DUHOVNE VJEBE SV.

IGNACIJA LOYOLSKOG Ignacije Loyolski je, nakon sintetiziranja svog duhovnog iskustva u knjizi Duhovnih vjebi, i sumnji, zatvora i sasluavanja inkvizicije, dobio izriito odobrenje Crkve za Duhovne vjebe od pape Pavla III., 1548. godine. Papa Pio XI. ga je 1922. godine proglasio zatitnikom Duhovnih vjebi a svim lanovima klera po Crkvenom zakonu je nareeno da ih obave barem svake tree godine u najmanjem trajanju od tri dana u nekom od domova duhovnih vjebi. Duhovne vjebe su duhovna gimnastika kojoj je cilj oistiti se od grijeha i neurednih sklonosti, da se zatim u potpunoj slobodi moe traiti i prihvatiti volja Boja. Kompoziciono, Duhovne vjebe sastoje se od etiri dijela koji se nazivaju tjedni, jer njihovo obavljanje ili doivljavanje traje tjedan dana, pa tako itave Duhovne vjebe traju oko trideset dana. To su takozvane velike duhovne vjebe koje isusovci obavljaju barem dva puta u ivotu. Postoje i kondenzirani oblici koji traju po osam dana i isusovci ih obavljaju svake godine kao svoje godinje duhovne vjebe. Postoje i skraeniji oblici od est dana (to su uglavnom duhovne vjebe za ostale redovnike, sveenike i redovnice) ili tri dana (uglavnom za laike) i na njima se razmatra samo prvi tjedan. Taj se tjedan moe pretvoriti u masovne tzv. puke misije namijenjene svim upljanima ili pojedinim staleima. Po svojoj strukturi prvi tjedan odgovara duhovnom putu ienja, drugi razmatra Isusov ivot, trei Isusovu muku, a etvrti njegovo uskrsnue i uzaae. Uloga duhovnog voe je da bude duhovni otac i uitelj koji treba da pomogne da se sam Stvoritelj i Gospodin oituje svojoj odanoj dui privijajui je u naruje svoje ljubavi... da Stvoritelj neposredno saobraa sa svojim stvorenjem, a stvorenje sa svojim Stvoriteljem kako naglaava sv. Ignacije. A. G. Mato kae: ... u Duhovnim vjebama nalazimo najbolje djelo praktine psihologije i najbolju metodu za podizanje vlastite duevne energije, jer ta duhovna gimnastika nije sluila velikom svecu za sterilne ekstaze i kontemplacije, ve kao izvor svih energinih inova... (Holocaustum divini amoris, SD XI., Zagreb, 1973. str. 321.) Prema raspolauim podacima duhovne vjebe u duem ili kraem obliku, obavlja svake godine preko milijun osoba duhovnog i svjetovnog stalea.

UVOD Duo Kristova, posveti me. Tijelo Kristovo, spasi me. Krvi Kristova, napoji me. Vodo iz prsiju Kristovih, operi me. Muko Kristova, okrijepi me. O dobri Isuse, uslii me. Meu svoje rane sakrij me. Ne dopusti da se odijelim od Tebe. Od neprijatelja zlobnoga brani me. Na asu smrti moje zovni me. I zapovijedi mi da doem k Tebi. Da sa svetima tvojim hvalim Te U vijeke vjekova. Amen. UVODNE NAPOMENE (1) Uvodne napomene da se dobije neka slika o duhovnim vjebama koje slijede te da se njima pomogne onaj tko ih daje i onaj tko ih obavlja. Prva napomena. Pod imenom duhovnih vjebi razumijevamo sve naine ispitivanja savjesti, razmiljanja, razmatranja, usmene i mislene molitve i drugih duhovnih ina, kako emo to kasnije rei. Kao to su, naime, hod, pjeaenje i tranje tjelesne vjebe, isto tako se duhovnim vjebama naziva svaki nain da se dua pripravi i skloni da odstranimo sve neuredne sklonosti te da, poto smo ih odstranili, traimo i naemo Boju volju, uredivi svoj ivot za spasenje due. (2) Druga napomena. Onaj tko drugome daje nain i raspored razmiljanja ili razmatranja treba da vjerno ispripovijedi povijesnu injenicu takva razmatranja ili razmiljanja, objanjavajui same toke kratkim ili saetim razjanjenjem. Ako, naime, onaj tko razmatra, drei se vrsto temelja povijesnog dogaaja, sam objanjava i umuje pa nae togod to daje da se malo bolje shvati i osjeti predmet, bilo to uslijed vlastita umovanja, bilo da mu razum prosvijetli Boje djelovanje, imat e vie uitaka i duhovnog ploda nego kad bi onaj tko vodi vjebe nadugo i nairoko tumaio i raspredao smisao povijesnog dogaaja. Ne zasiuje, naime, i ne zadovoljava duu o znanja, ve unutarnje kuanje i proivljavanje stvari. (3) Trea napomena. Kao to se u svim duhovnim vjebama koje slijede sluimo inima razuma, objanjavajui ih, te inima volje, osjeajui ih, moramo imati na umu da se u inima
2

volje, kad usmeno ili misleno razgovaramo s Bogom, naim Gospodinom, ili s njegovim svecima, zahtijeva od nas vee potovanje nego kad se sluimo razumom pri umovanju. (4) etvrta napomena. Iako su za ove vjebe odreena etiri tjedna, koji treba da odgovaraju etirima dijelovima na koje su podijeljene: prvi je, naime, razmiljanje i razmatranje grijeha, drugi ivot Krista, naega Gospodina, ukljuivo do Cvjetnice, trei muka Gospodina naega Isusa Krista, etvrti uskrsnue i uzaae, uz dodatak triju naina molitve, opet se to ne smije razumijeti tako da svaki tjedan mora sadravati tono sedam ili osam dana. Dogaa se, naime, da neki u prvom tjednu mnogo sporije nalaze ono to trae, naime skruenje, bol i suze poradi svojih grijeha; neki su opet marljiviji pa opet jedne jae od drugih napastuju ili kuaju razni duhovi, i tako e biti potrebno da se tjedan katkad skrati, a katkad produlji. To isto vrijedi i za sve ostale tjedne, idui za svrhom prema danim prilikama. No neka se itave duhovne vjebe dovre manje-vie za trideset dana. (5) Peta napomena. Onome komu se daju duhovne vjebe uvelike e koristiti ue li u njih s velikodunou i dareljivou prema svome Stvoritelju i Gospodinu, prikazujui mu sve svoje htijenje i svoju slobodu, da njegovo Boansko Velianstvo raspolae njegovom osobom, kao i sa svim to ima, prema svojoj presvetoj volji. (6) esta napomena. Opazi li voa duhovnih vjebi da se u dui egzercitanta ne javljaju nikakvi pokreti, bilo utjehe, bilo suhoe, a niti da ne osjea djelovanje ikojega duha, treba da ga pomno ispita u pogledu vjebi, da li ih obavlja u odreeno vrijeme i na koji nain. Isto e se tako uvjeriti i u pogledu dodatnih uputa da li ih s marom obdrava i o svemu tome neka ispita pojedinano. O utjehi i suhoi govori se pri kraju knjige, a o dodatnim uputama na kraju prvog tjedna (br. 313-324, 73-90). (7) Sedma napomena. Primijeti li voa duhovnih vjebi da je egzercitant u suhoi i u napastima, neka ne bude prema njemu tvrd i bezobziran, ve blag i prijazan, sokolei ga i hrabrei da ne klone, otkrivajui mu varke neprijatelja ovjeje prirode i potiui ga da se pripravi i raspoloi za utjehu koja e doi. (8) Osma napomena. Prema potrebi koju voa duhovnih vjebi opazi kod egzercitanta s obzirom na suhou i varke neprijateljeve, kao i s obzirom na utjehu, moe mu izloiti pravila prvog i drugog tjedna koja govore o tome kako se raspoznaju razni duhovi (br. 313-324, 328-336).

(9) Deveta napomena. Ako egzercitant jo nije vjet duhovnim stvarima pa, dok je jo u prvom tjednu, bude jae i oitije napastovan, susreui npr. pri acanju od napora, u lanom stidu i u strahu zbog svjetske asti itd. zapreke u slubi Boga, naega Gospodina, tada neka voa duhovnih vjebi pazi da mu ne bi tumaio pravila drugog tjedna o raznim duhovima. Koliko e mu god, naime, dobro doi pravila prvoga tjedna, toliko e mu opet koditi ona drugoga, budui da su to odvie tanane i visoke stvari a da bi ih mogao shvatiti. (10) Deseta napomena. Kada voa duhovnih vjebi opazi da je egzercitant opsjedan i napastovan pod izlikom dobra, tada je as da ga upozna s pravilima ve spomenutog drugog tjedna. Neprijatelj ovjeje prirode, naime, redovito vie napastuje pod izlikom dobra, onda kad se ovjek nalazi na putu rasvjetljenja, to odgovara vjebama drugog tjedna, a ne toliko kad je tek na putu ienja, to odgovara prvom tjednu. (11) Jedanaesta napomena. Korisno je za onoga tko obavlja vjebe prvog tjedna da ne zna nita o tome to bi trebao da uini u drugom, nego neka se tako trudi u prvom tjednu da postigne to eli kao da u drugom nee nita dobro nai. (12) Dvanaesta napomena. Budui da je za svaku od pet vjebi i za razmatranja koja se dnevno obavljaju odreen po jedan sat, neka voa duhovnih vjebi vrlo pomno upozori egzercitanta da svaki put ozbiljno nastoji da mu savjest bude mirna kad se sjeti kako je doista cijeli sat proboravio u svakoj vjebi, pa ak radije vie nego manje. Neprijatelj se, naime, obiava ne malo upinjati da nas skloni da skratimo sat promatranja, razmiljanja ili molitve. (13) Trinaesta napomena. Isto tako valja imati na umu: kao to je za vrijeme utjehe vrlo lako cio sat ostati u razmatranju, tako ga je opet u vrijeme suhoe vrlo muno ispuniti. Treba, stoga, da egzercitant uvijek ustraje u molitvi i neto vie od sata ako hoe da se bori protiv suhoe te da nadvlada napast. Tako e se priuiti ne samo da se opre protivniku nego da ga i obori. (14) etrnaesta napomena. Vidi li voa duhovnih vjebi da je egzercitant pun utjehe i gorljivosti, neka ga upozori da nita ne obeaje i da ne pravi nikakvih zavjeta nepromiljeno i na brzu ruku. I u tom treba da ga to prije predusretne i to ozbiljnije opomene to se vie bude uvjerio da je po prirodi nestalan. Premda, naime, netko moe sasvim ispravno poticati drugoga na redovniki stale, u kojem se polau zavjeti poslunosti, siromatva i istoe, i premda je svako dobro djelo uinjeno pod zavjetom zaslunije od onoga koje se ini bez njega, ipak valja i
4

tu mnogo gledati i na posebne okolnosti i na osobu egzercitanta te koliko e kasnije nai pomoi ili zapreke pri ispunjenju onoga to bi htio obeati. (15) Petnaesta napomena. Onaj tko daje vjebe ne smije nagovarati egzercitanta vie na siromatvo i na zavjete negoli na protivno, niti vie na jedan stale ili nain ivota negoli na drugi. Premda, naime, izvan duhovnih vjebi moemo slobodno i zasluno poticati svakoga tko se ini za to sposobnim da odabere uzdrljivost, djevianstvo i redovniki stale, kao i svaki drugi nain evaneoske savrenosti, ipak je u takvim duhovnim vjebama, gdje se ide za upoznavanjem Boje volje, prikladnije i bolje da se sam Stvoritelj i Gospodin oituje svojoj odanoj dui, privijajui je u naruaj svoje ljubavi i hvale, i vodei je onim putem na kojem e mu odsada moi bolje sluiti. Stoga neka voa duhovnih vjebi ne utjee niti se priklanja ni na koju stranu, nego, stojei poput tezulje, neka pusti da Stvoritelj neposredno saobraa sa svojim stvorenjem, a stvorenje sa svojim Stvoriteljem i Gospodinom. (16) esnaesta napomena. U tu svrhu, tj. da bi Stvoritelj i Gospodin to uspjenije djelovao u svom stvorenju, ako moda takva dua neuredno tei i naginje za neim, veoma je korisno ako se svim silama nastoji prikloniti je na protivnu stranu od onoga emu je neuredno sklona. Na primjer, ako je vue elja da trai ili zadri neku slubu ili neku povlasticu, no ne poradi asti i proslave Boga, naega Gospodina, ni poradi spasa dua, ve zbog vlastite dobrobiti i vremenite koristi, treba da se sili na protivnu stranu, ustrajui u molitvi i u drugim djelima pobonosti i molei Boga, naega Gospodina, za protivno, tj. da nipoto ne eli ni takve slube ili povlastice niti ikoje druge stvari ako joj njegovo boansko Velianstvo ne uredi njezinih elja i ne promijeni one prve sklonosti tako da razlog zbog kojeg eli imati ili zadrati neku stvar bude jedino sluba, ast i proslava njegova boanskog Velianstva. (17) Sedamnaesta napomena. Vrlo je korisno da voa duhovnih vjebi - ne elei da ispituje i da zna misli i grijehe svoga egzercitanta - ipak bude vjerno obavijeten o raznim pokretima i mislima to ih razliiti duhovi probuuju u njemu, kako bi mu, prema veem ili manjem napretku, mogao pruiti neke posebne vjebe koje su prikladne za to i odgovaraju potrebama due u takvu stanju. (18) Osamnaesta napomena. Ovakve duhovne vjebe moraju se prilagoditi stanju i raspoloenju onih koji ih ele obaviti, tj. njihovoj dobi, obrazovanosti i naravi, tako da se neuku ovjeku i ovjeku neznatne sposobnosti shvaanja ne daju stvari kojih ne bi mogao pravo shvatiti i njima se okoristiti. Isto tako, prema stupnju koji netko eli postii neka se svakom dade ono to je najprikladnije da ga pomogne i unaprijedi. Stoga, trai li netko da se poui samo u svojim dunostima pa da do odreenog stupnja udovolji elji svoga srca, moe mu se dati uputa o posebnom ispitivanju savjesti (br. 24-31), pa onda o opem (br. 32-43), a ujedno i nain
5

molitve, kako e jutrom pola sata razmiljati o Bojim zapovijedima, o glavnim grijesima itd., te pri tom preporuiti sv. ispovijed grijeha svakih osam dana, a sv. priest, ako moe, svakih petnaest ili, ako mu je drae, jo bolje, svakih osam dana. Taj je nain osobito zgodan za priprostije ili neuke ljude, tumaenjem svih Bojih i crkvenih zapovijedi, kao i glavnih grijeha, pet osjetila i djela milosra. Na isti nain, opazi li voa duhovnih vjebi da je egzercitant skromnih sposobnosti ili malene prirodne nadarenosti pa se od njega ne nada obilnu plodu, bit e bolje ako mu dade nekoliko od ovih lakih vjebi, dok ne ispovijedi svoje grijehe. A pouivi ga zatim kako e ispitivati sebi savjest i davi mu nekoliko pravila za jo eu ispovijed nego to je dosad obiavao, ne bi li tako sauvao plod to ga je ubrao, nee zalaziti dalje u predmet izbora ni u koje druge vjebe koje ne spadaju u prvi tjedan, osobito pak ako se kod drugih osoba moe postii vie napretka, a nema vremena za sve. (19) Devetnaesta napomena. Onome tko je zauzet javnom slubom ili neodgodivim poslovima, a obrazovan je ili otrouman, te uzima sat i pol za duhovne vjebe, treba naprije izloiti na razmiljanje zato je ovjek stvoren. Onda mu se moe pola sata govoriti o posebnom, zatim o opem ispitivanju savjesti, pa i o nainu kako da se ispovijeda i prieuje. Svakog jutra u toku tri dana neka po jedan sat razmilja o prvom, o drugom i o treem grijehu (br. 45-54), zatim druga tri dana u isto doba o smotri grijeha (br. 55-61), a jo druga tri dana u istom vremenu, o kaznama koje odgovaraju grijesima (br. 65-71). U svakom od ta tri razmiljanja treba da se upozna s onih deset dodatnih uputa (br. 73-89), a u pogledu otajstva iz ivota Krista, naega Gospodina, neka bude onaj isti red i nain koji emo kasnije opirnije iznijeti kod dotinih vjebi. (20) Dvadeseta napomena. Tko je pak slobodniji te eli da to vie uznapreduje, neka mu se dadu sve duhovne vjebe onim istim redom kako slijede. U njima e redovito ubrati to vei plod to se vie oslobodi svih prijatelja i znanaca, kao i svake vremenite brige, tako da se, na primjer, iseli iz dosadanjeg stana pa da izabere drugu kuu ili drugu sobu, gdje e biti to vie sam pa da tako bude u njegovoj vlasti da doe svaki dan k svetoj Misi ili na veernju, ne bojei se da e ga tko od njegovih u tom smetati. Izmeu mnogih drugih ta e osamljenost imati za posljedicu osobito ove tri koristi: prva je to ovjek, odijelivi se od mnogih prijatelja i znanaca, kao i od drugih dobro jo ne ureenih poslova da bi sluio i slavio Boga, naega Gospodina, ima ne malu zaslugu pred licem Bojeg Velianstva; druga: tako osamljen, ne optereujui um brigom o mnogim stvarima, ve svraajui svu panju samo na jednu stvar, to jest na slubu Stvoritelju i na napredak vlastite due, ovjek se mnogo slobodnije slui svojim prirodnim silama da bi pomno traio ono za im toliko ezne; trea: to vie se dua nae sama i odijeljena od svijeta, to je sposobnija da se priblii i dopre do Stvoritelja i svoga Gospodina; a to mu tako bude blia, to e sve vie biti i pripremljena da primi milosti i darove od njegove boanske i neizmjerne dobrote.

(21) DUHOVNE VJEBE DA OVJEK SAMOGA SEBE POBIJEDI I SVOJ IVOT UREDI NE DAJUI SE VODITI NI OD KAKVA NAGNUA KOJE BI BILO NEUREDNO. PRETPOSTAVKA (22) Da se i onaj koji daje duhovne vjebe, kao i onaj koji ih prima to vie pomognu i unaprijede, treba pretpostaviti da svaki dobar kranin valja da bude spremniji da misao blinjega opravda negoli da je osudi. Ako je ne moe opravdati, neka pita kako to on misli, pa ako krivo misli, neka ga ljubazno ispravi. Ako ni to nije dosta, neka potrai sva prikladna sredstva kako bi je pravilno shvatio i opravdao.

