Orhan Pamuk

Snijeg
S turskoga prevela Marta Andri

VUKOVI & RUNJI ZAGREB 2006.

Bavimo se opasnim krajnostima asnim lopovom, njenim ubojicom,

Praznovjernim ateistom.
ROBERT BROVCNING, Apologija biskupa Rlougrama
U knjievnom djelu politika je kao pucanj pitolja usred koncerta -gruba stvar koju je
nemogue ne primijetiti. Sad emo govoriti o veoma runim stvarima...
STENDHAL, Parmskt kartuzijanski samostan
Unitite narod, slomite ga, uutkajte ga.
Jer europsko je prosvjeenje mnogo vanije od naroda.
DOSTOJEVSKI, iz Biljeaka za 'Brau Karamazove'
Zapadnjak u meni se uznemirio.
JOSEPH CONRAD, Pred zapadnjakim oima

Sadraj
1. Putovanje u Kars
2. Udaljene mahale
3. Siromatvo i povijest
4. Ka i Svila u slastiarnici Novi ivot
5. Prvi i zadnji razgovor ubdjice i ubijenoga
6. Muhtarova tuna pria
7. U sjeditu Stranke, u Policiji, te ponovno na ulicama
8. Pria o Modrom i Rustemu
9. Nevjernik koji se ne eli ubiti
10. Snijeg i srea
11. Ka i ejh efendija
12. Nedipova pria o Hidran
13. etnja s Kadifom, pod snijegom
14. O ljubavi, pokrivanju i samoubojstvu, za veernjim objedom
15. U Narodnom kazalitu
16. Nedipov krajolik i Kaova pjesma
17. Igrokaz o djevojci koja spaljuje svoju feredu
18. Revolucija na pozornici
19. No prevrata
20. No koju je Ka prespavao i jutro nakon nje

21. Ka u hladnim, stranim odajama

22. Karijere Sunaja Zaima: vojska i moderno kazalite
23
24.
25
26.

Sa Sunajem u kriznom tabu

esterokutna pahulja
Ka s Kadifom u hotelskoj sobi
Modri se obraa cijelom Zapadu

27- Ka pokuava nagovoriti gospodina Turguta da potpie proglas

28. Ka i Svila u hotelskoj sobi
29 U Frankfurtu
30. Kratkotrajna srea
31 Tajni sastanak u Hotelu Azija
32. O ljubavi, beznaajnosti i nestanku Modroga
33- Strah od metka
34- Posrednik
35- Ka i Modri u eliji
36 Pogodbe oko ivota i igre, umjetnosti i politike
37- Pripreme za zadnju predstavu
38. Prisilno gostovanje
39- Ka i Svila u hotelu
40. Nedovreno poglavlje
41 Izgubljena zelena biljenica
42 Iz Svi li na kuta
43- Zadnji in
44- etiri godine kasnije u Karsu
Rjenik turcizama
Prevoditeljiine biljeke

I.
Tiina snijega
Putovanje u Kars
TIINA snijega, mislio je ovjek u autobusu na sjedalu iza vozaeva. Da je to bio
poetak kakve pjesme, ono to je u sebi osjeao nazvao bi "tiinom snijega".
Na autobus koji e ga od Erzuruma prevesti do Karsa stigao je u zadnji as. Do
erzurumskog autobusnog kolodvora bio je dospio iz Istanbula nakon dvodnevnoga
putovanja kroz snjene meave, i dok je po prljavim i hladnim hodnicima, s torbom u
ruci, pokuavao doznati odakle kreu autobusi za Kars, netko mu ree da jedan takav
upravo polazi.
Uspio je uhvatiti autobus, staro vozilo marke Magirus; vozaevu pomoniku nije se
dalo ponovno otvarati prtljanik pa mu je rekao da ure. Stoga je uza se imao veliku
tamnocrvenu torbu marke Bally, stajala mu je medu nogama. Sjedio je uz prozor, u
debelom kaputu boje pepela. Kupio ga je pet godina ranije u Frankfurtu u jednom
Kaufhofu. Napomenimo odmah kako e mu tijekom dana koje e provesti u Karsu taj
njeni, lijepi kaput biti uzrokom stida i nespokoja, ali jednako tako i izvorom osjeaja
sigurnosti.
im je autobus krenuo, na putnik kraj prozora irom je otvorio oi u nadi da bi
moda mogao vidjeti neto novo. Dok je on tako promatrao rubne erzurumske
mahale, njihove majune i bijedne duanie i pekarnice te se pokuavao naviriti u
trone kavane, poeo je prelijetati snijeg. Bio je tei i krupniji od snijega to je padao
tijekom puta od Istanbula do Erzuruma. Da putnik kraj prozora nije bio tako umoran
od putovanja i da se malo paljivije zagledao u krupne pahulje to su se s neba
sputale poput perja, mogao je naslutiti da se blii snana snjena meava; mogao je
moda na samom poetku shvatiti kako je krenuo na put koji e mu

ivot stubokom promijeniti; mogao se, moda, istoga trena okrenuti i vratiti.
Ali, on na povratak nije ni pomiljao. Pogled je upravio prema nebu to je, kako se
sputala veer, bivalo svjetlije od tla. Sve krupnije i krupnije pahulje noene vjetrom
nije smatrao vjesnicima nadolazee nesree, nego dugo iekivanim znacima sree i
prostoduja, napokon doekanog nasljedstva koje mu je namrlo djetinjstvo. U
Istanbul, grad svoga djetinjstva i sretnih godina, nakon dvanaest godina prvi se put
vratio tjedan dana ranije da bi prisustvovao pogrebu svoje majke. Ostao je ondje etiri
dana, a potom posve neplanirano krenuo put Karsa. Osjeao je da ga je taj snijeg
nadnaravne ljepote usreio ak i vie nego ponovni susret sa Istanbulom nakon tolikih
godina. Bio je pjesnik i u jednoj od svojih starijih pjesama - poznatoj veoma malom
broju turskih itatelja - napisao je kako nam jednom u ivotu snijeg pada i u snovima.
I dok je snijeg, ba kao i u snovima, padao neujno i beskrajno dugo, na putnik se,
proien godinama prieljkivanom nevinou i istoom, optimistino odvaio
povjerovati da ovaj svijet moe smatrati svojim domom. Malo potom uinio je neto
na to ve jako dugo nije ni pomislio: u svom je sjedalu zaspao.
Iskoristimo njegov san i priapnimo poneto o njemu! Iako je u Njemakoj proivio
dvanaest godina kao politiki izgnanik, on se nikada nije pretjerano zanimao za
politiku. Poezija je bila njegova glavna strast i jedina misao. Imao je etrdeset dvije
godine; bio je samac, nikada se nije enio. Za jednog Turina bio je povisok, mada se
to ne moe vidjeti dok spava sklupan u sjedalu; bio je svijetle puti, zbog putovanja
jo bijede, a kosa mu je bila smea. Bio je povuen i volio je samou. Da je mogao
vidjeti to se dogodilo ubrzo nakon to je zaspao - kako mu je glava zbog truckanja u
autobusu spuznula prvo na rame, a zatim i na grudi putnika koji je sjedio uza nj umro bi od srama. Na putnik, tijela nalegnutog na suputnika, bio je dobronamjeran i
astan ovjek, i zbog tih svojih osobina - poput Cehovljevih beznadno tromih i
neuspjenih junaka - uvijek pomalo tugaljiv. Kasnije emo se jo mnogo vraati
problemu tuge. Jasno je da on u tom neugodnom poloaju nee moi jo dugo spavati,
zato na brzinu recimo jo i ovo: ime mu je Kerim Alakuoglu, ali mu se ono nikada
nije svialo pa je uvijek elio da ga oslovljavaju inicijalima: da ga zovu Ka. Stoga
emo i mi u ovoj knjizi tako postupiti. Jo tijekom kolovanja, na je junak svoje
zadae i ispite tvrdoglavo potpisivao s Ka; na fakultetu se na evidencijskim listama
biljeio kao Ka, riskirajui svaki put da time izazove sukob s profesorima i dravnim
slubenicima. Potrudio

se da to ime prihvate i njegova majka, obitelj i prijatelji, a kako je pod njim objavio i
svoje zbirke pjesama, ime Ka je medu Turcima u Turskoj i Njemakoj pratila
slabana, tajnovita slava. Nakon to su krenuli iz erzurumskog kolodvora, voza
autobusa zaelio je putnicima sretan put, pa dopustite da i ja uinim isto i dodam:
Sretan ti put, dragi Ka... Ne, ne bih vas elio obmanjivati: ja sam Kaov stari prijatelj i
sve ono to e ga u Karsu snai znao sam i prije nego to poeh priati ovu priu.
Nakon Horasana autobus je skrenuo prema sjeveru, ravno prema Karsu. Kad se na
jednoj od uzbrdica, to su sa svakom okukom bivale sve vie, iznenada ukazala
konjska zaprega, voza je naglo zakoio i Ka se istoga trena probudio. Nije mu
trebalo dugo da se prikljui ozraju zajednitva i saveznitva koje je bilo zavladalo
autobusom. Svaki put kad bi na zavojima ili uz ivice stjenovitih provalija autobus
usporio, i on je kao i putnici iza njega - mada je sjedio neposredno iza vozaa ustajao ne bi li bolje vidio put; suputniku koji je s pomonikom gorljivou vozau
brisao zamagljeno prednje staklo kaiprstom je pokazao kutak koji mu je promaknuo
(pomo je ostala nezamijeena), a kad je vijavica postala tako jaka da su brisai
zakazali te se prednje staklo u jednom trenu pretvorilo u bijelu plohu, i on je, poput
vozaa, pokuavao dokuiti kamo ide put koji se vie i nije mogao razabrati.
Znakove pokraj puta zakrio je snijeg pa ih se nije moglo proitati. Kad je meava
ojaala, voza je ugasio duga svjetla, i dok se put u polutami neto bolje nazirao,
autobusom je zavladao mrak. Putnici su, prestravljeni i bez ijedne rijei, promatrali
ulice sirotinjskih kasabica pokrivenih snijegom, blijeda svjetla ruevnih jednokatnica,
putove do udaljenih sela, zbog snijega neprohodne, i ponore obasjane slabanim
svjetlima autobusa. Ako su priali, aputali su.
Tako je i Kaov susjed, onaj kojemu je zaspavi spuznuo na grudi, apu-ui upitao
Kaa zato je krenuo u Kars. Bilo je lako zakljuiti da Ka nije odande.
"Ja sam novinar", apnuo mu je Ka. To nije bila istina. "Idem u Kars radi opinskih
izbora i ena koje su poinile samoubojstvo." To je bila istina.
"Govore da su sve istanbulske novine pisale da je predsjednik opine u Karsu ubijen, i
o enama samoubojicama...", odgovorio mu je susjed obuzet nekim snanim
osjeajem za koji Ka nije mogao procijeniti je li ponos ili stid.
Tri dana poslije Ka e, uplakan, ponovno susresti toga mravog, lje-pukastog seljaka
u Karsu, na Halid-painoj aveniji zatrpanoj snijegom.

Tijekom putovanja progovorio je s njim u jo nekoliko navrata. Doznao je da je majku

otpravio u bolnicu u Erzurum zato to ona u Karsu nije dovoljno dobra, da se bavi
stoarsrvom u jednom selu negdje u okolici Karsa, da mu je teko, ali da se ne buni,
da ne ali sebe nego - zbog nekih tajnovitih razloga koje Kau nije odao - dravu, i da
mu je drago to jedan ueni gospodin poput Kaa dolazi ak iz Istanbula da bi se
posvetio problemima koji su zavladali Karsom. U njegovim jednostavnim rijeima i
ponositu dranju bilo je neega plemenitog to je kod Kaa pobudilo potovanje.
Ka je osjeao kako ga prisutnost toga ovjeka smiruje. Tijekom dvanaest godina
provedenih u Njemakoj nikada nije bio osjetio takav spokoj: sjeao ga se iz onih
vremena kad je znao uivati u njenom suosjeanju prema onome koga bi smatrao
slabijim od sebe. U takvim bi prilikama na svijet nastojao gledati oima ovjeka
punog saaljenja i ljubavi. Uinivi i sada to isto, shvatio je da se manje boji
beskrajne snjene meave i da autobus nee zavriti na dnu kakve provalije, nego e makar i kasnio - stii do Karsa.
Kad se autobus u deset sati, s tri sata zakanjenja, poeo probijati ulicama Karsa
pokrivenima snijegom. Ka uope nije mogao prepoznati grad. Nije mu bilo jasno gdje
bi se trebao nalaziti eljezniki kolodvor to se pred njim bio pojavio onoga
proljetnog dana kad je prije dvadeset godina doao u Kars vlakom s parnom
lokomotivom, ni gdje je Hotel Republika "s telefonom u svakoj sobi" do kojega ga je
voza fijakera bio dovezao izvozavi ga prethodno po itavu gradu. Kao da je sve bilo
izbrisano ili nestalo pod snijegom. Dva-tri fijakera na autobusnom kolodvoru
prizivala su sjeanja, ali je grad izgledao mnogo tunije i siromanije od onog iz
njegovih uspomena. Kroz zaleene prozore autobusa ugledao je betonske stambene
zgrade kakve su u posljednjih desetak godina niknule po itavoj Turskoj, panoe od
pleksiglasa zbog kojih su sva mjesta postala jedno drugome nalik, i izborne plakate na
uzicama razvuenima s jedne na drugu stranu ulica.
im je, zakoraknuvi iz autobusa, zagazio u meki snijeg, u nogavice mu strugnu otra
hladnoa. Dok se raspitivao za Hotel Snjena palaa gdje si je jo iz Istanbula
telefonom rezervirao sobu, medu putnicima koji su od vozaeva pomonika uzimali
prtljagu ugledao je neka poznata lica, ali je snijeg toliko padao da se nije mogao sjetiti
tko bi oni trebali biti.
Nakon to se smjestio u hotelu, otiao je u gostionicu Zeleni zaviaj i ondje ih
ponovno ugledao: jedan mukarac, iscrpljen i umoran, ali jo

uvijck lijep i privlaan, i debela, ali graciozna ena, oigledno njegova supruga. Ka ih
je pamtio iz Istanbula, iz revolucionarnoga politikog kazalita sedamdesetih godina.
ovjek se zvao Sunaj Zaim. Promatrao ih je rasijano i odsutno; u jednom mu je trenu
sinulo kako je ta ena slina nekoj djevojici iz njegova razreda iz osnovne kole. I na
licima drugih mukaraca za njihovim stolom zapazio je bljedilo i beivotnost tako
svojstvenu kazalitarcima... Sto li je ta mala kazalina skupina radila u tom
zaboravljenom gradu te hladne veljake noi?... Prije nego to je napustio gostionicu mjesto koje je dvadeset godina ranije vrvjelo od utogljenih slubenika s kravatama Kau se uinilo da je za drugim stolom ugledao jednog od naoruanih ljeviarskih
junaka iz sedamdesetih godina. Ali kao da je snijeg prekrio sjeanje na njega, jednako
kao i tu gostionicu i osiromaeni, izdiui Kars.
Jesu li ulice bile puste zbog snijega ili po tim zaleenim kaldrmama i inae nikada
nikoga nije bilo? Paljivo je itao plakate po zidovima: izborne plakate, reklame za
narodne uionice i restorane, i proglase protiv samoubojstva s parolama "ovjek je
Allahovo remek-djelo, a samoubojstvo je hula" koje je mjesna vlast nedavno dala
polijepiti. U jednoj polupraznoj ajani, kroz izloge okovane ledom, ugledao je grupicu
mukaraca okupljenu oko televizora. Susret sa starim kamenim kuama u ruskom stilu
barem ga je malko razveselio; zbog njih je Kars u njegovu sjeanju ivio kao posebno
mjesto.
Hotel Snjena palaa bio je jedna od onih profinjenih ruskih graevina s dakom
Baltika. Toj dvokatnici uskih, izduenih prozora prilazilo se kroz dvorite iji je ulaz
bio nadsvocn lukom. Proavi ispod visokog luka izgraenog stotinu i deset godina
ranije - visokoga zato da bi konjske zaprege mogle ispod njega nesmetano prolaziti Ka je zadrhtao od jedva primjetnog uzbuenja, ali je bio toliko umoran da se na to
nije osvrnuo. Recimo ipak da je to uzbuenje bilo povezano s jednim od razloga
njegova dolaska u Kars: tri dana ranije, u Istanbulu, svratio je u urednitvo novina
Republika i ondje susreo svog prijatelja iz mladosti, Tanera, a taj mu je rekao da e se
u Karsu odrati opinski izbori i ispriao mu kako je u Karsu, jednako kao i u
Batmanu, mlade djevojke zahvatila samoubilaka poast te mu predloio da, ukoliko
eli pisati o tim temama i usput dobiti priliku da nakon dvanaest godina izbivanja vidi
i upozna pravu Tursku, poe u Kars, za to bi mu on mogao - budui da nitko drugi
nije zainteresiran za taj posao - izdati novinarsku iskaznicu. Na kraju svega dodao je i
to da u Karsu ivi njihova prijateljica s fakulteta, lijepa Svila. Iako se razvela od
Muhtara, rekao je, ostala je ondje ivjeti s ocem i mladom sestrom u Hotelu Snjena
palaa. Sluajui Tanera, politikog komentatora u Republici, Ka se bio sjetio Sviline
ljepote.
U hotelskom predvorju visokoga svoda recepcionar Davit gledao je televiziju. Kau je
predao kljueve sobe na drugom katu s brojem 203. Zatvorivi za sobom vrata sobe,
Ka je odahnuo. Paljivo se preispitao i zakljuio kako mu se tijekom putovanja suprotno njegovim strahovanjima - ni misli ni srce nisu muili pitanjem hoe li Svilu
u hotelu zatei ili nee. Mogunosti da se zaljubi bojao se nasmrt i gotovo
instinktivno: bila je to intuicija poznata ljudima ije se ogranieno ljubavno iskustvo
svodi na nisku od boli i stida.
Oko ponoi, u pidami, prije nego to je legao, u tami sobe priao je prozoru i lagano
razmaknuo zastore. Gledao je kako snijeg bez prestanka pada krupnim, tekim
pahuljama.

2.
Na je grad spokojno mjesto
Udaljene mahale
PREKRIVAJUI gradsku prljavtinu, blato i tamu, snijeg bi kod Kaa uvijek budio osjeaj
istoe, ali nakon prvoga dana provedena u Karsu on je za njega i/.gubio nevinost.
Ondje je snijeg bio neto zamorno, nesnosno, zastraujue. itave je noi padao. Ni
dok je Ka toga jutra hodao ulicama, sjedio u kavanama punim nezaposlenih Kurda,
susretao se - s papirom i olovkom u rukama, poput okorjela novinara - s glasaima,
uspinjao se strmim i zaleenim kaldrmama siromanih mahala te razgovarao s predsjednikom opine, valijinim pomonikom i obiteljima djevojaka koje su se ubile,
snijeg uope nije stajao. U djetinjstvu su mu prizori ulica pokrivenih snijegom, dok bi
ih promatrao s prozora svoga sigurnog doma na Niantau', izgledali kao prizori iz
kakve bajke; isti ti prizori sad su mu davali naslutiti kako je spokojan ivot srednje
klase (a sjeanje na taj ivot ve je godinama bio nosio u sebi kao posljednje utoite)
doao do svoga kraja, da bi mjesto prepustio siromatvu iji tuni kraj nije elio ni
zamiljati.
Rano izjutra, dok se grad jo budio, ne obazirui se na snijeg to je padao. Ka se urno
uputio kroz Ataturkovu aveniju prema najsiromanijem dijelu Karsa s mahalama
potleuica podignutih preko noi, k etvrti pod imenom Kaleii2. Zbog svega to je
vidio gazei brzim koracima ispod grana divljih maslina i platana, otealih od snijega:
zbog starih i dotrajalih ruskih kua kroz ije su prozore bile izvedene cijevi sobnih
pei, zbog snijega to se sputao u praznu utrobu tisuljetne armenske crkve
uspravljene ponad spremita za ogrjev i transformatora, zbog opora razularenih pasa
to su na petstogodinjem kamenom mostu preko zaleena potoka lajali na svakog
prolaznika, i tankih vitica dima ponad majunih straara mahale Kaleii koja se pod
snijegom inila pustom i

Snijeg
ostavljenom - zbog svega se toga toliko raalostio da su mu se oi napunile suzama.
Dvoje djece, djevojica i djeak, poslani zarana k pekaru s druge strane potoka,
gurkali su se nosei u narujima tople kruhove i tako se veselo smijali da se i Ka
njima osmjehnuo. Nije ga toliko dirnulo tamonje siromatvo ili beznae, nego neto
to e sljedeih dana opetovano susretati u svakom kutku grada: u praznim izlozima
fotografskih radnji, na vlanim prozorima ajana dupkom punih besposlenih kartaa,
na pustim trgovima pod snijegom... To to ga je toliko potreslo bio je udan i snaan
osjeaj samoe. inilo se da je taj grad zaboravljen od svih i da e snijeg nad njim
tiho padati do svretka svijeta.
Toga je jutra Kaa pratila srea: posvuda je doekan kao poznati istan-bulski novinar,
osoba s kojom su se svi uz veliko zanimanje eljeli poru-kovati; svatko mu je - od
valijina pomonika pa do onih najsiromanijih
- otvorio vrata i s njim razgovarao. Graanima Kar.sa predstavio ga je gospodin
Serdar, izdava Novosti graninoga grada s nakladom od tristo dvadeset primjeraka,
koji je svojedobno pisao izvjetaje za list Republika (veina ih nikada nije objavljena).
Kaova prva dunost toga jutra, im je krenuo iz hotela, bila je susresti se s tim - kako
su ga u Istanbulu nazivali
- "lokalnim dopisnikom"; naao ga je na ulazu u urednitvo novina i odmah shvatio
da taj ovjek poznaje cijeli Kare. Gospodin Serdar mu je prvi postavio pitanje koje e
mu tijekom tri dana provedena u Kareu biti postavljeno na stotine puta:
"Dobro doli u na grad na granici, gospodine. Ali, zato ste doli ovamo?"
Ka mu je odgovorio da je doao pratiti izbore, a moda i napisati poneto o
djevojkama samoubojicama.
"I ovdje se prie o djevojkama samoubojicama preuveliavaju, jednako kao to je to
bilo i u Batinanu", odgovorio je novinar. "Poimo do gospodina Kasima, on je
pomonik efa policije. Neka znaju da ste stigli, za svaki sluaj."
Bila je to provincijska navika koja je korijene vukla jo iz 1940-ih: svaki pridolica,
pa bio on i novinar, obiavao se javiti policiji. Ka se nije protivio; bio je politiki
izgnanik i vratio se u zemlju nakon mnogih godina progonstva, a osim toga, u gradu
se - mada se o tome nije govorilo - na neki nain osjeala prisutnost kurdske
separatistike gerile, pristalica Radnike stranke Kurdistana (skraenicom: PKK).
I tako su krenuli kroz teku snjenu vijavicu: proli su kroz natkrivenu povrtlarsku
trnicu i preko Avenije Kazima Karabekira s nizom eljezari-ja i prodavaonica
rezervnih dijelova za traktore, pokraj ajana u kojima

