IZAZOVI I OTVORENA PITANJA

Postoji jo mnotvo otvorenih pitanja koja je potrebno na neki nain rijeiti prije no to M2M sustavi zaista dosegnu predvianu masovnost. U grubo, otvorena pitanja moemo podijeliti na ona koja se odnose na: 1. Poslovne modele i partnerstva u industriji Zadnjih godina razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija, te usvajanje odgovarajuih tehnolokih standarda znatno doprinosi otvaranju platformi za uspostavu M2M komunikacije kako s komunikacijskog, tako i s aspekta arhitektura rjeenja. Pojavljuju se otvorene M2M platforme, u obliku rjeenja koja omoguuju komunikaciju izmeu slojeva arhitekture poloenih horizontalno, koja s jedne strane omoguuju nadogradnju specifinim, vertikalnim aplikacijama, dok s druge strane osiguravaju povezanost tih istih aplikacija s odgovarajuim geografski rasprenim upravljanim ureajima. Ovakvo otvaranje platformi za uspostavu komunikacije M2M ne samo da je pobudilo interes pokretnih mrenih operatora da proire svoju dosadanju ulogu pruatelja pokretne komunikacije i sa uslugama pruanja platformi za uspostavu komunikacije M2M, nego je dovelo i do znatne izmjene aktera vrijednosnog lanca, i njihovih poslovnih modela. Akteri tradicionalnog vrijednosnog lanca su tipino opskrbljivai ureajima s ugraenim modulima za komunikaciju M2M, pruatelji pristupa ureajima, davatelji specifinih, vertikalnih rjeenja, te korisnici vertikalnog rjeenja. Pojava novih aktera zainteresiranih za uspostavu specifinih komponenti u uspostavi M2M usluga je dovela do transformacije vrijednosnog lanca te uvodi nove uloge tipa: dobavljai SIM kartica, opskrbljivan ureajima s ugraenim modulima za komunikaciju s M2M platformom, pruatelji kapilarne mree, pruatelji pristupa ureajima, davatelj platforme za komunikaciju M2M, osnovnih usluga za upravljanje ureajima i suelja za programiranje aplikacija, davatelji specifinih, vertikalnih rjeenja izgraenih nad platformom za komunikaciju M2M, pruatelji potpornih usluga, pretplatnici usluga te korisnici usluga. Iako takvi transformirani vrijednosni lanci sada sadre vei broj aktera, financijska komponenta poslovnih modela pojedinih aktera postaje jo snanija zbog optimizacije postojee infrastrukture i otvaranja platforme za komunikaciju M2M irem spektru moguih primjena [26], [27]. 2. Standardizacijske aktivnosti Globalni standardi kljuni su za postizanje inter-operabilnosti i masovnosti. Iako se u telekomunikacijskim standardizacijskim tijelima intenzivno radi na standardizaciji M2M sustava situacija je pomalo pesimistina jer se veina igraa ne moe dogovoriti to treba standardizirati i na koji nain. Dva su kljuna problema u uspostavi konkurentnog i dereguliranog trita sveobuhvatnim M2M rjeenjima. Iako postoji ransformirani vrijednosni lanac, on jo uvijek nije usuglaen i prihvaen u iroj zajednici proizvoaa relevantnih tehnologija, regulatornih tijela i korisnika. S druge strane, ne postoje ni standardi koji bi omoguili, kako tehniki tako i procesno realizaciju M2M rjeenja sa kraja na kraj [28], [29]. Meutim postoje odreena standardizacijska tijela i druge organizacije koja sudjeluju u rjeavanju problema uspostave konkurentnog i dereguliranog M2M trita. Zajednica od sedam organizacija za razvoj standarda je, u suradnji sa 3GPP grupacijom, pokrenula globalnu inicijativu za M2M normizaciju OneM2M [22], ija je osnovna zadaa usmjeravanje aktivnosti zajednice prema izradi opih normizacijskih rjeenja u M2M domeni. Cilj inicijative je pomo industriji u ostvarivanju M2M vrijednosnih lanaca, potrebnih tehnologija i sveobuhvatnih rjeenja kroz jasno definirane i globalno usvojene tehnoloke i druge specifikacije. OneM2M je krenuo s radom prilino ambiciozno, najavljujui da e slijedee izdanje standarda biti objavljeno est mjeseci nakon njihovog poetka rada. To se trebalo desiti krajem prole 2012. godine, meutim do danas novo izdanje standarda jo nije izdano. 3. Sigurnost u M2M sustavima - Generalno, pojam (informacijske) sigurnosti oznaava skup mjera (tehnika, postupaka, radnji) za zatitu informacija i informacijskih sustava od raznih prijetnji kao to su neautorizirani pristup i koritenje informacija, otkrivanje i promjena