PRVI TJEDAN NAELO I TEMELJ (23) ovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga tuje, da mu slui i da tako spasi svoju duu, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi ovjeka, da mu budu od pomoi da postigne svrhu za koju je stvoren. Odatle slijedi da se ovjek smije njima posluiti toliko koliko ga podupiru u njegovu odreenju, a toliko treba da ih se otrese koliko ga u tome prijee. Stoga je potrebno da se uinimo neopredjeljenima prema svim stvorovima u svemu onom to je preputeno izboru nae slobodne volje i nije zabranjeno, tako da, to se nas tie, ne volimo zdravlje vie od bolesti, bogatstvo vie od siromatva, ast vie od sramote, dug ivot vie od kratka ivota, pa tako i u svemu ostalom, elei i birajui jedino ono to nas vie dovodi k svrsi za koju smo stvoreni. POSEBNO ISPITIVANJE SAVJESTI (24) Poseban i dnevni ispit savjesti sadrava u sebi tri vremena i dvokratno ispitivanje sama sebe. Prvo je vrijeme ujutro. Odmah, im netko ustane, treba da odlui da e se pomno uvati onoga posebnoga grijeha ili nedostatka zbog koje se eli prekoriti i popraviti. (25) Drugo je vrijeme poslije objeda. Treba da od Boga, naega Gospodina, ite ono to eli, naime milost da se sjeti koliko je puta pao u onaj poseban grijeh ili nedostatak i da se unaprijed popravi. Onda e uiniti prvi ispit savjesti, traei od svoje due raun o onoj odreenoj i posebnoj stvari u kojoj bi se htio prekoriti i popraviti. Pri tom e proi sat za satom, vrijeme za vremenom, poevi od asa kad je ustao pa sve do vremena tog ispita savjesti, i na prvom retku crtea, stavit e toliko toaka koliko je puta pao u onaj poseban grijeh ili pogreku. Tada neka iznova odlui da e se do slijedeeg ispita savjesti popraviti. (26) Tree vrijeme, poslije veere, bit e drugi ispit savjesti, isto tako od sata do sata, poevi od prvoga ispita pa do ovoga drugoga. Na drugom retku istog crtea neka ubiljei toliko toaka koliko puta je pao u onaj poseban grijeh ili pogreku. (27) Slijede etiri dodatne upute da se bre ukloni taj grijeh ili ta posebna pogreka. Prva dodatna uputa. Svaki put kad ovjek padne u onaj grijeh ili u onu posebnu pogreku neka stavi ruku na prsa, kajui se to je pao. To moe uiniti i pred drugima a da oni to i ne opaze. (28) Druga dodatna uputa. Kako prvi redak crtea znai prvi ispit, a drugi redak drugi ispit savjesti, neka podno pogleda ima li popravka od prvog retka do drugoga, tj. od prvog ispita savjesti do drugoga. (29) Trea dodatna uputa. Neka usporedi drugi dan s prvim, to jest dananja dva ispita sa dva jueranja, i neka pogleda da li se od jednoga do drugoga dana popravio. (30) etvrta dodatna uputa. Neka usporedi jedan tjedan s drugim i neka gleda da li se ovoga tjedna popravio vie nego prologa.
8

(31) Napomena. Valja primijetiti da je prva crta D... najdulja i da znai nedjelju; druga manja je ponedjeljak, trea utorak i tako dalje. D--------------------------------------------------------------------------------------------------------------d----------------------------------------------------------------------------------------------------d-------------------------------------------------------------------------------------------d-----------------------------------------------------------------------------d--------------------------------------------------------------------d---------------------------------------------------------------d----------------------------------------------------OPE ISPITIVANJE SAVJESTI (32) Opi ispit savjesti da se ovjek oisti i bolje ispovijedi Pretpostavljam da su trojake misli u meni, i to: jedna moja vlastita, koja potjee od moje slobodne volje i htijenja; a druge dvije to dolaze izvana: jedna od dobroga, a druga od zla duha. (33) O mislima Dva su naina kako da steknemo zaslugu kad nas izvana saleti koja zla misao. Prvi. Doe, na primjer, misao da poinim smrtni grijeh, ali joj se odmah oduprem pa je svladam i odbijem. (34) Drugi. Drugi je nain da steknem zaslugu kad mi doe ta ista zla misao pa joj se oprem, no ona opet i opet nasre, a ja se neprestano odupirem, sve dok pobijeena ne odstupi. Taj je drugi nain zasluniji od prvoga. (35) Lakim se grijehom sagrijei kad nekoga napadne ista misao uz koju, kad bi pristao, sagrijeio bi smrtno, i on kao da prislukuje zaustavivi se kod nje koji tren ili dopustivi neku sjetilnu nasladu, ili pokazavi neki nemar pri odbijanju takve misli. (36) Na dva se naina grijei smrtno. Prvi je kad ovjek pristane na zlu misao s odlukom da poslije sagrijei kao to je pristao ili da bi je htio djelom izvriti kad bi se to moglo. (37) Drugim se nainom sagrijei smrtno kad se samim djelom izvri onaj grijeh. I takav je grijeh vei s tri razloga: prvo, jer dulje traje; drugo, zbog snanijeg djelovanja; tree, zbog vee tete za obadvije osobe. (38) O rijeima Ne valja se kleti ni Stvoriteljem ni stvorenjem, osim za istinu, u potrebi i s dunim poitanjem. Ne smatram potrebom kad se koja god istina zakletvom potvrdi, nego samo kad se radi o vanoj stvari za korist due ili tijela ili vremenitih dobara. Poitanjem zovem kada ovjek pri spomenu imena svoga Stvoritelja i Gospodina doista misli i pazi na ast i na potovanje koje mu duguje. (39) Treba upozoriti: premda u ispraznoj zakletvi vie grijeimo kunui se Stvoriteljem nego
9

stvorenjem, ipak je na dolian nain, tj. za istinu, u potrebi i s dunim poitanjem, tee zakleti se stvorenjem, nego samim Stvoriteljem, i to s ovih razloga: Prvo. Kad se mislimo zakleti kojim stvorom, sama ta volja da imenujemo stvorenje nee nas uiniti toliko budnima i pozornima da reknemo istinu ili da je u sluaju potrebe potvrdimo zakletvom kao kad hoemo da spomenemo ime Gospodina i Stvoritelja svih stvari. Drugo. Kad se kunemo stvorenjem, nije tako lako iskazati Bogu duno tovanje i ast kao kad se kunemo Stvoriteljem i Gospodinom, spominjui njegovo sveto ime. Sama, naime, nakana da spomenemo ime Boga i svoga Gospodina, ulijeva ve od sebe vie tovanja i poitanja nego elja da spomenemo ime kojega stvora. Stoga se lake doputa savrenima da se zaklinju stvorenjem negoli nesavrenima. Savreni, naime, zbog postojana razmatranja i prosvijetljenosti razuma mogu vie nego drugi razmiljati, promatrati i gledati kako je Bog i na Gospodin u svakom stvorenju svojim bivstvom, nazonou i svojom moi. I tako, zaklinjui se stvorenjem, oni su sposobniji i raspoloeniji da iskau duno potovanje i poitanje Stvoritelju i Gospodinu negoli nesavreni. Tree. Ako se netko esto kune stvorenjem, vie se je kod nesavrenih bojati idolopoklonstva negoli kod savrenih. (40) Ne valja izustiti nijedne isprazne rijei, to znai da ne reknemo nita to nije od koristi ni meni ni kome drugome, niti je namijenjeno takvoj svrsi. Stoga, kad god to govorimo to je doista od koristi ili imamo nakanu da koristi bilo dui, vlastitoj ili tuoj, bilo tijelu, bilo vremenitim dobrima, nikad to nije isprazno, pa makar govorio tko o stvarima koje su tue njegovu staleu, kao, na primjer, kad bi redovnik govorio o ratovima ili o trgovakim poslovima. Nego u svemu to se reklo ima zasluga ako se govor valjano usmjeri, a grijeh je ako se zlo upravi ili uludo iznosi. (41) Ne valja govoriti nita to bi drugoga povrijedilo ili ga iznijelo na glas, jer ako otkrivam tui smrtni grijeh koji nije javno poznat, grijeim smrtno, ako pak otkrivam laki, lako. Otkrijem li pogreku, time oitujem i svoju vlastitu. Ima li pak netko na umu plemenitu svrhu, onda smije govoriti o grijehu ili o pogreki blinjega na ova dva naina: Prvi je sluaj kad je grijeh ve poznat javnosti, npr. o javnoj zabludi koja truje due s kojima dolazi u doticaj. Drugi je sluaj kad se tajni grijeh otkrije drugoj osobi kako bi ona pomogla greniku da se popravi, ako se bar nekako nasluuje i vjerojatno oekuje da e mu drugi moi pomoi. (42) O djelima Imajui pred oima deset zapovijedi Boijih, kao i zapovijedi svete Crkve i uredbe poglavara, sve je grijeh to netko djelom uini protiv toga troga, i to vei ili manji, prema njihovoj veoj ili manjoj vanosti. U uredbe pak poglavara ubrajam npr. papinske kriarske bule i druge oproste, kao npr. one za mir, koji se obiavaju izdavati uz uvjet da se primi sakramenat pokore i sv. priesti - tom se prilikom, naime, nemalo grijei ili time to se drugima daje povod da rade protiv toga ili se djeluje protiv tih tako svetih poticaja i naredaba naih poglavara. (43) Nain opeg ispita savjesti sadrava pet toaka: Prva toka: zahvali Bogu, naemu Gospodinu, za primljena dobroinstva. Druga toka: moli za milost da upozna svoje grijehe i da ih odstrani.
10

Trea toka: trai raun od sama sebe, poevi od asa kad si ustao pa do ovoga ispitivanja savjesti, od sata do sata, od razdoblja do razdoblja, i to ponajprije o misli, onda o rijei, onda o djelu, istim onim redom kako je to reeno za poseban ispit savjesti. etvrta toka: moli Boga, naega Gospodina, da ti oprosti tvoje postupke. Peta toka: odlui da e se s njegovom milou popraviti. Oe na. (44) Velika ispovijed i sv. priest U velikoj ispovijedi, ako netko hoe da je obavi dobrovoljno, izmeu mnogih ostalih crpst e tri koristi: Prva, premda onaj koji se svake godine ispovijeda nije duan izvriti veliku ispovijed, ipak, ako je obavi, ima veu korist i zasluge jer trpi veu bol zbog svojih grijeha i zbog zloe cijeloga svoga ivota. Druga, budui da se u takvim duhovnim vjebama dublje upoznaju grijesi i njihova zloa nego u vrijeme kad se ovjek ne bavi toliko stvarima svoje unutranjosti, sada e, poto ih je bolje upoznao i pretrpio veu bol zbog njih, otuda crpsti veu korist i zaslugu nego prije. Trea, dosljedno tome, budui da se bolje ispovijedio i raspoloio, sposobniji je i pripravniji da primi presveti Sakramenat, a to mu primanje pomae ne samo da ne padne u grijeh ve ga i uzdrava u rastu milosti. Tu veliku ispovijed najbolje je izvriti odmah nakon vjebi prvog tjedna. RAZMATRANJE O TRI GRIJEHA (45) Prva je vjeba razmiljanje, a pomou triju moi due, o prvom, drugom i o treem grijehu. Osim pripravne molitve i dviju predvjebi sadrava tri glavne toke i jedan razgovor. (46) Pripravna je molitva u tom da molimo milost u Boga, naega Gospodina, da sve moje nakane, ini i djela budu upravljena isto i potpuno na slubu i proslavu njegova Boanskog Velianstva. (47) Prva je predvjeba predodba mjesta. Tu valja pripomenuti da e se pri promatranju ili razmiljanju o vidljivome, kao to je promatranje Krista, naega Gospodina, koji je vidljiv, predodba mjesta sastoji u tom da okom mate gledam stvarno mjesto gdje se nalazi predmet koji hou da promatram. Velim stvarno mjesto, kao npr. hram ili goru gdje se nalazi Isus ili naa Gospa, ve prema tome to hou da promatram. Pri razmiljanju o nevidljivu predmetu, kao to su, evo ovdje, grijesi, predodba e biti u tom da okom mate gledam i promatram svoju duu kako je u tom raspadljivom tijelu kao zatvorena u tamnicu, i cijelo svoje bie kao prognano meu divlje zvijeri u toj dolini. Kaem: itavo bie due i tijela. (48) Druga je predvjeba da molim Boga, naega Gospodina, ono to hou i elim. Ta pronja treba da bude u vezi s predmetom razmiljanja, tj. promatram li uskrsnue, treba da molim radost s radosnim Kristom; ako je ono u muci, valja da molim boli, suze i muku s izmuenim Kristom. Tu u moliti da se postidim i pokajem pred samim sobom, gledajui koliko ih je sueno za sam jedan smrtni grijeh, a koliko puta sam ja zasluio da zauvijek budem osuen zbog tolikih svojih grijeha. (49) Prije svakog promatranja ili razmiljanja treba izmoliti pripravnu molitvu, koja se ne mijenja, i obaviti dvije spomenute predvjebe, koje se katkad izmijene, prema potrebi predmeta.
11

(50) U prvoj toki dozvat u sebi u pamet prvi grijeh, naime grijeh anela; pustit u onda razum da to istrauje, a zatim volju, u elji da se svega sjetim i da sve proniknem ne bih li se sam to vie zastidio i zbunio, usporeujui jedan jedini grijeh anela s tolikim svojim grijesima, i razmiljajui kako su se oni za jedan grijeh dopali pakla, dok sam ja to isto tako esto zasluio zbog tolikih grijeha. Rekoh: da sebi dozovem u pamet grijeh anela, tj. kako su se, mada su bili stvoreni u milosti, ne marei za to da se okoriste svojom slobodom pa da se poklone Stvoritelju i svome Gospodinu, uzoholili pa iz stanja milosti pali u stanje zloe i pakosti te s neba bili strovaljeni u pakao. Isto tako treba i razumom zai to vie u pojedinosti pa da i volja prema tome to ivlje pobudi uvstva. (51) Druga toka. To isto treba uiniti, to jest svratiti sve tri moi due i na grijeh Adama i Eve, dozivajui sebi u pamet koliko su vremena zbog toga inili pokoru, a kolika je pokvarenost ula po njemu u ljudski rod pa su toliki ljudi otili u pakao. Velim da treba sebi dozvati u pamet drugi grijeh, tj. grijeh naih praroditelja: poto je, naime, Adam bio stvoren u Damaanskom polju i stavljen u raj zemaljski te poto je Eva bila stvorena od njegova rebra, njima je bilo zabranjeno da jedu od drveta znanja dobra i zla, a oni su jeli i tako sagrijeili; zatim su bili obueni u odijelo od koe pa protjerani iz raja te su, bez prvotne nevinosti, koju su bili izgubili, cijeli svoj vijek proveli u veliku trudu i u tekoj pokori. To treba pomno razmotriti razumom, sluei se u pojedinostima vie voljom, kako je reeno. (52) Trea toka. Na isti nain treba to uiniti i s treim grijehom, tj. s pojedinanim grijehom svakoga onoga tko se zbog jednoga smrtnog grijeha dopao muka paklenih, pa i mnogih drugih, bez broja, s manje grijeha nego to sam ih ja poinio. Rekoh da treba isto uiniti s treim, pojedinanim grijehom, dozivajui sebi u pamet teinu i zlou grijeha protiv Stvoritelja i svoga Gospodina. Razumom valja razmotriti kako je ovjek, grijeei i radei protiv neizmjerne Dobrote, zauvijek pravedno osuen, a zavriti treba inima volje, kako je reeno. (53) Razgovor. Treba da mislim na Krista, naega Gospodina, kao prisutna, raspeta na kriu, i da zaponem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se uini ovjekom te je od vjenog ivota dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajui sebe, treba da se pitam to sam uinio za Krista, to radim za Krista, to treba da odsada uinim za Krista. I videi ga takva i tako razapeta na kriu, zai u u misli koje mi se prikau. (54) Razgovor nastaje zapravo govorenjem, kao kad govori npr. prijatelj s prijateljem ili sluga sa svojim gospodarom, pa sad moli kakvu milost, sad priznaje svoju krivnju u neem, sad pak iznosi svoje potrebe i pita za savjet. Neka se zavri molitvom Oe na. O VLASTITIM GRIJESIMA (55) Druga vjeba jest razmiljanje o grijesima. Osim pripravne molitve i dviju predvjebi ima pet toaka i jedan razgovor. Pripravna molitva neka je ista. U prvoj predvjebi bit e isto predodba. U drugoj predvjebi treba da molim ono to elim. Ovdje e biti da molim za to veu i silniju bol i suze zbog svojih grijeha.
12

(56) Prva toka. Prva toka jest smotra grijeha, tj. dozvat u sebi u pamet sve grijehe svoga ivota, promatrajui ivot od godine do godine ili po pojedinim razdobljima. U tu svrhu dobro e mi posluiti ovo troje: prvo, da svratim pogled na mjesto i na kuu gdje sam boravio; drugo, na razgovore koje sam vodio s drugima; i tree, na slubu koju sam vrio. (57) Druga toka. Mjerit u teinu grijeha, gledajui grdobu i pakost to je svaki poinjeni smrtni grijeh krije u sebi, sve kad i ne bi bio zabranjen. (58) Trea toka. Razmotrit u tko sam ja, umanjujui sama sebe primjerima: prvo, kako sam malen u usporedbi sa svim ljudima; drugo, to su ljudi prema svim anelima i svecima na nebu; tree, to su sva stvorenja ako se usporede s Bogom, a to zatim mogu biti ja sam; etvrto, promatrat u sav gnjile i grdobu svoga tijela; peto, gledat u sama sebe kao kakvu ranu i otvoreni ir, iz kojega se iscijedilo toliko grijeha i toliko zloe i najgnusnijeg otrova. (59) etvrta toka. Promislit u tko je Bog protiv kojega sam grijeio, prema njegovim vlastitostima, usporeujui ih s protivnim svojstvima u sebi: njegovu mudrost sa svojim neznanjem, njegovu svemogunost sa svojom slaboom, njegovu pravdu sa svojom nepravdom, njegovu dobrotu sa svojom opakou. (60) Peta toka. Krik zauenja sa silnim ganuem due, pitajui sva stvorenja kako su me iva trpjela i uzdrala u ivotu. Kako su me aneli, taj ma Boje pravde, mogli podnositi, uvati i moliti se za me; kako su me sveci mogli zagovarati i posredovati za me; nebesa, sunce, mjesec, zvijezde, i poela, plodovi, ptice, ribe, zvijeri, i zemlja, kako se nije otvorila da me proguta, stvarajui novi pakao da se zauvijek muim u njem. (61) Zavriti razgovor o milosru, shvaajui Boju dobrotu i dajui hvalu Bogu, naem Gospodinu, to me je do dananjega dana uzdrao na ivotu i odluujui da s njegovom milou unaprijed sve popravim. Oe na. TROSTRUKI RAZGOVOR (62) Trea vjeba je ponavljanje prve i druge, a obuhvaa tri razgovora. Iza pripravne molitve i dviju predvjebi ponovit u prvu i drugu vjebu, pazei osobito i zaustavivi se kod toaka gdje sam osjetio veu utjehu, ili suhou, ili ivlje ganue due. Poslije toga dolaze tri razgovora na nain koji slijedi. (63) Prvi razgovor s naom Gospom da mi od svoga Sina i Gospodina isprosi milost za ovo troje: prvo, da outim unutarnju spoznaju svojih grijeha i kajanje zbog njih; drugo, da osjetim neurednost svojih djela i zgroziv se da se popravim i stavim u red; tree, da upoznam svijet i zgrozivi se nad njim da uklonim od sebe svjetske i tate stvari. Zakljuit u molitvom Zdravo Marijo. Drugi je razgovor isto takav, sa Sinom, da mi isto takvu trostruku milost posreduje od Oca. Na kraju: Duo Kristova. Trei je isto takav razgovor s Ocem, da mi sam vjeni Gospodin udijeli tu milost. Na kraju opet Oe na. (64) etvrta vjeba. Ponavljanje u glavnim potezima same tree vjebe. Rekoh ponavljanje u glavnim
13

potezima jer razum treba da pri tom bez lutanja i bez prestanka razmatra sjeajui se stvari to ih je promatrao u prijanjim vjebama te da izvri ona ista tri razgovora. O PAKLU (65) Peta vjeba. To je razmiljanje o paklu. Osim pripravne molitve i dviju predvjebi ima pet toaka i jedan razgovor. Pripravna molitva kao obino. Prva predvjeba je predodba mjesta, koja se ovdje sastoji u tom da oima mate gledam duljinu, irinu i dubinu pakla. Druga je predvjeba da traim ono to elim, a to e ovdje biti da molim za unutarnji osjeaj muke to je trpe osuenici, i to zato da me, ako bih poradi svojih prestupaka ikad zaboravio na ljubav prema vjenom Gospodinu, bar strah od muke uzdri da ne padnem u grijeh. (66) Prva toka e biti da okom mate gledam one silne vatre i due kao da su u ognjenim tjelesima. (67) Druga: da sluam pla, jauk, viku, psovke protiv Krista, naega Gospodina, i protiv svih njegovih svetaca. (68) Trea: da udiem dim, sumpor, neist i gnjile. (69) etvrta: da okusom kuam gorke stvari, kao to su suze, alost i crv savjesti. (70) Peta: da opipom dotiem, tj. da outim kako one vatre liu i pale due. (71) Ulazei u razgovor s Kristom, naim Gospodinom, treba dozvati sebi u pamet due koje su u paklu: jedne zbog toga to nisu vjerovale u njegovo doae; druge koje, ako su i vjerovale, ipak nisu ivjele po njegovim zapovijedima. Podijelit u ih u tri dijela: prvi dio: prije njegova doaa; drugi: za njegova ivota; trei: iza njegova ivota na ovom svijetu. Ujedno u mu zahvaliti to nije dopustio da se, kad zavrim svoj ivot, ubrojim u ikoji od njih. Takoer, to se prema meni dosad pokazao uvijek tako blag i milosrdan. Zavrit u time to u izmoliti jedan Oe na. (72) Prva e vjeba biti o ponoi, druga ujutro, odmah poslije ustajanja, a trea prije ili poslije mise, no najkasnije prije objeda, etvrta u vrijeme veernje, peta jedan sat prije veere. Taj raspored vremena predviam vie-manje za sva etiri tjedna, ako to dopuste doba, raspoloenje i sile onoga koji se vjeba da uini tih pet ili manje vjebi. DODATNE UPUTE (73) Dodatne upute da egzercitant bolje obavi vjebe i lake nae ono to eli Prva dodatna uputa. Poto sam legao spavati, a prije nego u usnuti, mislit u toliko koliko traje jedna "Zdravo Marijo" na onaj sat kad mi je ustati i to u raditi, pa u u glavnim tokama ponoviti vjebu koju treba da inim. (74) Druga dodatna uputa. im se probudim, ne dajui mjesta nikojoj drugoj misli, odmah u dozvati u pamet to treba da razmiljam u prvoj vjebi o ponoi, pobuujui sebe na stid zbog tolikih svojih grijeha i dat u sebi primjere: kao kad bi koji vitez imao izii pred svoga kralja i pred koji
14