19
su tuni nezaposleni gosti gledali televiziju ili snijeg to je padao, i mljekarskih
duana s ogromnim kolutovima masnoga sira kaara u izlozima. Petnaest minuta bilo
im je dovoljno da poprijeko prijeu itav grad.
Gospodin Serdar je tijekom puta na tren zastao da bi Kau pokazao ugao na kojemu je
ubijen bivi predsjednik opine. Prema jednoj od glasina, ubijen je zbog nekog
banalnog lokalnog problema: zbog ruenja protuzakonito izgraena balkona. Ubojica
je pronaen tri dana kasnije u nekom selu kamo je pobjegao nakon zloina, u jednom
sjeniku, zajedno s orujem. Tijekom ta tri dana prije njegova uhienja proirilo se
toliko pria da na koncu, kad je uhien, nitko nije mogao vjerovati da je on doista
pravi krivac; jednostavnost njegova motiva bila je razoaravajua.
Zgrada Policijske uprave u Karsu bila je visoka trokatnica u Faik-bego-voj aveniji s
nizom starih kamenih kua, nekadanjim vlasnitvom ruskih i armenskih bogataa,
kasnije veinom pretvorenih u dravna zdanja. Dok su ekali pomonika efa policije,
gospodin Serdar je Kau pokazao njezine visoke ukraene stropove te mu
ispripovijedao kako je ona od 1877. do 1918. godine, tijekom ruskoga razdoblja, prvo
bila konaite "sa sto soba" u vlasnitvu nekog bogatog Armenca, a potom sluila kao
ruska bolnica.
Na hodniku se pojavio pomonik efa policije, gospodin Kasim s pivskim trbuhom, i
uveo ih u svoj ured. Ka je odmah shvatio da gospodin Kasim ne ita novine
Republika jer ih smatra previe lijevima, kao i da ga se uope nije dojmilo to to
gospodin Serdar nekoga hvali zato to je pjesnik, ali da se pred njim - zbog toga to je
vlasnik najprodavanijih lokalnih novina - ipak ustruava. Kad je gospodin Serdar
zavrio sa svojim govorom, gospodin Kasim se Kau obratio pitanjem: "elite li
zatitu?"
"Kako?"
"Dat u vam jednoga od naih ljudi u civilu. Da budete mirniji."
"Zar mi je to potrebno?" upitao je Ka uzrujavi se poput pacijenta kojemu lijenik
predlae da se pri kretanju pone pomagati tapom.
"Na je grad spokojno mjesto. Protjerali smo teroriste sklone separatizmu. Ali ipak zlu ne trebalo."
"Ako je Kars mimo mjesto, zatita mi nije potrebna.", odgovorio je Ka. U sebi je
potajno elio da pomonik efa policije jo jedanput potvrdi kako je Kars spokojno
mjesto, ali gospodin Kasim to nije ponovio.
Prvo su poli u sjeverni dio grada, do najsiromanijih etvrti, Kaleii i Bajram-paa.
Snijeg je padao kao da ne zna stati. Prilazili su kuercima sklepanim od kamena,
briketa i ljebastih metalnih ploa: gospodin Serdar bi pokucao na ulazna vrata nato
bi se prvo ukazala ena; kod nje bi

Snijeg
se raspitao za muku glavu u kui. Ako bi ga ukuani prepoznali, objasnio bi im,
glasom koji je ulijevao povjerenje, da je njegov prijatelj, poznati novinar, doao iz
Istanbula u Kars pratiti lokalne izbore. Dodao bi kako gospodin Ka nije tu samo radi
izbora, nego bi volio doznati i neto vie o problemima u Karsu; o razlozima
samoubojstava medu enskim svijetom, primjerice. Tako bi, ukoliko bi bili voljni rei
koju o onome to ih mui, uinili neto dobro i za svoj grad. Neki od domaina
poveselili bi se mislei kako su pridolice izborni kandidati koji su se obiavali
pojavljivati s limenkama suncokretova ulja, kutijama sapuna i paketima keksa i
tjestenine. Oni koji bi ih iz znatielje i gostoljubivosti odluili pozvati unutra prvo bi
upozorili Kaa da se ne boji pasa i njihova lavea. Neki bi pak vrata otvarali u strahu,
mislei kako je i to samo jo jedan od dugogodinjih, uobiajenih policijskih upada pa
bi utjeli kao zaliveni ak i nakon to bi se uvjerili da gosti nisu poslani od vlasti.
lanovi obitelji preminulih djevojaka (Ka je uskoro imao priliku uti est pria o
samoubojstvima) neprestano su ponavljali kako se djevojke nikada ni na to nisu
alile, i kako su ih ti tuni dogaaji zaprepastili i raalostili.
Goste bi uvodili u majune, ledene sobe i nudili im mjesto na naherenim stolcima i
uleknutim divanima. Podovi su ondje bili zemljani ili zastrti jeftinim, strojno pletenim
tepisima. Kako su prelazili iz kue u kuu, inilo im se da ih je sve vie. U svakoj bi
od njih. medu djecom koja su se natezala igrajui se polomljenim plastinim
igrakama (autiima i jednorukim lutkama), boicama i praznim kutijama od lijekova
i ajeva, bili posaeni uz pei na drva (netko od ukuana vatru bi s vremena na
vrijeme proeprkao ne bi li bolje grijala) ili kraj elektrinih pei napaja-nih
prokrijumarenom strujom, i ispred televizora koji se, mada do kraja stian, nikada
nije gasio; potom bi sluali prie o beskrajnim problemima u Karsu, o siromatvu, o
radnicima izbaenim s posla i djevojkama samoubojicama. Majke su plakale nad
svojim sinovima koji su ostali bez posla ili dospjeli u zatvor, hamamski posluitelji im
objanjavali da jedva prehranjuju svoje osmerolane obitelji iako rade dvanaest sati na
dan, radnici bez posla kukali kako se dvoume ak i oko odlaska u ajanu jer nemaju ni
za aj... Svi su oni, alei se na svoju hudu sreu i na dravu i opinu. Ka u svoje jade
iznosili kao da govore o problemima itave drave i naroda. U jednom trenu, usred
tunih, gnjevnih pria. Ka je primijetio kako u svim tim kuama vlada polutama;
unato jakome svjetlu to je ulazilo kn,/, prozore, naprezao se da razabere oblike
pokustva. tovie, U sljepoa koja ga je gonila da pogled okrene prema snijegu to je
vani

21
padao, kao da ga je zaogrnula, poput zavjese od tila, ili poput snjene tiine: njegov je
duh odbijao primati prie o siromatvu i bijedi.
Ipak, svjedoanstva o samoubojstvima koje je tada uo nikada nee zaboraviti; pratit
e ga sve do smrti. Ono to je za Kaa u tim priama bilo najpotresnije nije bilo
siromatvo, bezizlaznost i beutnost. Nije to bilo ni nerazumijevanje roditelja tih
djevojaka (batinali su ih na mrtvo ime, ne doputajui im ak ni izlaske iz kue), kao
ni zlostavljanje njihovih ljubomornih mueva ili besparica. Ono to ga je prestravilo i
zaprepastilo bio je nain na koji je samoubojstvo postalo dijelom svakodnevice: uvuklo se u nju neopazice, iznenada i bez imalo pompe.
Jedna je djevojka, primjerice, nekoliko dana prije nego to e je nasilu zaruiti s
nekim postarijim vlasnikom ajane, jedne veeri, kao i svake druge, veerala sa
svojom majkom, ocem, troje brae i sestara i bakom; nakon to su ona i sestra, kao i
inae, hihoui i nateui se, pokupile tanjure, pola je u kuhinju donijeti kolae; no iz
kuhinje je izila u vrt, a zatim se kroz prozor uvukla u spavau sobu svojih roditelja i
ondje se ubila oevom lovakom pukom. Njezini roditelji su, uvi pucanj, tijelo
svoje keri koja je trebala biti u kuhinji nali kako se u sobi svija i trza u lokvi krvi, i
jednako kao to nisu mogli shvatiti zato se ubila, nikako se nisu mogli domisliti ni
tomu kako je iz kuhinje dospjela u spavau sobu. Neka druga djevojka,
esnaestogodinjakinja, jedne se veeri, ba kao i svake druge, s bratom i sestrom
svaala i tukla oko daljinskog upravljaa i oko toga koji e se program gledati; otac ju
je nato, razdvojivi ih. dvaput oamario, a ona se povukla u svoju sobu i strusila
ogromnu bocu pesticida Mortalina kao da pije sodu. Trea se nesretnica s petnaest
godina udala iz ljubavi. Dijete joj je imalo est mjeseci kad se jednom, nakon
uobiajene svae s depresivnim, nezaposlenim muem, slomljena od batina zakljuala
u kuhinju i ondje se - unato urlanju njezina mua koji je, shvativi to se dogaa,
pokuavao razvaliti vrata - s unaprijed pripremljenom kukom i konopcem objesila u
samo jednom pokuaju.
Ka je bio opinjen beznadnom brzinom kojom se, prema tim priama, iz uhodane
svakodnevice prelazilo u - smrt. Svi unaprijed pripremljeni detalji - kuke unaprijed
zabijene u stropove, nabijene puke i boce pesticida prenijete iz spremita u spavae
sobe - bili su dokazom da su te djevojke i ene misli o samoubojstvu dugo, dugo
nosile u sebi.
Iznenadna samoubilaka poast medu mladim enama i djevojkama najprije se bila
pojavila u Batmanu. gradu udaljenom nekoliko stotina kilometara od Karsa. Poznato
je da je u svjetskim razmjerima broj samo-

snijeg
ubojstava mukaraca u prosjeku tri do etiri puta vei nego kod ena: upravo je zbog
toga injenica da je u Batmanu broj samoubojstava medu enama bio trostruko vei
od mukarakih, i k tome gotovo etverostruko vei od opega svjetskog prosjeka,
prvo privukla panju nekoga radinog mladog slubenika u Institutu za dravnu
statistiku u Ankari; jedan novinar, njegov prijatelj, to je otkrie potom objavio u
Republici kao blic-vijest, ali to nikoga od Turaka nije zaintrigiralo. No, vijest iz
Republike proitali su i dopisnici nekih njemakih i francuskih novina pa su se
zainteresirali za stvar, posjetili Batman i napravili reportae te ih objavili u svojim
zemljama. Na to su odmah reagirali i turski novinari: tako su se i domae i strane
novinarske ete sjatile u Batman. Interes i panju medija neke su djevojke doivjele
samo kao dodatan poticaj za odvaan samoubilaki korak, upozoravali su dravni
slubenici zadueni za problem samoubojstava.
Pomonik karskoga valije rekao je Kau da broj samoubojica u Karsu prema statistici
jo nije dostigao onaj u Batmanu i da se "zasad" ne protivi Kaovu susretu s obiteljima
pokojnica, te ga zamolio da, dok s njima bude razgovarao, rije "samoubojstvo" ne
spominje pretjerano esto, kao i da se, kad bude pisao za Republiku, potrudi pisati bez
preuveliavanja sluaja. Odbor sastavljen od strunjaka za samoubojstva - psihologa,
policajaca, pravnika i slubenika Odjela za vjerske poslove - ve je, rekao je, zapoeo
s pripremama za prijelaz iz Batmana u Kars: grad je ve bio oblijepljen plakatima s
natpisom "ovjek je Allahovo remek-djelo, a samoubojstvo je hula" koje je dao
tiskati Odjel za vjerske poslove, a vjerske broure s istim natpisom stigle su u valijino
sjedite i uskoro su trebale biti podijeljene. Ipak, valijin pomonik nije bio siguran da
e sve te mjere moi zaustaviti novootpoelu epidemiju: tovie, bojao se da bi
"mjere" mogle poluiti rezultate posve suprotne eljenima. Mislilo se, naime, da su
mnoge djevojke odluku o samoubojstvu i donijele pod utjecajem kako vijesti o
samoubojstvima, tako i pritiska stalnih propovijedi protiv samoubojstava koje su
odailjali dravni slubenici, njihovi oevi, muevi i vjerski slubenici.
"Jasno je da se djevojke ubijaju zato to su krajnje, oajniki nesretne, u to nema
sumnje", rekao je Kau valijin pomonik. "Meutim, da su jad i nesrea jedini razlog
samoubojstava, pola bi se ena u Turskoj poubijalo." Protusamoubilake savjete
upuene enama odailjao je zbor mukih glasova sastavljen od dravnih slubenika,
mukih lanova njihovih obitelji i imama, i to je rasrdilo enski svijet, primijetio je
valijin pomonik vjeverijeg lica i etkastih brkova: zbog toga je, dodao je ponosno,
pisao u

23
Ankaru da se u Odbor za propagandu protiv samoubojstava uvrsti barem jedna ena.
Misao da je samoubojstvo zarazno i da se moe iriti poput kuge, prvi se put u
javnosti bila pojavila poto je jedna djevojka doputovala iz Batmana u Kars i ondje se
ubila. Ka se toga popodneva susreo s njezinim ujakom: sastali su se u mahali Ataturk,
u vrtu (jer ih nisu htjeli primiti u kuu). Pod stablima divlje masline svinutim od
snijega on im je, s cigaretom u ruci, ispriao njezinu priu. Njegova se neakinja dvije
godine ranije bila udala u Batman. Jest da je ondje od jutra do mraka obavljala
kuanske poslove i uz to bila izloena stalnim grdnjama svoje svekrve jer nije imala
djeteta, ali to samo po sebi ne bi bilo dovoljan razlog za samoubojstvo. Nego,
djevojka se u Batmanu, gradu u kojemu se ene ubijaju, bila okuila samoubilakom
milju. Dok je gostovala kod svoje obitelji u Karsu, pokojnica je bila savreno sretna,
dodao je na kraju, pa su se time jo vie zgranuli kad su - ba onog jutra kad se trebala
vratiti u Batman - nali u krevetu njezino mrtvo tijelo, a kraj uzglavlja pismo kojim ih
je obavijestila da je popila dvije kutije tableta za spavanje.
Mjesec dana nakon to je ta ena samoubilaku zarazu prenijela iz Batmana u Kars,
njezina esnaestogodinja neakinja je - ugledavi se na tetu - prva podlegla. U
razgovoru s njezinim uplakanim roditeljima Ka je morao obeati da e vijest sa svim
pojedinostima objaviti u novinama. Djevojka se, rekli su, ubila zato to je njezin
uitelj pred cijelim razredom izjavio da nije djevica. Ta se vijest ubrzo pronijela
cijelim Karsom, nato je njezin zarunik razvrgao zaruke, a ustuknuli su i prijanji
prosci te lijepe djevojke. Baka po majci ve joj je poela ponavljati: "Izgleda da se ti
nikada nee udati", kad je jedne veeri, dok su svi zajedno gledali na televiziji
prizore nekoga svadbenog slavlja, njezin pijani otac zaplakao... Iste te veeri djevojka
je progutala sve tablete za spavanje koje je sakupila potkradajui baku (oito je da je,
jednako kao misao na samoubojstvo, i metoda bila zarazna). Kad se na obdukciji
ispostavilo da je djevojka bila nevina, njezin je otac krivio i uitelja koji je lansirao
runu glasinu i, nita manje, pokojnu roakinju iz Batmana. Njezina je obitelj Kau
predoila sve okolnosti samoubojstva elei da u reportai koju e objaviti napie
kako su sramotne optube protiv njihove keri bile neosnovane; zamolili su ga i da
uitelja koji ju je optuio izvrgne javnoj sramoti.
Kaa je u svim tim priama posebno titala jedna od okolnosti: injenica da su te
djevojke jedva uspijevale pronai vremena i skrovitosti neophodnih za samoubojstvo.
ak i nakon gutanja pogubnih tableta, dok su potajno umirale, prostoriju u kojoj su
leale dijelile bi s jo nekim. Ka

>"!/<-'
je bio dijete s Niantaa, odrastao je itajui zapadnu knjievnost i kad god bi
pomislio na vlastito samoubojstvo, inilo mu se da je za takvo to potrebno mnogo
vremena i prostora; mislio je da bi mu bila potrebna soba na ija vrata danima nitko
ne bi pokucao. Svaki put kad bi zamiljao vlastito samoubojstvo - sveanost slobode i
samoe, s tabletama za spavanje i viskijem - toliko bi se uplaio beskrajne samoe
koja bi ga u tom predsmrtnom asu okruivala, da na samoubojstvo zapravo nikada
nije ni mogao ozbiljno pomisliti.
Jedino samoubojstvo koje je Kaa ponovno podsjetilo na takav osjeaj samoe
dogodilo se pet tjedana ranije: bila je to smrt jedne "pokrivene'* djevojke. Kad su
vlasti djevojkama i enama bile zabranile pokrivanje maramama u obrazovnim
ustanovama po cijeloj zemlji, mnoge se tome nisu htjele pokoriti; pokojnica je bila
jedna od njih. Prema nalogu iz Ankare, tim je djevojkama prvo bilo zabranjeno
prisustvovanje predavanjima, a zatim i ulaz u sve obrazovne institucije. Medu
obiteljima koje je Ka susreo, obitelj te pokojnice bila je najmanje siromana.
Oaloeni otac bio je vlasnik malog duana: ondje su i razgovarali. Ka ga je sluao
otpijajui Coca-Colu koju mu je vlasnik ponudio iz duanskog hladnjaka. Njegova ki
je, prije nego to se objesila, svoja razmiljanja o samoubojstvu znala povjeravati i
obitelji i prijateljima. Pokrivanje maramom ta je djevojka moda i nauila od majke i
obitelji, ali poimanje marame kao simbola politikog islama nauila je od buntovnih
prijateljica u koli, neslomljivih pred zabranama upravitelja. Mada su je roditelji
nagovarali da se odrekne marame, ona nije pristajala pa je - kako ju je policija svaki
dan vraala s vrata kole - dola i do toga da e biti izbaena s nastave zbog previe
neopravdanih izostanaka. Kad je vidjela kako su neke od njezinih prijateljica odustale
od otpora i skinule pokrivala, a druge, skinuvi maramu, kosu poele skrivati
perikama, ocu i prijateljima poela je govoriti kako je "sve u ivotu besmisleno" i
kako "vie ne eli ivjeti". Ali kako su ba u to vrijeme i dravni Institut za vjerske
poslove i islami-sti ve bili poeli Karsom iriti plakate i broure koje su pouavale da
je samoubojstvo jedan od najveih grijeha, nitko nije ni pomislio da bi si ta pobona
djevojka mogla oduzeti ivot. Kad ono... Zadnju svoju veer Tesiima je - tako se
zvala - provela gledajui bez rijei seriju Marianna. Nakon to je skuhala aj i
posluila ga roditeljima, povukla se u svoju sobu, uzela abdest, otklanjala namaz te se
jo neko vrijeme molila, zamiljena... Na kraju se objesila vlastitom maramom o kuku
za luster.

3Dajte svoj glas Allahovoj stranci

Siromatvo i povijest
KA je odrastao na Niantau, spokojnoj istanbulskoj etvrti, okruen blagodatima
srednjega sloja - s ocem odvjetnikom, majkom kuanicom, sla-dahnom sestricom i
odanom sluavkom, u kui s radio-aparatom i mnogo namjetaja i zastora - i nije znao
nita o siromatvu: ono je za njega bilo neki drugi svijet, izvan granica njihove kue.
U njegovoj djetinjoj mati, taj "drugi" svijet je - budui da je bio nedostupan i
obavijen pogibeljnom tamom - poprimio stanovite metafizike dimenzije. Kako se taj
njegov stav ni kasnije nije promijenio, teko je objasniti zato je, odluivi se na
iznenadno putovanje u Kars, krenuo s nadom da e ga to putovanje na neki nain
vratiti u djetinjstvo. Iako je ivio daleko od Turske, znao je da je Kars posljednjih
godina sredite njezina najsiromanijeg i najzabitnijeg podruja. Kad se nakon
dvanaest godina provedenih u Frankfurtu vratio u Istanbul, s prijateljima iz djetinjstva
ponovno ga je obiao; shvatio je tada da se sve promijenilo, da su i ulice i duani i
kina kojih se sjeao nestali, i da je dua grada koji je nekada poznavao zamrla...
Shvatio je tad i to da bi svoje djetinjstvo i nevinost morao potraiti na nekom drugom
mjestu. Moda je ba zato krenuo u Kars: ususret siromatvu, drugoj strani ivota za
dobrostojeu srednju klasu u kojoj je odrastao. Pa kad je u Karsu u duanskim
izlozima doista naiao na sve ono to je neko kao dijete upotrebljavao, sve one stvari
koje vie nikako nije mogao vidjeti u Istanbulu - primjerice, patike marke Gislaved,
Vezuv pei i ono to djeca prvo povezu s Karsom: okrugle kutijice karskoga sira
pakiranog u est trokutia - toliko se razveselio da je zaboravio ak i na mrtve
djevojke: naavi se u tome gradu, naao je i davno izgubljeni mir.
Oko podneva, Ka je ostavio gospodina Serdara te se susreo s predstavnicima Stranke
za narodno jedinstvo i azerske manjine, a zatim sam kre-

crnjeg
nuo u obilazak grada. Pratile su ga tuga i teke, krupne pahulje. Proavi Ataturkovom
avenijom i preko mostova, zaputio se prema najsiromanijim mahalama. Posvuda je
vladala gotovo posvemanja tiina, samo povremeno prekidana laveom pasa. Gledao
je kako se snijeg sputa na strme planine oko grada i na bijedne novoizgradene
kuerke to se ugnijezdile medu ruevinama podno tvrave iz vremena Selduka.
Snijeg je gradu donosio dah vjenosti, ali - inilo mu se da to nitko osim njega ne
primjeuje, pa se toliko raalostio da su mu navrle suze. Na kraju parka Jusuf-paine
mahale, s potrganim ljuljakama i polomljenim toboganima, bila je jedna poljana: na
njoj je grupica srednjokolaca, pod svjetlom to je dopiralo s visokih svjetiljki nad
nedalekim skladitem ugljena, igrala nogomet. Sluajui kako se sporo razlijeu
njihovi povici i psovke oteale snijegom. Ka je shvatio da je taj kutak svijeta - to
mjesto pod blijedim utim svjetlom, usred snjene meave - neizrecivo daleko od
svega to postoji i nevjerojatno hladno, i to ga je toliko potreslo da mu se javila misao
na Allaha.
U prvi mah bila je to vie slika nego misao; ili, preciznije, nejasan doivljaj
zaboravljene slike. Ve mu je i prije bio poznat taj osjeaj: ponekad je znao urno i
bez razmiljanja proi dvoranama nekog muzeja, a kad bi se kasnije pokuavao sjetiti
neke od slika, nikako je ne bi mogao oivjeti pred oima. Sjeanje na nju bilo bi
zapravo vie osjeaj negoli oivljavanje same slike; osjeaj-bljesak to bi mu se
askom ukazao da bi odmah zatim nestao.
Ka je bio dijete istanbulske republikanske sekularne obitelji i, osim satova vjerskog
odgoja u osnovnoj koli, nije imao prilike temeljitije upoznati vjeru. Zadnjih je godina
s vremena na vrijeme znao doivjeti uzviene trenutke poput ovoga, meutim, niti su
ga oni mogli uznemiriti, niti je on, kao pjesnik, osjetio pobudu da krene njihovim
tragom. U najboljem sluaju osjetio bi sreu, doivljujui uvijek iznova spoznaju da je
svijet lijepo mjesto: toliko lijepo da je vrijedno promatranja.
Kad se vratio u hotelsku sobu da bi se zgrijao i malo odrijemao, neko je vrijeme
proveo prelistavajui knjige o povijesti Karsa koje je ponio iz Istanbula; sve one tune
sudbine to ih je tijekom dana imao prilike uti mijeale su mu se - u svjetlu sree
zbog netom doivljenoga uzvienog trenutka spoznaje - s priama iz tih knjiga, nalik
bajkama koje je sluao kao dijete.
Nekada davno, itao je, Kars su nastavali dobrostojei, sretni stanovnici iju su
svakodnevicu ispunjavali balovi i danonona druenja. (Iako se sve to dogaalo
mnogo prije nego to je Ka doao na svijet, podsjealo

