302 1 . Semiarijanci: 16 138-143 151. Semipelagijanci: 1997a 2564 2618 2620; navodni semipelagijanci 2004sl. Sens, sinode (god. 1140. ili 1141.): 721-739; (god. 1612.) 2602 1 . Serdika, sinoda (god. 343. ili 344.): 133-136. Seren, biskup Marseillea: [477]. Sergije, patrijarh carigradski: [487sl] 496sl 519sl 550-552 563. Sergije I, papa: 566-575. Serry, Jacques-Hyacinthe, OP: 2008 2170 2400. Sever, patrijarh antiohijski (monofizit): 519. Shizma: v. Raskol Shizmatik: pojam G 4bg; kao djelitelj krtenja K 3c; sakramenta svetoga reda K. 8d; umirui u raskolu K 6e 7d. Sigismund, car: 1151. Sigurd, nadbiskup Trondheima: [829]. Sigurnost: ljudske naravne spoznaje A 2aa; o posjedovanju milosti i ustrajnosti do kraja ivota F 3b. Siksto III, papa: 271-273. Siksto I V , papa: 1391-1426 1443 1516 2015. Silva Tarouca, Carolus, SJ: 488. Silvan, biskup: [218]. Silvestar I, papa: 123-130 638 1 1183 1320 Simah, papa: 362. Simbolizam, teoloki (prema modernistima): 3487. Simon Evodije, nadbiskup Damaska: 2525. Simon, biskup Meauxa: [762]. Simonija: L 2b; simonistika reenja K 8d. Simplicije, papa: 330-343. Simulacija: v. Pretvaranje. Sin Boji: B 2; roenje B ld; po Sinu i sa Sinom Bog nadie Duha Svetoga B le; poslanje B lg; u Trojstvu B 4; uzorni uzrok svijeta C lc; kao posrednik stvaranja B 2b C lc; naravno sinovstvo E 5da; v. i Krist. Sindikati: 4773 L 10c; pristup 3740 3937 L 10c. 1317

Sinnich (Sinnigh), Ivan, bilj. uz: 2302sl 2306-2311. Sinoda: biskupijske i nacionalne sinode H 3cc; v. i Sabor. Sinoptici: egzegetska pitanja 3577sl. 2 Sinuessa, pseudo-sinoda: 63 8 . Siricije, papa: 181-186 10 2680 . Sirija: saetak vjerovanja 46 60sl. Sirijci u Mezopotamiji: sjedinjenje 1300. Sirmium (Donja Panonija): 2. sinoda (god. 351.) 138 139sl; 4. sinoda (god. 358.) 138. Sirmond, Antoine, SJ: 2105 1 . Siromani: C 4ke; Crkva i siromani G 7ad. Siromatvo: kao evaneoski savjet 4167; Kristovo C 4ke E 2ba; ljudi C 4ke; u drutvu D 4c L 7; duhovno siromatvo G 4bb; poziv Crkve na siromatvo G 7ad. Sis (Armenija), sinoda (god. 1344. ili 1345.): 1006. Sisinije, biskup carigradski: 250. Sjedinjenje, hipostatsko: v. Hipostatsko sjedinjenje. Sjedinjenje: s Bogom L 2f. Sjeme: Boje rijei A 2bb G 6ca-b; boansko sjeme u ovjeku C 4fb; Krist roen bez sjemena mukarca E 2a; Marija neokaljanja mukim sjemenom E 6bb. Sjeverno-amerika biskupska konferencija: [4560-4561]. Skandal: v. Sablazan Skitski monasi (teopasijanci): 370 401. Skolastika metoda: A 4bb. Skot: v. Duns Skot; Johannes Skotus Eriugena. Skotisti: 1400, Skribonije, Ivan M., O. Min: 2328 1 . Skrivenost: znanje o skrivenim stvarima A 2aa; Crkva ne sudi o skrivenim stvarima H2a. Slanje: v. Poslanje Slatuta antiqua Orientis: 325. Slava: Boja 4814 C lh L 2b; Kristova E 2dc G lbe; vjena M 3bb 3bf. Slinost ovjeka s Bogom A 3bd C 4bb 4fb L 7; naruavanje po grijehu D2bc; ponovno uspostavljanje po Isusu Kristu D 7ba E 3a. Slike: tovanje J leg; Marijino tovanje u slikama E 6ec J leg. Sloboda miljenja: L 4c 5g. Sloboda od prisile D 2bc; kod prihvaanja vjere L 5g; dravne mjere prisile L 8; v. i Nunost. Sloboda: C 4fc L lb; graanske slobode L 3b 4c 5g-h; (ograniavanje) slobode miljenja i pisanja L 5g; od ropstva L 5g; od prisilnog prihvaanja vjere L 5g; sloboda savjesti L 5g; vjernika C 4fc L lb; od grijeha C 4ba; milost Boja i sloboda ovjeka F 5c; Crkve G 7ba; sloboda miljenja i nauavanje teologa, kao 1318
2