informacija, uskraivanje pristupa informacijama i uslugama danog informacijskog sustava. Tri kljuna faktora u informacijskoj sigurnosti jesu: zatita povjerljivosti (eng. confidentiality), integritet podatka i izvorita podataka (eng. data and source integrity) i osiguravanje dostupnosti (avaliability) usluge. Moderni komunikacijski sustavi definiraju razne mehanizme za osiguravanje navedenih sigurnosnih usluga. Sustavi za komunikacije M2M, u tom smislu, nisu iznimka. injenice koje znaajno oteavaju zatitu komunikacija M2M jesu veliina M2M mree (potencijalno veliki broj M2M ureaja) te rad M2M ureaja u nekontroliranim (neprijateljskim hostile) okruenjima bez ljudskog nadzora [13], [14]. 4. Zahtjeve na komunikacijske mree - Iz prije navedenih poglavlja primjera M2M usluga i aplikacija moe se zakljuiti da svi navedeni sustavi pokrivaju razliite domene u industriji i drutvu pa se zbog razliitih potreba pojedinih aplikacija razlikuju i zahtjevi na karakteristike telekomunikacijskih mrea. Drugim rijeima, ne postoji jedinstven skup zahtjeva i karakteristika koje operator telekomunikacijskih mrea mora ispuniti koji se moe primijeniti na sve M2M aplikacije. Mreni operatori e morati biti u stanju razlikovati pojedine ureaje za komunikaciju M2M kako bi na optimalan pruali pojedine usluge krajnjim korisnicima. 5. Identificiranje i adresiranje u M2M sustavima Ve je u ranijim poglavljima spomenuto da krajnji ureaji u komunikaciji M2M mogu biti razliitih tipova. Moe se raditi o raunalima, mobilnim telefonima, senzorima, pametnim brojilima, procesorima, automobilima itd. M2M sustav treba omoguiti komunikaciju izmeu razliitih entiteta bez obzira o tome o kojoj se komunikacijskom tehnologiji radi te bez obzira na to koji se mehanizam za identificiranje i adresiranje krajnjih strojeva koristi. Primjerice, mrea temeljena na protokolu IP mora omoguiti komunikaciju izmeu entiteta bez obzira na to da li se za adresiranje koristi statika ili dinamika IP adresa, sa privatnog ili javnog adresnog prostora. Nadalje, senzori spojeni na mreu mogu koristiti razne komunikacijske tehnologije, npr. ZigBee, Wi-Fi, Bluetooth itd. Neovisno o tome koji omunikacijski protokol se koristi, potrebno je identificirati senzore na jedinstveni nain koji omoguava univerzalnu i fleksibilnu uspostavu komunikacije u heterogenim mreama. 6. Regulatorni aspekti - Zakonska regulativa i propisi su vaan pokreta M2M trita. Primjer toga je uvoenje sustava inteligentnog mjerenja. Proces uvoenja pametnog mjerenja je jedan od temeljnih pokretaa otvaranja trita elektrine energije. Uloga regulatora u njemu je od izuzetne vanosti u smislu praenja procesa te poticanja uvoenja naprednih IT tehnologija. Obaveze regulatora u procesu uvoenja pametnog mjerenja nisu jasno definirane u zemljama Europske zajednice. Njegova uloga se uglavnom svodi na kontrolu cijena mjernih ureaja kao i nadgledanje uvoenja sofisticiranijih brojila s daljinskom komunikacijom. Meutim, proces otvaranja trita elektrine energije veoma je teko provesti bez uvoenja sustava daljinskog oitanja brojila elektrine energije. Stoga se uloga regulatora nuno mora proiriti sa zahtjevom praenja procesa otvaranja trita, definiranjem modela trita, metodologije tarifnih sustava itd. [25]. Osim toga, vano je naglasiti i da je u nekim podrujima potrebno meudjelovanje vie regulatornih tijela. Primjerice, za pokretanje masovne implementacije pametnog mjerenja struje potrebno je regulatorno tijelo koje