27
ga je na dane njegova djetinjstva.) Kars je u to vrijeme bio vana postaja na
trgovakim putovima izmeu Gruzije, Tebriza, Kavkaza i Tbilisija; pored toga, bio je
i rubna toka dvaju velikih carstava to su nestala u prethodnom stoljeu:
Osmanskoga Imperija i Carske Rusije. Oba carstva drala su uvijek ondje svoje
vojske nastojei sauvati to vano planinsko mjesto. Sve te okolnosti stanovnicima
grada Karsa davale su snagu i blagostanje. Za vremena Osmanlija, svoj dom u tom
gradu nali su pripadnici najra/.liitijih naroda: tu primjerice ivljahu Armenci (neke
od njihovih crkava izgraene prije tisuu godina jo i danas ondje stoje u svoj svojoj
vclianstvenosti), potom Ademi odbjegli pred mongolskim i iranskim vojskama,
Grci iji su korijeni sezali do Bizantskog Carstva i Ponta, Gruzijci i Kurdi, i razna
erkeska plemena. Godine 1878. petsto-godinja je tvrava dopala u ruke ruske
vojske: Rusi su protjerali i dio muslimanskog stanovnitva, ali su se bogatstvo i
arolikost toga grada nastavili. Jednako kao i tvravu, i druge osmanlijske graevine,
konake bogatih paa i hamame smjetene u njezinoj blizini Rusi su prepustili
propadanju. Ali, na ravnici juno od potoka Karsa, carski su neimari tad izgradili novi
grad s pet velikih usporednih ulica i mnotvom manjih, savreno pravilno
rasporeenih i poukrtanih pod pravim kutom to je bilo udo kakvo se nije moglo
(kao to se ni danas ne moe) vidjeti ni u jednom gradu na Istoku. U taj je cvatui
grad navraao car Aleksandar: ondje bi se nalazio s ljubavnicom i u njezinoj pratnji
odlazio u lov. Rusi su grad iznova izgradili ulaui ogromna sredstva; odgovarao je,
naime, njihovim planovima o sputanju prema jugu, prema Mediteranu, i zaposjedanju trgovakih putova. Ono to je Kaa oaralo kad je prije dvadeset godina doao
u Kars nisu bili ostaci osmanlijskog grada, njegove drvene graevine razruene i
spaljene tijekom nacionalistikih ratova i plemenskih sukoba; ne, opinila ga je tuga
toga grada i njegove ulice prekrivene velikim kamenim ploama, s drvoredima divljih
maslina i kestena zasaenih nakon osnivanja Turske Republike.
Nakon beskrajnih ratova, tiranija, pokolja i ustanaka; nakon to je Kar-som vladala
armenska, ruska, a jednom ak i engleska vojska, i poslije razdoblja u kojemu je Kars
nakratko bio nezavisna republika, u listopadu 1920. godine u grad je ula turska
vojska na elu s Kazimom Karabekirom komu e kasnije na Kolodvorskom trgu biti
podignut spomenik. Turci su se - poto su nakon etrdeset i tri godine gradom
ponovno zavladali -smjestili ondje i prihvatili njegov novi izgled, djelo ruskog cara.
Jednako su tako od prvoga trena posvojili i duh koji su tome gradu udahnuli Rusi, jer
je bio u skladu sa zapadnjakim oduevljenjem novoosnovane Turske

sinjeg
Republike. Kad je pak trebalo preimenovati pet velikih ruskih avenija, postupili su
prema uvjerenju da u turskoj povijesti nema vanijih osoba od slavnih vojskovoa pa
su im nadjenuli imena petorice vanih paa.
Bile su to godine ugledan ja u Zapad, objanjavao je Kau s ponosom ali i srdbom
gospodin Muzafer, bivi predsjednik opine, lan Narodne stranke. U drutvenim
domovima prireivani su plesovi, pod eljeznim mostom preko kojega je Ka toga
jutra proao primijetivi kako je na nekim mjestima zahrdao, pa ak i strunuo,
odravana su natjecanja u klizanju na ledu; kazaline skupine iz Ankare na gradskim
su pozornicama postavljale Kralja Edipa i ubirale oduevljene aplauze republikanske
srednje klase (mada od ratovanja s Grcima nije bilo minulo ni dvadeset godina), a
stari bogatai obilazili grad u saonicama ukraenima pozlatom u koje su bili upregnuti
gordi maarski konji, i zadovoljno se smjekali, vi-rei iz kaputa s krznenim
ovratnicima... U Narodnoj bai, pod stablima akacije, organizirani su balovi potpore
gradskom nogometnom klubu: na njima se plesalo po posljednjoj modi, uz pratnju
klavira, harmonike i klarineta: za ljetnih dana, djevojke su se u haljinama s kratkim
rukavima bez imalo ustruavanja vozale po gradu biciklima, a mladii zimi odlazili u
kolu na klizaljkama, nosei oko vrata leptir-mane, simbol republikanskog
oduevljenja... I gospodin Muzafer je nosio leptir-manu dok je bio srednjokolac; kad
se pak godinama kasnije u Kars vratio kao advokat i kandidat za predsjednika opine
te ju je poelio ponovno staviti u vrijeme predizborne kampanje, stranaki kolege
odgovarali su ga upozoravajui kako bi tim "snobovskim kapricem" mogao samo
odbiti svoje glasae. On se, meutim, nije dao razuvjeriti.
Kao da je postojala nekakva veza izmeu prestanka tih lijepih, dugih zima i tunoga
stanja u koje je grad nakon njih zapadao, rekao je bivi predsjednik opine; kako su se
zime povlaile, grad je sve vie tonuo u bijedu i beznae. Nakon to je spomenuo
polugole glumce napudranih lica, goste iz Ankare koji su u Karsu prikazivali grke
drame, gospodin Muzafer je preao na priu o jednom revolucionarskom kazalinom
komadu koji je pred kraj etrdesetih gradska mlade - i sam je bio medu njima postavila na scenu gradskog Drutvenog doma. "Bilo je to djelo o osvjetenju jedne
pokrivene djevojke; pokrivene crnom maramom", rekao je. "Na kraju ona skida
maramu i spaljuje ju na pozornici." Za predstavu im je bio potreban jedan crn rubac:
traili su ga tada - dakle, krajem etrdesetih - po itavome gradu, i nigdje ga nisu
mogli nai, mada su se raspitivali na sve strane. Na koncu su bili primorani nazvati
Erzurum te zamoliti da im odande jedan poalju. "A sad nae ulice vrve

20
maramama, fercdama i turbanima", dodao je gospodin Muzafer. "Ubijaju se zbog
toga to u kolu ne mogu ui s tim barjakom na glavi; marama im je, kau, simbol
politikog islama."
Ka se nije usudio postaviti pitanja koja su mu navirala, a to mu se tijekom boravka u
Karsu dogaalo svaki put kad bi na red doao uspon politikog islama i problem
pokrivenih djevojaka. Jednako se tako nije usudio pitati ni zato je etrdesetih godina
u Karsu, gradu koji tada nije imao ni jednu pokrivenu stanovnicu, mlade osjetila
potrebu da svojom predstavom tako estoko napadne pokrivanje u ena. Dok je toga
dana hodao gradskim ulicama. Ka nije obraao panju na pokrivene ene; jedan
tjedan ponovnoga boravka u Turskoj bio je prekratak period da bi usvojio sposobnost
i naviku intelektualaca-laika koji su prema uestalosti pokrivenih ena na ulici znali
donositi zakljuke o njihovoj politikoj pozadini. Osim toga, jo se kao dijete prestao
zagledati u pokrivene ene. U zapadnjakim istanbulskim krugovima u kojima je
stasao, ena s maramom na glavi mogla je biti ili neka prodavaica iz istanbulskih
rubnih mahala - neka, recimo, prodavaica groa to se s kartalskih vinograda
spustila u grad - ili mljekarica, ili koja druga ena iz niih stalea.
Kasnije sam uo mnogo pria o bivim vlasnicima Hotela Snjena palaa u kojemu je
Ka odsjeo: jedan od njih bio je neki sveuilini profesor pretjerano sklon Zapadu
kojega je Car, smilovavi se, umjesto u Sibir protjerao u Kars; potom neki Armenac,
trgovac stokom: nakon njega, to je zdanje pretvoreno u dom za grku siroad... Prvi
njegov vlasnik - tko god da je bio - izgradio ga je prije sto i deset godina primijenivi
neto to su imale sve graevine u Karsu toga doba: u zidove je dao ugraditi
takozvane "pei" (i Turci su nauili tu rusku rije) koje su u isto vrijeme grijale etiri
sobe. Ali, kako Turci, zavladavi gradom po osnivanju Republike, nisu znali kako
razgorjeti te ruske "pei", prvi vlasnik Turin, koji je tu kuu i pretvorio u hotel,
ispred vrata to se otvaraju na dvorite smjestio je ogromnu tuenu pe, a tek su
godinama kasnije po sobama bili postavljeni radijatori.
Ka se ba bio u kaputu svalio na krevet i predao sanjarenju, kad mu je netko pokucao
na vrata. Skoio je i otvorio: bio je to pisar Davit koji je dane provodio kraj pei,
gledajui televiziju; zaboravio mu je neto rei dok je uzimao kljueve.
"Malo prije se nisam sjetio", ispriao se, "gospodin Serdar, vlasnik Novosti
graninoga grada, elio bi vas vidjeti to je prije mogue."
Zajedno su sili u predvorje. Ka je ba trebao izii, kad mu koljena klec-nue: kroz
vrata pokraj recepcije ula je Svila, i bila je mnogo ljepa nego

jmjeg
to je zamiljao. Sjetio se odmah i koliko je bila lijepa kao studentica. Srce mu je jae
zakucalo. Da, eto, toliko je bila lijepa. Prvo su se rukovali, kao dvoje zapadnjakih
istanbulskih buruja, a zatim se, nakon kratkog oklijevanja, zagrlili i poljubili u obraz,
ne primaknuvi se jedno drugom itavim tijelom.
"Znala sam da e doi", rekla je odstupivi jedan korak. Ka se zaudio to je to rekla
tako otvoreno. "Taner me je nazvao i rekao mi." Gledala je Kaa u oi.
"Doao sam radi opinskih izbora i djevojaka samoubojica", rekao je.
"Koliko e ostati?" upitala je Svila. "Sad moram k ocu. Ali, kraj Hotela Azija je
slastiarnica Novi ivot: moemo se ondje nai u pola dva da sjednemo i popriamo."
Da su se sreli negdje u Istanbulu - na Bejoluu, recimo - bio bi to posve uobiajen
razgovor. Ali kako se to dogodilo u Karsu, Ka se osjeao nekako udno... Nije mu
bilo jasno do koje je mjere njegova zbunjenost povezana sa Svilinom ljepotom.
Nakon to je iziao i neko vrijeme hodao kroz snijeg, pomislio je: ba je dobro to
sam kupio ovaj kaput.
Na putu prema novinama, srce mu je s potpunom sigurnou reklo dvije stvari koje
njegov um nikako nije htio priznati: i. Ka je doao iz Frankfurta u Istanbul radi
majinog pogreba, ali i zato da bi nakon dvanaest godina samovanja naao tursku
djevojku koju e oeniti; 2. Ka je iz Istanbula doao u Kars zbog toga to potajno
vjeruje da je ta djevojka Svila.
Da mu je tu drugu misao rekao neki promuuran prijatelj, Ka mu to nikada ne bi
oprostio; jednako e se tako do kraja ivota optuivati i stidjeti samoga sebe zbog
njezine istinitosti. On je bio od onih moralista koji su sami sebe uvjerili da najvea
srea u ivotu znai nikada i nita ne uiniti za postizanje osobne sree. Smatrao je,
nadalje, da jednom uglednom zapadnjakom intelektualcu kakvim se je vidio nikako
ne pristaje oeniti nekoga koga jedva da i poznaje. Unato tome, kad je prispio u
redakciju Novosti graninoga grada, osjeao se poprilino zadovoljnim. Jer, njegov
prvi susret sa Svilom - o kojemu je sanjario itavim putem od Istanbula do Karsa,
mada toga nije bio svjestan - proao je mnogo bolje nego to je mogao i zamisliti.
Redakcija Novosti graninoga grada nalazila se u Faik-begovoj aveniji, jednu ulicu
nie od Kaova hotela. Sav prostor redakcije, zajedno s odjelom za tiskanje, jedva da
je bio neto vei od Kaove hotelske sobe. Bio je podijeljen na dva dijela drvenom
pregradom na kojoj su visjele Ataturkove slike, kalendari i uzorci posjetnica i
pozivnica za vjenanje. Tu su se nale

3'
i fotografije s gospodinom Serdarom u drutvu vanih osoba i poznatih Turaka koji su
posjetili Kars te uokvireni primjerak prvog broja novina, tiskanog prije etrdeset
godina. Iz drugog dijela, iza pregrade, ulo se dopadljivo tandrkanje tiskarskog stroja
na elektrini pogon, s pedalama. Napravljen prije sto deset godina u Leipzigu, u
tvornici Baumann, taj je stroj etvrt stoljea radio u Hamburgu prije nego to je 1910.
bio prodan u Istanbul; u Osmanskom Carstvu tad je trajalo drugo razdoblje ustavnosti,
a to je bilo vrijeme slobode tiska. etrdeset pet godina sluio je potom u Istanbulu, a
kad su ga 1955. htjeli prodati u staro eljezo, otkupio ga je pokojni otac gospodina
Serdara te ga vlakom dopremio u Kars. Dva-desctdvogodinji sin gospodina Serdara
desnom je rukom, ovlaenom pljuvakom, stroju davao prazne papire, a lijevom
rukom veoma vjeto doekivao otisnute primjerke (jer je koara u koju bi takvi
primjerci trebali slijetati jedanaest godina prije razbijena u jednom bratskom okraju).
Unato zauzetosti tim sloenim manevriranjem, uspio je Kau kimnuti na pozdrav.
Drugi sin gospodina Serdara sjedio je za tezgom, posve crnom od tiskarske boje,
podijeljenom na bezbroj pretinaca s malim ladicama sa slovima svih veliina, raznim
kalupima i ablonama. Za razliku od njegova mlaeg brata, on nije bio slian ocu; im
ga je pogledao, Ka je mogao zamisliti njihovu majku: debeljukastu nisku enu kosih
oiju i okrugla lica. Sa strpljivou i revnou kaligrafa to se za ljubav umjetnosti
odrekao ovoga svijeta, rukom je slagao reklamne listove za novine koje e izii tri
dana kasnije.
"Sad vidite u kakvim se uvjetima tisak na istoku Anadolije mora boriti za opstanak",
ree gospodin Serdar.
Istoga trena nestade struje. Tiskarski stroj stade, ured ispuni tajnovita tama, a Ka
ostade iznenaen udesnom bjelinom snijega to je vani padao.
"Koliko ste otisnuli?" upita gospodin Serdar. Zapalio je svijeu i Kau ponudio stolicu
u prednjem dijelu pisarnice.
"Sto ezdeset, tata."
"Kad docle struja, napravi tristo etrdeset komada. Danas imamo goste kazalitarce."
Novosti graninoga grada prodavale su se u Karsu na samo jednom mjestu, na kiosku
nasuprot Narodnom kazalitu. Ondje se prodavalo samo dvadeset primjeraka, ali je
zahvaljujui pretplatnicima ukupna prodaja iznosila tristo dvadeset primjeraka,
naglasio je ponosno gospodin Serdar. Dvije stotine tih pretplatnika bili su gradski
dravni uredi i radne organizacije koje je gospodin Serdar s vremena na vrijeme
morao javno hvaliti

crnjeg
zbog njihovih beznaajnih uspjeha. Preostalih osamdeset pretplatnika bile su "vane,
asne i utjecajne osobe" koje su se iz Karsa preselile u Istanbul, ali se nisu prestale
zanimati za ivot rodnoga grada.
Kad je dola struja, na elu gospodina Serdara primijetio je jednu nabreklu ilu; bio je
ljutit, oito.
"Nakon to ste otili od nas, sastajali ste se s krivim ljudima i skupljali krive
informacije o naem pograninom gradu'*, rekao je gospodin Serdar.
"Odakle znate kamo sam iao?"
"Policija vas je, naravno, pratila", odgovorio je novinar. "A mi - za potrebe naeg
posla - prislukujemo razgovore policije preko ovog tranzistora. Devedeset posto svih
vijesti koje objavimo u naim novinama dobivamo iz sjedita gradskog valije i
Policijske uprave. Svi u policiji znaju da ste se posvuda raspitivali zato je Kars tako
zaostao i siromaan, i zato se nae djevojke ubijaju."
Ka je uo nebrojeno mnogo teorija o uzrocima bijede u koju je grad zapao. Za vrijeme
Hladnog rata smanjila se, govorili su neki, trgovina sa Sovjetima, a i carinarnice su
pozatvarane. Komunistike ete koje su upravljale gradom sedamdesetih godina
zastraivale su i protjerivale bogatae: svi su se oni, pokupivi ono malo to su mogli,
preselili u Ankaru i Istanbul. Neki su sugovornici ve bili posve ravnoduni: na Kars
su zaboravili i drava i Allah. odmahivali su... A ne treba smetnuti s uma ni injenicu
da se ondje, na granici, nikada nije nazirao kraj armensko--turskim obraunima...
"Odluio sam vam rei to je prava istina", rekao je gospodin Serdar. Kristalno jasno i
s optimizmom kakav godinama nije osjetio, Ka je odmah shvatio da je glavni problem
zapravo sram. I njemu je, tijekom godina provedenih u Njemakoj, stid bio najvei
problem, ali to ni samome sebi nije htio priznati. Sad je meutim, ponadavi se
ponovno srei, tu istinu mogao prihvatiti.
"Nekada smo svi mi ovdje bili braa", rekao je gospodin Serdar kao da odaje tajnu.
"Ali, zadnjih godina, svi su poeli govoriti: ja sam Azer, ja sam Kurd, ja sam
Terekeme. Jasno, ovdje ima ljudi iz svih naroda. Tere-keme - njih zovemo i
Karapapak - su srodnici Azera. Kurdi - koji su za nas pleme - prije nisu ni znali to je
to Kurd! Mjesno stanovnitvo koje je tu jo od osmanlijskog vremena nije hodalo
naokolo busajui se u prsa i hvalei se kako su 'svoji na svome'. Turkmeni, Posofi,
Nijemci protjerani iz carske Rusije - svi su bili tu, i nitko se nije ponosio niti smatrao
razliitim od ostalih. Tom su nas ponosu nauile komunistike radio-stanice

J3
i Bakua i Erevana: komunisti su ti koji ele podijeliti Tursku! E pa sad smo svi
ponosniji, i - siromaniji..."
Kad je zakljuio da su se njegove rijei Kaa dojmile, gospodin Serdar je preao na
drugu temu: "A pogledajte vi ove islamiste... To ide od vrata do vrata, pa sve u
skupinama dolazi ljudima u kue; daruje enama kuhinjsko posue i lonce i one
aparate za cijeenje narani, i sapuna i penine krupice i deterdenta na kutije, a
djeci im na ramena priivaju zlatne novie da ih zatite od urokljivih oiju. Govore
im: 'Dajte svoj glas Allahovoj stranci, Stranci blagostanja'; sve ovo zlo to nas je
snalo, ovo siromatvo i bijeda - sve je to zato to smo sili s Allahova puta.'
Mukarci razgovaraju s mukarcima, ene sa enama. Zadobiju povjerenje ponienih,
gnjevnih nezaposlenih mukaraca, obraduju njihove ene koje ne znaju to bi skuhale
za veeru, a poslije, najavljujui im nove darove, trae da obeaju da e glasati za
njih. I ne samo da pridobivaju za sebe one najsiromanije i najbjednije, nego im se
priklanjaju i studenti, sretni ako na dan posru i tanjur tople orbe, i radnici, pa ak i
zanatlije. Jer, ti islamisti - to vam je radinije. i asnije, i poniznije od svih."
Vlasnik Novosti graninoga grada nastavio je svoju priu tvrdei kako bivi
predsjednik opine nije ubijen zato to je odluio s gradskih ulica maknuti konjske
zaprege smatrajui ih staromodnima (kako je ubijen, ta je reforma ostala
nedovrena), nego zato to je uzimajui mito i krei zakon navukao na sebe mrnju
svih stanovnika. Sad, meutim, nijedna stranka nije u stanju ponuditi ma i jednog
pouzdanog kandidata za predsjednika opine: i desniarske i ljeviarske
republikanske stranke podijeljene su starim krvnim osvetama, etnikim sukobima i
nacionalizmom, da se i ne spominje razorno meustranako suparnitvo. "Vjeruje se
jedino u ast kandidata Allahove stranke", rekao je gospodin Serdar. "A to je
gospodin Muhtar, bivi mu Svile, keri vlasnika vaeg hotela, gospodina Turguta.
Nije ba bistar, ali je Kurd, a Kurdi ovdje ine etrdeset posto stanovnitva. Opinske
e izbore dobiti Allahova stranka."
Vani je snijeg padao ak i jae nego prije: sam pogled na njega u Kau je budio osjeaj
samoe. Slutio je da se zapadnjaki ivot u Turskoj i ivot one istanbulske sredine u
kojoj je odrastao blii svome kraju. Tijekom zadnjeg boravka u Istanbulu, vidio je da
su nestale ulice njegova djetinjstva, da su sruene sve one profinjene visoke zgrade s
poetka stoljea (u nekima od njih stanovali su nekada njegovi prijatelji), da su se
stabla koja je kao dijete volio posuila ili su sruena, i da su kina, u deset godina po
njegovu odlasku, pozatvarana i pretvorena u mnotvo malenih, mranih duana
tekstilom. Sve te promjene nisu znaile samo kraj njegova dje-

Snijeg
tinjstva, nego i kraj njegova sna da e se jednoga dana vratiti i nastaviti ivjeti u
Istanbulu. Ukoliko u Turskoj na vlast doe jaka islamistika struja, pomislio je,
njegova sestra nee bez marame moi ni na ulicu. Gledao je kako u svjetlosti neonske
svjetiljke redakcije Novosti graninoga grada snijeg pada krupnim pahuljama, kao u
bajci, i zamiljao da se sa Svilom vratio u Frankfurt: bili su u Kaufhofu, ondje gdje je
kupio sivi kaput to ga je sad vrsto stezao uza se, i trgovali zajedno na drugom katu.
na odjelu enskih cipela.
"Sve je to djelo meunarodnog islamskog pokreta koji eli da Turska postane drugi
Iran..."
"Dio toga su i djevojke samoubojice?"
"Da, dobivamo dojave da su i one, naalost, nasjele tim priama, ali to ne
objavljujemo jer ne moemo preuzeti odgovornost za... Bojimo se, naime, da bi to
mogle primiti kao dodatan poticaj za smrt. Pria se da je jedan glasoviti islamski
terorist, Modri, u naem gradu; doao je da bi savjetovao pokrivene djevojke,
potencijalne samoubojice..."
"Nisu li islamisti protiv samoubojstva?"
Gospodin Serdar nije odgovorio na to pitanje. Kad je tiskarski stroj Stao i sobu
ispunila tiina. Ka je pogledao snijeg, udesno lijep. Uskoro se trebao vidjeti sa
Svilom; tugovanje nad problemima u Karsu dobro mu je dolo protiv nemira i straha
zbog toga susreta. Ipak, sad je elio samo misliti na Svilu i pripremati se za taj
sastanak, jer bilo je deset do pola dva.
Kao da mu predaje paljivo prireen poklon, gospodin Serdar je pred Kaa spustio
prvu, tek otisnutu stranicu novog broja novina koju mu je donio njegov stariji, krupni
sin. Kaove oi, godinama priuene da po asopisima za knjievnost tragaju za svojim
imenom, odmah su uoile vijest uz rub:
NA SLAVNI PJESNIK KA U KARSU
Pjesnik KA. poznat cijeloj Turskoj, juer je stigao u na pogranini grad. Mladi
pjesnik, dobitnik Nagrade Behet Nedatigil. cijenjen u cijeloj zemlji po svojim
zbirkama Pepeo i mandarine i Veernje novine, pratit e izbore kao predstavnik lista
Republika. Pjesnik KA ve se mnogo godina u Frankfurtu u Njemakoj bavi
prouavanjem zapadnjake poezije.
"Ime mi je pogreno sloeno", rekao je Ka. "'A' treba biti malo." im je to rekao,
pokajao se. "Lijepo izgleda", doda da bi se iskupio.