i sloboda znanstvenog istraivanja H 3g; slobodno istraivanje u biblijskoj egzegezi A 3be; sloboda govora na ekumenskom saboru 1847; v. i Sloboda volje. Slobodna smrt: v. Samoubojstvo. Slobodna volja: potrebna za moralni in L lb lf; u stanju netaknute naravi C 4fc; u stanju pale naravi D lb 2bc; u zajednikom djelovanju s milou F 2ab 5ca. Slobodni zidari: L 2c. Slobodno vrijeme: L 6a. Sluaj savjesti: 2390. Sluba upravljanja: v. Sluba. Sluba: Kristove slube E 3ba: crkvena slube u apostolskom nasljedstvu G 3cd; slube u Crkvi H 1-6; hijerarhijska ralamba H lb K 8b; suradnja laika s hijerarhijskom slubom G 6ce. Sluba: slube u Crkvi H 1-6. Smetnje: smetnje u drutvu zbog ljudskih grh'eha C 4gl D 4c. Smisao rijei: sud Crkve o smislu rijei 979sl 1980 2010-2012 3241; v. i Jansen. Smrt: L 3b 4d 6c. Smrt: posljedica izvornog grijeha D 2ab M 2ba; kraj mogunosti za stjecanje zasluga; posljedice za stanje due u asu smrti M 2ba 2bc 3ba 3d; pomirenje u smrtnoj opasnosti K6ce; trpljenje i smrt Isusa Krista E 2c. Smrtni grijesi: D 3bb. Socijalizacija: C 4kc G 7ab. Socijalizam: 4500 C 41b 41e L 7. Sodomija: 2044 L 6c. Soissons, sinoda (god. 1121.): 721. Solidarnost: 4810; solidarnost meu ljudima C 4fb 4gb-c 4gp 4ie 4ke 41b 41g G 7ad L lg 5h 9; naelo solidarnosti L 5e. Soteriologija: E 1 3. Soto, Domingo de, OP: 2028 1 2163 1 . Soto, Pedro de, OP: 2040 1 . Soulechat: v. Dionizije Foullechat. Sozomen, povjesniar: 138. Sozzini, Fausto: 1880. Spasenje due: v. Spasenje. Spasenje: Krist kao posrednik spasenja B 2b E 3a; vjera kao sredstvo spasenja L 2c; Crkva kao sredstvo spasenja G 2bc; Crkva kao sakrament spasenja K lb; sakramenti K 2f 3f 4d 5d 6f-g 7e; nadlenost Crkve za spasenje dua G 7ba; ovjeka C 4da 4fi; onih koji nisu krani 4140 G 2bc. Spiritizam: 3642. Spiritualisti (franjevci): 891 900 908 910 930sl. Spolnost: obveza na spolnu cjelovitost L 3c; enidbena ljubav i ljudska spolnost C 4fd-e K 9 b a L 3 c 6b; ispovijedanje grijeha na spolnom podruju 2044sl 2150. 1319

Sporer, Patrizius, OFMRec: 2571 2572 . Sposobnost spoznavanja istine: n'udskog razuma A 2a. Spoznaja, ljudska: naravna spoznaja A 2aa; spoznaja po vjeri A 1-3; neposredna spoznaja Boga A 2ab; vjerska spoznaja u stanju pale naravi D 2bc; potrebno znanje za primanje sakramenata K 2c 3d 5de 7d. Spreavanje zaea: L 4d 6c 8. Srce: ovjeka C 4ed; obveze i prava L 3b; tovanje Srca Isusova E 5de J lef. Sredstava priopivanja: drutvena C 4kc; prijenos liturgijskih ina 4020. Sredstva masovnog priopavanja: v. Sredstva priopivanja. Stadler, Daniel, SJ: 2571. Stale: pravo na izbor vlastitog ivotnog stalea 3962. Stanislav iz Znojma (Znaim): 1201. Stanje: cjelovite, pale i obnovljene ljudske naravi C 4b D 2bc F 3b; Stari zavjet: v. Zavjet. Starokatolici: 1875. Statuta Ecclesiae Antiqua: 325-329 680 4155 1 . Sterilizacija: L 4d 6c. Stiglmavr, Joseph, SJ: 75. Stipendija (misna): pravo na stipendiju 2654; obveze koje prizlaze iz stipendije L 4e. Stjepan I, papa: HOsl. Stjepan II. (III.), papa: 592. 284). Stjepan V. (VI.), papa: 670. Stolica: v. patrijarhat; Sveta Stolica: v. Papa. Strah: od Boje pravednosti F 2aa; utjecaj na udoredni in L lf. Strahopotovanje: pred Bogom L 2b. Stranke: politike L 8; zabrana pripadanja komunistikoj partiji L 2c. Strasti: osloboenje od strasti C 4fb-c L1 b; u Kristu nije bilo nikakvog ostatka ljudskih strasti E 5bb. Studij: Svetog pisma A 3bd; crkvenih otaca A 4ba; liturgije A 4ba J 2bb. Stupnjevi svetoga reda: H lb-c K 8b. Stvaranje: pojmovno odreenje C lia; spoznatljivost stvaranja kao takvog A 2ab; djelovanje Bojih osoba u stvaranju B 4c C la-d; Sin Boji kao posrednik stvaranja B 2b 4c C lc; djelovanje Duha Svetoga u stvaranju B 3bb 4c C 1 d; ovjek i stvaranje C 4h. Stvorenja: C 1-5. Stvoritelj: Bog kao Stvoritelj svijeta B lf C 1-5. Suarez, Francisco de, SJ: 1994 1995 2110 1 2 1 5 5 1 2 5 6 4 2567 3914. Sud: opi i pojedinani sud nad ljudima M 2a 2bb; poznavanje dana posljednjeg suda M 2ab E 2fb; Kristov sud E 2fb. Sudac: moralna obveza L 4c 11; papa vrhovni sudac Crkve H 2ba-b. 1320