cijeli njegov dvor sav smeten i postien to ga je teko uvrijedio, a prije je primio od njega brojne darove i tolike milosti. Isto u tako u drugoj vjebi gledati u sebi velikog grenika, okovana u verige, u asu kad, teko vezan okovima, treba da stupi pred vinjeg i vjenog Suca, upravo onako kao to se pred zemaljskog suca izvode u verigama utamnienici koji su ve zavrijedili smrt. I u takvim ili slinim mislima, ve prema odnosnom predmetu, obui u se. (75) Trea dodatna uputa. Jedan ili dva koraka od mjesta gdje u promatrati ili razmiljati zastat u toliko koliko bih izmolio Oe na, upraviti duh prema gore i zabavljen milju kako me Bog i na Gospodin motri morat u izvriti in potovanja ili poniznosti. (76) etvrta dodatna uputa. Moram zapoeti svoje promatranje sad kleei na koljenima, sad leei prostrt, sad nauznak, sad sjedeke, sad stojeke, idui uvijek za tim da naem to elim. Ali pazimo na dvoje: prvo, naem li ono to traim kleei, neu zauzimati drugi poloaj da bih to ispitao; naem li leei, isto tako itd.; drugo, naem li u jednoj toki ono to elim, mirno u se tu zaustaviti, ne hitei tjeskobno dalje, sve dok ne udovoljim srcu. (77) Peta dodatna uputa. Poto dovrim vjebu, pogledat u za vrijeme od etvrt sata, bilo sjedei, bilo hodei, kako mi je uspjelo promatranje ili razmiljanje; pa ako je zlo, trait u to je tome uzrok i, poto ga naem, pokajat u se da ubudue budem bolji ; ako pak bude dobro, zahvalit u Bogu i naem Gospodinu, a drugi put u uiniti isto tako. (78) esta dodatna uputa. Neu htjeti da mislim na stvari koje gode i razveseljuju, kao to su vjeno blaenstvo, uskrsnue itd. elim li, naime, outjeti bol i muku i suze zbog svojih grijeha, smeta mi svaka pomisao na radost i na veselje; nego, imajui na pameti svoju elju da alim i osjeam bol, prije u misliti na smrt, na sud. (79) Sedma dodatna uputa. Uskratiti sebi svaku svjetlost i u tu svrhu zastrijeti prozore i zatvoriti vrata za vrijeme boravka u sobi, osim kod asoslova, pri itanju ili pri blagovanju. (80) Osma dodatna uputa. Ne smijati se niti rei ita to bi pobuivalo na smijeh. (81) Deveta dodatna uputa. Obuzdati oi da ne gledam nikoga, osim kad primam ili kad se rastajem s onim s kime treba da govorim. O POKORI (82) Deseta dodatna uputa tie se pokore. Ona se dijeli na unutarnju i na vanjsku. Unutarnja je kad se kajem za svoje grijehe s vrstom odlukom da vie neu poiniti ni njih ni ikoje druge grijehe. Vanjska, kao plod unutarnje, jest kazna za poinjene grijehe, a izvrava se uglavnom na tri naina. (83) Prvi je s obzirom na jelo, tj. ako sebi uskratimo to suvino, to nije pokora, ve umjerenost. Pokora je kad sebi uskratimo ono to nam je potrebno; i to god vie sebi uskratimo, to je pokora bolja, samo neka tijelo ne trpi tete i neka ne doe do znatnije bolesti. (84) Drugi je s obzirom na spavanje. Ni tu jo, slino onome, nema pokore ako sebi uskratimo to
15

suvino od stvari koje raznjeuju i ine mekoputnim; ali jest pokora kad sebi u nainu spavanja uskratimo neto potrebno: i to god vie, to bolje, samo neka tijelo ne trpi tete i neka ne doe do znatnije bolesti. No neka se ne prikrauje vrijeme potrebno za san, osim ako tko ima ruan obiaj da predugo spava, pa da tako doe do prave mjere. (85) Trei je nain: trapljenje tijela, a sastoji se u tome da mu zadajemo osjetljivu bol, kakva se zadaje kad se na golu tijelu nosi kostrijet, ili ue, ili eljezni pas, kad netko sam sebe biuje ili se ranjava, i drugim nainima pokore. (86) ini se pak da je zgodnije i manje opasna ona vrsta pokore kad se bol osjea samo u tijelu, a ne zalazi u kosti tako da zadaje boli, ali ne bolesti. Stoga se ini uputnije bievati se tankim uetima to tek izvana bole, nego na koji drugi nain koji bi prouzroio znatniju unutarnju bolest. (87) Prva je napomena da se vanjske pokore ine osobito s tri razloga: prvo, da se zadovolji za prijanje grijehe; drugo, da ovjek svlada sama sebe, naravno, tako da se sjetilnost pokori razumu i da svi nii dijelovi budu to podloniji viemu; tree, da se isprosi i stekne neka milost ili dar koji ovjek eli imati, kao kad, na primjer, eli postii unutarnju skruenost za svoje grijehe, ili obilje suza zbog njih, ili da oplae muke i boli to ih je Krist, na Gospodin, u svojoj muci podnosio, ili pak da rijei koju dvoumicu u kojoj se nalazi. (88) Na drugom mjestu valja upozoriti da prva i druga dodatna uputa vrijede za vjebe o ponoi i u zoru, a ne za vjebe u drugo doba dana; etvrta pak dodatna uputa ne vrijedi nikako u crkvi pred drugima, ve kad je netko sam, npr. u kui, itd. (89) Tree: kad egzercitant jo ne nalazi ono to eli, kao to su suze, utjeha itd., onda je esto korisno ako promijeni togod u hrani, u spavanju i u drugim nainima pokore: naime da ini pokornika djela dva ili tri dana uzastopce, a druga dva ili tri dana nita, budui da je jednima potrebno vie pokore, a drugima manje. Osim toga, mi esto izostavljamo pokore iz sjetilnog samoljublja i iz krivog naziranja da ih ljudska narav nee moi izdrati, a da znatno ne oslabi; drugi put, naprotiv, inimo i odvie, mislei da to tijelo moe podnijeti. A kako Bog i na Gospodin neizmjerno bolje poznaje nau narav, on esto u takvim promjenama daje svakome da upozna to mu bolje odgovara. (90) etvrta napomena. Poseban se ispit ini sa svrhom da se uklone pogreke i nemarnosti u vjebama i s obzirom na dodatne upute; pa tako i za drugi, trei i etvrti tjedan.

16

O KRALJEVSTVU KRISTOVU Vjeni Gospodaru svih stvari! Uz Tvoju milost i pomo prinosim Ti, evo, svoje prikazanje pred neizmjernom Tvojom dobrotom i pred licem Tvoje preslavne Majke i svih svetaca i svetica nebeskoga dvora te izjavljujem da elim i da hou i da je to promiljena moja odluka, samo ako je na veu slubu Tebi i na Tvoju proslavu, da slijedim Tebe podnosei svaku nepravdu i svaku porugu i sve siromatvo, u zbilji, kao i srcem, samo ako me Tvoje presveto Velianstvo bude htjelo odabrati i primiti u takav ivot i stale. (Drugi tjedan, br. 98.) (91) Poziv zemaljskog kralja pomae da bolje promotrimo ivot vjenoga Kralja Pripravna molitva kao obino. Prva je predvjeba predodba mjesta: tu treba oima mate gledati sinagoge, gradove i kue u kojima je propovijedao Krist, na Gospodin. U drugoj treba da molim za milost koju elim. Tu u moliti naega Gospodina milost da se ne ogluim njegovu pozivu, ve da se pokaem spreman i brz da ispunim njegovu presvetu volju. (92) U prvoj toki predoit u sebi jednoga zemaljskoga kralja, koga je odabrao sam Bog i na Gospodin, a kome se klanjaju i pokoravaju svi vladari i svi krani. (93) Druga je da sluam kako taj kralj govori svima svojima velei: "Moja je odluka da sebi podvrgnem svu zemlju nevjernika; stoga, tko hoe krenuti sa mnom, mora se zadovoljiti istom hranom kao i ja, a isto tako i u pogledu pia i odjee itd. Isto tako mora se sa mnom truditi danju, a bdjeti nou itd., da onda ima sa mnom udio i u pobjedi kao to smo zajedno dijelili napore." (94) U treoj toki promislit u to li bi trebali da odgovore vjerni podanici tako velikodunu i dobru kralju i kako bi, dosljedno tome, kada netko ne bi prihvatio ponude toga kralja, takav vitez zavrijedio da ga sav svijet izgrdi i nazove kukavicom.

17

(95) Drugi dio te vjebe sastoji se u tom da navedeni primjer zemaljskoga kralja primijenimo na Krista, naega Gospodina, prema gornjim trima tokama. to se tie prve toke, ako visoko cijenimo ve takav poziv zemaljskoga kralja, upravljen podanicima, koliko li je vie dostojno razmotriti kad vidimo Krista, naega Gospodina, vjenoga Kralja, i pred njim cijeli svijet, koji on poziva, kao i svakog pojedinca napose, te im zbori: "Moja je odluka da sebi podvrgnem cijeli svijet i sve svoje neprijatelje i da tako uem u slavu svoga Oca. Stoga, tko hoe poi sa mnom, mora se sa mnom truditi pa da, kao to me je pratio u naporu, tako slijedi mene i u slavi." (96) Druga toka. Promislit u kako e svi u kojih bude pameti i razuma cijelu svoju osobu ponuditi za taj pothvat. (97) Trea toka. Oni pak koji ele pokazati to veu privrenost i istaknuti se u svakoj slubi svoga vjenoga Kralja i Gospodara svih stvari, nee samo ponuditi cijelu svoju osobu za taj pothvat nego e, radei i protiv vlastite sjetilnosti, protiv ljubavi puti i svijeta, prinijeti rtve vee cijene i vee vrijednosti, govorei: (98) "Vjeni Gospodaru svih stvari! Uz Tvoju milost i pomo prinosim Ti, evo, svoje prikazanje pred neizmjernom tvojom dobrotom i pred licem preslavne Tvoje Majke i svih svetaca i svetica nebeskoga dvora te izjavljujem da elim i da hou i da je to promiljena moja odluka, samo ako je na veu slubu Tebi i na Tvoju proslavu, da slijedim Tebe podnosei svaku nepravdu i svaku porugu i sve siromatvo, u zbilji, kao i srcem, samo ako me Tvoje presveto Velianstvo bude htjelo odabrati i primiti u takav ivot i stale." (99) Tu vjebu treba obaviti dva puta na dan: naime ujutro nakon ustajanja i jedan sat prije objeda ili prije veere. (100) U drugom tjednu, a to vrijedi i za dalje, vrlo je korisno itati katkad koji odlomak iz knjige "Nasljeduj Krista" ili iz svetog Evanelja ili iz ivota svetaca.

18

DRUGI TJEDAN PROMATRANJE O UTJELOVLJENJU (101) Prvi dan i prvo razmatranje Prvo je razmatranje o Utjelovljenju, a sadrava pripravnu molitvu, tri predvjebe, tri toke i jedan razgovor. Pripravna molitva kao obino. (102) Prva je predvjeba da sebi dozovem u pamet povijest onog dogaaja o kome treba da razmatram; a to je kako su tri Boanske Osobe gledale povrinu cijele kugle zemaljske, punu ljudi, i kako Presveto Trojstvo, videi da su svi silazili u pakao, u svojoj vjenosti odluuje da druga Osoba postane ovjekom te da spasi ljudski rod, i kako, kad se ispunilo vrijeme, alje k naoj Gospi anela Gabrijela. (103) Druga je predvjeba predodba mjesta. Tu u gledati irok i prostran svijet u kojem borave toliki i tako razliiti narodi; onda u isto tako napose pogledati kuu i stan nae mile Gospe u gradu Nazaretu, u pokrajini Galileji. (104) Trea predvjeba. Molit u to elim. Tu u prositi unutarnju spoznaju Gospodina koji je za me postao ovjekom, da ga vie uzljubim i nasljedujem. (105) Ovdje valja napomenuti da tu istu pripravnu molitvu, kako je ve u poetku reeno, i te iste tri predvjebe treba bez promjene uzeti i u ovome tjednu, kao i u drugima koji slijede, promijenivi jedino oblik prema odreenom predmetu. (106) Prva je toka da gledamo jedne i druge osobe, i to najprije one na licu zemlje, toliko razline po odijelu kao i po vladanju; jedne bijele ljude, druge crne; jedne u miru, druge u ratu; jedne koji plau i druge koji se smiju; jedne zdrave, druge bolesne; jedne gdje se raaju, a druge opet koji umiru itd. Drugo, gledat u i promatrati tri Boanske Osobe kao na kraljevskom sjeditu ili na prijestolju njihova Boanskog Velianstva, kako motre cijelo lice i oblinu zemlje, i sve narode u tolikoj zaslijepljenosti te kako ginu i silaze u pakao. Tree, motrit u nau Gospu i anela koji je pozdravlja pa u to primijeniti na sebe da se okoristim takvim prizorom. (107) U drugoj toki sluat u to govore ljudi na zemlji, na kakav nain, naime, razgovaraju, kako se zaklinju i proklinju itd., a isto tako to govore Boanske Osobe, naime: "Otkupimo ljudski rod", itd., a zatim to govore aneo i naa Gospa. Onda u to primjeniti na sebe da se okoristim njihovim razgovorom.
19

(108) Trea toka. Nakon toga motrit u to li sve rade ljudi na zemlji: kako se meu sobom tuku, ubijaju, srljaju u pakao itd.; isto tako to rade Boanske Osobe, kako, naime, tvore presveto Utjelovljenje Sina Bojega itd. Jednako u promotriti to li ine aneo i naa Gospa, kako, naime, aneo vri poslaniku slubu, a naa Gospa kako se ponizuje i zahvaljuje Boanskom Velianstvu. Onda u to primijeniti na sebe da se to vie okoristim svim tim. (109) Na svretku treba da izvrim razgovor, razmiljajui to li sve imam kazati trima Boanskim Osobama, ili Utjelovljenoj Vjenoj Rijei, ili Majci i naoj Gospi; i prema onome to budem utio u sebi molit u sve ono to e mi sluiti da to blie slijedim i nasljedujem naega Gospodina, koji se upravo utjelovio, i izmolit u Oe na. ISUSOVO ROENJE (110) Drugo je razmatranje o Isusovu roenju. Pripravna molitva kao obino. (111) Prva je predvjeba dogaaj: kako je, naime, iz Nazareta pola naa Gospa, gotovo devet mjeseci blagoslovljena, kao to se u pobonosti smije razmiljati, sjedei na magarici; a s njom Josip i slukinja, vodei jedno govedo. Idu u Betlehem da uplate porez to ga je cezar nametnuo svim onim zemljama. (112) Druga je predodba mjesta. Tu u oima mate gledati put od Nazareta do Betlehema, promatrat u njegovu duljinu i irinu, da li je taj put ravan ili vodi kroz doline i po obroncima. Tako isto promotrit u mjesto ili peinu roenja: da li je velika ili malena, niska ili visoka, kako je bila ureena. (113) Trea je predvjeba ista i istoga oblika kao i u prijanjem razmatranju. (114) Prva je toka da vidim osobe, naime nau Gospu, i Josipa, i slukinju, i malog Isusa poslije poroda. Pretvorit u se u siromaka i nevrijedno rope pa u ih gledati i motriti i u njihovim potrebama posluiti, kao da sam ondje prisutan, s najveom odanou i poitanjem. Onda u to primijeniti na sama sebe da uberem koji plod. (115) Druga je da gledam i promatram to govore, a potom da to primjenim na sebe te da uberem koji plod. (116) Trea je da gledam i motrim to rade, na primjer kako putuju i pate, kako se Gospodin raa u najveem siromatvu; a nakon tolikih napora, nakon gladi i ei, nakon ege i studeni, nakon nepravdi i kleveta, kako napokon umire na kriu, a sve to poradi mene. Potom u sve to primijeniti na sebe da uberem duhovni plod. (117) Zavrit u razgovorom kao i u prijanjem razmatranju i izmoliti Oe na.
20

(118) Tree razmatranje bit e ponavljanje prve i druge vjebe. Nakon pripravne molitve i triju predvjebi ponovit e se prva i druga vjeba. Uvijek treba paziti na neke osobite dijelove u kojima je ovjek osjetio neko prosvjetljenje, utjehu ili pak duhovnu suhou pa zavravajui na kraju izmoliti Oe na. (119) Pri tom ponavljanju, kao i pri drugima koja e slijediti sauvat e se isti red kao i pri ponavljanju prvoga tjedna: mijenja se sadraj, a zadrava se oblik. (120) etvrto razmatranje bit e ponavljanje prvoga i drugoga razmatranja, isto onako kako je reeno u prijanjem ponavljanju. PRIMJENA PET OSJETILA (121) Peto razmatranje bit e primjena pet osjetila na prvo i na drugo razmatranje. Poslije pripravne molitve i triju predvjebi dobro je da svih pet osjetila duhovnim nainom vjebamo na prvom i na drugom razmatranju, i to ovako: (122) Prva je toka da okom svoje nutrine: razmiljam i promatram u pojedinostima njihove prilike i koristim se tim gledanjem. (123) Druga je: sluam sluhom to one govore ili to bi mogle govoriti, primjenjujem to na sebe i ubirem odatle koji plod. (124) Trea je da osjetim miomiris i kuam neizmjernu ljupkost i slast Boanstva, due i njezinih kreposti, i svega ostalog - prema tome kakva je osoba o kojoj razmatram, pa da to primijenim i sam na sebe i uberem odatle koji plod. (125) etvrta je da opipom tiem, da, na primjer, grlim i ljubim mjesta gdje su se nalazile takve osobe, nastojei uvijek da uberem odatle koji plod. (126) Zavrit u razgovorom, kao u prvom i u drugom razmatranju te izmoliti Oe na. NAPOMENE (127) Prva napomena. Za itav ovaj tjedan, kao i za ostale to slijede valja znati da smijem itati samo ono otajstvo o kojem u neposredno razmatrati, tako da odsad neu itati nijedno otajstvo o kojem neu onaj dan ili onaj sat razmatrati, da ne bi razmatranje jednoga otajstva smetalo razmatranju drugog. (128) Druga napomena.
21

Prva vjeba, o Utjelovljenju, bit e o ponoi, druga u zoru, trea oko svete Mise, etvrta oko veernjice, a peta prije veere. U svakoj od tih pet vjebi valja provesti itav sat. Isti red vrijedi ubudue stalno. (129) Trea napomena. U sluaju ako je egzercitant postariji ovjek, ili inae slab, ili, makar bio i jak, ali je u prvom tjednu ipak oslabio, valja znati da je bolje da u ovom tjednu, bar nekoliko puta, ne ustaje u pono, nego da jedno razmatranje obavi u ranu zoru, drugo oko svete Mise, a tree prije objeda. Oko veernjice neka ih ponovi i napokon prije veere neka primjeni osjetila. (130) etvrta napomena. U ovom drugom tjednu od svih deset dodatnih uputa koje smo naveli u prvom tjednu treba da se promijeni druga, esta, sedma, a dijelom i deseta. Druga e se promijeniti ovako: im se ujutro probudim, odmah u sebi predoiti razmatranje koje treba da obavim i probudit u u sebi ivu elju da sve vie upoznam Vjenu Utjelovljenu Rije, da joj bolje sluim i da je slijedim. esta e pak biti da sebi dozovem u pamet ivot i otajstva Krista, naega Gospodina, poevi od njegova Utjelovljenja pa sve do mjesta ili otajstva koje upravo kanim razmatrati. Sedma e biti da egzercitant dotle zadri tamu ili svjetlost, odnosno da se poslui lijepim ili runim vremenom dok ne osjeti da mu to dobro dolazi i da mu pomae da nae to eli. U desetoj pak dodatnoj uputi treba da se egzercitant ravna prema otajstvima koja razmatra; jedna otajstva, naime, zahtijevaju pokoru, a druga ne, tako da se izvri svih deset dodatnih uputa s velikom panjom. (131) Peta napomena. U svim vjebama, osim onih koje se obavljaju o ponoi i u zoru, mora se uzeti neto to donekle odgovara drugoj dodatnoj uputi, i to ovako: im se sjetim da je vrijeme za vjebu koju treba da izvrim, prije nego to je zaponem, promislit u kuda i pred koga idem; na to u ukratko proi vjebu koju sam nakanio obaviti, a onda u, obdravajui treu dodatnu uputu, poeti vjebu. (132) Drugi dan. Za prvo i za drugo razmatranje uzet u prikazanje u hramu i bijeg u Egipat kao u progonstvo. Uz ta dva razmatranja bit e i dva ponavljanja i primjena osjetila na njih, kao to je bilo i juer. (133) Premda je egzercitant tjelesno i duevno bodar, ipak je katkad dobro da promijeni togod od tog drugog dana pa ukljuivo sve do etvrtog, ne bi li prije naao ono to eli. Neka uzme samo jedno razmatranje rano ujutro, a drugo oko svete Mise; oko veernjice neka ih ponovi, a prije veere neka primjeni osjetila.
22