35
"Mi smo vas, gospodine, i pozvali zato to nismo bili sigurni oko vaeg imena",
odgovorio je gospodin Serdar. "Sine, gle, sine, krivo ste sloili ime naeg pjesnika",
ukorio je sinove bez imalo aljenja. Ka je osjetio da to nije bilo prvi put da je
gospodin Serdar primijetio pogreku u njegovu imenu. "Ispravite to, odmah..."
"Nema potrebe", odvratio je Ka, i u tom trenu primijetio svoje ime, ispravno
napisano, u zadnjem retku najvee vijesti.
TRIJUMFALNA NO TEATRA SUNAJA ZA1MA U NARODNOM KAZALITU
Kazalina skupina Sunaja Zaima. poznata diljem Turske po svojim
prorepublikanskim. ataturkovskim i prosvjetiteljskim komadima, doekana je sino u
Narodnom kazalitu s velikim zanimanjem i oduevljenjem. Predstava koja je trajala
do pola noi. a kojoj su prisustvovali i zamjenik valije, zastupnik predsjednika opine
te drugi karski odlinici, povremeno je prekidana ovacijama i aplauzima. Graani
Karsa, ve dugo eljni umjetnike sveanosti poput ove. predstavu su mogli pratiti i u
Narodnom kazalitu ispunjenom do posljednjeg mjesta, ali i po svojim kuama.
Naime, prvi put u svojoj dvogodinjoj povijesti Televizija pograninog Karsa
ostvarila je prijenos uivo i na taj nain omoguila graanima Karsa da izravno prate
ovaj divni dogaaj. U Kareu je, dakle, prvi put izveden TV-prijenos uivo izvan
televizijskog studija. Budui da naa televizija jo nema vozilo za izravne prijenose,
du dviju ulica od njezina centra u Halid-painoj aveniji do kamera postavljenih u
Narodnom kazalitu bio je provuen prijenosni kabel. Usluni graani Karsa. elei
biti od pomoi, kablove su - da ih snijeg ne bi otetio - provlaili i kroz vlastite kue.
(Primjerice, obitelj naeg zubara, gospodina Fadila. provela je kabel od prozora na
balkonu s prednje strane, sve do vrta sa stranje.) Graani Karsa bi eljeli da se
ovakvi uspjeni izravni prijenosi ponove i u drugim prilikama. Uprava Televizije
pograninog Karsa izjavila je da su sve radne organizacije u Karsu objavile reklame
na televiziji kako bi podrale prvi izravni prijenos izvan televizijskog studija.
Predstava koju su svi graani Karsa pratili kao jedan sastojala se od prizora u slavu
Ataturka. najljepih scena iz kazalinih djela zapadnog prosvjetiteljstva, skeeva koji
kritiziraju reklame to nagrizaju nau kulturu te avantura Vurala. naeg golmana i
nacionalnog junaka. Recitirala se i poezija u slavu domovine i Ataturka. a poznati
pjesnik Ka. koji je ovih dana posjetio na grad. osobno je proitao svoju najnoviju
pjesmu "Snijeg"'. Krunski doga-

snijeg
aj veeri bilo je uprizorenje djela Domovina ilifereda, prosvjetiteljskog remek-djela
iz prvih godina Republike, u novoj izvedbi preimenovanog u Domovina ili marama.
"Ja nemam pjesmu 'Snijeg', a ne planiram ni veeras u kazalite. Vijest e vam ispasti
pogrena."
"Nemojte biti tako sigurni. Bilo je jako mnogo onih koji su nas omalovaavali
govorei da piemo vijesti o dogaajima prije nego to se dogode, i da ovo to radimo
nije novinarstvo nego proricanje; isti ti ljudi nisu mogli prikriti uenje kad bi se
dogactaji na koncu razvili upravo onako kako bismo mi napisali. Jako se mnogo stvari
doista i dogodi samo zato to ih mi prethodno navijestimo. A ba to i jest moderno
novinarstvo. Siguran sam da nam vi ne elite osporiti pravo na to da budemo moderni
- ta ne elite nas valjda povrijediti! Zato sam i uvjeren da ete napisati pjesmu
'Snijeg* i da ete veeras doi i proitati je."
Preletjevi oima ostale vijesti, poput proglasa izbornih zborova, vijesti o poetku
cijepljenja po srednjim kolama cjepivom dopremljenim iz Erzuruma ili obavijesti da
e gradska opina uiniti ustupak graanima i dopustiti dvomjesenu odgodu za
plaanje rauna za vodu, Ka je primijetio jo jednu vijest koja mu je ranije bila
promakla.
SNIJEG JE BLOKIRAO CESTE
Snijeg koji ve dva dana pada bez prestanka presjekao je sve veze naega grada s
vanjskim svijetom. Nakon to je juer ujutro zatvoren put prema Ardahanu. popodne
je blokirana i cesta prema Sarikamiu. Zbog zatvaranja putova u neprohodnoj regiji
pogoenoj obilnim snijegom i ledom, autobus tvrtke Jil-maz koji je krenuo prema
Erzurumu morao se vratiti u Kars. Meteoroloka sluba javlja da jaka hladnoa i gust
snijeg to nam pristiu s podruja Sibira nee oslabjeti ni u sljedea dva dana.
Predstoje nam. dakle, jo tri dana u kojima e se Kars - kao za nekadanjih, davnih
zima - kuhati u vlastitoj kai. A to nam je prilika da u vlastitu kuu sami uvedemo red.
Ka je ba ustao da krene, kad gospodin Serdar poskoi i uhvati za kvaku kako bi ga
zadrao da uje njegove posljednje rijei.
"Sto se tie gospodina Turguta i njegovih keri - tko zna to e vam sve oni rei...
Krasni su to ljudi, mnoge sam veeri proveo u njihovu drutvu, ali ne zaboravite: bivi
mu gospoe Svile kandidat je Allahove stranke

37
na izborima za predsjednika opine. Pria se, nadalje, da je njezina sestra, koja je
ovamo stigla s ocem da bi studirala, najborbenija medu pokrivenim djevojkama. Otac
im je, pak, bivi komunist! U itavome Karsu danas neete nai jednu jedinu osobu
kojoj bi barem donekle bilo jasno zato su se oni prije etiri godine - za najteih dana
- doselili u Kars."
Ka je uspio ne pokazati to osjea, iako je tada u samo jednom trenu doznao jako
mnogo uznemirujuih novosti.

4Jesi li ovamo doista doao radi izbora i samoubojstava?

Ka i Svila u slastiarnici Novi ivot
ZATO je, unato loim vijestima koje je upravo doznao, Kaovo lice, dok je kroz snijeg
gazio Faik-begovom avenijom prema slastiarnici Novi ivot, krasio jedva primjetan
smijeak? U uima mu se vrtjela pjesma "Roberta" Peppina di Caprija i sam je sebi
izgledao kao romantian i tugaljiv junak iz Turgenjcvljeva romana: nakon godina i
godina matanja o voljenoj eni, napokon joj je krenuo u susret... Ka je volio
Turgenjeva, njegove profinjene romane i eznutljivu ljubav s kojom je sanjario o
svojoj zemlji kad se, napustivi je zamoren njezinim vjeitim problemima i primitivnou, naao u Europi... Ali, ako emo pravo, Ka ipak nije godinama razmiljao ba o
Svili, kao to se to dogaalo u romanima. On je samo mislio o eni poput nje, a
ponekad mu je moda i ona padala na pamet. Meutim, im je doznao da se razvela,
ona je obuzela njegove misli i sad je - da bi nekako nadoknadio nedovoljno izgraen
osjeaj bliskosti - taj dugogodinji propust pokuavao prikriti pjesmom i
turgenjevljevskim romantizmom.
No, im je uao u slastiarnicu i sa Svilom sjeo za isti stol, zaboravio je i na
Turgenjeva i na romantizam. Svila je, naime, izgledala prelijepo; ni kad su se sreli u
hotelu, ni u studentskim danima nije bila toliko lijepa! Uznemirila ga je prirodnost
njezine ljepote, njezine jedva primjetno naminkane usne, njeno bljedunjavo lice i sjaj
u oima te iskrenost i neposrednost pred kojima nijedan sugovornik ne bi ostao
ravnoduan. U jednom je trenu bila toliko srdana da se Ka, pomislivi da takvo to
ne moe biti prirodno, prepao. Strah od neprirodnosti bio je jedan od najveih
strahova u njegovu ivotu - odmah nakon straha od pisanja loih pjesama.
"Dok sam dolazio, vidio sam radnike Televizije: razvlae kabel od Tele-

39
vizije do Narodnog kazalita kao da je konopac za rublje", rekao je da bi prekinuo
neugodnu tiinu prije razgovora. Bio je, ipak, dovoljno paljiv i uope se nije
nasmijao jer nije htio izgledati kao da se izruguje manama provincijskog ivota.
Neko su vrijeme s dobronamjernom upornou traili zajednike teme, poput parova
odlunih da sauvaju razgovor. im bi se jedna tema pribliila kraju, Svila bi,
matovito i kreativno, iznalazila novu. Ta uvijek se moe rei koju o snijegu, pa o
siromatvu u Karsu, ili o Kaovu kaputu... Tu je, nadalje, bilo i obostrano uenje zbog
toga to se ono drugo nije nimalo promijenilo, kao i vjeita muka oko ostavljanja
cigareta. Spomenuli su i osobe koje je Ka vidio u Istanbulu, gradu od kojega su oboje
tako daleko... Pravo otkrie bila je tuna injenica da su im oboma umrle majke, i da
su obje pokopane na groblju Ferikoj u Istanbulu; to ih je zbliilo, ba onako kako su i
eljeli. Kad su sluajno otkrili da su isti znak u horoskopu, razgovor je dobio na
bliskosti (makar i hinjenoj), pa se pria nastavila jo oputenije. Priali su o ivotima
svojih majki (kratko), i o razlozima zbog kojih je sruen stari eljezniki kolodvor u
Karsu (neto dulje); o pravoslavnoj crkvi koja se do 1967. nalazila na mjestu slastiarnice u kojoj su se nali, i o njezinim vratima to su, nakon to je sruena, pohranjena u
muzeju. Rekla je kako u istom muzeju postoji i odjel posveen armenskom masakru i
dodala kako u grad ponekad navrate turisti uvjereni da je to mjesto turskoga pokolja
nad Armencima, pa se uvijek nadu zateeni kad im objasne da je istina posve
drugaija. Sljedea tema bio im je jedini konobar u slastiarnici - dopola gluh, otpola
utvara, da bi zatim preli na cijenu kave koja se vie nije posluivala u gradskim ajanama jer je bila preskupa za njihove nezaposlene goste. Razgovarali su i o
politikim stavovima novinara koji je Kaa bio proveo po gradu, kao i o stavovima
mjesnih novina (sve su podravale vojsku i aktualnu vladu) te o sutranjem broju
Novosti graninoga grada koji je Ka izvadio iz depa.
Kad je Svila poela vrlo paljivo itati prvu stranicu, Ka se uplaio: pomislio je da je i
ona, poput njegovih prijatelja iz Istanbula, toliko opsjednuta turskim unutarnjim
problemima i bijednim politikim intrigama da na ivot u Njemakoj nee moi ni
pomisliti. Dugo je gledao njezine malene ruke i profinjeno lice, jo uvijek iznenaen
njezinom ljepotom.
"Po kojem si paragrafu ti bio osuen, na koliko godina?" upitala ga je potom
osmjehnuvi se suosjeajno.
Rekao joj je. U malenim politikim novinama pred kraj sedamdesetih svata se moglo
pisati, a svi koji su bili okrivljeni i osueni po tom paragrafu Kaznenog zakona time
su se samo ponosili, jer nitko nije bio i

uhien: policija, naime, nije ni pokuavala nai sve one urednike, pisce i prevoditelje
koji su joj. mijenjajui adrese, vjeito izmicali. Meutim, kasnije, nakon vojnog
udara, polako su poeli hapsiti i te kojima ranije nisu mogli ui u trag, a Ka je tad,
osuen zbog nekog politikog lanka koji nije napisao, a ni proitao prije nego to ga
je dao objaviti, pobjegao u Njemaku. "Je li ti bilo teko u Njemakoj?"
"Zatitilo me je to to nikada nisam uspio nauiti njemaki", odgovorio je Ka. "Moje
se tijelo naprosto usprotivilo tom jeziku - tako sam, na koncu, sauvao svoju istou, i
svoju duu."
Bojao se da e, ukoliko sad odjednom izloi itavu svoju priu, ispasti smijean, ali je
bio toliko sretan to ga ona slua da joj je odluio povjeriti neto to jo nikada
nikome nije rekao: priu o tiini koja se u njemu ugnijezdila, tiini to mu ve etiri
godine nije dopustila da napie niti jednu jedinu pjesmu.
"Stanovao sam u malenom iznajmljenom stanu nedaleko od eljeznikog kolodvora.
Prozor mu je gledao na frankfurtske krovove. Veeri sam provodio razmiljajui o
danu koji bi bio na izmaku. Sjeanja na to uvijek bi obavijala stanovita tiina, a iz te
tiine pomaljale bi se pjesme. Kasnije je moja poezija postala donekle poznata u
Turskoj to su douli i turski iseljenici u Njemakoj pa su me poeli pozivati da im
itam svoje pjesme. Dobivao sam pozive od opinskih ureda, knjinica i kojekakvih
treerazrednih kola koje su pokuavale privui tamonje Turke, kao i od turskih
iseljenikih drutava iji su lanovi eljeli da im djeca upoznaju pjesnika koji pie na
turskom jeziku."
1 tako, kad bi ga kamo pozvali, sjeo bi u Frankfurtu na jedan od vlakova ijoj se
tonosti i organiziranosti uvijek divio, te bi, putujui, kroz njihove zamagljene
prozore promatrao vitke crkvene tornjeve nad zabaenim gradiima, uivao u tami
bukovih uma pored pruga i gledao ilu djecu kako se s ruksacima na leima vraaju
kuama. 1 tada bi osjeao onu istu tiinu, a kako uope nije razumijevao jezik te
zemlje, osjeao se kao kod kue, i pisao. U dane kad nije naputao Frankfurt, svakoga
bi jutra u osam sati iziao iz kue te bi, proetavi kroz Kaiserstrasse, otiao u
opinsku knjinicu na Zeilovoj aveniji, i ondje itao. "Ondje je bilo toliko knjiga na
engleskom da bi mi dostajale za dvadeset ivota." itao je romane iz njemu omiljenog
devetnaestog stoljea, poeziju engleskog romantizma, knjige o povijesti inenjerstva,
muzejske kataloge i sve to bi poelio; inio je to spokojno poput djeteta svjesnog da
je od smrti jo veoma daleko. Dok je listao stranice, pregledavao stare enciklopedije,
za-

41
stajao nad ilustracijama ili iznova itao Turgenjevljeve romane, gradske vreva i buka
uope ga nije doticala; bio je okruen tiinom, poput one iz vlakova. Istu je tiinu
nosio u sebi i dok bi se naveer vraao kui drugim putem - pokraj idovskog muzeja
pa uz rijeku Majnu, kao i vikendima tijekom kojih je znao prehodati itav grad, s
jednog kraja na drugi.
"S vremenom je ta beskrajna tiina toliko zavladala mojim ivotom, da vie uope
nisam bio sposoban uti onu uznemirujuu buku s kojom sam se, piui poeziju,
obraunavao", rekao je Ka. "S Nijemcima ionako nikada nisam priao. Ni moji odnosi
s Turcima vie nisu bili dobri: smatrali su me dosadnim intelektualcem i napola
ludim. Ni s kim se vie nisam viao, ni s kim razgovarao i - nisam vie pisao." "Ali u
novinama pie da e veeras proitati svoju najnoviju pjesmu." "Ja nemam nikakvu
najnoviju pjesmu da bih je mogao proitati." Osim njih dvoje, u slastiarnici su, na
njezinu drugom kraju, bila jo dva gosta: za jednim mranim stolom pokraj izloga
sjedio je slabaan mladi u drutvu starijeg ovjeka, mravog i umornog, koji se
strpljivo trudio da mu neto objasni. S druge strane izloga krupne su se pahulje
sputale u tamu; osvjetljavalo ih je samo prigueno ruiasto svjetlo s natpisa ponad
ulaza. Ispred takve pozadine, ta su dva lika predana ustrom razgovoru na drugom
kraju slastiarnice izgledala kao prizor iz kakva crno-bijelog filma.
"Moja sestra Kadifa nije uspjela upisati fakultet odmah prve godine po zavretku
srednje kole", rekla je Svila, "a druge je godine primljena na ovdanji Pedagoki
institut. Onaj mravi ovjek to sjedi tamo u kutu, iza mene, direktor je tog instituta.
Nakon to nam je majka poginula u prometnoj nesrei, na otac se - da ne bi bio sam,
a i zato to jako voli Kadifu - odluio preseliti ovamo, k nama. To je bilo prije tri
godine: on se doselio ovamo, a ja sam se, neposredno nakon njegova dolaska, razvela
od Muhtara. Poeli smo zajedno stanovati. U suvlasnitvu s nekim roacima drimo
onaj hotel; ponekad mi se ini da je ta zgrada puna duhova i utvara. Mi stanujemo u
njegove tri sobe."
Dok su bili studenti i lanovi Ijeviarskih studentskih organizacija, Ka i Svila uope
nisu kontaktirali. Kad je sedamnaestogodinja Svila poela etati po visokim
hodnicima Fakulteta za knjievnost. Ka ju je, kao i mnogi drugi, zbog njezine ljepote
odmah zapazio. Sljedee godine ve je bila Muhtarova ena. On je bio Kaov prijatelj
po pjesnitvu i po politikoj skupini. I on i Svila bili su iz Karsa.
"Muhtar je bio preuzeo oevu trgovinu bijelom tehnikom, preko Are-lika i Ajgaza",
rekla je Svila. "Tijekom nekoliko prvih godina nakon to

crnjeg
smo se doselili ovamo nismo mogli imati djeteta pa me je Muhtar poeo slati
lijenicima u Erzurum i Istanbul. Kad ni to nije pomoglo, razveli smo se. Ali on se,
umjesto da se ponovno oeni, predao vjeri."
"Zato se svi okreu vjeri?" pitao je Ka.
Svila nije odgovorila; nekoliko trenutaka gledali su u crno-bijeli televizor na zidu.
"Zato se u ovom gradu svi okreu vjeri?" ponovio je Ka.
"Pa ne ba svi: ene i djevojke se ubijaju", odgovorila je. "Mukarci se predaju vjeri, a
ene se ubijaju."
"Zato?"
Svila ga je pogledala tako da je shvatio kako u njegovu pitanju i ustrajavanju na to
brem odgovoru ima neto bezobrazno i bezobzirno. Neko su vrijeme utjeli.
"Trebao bih se vidjeti s Muhtarom zbog intervjua oko izbora", rekao je Ka.
Svila je odmah ustala i otila do blagajne telefonirati. "Do pet sati je u pokrajinskom
sjeditu svoje stranke", rekla je kad se vratila i sjela. "eka te."
Opet je nastao tajac i Ka se uznemirio. Da putovi nisu bili zatvoreni, istog bi trena
prvim autobusom odande pobjegao. Duboko je alio predveerja u tome gradu i
njegove zaboravljene stanovnike. Oi su mu se same od sebe okrenule snijegu. Oboje
su neko vrijeme promatrali snijeg, kao da nemaju nikakvih briga, a vremena da imaju
napretek. Ka se osjeao posve bezizlazno.
"Jesi li doista doao ovamo da bi pisao o izborima i samoubojstvima?" pitala ga je
Svila.
"Ne", odgovorio je. "U Istanbulu sam doznao da si se razvela od Muh-tara. Doao
sam ovamo da bih te oenio."
Svila je najprije pomislila da je to simpatina ala pa se nasmijala; zatim joj je lice
oblilo crvenilo. Nakon podue utnje, pogledao ju je u oi i shvatio da ga je u
potpunosti prozrela. "Toliko si nestrpljiv da nisi mogao prikriti svoju namjeru",
govorile su njezine oi. "Nisi si, znai, mogao dati vremena ni da me barem malo u
pozna: posve si zaboravio na udvaranja i njenosti", nastavile su. "Nemoj se ni
pokuati pretvarati da si ovamo doao zbog toga to si me uvijek volio i zato to sam
ti uvijek bila u mislima. Doao si jer si uo da sam se razvela, jer si se sjetio koliko
sam bila lijepa, i zato to si mislio da e me ovdje, u ovom bijednom gradu, lake
dobiti."
Ka je bio toliko postiden eljom da dostigne sreu, i toliko elio dobiti

43
zasluenu kaznu za svoju drsku bezobratinu, da je zamiljao kako se u Svilinoj glavi
raa jo jedna nemilosrdna istina o njihovim ivotima: "Ono to nas je pribliilo jedno
drugom zapravo je razoaranje; nije se ostvarilo nita od onoga to smo oekivali od
ivota." Ali, kad je konano progovorila, rekla je neto sasvim neoekivano.
"Uvijek sam vjerovala da e biti dobar pjesnik", rekla je. "estitam ti na knjigama."
Jednako kao ni u ostalim ajanama, restoranima i hotelskim salonima u Karsu, ni
ovdje po zidovima nisu visjeli prizori s planina oko grada na koje su domai
stanovnici bili toliko ponosni, nego fotografije sa vicarskih Alpa. Stari konobar koji
im je netom prije donio aj sad je sjedio pokraj blagajne, medu tepsijama okoladnih
slastica i pletenih kolaia ija se masna povrina, kao i pozlata na koju su bili
poloeni, ljeskala pod blijedim svjetlom svjetiljke; njima je bio okrenut licem, a
ostalim stolovima leima, i zadovoljno gledao u crno-bijeli televizor objeen na zidu.
I Ka je, spreman gledati u bilo to samo da ne vidi Sviline oi, poeo zadubljeno
gledati film na televiziji. U filmu je jedna plavokosa turska glumica u bikiniju trala
po nekakvoj pjeanoj plai, progonila su je dva brkata mukarca. U tom je trenu
slabani mladi za mranim stolom u drugom dijelu slastiarnice ustao te je, uperivi
pitolj u direktora Instituta, poeo govoriti neto to Ka nije uspio razumjeti. Dok mu
je direktor odgovarao, on je vjerojatno zapucao, mada se gotovo nita nije ulo. Ka je
to shvatio vidjevi kako se direktorovo tijelo nekoliko puta snano streslo i prevrnulo
sa stolice.
I Svila se tad okrenula da pogleda.
Ka je pogledao prema konobaru, ali on vie nije bio na svome mjestu. Mravi mladi
se odmaknuo od stola i pitolj uperio u direktora koji je leao na podu. Direktor mu je
pokuavao neto rei, ali je televizor bio toliko glasan da se nita nije moglo uti.
Mladi je ispalio jo tri metka u direktorovo tijelo i, istravi kroz vrata iza sebe,
nestao. Ka mu uope nije vidio lice.
"Bjeimo!" rekla je Svila, "Ne smijemo ostati ovdje."
"Upomo!" viknuo je Ka nejakim glasom. "Moramo zvati policiju", rekao je, ali se
nije maknuo s mjesta. Odmah zatim potrao je za Svilom. Ni na dvokrilnim vratima
slastiarnice Novi ivot, kao ni na stepenicama niz koje su panino trcali, nije bilo
nikoga.
Nali su se na snijegom pokrivenoj kaldrmi i poeli urno hodati. "Nitko nas nije
vidio kako izlazimo", rekao je Ka sam sebi, i to ga je smirilo jer se osjeao kao da je
on ubio toga ovjeka. inilo mu se da je time

JMjeg
dobio to je i zasluio izgovorivi onu sramnu enidbenu ponudu, jezik pregrizao!
Nikoga sad ne bi mogao pogledati u oi.
Kad su stigli do ugla Avenije Kazima Karabekira, Ka se bojao mnogo-ega, ali je bio
i sretan zbog tihe bliskosti sa Svilom: sad su imali zajedniku tajnu. Pred Poslovnim
centrom Halid-paa gola je arulja obasjavala sanduke narani i jabuka, odraavajui
se u zrcalu oblinje brijanice; ugledavi u njezinu svjetlu suze u Svilinim oima, i on
se uznemirio.
"Direktor Instituta nije doputao pokrivenim studenticama da prisustvuju
predavanjima", rekla je. "Zato su ga ubili, jadnog."
"Prijavimo to policiji", odgovorio je Ka, sjetivi se kako je to ljeviarima
svojevremeno bila najogavnija reenica.
"Nema potrebe, ionako e sve shvatiti. Oni vjerojatno ve i sad sve to znaju.
Pokrajinsko sredite Stranke blagostanja je tu, na drugom katu", rekla je pokazavi
ulaz. "Ispriaj Muhtaru sve to si vidio da se ne zaudi kad ga pritisnu MIT-ovci4. I
jo ti neto moram rei: Muhtar me eli ponovno oeniti. Imaj to na umu dok bude s
njim razgovarao."

5Profesore, mogu li vas neto pitati?