Sudjelovanje, djelatno: G lbe 6bb 6cd J ld J 2a; J 2bb K 3e 5cc. Sudjelovanje: ovjeka u Bojem djelu C lgc; s milou F 5ca; L 2f; u zlu L 4b. Suenens, Lon-Joseph, kardinal: 4301. Suhard, pariki kardinal: [3862-3864 3898). Sukcesija, apostolska: v. Nasljedstvo. Sumnja: ovjeka C 4kg D 2bd; vjerska sumnja L 2c; pozitivna sumnja kao teoloka metoda A 4bb. Sustavi, udoredni: s. udoredni sustavi.. Suuesnik: ispitavanje o imenu 2543sl. Suvremene promjene: C 4kc. Sveci: tovanje J l e g M 3bd; zajednitvo svetih M lb 3bd; v. i Kanonizacija. Sveenik: lan hijerarhije H lb K 8b; crkvena sluba H 5 J ld; pravo na izbor sveenikog stalea 3962 L 5g; sveti red K 8c; sakrament i misna rtva K.2-7 9; liturgijsko obrazovanje J 2ba; ovlasti zareenih sveenika K 5cb; sveenik kao sveenik drugog reda" 215; nedostatak sveenika 4720; v. i Sveenitvo. Sveenitvo: pitanje priputanja ena sveenitvu 4590; K 8a; Kristovo sveenitvo E 3bc; slubeno sveenitvo 4126 4153C; ope sveenitvo vjernika G 4bd 6bb H lb J ld K 3e 4d 5cc 8a; ope sveenitvo svih vjernika i sluebno sveenitvo G 4bd H lb K 8a; sveenitvo Novoga saveza K 8a; v. i Sveenik. Sveti oficij (Kongregacija): instrukcije 4400; navodi se 4101 4 1 3 9 4 4169 2 4215 1 4476 2 4574 1 4790 Sveti petak: euharistijska priest 3377. Sveti red: sakrament K 8; obredi reenja 326-329 3857-3861; anglikanska reenja 3315-3319; simonistika reenja K 8 d L 2b; v. Reenje Sveti tjedan: 3377 1 . Sveto pismo: A 3b; u liturgiji J 2bb; pravilo vjere i ivota i za nekatolike krane 4139; predaje i objave 4150. Svetost: ovjeka C 4bb; Isusa Krista E 5dd; Marije E 6ce; Crkve G 3b; poziv na svetost G 4ba. Svijet: postanak, ureenje, uzroci, upravljanje, dovrenje, cilj C 1; nebeski svijet C 2; vidljivi svijet C 3; kao pozornica ljudske povijesti C 4ka; u ropstvu grijeha D 6; poslanje i zadaa laika u svijetu G 6cb; Crkva, svijet i ljudski rod G 7aa; biskupi i svijet H 2f; obveze i prava u odnosu na odgovorni odnos prema svijetu L 4f; svjetovno drutvo i autoritet 3956 3992sl 3995; dovrenje svijeta M 3be. Svrha (svrni uzrok): svih stvari C 5; cilj ovjeka C 4jb; svrha i sredstvo moralnog ina L lf; naravni cilj i Crkva G 7ae; pozitivna sumnja kao teoloka metoda A 4bb. v. i Cilj. Svedria / Pamfilije: 42. Svllabus Pija IX.: 2901-2980 3000; Svllabus Pija X.: 3401-3466; Svllabus Treverensis: 370. 1321

irenje evanelja: Crkva i irenje evanelja G 3cd; irenje evanelja preko laika G 6c; 4589 G 2bd 3cd; v. i evanelje. kole: sloboda nauavanja teolokih kola H 3g; slobodnije kole egzegeze Svetoga pisma (Ecole large) 3280; v. i Odgoj. kotska: saetak vjere Reformirane kotske crkve 3339. panjolska: saetak vjerovanja 23 73. tovanje apostola: v. tovanje svetaca. tovanje Marije na slikama E 6ec J leg. tovanje: Boga L 2a; Trojstva B 4bd; Krista E 5de J lef; liturgija kao javno tovanje Boga J lb; euharistija kao tovanje Boga K 5ea; Marije E 6ec J leg; tovanje svetaca J leg; relikvija J leg; slika J leg. utnja, poslunosti: 2390; sveta 4030. Tabula secunda post naufragium": 1542. Tajna molitva na 9. nedjelju po Duhovima: 4002 1 . Tajna molitva na duhovski ponedjeljak: 4012 2 . Tamburini, Tommaso, SJ, bilj. uz: 2021 2103 2107 2113f2116f 21252151 2165. Tavera, Juan de, kardinal Toleda:. [1495]. Tehnika: C 4ee 4ic-d 4kc-d 41 f G 6cb 7ae L lc 4e; nedozvoljeni naini postupanja 4807. Tekstualna kritika: kao pomo u historijskoj egzegezi A 3be. Televizija: v. Sredstva priopavanja. Temistije: 519. Templari: 891. Teodor iz Farana: 519f 551 561 563. Teodor Mopsuestijski: saetak vjerovanja 51; osuda 416 424-426 434-437 472 519 1344; navodi se 4 2 2 3 2 4145 6 . Teodor, biskup Frjusa: [308-310 1995]. Teodor, biskup Marseilla: [698 1 ]. Teodoret Cirski: 152 300 416 436 444 472. Teodozije II., car: 250. Teodozije, patrijarh carigradski (monofizit): 519. Teodul, Perzijanac: 519. Teofil Aleksandrijski: 353. Teolog: zadaa, ovisnost o uiteljstvu A 4ba; metode A 4bb; teoloka suglasnost A 3ac; teoloka suglasnost o kontemplaciji 2264; v. i Teologija. Teologija: osloboenja, latino-amerika: 4730 G 7ad. Teologija: zadaa A 4ba; metode A 4bb; odnos prema drugim znanostima A 4bc; naravna teologija 3021sl 3475 4321. Teoloke discipline, glavne: njihov odnos prema liturgijskim znanostima 4016. Teoloke kole: v. kole. Teopasijanci: 370 401 635sl E 5a. 1322