e se baviti energetskom stranom prie i standardima koji se odnose na energetski dio rjeenja, kao i regulatorno tijelo koje e se baviti telekomunikacijskom stranom prie i standardima koji se odnose na telekomunikacijski dio rjeenja. Usklaenje rada, meusobno razumijevanje i uzajamni rad ta dva regulatorna tijela kljuni su za uspjeno unapreenje energetskih rjeenja temeljenih na komunikaciji M2M. 7. Upravljanje M2M sustava itav niz otvorenih pitanja spada u kategoriju upravljanja sustavom M2M. Pod upravljanjem sustavom M2M spadaju mehanizmi upravljanja kao to su: administracija strojeva, definiranje strojeva i korisnika u sustavu M2M, konfiguriranje strojeva, (automatsko) unapreivanje softvera, praenje alarma, naplata, organiziranje strojeva, buenje

strojeva itd. Za postizanje masivnosti efikasno upravljanje strojevima je od krucijalne vanosti. U svijetu komunikacije M2M u odnosu na upravljanje u dananjim mreama potreban je vei nivo autonomnosti i automatizacije radi same prirode komunikacije M2M. Jedan od najveih problema u upravljanju M2M strojeva su ve postojea rjeenja koja su donekle dobro odreena, ali su specifina za odreenu primjenu te nepostojanje standarda za M2M domenu. IP for Smart Objects (IPSO) [32] je neprofitna udruga koja je nastala sa ciljem pruanja podrke raznim udrugama koje ele promovirati protokol IP kao temeljnu tehnologiju za povezivanje pametnih objekata. Udruga je osnovana i da promovira rad IEEE i IETF standardizacijskih tijela. Radne grupe 6lowpan [33], Roll [34] i CoRE [35] koje djeluju unutar udruge IETF propisale su standarde kojima je obuhvaeno cjelovito rjeenje za M2M. Radna grupa 6lowpan u svojim dokumentima opisuje prilagodbu za komunikaciju protokolom IPv6 za IEEE 802.15.4 [33]. Radna grupa Roll opisuje rjeenja za usmjeravanje u mreama sa malom propusnou (eng. low power and lossy networks, L2N) [34]. Radna grupa CoRE opisuje za praenje i upravljanje pametnih objekata u mreama L2N. OMA Device Management [33] je protokol za upravljanje ureajima kojeg standardizira udruga Open Mobile Alliance (OMA). Postojea revizija protokola OMA DM prua podrku za upravljanje objekata (Management Objects, MO) koja je prilino dobro prilagoena i za upravljanje strojeva u domeni M2M. MO su logiki skupovi vorova kojima se upravlja naredbama protokola za upravljanje. Svaki vor u MO moe biti malen kao jedan broj ili velik kao binarni softver (software binary) ili neki drugi objekt. Protokol upravljanja treba biti agnostian prema sadraju ili vrijednosti koji MO poprima te ga treba tretirati na transparentan nain. Svaki MO definiran je u datoteci Device Description Framework (DDF) koja omoguuje posluitelju upravljanje objektima na ispravan nain. Koncept MO se u komunikaciji M2M moe koristiti ne samo za upravljanje krajnjim ureajem, ve i za upravljanje aplikacijama, osjetilima, aktuatorima te strojevima u kapilarnim mreama. Naravno, to znai da i M2Maplikacija kao i stroj moraju imati potrebnu podrku za koritenjem MO-a. Primjerice, aplikacija na strani posluitelja moe jednostavno pristupiti strojevima u kapilarnoj mrei koji se nalaze iza pristupnika ukoliko postoji MO koji odreuje koji stroj pripada kojem pristupniku. Iako danas postoji veliki broj standardiziranih MO-a, veina njih se odnosi na povezivost ili usluge u telekomunikacijskoj mrei. U ovom trenutku ne postoji standardizirani MO za primjenu u komunikaciji M2M pa proizvoai opreme i programeri koriste svoja specifina rjeenja za tu ulogu. Na web stranici OMA-e [34] postoji popis svih MO-ova od kojih se neki mogu koristiti i za dijagnostiku i praenje strojeva, npr. za dijagnostiku i upravljanje (The Diagnostics & Monitoring Framework), upravljanje mogunostima strojeva (Device Capability Management Object), upravljanje softverom strojeva (Software Component Management