(134) Trei dan treba za prvo i za drugo razmatranje uzeti kako je djeak Isus bio posluan svojim roditeljima u Nazaretu i kako su ga poslije nali u hramu. Jedno i drugo razmatranje treba dva puta ponoviti i primijeniti osjetila. (135) Uvod u razmiljanje o staleu Promislivi, eto, primjer to nam ga je Krist, na Gospodin, svojom poslunou prema roditeljima dao za prvi stale, koji se sastoji u vrenju zapovijedi; a isto tako i za drugi, koji se sastoji u evaneoskoj savrenosti, kad je zaostao u hramu, udaljivi se od svoga pooima i svoje roene Majke da bi se posvetio jedino slubi vjenoga Oca; poet emo sada, promatrajui ujedno njegov ivot, istraivati i ispitivati u kojem staleu ili nainu ivota eli njegovo Boansko Velianstvo da mu sluimo. Isto tako emo, kao uvod u to, u prvoj iduoj vjebi upoznati planove Krista, naega Gospodina, te, s druge strane, i one neprijatelja ovjeje prirode; i kako se moramo pripraviti da doemo do savrenosti u bilo kojemu staleu to nam ga Bog, na Gospodin, dade na izbor. DVIJE ZASTAVE (136) etvrti dan. Razmatranje o dvjema zastavama. Jedna je Krista, naega vrhovnog Voe i Gospodina, a druga Lucifera, krvnog neprijatelja nae ovjeje prirode. Pripravna molitva kao obino. (137) Prva je predvjeba dogaaj: tu e biti kako Krist poziva i eli da svi stupe pod njegovu zastavu, a Lucifer, naprotiv, pod njegovu. (138) Druga je predodba mjesta. Tu u vidjeti veliko polje cijeloga onog jeruzalemskoga kraja gdje je vrhovni vojskovoa dobrih, Krist, na Gospodin; a u okolici babilonskoj drugo polje, gdje je poglavica neprijatelja, Lucifer. (139) U treoj u moliti to elim; a to e biti da molim kako bih upoznao varke zloga poglavice i pomo da ih se uvam; isto tako da upoznam pravi ivot to ga pokazuje vrhovni i pravi Voa i milost da ga nasljedujem. (140) Prva je toka da sebi predstavim kao da vidim poglavicu svih neprijatelja gdje sjedi na velikoj babilonskoj poljani kao na nekom velikom prijestolju od ognja i dima, u uasnu i stranu liku. (141) Druga je da promotrim kako doziva preda se nebrojene vragove i kako ih raspruje, jedne u ovaj grad, a druge u onaj, i tako po cijelom svijetu, a ne izostavljajui nijedne pokrajine, nijednoga mjesta, nijednoga stalea, nijedne osobe posebice.
23

(142) Trea je da pazim na govor koji im govori i kako ih upuuje da nametnu ljudima mree i verige: najprije e ih napastovati pohlepom za bogatstvom, kao to on redovito i ini kod mnogih da bi ih to lake priveo do tenje za tatom ljudskom asti, a potom do sve vee oholosti. Tako je prvi stupanj bogatstvo, drugi ast, trei oholost, a odatle ih navodi na sve druge grijehe. (143) S protivne pak strane treba da sebi tako predoimo i vrhovnoga i pravoga Vou, a to je Krist, na Gospodin. (144) Prva je toka da promatram kako Krist, na Gospodin, stoji na velikoj poljani onoga jeruzalemskog kraja, a na nisku mjestu, krasan i ljubezan. (145) Druga je da promatram kako Gospodin itavoga svijeta odabire tolike osobe, apostole, uenike itd. te ih alje po itavu svijetu da nose njegovu svetu nauku meu sve ljude svakog stalea i poloaja. (146) Trea je da pazim na govor to ga Krist, na Gospodin, govori svim svojim slugama i svojim prijateljima koje alje na takav zadatak, preporuujui im da nastoje da svima budu na pomo, vodei ih najprije do najvieg duhovnoga siromatva, pa ako se njegovu Boanskom Velianstvu svidi da ih bude htjelo za to izabrati, i do samog istinskog siromatva; a onda i do elje za pogrdama i prezirom. Iz toga dvoga, naime (tj. iz siromatva i prezira) slijedi poniznost. Tako treba da budu tri stupnja: prvi, siromatvo protiv bogatstva; drugi, pogrde ili preziri protiv ljudske asti; trei, poniznost protiv oholosti. A od ta tri stupnja neka navedu ljude na sve druge kreposti. (147) Razgovarat u s naom Gospom da mi od svog Sina i Gospodina isprosi milost da budem primljen pod Njegovu zastavu: i to, prvo, u najveem duhovnom siromatvu, pa ako se njegovu Boanskom Velianstvu svidi te me bude htjelo za to odabrati i uzeti, takoer i u istinskom siromatvu; a onda i u podnoenju poruga i nepravdi, da ga to vie slijedim u tom, samo ako to budem mogao pretrpjeti bez ikakva grijeha i bez uvrede njegova Boanskog Velianstva. Zatim u izmoliti Zdravo Marijo. Za to isto molit u i Sina da mi isprosi od Oca i rei u: Duo Kristova. To isto molit u i Oca da mi podijeli i izmolit u: Oe na. (148) Ova e vjeba biti o ponoi, a onda po drugi put rano ujutro. I dva puta e se ponoviti: prije podne oko svete Mise i poslije podne oko veernjice, a zavrit e svaki put s trostrukim razgovorom: s naom Gospom, sa Sinom i s Ocem. Vjeba pak koja slijedi, o tri skupine ljudi, bit e jedan sat prije veere.

24

TRI VRSTE LJUDI (149) Istoga etvrtoga dana bit e razmiljanje o tri skupine ljudi, da prigrlimo najbolje. Pripravna molitva kao obino. (150) Prva predvjeba je povijest o tri skupine ljudi. Svaka su dvojica stekla 10000 dukata, ali ne isto i kako bi trebalo jedino iz ljubavi prema Bogu; pa opet svi hoe da se spase i da u miru nau Boga, naega Gospodina, stresavi sa sebe teinu i zapreku koju ute pri tom zbog sklonosti k steenom dobru. (151) Druga je predodba mjesta. Tu u gledati sama sebe kako stojim pred Bogom, naim Gospodinom, i pred svima njegovim svetima, a u svrhu da zaelim i upoznam ono to se vie mili njegovoj Boanskoj dobroti. (152) Tree je da molim to elim. Ovdje u moliti za milost da odaberem ono to je vie na slavu njegova Boanskog Velianstva i na spas moje due. (153) Prva bi se grupa htjela otresti sklonosti to je imaju prema steenom novcu, da u miru nau Boga, naega Gospodina, te da se znaju spasiti; ali ne laaju se sredstava za to sve do asa smrti. (154) Druga grupa hoe da se otresu one sklonosti, no ele se je tako otresti da ostanu uz steenu stvar, a Bog neka doe onamo kamo oni hoe. Ne odluuju se da se odreknu stvari kako bi poli k Bogu, premda bi taj stale bio najbolji za njih. (155) Trea grupa: hoe da se otresu sklonosti, ali to ele tako da njima ne ovlada elja da steenu stvar zadre ili ne zadre, ve hoe da je samo toliko poele ili ne poele koliko im Bog, na Gospodin, dade da to poele i kako im se bude inilo da je na veu slubu i proslavu njegova Boanskog Velianstva. Meutim, hoe da tako raunaju da se srcem svega odreknu, ivo nastojei da ne zaele ni ove ni ikoje druge stvari ako ih na to ne potakne jedino sluba Bogu, naemu Gospodinu, tako da ih jedina elja da to bolje mogu sluiti Bogu, naemu Gospodinu, potie na to da onu stvar bilo zadre, bilo ostave. (156) Slijede ista tri razgovora kao u prijanjem razmatranju o dvjema zastavama. (157) Napomena. Kad osjetimo u sebi nesklonost ili odvratnost prema zbiljskom siromatvu; ili, kad nismo ravnoduni ni prema siromatvu kao ni prema bogatstvu, onda, da iskorijenimo tu neurednu tenju, uvelike koristi ako u razgovoru (pa bilo to i protiv nae puti) molimo da nas Gospodin doista odabere za istinsko siromatvo i da elimo, molimo i prosimo samo ono to je na slubu i na proslavu njegove Boanske dobrote.

25

(158) Peti dan. Tog je dana razmatranje kako je Krist, na Gospodin, iz Nazareta poao k rijeci Jordanu i kako se dao krstiti. (159) To e razmatranje biti prvi put o ponoi, a drugi put u zoru. Ponovit e se pak dva puta: jedanput oko svete Mise, a drugi put oko veernjice; prije veere bit e primjena osjetila. U svakoj od tih pet vjebi treba da se ponajprije izmoli uobiajena pripravna molitva. Za njom slijede tri predvjebe, onako kako je sve to protumaeno u razmatranju o Isusovu Utjelovljenju i Roenju. Zavrit e se sa tri razgovora iz razmiljanja o tri skupine ljudi ili prema napomeni koja slijedi nakon toga razmiljanja. (160) Posebno ispitivanje, poslije objeda i poslije veere, bit e o pogrekama i o nemarnostima pri vjebama i dodacima toga dana. To vrijedi i za ostale dane. (161) esti dan - razmatranje kako je Krist, na Gospodin, s rijeke Jordana poao u pustinju, a u svemu valja se drati istoga naina kao i petog dana. Sedmi dan - kako su se sveti Andrija, a s njim i drugi prikljuili Kristu, naemu Gospodinu. Vidi Otajstva (br. 275). Osmi dan. Govor na gori, tj. o osam blaenstava. Vidi Otajstva (br. 278). Deveti dan. Kako se Krist, na Gospodin, ukazao svojim uenicima na valovima mora. Vidi Otajstva (br. 28O). Deseti dan. Kako je Gospodin propovijedao u hramu. Vidi Otajstva (br. 288). Jedanaesti dan. O uskrisenju Lazarovu. Vidi Otajstva (br. 285). Dvanaesti dan. O Cvjetnici. Vidi Otajstva (br. 287). (162) Prva napomena. Razmatranje ovog drugog tjedna mogu se bilo produljiti, bilo skratiti, prema tome koliko tko vremena eli u nj uloiti ili prema napretku. Ako se ele produljiti, neka se doda otajstvo Gospina pohoda svetoj Elizabeti, pastiri, Obrezanje Isusovo, sveta Tri Kralja itd. Ako se eli skratiti, moe se ispustiti koje od onih gore izloenih, jer to je tek uvod i naputak da se poslije bolje i potpunije razmatra. (163) Druga napomena. Gradivo izbora poet e se nakon razmatranja o Isusovu odlasku iz Nazareta k Jordanu, dakle, peti dan, prema tumaenju koje slijedi. (164) Trea napomena. Prije nego to ovjek poe u izbor, da bi prionuo uz pravi nauk Krista, naega Gospodina, veoma je korisno ako razmilja i pazi na slijedea tri naina poniznosti pa da u nekoliko mahova misli o njima cijeli dan, drei svaki put razgovore, kao to e se dalje rei.

26

TRI NAINA PONIZNOSTI (165) Prvi nain poniznosti potreban je za vjeno spasenje due, a sastoji se u tom da se tako spustim i tako ponizim, koliko god samo mogu, da se u svemu podloim zakonu Boga, naega Gospodina, i to tako da se i ne uputam u razmiljanje da li da prekrim koju zapovijed, bilo Boju, bilo ljudsku, koja me vee pod smrtni grijeh, sve kad bi me postavili za gospodara svega to je stvoreno na svijetu ili kad bi mi se radilo o vlastitom vremenitom ivotu. (166) Druga je poniznost savrenija od prve, kad se, naime, naem na onoj toki gdje ne elim niti me vie vue da radije budem bogat nego siromaan, radije aen negoli prezren, da volim dulji ivot negoli kratak, bude li samo jednaka sluba Bogu, naemu Gospodinu, i jednak spas due; a uza to ni za itav svijet, pa ni uz gubitak vlastitog ivota, ne bih se premiljao da li da poinim samo i jedan laki grijeh. (167) Trea je poniznost najsavrenija, kad naime, pretpostavljajui prvu i drugu poniznost, uz jednaku hvalu i proslavu Bojega Velianstva, samo da se vie povedem za Kristom, naim Gospodinom, da uistinu postanem sliniji njemu, hou i radije odabirem siromatvo sa siromanim Kristom negoli bogatstvo; radije pogrde s Kristom, zasienim pogrdama, negoli asti; te vie elim da me smatraju ispraznim i ludim poradi Krista, kojega su prvoga smatrali takvim, negoli pametnim i mudrim na ovome svijetu. (168) Zato e za onoga tko eli da postigne tu treu poniznost biti vrlo korisno ako se poslui ve reenim trostrukim razgovorom o tri skupine ljudi, molei da ga na Gospodin odabere za tu treu, veu i bolju poniznost, kako bi ga tako to vie nasljedovao, i kako bi mu to bolje sluio, ako je to na jednaku ili dapae na veu slubu i proslavu njegova Boanskog Velianstva. IZBOR (169) Predvjeba za izbor Pri svakom dobrom izboru, koliko je do nas , treba da je oko nae nakane isto, gledajui jedino na svrhu za koju sam stvoren, naime na slavu Boga, naega Gospodina, i na spas moje due. Stoga, to god budem odabrao, treba da mi pomogne svrsi za koju sam stvoren, ne podvrgavajui i ne odabirui svrhe prema sredstvu, ve sredstvo prema svrsi. Tako se dogaa da se mnogi najprije nakane eniti, to je tek sredstvo, a onda da e u braku sluiti Bogu, naemu Gospodinu, a to, tj. sluiti Bogu, upravo je svrha. Ima ih opet koji najprije trae neko crkveno dobro, a onda tek da u njemu slue Bogu. Zato oni ne idu ravno Bogu, ve hoe da Bog doe ravno k njihovim neurednim sklonostima; iz ega slijedi da od svrhe ine sredstvo, a od sredstva svrhu, tako da ono to bi imali odabrati na prvom mjestu oni odabiru na posljednjem. Najprije moramo, naime, uzeti za cilj slubu Bogu, to je naa svrha, a onda tek uzeti neko dobro ili se oeniti, ako je to za moje bolje, jer to je sredstvo k svrsi. Nita me, dakle, ne smije potaknuti da ovo ili ono sredstvo
27

upotrijebim ili napustim, nego jedino sluba i proslava naega Gospodina, kao i vjeni spas moje due. IZBOR (170) Uputa o stvarima koje treba birati a sastoji se od etiri toke i jedne napomene. Prva toka. Potrebno je da sve stvari o kojima elimo obaviti izbor budu indiferentne ili u sebi dobre te u skladu s ustanovama svete majke Crkve, a ne zle ni njoj protivne. (171) Druga toka. Ima stvari koje potpadaju pod nepromjenjiv izbor, kao npr. sveeniki stale, enidbeni stale itd. A ima opet i takvih koje se mogu mijenjati i nakon izbora, kao npr. preuzeti neko crkveno dobro ili ga napustiti, primiti vremenita dobra ili ih se odrei. (172) Trea toka. Pri nepromjenljivu izboru, kad je on ve jednom obavljen, nema se dalje to birati jer nema vie natrag, kao to je kod enidbe, sveenitva itd. Treba napomenuti da onaj tko nije birao kako treba i uredno, bez utjecaja neurednih sklonosti, mora samo gledati da taj grijeh okaje i uznastojati da provodi dobar ivot u odabranu staleu. Ne ini se da je taj izbor Boji poziv jer je uinjen krivo i neuredno. Mnogi pak u tom grijee to svoj kriv i lo izbor smatraju za Boji poziv; jer svaki je Boji poziv uvijek ist i nepomuen, bez primjese puti ili koje druge neuredne sklonosti. (173) etvrta toka. Tko je jednom valjano i uredno odabrao neto to potpada pod promjenljiv izbor, a nije se pri tom obazirao ni na tijelo ni na svijet, nema zato da iznova bira, ve neka se u odabranom usavri koliko moe. (174) Napomena. Ako pak takav promjenljiv izbor nije bio iskren i uredan, ondaje dobro da se obavi nanovo kako valja, tako da po sebi dou osobiti plodovi, to ugodniji Bogu, naemu Gospodinu. (175) Tri vremena za zdrav i dobar izbor u svakom od njih Prvo je vrijeme kad Bog i na Gospodin tako pokree i privlai volju da takva pobona dua, ne sumnjajui i ne mogavi sumnjati, ide za onim to joj se pokazalo, kao to to uinie sveti Pavao i sveti Matej, poavi za Kristom, naim Gospodinom. (176) Drugo je vrijeme kad ovjek primi mnogo svjetla i spoznaje iskustvom duhovne utjehe i suhoe, kao i iskustvom u prepoznavanju razliitih duhova. (177) Tree je vrijeme mira, kad netko najprije razmilja zato je ovjek na svijetu, naime da hvali Boga, naega Gospodina, i da spasi svoju duu; te zadahnut tom eljom odabire za sredstvo neki nain ivota ili neki stale u granicama svete Crkve da mu to pomogne u Bojoj slubi i u spasenju vlastite due.
28

Rekoh: vrijeme mira, kad duu ne uznemiruju kojekakvi duhovi, ve se slobodno i mirno slui svojim prirodnim silama. (178) Ako izbor nije obavljen za prvoga ili za drugoga vremena, onda evo dva naina kako e se to uiniti u treem vremenu. Prvi nain za zdrav i dobar izbor sadrava est toaka U prvoj toki predoit u sebi stvar u kojoj namjeravam izvriti izbor, npr. neku slubu ili crkveno dobro koje treba da primim ili da ih ne primim, ili bilo to drugo to treba da bude predmet promjenljiva izbora. (179) Druga toka. Potrebno je da imam pred oima svrhu za koju sam stvoren, a to je da slavim Boga, naega Gospodina, i da spasim svoju duu i time da bar budem ravnoduan, bez ikakve neuredne sklonosti, tako da ne budem skloniji da stvar o kojoj se radi radije prihvatim negoli da je pustim, ni da je radije pustim negoli da je prihvatim: ve da budem kao jeziac na tezulji pa da se priklonim onomu to spoznam da je vie na slavu Boga, naega Gospodina, i na spas moje due. (180) Trea toka. Molit u Boga, naega Gospodina, neka se udostoji ganuti moju volju i staviti mi u duu ono to mi je initi u stvari koju sam poduzeo, da bude na to veu njegovu hvalu i slavu: promiljajui svojim razumom dobro i iskreno i vrei izbor prema njegovoj presvetoj i dobrostivoj volji. (181) etvrta toka. Razmiljat u postepeno o tome koje e mi koristi i probici slijediti odatle ako preuzmem ovu ili onu slubu ili dobro, za samu proslavu Boga i naega Gospodina i za spas moje due. S druge strane, prosudit u isto tako i tete i pogibelji to u ih odatle imati. Tako u uiniti i u drugom dijelu: proi u, naime, u duhu dobra i probitke ako ih ne preuzmem; pa opet, kao protivno tome, neprilike i pogibli ako ih ne bih zadrao. (182) Peta toka. Poto sam tako proao sve u duhu i razgledao sa svih strana predloenu stvar, vidjet u na koju stranu razum vie naginje; pa prema tome veem poticaju razuma, a ne prema kojem putenom nagnuu, treba da stvorim zakljuak o predloenoj stvari. (183) est toka. Nakon takva izbora ili razmatranja treba da se onaj tko je to uinio s velikom pomnjom dade na molitvu pred licem Boga, naega Gospodina, te da mu prikae taj izbor, da ga njegovo Boansko Velianstvo milostivo primi i potvrdi ako je to na njegovu veu slubu i proslavu. (184) Drugi nain zdrava i dobra izbora sastoji se od etiri pravila i od jedne napomene. Prvo pravilo jest da ona ljubav koja me potie i ini da biram ba tu stvar treba da sie odozgo, od Boje ljubavi, tako da onaj tko bira osjeti najprije u sebi da je ona vea ili manja ljubav prema stvari koju bira jedino zbog njegova Stvoritelja i Gospodina.
29

(185) Drugo pravilo. Predoit u sebi ovjeka kojega nisam nikada vidio ni poznao i, elei mu svaku savrenost, promislit u to bih mu svjetovao da uini i da odabere za veu slavu Boga i naega Gospodina i na vee usavrenje svoje due: pa inei i sam tako, drat u se pravila to ga dajem drugome. (186) Tree pravilo. Kao da mi je kucnuo zadnji as, promislit u kojega oblika i mjere elio bih tada da sa, se drao u nainu sadanjeg izbora i, ravnajui se po tom udesit u u svemu svoju odluku. (187) etvrto pravilo. Gledajui i ispitujui kako e mi biti na Sudnji dan, razmislit u kako bih onda elio da sam obavio taj izbor odnosne stvari pa u se sada drati pravila kojega bih tad elio da sam se drao, kako bi me onaj as zatekao u potpunu veselju i zadovoljstvu. (188) Drei se navedenih pravila, a za moje vjeno spasenje i pokoj, izvrit u izbor te u ga prikazati Bogu, naemu Gospodinu, prema estoj toki prvoga naina po kome se obavlja izbor. (189) Kako u popraviti i preurediti svoj vlastiti ivot i stale Treba znati: za one koji su u nekoj crkvenoj asti ili u enidbenom staleu (obilovali oni vremenitim dobrima ili ne), ako nemaju bilo zgode bilo sasvim spremne volje da obave izbor o stvarima koje potpadaju pod promjenljiv izbor, vrlo je korisno ako im se mjesto izbora dade oblik i nain kako da preurede i poprave ivot i svoj poseban stale: naime tako da svoj postanak, ivot i stale stave na hvalu i na proslavu Boga, naega Gospodina, i na spasenje svoje vlastite due. A da do te svrhe doe i da je postigne, treba takav ovjek da mnogo razmilja i umuje, s pomou vjebi i naina izbora kako je protumaeno: koliku kuu i obitelj treba da ima, kako treba da njome upravlja i ravna, kako da je pouava rijeju i primjerom. Tako i u pogledu svoga imetka: koliko mora upotrijebiti za obitelj i za svoju kuu, a koliko treba da razdijeli meu siromahe i u druge pobone svrhe; ni u emu ne itui i ne traei drugo, nego u svemu i nada sve veu hvalu i proslavu Boga, naega Gospodina. Svatko neka, naime, pamti da e u svim duhovnim stvarima toliko napredovati koliko se bude odrekao ljubavi prema samome sebi, svoje vlastite volje i koristi.