Teorija grana: 2885-2888. Teorija o dva maa: 870 873. Teozofija: 3648. Terminologija, teoloka: A 9bb. 1 1 1 1 5 3 1 2 Tertulijan: 293 1542 2777 3549M110 4144 4146 4322 4344 . Testamentom Domini Nostri Jesu Christi: 1 Teze, tomistike: v. Tomizam. Thomas de Lemos OP: 2008. Thomas, nadbiskup Yorka: 815. Tijelo: ovjeka C4ec; obveze i prava u odnosu na tjelesnu dobrobit L 3c 4d; brige za tijela umrlih L 4d; Kristovo tijelo u euharistijskoj rtvi K 5ac 5bc-d; proslavljenost ljudskog tijela M 3bc. Tijelovo, blagdan: 846 1644 1 . Timotej Ailuros, patrijarh aleksandrijski: 364 519. Timotej, apolinarist: 149. Timotej, Poslanica Timoteju: 3587-3590 A 3bf. Tit: Poslanica Titu: 3587-3590 A 3bf. Tobija: Knjiga o Tobiji: pitanje kanonstva 1501 A 3bf. Toledo, 1. sinoda (god. 400?): saetak vjerovanja 187-208 451; 3. sinoda (god. 589.) 470 150; 4. sinoda (god. 633.) 485sl 525 4245 1 ; 6. sinoda (god. 638.) 490-493 525; 11. sinoda (god. 675.): saetak vjerovanja 525-541 568; 14. sinoda (god. 684.) 564 566; 15. sinoda (god. 688.) 566sl; 16. sinoda (god. 693.): saetak vjerovanja 568-575; sinoda bez broja 187. Tolerancija: u odnosu na vjersko uvjerenje drugih L 5g. Tolerancijanizam: L 2c. Toma Akvinski OP: autoritet 2167 1 2553 2814 3135 3139sl 3601 3665-3667 1 2 3894: sloboda slijediti druga miljenja 2509sl 3601; o objavi 3005 3288 1 2 3 1 1 1 2 3289 " 3793 3830 ; Sveto pismo 4216 ; Boja prisutnost 3330 ; zlo 3251 : Trojstvo 2698 1 3326 3 3815 1 4780 3 ; Duh Sveti 4116 1 47 80 3 ; kristologija 2698 f 3274 1 3321 1 3352 1 3924 1 " 2 ; milost 3320 1 3815 1 ; krepost i grijeh 2044 1 2110 1 3267 1 3729 1 3936 1 ; Crkva: 870 3309 1 3806 1 3811 1 3813 1 " 2 4 1 4 0 1 4 1 5 1 6 4166 1 4 1 6 9 4 (zagovor blaenih); sakramenti 1310 1694 1 1994 25 5 2 3 3 6 2 2 3 7 0 1 3 4112 1 4599 3 4600 1 - 2 ; krtenje 4127 1 ; potvrda 4127 2 ; udoredni red 3936 1 3973 2 3981 3 ; drutvena narav ovjeka 4325 1 ; spoznatljivost istina 4242 1 ; povij. bilj. 1997 2509 2681 3135. Tomizam: teze o metafizici 3601-3624; o pitanju milosne pomoi 2564. Tomus Damasi: 152-177. Tomus Leonis: v. Leon I.: Tomus I. Torije, nadbiskup Trondheima: [787]. Torreblanca y Villalpando, Francisco: 2134 1 . Toul, sinoda (god. 860.): 625. 1323

Toulouse, sinoda (god. 1119.): 710 718 . Tours, sinoda (god. 1054.): 690; (god. 1163.) 747. Tradicionalizam: 2751 2811 2841. Traditio apostolica: 3 10 64 328 . Traducijanizam: 360 2841. Transfinalizacija: 4410. Transsignifikacija: 4410. Transsupstancijacija, euharistijska: K 5bd; tridentsko uenje 4410. Trgovina 'bijelim robljem' (djevojkama): C 4fb L 3b 5g; v. i Prostitucija. Tri poglavlja: v. Poglavlja. Trident, sabor (god. 1545.-1563.): 1500-1835; priznanje autoriteta 1987 2535-2538; potvrda sabora 1847-1850; tridentski saetak vjerovanja 1862-1870 1987 4119 1 " 2 ; tridenska pravila za zabranjene knjige 1851-1861 2772; povij. bilj. 370 1145 1347 1 1994 3246; povjerenstvo za tumaenje tridentskih dekreta 1500; modernistika kritika 3439 3447; kasnije tumaenje pojedinih uenja o: Svetom pismu, predaji, Vulgati 2710 3006sl 3029 3280sl 3293 3591 3794-3796 3825 4207 1 ' 2 4212 1 4216 1 ; itanje i propovijed 4149 1 ; opravdanje, milost 1954 1 1997a 2070 2621 2623 2625 3677 3718 3869 3872 3891; reformacija 4149 1 ; sakramenti 3102 3489; krtenje 4007 2 ;podijeljivanje potvrde 2588; euharistija 2090 2629sl 3362 3375 3854 1 4 0 0 6 M 0 0 7 1 4033 1 4 1 4 1 2 4 1 5 3 6 4 1 5 3 7 4 1 7 0 1 0 4171 4412 1 ; pokora, crkvena kazna 2023 2056 2058sl 2639 2644sl 2649sl; sveti red 2147 2653 2655-2657 3857 4144 1 2 4145 2 4145 5 4 1 5 3 2 4 1 5 3 4 4541 2 ; enidba 2515-2520 2598 2659sl 2970sl 2990 3385-3388 3700 3713 4800 1 ; redovnitvo 2692; sveci 4 1 7 0 1 0 4171 3 . Trier, sinoda (god. 1227. 1310.): 891. Trishagion teopasijanaca: 401 2529. Triteizam: 112 B 4bd. Trojstvo, boansko: B 4; Crkva kao djelo presv. Trojstva; G lbe. Tromp, Sebastianus, SJ: 4101. Trpljenje: ovjeka C 4ef 4kd; ovjeka s Kristom C 4jf L 2f; Isusa Krista E 2ca. Trullanum, Trulanska sinoda (Carigrad, god. 680.-681. i 692.): 550. Trullench, Juan: 2134 1 2154 1 . Trino gospodarstvo: v. Natjecanje. Tuciorizam: L lb. Tumaenje Svetog pisma: A 3be. Tumaenje: Svetoga pisma A 3ac 3be 3c; pravila tumaenja u odnosu na slubene odluke crkvenog uiteljstva H 3f. Turci: rat protiv Turaka 1484. Turibije, biskup Astorge: [283-286]. Turner, Cuthbert Hamilton: 133 350. Tvrrell, George: 3401. 1324
1