Prvi i zadnji razgovor ubojice i ubijenoga
KAD je u slastiarnici Novi ivot mravi mladi pred Kaovim i Svilinim oima pucao
u prsa i glavu direktora Instituta, na ovome je bio skriven ureaj za snimanje, privezan
irokim trakama. Tu uvoznu napravu marke Grunding na njegovo su tijelo bili
postavili oprezni slubenici gradske podrunice MIT-a, Nacionalne tajne slube.
Direktor je, naime, pokrivenim djevojkama branio prisustvovanje predavanjima, pa su
mu zbog toga poeli osobno prijetiti. Kad su ozbiljnost tih prijetnji potvrdile i
informacije koje su slubenici tajne slube dobili iz vjerskih fundamen-talistikih
krugova, zakljueno je da mu treba osigurati zatitu. Direktor je po svojim
uvjerenjima bio laik, ali je u sudbinu vjerovao vie nego i najpredaniji vjernik, pa nije
elio da za njim hoda osobni uvar (poput medvjeda uspravljena na stranje noge),
nego je radije uzeo ureaj za snimanje; mislio je da e na taj nain - izruujui policiji
vrpce sa snimljenim glasom osoba koje mu budu prijetile - biti uinkovitiji. Toga je
dana sasvim sluajno svratio u slastiarnicu Novi ivot na jedan od onih kolaia u
obliku polumjeseca, punjenih orasima, koje je jako volio. Kad je vidio da mu prilazi
neki stranac, on je, kao i inae u takvim situacijama, ukljuio svoj diktafon. Ureaj je
dobio dva metka - to nije bilo dovoljno da direktora spasi od smrti - ali je vrpca iz
njega izvaena netaknuta. Godinama kasnije, od direktorove jo uvijek uplakane ene
i njegove keri, poznate manekenke, dobio sam zapise s te vrpce.
"Potovanje, profesore, poznajete li me?"/ "Ne, ne bih
rekao."/ "To sam i pretpostavljao, profesore. Jer nikad
se i nismo upoznali. Pokuavao sam doi do vas i prole
veeri i jutros. Juer me je policija vratila

omjeg
sa kolskog ulaza. Jutros sam uspio ui u kolu, ali
kakve koristi od toga kad me vaa tajnica nije htjela
pustiti k vama. A ja sam vas onda htio presresti prije
nego to uete u uionicu. Tad ste me vidjeli. Sjeate li
se, profesore?"/ "Ne, ne sjeam se."/ "Ne sjeate se da
ste me vidjeli ili se ne sjeate mene?"/ "Zbog ega ste
se htjeli vidjeti sa mnom?"/ "Ja imam, zapravo, jako
mnogo tema o kojima sam s vama elio razgovarati. Mogli
bismo priati satima, ak i danima. Vi ste potovan i
naitan intelektualac. Profesor ste agronomije, kau, a
ja, vidite, nisam zavrio nikakvu kolu. Ali o jednoj sam
temi jako mnogo itao. I ba bih o toj temi htio s vama
razgovarati. Samo, profesore, nadam se da vas ne
zadravam?"/
"Ne,
ne,
samo
izvolite."/
"Oprostite,
profesore, smijem li sjesti? To je, znate, jako iroka
tema."/
"Izvolite,
molim
lijepo."
(Zvuk
povlaenja
stolice i sjedanja.)/ "Vidim, jedete kolai s orasima,
profesore. Kod nas u Tokatu ima jako velikih stabala
oraha. Jeste li ikada bili u Tokatu?"/ "Ne, naalost
nisam."/ "Ba teta, profesore. Evo, ako doete, bit
ete, molim lijepo, moj gost! Moj je itav ivot, svih
trideset i est godina, proao u Tokatu. Tokat je vrlo
lijep. I Turska je lijepa. (Tiina.) Ali mi, naalost,
jako slabo poznajemo svoju zemlju, i ne volimo nae
ljude. tovie, ini se da se nepotivanje i izdaja ove
zemlje i ovoga naroda kod nas smatra vrlinom. . .
Profesore, oprostite, smijem li vas neto pitati: vi
niste ateist, zar ne?"/ "Nisam."/ "Govore da jeste, ali
ja ni na tren nisam mogao povjerovati da bi jedan uen
ovjek poput vas mogao sauvao nas Allah! zanijekati
Allaha. Ne znam ima li potrebe da pitam, ali niste ni
idov, zar ne?"/ "Nisam."/ "Musliman ste."/ "Musliman,
hvala budi Allahu."/ "Profesore, vi se smijuljite, ali,
molim vas, ako je doista tako, ozbiljno mi odgovorite na
sljedee pitanje. Jer ja sam se da bih uo va odgovor
na to pitanje po ovoj meavi i snijegu dotepao ovamo
ak iz Tokata."/ "Kako ste u Tokatu doznali za mene?"/
"Profesore, u

47
istanbulskim novinama nije bilo ni rijei o tome da ste
vi zabranili ulaz na fakultet naim djevojkama koje se
pokrivaju i ponaaju u skladu s naom vjerom i Knjigom.
Te su novine zauzete istanbulskim manekenkama i njihovim
gadostima.
Ali
u
lijepom
Tokatu
mi
imamo
jedan
muslimanski radio, Radio-barjak, koji nas informira o
nepravdama nad vjernicima u kojem god kutku nae zemlje
da se dogode."/ "Ja nikada ne bih mogao biti nepravedan
prema vjernicima. I sam se bojim Allaha."/ "Eto vidite,
profesore, putujui ovamo dva sam dana proveo po
snjenim, zametenim cestama, a u autobusima sam itavo
vrijeme mislio samo na vas: vjerujte mi, bio sam siguran
da ete mi rei da se bojite Allaha! Isto sam tako tada
zamiljao kako u vam zatim postaviti i sljedee pitanje:
ako se ti, potovani profesore Nuri Jilmaz, boji Allaha
i ako vjeruje da je Kur'an asni Njegova rije, reci mi,
molim te, to misli o onom lijepom trideset i prvom
ajetu iz sure Svjetlost5?"/ "U tom se ajetu da, tako
je! vrlo jasno nareuje da ene trebaju pokrivati
glave, pa ak i skrivati lica."/ "Ba si to lijepo i
tono rekao, profesore, estitam! Kad je tako, jo bih
neto pitao: Kako ti tu Allahovu zapovijed uspijeva
pomiriti sa svojom odlukom da pokrivenim djevojkama
zabranjuje ulazak u kolu?"/ "Naa je zemlja laika
drava: ona je zabranila da se pokrivenim djevojkama
dopusti ulazak u predavaonice, pa ak i na fakultete."/
"Profesore, oprostite, ali jo bih vas neto pitao: zar
je dravna naredba vea od Allahove zapovijedi?"/ "To je
dobro pitanje. Ali u laikoj dravi to su dvije razliite
stvari."/ "Odlino ste to rekli, profesore, dajte da vam
poljubim ruku! Ne bojte se, profesore, molim vas, dajte
mi ruku da je izljubim. Oh, blagoslovio vas Allah! Eto,
sad vidite koliko vas potujem. Mogu li vas sad, molim
lijepo, jo neto pitati?"/ "Izvolite, samo naprijed."/
"Evo, ovo bih vas pitao: znai li to da je sekularizam
isto to i bezbotvo?"/ "Ne, ne znai."/ "Ako je tako,
kako je mogue da se naim djevojkama koje izvravaju
svoje

snijeg
vjerske
dunosti
brani
ulazak
u
kole
u
ime
sekularizma?"/ "Pobogu, sine, nateui se oko te teme
nikamo neemo stii! Na istanbulskim televizijama po
itave se dane raspravlja o tome, i to se postiglo? Niti
su se pokrivene djevojke odluile otkriti, niti je drava
odluila pustiti ih takve u kole."/ "U redu, profesore,
ali jo bih vas neto pitao. Nemojte se ljutiti,
vidite, ja sve to inim zbog tih naih pokrivenih
djevojaka kojima je oduzeto pravo na obrazovanje, zbog
tih naih marljivih, lijepo i s mnogo truda odgojenih
djevojaka, pristojnih i pokornih. . . Moje pitanje je
sljedee: kako se ta zabrana to se na njih primjenjuje
moe uklopiti u na ustav koji nareuje slobodu vjere i
obrazovanja? Recite mi, molim vas, profesore, to vaa
savjest kae na to?"/ "Da su te djevojke tako pokorne kao
to kae, ve bi skinule marame. Nego, sine, kako je
tebi ime? Odakle si, ime se bavi?"/ "Radim u Tokatu u
ajani Veseli prijatelji, odmah pokraj uvenog hamama
Noni leptir. Pei i ajnici to je moje zaduenje! Moje
ime nije vano. Po itav dan sluam Radio-barjak.
Nepravde nad vjernicima ponekad me jako pogaaju i ne
daju mi mira. Znate, mi ivimo u demokratskoj zemlji, a i
ja sam slobodan ovjek i inim ono to mislim da je
ispravno, po svojoj volji. I tako, dogodi mi se da
naprosto sjednem u autobus i zaputim se na mjesto
nepravde koji god to kutak Turske bio i da potraim
osobu koja je za to odgovorna da bih s njom, licem u
lice, rijeio taj problem. Zbog toga vas sad molim da
odgovorite na moje pitanje: je li vanija dravna naredba
ili Allahova zapovijed?"/ "Ovaj nas razgovor nee nikamo
dovesti, sine. U kojem si hotelu odsjeo?"/ "Molim? Zar
e me prijaviti policiji?! Ne mora me se bojati,
profesore. Ja ne pripadam nijednoj vjerskoj organizaciji.
Terorizam prezirem. Vjerujem samo u Allahovu ljubav i u
slobodnu razmjenu miljenja. Zato mi se i nije dogodilo
da bilo koju raspravu zavrim tako da sugovornika ubijem,
mada sam vrlo temperamentan i teko se svladavam. Sve to
elim od

49
vas jest da mi odgovorite na moje pitanje. Zato vas molim
da mi oprostite, ali kako moete zlostavljati te nae
djevojke kad sasvim jasno znate to stoji u surama
Saveznici6 i Svjetlost u Kur'anu asnom, Allahovoj
rijei? Ne mui li vas savjest zbog poniavanja to ga te
djevojke doivljavaju pred vratima fakulteta?"/ "Sine,
Kur'an asni nalae i da se lopovima odsijee ruka, ali
drava to ne ini. Zato se ne usprotivi tome?"/ "Jako
ste to dobro rekli, profesore, ljubim vam ruke. Samo, zar
su lopovska ruka i ast naih ena isto?! Prema
statistikama do kojih je doao ameriki profesor Marvin
King, musliman crnac, u islamskim zemljama u kojima se
ene pokrivaju broj silovanja smanjio se gotovo na nulu,
a
sluajevi
uznemiravanja
ena
gotovo
da
i
nisu
zabiljeeni. Jer propisno odjevena ena svojom odjeom
mukarcima, prije svega, poruuje sljedee: 'Molim vas,
nemojte me uznemirivati'. Jo bih vas, dakle, neto
pitao, profesore: elimo li mi doista nae pokrivene
djevojke oduzimajui im pravo na obrazovanje gurnuti
na drutvene margine? I, ukoliko budemo slavili one ene
koje su se otkrile i postale sve ono to s tim ide, nee
li nas to odvesti do obezvreivanja poloaja ene,
onakvoga kakvo se dogodilo i u Europi nakon seksualne
revolucije? I neemo li, nadalje, takvim postupcima i mi
sami postati oprostite mi na izrazu svodnici?"/
"Sine, ja sam dovrio svoj kola: ispriaj me, molim te,
morao bih krenuti."/ "Samo ti sjedi gdje jesi, profesore;
sjedi, da ne bih morao ovo upotrijebiti. Vidi li ti to
je ovo?"/ "Vidim. Pitolj."/ "Upravo tako, profesore.
Nemojte se ljutiti, ali ja sam prevalio ogroman put
samo zbog vas, a nisam glup pa sam i raunao s time da me
moda neete htjeti sasluati. Zato sam i ponio ovo: to
je mjera predostronosti."/ "Sine, kako je vama ime?"/
"Vahit Suzme, alim Femekan, ili kako ve hoete zar
je to uope vano?! Ja sam bezimeni zatitnik bezimenih
junaka i junakinja koji trpe nepravde borei se za

crnjeg
svoju vjeru u ovoj zemlji koja tone u sekularizam i
materijalizam! Nisam lan niti jedne organizacije. Borim
se za zatitu ljudskih prava i protivim se uporabi sile.
Zbog toga u sad svoj pitolj samo as! staviti u
dep i zamoliti vas da mi odgovorite na samo jedno
pitanje."/ "U redu."/ "Dobro. Krenimo od poetka da
vidimo to ste uinili tim djevojkama. Znamo da je njihov
odgoj zahtijevao godine i godine ljubavi i brige, da su
svojim roditeljima bile zjenica oka, da su bile pametne i
vrijedne, i da su sve bile medu najboljima u svojim
razredima. A to ste im vi uinili? Primijenili ste na
njih naredbu iz Ankare, i tako naprosto zanijekali
njihovo postojanje! Ako bi neka od njih zapisala svoje
ime na evidencijskim listama, vi biste ga jednostavno
izbrisali mislei: 'Ta je pokrivena.' Kad ste vidjeli da
sedam djevojaka od kojih je jedna bila pokrivena
sjedi sa svojim profesorom, naruili ste im est ajeva,
jer ona pokrivena za vas nije postojala. Znate li to ste
im uinili? Rasplakali ste ih! Ali ni to vam nije bilo
dovoljno. Kad je iz Ankare stigla jo jedna zapovijed,
prvo ste ih iz uionica izbacili na hodnik, a nakon toga
i iz kolske zgrade. Nekoliko tih hrabrih djevojaka koje
su odbile skinuti marame okupilo se pred fakultetom;
namjera im je bila obznaniti svijetu svoje muke, a vi ste
dok su se one pred vratima tresle od hladnoe nazvali
policiju!"/ "Nisam ja pozvao policiju."/ "Profesore, znam
da vas je strah pitolja u mom depu, ali, molim vas,
nemojte mi lagati! Toga je dana policija odvukla djevojke
i pritvorila ih, a ja bih te sad pitao ovo: s kakvom si
ti savjesti te veeri mogao zaspati?"/ "Naravno, djevojke
je jo vie unesreilo to to je marama postala simbol i
to je sve to dio politike igre."/ "0 kakvoj ti to igri
govori, moj profesore? jedna od djevojaka je, ne mogavi
se odluiti izmeu kole i asti, zapala u krizu i
ubila se! zar je to igra?!"/ "Vidim, sine, da si jako
ljut zbog toga. Samo, jesi li ikada pomislio da iza svega
toga moda stoje strane

5>
sile? Ne misli li da je to djelo neprijatelja koji
podiui pitanje pokrivanja na politiku razinu ele
oslabiti nau zemlju i podijeliti na narod?"/ "Da si ti
pokrivene djevojke pustio u kolu, tu ne bi bilo nikakvog
'pitanja pokrivanja'!"/ "Zar je mene itko ita pitao?
Takva je bila naredba iz Ankare! Pa moja vlastita ena je
pokrivena!"/ "Nemoj mi se, molim te, ulizivati, nego
odgovori na moje pitanje!"/ "Koje pitanje?"/ "Zar te ne
pee savjest?"/ "Sine, i ja sam otac, jasno da mi je ao
tih
djevojaka."/
"Gledaj,
ja
se
znam
jako
dobro
kontrolirati, ali sam i jako ivan. Kad jednom prevri
mjeru, pukne mi film! Dok sam bio u zatvoru, jednog sam
ovjeka premlatio samo zato to nije pokrivao usta kad je
zijevao; cijelu sam spavaonicu doveo u red, svu sam onu
klate oslobodio loih navika, ak su poeli i klanjati
namaz. Zato te sad molim da se ne izmotava, nego da mi
lijepo odgovori na pitanje. Da ujemo, to sam ono
maloprije rekao?"/ "to si rekao, sine? Spusti taj
pitolj . . ."/ "Rei u to ti nisam rekao: niti sam te pitao
ima li ker, niti je li ti ao."/ "Oprosti, sine. to si
pitao?"/ "Nemoj mi se sad uvlaiti zbog pitolja. Sjeti
se to sam te pitao. . ." (Tiina.)/ "to ste pitali?"/
"Pitao sam te mui li te savjest, bezbonie!"/ "Jasno da
me mui."/ "Ako je tako, zato to radi? Zar nema
stida?"/ "Sine, ja sam profesor. Dovoljno sam star da ti
budem otac. Zar Kur'an asni doputa da starije od sebe
napada i mae pred njima pitoljem?"/ "Da se nisi
usudio spominjati Kur'an, je li jasno? I nemoj se tako
okretati naokolo i traiti pomo. . . Ako vikne, pucam,
nema milosti! Jesi sad shvatio?"/ "Jesam."/ "Kad je tako,
odgovori mi na ovo: kakvu e korist ova zemlja imati ako
se te djevojke otkriju? Reci mi barem jedan dobar razlog
za to, neto u to iskreno vjeruje. Reci, naprimjer, da
e ih tada Europljani poeti smatrati ljudskim biima.
Reci neto pametno pa u shvatiti tvoj cilj i neu te
ubiti. Pustit u te."/ "Dragi sine, i ja imam ker, i ona
se ne pokriva. Ja se nisam mijeao u njezinu odluku,

snijeg
jednako kao to ni njezinu majku nisam pitao zato je
pokrivena."/ "Zato ti se ki nije pokrila? eli biti
glumica?"/ "Nikada mi takvo to nije rekla. Ona je u
Ankari, studira odnose s javnou. Otkako sam, naalost,
postao metom napada u ovoj aferi oko pokrivanja, ona mi
je ogromna potpora. Kad god sam potiten i alostan, kad
god se moram suoiti s klevetama, prijetnjama i srdbom
svojih neprijatelja ili ljudi poput vas koji se s pravom
ljute na mene, ona me nazove i. . ."/ "I kae: 'Stisni
zube, dragi tata, i ne daj se! Ja u biti filmska
zvijezda!'"/ "Ne, sine, ne kae mi to. Kae mi: 'Dragi
tata, da moram ii u razred u kojemu su sve djevojke
pokrivene, ne bih se usudila ii otkrivena. I ja bih se
pokrila, makar to i ne eljela'."/ "Pa to bi joj bilo da
se pokrije, makar to i ne eli?"/ "Ja to, vala, ne bih
znao. Vi ste traili da vam kaem jedan dobar razlog."/
"Tako znai, nevjernice! Zbog svoje keri doveo si
policiju da pred vratima fakulteta ispendreci djevojke
vjernice, djevojke koje se pokrivaju da bi udovoljile
Allahovoj zapovijedi . . . Unitio si te djevojke i naveo
ih na samoubojstvo samo zato da bi udovoljio svojoj
keri?"/ "Ne samo zbog nje: veoma mnogo turskih ena
misli isto kao i moja ki."/ "Devedeset posto ena u
Turskoj je pokriveno pa mi nije jasno koga bi trebala
zastupati ta aica filmskih zvijezda. Ponosan si zbog
toga to ti je ki otkrivena, besramni okrutnie, ali
zapamti to u ti rei: ja moda nisam profesor, ali sam
o ovoj temi itao mnogo vie od tebe."/ "Dragi gospodine,
maknite, molim vas, taj pitolj, ne drite ga uperenog u
mene. Veoma ste uzbueni i mogao bi opaliti, a vi biste
kasnije mogli zaaliti."/ "Zato bih zaalio? Krenuo sam
na put i dva dana putovao po ovom snijegu i meavi a
zato?! Zato da bih smaknuo nevjernika! Kur'an asni kae
da nam je dunost ubiti okrutnika koji zlostavlja
vjernike. Pa opet, bit u milostiv i dat u ti jo jednu
priliku: reci mi samo jedan dobar razlog zbog kojeg ti je
savjest mirna kad pokrivenim djevojkama

53
nareuje da se otkriju i kunem se neu te ubiti!"/
"Ako se ena otkrije, u drutvu zadobiva mjesto na kojemu
je slobodnija i na kojemu je vie potuju."/ "To moda
vrijedi za tvoju ker koja eli postati glumica. Ali
istina je posve drugaija: pokrivanje enu titi od
uznemiravanja, silovanja i poniavanja, i omoguava joj
da se u drutvu kree slobodnije. To su rekle mnoge ene
koje su odluile pokriti se tek u kasnijoj dobi; jedna od
njih je, naprimjer, biva trbuna plesaica Melahat
andra. Pokrivanje izbavlja ene od bijednoga stanja u
kojemu su na ulicama neprestano izloene ivotinjskim
mukim nagonima, u kojemu su primorane na neprekidno
nadmetanje u privlanosti s drugim enama te zbog
navedenih razloga prisiljene uvijek biti dotjerane i
naminkane. Kao to je ameriki profesor, crnac Marvin
King, rekao: da je slavna filmska zvijezda Elizabeth
Tavlor zadnjih dvadeset godina provela pokrivena, ne bi
optereena svojom debljinom zavrila u duevnoj
bolnici, nego bi bila sretna. Oprosti, profesore, smijem
li neto pitati: zato se ti smije? Zar te moje rijei
zabavljaju? (Tiina.) Hajde, da te ujem, pokvareni
ateistu!"/ "Sinko dragi, vjerujte mi, ne smijem se; ako
se i smijem, to je od ivaca. . ."/ "Ne, iskreno si se
nasmijao."/ "Dragi sine, moja je dua puna suosjeanja za
svu djecu ove zemlje, za sve one koji poput tebe, ili
poput tih pokrivenih djevojaka, stradavaju zbog toga to
vjeruju u svoje nazore. . ."/ "Rekao sam ti, nema
ulagivanja, uzalud ti je. Ja uope nisam stradavao. Ali
ti e budui da si se smijao djevojkama koje su se
ubile sad nastradati. Sudei po tvome smijehu,
pretpostavljam da se ne namjerava ni pokajati. Ako je
tako, odmah u ti rei kako stvari stoje. Pravosudno
tijelo Islamskih boraca za pravdu ve te je poodavno
osudilo na smrt. Prije pet dana u Tokatu je donesena i
jednoglasna odluka, a mene su poslali da je izvrim. Da
se nisi smijao i da si se pokajao, moda bih ti i
oprostio. Uzmi ovaj papir i proitaj svoju smrtnu
presudu. . .(Tiina.) Nemoj sad

snijeg
plakati, nisi ena: itaj! Hajde, glasno i jasno! itaj,
besramnice, ili pucam!"/ "'Ja, profesor ateist Nuri
Jilmaz . . .' drago dijete, ali ja nisam ateist. . ."/
"Nastavi!"/ "Sine, kad ovo proitam, ti e me ubiti?"/
"Ubit u te ako ne bude itao. Hajde, sluam!"/
"' . . .bivajui oruem tajnoga plana koji muslimane
sekularne Republike Turske eli uiniti robovima Zapada
te ih obeastiti i oduzeti im vjeru, toliko sam
zlostavljao djevojke vjernice zbog toga to se nisu
otkrile i nisu odstupile od rijei Kur'ana asnog da je
naposljetku jedna od djevojaka, ne mogavi podnijeti
patnje, poinila samoubojstvo . . . ' Dragi sine, ovdje
bih imao jednu pritubu i molio bih vas da je
proslijedite i odboru koji vas je poslao: ta se djevojka,
prema onome to nam je rekla Nacionalna tajna sluba,
nije objesila zbog toga to je udaljena s fakulteta, niti
zbog pritisaka svoga oca, nego, naalost, zbog ljubavnih
jada."/ "U pismu koje je ostavila ne kae tako."/
"Oprostite mi, molim vas, dragi sine, ali mislim da biste
trebali znati da spustite taj pitolj, molim vas! da
je ta naa neupuena djevojka nerazborito dopustila da
joj neki policajac, dvadeset i pet godina stariji od nje,
prije braka oduzme nevinost, a kad joj je taj ovjek
rekao da je, naalost, oenjen i da nema nikakve namjere
da je oeni. . ."/ "Umukni, bestidnie! Takvo bi neto
napravila kurva od tvoje keri!"/ "Nemoj, sine, dijete,
nemoj, molim te! Ako me ubije, i sebi e oduzeti
budunost!"/ "Kai da se kaje!"/ "Kajem se, sine, ne
pucaj!"/ "Otvori usta da ti stavim pitolj! Sad stavi
svoj prst na moj i potegni okida! Krepat e kao
nevjernik, ali barem asno!" (Tiina.)/ "Sine, gledaj me
na to sam pao, u ovoj dobi plaem i zapomaem. . . Imaj
milosti, molim te, ako i ne za mene, a ono za sebe. . .
Ta mlad si, a postat e ubojica. . ."/ "Onda pucaj sam!
Da i ti vidi to znai samoubojstvo!"/ "Sine, ja sam
musliman, kako bih se mogao ubiti?!"/ "Otvori usta!
(Tiina.) Ma prestani plakati! Zar ti nikada nije palo na
pamet da e te jednoga dana pitati

55
za raun? Prestani plakati ili pucam!"/ (Glas starog
konobara s drugog kraja slastiarnice.) "Gospodine,
elite li da vam aj prenesem za taj stol?"/ "Ne, ne
treba. Sad u krenuti."/ "Ne gledaj konobara, proitaj
svoju presudu do kraja!"/ "Sine, smiluj mi se!"/ "itaj,
rekao sam!"/ "'Stidim se svega to sam poinio, svjestan
sam da sam zasluio smrt te se utjeem Allahu Uzvienom
da mi oprosti. . .'"/ "Dalje!"/ "Potovano dijete, pusti
ovoga starca da se isplae . . . Pusti me da zadnji put
pomislim na svoju enu i svoju ker. . ."/ "Misli radije
na djevojke koje si upropastio! Jedna je od njih
doivjela ivani slom, etiri su izbaene s fakulteta na
treoj godini, jedna se ubila. . . One koje su se tresle
i smrzavale pred fakultetom dobile su vruicu i sve su
pale u krevet, svima si im unitio ivote. . ."/ "Ja se
kajem, sine, ne mogu rei koliko. Ali kakve koristi i
tebi od toga da ubije nekoga poput mene i postane
ubojica? Razmisli o tome!"/ "Dobro. (Tiina.) Razmislio
sam, profesore, i gle to mi je palo na pamet!"/ "to?"/
"Ja sam, da bih te naao i izvrio kaznu, dva dana uzalud
tumarao ulicama ovoga bijednog Karsa, i nita nisam
postigao. Tad sam zakljuio da mora da je sudbina tako
htjela, pa sam otiao kupiti kartu za Tokat, i krenuo
popiti zadnji aj prije odlaska, kadli. . ."/ "Sine, ako
me planira ubiti i pobjei iz Karsa autobusom, moram te
upozoriti da su ceste zatvorene zbog snijega i da je
autobus u est otkazan; kasnije bi mogao zaaliti. . ."/
"Taman sam se, znai, htio vratiti u Tokat, kad te Allah
dovede u ovu slastiarnicu Novi ivot. Znai, Allah ti
nije oprostio, pa tko sam ja da ti oprostim?! Evo, dajem
ti zadnju rije: proui tekbir!"/ "Sjedi, sine, nemoj!
Ova e vas drava sve pohvatati i povjeati!"/ "Proui
tekbir!"/
"Smiri
se,
sine,
stani,
razmisli
jo
jednom. . . Ne pucaj, ekaj ..." (Pucanj pitolja, zvuk
odgurivanja stolice.) "Nemoj, sine..." (Jo dva Pucnja.
Tiina, hropac, glas s televizora. Jo jedan Pucanj.
Tiina.)