30

TREI TJEDAN Da molim ono to hou, a pripada razmatranju muke, da molim za bol s Kristom punim boli, slom sa slomljenim Kristom, suze i unutarnje muke zbog tolike muke koju je Krist podnio za mene. (Trei tjedan, br. 203) POSLJEDNJA VEERA (190) Prvo razmatranje o ponoi, o tome kako je Krist, na Gospodin, putovao od Betanije prema Jeruzalemu ukljuivo do posljednje veere (vidi Otajstva, br. 289). Sadrava pripravnu molitvu, tri predvjebe, est toaka i jedan razgovor. Pripravna molitva kao obino. (191) Prva je predvjeba da sebi dozovem u pamet dogaaj, to jest ovdje kako Krist, na Gospodin, iz Betanije poslao dvojicu uenika u Jeruzalem da pripreme veeru, a poslije je i sam doao onamo s ostalim uenicima, i kako im je, poto je blagovao vazmeno janje i poto je veerao, oprao noge, kako je uenicima dao svoje presveto Tijelo i dragocjenu Krv te im izrekao govor, poto je Juda izaao da proda svoga Gospodina. (192) Druga je predvjeba mjesta: ovdje u promatrati put od Betanije do Jeruzalema, da li je irok ili uzak, ravan itd. Isto u tako gledati dvoranu za veeru, je li velika ili malena, ovakva ili onakva. (193) Trea je predvjeba da molim ono to hou. To e ovdje biti bol, tuga i stid, jer poradi mojih grijeha ide Gospodin u muku. (194) U prvoj toki gledat u osobe kod veere i, primjenjujui to na sebe, nastojat u da se njima to vie okoristim. U drugoj toki sluat u to govore pa u isto tako nastojati da se tim okoristim. U treoj toki motrit u to rade i ubrat u koji plod. (195) U etvrtoj toki treba promatrati to Krist, na Gospodin, trpi u svom ovjetvu, ili to eli trpjeti, ve prema odsjeku muke koji netko upravo razmatra; i tu u poeti s velikim nastojanjem da se silim na suut, na alost i na pla. Tako u nastojati i u drugim, slijedeim tokama. (196) U petoj toki promatrat u kako se Boanstvo krije, tj. kako bi moglo satrti svoje neprijatelje, a toga ne ini, ve puta da presveto ovjetvo trpi tako grozne muke. (197) U estoj toki razmotrit u kako sve to trpi zbog mojih grijeha itd. i to moram ja initi i trpjeti za nj.
31

(198) Zavrit u razgovorom s Kristom, naim Gospodinom, a naposljetku u izmoliti Oe na. (199) Treba napomenuti, kako je prije, bar djelomice, protumaeno, da u razgovorima moramo misli i pronje prilagoditi prema predloenom predmetu, tj. prema tome nalazim li se u kunji ili u utjehi i prema tome elim li postii ovu ili onu krepost, prema tome elim li da trpim ili da se radujem zbog stvari o kojoj razmiljam. Napokon u moliti ono to u pojedinim sluajevima osobito elim postii. I na taj nain moe se imati samo jedan razgovor s Kristom, naim Gospodinom, ili ako nas na to potie predmet ili pobonost, mogu biti tri razgovora: jedan s Majkom, drugi sa Sinom, a trei s Ocem, u onom obliku kako je reeno u drugom tjednu u razmatranju o dvjema zastavama s napomenom koja je dana nakon razmatranja o tri skupine ljudi. MUKA ISUSOVA (200) Drugo razmatranje - rano ujutro, bit e o dogaajima poslije zadnje veere ukljuivo do onih u vrtu. Pripravna molitva kao obino. (201) Prva je predvjeba dogaaj, kako je, naime, Krist, na Gospodin, sa svojih jedanaest uenika siao s brda Siona, gdje je veerao, u dolinu Jozafat, ostavivi osmoricu od njih u jednoj strani doline, a ostalu trojicu u jednom dijelu vrta i, davi se na molitvu, znojio se znojem kao kapljama krvi. A poto se tri puta pomolio Ocu te tri svoja uenika probudio iza sna i poto su na njegov glas neprijatelji popadali na zemlju, Juda mu dao cjelov, a Petar je odsjekao Malhu uho, koje je Krist stavio na prijanje mjesto, i poto su ga zgrabili kao kakva zloinca, vuku ga dolje dolinom, a onda uzbrdice do Anine kue. (202) Druga je predvjeba da vidim mjesto; ovdje u gledati put s brda Siona u dolinu Jozafat, a isto tako i vrt: da li je irok, da li je dug, ovakav ili onakav. (203) Trea je predvjeba da molim ono to hou, a pripada razmatranju muke da molim za bol s Kristom punim boli, slom sa slomljenim Kristom, suze i unutarnje muke zbog tolike muke koju je Krist podnio za mene. (204) U tom drugom razmatranju poslije pripravne molitve i poslije triju ve spomenutih predvjebi postupat e se na isti nain po tokama i odrati razgovor kao to je to bilo u prvom razmatranju o posljednjoj veeri. U vrijeme pak mise i veernje bit e dva ponavljanja o prvom i o drugom razmatranju, a onda poslije veere bit e primjena osjetila na oba gore spomenuta razmatranja, uvijek s pripravnom molitvom i sa tri predvjebe na poetku, prema predmetu, na isti nain kao to je reeno i protumaeno u drugom tjednu.

32

(205) Prema svojoj dobi, raspoloenju i zdravlju egzercitant e obaviti svaki dan ovih pet vjebi ili manje. (206) U tom treem tjednu izmijenit e se djelomice druga i esta dodatna uputa. Druga e biti da sebi, tek to se probudim, dozovem u pamet kamo i na to idem, pa sreujui pomalo razmatranje koje elim obaviti, kakvo ve bude otajstvo, nastojat u, ustajui i oblaei se, da probudim u sebi uvstvo alosti i boli nad tolikom boli i mukom Krista, naega Gospodina. esta dodatna uputa e se promijeniti time da ne nastojim dozivati sebi u pamet ugodne misli, pa bile one dobre i svete, kao to su uskrsnue i rajska slava; nego u se radije poticati na bol, i na alost, i na poraenost, bavei se esto milju o mukama, o naporu i o boli Krista, naega Gospodina, to ih je podnio od asa svoga roenja pa sve do otajstva svoje muke koje ovaj as razmatram. (207) Posebno ispitivanje savjesti o vjebama i o ovim dodacima obavit e se onako kao to je bilo i u prijanjem tjednu. (208) Drugi dan. O ponoi e biti razmatranje o onome to se dogodilo od vrta pa ukljuivo do Anine kue (vidi Otajstva Isusa Krista, naega Gospodina, br. 291), a u zoru od Anine kue ukljuivo do Kajfine kue (br. 292). Zatim slijede dva ponavljanja i primjena osjetila na nain kao to je ve reeno. Trei dan. O ponoi, od kue Kajfine ukljuivo do Pilata (vidi Otajstva, br. 293); a u zoru od Pilata ukljuivo do Heroda (br. 294); zatim obina ponavljanja i primjena osjetila, na isti nain kao to je ve reeno. etvrti dan. O ponoi, od Heroda do Pilata (ista Otajstva, br. 295); to razmatranje see do polovice otajstva u Pilatovoj kui; u vjebi pak koja e biti ujutro, ostala otajstva u istoj kui. Slijede ponavljanja i primjena osjetila. Peti dan. O ponoi, od Pilatove kue pa sve do raspea na kri (vidi Otajstva, br. 296); a ujutro od raspea na kri pa sve dok Isus nije izdahnuo (br. 297). Slijede obina ponavljanja i primjena osjetila. esti dan. O ponoi skidanje s kria, ukljuivo do groba (vidi Otajstva, br. 298); ujutro ukljuivo od groba do kue u koju se naa Gospa zaklonila poto je njezin Sin bio pokopan. Sedmi dan. Razmatranje cijele muke zajedno o ponoi i u zoru. Namjesto dvaju ponavljanja i primjene osjetila razmatrat u cijeli taj dan, to ee budem mogao, kako je presveto Tijelo Krista, naega Gospodina, ostalo rastavljeno i odjeljeno od due, te gdje je i kako je pokopano. Isto tako u razmatrati osamljenost nae Gospe u tolikoj boli i duevnoj potitenosti te na kraju, s druge strane, osamljenost uenika. (209) Napomena. Tko hoe da se dulje zadri kod Isusove muke, neka u svakom razmatranju uzme manje otajstava; u prvom, naime, razmatranju samo veeru, u drugom pranje nogu,
33

u treem ustanovu Presvetog Sakramenta, u etvrtom govor to ga je Krist pri tom izrekao; pa tako i kod ostalih razmatranja i otajstava. Isto tako, kad dovri muku, neka uzme polovicu cijele muke za itav jedan dan, a za drugi dan drugu polovicu, za trei dan opet cijelu muku. Naprotiv, tko hoe da skrati vrijeme u kome e razmatrati muku, nek uzme o ponoi veeru, ujutro vrt, u vrijeme mise Aninu kuu, o veernjici Kajfinu kuu, a za sat prije veere Pilatovu kuu. Tako e, izostavivi ponavljanja i primjenu osjetila, svaki dan imati pet razliitih vjebi, a u svakoj vjebi razmotrit e novo otajstvo Isusove muke. I poto je tako proao cijelu muku, moe drugi dan proi cijelu muku najedanput u jednoj vjebi ili u vie njih, kako ve misli da e se time moi bolje okoristiti. (210) Pravila kako da se odsada dri pri jelu Prvo je pravilo da od kruha treba da se manje uzdravamo jer to nije hrana kod koje bi se tek toliko pretvarao u pohlepu ili kod koje bi nas snalazila napast kao kod druge hrane. (211) Drugo pravilo.Kod pia ini se da je uzdrljivost vie na mjestu negoli pri blagovanju kruha; stoga valja dobro promisliti koja je korist ako se uzme, a koja je teta ako se ostavi. (212) Tree pravilo. U pogledu ostalih jela treba odravati to veu i to potpuniju uzdrljivost jer je tu tek ne samo skloniji na neumjerenost, ve je i napast jaa. Stoga se uzdrljivost u jelu, da izbjegnemo neurednosti, moe obdravati na dva naina: jedan je da se priuimo na jednostavnija jela, a drugi da finija uzmemo u maloj mjeri. (213) etvrto pravilo. Pazei da ne padne u kakvu bolest, to ovjek sebi vie uskrati od hrane koja mu pripada, to e prije doi do prave sredine koje se treba drati pri jelu i pri pilu, i to s dva razloga: jer, prvo, podupirui se tako i pripravljajui sama sebe vie puta e doivjeti vea unutarnja prosvjetljenja, utjehu i boanska nadahnua, a to e mu otkriti mjeru koja mu prilii; drugo, ako ta osoba pri takvoj uzdrljivosti opazi da nema ni toliko tjelesne snage, a ni pravog raspoloenja za duhovne vjebe, lako e onda doi do toga da prosudi to joj je primjerenije da bi uzdrala svoje zdravlje. (214) Peto pravilo. Dok netko jede, neka sebi predoi kao da gleda Krista, naega Gospodina, gdje blaguje sa svojim uenicima, kako pije, i kako podie oi, i kako govori, pa neka nastoji da ga u tom nasljeduje, i to tako da se razum vie pozabavi promatranjem naega Gospodina, a manje uzdravanjem svoga tijela pa e tako doi do veeg sklada i reda po kome treba da se vlada i da sobom upravlja. (215) esto pravilo. Drugi put, dok jede, moe misliti na neto drugo: na ivot svetaca, ili na drugi koji poboan predmet, ili na koji duhovni posao koji mu je obaviti; tako zabavljen outjet e, naime, manje naslade i uitka u tjelesnoj hrani.

34

(216) Sedmo pravilo. Nadasve neka se uva da mu duh ne bude posve kao zaokupljen onim to jede, niti da se pri jelu s pohlepe odvie uri, ve da bude svoj gospodar ne samo u nainu kako jede nego i u mjeri koliko jede. (217) Osmo pravilo. Da se otrese neurednosti, vrlo e dobro biti ako poslije objeda ili veere ili u koje drugo doba, kad ne osjea potrebu hrane, sam sebi odredi za slijedei objed ili veeru, i tako redovito dan na dan, stalnu mjeru jela, koju nee prekoraiti ni u kojem sluaju pohlepe ili napasti. tavie, da bi to bolje svladao svaku neurednu pohlepu za hranom, kao i svaku napast neprijatelja, ako bi osjetio napast da jede vie, neka uzme jo manje.

35

ETVRTI TJEDAN Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve to imam i to posjedujem. Ti si mi to dao, Tebi, Gospodine, sve vraam; sve je tvoje, raspolai sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta. (etvrti tjedan, br. 234) USKRSLI KRIST (218) Prvo promatranje, kako se Krist, na Gospodin, ukazao naoj Gospi. Vidi Otajstva (br. 299). Pripravna molitva kao obino. (219) Prva je predvjeba dogaaj, kako je poslije Kristove smrti na kriu, dok je njegovo tijelo ostalo odijeljeno od due, ali s njime uvijek sjedinjeno Boanstvo, njegova blaena dua, i ona sjedinjena s Boanstvom, sila nad pakao i izbavila odanle due pravednika i dola k grobu, i kako se Isus, uskrsnuvi, ukazao svojoj blaenoj Majci tijelom i duom.. (220) Druga je predvjeba predodba mjesta; ovdje u vidjeti izgled svetoga groba i mjesto ili kuu nae Gospe, razgledavajui njene pojedine dijelove, a isto tako i njezinu sobicu, mjesto za molitvu itd.. (221) Trea je predvjeba da molim ono to hou; tu u moliti milost da se to ivlje veselim i uivam u tolikoj slavi i u radosti Krista, naega Gospodina.. (222) Prva, druga i trea toka neka budu iste kao obino, kao to smo ih imali pri zadnjoj veeri Krista, naega Gospodina. (223) U etvrtoj u razmiljati kako se Boanstvo, za koje se inilo kao da se u muci sakrilo, sada oituje i objavljuje na tako udesan nain u presvetom uskrsnuu po svojim istinskim i presvetim uincima. (224) U petoj u gledati slubu tjeitelja koju vri Krist, na Gospodin, i usporedit u to s onim kad prijatelji tjee jedan drugoga.
36

(225) Zavrit u jednim ili s vie razgovora, prema iznesenoj materiji. Na kraju Oe na. (226) Napomena. U slijedeim promatranjima neka se u svim otajstvima uskrsnua postupa na nain koji e se dalje prikazati ukljuivo sve do uzaaa, upotrebljavajui i uvajui, uostalom, za cijelog tjedna uskrsnua isti oblik i nain kojeg smo se drali u toku cijelog tjedna muke. Zato e se prema tom prvom promatranju o uskrsnuu udesiti predvjebe prema predloenom predmetu; a to se tie broja toaka, neka ih ostane pet, pa i dodaci koji nie slijede neka budu isti. Tako e se po nainu tjedna muke i u svemu ostalom moi ravnati, u ponavljanjima, u primjeni osjetila, u skraivanju ili proirivanju otajstava. (227) Druga napomena. Ovome etvrtom tjednu dolikuje uope vie nego trima preanjima da budu etiri vjebe, a ne pet. Prva odmah ujutro nakon ustajanja; druga u vrijeme mise ili prije objeda umjesto prvog ponavljanja; trea oko veernje umjesto drugog ponavljanja; a etvrta prije veere, i to primjena osjetila na tri vjebe istoga dana, pazei i zadravajui se dulje kod glavnijih dijelova i gdje smo osjetili jae pobude i veu duevnu nasladu. (228) Trea napomena. Premda se kod tih promatranja predlae odreeni broj toaka, kao, na primjer, tri ili pet, itd., onaj tko razmatra moe ih ipak uzeti vie ili manje, kako mu se ve uini boljim. Pri tom e mu vrlo dobro doi ako prije samog razmatranja smisli i odredi toke, od kojih e onda uzeti stalan broj. (229) U ovom etvrtom tjednu od svih deset dodatnih uputa neka se promijeni druga, esta, sedma i deseta. Druga e biti da sebi, tek to se probudim oda sna, odmah predoim razmatranje to u ga obaviti, elei se veseliti i radovati tolikom veselju i radosti Krista, naega Gospodina. esta, da sebi dozovem u pamet i mislim na stvari koje pobuuju ugodnost, veselje i duhovnu radost, kao to je pomisao na nebesku slavu. Sedma, da se posluim svjetlou i udobnostima vremena kao, na primjer, osvjeenjem u doba proljea ili ljeta, a zimi suncem i toplinom, koliko dua misli ili nasluuje da joj moe koristiti da bi se tako obradovala u svom Stvoritelju i Otkupitelju. Deseta, mjesto pokornikih djela neka pazi na umjerenost i na pravu mjeru u svemu, osim ako je doba posta i nemrsa to ih Crkva zapovijeda jer se oni uvijek moraju obdravati ako netko nije opravdano sprijeen. (230) Prije svega, dobro je imati na pameti dvoje: Prvo: ljubav treba da se pokae vie djelima nego rijeima. (231) Drugo: ljubav se sastoji u obostranom saopavanju, tj. da ljubitelj daje i dijeli s ljubljenim ono to ima ili od onog to ima ili to moe; a tako opet i ljubljeni ljubitelju. Ako, dakle, jedan posjeduje znanje, daje ga onome koji toga nema. To vrijedi i za asti, i za bogatstvo, i tako sve jedan drugome naizmjence.
37

Pripravna molitva kao obino. (232) Prva je predvjeba predodba mjesta, to jest da vidim sebe gdje stojim pred Bogom, naim Gospodinom, pred anelima i svecima, koji me zagovaraju. (233) Druga je da molim ono to elim; tu u moliti za unutarnju spoznaju tolikih dobroinstava to sam ih primio od Boga da ih u zahvalnosti potpuno priznam te uzmognem u svemu uzvratiti tu ljubav i sluiti njegovu Boanskom Velianstvu. (234) Prva je toka da sebi u pamet dozovem primljena dobroinstva stvaranja, otkupljenja i posebnih darova, motrei s dubokim uvstvom koliko je za me uinio Bog, na Gospodin, i koliko mi je dao od onoga to ima, pa kako jo isti Gospodin eli samoga sebe dati meni koliko moe po svojoj Boanskoj odluci. A to u primijeniti na samoga sebe i promisliti to li sve od mene trae razum i pravda da ja sa svoje strane prinesem i dam njegovu Boanskom Velianstvu, naime sve svoje i samoga sebe s time, kao kad tko daruje neto ba od srca: Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve to imam i to posjedujem: ti si mi to dao, tebi, Gospodine, sve vraam; sve je tvoje, raspolai sa svime po svojoj volji. Daj mi samo svoju ljubav i milost, i to mi je dosta. (235) Druga je da motrim kako Bog stanuje u stvorenjima: u poelima dajui im bivanje, u biljkama dajui im ivot, u ivotinjama dajui im osjeanje, u ljudima dajui im razumijevanje. Tako i u meni, dajui im da postojim, ivim, osjeam i mislim. Isto me je tako uinio svojim hramom, stvorivi me na sliku i priliku svoga Boanskog Velianstva. Po tom u to opet primijeniti na sebe, na nain kako je reeno u prvoj toki ili inae, kako budem smatrao da je bolje. Tako valja postupati pri svakoj slijedeoj toki. (236) Trea toka. Promislit u kako Bog djeluje i ini za mene u svim stvorenjima koja su na licu zemlje, to jest vlada se kao kakav radnik, tako, na primjer, na nebesima, u poelima, u biljkama. u plodovima, u stadima itd., dajui im bivanje, uzdravanje, ivovanje, osjeanje itd. Zatim u to primijeniti na samoga sebe. (237) etvrta toka. Gledat u kako sva dobra i svi darovi dolaze odozgo; tako, na primjer, moja ograniena mo dolazi od one najvie i neizmjerne ondje gore; tako i pravda i dobrota, pobonost, milosre itd., kao to od sunca dolaze zrake, iz izvora vode itd. Onda u zavriti primjenom na se, kao to je gore reeno. Zakljuit u razgovorom i molitvom Oe na.
38