Ubaghs, Gerhard Kasimir: 2841. Ubojstvo drugoga: L 3b 4d. Ubojstvo tiranina: 1235. Ubrzanje poroaja: 3336. UCitelj: Krist kao uitelj E 3bb; v. i Uiteljstvo. Uiteljstvo: Crkve H 3; uiteljstvo i znanstveni napredak A 4ba. Udovi: osakaenje tijela L 4d 5g; udovi Crkve G 2a 3dc 4a 4bf. Udovica: uloga u Crkvi 109; prividne udovice 311-314. Ufanje: teoloka krepost F 2cc L lg 2d; motiv za udoredne ine L lb; obveza ina ufanja L 2d. Ugo, biskup Ferrare: [768sl 798]. Ugovor: openito L 10c 11; ugovor o renti 1355. Uhienje, samovoljno: C 4fb L 3b 5g. Ujedinjene Nacije: 3955 [4420-4425]. Ukljuni navodi: v. Navodi. Ulrich, biskup Augsburga: 675. Ulje, posveeno: K 4b 7b; v. i Bolesniko pomazanje. Umberto, nadbiskup Arlesa: [766 780sl]. Umirui: krtenje 3333-3335; pomirenje i odrjeenje K 6ce 6d 6e; bolesniko pomazanje K 7d; poputbina K 5de. Umjetna oplodnja: L 6c. Umjetnost: sakralna 4039 4046. Umrli: M 2b-3d; zajednitvo umrlih M lb; euharistija kao sakrament zajednitva sa ivima i umrlima K 5ed; molitve za umrle M lb; skrb za tijela umrlih L 4d; uskrsnue mrtvih M 3 a. Unitarijanci: 1880. UNO: v. Ujedinjene Nacije. Unus de Trinitate passus": 401. Upravljanje: papina vlast upravljanja H 2bb; u Crkvi kao zadaa akona 4155; crkvena dobra 712. Urban II., papa: 701-703 706 717 1 751 1 868 2680 2 . Urban III, papa: 764. Urban I V , papa: 846sl 1322. Urban V, papa 1087-1097. Urban V I , papa: 850 1159. Urban VIII, papa: 19982561 1310 1997 2001 2008 2028sl 2331 2525 2745. Ureenje: odnosa izmeu Boga, ovjeka i stvorenja C 4ha; sakramenata K 2e; drutveno L 7; hijerarhijsko H lb K 8b; enidbe i obitelji L 6; drutva L 7; drave L 8; obitelji ovjeanstva L 9; rada LIO; vlasnitva L 11; gospodarstva L 12; kulture L 13; Crkve L 14. Urzicin: [357]. 1325

Uskrsna liturgija, bizantinska: 4322 1 4 . Uskrsna liturgija, reforma: 4001. Uskrsno otajstvo: E 3a. Uskrsnue: Kristovo A 2ab E 2da; mrtvih M 3 a; Ustanak: L 8. Ustanove egipatske Crkve: saeci vjerovanja, 3-5 62sl 10. Ustanove: drutvene C 4gi L 5d; meunarodne ustanove C 4gj; Crkva i meunarodne ustanove G 7bb. Ustrajnost: F2ce. Utjelovljenje: Rijei E 1-5. Uzaae na nebo: Kristovo E la 2bb 2db 5cd M 3ba; Uznesenje Marijino na nebo E 6ea. Uitak: 2108sl. Valdenzi: saetak vjerovanja 790-797; osuda 760 809 913sl. Valdezije, Petar: v. Waldes. Valencija, Grgur: v. Grgur iz Valencije. Valencija, sinode (god. 529.): 370; (god. 855.): 625-633. Valentin, gnostik: 1341. Valerijan, patricije: [447]. Valezijanci (sljedba): 127. Vatikan: 1. vatikanski sabor 3000-3075; autoritet 1862 1869 2539 3281 3887 3890navodi se 3137 3293 3340sl 3815 3892 1 4001 4101 4 1 1 9 2 4142 1 4 1 4 2 1 4 1 4 4 1 2 4146 5 4146 6 4147 1 4149 2 4149 3 4149 4 4150 3 4152 3 4170 7 4205 1 4205 2 4206 1 4206 2 4207 2 4210 1 4214 1 4215 1 4215 3 4219 2 4336 1 4534 1 4535 1 4536 2 4822 1 ; povij. bilj. 2997 3050 3112 3260 3900; tumaenje: izjave njemakih biskupa 3112-3117; 2. vatikanski sabor 4001-4345 4 4 4 3 2 4445 1 4448 2 4450 1 4450 2 4455 1 4461 1 4469 1 4473 1 4475 1 4476 1 4480 4480 1 4480 2 4486 1 4487 1 4488 1 4490 1 4491 1 4491 2 4491 3 4492 1 4492 2 4530 1 4530 2 4530 3 4531 1 4532 1 4532 2 4533 1 4534 1 4534 2 4534 3 4535 1 4535 2 4535 3 4536 1 4538 1 4541 1 4541 2 4561 1 4570 1 4570 3 4571 1 4580 4599 2 4617 1 4645 1 4655 1 4703 1 4704 1 4713 1 4714 1 4715 1 4716 1 4716 2 4739 1 4755 1 4759 1 4765 1 4775 1 4775 2 4790 2 4792 1 4794 4 4792 6 4792 7 4800 1 4806 1 4841 1 4850 4852 1 4852 2 4852 3 4853 1 4857 1 485 7 2 4 8 5 8 2 . Vazquez, Gabriel, SJ: 2105 1 2112 1 2130 1 . Velasquez Pinto, Antonio, CCRRMM: 3371 1 . Veliki sveenik: Krist kao veliki sveenik D 7ba E 3a 3bc G 6bb; biskup kao veliki sveenik H 4. Venancije Fortunat: 75. Venerije, milanski biskup: [209]. Vercelli, sinoda (god. 1050.): 690. Verona, sinoda (god. 1184.): 760sl. 1326