6.
Ljubav, vjera i poezija Muhtarova tuna pria
NAKON to ga je Svila ostavila pred ulazom u Poslovni centar Halid-paa i vratila se u
hotel, Ka se nije odmah uspeo na drugi kat do sjedita Stranke blagostanja, nego se
neko vrijeme motao po hodnicima Centra, medu besposliarima, egrtima i
dokoliarima. Pred oima mu je jo bila iva slika direktora Pedagokog instituta dok
se svijao u smrtnim mukama; muio ga je osjeaj kajanja i krivnje pa je elio nazvati
pomonika efa policije s kojim je toga jutra razgovarao, ili nekoga iz Istanbula,
moda redakciju Republike, ili bilo koga poznatog, ali u tom centru prepunom ajana i
berberskih radnji nije mogao nai ni jednu telefonsku govornicu.
Tako se i dogodilo da je, traei telefon, uao u prostoriju na ijim je vratima stajao
natpis "Drutvo ljubitelja ivotinja". Ondje je naao i telefon, ali netko ga je ve bio
zauzeo. Ionako vie nije bio siguran eli li uope telefonirati. Proavi kroz
poluotvorena vrata na drugoj strani te prostorije, uao je u nekakav salon: na zidovima
su visjele slike pijetlova, a na sredini je stajao maleni ring. Eto, u tom je salonu za
borbu pijetlova Ka shvatio da je zaljubljen u Svilu; sa strahom je osjetio i to da e ta
ljubav upravljati svim preostalim danima njegova ivota.
Jedan imuni ljubitelj ivotinja i strastveni pratitelj borbi pijetlova sasvim e se jasno
sjeati kako je Ka toga dana u to vrijeme uao u salon te, veoma zamiljen, sjedio na
jednoj od klupa za gledatelje. Ondje je popio aj i proitao pravila borbe popisana
krupnim slovima na zidnom plakatu:
Pijetao puten u ring ne moe odande biti izvaen bez doputenja njegova vlasnika.

57
Ako pijetao padne tri puta zaredom, a potom ne die kljuna, izgubio je borbu.
Za zaljeenje slomljene mamuze daje se tri minute, za slomljenu kandu jedna.
Ukoliko u borbi jedan pijetao bude oboren na tlo, a protivnik mu stane na vrat,
poraenoga treba postaviti na noge i borba se nastavlja.
Ako nestane struje, eka se 15 minuta. Ako u tome vremenu struja ne doe, borba
se ponitava.
Izlazei u dva i petnaest iz "Drutva ljubitelja ivotinja", razmiljao je na koji bi nain
mogao pridobiti Svilu i s njom pobjei iz toga grada. U advokatskom uredu gospodina
Muzafera, prijanjeg predsjednika opine i lana Narodne stranke, svjetla su ve bila
pogaena; pokrajinski centar Stranke blagostanja nalazio se na istome katu i samo dva
duana dalje od tog ureda. (Dijelili su ih ajana Prijatelji i radnja Zeleni kroja.)
Jutronji posjet gospodinu advokatu inio mu se toliko davnim da je u stranako
sjedite uao zauen, pita/ui se je )i se doista ponovno naao u istoj zgradi i istome
hodniku.
Muhtara je zadnji put vidio dvanaest godina ranije. Nakon to su se zagrlili i poljubili,
zamijetio je da je Muhtar pustio trbuh i da mu se kosa prorijedila i posijedjela; takvo
je to, dodue, i oekivao. Jednako kao i za vrijeme studija, na njemu nije bilo niega
osobitog; u kutu usana dimila mu se, kao i nekada, cigareta bez koje bi ga bilo teko i
zamisliti.
"Ubili su direktora Pedagokog instituta", rekao je Ka.
"Nije umro, sad su javili na radiju", odgovorio je. "Odakle ti to?"
"I on je, kao i mi, sjedio u slastiarnici Novi ivot odakle te je Svila bila nazvala",
rekao je Ka. Prepriao je Muhtaru sve to su vidjeli.
"Jeste li nazvali policiju?" pitao je Muhtar. "Sto ste potom uinili?" Ka mu je rekao da
se Svila vratila kui, a on doao ravno k njemu.
"Preostalo je pet dana do izbora i sve je jasnije da emo mi pobijediti: drava zato ini
sve to moe da nam na glavu navue crnu arapu", rekao je Muhtar. "Podrka naim
pokrivenim sestrama osnovna je crta nae politike po itavoj Turskoj. 1 to se sad
dogodi?! Direktor instituta, bijednik koji je tim djevojkama branio ulazak na fakultet,
bude ubijen, a svjedok toga ubojstva s mjesta dogaaja dolazi ravno ovamo, u sjedite
nae stranke, a da uope nije obavijestio policiju!" Zastao je da se sabere i upristoji.
"Molim te, nazovi odmah policiju i sve im ispriaj!" ree i prui Kau telefonsku
slualicu, gestom kuedomaina ponosna onime to

amneg
nudi. im je Ka uzeo slualicu, Muhtar je, pogledavi u neku biljenicu, okrenuo broj.
"Gospodina Kasima, pomonika efa policije, ve poznajem", rekao je Ka.
"Odakle ga poznaje?" upita ga Muhtar. s neskrivenom, iritantnom sum-njiavou.
"Gospodin Serdar, novinar, jutros me prvo odveo k njemu", odgovori Ka. U tom ga je
trenu djevojka u centrali spojila s pomonikom efa policije. Ka mu je prepriao sve
dogaaje kojima je svjedoio u slastiarnici, upravo onako kako ih je i doivio.
Muhtar mu pritra u nekoliko nespretnih koraka te - da bi mogli zajedno sluati
razgovor - nevjestom i pomalo koketnom kretnjom prisloni uho na slualicu. Ka
odmaknu slualicu od svoga uha i priblii je njegovomu kako bi i on mogao uti.
Toliko su bili blizu jedan drugome da su na licima osjeali dah onoga uza se. Kau nije
bilo jasno zato je Muhtaru dopustio da se pridrui njegovu razgovoru s pomonikom
efa policije, ali je osjeao da je dobro postupio. O ubojiinu licu nije mogao rei
nita, jer ga nije ni vidio: stoga je morao jo dvaput opisati njegovo slabano tijelo.
"Bilo bi dobro da to prije doete ovamo, da uzmemo vau izjavu", rekao je pomoni
kov dobronamjerni glas.
"Sad sam u sjeditu Stranke blagostanja", odgovorio je Ka. "Nee mi trebati dugo."
Nastala je tiina.
"Samo tren", rekao je pomonik.
Oslukivali su kako se pomonik, odmaknuvi telefonsku slualicu, s nekim
doaptava.
"Raspitao sam se za slubeni auto, nadam se da nemate nita protiv", nastavio je
pomonik. "Ovaj snijeg ne misli stati. Mi emo vam uskoro poslati auto da vas pokupi
iz sjedita stranke."
"Dobro je da si im rekao da si ovdje", rekao je Muhtar kad su spustili slualicu. "Oni
su to ionako ve znali. Sve prislukuju. Nemoj se uvrijediti to sam malo prije s
tobom malo otrije razgovarao: izgledalo je kao da te optuujem."
Ka je osjeao kako ga preplavljuje srdba, i to srdba nalik onoj koju je nekada davno
znao osjeati prema politikim aktivistima koji su ga tretirali kao buruja s Niantaa.
Dok su bili gimnazijalci, medu uenicima je uvijek postojalo meusobno spopadanje
u nastojanju da se nekoga proglasi homoseksualcem. U godinama to su uslijedile, tu
mladenaku aktivnost zamijenila je nova igra: jedni su druge, a posebno svoje politi-

59
ke protivnike, proglaavali policijskim dounicima. Ka se uvijek drao daleko od
politike jer se bojao da bi, primjerice, mogao biti prozvan izdajnikom kojega vozaju
po gradu u policijskom autu oekujui od njega da upre prstom u kue koje trebaju
biti napadnute. Unato svemu tome, i u ovome je sluaju opet Ka bio ona strana koja
se pokuava opravdati i ispriati, iako je stajao pred Muhtarom koji je, jednako kao
to je sad igrao na kartu islamskog fundamentalizma, i prije deset godina poinio
neto zbog ega se kasnije i sam stidio.
Zazvonio je telefon. Muhtar je, zauzevi odgovornu pozu, podigao slualicu te se s
nekim slubenikom iz Televizije pograninog Karsa nagodio oko reklame za svoju
prodavaonicu bijele tehnike koja e biti objavljena te veeri tijekom prijenosa uivo.
Kad je poklopio slualicu, obojica su zautjela; izgledali su kao dva zavaena,
nadurena djeteta. Ka je zamiljao kako izgovaraju sve ono to u proteklih dvanaest
godina jedan drugome nisu imali prilike rei.
Prvo su jedan drugome rekli sljedee: "Budui da sad obojica ivimo kao svojevrsni
izopenici, i budui da nijedan od nas nije pretjerano uspjean ili sretan, a ne moemo
se smatrati ni pobjednicima, moemo se sloiti bar u jednome: ivot je, brate, teka
stvar! Nita ne pomae ni ako si pjesnik... Zato se i dogodilo da nas sjena politike jo
uvijek ovako teko pritie." Nakon to im je to prelo preko usana, nisu se mogli suzdrati da ne kau i ovo: "Poezija nam nije pomogla da naemo sreu; stoga je sad
pokuavamo nai u zakrilju politikoga plata." Dopustio si je da Muhtara jo malko
omalovaava.
Samoga je sebe podsjetio na injenicu da je Muhtar sad barem donekle zadovoljan - ta
nalazi se pred pobjedom na izborima! Ni sam se ne bi smio aliti, jer ga u Turskoj
ipak prati pjesnika slava, makar i neznatna (bolje ikakva, nego nikakva!). Ali
jednako kao to nijedan od njih nikako nije elio priznati da je zadovoljan, nisu imali
hrabrosti progovoriti ni o glavnoj temi: o ogorenosti i razoaranosti ivotom.
Dogodilo im se, znai, ono najgore: prihvatili su svoje poraze i pomirili se s okrutnom
nepravednou ovoga svijeta. Da bi se izvukli iz toga maloduja, obojici je trebala
pomo iste osobe: Svile. Pomislivi na to, Ka se prepao.
"Veeras e u gradskom kinu proitati svoju najnoviju pjesmu", rekao je Muhtar
osmjehnuvi se jedva primjetno.
Ka je, ozlojeen, nekoliko asaka gledao u lijepe svijetlosmee oi toga ovjeka,
Svilinoga biveg mua. Te oi nisu znale za smijeh.
"Jesi li u Istanbulu vidio Fahira?" pitao je Muhtar, s neto primjetnijim smijekom.

Ovoga se puta i Ka mogao osmjehnuo, zajedno s njim. U njihovu smijeku bilo je

njenosti i potovanja. Fahir im je bio vrnjak i ve je dvadeset godina bio
nepopustljiv zatitnik zapadnjake poezije. Zavrio je "Saint Joseph", istanbulsku
francusku gimnaziju; s novcem naslijeenim od umno poremeene i bogate oeve
majke za koju se prialo da je svojevremeno ivjela u suitanskome haremu, jedanput
je godinje odlazio u Pariz iz kojega se u Istanbul vraao s torbama punim pjesnikih
zbirki iz knjiara na .Saint Germaineu. U asopisima koje je sam pokretao, kao i u
poetskim nizovima raznoraznih izdavakih kua to su jedna za drugom tonule i
nestajale, objavljivao je prijevode tih knjiga na turski, a jednako tako i svoju poeziju,
kao i pjesme drugih modernistiki nastrojenih domaih pjesnika. Kao suprotan pol
njegovoj poduzetnosti to je kod svih izazivala potovanje, stajala je njegova poezija,
napisana pod utjecajem stranih pjesnika koje je prevodio na istunski turski: bila je
liena inspiracije, loa i nerazumljiva.
Ka je odgovorio da nije vidio Fahira u Istanbulu.
"Nekada sam silno elio da se moje pjesme svide Fahiru", rekao je Muh-tar. "Ali, on
me vrlo otvoreno omalovaavao, tvrdei kako se pjesnici poput mene ne bave istom
poezijom, nego folklorom i "ljepotom nae domovine". Prolazile su godine, preivjeli
smo nekoliko vojnih udara, svi smo proli i kroz zatvore, a ja sam se, kao i ostali,
prepustio tom vjetru to nas je nosio kamo je htio. Gledao sam kako se mijenjaju ljudi
koji su mi nekada bili uzor i kako nestaju oni kojima sam se elio dopasti; nijedan mi
se san nije ostvario, ni u pjesnikoj karijeri, ni u ivotu. Tada sam se, umjesto da
nastavim svoje nesretno, nespokojno i bijedno ivotarenje u Istanbulu, vratio u Kars.
Preuzeo sam oevu trgovinu koje sam se svojedobno toliko sramio... Ni to me nije
usreilo. Omalovaavao sam ovdanje ljude, mrtio se svaki put kad bih ih pogledao
(onako kako je to Fahir inio dok bi itao moje pjesme). inilo mi se da u ovome
gradu ni njegovi stanovnici ni sam taj grad nisu stvarni. Svi su eljeli ili umrijeti ili
pobjei odavde glavom bez obzira. Ali ja vie nisam imao kamo poi. Kao da sam bio
prognan iz povijesti, gurnut onkraj ruba civiliziranog svijeta. Toliko sam bio daleko
od civilizacije, da je nisam mogao ak ni oponaati. Allah mi nije htio dati ni dijete
koje bi. kako sam sanjario, moglo ostvariti sve ono to meni nije uspjelo: dijete koje
bi, bez oiljaka od potitenosti i straha, postalo moderna i samosvojna osoba okrenuta
Zapadu."
Muhtar se, dok je to govorio, nekoliko puta blago nasmijao, kao da bi ga u tom trenu
obasjalo svjetlo to je dolazilo iz njega samog. Kau se svidjelo to je sposoban
nasmijati se na svoj raun.

67
"Veeri sam provodio pijui, a da se ne bih svaao sa svojom lijepom Svilom, kui
bih se vraao kasno. Bilo je to jedne noi, jedne od onih noi kakve se moe doivjeti
samo u Karsu: izgledalo je kao da je sve zaleeno, ak i ptice na nebu... Napustio sam
gostionicu Zeleni zaviaj u kasne sate, nakon to su otili svi gosti, i krenuo prema
Aveniji vojske, u kojoj sam onomad stanovao sa Svilom. Nije mi trebalo vie od deset
minuta za taj put, ali za Kars je i to poprilina udaljenost. Bit e da sam pretjerao s
rakijom; tako mi se i dogodilo da sam, tek to sam krenuo, zalutao. Na ulicama nije
bilo nikoga ivog; kao i uvijek za ledenih noi, Kars je nalikovao gradu koji su svi
napustili. ak i kad sam pokucao na vrata nekih kua, nije bilo odgovora: bile su to ili
armenske kue, naputene ve osam desetljea, ili - ako je u njima i bilo koga ivogukuani, pritisnuti slojevima i slojevima jorgana, poput ivotinja zaspalih zimskim
snom, nisu bili voljni izvui se iz svojih jazbina."
"Potom mi se - nekako odjednom - poela sviati naputenost i praznina ovoga grada.
Tijelom mi je kolala ugodna sanjivost, valjda od pia i od hladnoe. Odluio sam tiho
nestati iz ovog ivota te sam se, preavi jo par koraka, opruio na ledenu kaldrmu
ispod jednog stabla i stao ekati smrtni san. Na takvoj hladnoi pijancu je dovoljno
kojih tri do pet minuta da se smrzne i umre. Ve mi je venama prostrujao san, kad mi
se pred oima ukaza moje toliko eljeno, nikada doekano dijete! Jako sam se
obradovao: bio je to sin, ve poodrastao, s kravatom oko vrata, ali nije izgledao kao
nai slubenici s kravatama. Neee, bio je pravi Europejac! Ba mi je htio neto rei,
kad zastade i poljubi ruku nekog starca. Od starca se na sve strane irila svjetlost. U
tom trenu i mene, tamo na kaldrmi, obasja nekakva svjetlost: udarala mi je ravno u oi
pa sam se probudio. Ustao sam osjeajui kajanje, ali i nadu. Pogledam: nekoliko
koraka dalje otvorila su se nekakva vrata kroz koja su ljudi ulazili i izlazili. Posluavi
unutarnji glas, uem za njima. Prihvatie me i uvcdoe u jednu svijetlu, ugodno toplu
prostoriju. Ljudi u njoj - sve odreda mukarci - nisu nalikovali stanovnicima Karsa,
oajnicima koji su od ivota digli ruke; ne, svi su ovi bili sretni, a zaudo, sve su to
bili domai ljudi, neke sam ak i poznavao. Shvatio sam da je to tajna tekija
uzvienog Saadetin-efendije, kurdskoga ejha: znao sam za nju iz gradskih
govorkanja. Od prijatelja inovnika uo sam da je taj ejh na poziv svojih bogatih
sljedbenika, iji je broj iz dana u dan rastao, siao iz svoga brdskog sela u Kars, te na
obrede u tekiji okupljao siromane, nezaposlene i nesretne graane Karsa. To me,
meutim, nije zabrinjavalo: bio sam uvjeren da policija nee dopustiti takve
proturepublikanske aktivnosti. A sad sam se i sam uspinjao

snijeg
stepenicu po stepenicu k tome ejhu, i to plaui kao kia! Dogodilo se ono ega sam
se godinama bojao, ono to sam tijekom godina svoga ateizma smatrao slabou i
zaostalou: vraao sam se islamu! Zna kako karikaturisti prikazuju te zaostale
ejhove, u dugim ogrtaima i s bradom oianom polukruno, kao po kalupu? Eh, pa
ja sam se takvih spodoba nekada bojao... A sad sam se uspinjao njegovim stubama, i
to svojom voljom; nije ni udo da sam poeo plakati. Da plakati - ridati! ejh je bio
dobar ovjek. Pitao me zato plaem. Jasno, nisam onaj koji bi rekao 'plaem zato to
sam dospio k zaostalom ejhu i njegovim sljedbenicima'... Uz to, uasno sam se
sramio rakijskog zadaha to je iz mojih usta kuljao kao iz bave. Rekao sam mu da
sam izgubio kljueve. Palo mi je, naime, na pamet da mi je na onom mjestu gdje sam
namjeravao umrijeti ispao privjesak s kljuevima. Sljedbenici ulizice oko njega
odmah su se bacili u tumaenje kljueva kao metafore; on ih je, meutim, poslao na
ulicu da ih potrae. Kad smo ostali sami, srdano mi se nasmijao. Shvatio sam da je to
onaj isti dobri starac kojega sam netom prije vidio u snu. To me smirilo."
"Povinuvi se jakoj unutarnjoj potrebi, poljubio sam ruku toga uzvienog ovjeka;
izgledao mi je poput svetog ovjeka, poput evlije. Uinio je neto to me je veoma
zaudilo: i on je meni poljubio ruku! Na mene je siao mir kakav godinama nisam
osjetio. Odmah sam uvidio da u s njime moi o svemu razgovarati, da u mu
prepriati cijeli svoj ivot. A on e mi pokazati put Uzvienog Allaha, Onoga u ije
sam postojanje negdje duboko u sebi vjerovao ak i tijekom svojih ateistikih godina.
Usreila me i sama pomisao na ono to me oekuje. Nali su moje kljueve. Te sam se
noi vratio kui i zaspao. Ujutro sam se stidio toga iskustva. Sje' ao sam ga se kao
kroz maglu; zapravo, nisam ga se ni elio sjeati. Sto puta sam se sam sebi zakleo da
vie nikada neu poi u tekiju. Bio sam u panici: to ako negdje sretnem ljude koji su
me vidjeli u tekiji, njegove sljedbenike?! A onda. jedne noi, dok sam se vraao iz
gostionice Zeleni zaviaj, noge su me opet same ponijele u tekiju. To se nastavilo i
sljedeih noi. unato napadima kajanja i srama to bi me obuzimali tijekom dana.
Sejh bi me posadio na prvo mjesto do sebe te bi. sluajui moje jade, moje srce
otvarao Allahovoj ljubavi. Neprestano bih plakao, pla me smirivao. Tijekom dana
sam, da bih nekako sakrio tajnu o sastanenju u tekiji, kupovao Republiku,
najsekularnije novine u Turskoj; alio sam se na vjerske fanatike, neprijatelje
Republike to nadiru sa svih strana, i posvuda se raspitivao zato se ne odravaju
sastanci Drutva Ataturkove misli."