TRI NAINA MOLITVE PRVI NAIN: ISPIT SAVJESTI (238) Najprije o zapovijedima Prvi je nain molitve o deset zapovijedi, o sedam glavnih grijeha, o trima duevnim moima i o pet osjetila. Taj nain molitve ima vie zadatak da poda oblik, nain i vjebe kako da se dua pripravi i njima okoristi pa da joj molitva bude Bogu ugodna negoli da joj da oblik i nain molitve. (239) Prije svega neka se nae prikladna zamjena drugoj dodatnoj uputi drugog tjedna, naime, prije nego to ponem moliti, treba da duh malo otpoine, pa da sjedei ili hodajui, kako ve bude vie odgovaralo, promislim kamo idem i zato. Tom istom dodatnom uputom posluit emo se na poetku svakoga naina moljenja. (240) Nakon toga dolazi koja pripravna molitva, na primjer da molim Boga, naega Gospodina, za milost da mogu spoznati u emu sam se ogrijeio o tih deset zapovijedi; isto tako da item milost i pomo kako bih se unaprijed popravio, molei za potpuno razumijevanje zapovijedi, kako bih mogao bolje ih obdravati, a na veu hvalu i proslavu njegova Boanskog Velianstva. (241) Prvi je nain moljenja u tome da kod prve zapovijedi razmiljam i ispitujem kako sam je obdravao i u emu sam pogrijeio, drei se pravila da se zaustavim pri tom razmatranju onoliko koliko bi trebalo da tri puta izmolim Oe na i Zdravo Marijo. I ako u tom vremenu naem svoje pogreke, molit u oprotenje i pomilovanje radi njih i izgovorit u jedan Oe na. Tako neka se postupa pri svakoj od deset zapovijedi Bojih. (242) Napomena. Kad ovjek tako razmilja o nekoj zapovijedi pa nae da je nikako ne obiava prestupiti, nije nuno da se kod nje tako dugo zadri. Nego, otkrije li na sebi da se o koju zapovijed vie ili manje ogrjeuje, onda treba da se due ili krae zaustavi pri razmiljanju i ispitivanju sama sebe. Tako neka uini i kod sedam glavnih grijeha. (243) Dovrivi reeno razmiljanje o svim zapovijedima, gdje sam se priznao krivcem pred Bogom i zaprosio milost i pomo da se ubudue popravim, zavrit u razgovorom s Bogom, naim Gospodinom, prema predloenom predmetu. (244) Drugo, o sedam glavnih grijeha Kod sedam glavnih grijeha uza dodatka slijedi pripravna molitva na ve spomenuti nain, s tom jedinom promjenom to se ovdje radi o grijesima koje valja izbjegavati, a prije se radilo o zapovijedima koje valja obdravati. to se tie reda, pravila i razgovora, neka bude isto kao gore. (245) Da bismo bolje spoznali postupke kod sedam glavnih grijeha, svratimo pozornost na njihove opreke: a da ih to bolje izbjegnemo, neka svatko odlui i uznastoji da s pomou svetih vjebi stekne sedam kreposti, oprenih tim grijesima, i da ih sauva.

39

(246) Tree, o trima moima due to se tie triju moi due, neka se dri isti red i pravilo kao kod zapovijedi, s dodatnom uputom s pripravnom molitvom i s razgovorom. (247) etvrto, o pet tjelesnih osjetila to se tie pet tjelesnih osjetila, drat e se uvijek isti red, a promijeniti samo predmet. (248) Tko eli da se u upotrebi svojih osjetila povede za Kristom, naim Gospodinom, neka se u pripravnoj molitvi preporui njegovu Boanskom Velianstvu, i poto je razmiljao o svakom osjetilu napose, neka izmoli jedanput Zdravo Marijo ili Oen na. Ako tko u upotrebi svojih osjetila eli nasljedovati nau Gospu, neka se u pripravnoj molitvi preporui njoj da mu od svoga Sina i Gospodina isprosi milost za to i poto je razmiljao o svakom osjetilu napose, neka izmoli Zdravo Mariju. DRUGI NAIN MOLJENJA: RAZMILJANJE (249) Drugi nain molitve sastoji se u razmatranju o znaenju svake pojedine rijei u molitvi. (250) Isti dodatna uputa, kakva je bila u prvom nainu molitve, neka bude i u ovom drugom. (251) Pripravna molitva bit e primjerena osobi kojoj se molitva upravlja. (252) Drugi nain molitve sastoji se u tom da onaj tko ga eli primijeniti, kleei ili sjedei, ve prema raspoloenju u kojem se tko nalazi i prema veoj pobonosti koja to prati, zaklopljenih oiju ili uprtih na jedno mjesto, ne osvrui ih ni amo ni tamo, rekne "Oe", pa ostane u razmiljanju o toj rijei tako dugo dokle god nalazi razliitih znaenja, razliitih usporedbi, slasti i utjehe promatrajui ono to pripada toj rijei. Isto tako neka postupa kod svake rijei molitve Oe na ili neke druge molitve koju eli na taj nain moliti. (253) Prvo je pravilo da onaj tko na spomenuti nain moli ostane jedan sat kod cijele molitve Oe na; na kraju e izmoliti na obian nain Zdravo Marijo, Vjerovanje, Duo Kristova i Zdravo Kraljice. (254) Drugo pravilo. Ako onaj koji tako razmatra molitvu Oe na u jednoj ili u dvije rijei nae obilno gradiva za razmiljanje, kao i slasti i utjehe, neka ne nastoji da poe dalje makar i cijeli sat proveo u onom to je naao. A kada taj sat zavri, izmolit e na uobiajeni nain ostali dio molitve Oe na. (255) Tree pravilo. Poto je kod jedne ili kod dviju rijei molitve Oe na proveo itav sat, drugi dan, kad se vrati na istu molitvu, izgovorit e jednu ili dvije od gore spomenutih rijei na uobiajeni nain, a onda e kod rijei koja slijedi odmah nakon nje zapoeti razmatranje, kako je reeno u drugom pravilu. (256) Napomena. Zavrivi tako Oe na za jedan ili u vie dana, treba uiniti isto s Aneoskim
40

pozdravom, a poslije i s drugim molitvama, tako da se za neko vrijeme neprestano vjebamo u kojoj od njih. (257) Druga napomena. Nakon dovrene molitve obratit emo se osobi kojoj smo upravili molitvu pa emo je s nekoliko rijei zamoliti za one kreposti i milosti za koje osjeamo da ih osobito trebamo. TREI NAIN: RITMIKA MOLITVA (258) Trei nain molitve jest po mjerilu, ili po broju ili po taktu. Dodatna uputa je ista kao to je bila u prvom i u drugom nainu molitve. Pripravna molitva bit e kao u drugom nainu molitve. Trei nain molitve sastoji se u tom da se sa svakim dahom ili disanjem misleno moli i pri tom izgovara po jedna rije molitve Oe na ili koje druge molitve, tako da izmeu jednog i drugog daha izgovaramo samo jednu rije, a u razdoblju od jednog disanja do drugoga da pazimo osobito na znaenje one rijei, ili na osobu kojoj se molimo, ili na vlastitu niskost, ili na razliku izmeu tolike visosti one osobe i tolike svoje niskosti. Na isti nain i po istom pravilu postupat e se kod ostalih rijei molitve Oe na, druge pak molitve, kao to su Zdravo Marijo, Duo Kristova, Vjerovanje i Zdravo Kraljice, izgovorit emo na uobiajeni nain. (259) Prvo pravilo. Drugi dan ili u drugi sat kad bude tko htio moliti, neka izmoli Zdravo Marijo ovako po mjerilu, a druge molitve kao obino. Tako neka dosljedno uini i kod ostalih. (260) Drugo pravilo. Tko se eli dulje zadrati pri moljenju po mjerilu, moe tako izmoliti sve navedene molitve ili samo jedan njihov dio, drei se pri disanju istoga reda po mjerilu, kako je protumaeno. OTAJSTVA KRISTOVA IVOTA 261) Otajstva ivota Krista naega Gospodina Treba napomenuti da su u svim otajstvima koja slijede sve rijei koje su stavljene u zagradu uzete doslovce iz samoga Evanelja, a one druge nisu. Radi vee lakoe u razmiljanju i promatranju otajstva su veinom podijeljena na tri toke. (262) O navjetenju naoj Gospi pie sveti Luka u prvom poglavlju, 26-38. Prva je toka kako je aneo Gabrijel pozdravio blaenu Djevicu Mariju te joj navijestio zaee Krista, naega Gospodina: (uavi k njoj ree: Zdravo. milosti puna... Evo, zaet e i rodit e sina). Druga toka: Aneo potvruje to je rekao Gospi te joj javlja zaee sv. Ivana Krstitelja govorei: (I tvoja je roakinja Elizabeta zaela sina u svojoj starosti). Trea toka: Naa Gospa odgovori anelu: (Evo slubenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijei). (263) O pohodu nae Gospe Elizabeti govori sveti Luka u prvom poglavlju, 39-56. 1. Kad je naa Gospa dola Elizabeti u pohode, sveti Ivan Krstitelj u utrobi svoje majke outi Gospin pohod: (Kad je Elizabeta ula Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi. I Elizabeta
41

se napuni Duhom Svetim i usklikne jakim glasom: Blagoslovljena ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!) 2. Blaena Djevica zapjeva pjesan, govorei: (Neka velia moja dua Gospodina). 3. (Marija osta s njome oko tri mjeseca i vrati se svojoj kui.) (264) O roenju Krista, naega Gospodina, govori sveti Luka u drugom poglavlju, 1-14. 1. Blaena Djevica i njen zarunik sv. Josip polaze iz Nazareta u Betlehem. (Josip iz Galileje poe sa svojom zaruenom enom Marijom, koja je bila trudna, u Betlehem, da oituje pokornost caru.) 2. (I rodi sina svoga prvoroenca i povi ga u pelenice i poloi u jasle.) 3. (I najednom postade s anelom mnotvo nebeske vojske, koja je hvalila Boga rijeima: Slava na visini Bogu.) (265) O pastirima pie sveti Luka u drugom poglavlju, 8-20. 1. Roenje Krista, naega Gospodina, objavio je pastirima aneo: (Javljam vam veliku radost,... jer vam se danas rodio Spasitelj.) 2. Pastiri idu u Betlehem. (Pou urno i nau Mariju i Josipa i Djetece gdje lei u jaslama.) 3. (I pastiri se vratie slavei Boga.) (266) O obrezanju pie sveti Luka u drugom poglavlju, 21. 1. Obrezae Dijete Isusa. 2. (Nadjenue mu ime Isus, kako ga je aneo bio nazvao prije negoli se u utrobi zae. 3. Vratie Dijete njegovoj Majci, kojoj se saali radi prolivene krvi njezina Sina. (267) O svetim trima Kraljevima pie sveti Matej u drugom poglavlju, 1-12. 1. Tri kralja mudraca, voeni zvijezdom, dooe da se poklone Isusu, govorei: (Vidjeli smo na Istoku njegovu zvijezdu i doli smo da mu se poklonimo.) 2. (Padoe niice i poklonie mu se. I otvorie svoje blago i prinijee mu darove: zlato, tamjan i smirnu.) 3. (I primivi u snu zapovijed da se ne vraaju k Herodu, vratie se drugim putem u svoju zemlju.) (268) O oienju nae Gospe i o prikazanju Djeteta Isusa pie sveti Luka, poglavlje drugo, 22-39. 1. Dijete Isusa donijee u hram da bude prikazan Gospodinu kao prvenac, te za nj prinose rtvu: (dvije grlice ili dva golubia). 2. imun doe u hram i (uze ga u naruje) i ree: (Gospodine, sada u miru otputa svoga slugu...) 3. Ana (doe upravo u taj as i slavljae Gospodina i govorae svima koji su ekali otkup Izraela.) (269) O bijegu u Egipat pie sveti Matej u drugom poglavlju, 13-18. 1. Herod je htio da pogubi Dijete Isusa pa tako ubi nevinu djeicu; a prije njihove smrti opomenu aneo Josipa neka bjei u Egipat: (Ustani, uzmi Dijete i njegovu Majku i bjei u Egipat.) 2. Poe put Egipta: (On ustade, uze nou Dijete i njegovu Majku i ode u Egipat.) 3. (I bijae ondje do Herodove smrti.)
42

(270) O tome kako se Krist, na Gospodin, vratio iz Egipta pie sveti Matej u poglavlju drugom, 19-23. 1. Aneo opominje Josipa da se vrati u Izrael: (Ustani i uzmi Dijete i njegovu Majku i idi u izraelsku zemlju.) 2. (I on ustade...i doe u izraelsku zemlju.) 3. Budui da je u Judeji vladao Arhelaj, Herodov sin, povue se u Nazaret. (271) O ivotu Krista, naega Gospodina, od dvanaeste do tridesete godine, pie sveti Luka u poglavlju drugom, 51-52. 1. Bijae posluan svojim roditeljima. (Napredovao je u mudrosti i u dobi i u milosti.) 2. Izgleda da se bavio tesarskim zanatom, kako se ini da naznauje sveti Marko u estom poglavlju: (Nije li ovo drvodjelja?) (272) O dolasku Isusovu u hram kad mu je bilo dvanaest godina pie sveti Luka u poglavlju drugom, 41-50. 1. Na Gospodin Isus u dvanaestoj svojoj godini poe iz Nazareta u Jeruzalem. 2. Isus, na Gospodin, ostade u Jeruzalemu, a to nisu znali njegovi roditelji. 3. Poslije tri dana naoe ga gdje raspravlja u hramu te sjedi meu uiteljima, a kad ga roditelji upitae gdje je bio, odgovori: (Zar niste znali da ja treba da budem u kui svojega Oca?) (273) Kako je Isus bio krten pie sveti Matej u treem poglavlju, 13-17. 1. Poto se Isus oprostio od svoje blagoslovljene Majke, poe iz Nazareta na rijeku Jordan, gdje je boravio sveti Ivan Krstitelj. 2. Sveti Ivan je krstio Krista, naega Gospodina, a kad se htio ispriati, smatrajui se nedostojnim da ga krsti, ree mu Isus: (Pusti to sada jer nam se tako dolikuje da ispunimo svu pravdu.) 3. Sie Duh Sveti nad njega i Oev glas s neba svjedoei: (Ovo je Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.) (274) Kako je Isus bio kuan pie sveti Luka u etvrtom poglavlju, 1-13, i Matej u etvrtom poglavlju, 1-11. 1. Poto bi krten, ode u pustinju, gdje je postio etrdeset dana i etrdeset noi. 2. Neprijatelj ga je kuao tri puta: (Tada pristupi k njemu napasnik i ree: Ako si Sin Boji, reci da ovo kamenje postane kruhom. Baci se dolje. Dat u ti sve ovo ako padne i meni se pokloni.) 3. (Aneli su pristupili i sluili su mu.) (275) O pozivanju apostola 1. ini se da su sveti Petar i sveti Andrija bili tri puta pozvani. Prvi put da donekle upoznaju Krista, kao to se to razabire iz sv. Ivana u prvom poglavlju. Drugi put da se na neki nain prikljue Isusu u namjeri da se opet vrate na svoje to su ostavili, kako veli sveti Luka u petom poglavlju. Trei put da zauvijek slijede Isusa, naega Gospodina; tako sv. Matej u etvrtom i sv. Marko u prvom poglavlju. 2. Pozva Filipa, kako je pisano u prvom poglavlju svetog Ivana, i Mateja, kako kae sam sv. Matej u devetom poglavlju. 3. Pozva ostale apostole, no njihova posebnog poziva Evanelje ne spominje.
43

Osim toga valja promotriti ovo troje: prvo, kako su apostoli bili neuki i niska roda. Drugo, dostojanstvo na koje su bili tako ljubezno pozvani. Tree, darove i milosti kojima su bili uzdignuti nad sve oce Novoga i Staroga Zavjeta. (276) O prvom udu na svadbi u Kani Galilejskoj pie sv. Ivan, poglavlje drugo, 1-11. 1. Krist, na Gospodin, bio je sa svojim uenicima pozvan na svadbu. 2. Majka oituje Sinu da je nestalo vina, govorei: (Nemaju vina), i naredi slugama: (Uinite to god vam rekne!) 3. Isus pretvori vodu u vino. (I objavi svoju slavu. I njegovi uenici povjerovae u njega.) (277) Kako je Krist, na Gospodin, izbacio iz hrama prodavaoce pie sv. Ivan, poglavlje drugo, 13-21. 1. Nainivi bi od ueta, izagna iz hrama sve one koji su prodavali. 2. Prevrnuo je stolove i prosuo novce bogatih mjenjaa koji bijahu u hramu. 3. Siromasima koji su prodavali golubove ree blago: (Nosite to odavle i ne inite od kue Oca moga trgovaku kuu!) (278) O govoru to ga je Krist odrao na gori pie sv. Matej u petom poglavlju. 1. Svojim milim uenicima govori o osam blaenstava: (Blago siromanima u duhu, krotkima, milosrdnima, alosnima, koji su gladni i edni pravde, istima u srcu, mirotvorcima i progonjenima.) 2. Opominje ih da dobro upotrijebe svoje darove: (Tako neka se svijetli vae svjetlo pred ljudima da vide vaa dobra djela i da slave vaega nebeskog Oca.) 3. Pokazuje kako nije doao da ukine zakon, nego da ga ispuni, tumaei zapovijed koja zabranjuje ubojstvo, blud, krivu zakletvu, a nalae ljubav prema neprijateljima. (Ali kaem vam: Ljubite neprijatelje svoje; dobro inite onima koji vas mrze.) (279) Kako je Krist utiao oluju na moru pie sv. Matej u osmom poglavlju, 23-27. 1. Dok je Krist, na Gospodin, spavao na moru, nasta silna oluja.Kako je Krist utiao oluju na moru pie sv. Matej u osmom poglavlju, 23-27. 2. Njegovi uenici, uplaeni, probudie ga; a on ih ukori zbog male vjere koju pokazae, govorei: (to se plaite malovjerni?)Kako je Krist utiao oluju na moru pie sv. Matej u osmom poglavlju, 23-27. 3. Zapovijedi vjetrovima i moru da prestanu; i kad su prestali, smiri se more. (A ljudi su se udili i pitali: Tko je ovaj da ga sluaju i vjetrovi i more?) (280) Kako je Krist iao po moru pie sv. Matej u poglavlju 14,22-23. 1. Kad je Krist, na Gospodin, bio na gori, zapovijedi uenicima da uu u laicu; i otpustivi mnotvo, zapoe moliti sam. 2. Valovi su bacali laicu, a Isus doe do nje hodajui po moru. Uenici su pak mislili da je sablast. 3. Poto im kaza Isus: (Ja sam, ne bojte se!), doe na zapovijed njegovu Petar k njemu hodajui po vodi, no kad je poeo sumnjati, stade se topiti; ali ga Krist, na Gospodin, izbavi i prekori zbog njegove malovjernosti. I kad je on uao u laicu, prestade vjetar.