Veuillot, Louis: 3050. Vianen, Franjo, bilj. uz: 2301sl 2307-2315. Vianen, Matej: 2302 1 . Vidal, Jean-Marie: 1000. Vidljivo i nevidljivo: u liturgiji J Vienne, sinoda (god. 1311.-1312.): 891-908 880" 1440. Vigil, Francisco Gonzalez: 2901. Vigilije iz Thapsa: 526 1 . Vigilije, papa: 403-438 150 403 421 441 472 1 . Viktricije, biskup Rouena: [211]. Villalobos, Enrique de, OMin: 2058 1 2130 1 . Vincencije Lerinski: 75 2802 1 3020 1 3626 1 . Vino: u euharistijskom slavlju K 5ac 5dc; pomijeano s vodom K 5bd 5db. Virgilije, biskup Arlesa: [473 6 9 8 1 ] . Vjera: bit A 2ba; krepost F 4 L 2c; odgovor na Boju objavu A2b; vjera i razum A 2a 4a C 4ee; pretpostavke A 2bb; obveze L 2c; potreba spasenja L 2c; kao motiv udorednih ina L lb; poetak vjere F 2a; pouzdana vjera F 2a-b; kao temelj opravdanja F2a-b; vjerske istine L 2c; eshatoloka vjera M lb; Vjernost: savjesti C 4ff L leb; Crkve G 3bb; u enidbi K 9ba-b L 6b; v. i Pouzdanost. Vjerodostojnost: religije A 2bc; Crkve G 2bb; vjere A 2bc. Vjerska sumnja: v. Sumnja. Vjerski osjeaj: v. Osjeaj. Vjebe pobonosti: v. Pobone vjebe. Vlasnitvo: C 11. Voda: iz Kristovih prsiju 784 798; pridodana misnom vinu K 5bd 5db; krsna voda K 3b; kipua voda: v. 'Boji sud'. Vojna sluba: dozvoljenost L 4d. Volja: v. Slobodna volja. Vost, Jaques M, OP: 3792. Vraanje; 283 1859 A 2 a a J lek. Vratari: H lb. Vrhovni sveenik: v. Papa. Vrijednosti: vrijednosti i njihovo normativno svojstvo L 5e. Vulgata: Tridentski dekret 1506-1508 1504 2710 3006; tumaenje 3681 3794-3796 3825. Waldes, Petar: 790. Waterford, Petar, nadbiskup Armagha: 2008. Werm, Gerardvan: 2 3 0 1 1 2315 1 . Wezelo (Guezelo), nadbiskup Mainza: 701. Wiclef: v. Wyclif. 1327

Widenfeld, Adam: 2326 . Wilhelm od Svete ljubavi: 840-844. Wilhelm, kardinal, titular Quattro Coronati: 1028. Wilhelm, nadbiskup Sensa odn. Reimsa: [749 750]. 1 Witte,Ivan:2302 . Worms, sinoda (god. 868.): 670. 1 Wyclif, Ivan: 1121-1139 1151-1195 1201 1225 1230 1247 1249-1251 2630; upitnik za viklifovce 1247-1279. Zabarella, Franciscus de: 2 0 4 3 \ Zabluda: krive tvrdnje H 3bb; nenadvladiva zabluda 2865 2866; osoba u zabludi 3996; Zaee: Isusa Krista E 2a; Marijino bezgrjeno zaee 1400 2015si. Zaee: umjetno L 6c. Zadaa: Crkve G 2bd; zadae vjernika u svijetu G 4gf; zadae vjernika u svijetu G 4bf; zadaa ljudske slobode L lb; savjesti L leb. Zadovoljtina: Kristova E 3; kao bitni imbenik sakramenta pokore K 6cd; molitva, post i milostinja kao zadovoljtina za poinjene grijehe 1713; pretpostavka za blaenost M 2bc. Zaharije, papa: 586-589. Zajam: L 11. Zajednica, vjernika: G 3ad J la. Zajednica: G 3ad J la. Zajednitvo: svrha i bit graanskog drutva C 4ge-f; ope zajednitvo naroda C 4gj; poziv ovjeka na zajednitvo s Bogom C 4d 4jb; ljudsko zajednitvo kao poziv ovjeka C 4jg; Crkva i ljudsko zajednitvo C 4go; krani i ljudsko zajednitvo C 4gp; krani i kransko zajednitvo C 4gq; Krist i ljudsko zajednitvo C 4gn E 2ba; katolika Crkva i druge kranske zajednice G 3ag; vjernici i njihovo poslanje G 4; hijerarhijsko zajednitvo crkvenih slubi H lc; liturgijsko zajednitvo s odvojenim Istonim crkvama J lec; euharistija kao sakrament zajednitva sa ivima i mrtvima K 5ed; s anelima i ljudima M lb 3bd. Zametak: vrste vaenja, ubojstvo L 4d; dijagnostika prije roenja L 6c. Zamjensko majinstvo: L 6c. Zanin de Solcia: 1361-1369. Zapiljena zbog koritenja: 747. Zaposjedanje: v. Naslov stjecanja Zapovijed razuma kako naravni zakon L lc: v. i Spoznaja. Zapovijedi: Boje L 1-6; obveze u stanju otkupljene naravi F 3c; obveza i za savrene L2f; crkvene zapovijedi G 4bg L 2f; godinja ispovijed K 6g; uskrsna priest K 5de; bogosluje J lb; post, nemrs J lej. Zapreke enidbe: v. enidbene zapreke. Zaruke: 2658 2974 3468 3472sl. 1328