Object), zakljuavanje i brisanje definicije strojeva (Lock and Wipe Management Object), vremenski odreeno upravljanje strojeva (Device Management Scheduling), upravljanje osvjeavanjem softvera (Firmware Update Management Object), te za upravljanje sinkronizacijom izmeu podataka (Dana Synchronization Management Object) [30], [31]. Iako se postojei objekti mogu koristiti i za M2M sustave oni nisu prilagoeni upravo za tu primjenu te je potrebno napraviti poboljanja koja se uglavnom odnose na veliki viak beskorisne informacije u odnosu na broj korisne informacije i kompleksnost. Izazovi navedeni u prethodnom poglavlju otvaraju mnoga znanstveno istraivaka podruja. Nastavak svojeg znanstvenog istraivanja nastavila bi na podruju upravljanja M2M sustava, detaljnije, na podruju upravljanja osjetilima. Topologija mrea osjetilnih vorova se uslijed rasporeda buenja, pokretljivosti ili kvara nekog osjetila konstantno mijenja. Kako su osjetila tipino kvarljiva, malih snaga i malih resursa, pokazuje se potreba za implementacijom mehanizama samo-podeavanja (eng. self-configuration) i samoorganiziranja osjetila (eng. selforganization) kako bi mrea radila neovisno o navedenim dogaajima. Postoje mnoga istraivanja koja se bave razvojem algoritama za samo organiziranje osjetila, kojima se poboljava pouzdanost i tonost informacija u mreama osjetila. Primjer toga je istraivanje na temu Samo-organizirajue sinkronizacije u komunikaciji strojeva zasnovana na modelu

impulsno spregnutih oscilatora koji je inspiriran krijesnicama [36]. Samo-organizirajua pokretna mrea osjetila je sastavljena od osjetilnih vorova koji spontano mogu stvoriti ad hoc mreu, sami sastaviti mreu, dinamiki se prilagoditi degradaciji uvjeta ili kvaru na stroju, upravljati pokretljivosti osjetila i reagirati na promjene u zahtjevima koji se odnose na osjetila ili mreu. Glavna zadaa mree osjetila je procjena/otkrivanje stanja okoline na osnovu dogaaja koju alju osjetila. Meudjelovanje i dogovaranje izmeu senzora unosi poboljanja koja se tiu tonosti, pokrivenosti te mrenih performansi u odnosu na tradicionalno slanje dogaaja sa svakog osjetila sredinjem voru. Bilo bi zanimljivo istraiti mehanizme za samo-organizaciju osjetila tako da se osjetila grupiraju u odnosu na zahtjeve na mreu ili u odnosu na neki atribut osjetila, npr. preostalu bateriju. Osjetilo bi moglo prilagoditi slanje podataka u odnosu na stanje u mrei koje su javili njegovi susjedi ili delegirati neke zadatke osjetilu koje ima vie resursa [41]. Istraivanja na tu tematiku uglavnom se odnose uglavnom na osjetila koja su smjetena u homogenim mreama (npr. pokretna mrea). Kako su osjetila u komunikaciji M2M smjetena u heterogenim mreama raznih performansi trebalo bi napraviti prvenstveno analizu da li se postojei modeli kao to je primjerice DISON [41] mogu primijeniti i u heterogenim mreama, te koja su poboljanja modela potrebna za rad u heterogenim mreama. Postoje mehanizmi za detekciju kvarova osjetila koji se temelje na prikupljanu podataka iz informacija o usmjeravanju, za razliku od standardnih metoda detekcije kvarova kao to su probne poruke (ping), periodi ko javljanje (heartbeat) ili algoritmi temeljeni na traevima (gossip based). Postoje napredniji algoritmi koji se temelje na fragmentiranju mree u grupe to moe smanjiti koliinu razmijenjenih poruka [42]. Drugi nain je primjer samo-organizirajui mehanizam temeljen na usmjeravanju pomou mrava [43]. Ako gledamo upravljanje kvarovima na razini usluga postoje sloene usluge koje se sastoje od jednostavnih. Funkcionalnost sloene usluge ovisi o funkcionalnosti jednostavnih usluga. Kada se jednostavna usluga izvrava na ureaju u beinoj mrei koji je u kvaru, potrebno je upravljati sa sloenom usluga tako da se jednostavna usluga zamijeni sa nekom drugom jednostavnom uslugom.