44

(281) Kako su apostoli bili odaslani da propovijedaju pie sv. Matej, poglavlje deseto, 1-16. 1. Krist zove k sebi svoje ljubljene apostole te im daje vlast da izgone avle iz ljudskih tjelesa i da lijee sve bolesti. 2. Ui ih mudrosti i strpljivosti: (Evo, ja aljem vas kao ovce meu vukove. Zato budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi.) 3. Predade im nain kako e ii: (Ne uzimajte sa sobom ni zlata ni srebra. Zabadava ste dobili, zabadava dajte.) Dao im je grau to da propovijedaju: (Idui propovijedajte i kazujte: pribliilo se nebesko kraljevstvo.) (282) O Magdaleninu obraenju pie sv. Luka u 7. poglavlju, 36-50. 1. Ulazi Magdalena gdje je Krist sjedio za stolom u farizejevoj kui i nosi posudicu od alabastra, punu pomasti. 2. Stojei iza Gospodina do njegovih nogu, poe ih suzama kvasiti i kosom svoje glave otirati; i cjelivala mu je noge i mazala ih pomau. 3. Kad je farizej okrivio Magdalenu, uzeo ju je Krist u obranu govorei: (Prataju joj se mnogi grijesi jer je mnogo ljubila. A eni ree: spasila te je tvoja vjera. Idi u miru!) (283) Kako je Krist, na Gospodin, nahranio 5000 ljudi pie sv. Matej u pogl. 14, 13-21. 1. Kako je ve bilo kasno, zamole uenici Krista neka otpusti mnotvo naroda to je bio s njime. 2. Krist, na Gospodin, naloi da mu donesu kruha pa da sjednu; i blagoslovi i razlomi te dade uenicima hljebove, a uenici narodu. 3. (Svi su jeli i nasitili se i nakupie jo punih dvanaest koarica od komada to pretekoe.) (284) O Kristovu preobraenju pie sv. Matej u pogl. 17, 1-9 1. Isus uze sa sobom svoje mile uenike Petra Jakova i Ivana, (i preobrazi se pred njima. I lice mu zasja kao sunce, a njegove haljine postadoe bijele kao snijeg.) 2. Govorio je s Mojsijem i s Ilijom. 3. Dok je Petar govorio da naine ondje tri sjenice, zau se glas s neba, koji je govorio: (Ovo je moj ljubljeni Sin, njega sluajte!) uvi taj glas, uenici od straha padoe niice, a Gospodin na Isus dotakne ih se i ree: (Ustanite i ne bojte se! Nikome ne govorite o vienju dok Sin ovjeji ne uskrsne od mrtvih.) (285) O uskrisenju Lazarovu, Ivan pogl. 11, 1-45. 1. Marta i Marija javljaju Isusu, naem Gospodinu, bolest Lazarovu, a on, uvi to, zaostade dva dana da udo bude oitije. 2. Prije nego e ga uskrisiti, zatrai od jedne i od druge da vjeruju, govorei: (Ja sam uskrsnue i ivot. Tko vjeruje u mene i ako umre, ivjet e.) 3. Proplakavi nad njim i pomolivi se, uskrisi ga; a nain kako je uskrisio bila je zapovijed: (Lazare, izii napolje!) (286) O veeri u Betaniji Mat. pogl. 26, 6-10. 1. Gospodin veera u kui imuna Gubavoga zajedno s Lazarom. 2. Marija izlijeva pomast na Isusovu glavu.
45

3. Juda mrmlja govorei: (emu ta teta?) A on i opet obrani Magdalenu govorei: (to smetate toj eni? Ona je prema meni uinila dobro djelo.) (287) Cvjetna nedjelja Mat. pogl. 21, 1-17. 1. Gospodin alje uenike da dovedu magaricu i magare govorei: (Odrijeite ih i dovedite ih meni. Ako vam tko togod rekne, kaite da ih Gospodin treba i odmah e ih pustiti.) 2. Sjedne na magaricu, pokrivenu haljinama apostola. 3. Izae narod preda nj, prostirui po putu svoje haljine i grane s drvea, govorei: (Hosana, Sinu Davidovu; blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana na visini!) (288) O propovijedi u hramu Luka, pogl. 19, 47-28. 1. Svaki je dan bio u hramu i nauavao. 2. Poslije propovijedi vraao bi se u Betaniju jer nije bilo nikoga tko bi ga primio u Jeruzalemu. (289) O posljednjoj veeri Mat. 26; Ivan 13, 1-30. 1. Isus je blagovao vazmeno janje sa svojih dvanaest uenika te im prorekao svoju smrt: (Zaista vam kaem, jedan e me od vas izdati.) 2. Oprao je noge svojim uenicima, pa i Judi, poevi od svetog Petra, a ovaj, promatrajui velianstvo Gospodina i svoju vlastitu niskost, ne htjede pristati, nego ree: (Zar da mi ti, Gospodine, pere noge?) Ali sv. Petar nije znao da nam je time htio dati primjer poniznosti pa zato Isus ree: (Dao sam vam primjer da tako inite i vi kako sam ja uinio vama.) 3. Ustanovio je presvetu rtvu euharistije kao najvei znak svoje ljubavi, govorei: (Uzmite i jedite.) Poslije veere izae Juda da proda Krista, naega Gospodina. (290) O otajstvima to su uinjena poslije veere ukljuivo do vrta Matej pogl. 26, i Marko pogl. 14. 1. Otpjevavi poslije veere himan, izie Gospodin na Maslinsku goru, a s njim i uenici puni straha. I ostavivi osmoricu u vrtu Getsemani, ree: (Sjedite ovdje dok ja odem onamo i pomolim se.) 2. Uzevi za pratioce sv. Petra, sv. Jakova i sv. Ivana, Gospodin se pomoli tri puta govorei: (Oe moj! Ako je mogue, neka me mimoie ovaj kale; ali ne kako ja hou, nego kako ti hoe!). I u smrtnoj muci molio se dulje. 3. Toliki ga je strah spopao da je rekao: (Moja je dua alosna do smrti) i tako se obilno krvlju znojio da sv. Luka veli: (I znoj mu je bio kao kaplje krvi to su tekle na zemlju.) A to ve pretpostavlja da mu je odijelo bilo puno krvi. (291) O otajstvima od vrta ukljuivo do Anine kue Mat. 26, Luka 22, Marko 14. 1. Gospodin puta da ga Juda poljubi i da ga uhvate kao razbojnika pa im ree: (Izili ste na me kao na razbojnika s maevima i s toljagama da me uhvatite. Svaki dan bio sam s vama u hramu i uio i niste me uhvatili.) A kad ree: (Koga traite?), neprijatelji popadoe na zemlju. 2. Sv. Petar rani jednoga slugu poglavara sveenikoga, no Gospodin mu u svojoj krotkosti ree: (Vrati svoj ma na njegovo mjesto), te iscijeli ranjenog slugu.
46

3. Ostavljena od uenika odvukoe Gospodina k Ani, gdje ga sv. Petar, koji ga je izdaleka slijedio, zataji po prvi put; a jedan od momaka udari Isusa po obrazu govorei: (Zar tako odgovara velikom sveeniku?) (292) O otajstvima od Anine kue ukljuivo do Kajfine kue Mat. 26, Marko 14, Luka 22, Ivan 18. 1. Isusa dotjerae svezana od Ane u Kajfinu kuu, gdje ga sv. Petar dva puta zataji; a kad ga je Gospodin pogledao, ovaj (izie napolje i gorko proplaka). 2. Cijele te noi ostao je Isus svezan. 3. Osim toga, ljudi koji su ga drali zarobljena rugali su mu se i udarali ga, i pokrivi mu lice, davali su mu uke po obrazu i pitali: (Proreci, tko je taj koji te je udario? I govorili su protiv njega sline psovke.) (293) O otajstvima od Kajfine kue ukljuivo do Pilatove kue Mat. 27, Luka 23, Marko 15. 1. itavo mnotvo idova odvede Isusa k Pilatu, optuujui ga pred njim: (Ovoga smo nali da buni na narod i zabranjuje caru plaati porez.) 2. Poto ga je Pilat prvi i drugi put presluao, ree: (Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice.) 3. Zapostavie ga razbojniku Barabi: (Sva svjetina povika zajedno: Ne ovoga, nego Barabu.) (294) O otajstvima koja su se zbila od Pilatove do Herodove kue Luka 23, 6-11. 1. Pilat posla Galilejca Isusa k Herodu, etverovlasniku Galileje. 2. Herod, radoznao, ispitivao ga je dugo; ali mu on ne odgovori nita premda su ga knjievnici i sveenici neprestano optuivali. 3. Herod ga je prezreo sa svojom vojskom, obukavi ga u bijelu haljinu. (295) O otajstvima koja su se zbila od Herodove do Pilatove kue Mat. 27, Luka 23, Marko 15, Ivan 19. 1. Herod ga poalje natrag k Pilatu i zbog toga sprijateljie se Pilat i Herod, koji su prije bili neprijatelji. 2. Pilat uze Isusa i iiba ga; vojnici pak spletoe vijenac od trnja i stavie mu ga na glavu; i obukavi ga u crvenu haljinu, pristupali su k njemu i govorili: (Zdravo, kralju idovski! I udarali su ga pljuskama.) 3. Pilat ga izvede napolje pred mnotvo. (A Isus izie nosei vijenac od trnja i crvenu haljinu. I ree im Pilat: Evo ovjeka!) A kad ga vidjee veliki sveenici, povikae: (Raspni, raspni ga!) (296) O otajstvima koja su se zbila od Pilatove kue ukljuivo do kria, Iv. 19, 13-22. 1. Pilat, sjedei kao sudac, predade im Isusa da ga razapnu, poto su ga se idovi odrekli kao kralja govorei: (Mi nemamo kralja, nego cara!) 2. Isus je nosio svoj kri na svojim ramenima; a kad nije mogao dalje nositi, natjerae imuna Cirenca da ga nosi za Isusom. 3. Razapee ga meu dvojicom razbojnika, metnuvi ovaj natpis: (Isus Nazareanin, kralj idovski.) (297) O otajstvima koja su se zbila na kriu Ivan 19,23-37.
47

1. Izrekao je sedam rijei na kriu: molio je za one koji ga razapee; oprostio je razbojniku; izruio je sv. Ivana svojoj Majci, a svoju Majku sv. Ivanu; povika iza glasa: (edan sam), i dadoe mu ui i octa; ree da je naputen, ree: (Svreno je); ree: (Oe, u tvoje ruke predajem svoj duh.) 2. Sunce je pomralo, stijene su se raspuknule, grobovi se otvorili; zastor u hramu rastrgnuo se na dvoje od gornjega do donjega kraja. 3. Hulili su na nj govorei: (Ti, koji razvaljuje Boji hram, sii s kria!). Razdijelie njegove haljine; a kad mu je jedan vojnik otvorio kopljem bok, odmah izie krv i voda. (298) O otajstvima koja su se zbila od kria ukljuivo do groba. Isto mjesto. 1. Josip i Nikodem skinue Isusa s kria u prisutnosti njegove alosne Majke. 2. Tijelo su donijeli do groba, pomazali ga i pokopali. 3. Strae bie postavljene. (299) O uskrsnuu Krista, naega Gospodina, o njegovu prvom ukazanju Prvo se ukazao bl. Djevici Mariji. O tome se, dodue, nita ne govori u Svetom Pismu, no smatra se da je i to reeno kad je reeno da se ukazao tolikima drugima, jer Sveto Pismo pretpostavlja da smo razboriti, kao to je pisano: (Zar ste jo bez razuma?) (300) O drugom ukazanju Marko, pogl. 16, 1-11. 1. Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma pooe vrlo rano prema grobu, govorei: (Tko e nam odvaliti kamen s vrata groba?) 2. Vide kamen odvaljen i anela, koji ree: (Vi traite Isusa Nazareanina. Uskrsnuo je, nema ga ovdje.) 3. Ukazao se Mariji, koja je ostala kod groba poto su druge otile. (301) O treem ukazanju Sv. Matej, posljednje poglavlje 1. One Marije iziu iz groba sa strahom i velikim veseljem, hotei javiti uenicima Gospodinovo uskrsnue. 2. Krist, na Gospodin, ukaza im se na putu i ree im: (Zdravo!) A one pristupie i padoe do njegovih nogu i poklonie mu se. 3. Isus im ree: (Ne bojte se! Idite i javite mojoj brai neka idu u Galileju! Ondje e me vidjeti.) (302) O etvrtom ukazanju Posljednje poglavlje sv. Luke, 9-12, 33-34. 1. uvi od ena da je Isus uskrsnuo, sv. Petar ode brzo do groba. 2. Uniavi u grob, vidje samo platno u koje je bilo umotano tijelo Krista, naega Gospodina, i nita drugo. 3. Dok je sv. Petar razmiljao o tome, ukaza mu se Isus. Zbog toga rekoe apostoli: (Zaista je Gospodin uskrsnuo i ukazao se imunu.)

48

(303) O petom ukazanju Posljednje poglavlje sv. Luke 1. Javlja se uenicima koji su ili u Emaus, razgovarajui o njemu. 2. Ukori ih pokazujui im po Svetom Pismu kako je trebalo da Krist umre i uskrsne: (O bezumni i spora srca da vjerujete sve to su govorili proroci! Zar nije trebalo da Krist to pretrpi i tako ue u svoju slavu?) 3. Na njihovu molbu ostao je kod njih i bio je s njima sve dok nije, priestivi ih, ieznuo. A oni se vratie i rekoe uenicima kako su ga prepoznali po priesti. (304) O estom ukazanju Iv. pogl. 20, 19-23. 1. Uenici su bili na okupu (od straha pred idovima), osim sv. Tome. 2. Ukaza im se Isus kod zatvorenih vrata. I stavi u sredinu, ree im: (Mir vama!) 3. Dade im Duha Svetoga govorei: (Primite Duha Svetoga; kojima oprostite grijehe, bit e im oproteni.) (305) O sedmom ukazanju Iv. posljednje pogl. 1-17. 1. Sv. Toma, ne povjerovavi, jer nije bio pri prijanjem ukazanju, ree: (Neu vjerovati...dok ne vidim.) 2. Poslije osam dana ukaza im se Isus opet dok su vrata bila zatvorena i ree sv. Tomi: (Metni ovamo svoj prst i vidi...i ne budi nevjeran, nego vjeran.) 3. Sv. Toma uzvjerova i ree: (Gospodine moj i Boe moj!) A Isus mu ree: (Blaeni oni koji ne vidjee, a povjerovae.) (306) O osmom ukazanju Iv. posljednje pogl. 1. Isus se ukaza sedmorici svojih uenika koji su lovili ribu, a cijelu onu no ne ulovie nita, i kad bacie mreu na njegovu zapovijed, (nisu mogli vui od mnotva riba.) 2. Po tom udu prepozna ga sv. Ivan te ree sv. Petru: (Gospodin je); a ovaj se baci u more i doe k Isusu. 3. Dade im jesti komad peene ribe i meda u sau; i predo je svoje ovce sv. Petru, poto ga je prije tri puta upitao da li ga ljubi, pa mu ree: (Pasi ovce moje!) (307) O devetom ukazanju Mat. posljednje pogl. 16-20. 1. Po Isusovu nalogu uenici pou na goru Tabor. 2. Isus im se ukae i rekne: (Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.) 3. Poslao ih je po svem svijetu da propovijedaju, govorei: (Idite i nauavajte sve narode i krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.) (308) O desetom ukazanju U prvoj poslanici Korinanima, poglavlje 15,6 Nakon toga vidjelo ga je zajedno vie od pet stotina brae. (309) O jedanaestom ukazanju
49

U prvoj poslanici Korinanima, pogl. 15,7 Javio se zatim Jakovu. (310) O dvanaestom ukazanju Ukazao se Josipu iz Arimeteje, kako se bogoljubno razmatra i ita u ivotu svetaca. (311) O trinaestom ukazanju 1. poslanica Kor. pogl. 15, 8. Ukaza se i sv. Pavlu poslije uzaaa: (A poslije svih javio se i meni kao nedonoetu.) Ukazao se takoer duom svetim Ocima u limbu, a poto ih je odande izveo i vrativi se opet uzeo tijelo, mnogo puta se ukazao svojim uenicima i govorio je s njima. (312) O Uzaau Krista, naega Gospodina Djela, 1, 1-12. 1. Poto se tijekom etrdeset dana Isus ukazivao uenicima, dajui im mnoge dokaze i znakove, i govorio o Bojem Kraljevstvu, zapovjedi im da u Jeruzalemu ekaju obeanoga Svetoga Duha. 2. Izveo ih je na Maslinsku goru (die se, dok su oni gledali, i uze ga oblak s njihovih oiju). 3. Dok su oni jo gledali u nebo, rekoe im aneli: (Ljudi Galilejci, to stojite i gledate na nebo? Taj Isus koji je od vas uzet na nebo, isto e tako doi, kao to ste ga vidjeli da ide na nebo.) PRAVILA PRAVILA ZA RASPOZNAVANJE DUHOVA U PRVOM TJEDNU (313) Pravila da se na neki nain osjete i prepoznaju razliiti pokreti koji se izazivaju u dui: dobri da ih prigrlimo, zli da ih odbacimo; a odgovaraju vie prvom tjednu. (314) Prvo pravilo. Osobama koje gomilaju smrtni grijeh na smrtni grijeh obiava neprijatelj redovito iznositi prividne naslade, zavodei ih na matanje o sjetilnim ugodnostima i o nasladama da ih tako to vie odri u njihovim manama i grijesima i da ih njima jo vie optereti. Dobar pak duh slui se kod takvih protivnim nainom: on ih bode i grize unutarnjim glasom savjesti. (315) Drugo pravilo. Kod ljudi koji odluno napreduju u ienju due od grijeha, a u slubi Boga, naega Gospodina, idu od dobra na bolje, dogaa se protivno od onoga o em se govori u prvom pravilu. U tom sluaju vlastito je, naime, zlu duhu da grize, da alosti i da stavlja zapreke dui, uznemirujui je lanim razlozima da ne ide dalje. Dobrom pak duhu vlastito je da bodri i jaa, da tjei i da do suza gane, da nadahnjuje i miri, olakavajui sve i uklanjajui sve zapreke kako bi napredovali u dobru.

50

(316) Tree pravilo. O duhovnoj utjehi. Utjehom nazivam kad se u dui pojavi neki unutarnji pokret uslijed kojeg ona usplamti ljubavlju prema Stvoritelju i svome Gospodinu te vie ne moe ljubiti nita to je stvoreno na licu zemlje samo u sebi, nego u Stvoritelju svih stvari. Isto tako kad lije suze, koje potiu na ljubav prema Bogu i naem Gospodinu, dolazile one ili od boli zbog grijeha ili zbog muke Krista, naega Gospodina, ili zbog ega mu drago to izravno smjera u njegovu slubu i proslavu. Napokon nazivam utjehom svako mnoenje ufanja, vjere i ljubavi i svako unutarnje veselje koje poziva i privlai k nebeskim stvarima i na rad oko spasenja vlastite due, dajui joj mir i pokoj u njezinu Stvoritelju i Bogu. (317) etvrto pravilo. O duhovnoj suhoi. Duhovnom suhoom nazivam sve ono to je protivno treem pravilu, kao to je zamraenost due, uzburkanost u njoj, pobude na niske i zemaljske stvari, nemir uslijed razliitih uzrujavanja i napasti to nas potie na nepouzdanje, bez nade, bez ljubavi, gdje se sva dua osjea lijenom, mlakom, alosnom i kao rastavljenom od Stvoritelja i svoga Gospodina. Kao to se, naime, utjeha protivi suhoi, tako su i misli to se raaju iz utjehe protivne mislima koje dolaze od suhoe. (318) Peto pravilo. U vrijeme duhovne suhoe ne valja mijenjati nita, ve treba ostati vrsto i ustrajno kod odluka i odredbi koje je tko imao dan prije takve suhoe ili u odreenju u kojem je bio u prijanjoj utjehi. Kao to nas, naime, u vrijeme utjehe vodi i svjetuje dobar duh, tako u vrijeme neutjenosti i suhoe zao; s njegovim pak priaptajima ne moemo nai put kojim emo neto pravo odluiti. (319) esto pravilo. Premda za neutjenosti ili suhoe ne smijemo mijenjati prijanjih odluka, ipak je vrlo korisno ako se odluno okrenemo protiv same suhoe, pa, na primjer, nastojimo vie oko molitve, razmiljanja i mnogog ispitivanja te se damo na to da na primjeran nain inimo vie pokore. (320) Sedmo pravilo. Onaj tko je u suhoi neka razmilja kako ga Gospodin kua, prepustivi ga njegovim prirodnim silama da se opire razlinom uznemirivanju i napastovanju neprijatelja. A on se moe oduprijeti s pomou Bojom, koja ga nikad ne ostavlja premda je jasno ne osjea jer mu je Gospodin oduzeo njegovu izvanrednu revnost, veliku ljubav i jaku milost, ostavivi mu ipak dovoljno milosti za vjeno spasenje due.