Zasluge: Kristove, blago Crkve E 3a K 1 Oba; zasluga opravdanog ovjeka F 3d; uvjeti za zasluno djelo L lb. Zasluge: Kristove, blago Crkve E 3a K 1 Oba; zasluge opravdanog ovjeka F 3d; uvjeti zaslunog ina L lb. Zavjet, Stari i Novi: A 3b; zakoni Staroga zavjeta E lb-c. Zavjeti: v. Redovniki zavjeti. Zavoenje od strane ispovjednika: 2013 2026sl. Zazivanje duhova: 4169 2 . Zbor: apostola G 3da H lc; biskupaG 3dc H lc 2d 3a 3ca; ovlasti H 2bc 2d 3a 3cc. Zefirin, papa: 105. Zemlje u razvoju, problematika: 4440 4440-4469. Zenon, car: [345]. Zigliara, Tommaso, OP, kardinal: 3265. Zinelli, F. M.: 4 1 4 6 5 4 1 4 6 6 4152 3 . Zlo: bit, porijeklo C lf D lad; sudjelovanje u zlu L 4a; veselje nad tetom drugoga L 4a; v. i avao, Grijeh; Znakovi: vidljivi J la lb; sakramentalni znakovi u SZ K la; vanjski znakovi vjerodostojnosti A 2bc; Boje prisutnosti C lgc; Crkva kao znak jedinstva u svijetu C 4gc G 2bb 3ab 3ae 7aa-b K lba; Marija kao znak nade E 6f G 3bb M lb; vremena G 7aa; sakramenti kao vidljivi znakovi K 2a. Znanost: teoloka znanost A 4b; sloboda teolokog istraivanja H 3g; pravo na obrazovanje u znanostima 3960; ljudsko istraivanje i znanost C 4id; vjerovanje u znanost C 41f. Znanje: sloboda naravnog znanja A 2aa; znanje i vjera A 2a 4a-b; o budunosti A 2aa; o tajnama A 2aa J1 ek; koritenje znanjem koje proistjee iz sakramentalne ispovijedi 1989 2195 2543sl; v. i Znanost. Zosim, papa: 221-231 243-245. Zvvingli, Ulrich: 1635. alost: C 4ef4fj G 7 a a 7 a d L4a. arite grijeha: D 2bc F 3b. elja za spasenjem: Boja F lb. eljezo, uareno: v. 'boji sud'. ena: ovjek kao ena i mukarac C 4fe; prava L 5g 6a 7 8; enidbena prava K 9ba 9bd L 6a; majinstvo L 6b; udoredno ponaanje u konfliktnim situacijama L 4d 6c; pitanje sveenike slube ena G 3da H la K 8a; sudjelovanje u crkvenom ivotu G 6cd. enidba: sakrament K 9; ponitenje K 3e 9bd L 6b L8; priznavanje 3387sl 4161; svjedoci sklapanja enidbe 1815sl 3385sl 3469-3471; mjeovite enidbe 305 2518sl 2590 3386sl K 9f; poslanje i zadaa laika u enidbi i obitelji G 6cc L 2f; ureenje enidbe i obitelji L 6; forma enidbe (Njemaka, Nizozemska): 2515-2520 3385-3388. enidbena ljubav: C 4fd-e K 9ba 9bc L 3c 6b; v. i Spolnost. 1329

enidbena nevjera: 1327 2039 2150 K9bd. enidbene zapreke: K 9f. enidbeni ugovor: K 9c. idovi (Hebreji): tolerancija prema idovima 480 698 772f; idov kao djelitelj krtenja 646; idov koji je krstio samoga sebe 788; krtenje idovske djece 1998 2552-2558 2562; odnos Crkve prema idovima 4195; pomirenje s poganima 4109; Crkva iz idova i pogana G 2ba. ivot: pravo na ivot, zatita ivota L3c 4d; predavanje ljudskoga ivota L 6c; novi ivot opravdanih F 2aa; K 6cd; udoredni ivot L 1-5; savrenost L 2f; budui svijet M 3; Bog kao temelj ivota B lb; Kristov ivot E 2b; Duh Sveti u ivotu vjernika i Crkve B 3be-f. rtva: bogosluna J leh; rtva na kriu E lb 2ea 3bc K 5bb J la; misna rtva E 2ea 3bc K 5 J la; duhovna 4160; posadanjenje i dovrenje rtve na kriu K 5bb; v. i Samopredanje. upa: v. Zajednica. upnik: asistira kod sklapanja enidbe K 9d 9f; ispovjednik (vlastiti sveenik") K 6d.