63
"Taj je moj dvostruki ivot trajao sve do jedne noi kad me je Svila pitala jesam li
naao drugu enu. Zaplakao sam i sve joj priznao. 1 ona je poela plakati: 'to je sad
to? Postao si, znai, vjernik? Hoe li me sad natjerati i da se pokrijem?' Zaklinjao
sam se da takvo to od nje nikada ne bih mogao traiti. Osjetio sam da bi mogla
pomisliti kako ovo to me snalo znai da su mi poslovi loe krenuli pa sam odmah
dodao da trgovina dobro napreduje i da seArelikove elektrine pei dobro prodaju,
unato estim nestancima struje. elio sam je smiriti. Zapravo, bio sam sretan jer sam
znao da u odsad namaz moi klanjati kod kue. U knjiari sam kupio Vodi za
klanjanje namaza. Preda mnom je bio novi ivot."
"im sam se malo uhodao, jedne sam noi osjetio iznenadnu inspiraciju i napisao
dugu pjesmu. Opisao sam sve to mi se dogaalo: svoje krize i sram, Allahovu ljubav
to je u meni rasla i spokoj, svoj prvi uspon po blagoslovljenim stepenicama koje su
me dovele k ejhu, kao i stvarno i metaforino znaenje kljueva. Bila je naprosto
savrena. Siguran sam da nije bila nita slabija od najnovije i najmodernije
zapadnjake poezije kakvu je Fahir prevodio. Odmah sam mu je poslao, zajedno s
jednim pismom. ekao sam est mjeseci, pratei njegov tadanji asopis za poeziju,
Ahilejevu tintu. Pjesma se, meutim, nije pojavila. Tijekom tih est mjeseci napisao
sam jo tri pjesme. 1 njih sam mu poslao, s razmacima od dva mjeseca. Nestrpljivo
sam ekao cijelu godinu; i opet nijedna od njih nije bila objavljena."
"U to sam vrijeme bio nesretan, ali ne zato to jo uvijek nismo imali djeteta, ni zbog
Svilinog upornog protivljenja uenjima islama. Nije to bilo ni zbog toga to su me
nekadanji prijatelji, sekularisti i ljeviari, omalovaavali jer sam se okrenuo vjeri; oni
se i nisu pretjerano obazirali na mene - ta bio sam samo jedan od mnotva
novopeenih, arkih vjernika. Nego, potreslo me to to pjesme koje sam poslao u
Istanbul nisu bile objavljene. Poetkom svakog mjeseca, pred izlazak novog broja
asopisa, dani i sati za mene naprosto nisu znali proi. Svaki put bih samoga sebe
smirivao: moda e ovaj mjesec barem jedna od mojih pjesama napokon biti
objavljena... Istine i stvarnosti opisane u tim pjesmama mogu se usporeivati samo s
onima u zapadnjakoj poeziji. A u itavoj Turskoj jedino Fahir to moe uoiti, mislio
sam."
"Nepravda i srdba to mi se tako svalie na leda bile su mi toliko teke da su s
vremenom poele trovati i radost koju mi je donio islam. Poeo sam ii u damiju, ali
ak sam i tamo, klanjajui namaz, mislio na Fahira. 1 bio nesretan. Jedne sam noi
svoje patnje odluio povjeriti ejhu, ali on

ornjeg
nije mogao pojmiti to je to moderna poezija: nije znao tko je Rene Char ni to je
prelomljena reenica, nije uo za Malarmea i Jouberta, a o tiini praznoga stiha nije
imao pojma."
"To je potreslo povjerenje koje sam prema njemu osjeao. Ionako mi ve jako dugo
nije znao rei nita osim nekoliko reenica koje je neprekidno ponavljao, primjerice
'Sauvaj isto srce!', ili 'S Allahovom e se pomoi, inallah, izvui iz toga kripca'.
Ne bih elio biti nepravedan: ejh je kao osoba bio bogat, samo - znanje mu je bilo
skromno. Eto, tad me je ponovno poeo uznemirivati onaj ejtan - razumni
koristoljubivac, moj drug iz ateistikih dana. Ljudi poput mene mir mogu nai samo
ako dobiju priliku da se u okviru neke stranke, okrueni istomiljenicima, bore u
korist kakve teorije. Tako sam shvatio da e mi posjeti stranakim druenjima pruiti
dublji, razumniji i produhovljeniji ivot nego posjeti tekiji. Stranako iskustvo koje
sam stekao tijekom marksistikih godina mnogo mi je koristilo u ovoj mojoj stranci
okrenutoj vjeri i duhovnosti."
"Kako to misli?" pitao je Ka.
Nestalo je struje. utjeli su.
"Nestalo je struje", rekao je potom Muhtar tajnovitim glasom.
Ka mu nije odgovorio. Sjedio je u tami irom otvorenih oiju.

7"Politiki islamisti", to je ime koje nam daju zapadnjaci i sekularisti

U sjeditu Stranke, u Policiji, te ponovno na ulicama
SJEDITI U mraku, bez ijedne rijei, bilo je nekako uznemirujue, ali je Kau ipak bilo
drae nego razgovarati s Muhtarom u potpuno osvijetljenoj sobi, glumatajui
prijateljstvo. Jedino to ga je sada povezivalo s Muhtarom bila je Svila, i dok je s
jedne strane o njoj elio razgovarati, s druge se bojao da ne oda kako je u nju
zaljubljen. Pored toga, bojao se da bi Muhtar mogao nastaviti sa svojim priama zbog
kojih bi ga smatrao ak i glupljim nego to mu se u tom trenu inio. To bi ga
primoralo i da se zapita kako je Svili polo za rukom godinama biti suprugom toga
ovjeka, to bi pak moglo unititi oduevljenje koje je prema njoj elio osjeati, i to u
samome njegovu zaetku.
Zbog toga mu je laknulo kad je Muhtar, tragajui za novom temom, spomenuo stare
prijatelje, ljeviare, politike izgnanike odbjegle u Njemaku. Ka mu je sa smijekom
odgovorio kako je uo da je njihov prijatelj iz Malatje, kovravi Tufan koji je
svojevremeno "u asopisu pisao lanke o zemljama Treeg svijeta", poludio. Rekao
mu je da ga je zadnji puta vidio na glavnom kolodvoru u Frankfurtu: u rukama mu je
bio podugaak kolac s mokrom krpom privezanom na donjem kraju. Njom je, trei,
brisao tlo, i zvidao. Potom ga je Muhtar pitao za Mahmuda; taj je zbog svoga
dugakog jezika vjeito stradavao. Ka mu je rekao da se on pridruio dematu
Hajrullah-efendije te se, s istom strau s kojom se nekada svadio borei se za ljevicu,
sada, u Njemakoj, upustio u prepirke medu dematima oko nadzora nad damijama.
A to se tie simpatinog Sulejmana - Ka se, sjetivi ga se, opet nasmijao - on je neko
vrijeme ivio u Bavarskoj, u gradiu Traunsteinu; uzdravala ga je neka crkvena
zaklada koja zbrinjava prebjege iz Treeg svijeta. Ondje se, meutim, toliko
dosaivao da se odluio vratiti u Tursku, mada je posve

onge&
sigurno znao da e, im zakorakne u domovinu, dospjeti iza reetaka. Spomenuli su i
Hikmeta, ubijenog pod tajnovitim okolnostima dok je u Berlinu radio kao voza,
potom Fadila koji je oenio neku staru Njemicu, udovicu jednog nacistikog asnika,
pa sad zajedno s njom vodi maleni hotel, kao i "teoretiara Tarika" koji se obogatio
suraujui s turskom mafijom u Hamburgu. Sadik, koji je nekada zajedno s
Muhtarom, Kaom, Tanerom i Svilom slagao nove, tek otisnute listove novina, sad je
predvodio skupinu koja se bavi proturanjem ilegalnih radnika preko Alpa do
Njemake. Za Muharema, glasovitog psovaa, prialo se kako s obitelji sretno ivi u
podzemlju, u jednoj od onih sablasnih postaja berlinskog metroa naputenih tijekom
godina Hladnoga rata i Zida. Dok bi vlak jurio na potezu izmeu stajalita Krcuzberg
i Alexanderplatz, umirovljeni turski socijalisti u njemu uspravljali bi se u stavu
"mirno!", jednako kao to su nekada istanbulski banditi salutirali svaki put kad bi.
dolazei iz Arnavutkoja, prelazili most, s pogledom upravljenim prema mutnim
bosporskim vodama u kojima je jednom zgodom nestao neki legendarni gangster,
potonuvi zajedno sa svojim automobilom. Ako se u trenutku salutiranja putnici i nisu
meusobno poznavali, krajikom oka pogledavali bi suputnike koji bi. kao i oni,
odavali poast legendarnom junaku propale i uzaludne borbe. Eto, u takvom je
jednom vagonu u Berlinu Ka sreo Ruhija, upornog kritiara svojih drugova ljeviara
zbog toga to se ne zanimaju za psihologiju: tako je i doznao da se Ruhi podvrgao
ulozi ispitanika u projektu mjerenja uinkovitosti reklamne kampanje za jednu novu
vrstu pizze, pizze sa suenom ovetinom, namijenjene prodaji radnicima imigrantima
iz najniih prihodnih razreda. Medu politikim prognanicima na koje je Ka nabasao u
Njemakoj, najsretniji je bio Ferhat: pridruio se PKK-u i s nacionalistikim zanosom
napadao urede tvrtke Turkish Airlines. Jednom se prilikom pojavio i na CNN-u,
snimljen kako na turski konzulat baca molotovljev koktel. K tome, bavio se uenjem
kurdskoga jezika, sanjarei o pjesmama koje e jednoga dana na tom jeziku napisati.
Muhtar je s neobinim zanimanjem spomenuo i neka druga imena; Ka ih je ili odavna
zaboravio, ili je znao samo toliko da su naprosto nestali, podijelivi tako sudbinu s
nebrojenim lanovima malenih gangsterskih skupina, djelatnika tajnih slubi ili
sudionika u raznoraznim mranim poslovima. Vrlo je vjerojatno da je veina njih,
potiho ubijena, istrunula u prljavim kanalskim vodama.
Kad je njegov stari prijatelj zapalio ibicu. Ka je uspio razaznati sablasni namjetaj u
stranakom sjeditu; vidjevi gdje se nalaze stari trononi

67
stoli i plinska pe, ustao je i priao prozoru te s divljenjem pogledao snijeg.
Padao je neizmjerno sporo, krupnim, tekim pahuljama. U njihovoj tromosti i punoi,
kao i u bjelini to se nazirala u plaviastu svjetlu koje je dopiralo od nekog
nepoznatog izvora iz tko zna kojeg dijela grada, bilo je stanovite otmjenosti, i to ga je
zadivilo. Sjetio se snjenih veeri svoga djetinjstva; i u Istanbulu je usred snjene
meave znalo nestati struje: kuom bi se tada razlegao apat pun jeze i molitava s
uzdahom "sauvao nas Allah!" od ega bi njegovo djetinje srce bre zakucalo, ali bi
bio i sretan znajui da ima svoju obitelj i svoj dom. S tugom je gledao kako se jedna
konjska zaprega teko probija kroza snijeg: bilo je mrano pa je mogao razabrati samo
konjske glave to su se, zategnute naporom, njihale sad na jednu, sad na drugu stranu.
"Muhtaru, ide li jo uvijek k ejhu efendiji?"
"Uzvienom Saadetin-efendiji?" pitao je. "Ponekad. Zato?"
"to ti on daje?"
"Malo prijateljstva, a malo i suosjeanja, mada ono ne traje dugo. Mnogo toga zna."
No, u Muhtarovu glasu Ka nije osjetio radost, nego razoaranje. "U Njemakoj ivim
vrlo samotnim ivotom", rekao je, insistirajui na nastavku teme. "Dok u kasnim
nonim satima promatram frankfurtske krovove, osjeam da cijeli ovaj svijet, pa i moj
ivot, nije uzaludan. U sebi ujem mnotvo glasova."
"Kakvih glasova?"
"Moda to ima veze sa starenjem, i sa strahom od smrti", odgovorio je posramljen.
"Da sam postao pisac, napisao bih o sebi neto poput ovoga: Snijeg je Kaa podsjeao
na Allaha. Ali ne znam bi li to bilo tono. Allahu me pribliava tiina snijega."
"Vjernici, desniari i islamski konzervativci ove zemlje", nadovee se Muhtar urno,
utjeui se lanoj nadi, "jako su mi dobro doli nakon mojih ateistikih, ljeviarskih
godina. Trebao bi ih potraiti. Siguran sam da bi i tebi dobro doli."
"Misli?"
"Svi su ti vjernici nekako ponizni, blagi, puni razumijevanja. Nisu poput onih
pozapadnjaenih; ne omalovaavaju obian narod onako instinktivno... Njeni su, i
ranjivi. Kad bi te upoznali, zavoljeli bi te: od njih nikada ne bi uo otrih rijei."
Ka je od samog poetka posve sigurno znao da u Turskoj biti vjerni-

snijeg
kom ne znai razvijati se kao pojedinac, susresti se sa savrenom misli i dosegnuti
kreativne vrhunce kao jedna, izdvojena osoba; ne, ondje je to, prije svega, znailo
pripadati kakvom dematu i ukljuiti se u zajednicu. Pa ipak, razoarao se sluajui
Muhtara kako govori o koristi pripadanja vjerskoj zajednici, a da ni jednom jedinom
rijeju nije spomenuo AIlaha ili osobnu vjeru. Osjeao je kako ga sad jo vie prezire.
Ali, dok je elom naslonjen na staklo gledao kroz prozor, osjetio je potrebu da kae
neto posve drugo:
"Muhtaru, meni se ini da bi se ti - kad bih ja poeo vjerovati u AIlaha - razoarao, i
da bi me prezirao."
"Zato?"
"Tebe je strah pozapadnjaenog, osamljenog pojedinca, sposobnoga da sam, ne
pripadajui zajednici, vjeruje u Allaha. Ti ima vie povjerenja u nekog nevjernika
koji pripada dematu, negoli u jednog samotnog, izdvojenog vjernika. Za tebe je
osamljenik mnogo bjedniji i greniji od nevjernika."
"Ja sam vrlo usamljen."
injenica da je te rijei mogao izgovoriti tako iskreno u Kau je izazvala i saaljenje i
mrnju. Osjeao je kako ih je tama u sobi povezala, kao da su dva pijana druga. "Nije
da bih to mogao postati, ali - zna li zato je tebe zapravo strah mogunosti da ja
postanem vjernik, uredan vjernik koji klanja svih pet namaza na dan? Zato to se ti
moe predati vjeri i dematu samo ako si siguran da ovakvi bezboni sekularisti
poput mene upravljaju poslovima oko privrede i drave. ovjek se u ovoj zemlji ne
moe spokojno pomoliti ako iskreno ne vjeruje u uspjenost i marljivost bezbonika
koji e upravljati politikom, trgovinom sa Zapadom i svim drugim svjetovnim
poslovima."
"Ali ti nisi jedan od tih bezbonih politiara i biznismena. Kad bude htio, odvest u
te k ejhu efendiji."
"Izgleda da su stigli nai policajci."
Kroz dio prozora koji led nije prekrio vidjeli su kako se, pod snijegom, dva ovjeka
polako izvlae iz policijskog vozila parkiranog pred ulazom u trgovaki centar.
"Htio bih te neto zamoliti", rekao je Muhtar. "Ovi e ljudi sad doi gore i odvesti nas
u policijsku postaju. Tebe nee pritvoriti, pustit e te nakon to im da izjavu. Vratit
e se u hotel. Gospodin Turgut pozvat e te veeras na veeru, i poi e. Ondje e,
naravno, biti i njegove znatieljne keri. elim da tada Svili kae ovo to u ti sad
rei. Slua li me? Kai joj da je elim ponovno oeniti. To to sam od nje traio da se

69
pokrije i odijeva u skladu sa erijatom - to je bila pogreka. Reci joj da se prema njoj
vie nikada ne bih ponio kao zadrti, ljubomorni provincijalac, i da se kajem i sramim
zbog svega na to sam je dok smo bili u braku primoravao."
"Zar joj ti nisi sve to ve rekao?"
"Jesam, ali nije bilo koristi. Moda mi ne vjeruje i zato to sam pokrajinski
predsjednik Stranke blagostanja. Ali ti si neto drugo, stigao si ovamo iz Istanbula,
zapravo, ak iz Njemake. Ako joj ti to kae, povjerovat e."
"Zar tebi kao mjesnom predsjedniku Stranke blagostanja ne bi bio problem da ti ena
ostane otkrivena?"
"Za etiri dana u, s Allahovim doputenjem, pobijediti na izborima i postati
predsjednik opine", odgovorio je Muhtar. "Ali i od toga mi je mnogo vanije da Svili
kae koliko se kajem. Ja u tad moda jo uvijek biti u pritvoru. Hoe li mi to
uiniti, brate?"
Ka je na tren osjetio neodlunost, a potom rekao: "Hou."
Muhtar ga je zagrlio i poljubio u obraze. Ka je prema njemu osjeao neto izmeu
suosjeanja i gaenja, ali je i samoga sebe prezirao jer nije bio prostoduan kao on.
"I jo bih te najponiznije zamolio da ovu moju pjesmu osobno preda Fahiru, kad se
nae u Istanbulu", nastavio je Muhtar. "To je pjesma koju sam maloprije spomenuo,
zove se 'Stubite'".
Dok je Ka pjesmu spremao u dep, u prostoriju su ula tri ovjeka u civilu; dvojica su
u rukama drala velike rune svjetiljke. Bili su dobro obueni i sposobni; iz njihova je
dranja bilo oito da jako dobro znaju to su Ka i Muhtar ondje radili. Ka je shvatio
da su to MIT-ovci. Svejedno su ga, kad su mu pogledali isprave, pitali to ondje radi.
Odgovorio im je da je doao iz Istanbula da bi za list Republika pisao o opinskim
izborima i enama samoubojicama.
"Pa one se i ubijaju ba zato da biste vi o njima pisali po istanbulskim novinama",
ree mu jedan od slubenika.
"Ne, ne ubijaju se zbog toga", nakostrijei se Ka.
"Nego zato?"
"Zato to su nesretne."
"I mi smo nesretni, pa se ne ubijamo."
Dok su s njim razgovarali, ve su, u svjetlu svjetiljaka to su ih drali u rukama,
otvarali ormare, izvlaili stolne ladice i istresali ih na stol te prevrtali i pregledavali
dosjee. Muhtarov su stol prevrnuli traei pod njim oruje, a ormar odvukli od zida da
pogledaju ima li to iza. Prema Kau su bili mnogo finiji nego prema Muhtaru.

Snijeg
"Zato ste se, nakon to ste vidjeli da je direktor ubijen, uputili ovamo umjesto da
doete u policiju?"
"Ovdje sam imao zakazan sastanak."
"Radi ega?"
"Mi smo stari prijatelji s fakulteta", rekao je Muhtar glasom koji je traio ispriku.
"Vlasnica Hotela Snjena palaa u kojemu je odsjeo, moja je supruga. Netom prije
napada nazvali su me ovamo, u sjedite stranke, i ugovorili sastanak. Tajne slube
prislukuju telefone nae stranke pa ete to moi provjeriti."
"Odakle ti to da mi prislukujemo vae telefone?"
"Ispriavam se", odgovorio je Muhtar bez imalo uzrujavanja. "Ne znam. samo
pretpostavljam. Moda sam u krivu."
Ka je osjeao koliko je Muhtar hladnokrvan i smlavljen; bila je to ravnodunost onoga
koji je naviknut na gruba policijska zlostavljanja, onoga ija je ast oguglala na
njihove udarce i poniavanja; onoga koji je okrutnost policije i drave spreman
prihvatiti kao posve normalnu stvar - poput svakodnevnih nestanaka struje, ili vjeito
blatnjavih puteva. Na neki ga je nain zbog toga i potovao, jer sam nije posjedovao
sposobnost takve korisne pokornosti.
Policajci su jo dugo pretraivali stranako sjedite, prerovali sve ormare i dosjee, a
potom dio njih, zategnuvi ih uzicama, strpali u torbe i sastavili zapisnik premetaine.
Zatim su ih ugurali u policijsko vozilo. Dok su sjedili na stranjim sjedalima, bez
rijei, poput dva kanjena djeteta. Ka je i na Muhtarovim glomaznim, bijelim rukama
zapazio onu istu ravnodunost: leale su mu na koljenima mirne i mlohave, poput dva
pretila stara psa. Policijsko se vozilo tekom mukom probijalo snijegom pokrivenim
ulicama Karsa, a oni su s tugom promatrali blijedu naranastu svjetlost to je curila
kroz napola razmaknute zastore na prozorima starih armenskih konaka, starce s
plastinim vreicama u rukama kako polagano koraaju po zaleenim kaldrmama, i
proelja praznih i starih kua, samih poput sablasti. Na oglasnoj ploi Narodnog
kazalita bili su objeeni plakati s najavom sveanosti koja e se odrati te veeri.
Radnici su jo uvijek po ulicama razvlaili kabel za izravni prijenos. S autobusnog
kolodvora irilo se ozraje nervoznog iekivanja; ceste su bile zatvorene.
Policijsko vozilo polako je napredovalo, zameteno bajkovitim snijegom; pahulje su
Kau izgledale krupne poput onih u igrakama punjenima vodom to bi ih djeca zvala
"snjena meava". Tijekom ovoga kratkog

7'
putovanja koje je, zbog vozaeva opreza, potrajalo ak sedam-osam minuta, Kaove su
se oi u jednom trenu susrele s Muhtarovima; iz tunih i umirujuih pogleda svoga
starog prijatelja, shvatio je da e u Policijskoj upravi Muhtara premlatiti, a njega da
nee ni taknuti. Bilo ga je zbog toga sram, ali je osjetio i olakanje.
Jo je neto proitao u njegovim pogledima, neto to ni godinama kasnije nije mogao
zaboraviti: Muhtar je u tom trenu mislio kako batine kojima e za nekoliko trenutaka
biti podvrgnut i zasluuje. Iako nije bio posve siguran da e etiri dana kasnije
pobijediti na opinskim izborima, u njegovim oima bilo je toliko pokornosti, a u
pogledima ve unaprijed toliko isprike za sve ono to e se dogoditi, da je Ka mogao
doznati i to mu je bilo na umu: "Svjestan sam", mislio je Muhtar, "da zasluujem batine zbog toga to jo uvijek insistiram na tome da ivim u ovome kutku svijeta gdje
sam se, da stvar bude gora, upetljao ak i u borbu za vlast; znam da zavreujem
batine, batine iz kojih u barem svoj ponos pokuati izvui nepovrijeden. Zbog svega
toga osjeam se manje vrijednim od tebe. Ali samo bih te neto molio: makni, molim
te, pogled s mene, nemoj me gledati: u tvojim se oima ogleda moje ponienje."
Kad je policijski minibus zastao u dvoritu Uprave, Kaa i Muhtara nisu razdvojili, ali
su ih tretirali sasvim razliito. S Kaom su se ophodili kao sa slavnim novinarom iz
Istanbula koji bi ih, ukoliko bi napisao neto loe, mogao uvaliti u nevolje; primili su
ga kao svjedoka, suradnika u svome istraivanju. Muhtaru su se pak obraali svisoka,
na nain "zar opet ti?!". tovie, kad bi se obratili Kau, moglo se ak osjetiti
podilaenje s pitanjem "to ovjek poput Vas uope radi s ovakvima?". U
poniavanju kojemu su izloili Muhtara, Ka je suosjeajno naslutio da ga smatraju
glupim ("Ti misli da e ti dati da upravlja ovom zemljom?"), pa ak i nesposobnim
("Pokuaj prvo uvesti reda u svoj ivot!"). Tek e kasnije bolno shvatiti da je ono na
to su policajci tada ciljali zapravo bilo neto posve drugo.
Kaa su odveli u jednu pokrajnju prostoriju te mu pokazali blizu stotinu crno-bijelih
arhivskih fotografija ne bi li prepoznao slabanog mladia, ubojicu direktora
Pedagokog instituta. Tu su se nalazile fotografije svih politikih islamista iz Karsa i
njegove okolice koji su, makar i samo jedanput, bili privedeni. Veinom su to bili
mladi ljudi, Kurdi, seljaci ili nezaposleni, ali bilo je medu njima i ulinih prodavaa,
uenika islamskih vjerskih kola, studenata, uitelja i turskih sunita. Prebirui po fotografijama tih mladia to su u trenutku slikanja u policijski fotografski

snijeg
aparat gledali gnjevni i oajni, Ka je uspio prepoznati dvojicu koje je susreo tijekom
jednoga dana provedenog na karskim ulicama, ali medu svim tim crno-bijelim
fotografijama nije mogao izdvojiti - kako je pretpostavljao - neto starije lice
slabanog ubojice.
Kad su se vratili u prvu prostoriju, ugledao je Muhtara: jo uvijek je, pogrbljen, sjedio
na istom tabureu, ali mu je nos krvario, a jedno oko bilo podliveno krvlju. Muhtar se,
posramljen, malo promekoljio, a zatim lice pokrio rupiem. Ka je u tiini pomislio
kako su te batine Muhta-ru donijele iskupljenje, i kako se. zahvaljujui njima,
oslobodio krivnje i duevne agonije koja ga je muila zbog bijede i gluposti njegove
zemlje. Dva dana kasnije, neposredno prije nego to bude primio najnesretniju i
najbolniju vijest svojega ivota - do kad e i sam pasti na Muhtarovu razinu - sjetit e
se te misli, makar mu ona izgledala i glupo.
Nekoliko trenutaka nakon to mu se pogled susreo s Muhtarovim, Kaa su ponovno
odveli u pokrajnju prostoriju da uzmu izjavu; doveli su ga pred nekog mladog
policajca koji je sjedio za pisaim strojem. Srodnik toga stroja svojim je lupkanjem
obiljeio veeri Kaova djetinjstva: otac mu je bio odvjetnik i ponekad je, skupa s
nedovrenim poslovima, kui znao donositi i pisai stroj marke Remington. Dok je
policajcu priao o ubojstvu direktora Instituta, mislio je kako su mu Muhtara pokazali
da ga zastrae.
Neto kasnije su ga pustili, ali mu Muhtarovo krvavo lice (Muhtara su, naravno,
zadrali) nije silazilo s oiju. Nekada, ranije, policija po provincijskim gradovima nije
tako olako premlaivala konzervativce. Ali Muhtar nije pripadao stranci desnoga
centra, kakva je primjerice Domovinska stranka7; bio je od onih koji zastupaju
radikalni islamizam. A opet, osjetio je da je Muhtarovo politiko opredjeljenje
zapravo bitno obiljeeno osobnim stavovima. Dugo je hodao kroz snijeg; pri kraju
Avenije vojske, sjeo je na nizak zid te je, gledajui u svjetlu ulinih svjetiljki kako se
djeca sanjkaju niz padinu, popuio cigaretu. Bio je umoran od bijede i grubosti kojima
je svjedoio tijekom dana, ali je u njemu ipak tinjala nada da e, sa Svilinom
ljubavlju, moi zakoraiti u posve novi ivot.
Nastavivi dalje kroz snijeg, naao se na ploniku nasuprot slastiarnice Novi ivot.
Pred njezinim razbijenim izlogom mirkalo je plavo svjetlo policijskog automobila:
ugodnim, gotovo onostranim sjajem obasjavalo je i lica okupljenog mnotva koje je
promatralo policajce u slastiarnici, i snijeg to se s boanskom strpljivou sputao
nad itavim Karsom. I Ka se uvukao medu mnotvo; vidio je kako policajci jo uvijek
ispituju staroga konobara.