51

(321) Osmo pravilo. Tko je u suhoi, neka nastoji da se uzdri u strpljivosti, koja je oprena napastovanjima to ga salijeu, i neka misli da e uskoro biti utjeen, sluei se sredstvima protiv takve suhoe, kako je reeno u estom pravilu. (322) Deveto pravilo. Tri su poglavita razloga s kojih nas obuzima suhoa. Prvi je to smo mlaki, lijeni i nemarni u svojim duhovnim vjebama; i tako se zbog naih vlastitih pogreaka duhovna utjeha udaljuje od nas. Drugi je da nas Gospodin iskua to vrijedimo i koliko napredujemo u njegovoj slubi i proslavi bez tolikih nagrada utjehama i velikih milosti. Trei je da steknemo pravu spoznaju i svijest te da na dnu due osjetimo kako nije u naoj vlasti da steknemo ili odrimo veliku pobonost, arku ljubav, suze, ni koju drugu duhovnu utjehu, ve da je sve to dar i milost Boga, naega Gospodina, i da ne gradimo gnijezda u tuoj kui, diui glavu u nekoj oholosti ili u tatoj slavi, pripisujui sami sebi onu pobonost ili druge pojave duhovne utjehe. (323) Deseto pravilo. Onaj tko se nalazi u utjehi, neka pomisli kako e mu biti kad opet nastupi suhoa i neka prikuplja nove sile za ono vrijeme. (324) Jedanaesto pravilo. Onaj tko osjea utjehu neka nastoji da se to dublje ponizi i poniti, promiljajui kako malo vrijedi za vrijeme suhoe bez onakve milosti i utjehe. Naprotiv, onaj tko se nalazi u suhoi, neka pomisli kako mnogo moe s dovoljnom milou koja mu je dostatna da se opre svim svojim neprijateljima crpei snagu od svoga Stvoritelja i Gospodina. (325) Dvanaesto pravilo. Neprijatelj se vlada poput ene, jer je slab snagom, a jak voljom. eni je, naime, kad se svaa s nekim mukarcem vlastito da izgubi sranost te nagne u bijeg tek to ovaj pokae da je se ne boji, i obratno, ako mu stane uzmicati gubei sranost, onda su srdba, osvetljivost i bijes ene vrlo veliki i bez svake mjere. Isto je tako vlastito neprijatelju da izgubi snagu i sranost, a napasti da mu nagnu u bijeg tek to se osoba koja se duhovno vjeba pokae neustraivom u borbi protiv napasti neprijatelja, radei upravo sasvim protivno. Naprotiv, stane li se egzercitant u napastima plaiti i gubiti sranost, tada nema na licu zemlje tako divlje zvijeri kao to je neprijatelj ljudske prirode u provoenju svoje paklene namisli s tako golemom zlobom. (326) Trinaesto pravilo. Isto se tako on vlada poput lanog ljubavnika kad eli da ostane skrovit i u potaji. Kao to, naime, takav laan ovjek, koji govori sa zlom namjerom da bi zaveo ker dobra oca ili enu dobra mua, trai da se nikome ne kazuju njegove rijei i nagovaranja, pa se,
52

naprotiv, vrlo ljuti kad kerka oda ocu ili ena muu njegove laskave rijei i opaku nakanu, jer odmah lako razabire da nee uspjeti u zapoetom pothvatu, isto tako i neprijatelj ljudske prirode, kad sa svojim lukavtinama i nagovaranjima navali na duu pravednika, eli i trai da sve ostane tajno. No kad ona to otkrije ili svom dobrom ispovjedniku ili kojoj drugoj duhovnoj osobi koja dobro poznaje njegove varke i lukavtine, tada ga to vrlo mui jer uvia da nee uspjeti svojom zapoetom zloom budui da su otkrivene njegove oite spletke. (327) etrnaesto pravilo. On se vlada i kao voa kakve vojske da osvoji i opljaka to eli. Kao to, naime, ratni voa i zapovjednik vojske, utaborivi se i izvidjevi snagu i poloaj nekoga utvrenog grada, navaljuje na nj sa slabije strane, tako isto i neprijatelj ljudskoga roda uhodi i sa svih strana izvia sve nae kreposti, bogoslovne, stoerne i udoredne, pa gdje otkrije da smo slabiji i oskudniji to se tie naega vjenoga spasenja, s te strane nasre i nastoji nas svladati. PRAVILA ZA RASPOZNAVANJE DUHOVA U DRUGOM TJEDNU (328) Pravila u istu svrhu da jo bolje nauimo raspoznavati duhove, a odgovaraju vie drugom tjednu. (329) Prvo pravilo. Vlastito je Bogu i njegovim anelima da svojim djelovanjem donose pravo veselje i duevnu radost, a uklanjaju svaku alost i zabunu koju izaziva neprijatelj. Ovome je opet vlastito da se bori protiv takve radosti i duhovne utjehe, sluei se prividnim razlozima, cjepidlaarenjem i neprestanim varkama. (330) Drugo pravilo. Jedino Bog i na Gospodin moe napuniti duu utjehom bez prethodnoga uzroka. Jedino je, naime, Stvoritelju mogue da unie i izie i djeluje u dui raspaljujui je svu ljubavlju prema svome Boanskom Velianstvu. Kaem: bez uzroka, a to znai bez ikojeg prethodnog osjeaja ili spoznaje bilo kakva predmeta po emu bi nastala takva utjeha kao posljedica tih ina razuma i volje. (331) Tree pravilo. S uzrokom moe pobuditi utjehu u dui i dobri aneo kao i zli, no u protivne svrhe: dobri aneo za njezin duhovni napredak, da raste i da se uspne od dobra na bolje; a zli duh protivno tome, da je zatim povue u svoju paklenu nakanu i u zlou. (332) etvrto pravilo. Vlastito je zlu anelu, koji se odijeva u anela svjetla, da ulazi s pobonom duom, a izlazi sa samim sobom, tj. da pobuuje dobre i svete misli, prema raspoloenju te
53

pravedne due, pa onda malo po malo gleda da doe do svoga cilja, da, naime duu zaplete u svoje tajne zamke i opake namjere. (333) Peto pravilo. Treba da dobro pazimo na slijed misli; pa ako su poetak i sredina i svretak u svemu dobri, skloni svakom dobru ili onome to je u svemu dobro: to je znak dobra anela. No ako misli koje nam dolaze zavre neim to je zlo, ili to rastresa duu, ili to je manje dobro negoli je ono to je dua na poetku bila poduzela da e uiniti; ili je ini mlitavom, uznemiruje je ili uzburkava, otimljui joj mir i pokoj to ga je prije uivala, to je jasan znak da to dolazi od zla duha, neprijatelja naeg napretka i vjenog spasenja. (334) esto pravilo. Poto smo neprijatelja ljudskoga roda osjetili te ga prepoznali po njegovu zmijskom repu i po zloj namjeri do koje vodi, korisno je po duu koju je napastovao da odmah pregleda tok dobrih misli to joj ih je priapnuo, i njihov poetak te kako je sve polako nastojao da bi je stjerao s one slasti i duhovne radosti u kojoj je bila dok je nije povukao u svoju opaku namjeru, ne bi li se takvim spoznatim i zapaenim iskustvom ubudue bolje uvala njegovih obiajnih prevara. (335) Sedmo pravilo. Onima koji od dobra napreduju na bolje dobri aneo dodiruje duu ljupko, lagano i blago poput kaplje to kapne u spuvu; zli duh, naprotiv, dodiruje otro, zvuno i nemirno, kao kad kap vode padne na kamen. Kod onih pak koji idu od zla na gore spomenuti dusi djeluju protivnim nainom. Razlog je tome samo raspoloenje due, protivno ili slino spomenutim anelima. Kad je, naime, protivno, ulaze s bukom i osjetljivo tako da se to lako outi; a kad je slino, duh ulazi potiho kao u vlastitu kuu na otvorena vrata. (336) Osmo pravilo. Kad je utjeha bez uzroka, uzevi da tu nema prevare, budui da potjee od samoga Boga i naega Gospodina, kako je ve reeno, duhovna osoba kojoj Bog alje takvu utjehu treba ipak da s velikom budnou i pomnjom pazi i razlikuje pravo vrijeme takve utjehe dok je na djelu od onoga vremena koje slijedi, u kojem dua ostaje jo zagrijana te jo uvijek osjea blagodat i posljedice minule utjehe. U tom drugom vremenu, naime, uslijed vlastitog umovanja, a na temelju navika i posljedica steenih pojmova i sudova, pod utjecajem dobrog ili zlog duha dua zna esto stvoriti razliite odluke i miljenja, koja nisu neposredno proizila od Boga, naega Gospodina. I zato ih treba dobro ispitati prije nego to im potpuno povjerujemo i prije nego to ih stanemo provoditi.

54

PRAVILA O DIJELJENJU MILOSTINJE (337) U slubi dijeljenja milostinje treba se drati pravila koja slijede. (338) Prvo pravilo. Ako dajem roditeljima, prijateljima ili osobama koje volim, imat u pred oima one etiri stvari o kojima je djelomice ve bilo govora kada se raspravljalo o izboru. Prva je da ona ljubav koja me potie i ini da udijelim milostinju sie odozgo, od ljubavi prema Bogu, naem Gospodinu, tako da najprije u sebi osjetim da je ljubav koju vie ili manje gajim prema tim osobama doista poradi Boga i da u razlogu s kojeg ih vema ljubim odsijeva Bog. (339) Drugo pravilo. Zamislit u ovjeka koga nikad nisam vidio ni upoznao i elei mu svaku savrenost u slubi i u staleu u kojem se nalazi: onako, kako bih elio da on nae sredinu dijelei milostinju na veu slavu Boga, naega Gospodina, i na vee savrenstvo svoje due, uinit u tako i ja, ni vie ni manje, pa u se drati pravila i mjere to ih kod drugoga elim i koje smatram takvim da su na veu slavu Boju i na savrenost due. (340) Tree pravilo. Razmislit u, kao da sam na samrti, nain i mjeru kojih bih tada elio da sam se drao upravljajui svojim dobrima; i ravnajui se po njima, drat u ih se kada budem dijelio milostinju. (341) etvrto pravilo. Gledajui kako e mi biti na sudnji dan, promislit u dobro kako bih tada elio da sam vrio tu meni povjerenu slubu i dunost: pa u se sada drati pravila kojeg bih onda htio da sam se drao. (342) Peto pravilo. Kad netko osjeti da naginje i da voli neke osobe kojima bi htio udijeliti milostinju, neka prieka i dobro razmotri ona etiri prije spomenuta pravila, ispitujui i kuajui na njima svoju sklonost, pa neka ne udijeli milostinje dok im nije udovoljio te posve ostavio i napustio svoju neureenu sklonost. (343) esto pravilo. Premda nema nikakve krivnje u tome da netko preuzme kakvo dobro dano Bogu, naemu Gospodinu, da to raspodijeli, ako ga je Bog, na Gospodin, pozvao na takvu slubu, no ipak, kad odreuje koliko mora za sebe uzeti i upotrijebiti od onoga to je dobio da dade drugima, nije sigurno da li ne grijei i da li ne prelazi mjeru. Zato se onaj tko je na takvoj dunosti moe u svom ivotu i staleu srediti uz pomo spomenutih pravila.
55

(344) Sedmo pravilo. S ve navedenih razloga i poradi mnogih drugih uvijek je bolje i sigurnije, to se tie vlastite osobe i naega kunoga stanja, da se to vie ograniimo i suzimo te da se to vie pribliimo svom vrhovnom Sveeniku, svom uzoru i pravilu, to jest Kristu Gospodinu. Prema tome je i trei sabor u Kartagi (kojemu je pribivao i sv. Augustin) odredio i naloio da biskupsko pokustvo bude priprosto i siromano. Na to isto treba da gledamo kod svih drugih naina ivota, obazirui se na prilike i na stale pojedinaca i sauvavi u svemu pravi razmjer. Tako u enidbenom staleu imamo primjer sv. Joakima i sv. Ane, koji su svoje prihode dijelili u troje: jedan bi dio davali siromasima, drugi bi odredili za slubu i u korist hrama, a trei bi zadrali za se, za uzdravanje svoje i svoje obitelji. PRAVILA GLEDE SKRUPULA (345) Da se osjete i raspoznaju skrupuli i napastovanja naega neprijatelja, slue slijedea pravila. (346) Prvo pravilo. Skrupulom obino zovu ono to proizlazi iz naeg vlastitog suda i slobode, tj. kada ja slobodno stvorim sebi sud da je neto grijeh to nije grijeh, npr. kad netko sluajno pogazi kri od slamki pa onda vlastitim sudom sudi da je sagrijeio. A to zapravo i nije skrupul, ve krivi sud. (347) Drugo pravilo. Poto sam pogazio onaj kri, ili neto pomislio ili rekao, ili uinio to drugo, doe mi izvana misao da sam sagrijeio, a s druge mi se opet strane ini da nisam sagrijeio; kraj svega toga osjeam neki nemir, koliko, naime, sumnjam i koliko ne sumnjam. To je pravi skrupul i napast koju uzrokuje neprijatelj. (348) Tree pravilo. Prvog skrupula iz prvog pravila treba se nada sve uvati jer je itav zabluda; ali onaj drugi iz drugog pravila za neko je vrijeme vrlo koristan dui koja se predaje duhovnim vjebama; dapae, takvu duu uvelike pere i isti jer je veoma odvaja od svakog privida grijeha, prema onoj sv. Grgura: dobrim je duama vlastito da i ondje nazrijevaju grijeh gdje nema nikakva grijeha. (349) etvrto pravilo. Neprijatelj veoma gleda na to da li je koja dua gruba ili osjetljiva. Ako je osjetljiva, nastoji da je uini jo osjetljivijom, sve do krajnjih granica, ne bi li je to lake zbunio i smeo; ako, na primjer, opazi da neka dua ne pristaje ni na smrtni ni na laki grijeh, pa ni na sam privid promiljenoga grijeha, kad ve ne moe da je navede da padne u neto to
56

je prividno grijeh, neprijatelj nastoji da ona bar smatra grijehom neto to nije grijeh, na primjer koju rije ili najneznatniju pomisao. Ako je pak dua gruba, neprijatelj e gledati da je uini jo grubljom. Na primjer, ako prije nije marila za lake grijehe, nastojat e da ne mari ni za smrtne; ako je pak prije neto marila za grijehe, neka sada mari manje ili nikako. (350) Peto pravilo. eli li dua da u duhovnom ivotu napreduje, treba da uvijek postupa protivno od neprijatelja. Na primjer, ako neprijatelj kua da je uini grubljom, neka nastoji da bude njenijom. Na isti nain, ako neprijatelj nastoji da je uini njenijom, ne bi li je naveo da pretjera, neka dua gleda da se ustali u sredini ne bi li se potpuno smirila. (351) esto pravilo. Kad takva dobra dua hoe da rekne ili da uini neto to odgovara duhu Crkve ili predajama naih prea, a to je na slavu Boga, naega Gospodina, pa joj izvana doe misao ili napast da ne rekne i da ne uini takvo to, navodei joj prividne razloge, kao da je to tatina i slino, tada treba da digne pamet k svome Stvoritelju i Gospodinu pa, vidi li da to odgovara dunoj slubi Njemu ili joj se bar ne protivi, onda treba da uini posve protivno od te napasti te da sa sv. Bernardom odgovori: "Niti zbog tebe poeh, niti u zbog tebe zavriti." PRAVILA DA OSJEAMO S CRKVOM (352) Da istinski osjeamo s Katolikom vojujuom Crkvom, kao to bismo morali, drimo se slijedeih pravila. (353) Prvo pravilo. Odloivi posve svoj vlastiti sud, valja da drimo svoj duh spremnim i pripravnim da u svemu sluamo pravu Zarunicu Krista, naega Gospodina, a to je sveta naa Mati Crkva hijerarhijska. (354) Drugo pravilo. Pohvalno govoriti o ispovijedi sveeniku i o primanju Presvetog Sakramenta jedanput u godini, jo vie svaki mjesec, a jo bolje svakih osam dana uz potrebne i dune uvjete. (355) Tree pravilo. Hvaliti esto sluanje svete mise, a tako i pjevanje, psalme i druge molitve u crkvi i izvan nje, kao i sate rasporeene u odreeno vrijeme za sav Boanski asoslov, i za svaku molitvu, i sve kanonske sate.

57

(356) etvrto pravilo. Mnogo hvaliti redovniki stale, djevianstvo i uzdrljivost, a ne hvaliti toliko enidbu koliko ikoje od njih. (357) Peto pravilo. Hvaliti redovnike zavjete, zavjete poslunosti, siromatva i istoe i druga djela savrenosti na koja nismo vezani. A budui da se zavjet tie stvari koje nas vode do evaneoske savrenosti, valja znati da se zavjet ne moe poloiti za neto to nas udaljuje od savrenstva, kao to bi bio, na primjer, zavjet da e se tko baviti trgovinom ili da e sklopiti brak. (358) esto pravilo. Hvaliti moi svetaca, tujui te relikvije i utjeui im se, hvaliti postaje hodoaa, oproste, svete godine, kriarske povlastice i paljenje svijea u crkvama. (359) Sedmo pravilo. Hvaliti odredbe koje se tiu posta i nemrsa kao to su korizmeni i kvatreni post, postovi uoi blagdana, u petak i u subotu; tako i pokore ne samo unutarnje nego i vanjske. (360) Osmo pravilo. Hvaliti kienje i gradnju crkve, a isto tako i slike, i tovati ih prema onom to predstavljaju. (361) Deveto pravilo. Hvaliti napokon sve crkvene zapovijedi, uvijek spremni da traimo razloge u njihovu obranu, a nipoto protiv njih. (362) Deseto pravilo. Treba da budemo spremniji da radije odobravamo i hvalimo i uredbe i savjete svojih poglavara i njihovo ponaanje negoli da ih osuujemo. Premda, naime, nisu ni sada, a moda ni prije nisu bili kako treba, ipak protiv njih govoriti, bilo u javnim govorima, bilo raspravljajui o njima s jednostavnim narodom, znailo bi prije izazivati ogovaranje i sablazan nego korist. Pa i narod bi se tako ogorio na svoje poglavare, bilo svjetovne bilo duhovne. Stoga, kao to je tetno pred neukim pukom govoriti zlo o svojim pretpostavljenima u njihovoj odsutnosti, tako opet moe koristiti ako se njihove pogreke iznesu pred same te osobe koje ih mogu popraviti.

58

(363) Jedanaesto pravilo. Hvaliti pozitivnu i skolastinu nauku; kao to je, naime, pozitivnim nauiteljima, na primjer sv. Jeronimu, sv. Augustinu i sv. Grguru, vlastito vie buditi uvstva, da u svemu i nada sve ljubimo Boga, naega Gospodina, te da mu sluimo, tako je opet, na primjer sv. Tomi, sv. Bonaventuri, i Magistru sentencija vie vlastito da za nae doba utvruju ili objanjavaju stvari potrebne za vjeno spasenje te da se vie bave otkrivanjem i pobijanjem svih zabluda i svih varki. I uitelji skolastici, naime, premda su iz novijega doba, koriste se ne samo pravim razumijevanjem Svetog Pisma i spisima onih pozitivnih i svetih nauitelja, ve se, budui da su i sami prosvijetljeni i nadahnuti krepou s neba, pomau i crkvenim saborima, kanonima i odredbama nae svete majke Crkve. (364) Dvanaesto pravilo. Moramo izbjegavati usporedbe izmeu nas koji ivimo, i onih koji su u boljem ivotu, jer se ovjek tu nemalo vara; na primjer kad se kae: ovaj zna vie od sv. Augustina, on je drugi ili vei od sv. Franje, to je drugi sv. Pavao po dobroti, po svetosti itd. (365) Trinaesto pravilo. Da uvijek ostanemo pri istini, treba da za ono to nam se ini bijelim uvijek smatramo i vjerujemo da je crno ako tako izrekne Crkveno Poglavarstvo, u tvrdoj vjeri da je izmeu Krista, naega Gospodina, Zarunika, i sv. Crkve, Zarunice njegove, isti Duh, koji nama ravna i upravlja na spasenje naih dua. Po istom, naime, Duhu i naemu Gospodinu, koji je dao deset zapovijedi, upravlja se i ravna sveta naa Mati Crkva. (366) etrnaesto pravilo. Premda je iva istina da se nitko ne moe spasiti ako nije predodreen za nebo i ako nije u posjedu vjere i milosti, opet valja da vrlo dobro pazimo na nain kako o svemu tome govorimo i raspravljamo. (367) Petnaesto pravilo. Ne smijemo mnogo govoriti o predodreenju kao iz obiaja, nego, ako ve na koji nain ili kadikad padne o tom rije, neka se govori tako da se priprosti puk ne zavede u bludnju, kao to se koji put dogaa, na primjer kad se kae: hou li se spasiti ili osuditi, to je ve odreeno te unato mojim dobrim ili zlim djelima ne moe biti drugaije. I tako omlitave i zanemare se dobra djela koja vode k spasenju i k duevnom napretku. (368) esnaesto pravilo. Na isti nain valja pripaziti da se zbog toga to se mnogo i s puno ara govori o vjeri, a bez ikakva razlikovanja i pravilnog objanjavanja, ne dade puku povod da se ohladi i omlitavi za aktivnost, bilo to prije nego to mu je vjeru oblikovala ljubav, bilo poslije toga.
59

(369) Sedamnaesto pravilo. Isto tako ne smijemo previe govoriti i isticati toliko milosti da se ne izrodi u otrov koji e unititi slobodu volje. Moe se ipak raspravljati o vjeri i o milosti, koliko je s Bojom pomoi mogue, na veu slavu njegova Boanskog Velianstva; ali ipak ne tako ni na takav nain, osobito ne u nae tako opasno doba, da to bude na tetu dobrim djelima i slobodnoj volji ili da se do njih nita ne dri. (370) Osamnaesto pravilo. Premda valja nada sve cijeniti kada tko Bogu, naemu Gospodinu, mnogo slui iz iste ljubavi, ipak treba da mnogo hvalimo i strah pred njegovim Boanskim Velianstvom. Nije, naime, samo djetinji strah neto Bogu milo i veoma sveto, nego takoer i strah sluge. Kada, naime, ovjek ne moe da postigne ono to je bolje i korisnije, tada i on mnogo pomae da se ovjek oslobodi smrtnoga grijeha; a oslobodivi se ovoga, lako e se izdii i do straha djetinjega, koji je Bogu, naem Gospodinu, nada sve mio i drag budui da je on jedno s Bojom ljubavi.

60