1330

TEOLOKI PRIRUNICI
TEOLOKI RJENIK (K. R a h n e r - H. Vorgrimler). Prvo djelo te vrsti na hrvatskom j e z i ku. K r a n s k a teologija u jednoj knjizi. Najpoznatiji katoliki t e o l o g d v a d e s e t o g stoljea K. Rahner zajedno sa svojim u e n i k o m H. Vorgrimlerom saimlje na svoj nain s v u k o l i k u kransku teologiju kroz njezinu povijest i sadanjost. P r o i m a je n a u k o m 2. vat. sabora kojega je i on s v o j i m t e o l o k i m r a d o m pripremao i na njemu sudjelovao kao t e o l o g .

KONTEKSTUALNA FUNDAMENTALNA TEOLOGIJA ( H . Waldenfels). Trenutno se

smatra najboljim prirunikom za fundamentalnu teologiju. N j i m e se s l u e profesori i studenti na m n o g i m t e o l o k i m uilitima. Autor i z l a e grau u pet dijelova: Teologija u s v o m kontekstu; Temelj: B o g g o v o r i ; Put: P o Isusu Kristu, n a e m G o s p o d i n u ; M j e s t o : U zajednitvu C r k v e ; Spoznaja: U svjetlu Evanelja. BOG ISUSA KRISTA (W. Kasper). U priruniku poznati n a m t e o l o g na n o v nain obrauje d v a k l a s i n a traktata: D e D e o u n o e t d e D e o trino. N e z a o b i l a z a n j e prirunik z a stud e n t e t e o l o g i j e kao i s v e djelatnike na t e o l o k o m podruju danas. C j e l o k u p n a graa podijeljena je u tri odsjeka: Pitanje o B o g u danas; Poruka o B o g u I s u s a Krista; Trinitarna tajna Boja. Prirunik je na n j e m a k o m d o i v i o v e 8. izdanje. Knjiga i m a o k o 5 0 0 str.

TAJNA KRISTA. Kratak pregled katolike dogmatike (V. VVarnach). Knjiga bi trebala
ispuniti istinski v e l i k u z a d a u u nemiru i krizi dananje t e o l o k e situacije, d a se p o s t i g n e puni uvid u pravu spoznaju B o j e tajne: Krista, u k o m e se nalazi s k r i v e n o s v e b l a g o mudrosti i znanja ( K o l 2,2-3). KRISTOLOGIJA - TKO SI TI, KRISTE? Poznati kristolog na P U G u R i m u pretae s v o je o b i l n o znanje iz kristologije, koju g o d i n a m a predaje s t u d e n t i m a u R i m u , u o v u drag o c j e n u knjigu. M o e o b i l a t o posluiti n e s a m o studentima n e g o i p r o f e s o r i m a kristologije.

ISUS OSLOBODITELJ. Soteriologija (J. Galat). To je zapravo nastavak prvoj knjizi iz

kristologije. D o n o s i iscrpnu obradu K r i s t o v o g djela osloboenja, spasenja.

KRIST - POELO I SVRHA SVEGA, Kozmogeneza - antropogeneza - sjedinjenje svega u toki Omega (A. Kusi).
SAKRAMENTI (F. Courth). S u v r e m e n i t e o l o k i prirunik za studij i praksu teologije sakramenata. Autor p o v e z u j e datosti objave, nauku c r k v e n o g uiteljstva i s u v r e m e n o t e o l o k o promiljanje o sakramentima, istiui e k u m e n s k i vidik. Knjiga je ivana i tvrdo ukoriena.

PASTORALNA PSIHOLOGIJA (A. Trstenjak).

KRANSKA ANTROPOLOGIJA (F. Courth). Prirunik za studente.
MARIOLOGIJA (J. Galot). S u s t a v n i nauk o Mariji.

UPOZNAJMO I SLAVIMO OCA, Nauk o Bogu Ocu (J. Galot).

AKTUALNI PROBLEMI MORALNE TEOLOGIJE (A. Laun). Savjest, t e o l o k a etika,
Crkva i seksualnost, suzdrljivost, upravljanje p l o d n o u , umjetna oplodnja, sida.

PITANJE MORALNE TEOLOGIJE DANAS (A. Laun). Pobaaj, etika razmiljanja,

eutanazija i p r o b l e m i neonatologije, s l o b o d a savjesti n a k o n 2. vat. sabora. KRANSKA ETIKA ( M a r c i a n o Vidal). S u v r e m e n i sustavni nauk o k r a n s k o m moralu. GOSPODIN, Razmatranja o o s o b i i i v o t u I s u s a Krista (R. Guardini).

CIP - Katalogizacija u publikaciji GRADSKA I SVEUILINA KNJINICA OSIJEK UDK 230.1 ZBIRKA saetaka vjerovanja definicija i izjava o vjeri i udoreu / <priredili> Heinrich Denzinger, Peter Huenermann ; <prijevod Ljudevit Plako>. akovo : Karitativni fond UPT "Ne ivi ovjek samo o kruhu", 2002. - (Teoloki izvori; knj. 1) Prijevod djela: Kompendium derGlaubensbekenntnisse und Kirchlichen Lehrentscheidungen ; izv. stv. nasl.: Enchiridion svmbolorum definitionum et declarationum de rebus fidei et morum. - Bibliografija. - Kazala. ISBN 953-208-091-0 1. Denzinger, Heinrich 100618067