BIOGRAFIJA Johann Sebastian Bach roen je 1685. u Eisenachu.

Roen je u porodici u kojoj se od najstarijih vremena svirala, komponovala i sluala muzika. Najstariji iz porodice Bach a kojeg se zna da je bio muziar je Veit Bach, Sebastianov pradjed. Kao djeak svirao je violinu, zapoeo s ocem, a zavrsio sa starijim bratom Johannom Christopom koji ce mozda biti u velikoj mjeri zasluzan za Bachova genijalna djela. U petnaestoj godini seli se u Luneberg gdje uci orgulje, cembalo te latinski jezik. Njegov zivot nije bio raskosan i buran kao kod Handela, Bachova savremenika, nego apolutno suprotan, povucen, religiozan i skroman. Svako djelo Bach je posvecivao Bogu, te mu zahvaljivao (to je pisano na originalnim notama, manuskriptu, na pocetku svake kompozicije). Uzimajuci u obzir tu cinjenicu, lako je pretpostaviti da je mnostvo njegovih djela prepuna emocije, bola i patnje. Bach je imao 20 djece, medjutim mnoga od njih nisu dozivjela starost, umrli su kao mali. Njegova prva zena, Maria Barbara Bach, rodjakinja Johanna Sebastiana Bacha, rodila mu je sedmero djece. Jedan od njih bio je Carl Phillip Emanuel Bach, takodjer uspjesni kompozitor. Po povratku sa jednog putovanja Bach nije zatekao zivu suprugu, bila je mrtva 3 sedmice. U valu tuge i ocajanja Bach ce napisati jedno od svojih najkompleksnijih i najemotivnijih djela u svom opusu, velicanstvenu Chaconne, koja ce poslije biti uvrstena u Sonatu za solo violinu br.2 u d mollu, BWV 1002. U tom djelu Bach je htio da pokaze sve muke koje prolazi jedna mrtva osoba. On je zapravo prikazao prizore iz pakla, kao Aligierova Bozanstvena komedija, prikazao je pakao, cistiliste i raj. Svaki dio kompozicije asocira na jedan od tih dijelova. Nakon Marie, Bach je ozenio 16 godina mladju djevojku, Annu Magdalenu Bach. Ona ce s njim ostati sve do njegove smrti. Posvetila mu je knjigu biografskog tipa pod nazivom Mala hronika Ane Magdalene Bach. Bach u svoje vrijeme nije bio poznat kao kompozitor. Njegova djela nisu bila shvacena u to vrijeme, ali kao orguljas je bio nenadmasiv. Svirao je na dvorovima, u crkvi, poducavao. Ovo je jedna anegdota koja govori njegovoj virtuoznsti na orguljama. Tokom njegovog koncerta improvizovao je Fantaziju i fugu u g mollu, BWV 542. 'Ono sto je ostavilo najjaci ustisak na mog oca u ovoj izvedbi na orguljama gospodina Bacha bila je njegova mirnoca i lakoca. Mada su mu noge letjele tamoamo po pedalima kao da imaju krila, izgledalo je da on ni najmanje ne pokrece tijelo, a nije se ni izvijao kako to cinili mnogi orguljasi. Njegovo sviranje je bilo savrsenstvo, koje je djelovalo lagano i nije ni u kom slucaju odavalo napor.' U posljednjim godinama Bach je napisao neka od svojih najznacajnijih djela, a njegovo posljednje, nedovrseno djelo, je 19. Fuga iz 'Umjetnosti fuge', BWV 1080. Nakon neuspjele operacije ociju, dozivio je mozdani udar, njegov vid je sve vise slabio te je 1750. preminuo. DJELA

Bachov opus je ogroman, jedan od najvecih opusa opcenito. Pisao je kantate (duhovne i svjetovne), oratorije, mise, magnifikat, korale, djela za orgulje (preludije, fuge, fantazije, tokate), sonate za orgulje, 2 svezka 'Dobro ustimanog klavira', svite i koncerte za cembalo, koncerte za volinu, po 3 sonate i partite za solo oviolinu, 4 svite za lutnju, 6 svita za violoncelo, zbirku od 19 fuga pod nazivon 'Dobro ustimani klavir' idt... Zanimljivo je to sto Bach nije napisao nijednu operu koja je u vrijeme baroka dozivjela vrhunac te bila omiljena forma. Danas se, radi preglednosti, Bachova djela klasifikovama po brojevima, od 1 do 1126. Prije svakog broja dodaje se prefiks BWV (Bach Werke Verzeichnis - Katalog Bachovih djela). BWV 1-222. U ovaj opus spadaju Bachove kantate. Napisao je oko 50 svjetovnih , a ostale su crkvene kantate. Bach je radio kao orguljas, dirigent, ucitelj u crkvi sv.Tome, te je bio primoran da svake sedmice napise novu kantatu koja ce se izvoditi na nedjeljnoj misi. Kantata se sastoji od vise stavova. Pocinje i zavrsava najcesce horskim oblikom, a u sredini se nalaze recitativi i arije. Najpopularnije kantate su mu Wachet auf, ruft uns die Stimme BWV 140, Actus Tragicus BWV 106, O Ewigkeit, du Donnerwort BWV 60 i mnoge druge... BWV 225-524. Najznacajniji iz ovog dijela su moteti, arije, korali, mise, pasije... Ovdje spada Misa u h mollu BWV 232, Magnificat u D duru BWV 243, Sanctusi, 4 mise brevis. Muka po Mateju je djelo koje je proslavilo Bacha izedbom Felixa Mendhelsona 1850. godine. BWV 525-748. Orguljaska djela. Mnostvo preludij, tokata, fantazija i fuga za orgulje. Najznacajniji su Tokata i fuga u d molu, BWV 565, Passakalja i fuga u c molu, BWV 582. U opus spadaju i trio sonate i 6 svezaka koralnih preludija. BWV 772-994. Mozemo reci opus 'etida'. Bach je ovdje napisao cembalska djela koja su sluzika kao vjezbe za njegovu djecu i ucenike. 30 dvoglasnih i troglasnih invencija kao prvi korak, zatim sve teze i teze gradivo, 6 francuskih svita, pa 6 engleskih te na kraju genijalni 'Dobro ustimani klavir'. 'Dobro ustimani klavir' se sastoji od 2 svezka od po 24 preludija i fuge. U tom djelu on je fugu kao oblik koji se javio u 16.stoljecu uzdigao na vrhunac instrumentalne barokne muzike. Svaki preludij i fuga su napisani u raslicitom tonalitetu, hromatskim redosljedom. Takodjer u ovaj dio Bachovih djela stadaju i pojedinacni, zasebni preludiji, fantazije, fuge, tokate... BWV 995-1000. 5 svita za lutnju te jedna fuga. Svite su pisane za 'lute-harpsichord', sto znaci da su se neki djelovi kompozicija izvodili na lutnji, a drugi na cembalu. BWV 1001-1040. Djela za solo violinu, violincelo, flautu, te kamerne sonate uz pratnju kontinua. BWV 1040-1071. Orkestralne kompozicije, koncerti za violinu, klavir i flautu. 4 Orkestralne svite, jedna od njih za solo flautu (2.svita u h mollu, zadnji stav Badinerie).

BWV 1072-1126. Kanoni i fuge. Najznacajnije djelo 'Umetnost fuge'. Bavh je napisao 19 fuga. Pisao je dvostruke, trostruke, pa cak i cetverostruke fuge. Posljednja je nedovrsena.