73
U tom trenu, jedna mu je plaha ruka dotaknula rame: "Vi ste pjesnik Ka, zar ne?"
Bio je to neki mladi krupnih zelenih oiju, s licem dobroudna djeteta. "Zovem se
Nedip. Znam da ste doli u Kars kako biste za Republiku pisali o i/.borima i
djevojkama samoubojicama, i da ste se ve sastali s mnogo ljudi. Ali u Karsu je jo
jedna vana osoba s kojom biste se trebali vidjeti."
"Tko?"
"Moemo li se malo povui u stranu?"
Kau je bila simpatina tajnovitost s kojom mu je taj mladi priao. Stali su pred
bifeom Modern s reklamnim natpisom "Svjetski poznat po erbetu i salepu".
"Doputeno mi je da vam kaem tko je ta osoba samo ukoliko pristanete vidjeti se s
njom."
"Kako da se pristanem vidjeti s nekime za koga ne znam tko je?"
"Eh, to vam je tako i ne moe biti drugaije", odgovorio je Nedip. "Ta se osoba,
znate, skriva. Ne mogu vam rei zato se i pred kime skriva ako ne pristanete nai se s
njom."
"Dobro, elim je vidjeti", odgovori Ka te poput lika iz kakva stripa doda: "Nadam se
da ovo nije zamka."
"Ako ne vjerujete ljudima, neete u ivotu nita postii", odgovori Nedip i sam
preuzevi romansku atmosferu.
"Vjerujem vam", nastavi Ka. "Tko je osoba s kojom se trebam vidjeti?"
"Nakon to doznate njegovo ime. susrest ete se s njime. Ali mjesto na kojemu se
skriva uvat ete kao tajnu. Promislite sad jo jedanput. Da vam kaem tko je?M
"Da", odgovori Ka. "Molim vas da i vi meni vjerujete." Glasom punim
strahopotovanja, Nedip mu odgovori: "Ime mu je Modri." Kad je vidio da je Ka
ostao posve ravnoduan, razoarao se. "Zar niste uli za njega dok ste bili u
Njemakoj? U Turskoj je poznat."
"uo sam, da", rekao je Ka nastojei popraviti prvi dojam. "Spreman sam vidjeti ga."
"Ali ja ne znam gdje se on nalazi", nastavio je Nedip. "ak ga nikada u ivotu nisam
vidio."
Kratko su se pogledali, smjekajui se sumnjiavo.
"Tebe e netko drugi odvesti k Modrom", nastavio je Nedip. "Meni
povjerena dunost bila je dovesti te do osobe koja e te odvesti k njemu."
Zajedno su krenuli kroz Aveniju Kuuka Kazim-bega, ispod malenih
izbornih zastava i pokraj stranakih plakata. Ka je u mladievim nervoz-

jriiji'g
nim i djetinjim pokretima i njenom tijelu osjetio neto to ga je podsjetilo na vlastitu
mladost, i to ga je njemu pribliilo. Sam je sebe u jednom trenu uhvatio kako svijet
pokuava promatrati njegovim oima.
"Sto ste u Njemakoj uli o Modrom?"
"itao sam po turskim novinama da je on militant politikog islama", odgovorio je
Ka. "1 jo sam itao kojekakvih loih stvari o njemu."
Nedip mu je urno uletio u rije: "'Politiki islamist' je ime koje zapadnjaki i
svjetovni tisak priiva nama muslimanima koji smo spremni boriti se za svoju vjeru.
Vi ste sekularist, ali, molim vas, nemojte vjerovati laima koje o njemu objavljuje
svjetovni tisak. On nije nikoga ubio. Ni u Bosni, kamo je iao braniti nau brau
muslimane, pa ak ni u Groznom gdje ga je jedna ruska bomba obogaljila." Zaustavio
je Kaa na jednom uglu. "Vidi onaj duan preko puta, onaj tamo... Knjiaru Objava?
Pripada vahdetijama, ali se u njoj okupljaju svi islamisti ovoga grada. To svi znaju,
pa i policija. Ima i svoje pijune meu prodavaima. Ja sam uenik vjerske kole,
kole za imame i hatibe. Nama je zabranjeno ulaziti onamo; ako uemo, dobijemo
ukor. Onima unutra dojavit u da smo stigli. Za tri minute odande e izii jedan visok
mladi, s bradom i crvenom kapom na glavi. Ti kreni za njim. Nakon to proete dvije
ulice - ukoliko iza vas ne bude koga iz tajne policije - on e ti prii i odvesti te kamo
mu je nareeno. Jesi shvatio? Nek' ti je Allah na pomoi!"
Nedip se u trenu izgubio pod gustim snijegom. Ka ga je zavolio.

8.
Tko poini samoubojstvo, grenik je Pria o Modrom i Rustemu
KA je stajao nasuprot knjiare Objava. Snijeg je postajao sve gui: ve je - zamoren
ekanjem i neprestanim stresanjem snijega s odjee i glave - pomislio da se vrati u
hotel, kadli u sumornom svjetlu ulinih svjetiljaka ugleda kako suprotnom stranom
ulice koraa visok, bradat mladi. Shvativi da mu je i kapa, bijela od snijega, zapravo
crvena, trgnu se i uputi za njim.
Prehodali su tako itavu Kazim-painu aveniju za koju je izborni kandidat
Domovinske stranke obeao da e je uiniti pjeakom zonom, po uzoru na
istanbulske avenije. Potom su skrenuli u Aveniju Faik-bega, a zatim, uavi u treu
ulicu zdesna, stigli na Kolodvorski trg. Nasred njega stajao je spomenik Kazimu
Karabekiru; sad je bio zaogrnut snijegom pa je u tami izgledao poput divovskog
sladoleda. Vidjevi da je bradati mladi uao u zgradu kolodvora, Ka je potrao za
njim. U ekaonicama nije bilo nikoga. Slutio je da je iziao na peron, pa je i on uinio
isto. Na kraju perona uinilo mu se da ispred sebe vidi neku sjenu. Bojao se, ali je
krenuo prugom za njom. Ba kad je pomislio da kad bi ga ovdje ubili, njegovo tijelo
do proljea nitko ne bi naao, u lice mu se unese bradati mladi s kapom.
"Nitko nas ne prati", ree. "Ali ako eli, jo uvijek moe odustati. A ako poe sa
mnom, o svemu to e vidjeti nikome ni rijei! Jednako tako, nikome ne smije ni
pisnuti kako si dospio ovamo. Kazna za izdaju je smrt!"
Bile su to teke rijei, ali ak ni ta zadnja prijetnja Kaa nije uplaila; mladi je, naime,
imao piskutav glas, do te mjere piskutav da bi se moglo rei i komian. Nastavili su
dalje prugom i proli pokraj silosa; nakon to su kod vojnih baraka skrenuli u Ulicu
jahnijc, mladi vriskava glasa po-

Snijeg
kazao je Kau zgradu u koju treba ui te mu objasnio na koje zvono treba pozvoniti.
"Nemoj sluajno biti nepristojan prema Uitelju", rekao je. "Ne upadaj mu u rije, a
kad dovri svoje, pokupi se bez oklijevanja."
Tako je Ka doznao da Modri ima jo jedan nadimak: Uitelj. Zapravo je o njemu znao
jako malo: tek toliko da je politiki islamist, i da je slavan. Godinama ranije, u
turskim novinama to su mu dospijevale u ruke u Njemakoj, itao je da je Modri bio
upleten u jedno ubojstvo. Jako je mnogo politikih islamista optuenih za ubojstvo, ali
ni jednoga od njih zloin nije toliko proslavio. Kod Modrog se dogodilo neto
posebno: bio je osumnjien za ubojstvo jednog tv-voditelja, feminiziranog snoba koji
je na nekoj maloj televiziji vodio kviz znanja s novanim nagradama; u emisijama je,
odjeven u nakaradno kiastu, arenu odjeu, uivao u vrijeanju i poniavanju
"neznalica", prosipajui bljutave i nepristojne ale. I tako je u jednoj od emisija uivo
taj duhoviti voditelj lica pokrivenog madeima, po imenu Guner Bener, rugajui se
jednom siromanom i priglupom natjecatelju, izlanuo nekakvu neslanu alu na raun
Poslanika Muhameda. Neki od gledatelja vjernika koji su emisiju pratili drijemajui
pred televizorom tad su se razbudili i rasrdili, ali njegovoj neumjesnoj ali nisu pridali
preveliku vanost pa se inilo da e ostati zaboravljena. No, Modri je nije mogao tek
tako pregrmjeti: svim istanbulskim novinama uputio je pismo u kojemu je traio da se
taj voditelj u sljedeoj emisiji javno pokaje i ispria; ukoliko to ne uini, zaprijetio je,
ubit e ga. Moda njegovo pismo i ne bi nailo na odjek u istanbulskom tisku,
naviklom na prijetnje takve vrste, da ga neka beznaajna, ali hukaka, sekularna
televizija orijentirana na politika pitanja nije pozvala u svoj program; namjera joj je
bila pokazati koliko je zabrinjavajua prisutnost naoruanih islamista u drutvu. Tako
se Modri pojavio u njihovom programu, prijetei ak i tee nego ranije. Pokazalo se
da je njegov nastup bio pun pogodak pa je dobio priliku nastupiti i na drugim
televizijama, pristavi na ulogu "pomahnitalog islamista sa satarom u rukama". Nakon
tih nastupa, javni ga je branitelj optuio za "prijetnju smru" i raspisao potjeru te se
on, u svjetlu svoje prve slave, morao poeti skrivati. Reagirao je i Guner Bener: u
jednom od svakodnevnih izravnih nastupa lansirao je poziv na borbu, izjavivi s
neoekivanom estinom kako se ne boji "zatucanih kretena, neprijatelja Ataturka i
Republike". Sljedeega je dana otputovao u lzmir radi nastupa; ondje je naen u
svojoj luksuznoj hotelskoj sobi, zadavljen arenom kravatom na lopte za plau koju je
obino imao oko vrata tijekom emisije. Modri je ponudio dobar alibi - toga se dana i u
to doba nalazio u Manisi. na skupu potpore pokrivenim djevoj-

77
kama - ali se nastavio skrivati od medija koji su taj dogaaj, kao i njegovu slavu,
proirili itavom zemljom. Dio islamistikog tiska bio je tih dana prema njemu
kritian koliko i sekularistiki. Optuivali su ga da je "za-krvavio ruke" politikog
islama, da je postao igraka svjetovnoga tiska, da se pomamio za slavom i medijima
na nain kakav ne pristaje jednom islamistu, te da je agent CIA-e. Zbog svega toga,
Modri je odluio nestati iz javnog ivota Turske. Tad se proirila vijest da se
proslavio junatvom borei se u Bosni protiv Srba i u Groznom protiv Rusa, ali je bilo
i onih koji su tvrdili da su to lai.
Oni koje zanima to je sam Modri mislio o tim temama, mogu zaviriti u njegovu
kratku autobiografsku priu koja poinje rijeima "Dana 20. veljae, kad se govori o
mome smaknuu...", a nalazi se na petoj stranici trideset i petog poglavlja ove nae
knjige, s naslovom "Ja nisam niiji pijun" i podnaslovom "Ka i Modri u eliji", mada
ne mogu tvrditi da je sve to je na junak ondje rekao i istinito. Mnoge lai ispriane o
njemu - od kojih su neke uzdignute i do razine legendi - napajale su se na samom
izvoru: potjecale su od tajnovitog i zagonetnog ozraja kojim se sam Modri zaogrnuo.
Tiina u koju se elio skriti uzrokovana je moda time to je i sam smatrao da su
pogrde kojima su ga zasuli barem donekle opravdane; neki islamistiki krugovi
kritizirali su nain na koji se dokopao slave, tvrdei da si jedan musliman nije smio
dopustiti toliku prisutnost u sekularnim, cionistikim i burujskim medijima. Moe se
ipak rei - a to emo u nastavku naega pripovijedanja i vidjeti - da se Modri, unato
svemu, volio pojavljivati u medijima.
Veina pria povezanih s njegovim dolaskom u Kars bila je meusobno proturjena,
kao to to obino i biva s vijestima to se po manjim mjestima razlegnu u jednom
asu. Neki su priali da je u Kars doao da bi zatitio podrunu organizaciju jedne
kurdske islamisticke skupine ijim je pritiscima podlegao dravni upravni kadar u
Dijarbakiru i da bi sauvao tajne te organizacije; meutim, spomenuta skupina u
Karsu - ako se izuzme aica fanatinih luaka - gotovo da i nije imala pristalica.
Drugi su govorili da je poslan smiriti sukobe izmeu marksistikih kurdskih
nacionalista i Kurda-islamista, koji su se u zadnje vrijeme poeli nekontrolirano iriti
po gradovima na Istoku; tu su tezu poglavito zastupali pomirljivi i dobronamjerni
lanovi obiju zavaenih strana. Ti sporovi izmeu Kurda islamista i marksistikih
kurdskih nacionalista u poetku su se svodili na rjekanja. meusobna vrijeanja,
premlaivanja i uline sukobe. Potom su prerasli u obraune hladnim orujem,
noevima i satarama, da bi. na koncu, u zadnjih nekoliko mjeseci postali jo okrutniji:

umjeg
pretvorili su se u ubojstva vatrenim orujem, kao i u meusobne otmice koje su
zavravale davljenjem nakon to bi rtva bila podvrgnuta ispitivanju i okrutnom
muenju (pri emu su obje strane primjenjivale iste metode, poput kapanja vrelog
najlona na golu kou i gnjeenja testisa). Prialo se da je Modrog poslala jedna
mirovna organizacija koja je namjeravala staviti toku na taj sukob u koji su se mnogi
upleli uvjereni da upravo time "koriste dravi": trebao je, navodno, u njezino ime
proi gradovima i ispitati teren. Protivnici toga stava naglaavali su mrane toke u
njegovu ivotopisu, kao i njegovu mladost neprimjerenu tako zahtjevnoj i tekoj
dunosti. Mladi islamisti su pak proirili glas kako je Modri u Kars stigao "poistiti"
jednog disk-dokeja zaposlenog na Televiziji pograninog Karsa; taj je "sjajni deko"
u sjajnom odijelu u svom programu obiavao priati nepristojne viceve o svemu i
svaemu, pa ak i o islamu, makar i zakukuljene. Nakon to se ta vijest proirila,
prestraeni je voditelj - zvao se Hakan Ozge i bio azerskog porijekla - u emisijama
poeo svako malo spominjati Allaha i klanjanje namaza, ali sad veoma otvoreno i s
neskrivenim potovanjem. Neki su ak zamiljali da je Modri posrednik izmeu jedne
meunarodne islamistike teroristike mree i njezina ogranka za Tursku. Prema
informacijama iz Policije i karske Tajne slube, ta mrea, s potporom Saudijske
Arabije, namjeravala je i/. Turske protjerati na tisue ena pristiglih zbog prostitucije;
da bi im to polo za rukom, planirali su neke od njih smaknuti. Jednako kao to se nije
trudio te lai opovrgnuti. Modri se nije bunio ni protiv pria da je u grad stigao radi
ena samoubojica, pokrivenih djevojaka ili opinskih izbora. Njegovo skrivanje i
odbijanje da odgovori na te optube uinilo ga je veoma popularnim kod uenika
vjerske kole, kao i kod cjelokupnog mlaeg narataja. Nije se pojavljivao na
gradskim ulicama ne samo zbog toga to se morao skrivati pred policijom, nego i zato
da ne bi naruio svoj status legende; gradom su, stoga, neprestano kolale prie o tome
je li ondje ili nije.
Ka je pozvonio na zvono na koje ga je uputio mladi s crvenom kapom. im su se
vrata otvorila, shvatio je da je ovjek niskoga rasta koji ga je pustio u stan onaj isti
koji je sat i pol prije u slastiarnici Novi ivot ubio direktora Pedagokog instituta.
Srce mu je bre zakucalo.
"Ispriavam se, ali...", rekao je mali, dignuvi ruke u zrak i pokazavi dlanove, to je
znailo da i Ka treba uiniti isto. "U zadnje dvije godine Uitelja su tri puta pokuali
ubiti - moram vas pretraiti."

79
S navikom steenom jo za studentskih dana. Ka je rairio ruke. Dok su malene ruke
maloga ovjeka paljivo klizile po njegovoj koulji i leima u potrazi za orujem,
uplaio se da e primijetiti koliko mu srce snano udara. Tako mu se srce smirilo pa je
uvidio da je pogrijeio. Ne, ovaj ovjek pred njim nipoto nije mogao biti direktorov
ubojica. Taj dopadljivi ovjek srednjih godina - podsjetio ga je na Edvvarda G.
Robinsona - nije izgledao ni dovoljno odluan ni dovoljno jak da bi ikoga mogao
ubiti.
Zauo je jecaje malena djeteta i njeni glas majke koja ga je smirivala. "Da se
izujem?" upitao je, i poeo se izuvati ne ekajui odgovor. "Mi smo ovdje gosti", ree
u tom trenu jedan glas. "Ne elimo biti na teret kuedomainima."
Ka je tek tada primijetio da na malenoj sofi netko sjedi. Iako je bio svjestan da je to
Modri, dijelom je ostao i zbunjen jer se spremio za mnogo upeatljivi]u scenu susreta.
Koraajui za Modrim, uao je u sirotinjski namjetenu sobu s upaljenim crno-bijelim
televizorom. Tu je maleno dijete, s rukom zataknutom u usta do zapea, veoma
ozbiljno i zadovoljno gledalo u majku koja mu je mijenjala pelene; sad mu oi
zastadoe prvo na Modrom, a zatim na Kau koji je iao za njim. U toj kui nije bilo
hodnika, a tako to obino i biva u starim ruskim kuama; odmah su preli u drugu
prostoriju.
Ka je mislio o Modrom. Ugledao je vojniki precizno namjeten krevet i prugastu
plavu pidamu paljivo sloenu i sputenu uz rub jastuka. Na krevetu je stajala
pepeljara s natpisom Ersin Elektrik, a na zidu kalendar s prizorom Venecije. iroki
prozor s pogledom na tugaljiva svjetla snijegom pokrivenoga grada bio je irom
otvoren. Modri ga je zatvorio i okrenuo se Kau.
Plava boja njegovih oiju bila je toliko tamna, gotovo modra, kakvu neete vidjeti ni
kod kojeg Turina. Kosa mu je bila svijetlokestenjasta, nije imao bradu i bio je mnogo
mladi nego to je Ka oekivao. Imao je zauujue svijetlu put, a nos mu je bio
orlovski. Bio je iznimno lijep; njegova je privlanost izvirala iz samopouzdanja. U
njegovu dranju, kretnjama i pojavi nije bilo ni traga onome bradatom,
provincijalnom, agresivnom erijatiji s tespihom u jednoj i orujem u drugoj ruci,
kakvim ga je prikazivao sekularni tisak.
"Nemojte skidati kaput dok se soba ne zagrije... Lijep kaput. Gdje ste ga kupili?"
"U Frankfurtu."

""_/'&
"Frankfurt... Frankfurt", rekao je Modri te, zagledan u strop, utonuo u misli.
Ispripovijedao mu je kako je "svojevremeno" bio osuen po 163. paragrafu jer je irio
ideju o osnivanju dravnog sustava koji bi se temeljio na vjeri te je zbog toga bio
pobjegao u Njemaku.
Zautjeli su. Ka je osjeao da bi trebao neto rei - neto prijateljski i srdano - ali mu
ba nita nije padalo na pamet pa se uznemirio. Shvatio je da Modri govori zato da bi
ga smirio.
'"Dok sam hodao po Njemakoj, u koji god grad doao posjetiti tamonje islamske
udruge - bilo to u Frankfurtu ili u Kolnu izmeu katedrale i kolodvora, ili u bogatim
hamburkim etvrtima - gdje god da sam etao, na ulici bih uvijek izabrao jednog
Nijemca, izdvojio ga iz mnotva i koncentrirao se samo na njega. Zato, pitate se. Nije
meni bilo vano ono to sam ja mislio o njemu, ne: pokuavao sam dokuiti to on
misli o meni. Njegovim sam oima pokuavao promatrati samoga sebe, svoju odjeu,
pokrete, korak, svoju prolost; doznati to on misli o tome odakle sam doao, tko sam
i kamo idem. To je znao biti straan osjeaj, ali sam se s vremenom navikao. Samoga
sebe nisam poniavao, ali sam shvatio koliko se moja braa samoponiavaju. U veini
sluajeva ne radi se o tome da Europljani nas poniavaju. Ne, radi se o tome da mi gledajui njih - poniavamo sami sebe. Iseljavamo se ne samo zato da bismo pobjegli
okrutnostima kojima smo izloeni u domovini, nego i zato da do-taknemo
najskrivenije dubine svoje due. A onda neizostavno doe dan kad se vraamo da
bismo spasili one koji nisu smogli hrabrosti napustiti domovinu, one koji su nam
drugovi po krivnji. Sto je tebe nagnalo da se vrati?"
Ka je utio. Prostorija u kojoj su se nalazili inila ga je nespokojnim: smetali su mu
njezina jednostavnost i siromatvo, neobojeni zidovi ija se buka osula, i gola arulja
ponad njih sa svojim snanim svjetlom koje mu je probijalo oi.
"Ne elim vas uznemirivati tekim pitanjima", rekao je Modri. "Znate kako kau: Kad
bi rahmetli Kasim Ensari, veliki uenjak i ulema, na obali rijeke Tigrisa gdje je
taborovalo njegovo pleme primio posjetitelja, prvo bi mu rekao sljedee: 'Drago mi je
to smo se susreli; hoete li mi, molim vas, rei ija ste uhoda?'"
"ListaRepublika...", odgovorio je Ka.
"Toliko i ja znam. Pitam se, meutim, to to njih u Karsu toliko zanima da su ak i
svoga ovjeka poslali ovamo."

8i
"Ja sam se dobrovoljno prijavio za ovaj put", odgovorio je Ka. "A uo sam i da su
ovdje moj stari prijatelj Muhtar i njegova ena."
"Oni su se razveli, zar to niste znali?" ispravio ga je Modri, gledajui ga paljivo
ravno u oi.
"Znao sam", odgovorio je Ka. Pocrvenio je kao rak. Pomislio je kako Modri
nesumnjivo nasluuje sve to mu je u mislima pa mu se zgadio.
"Jesu li Muhtara u Policiji premlatili?"
"Jesu."
"Je li zasluio batine?" upita ga Modri s nekim udnim prizvukom u glasu.
"Ne, naravno da nije", odgovorio je Ka uznemireno.
"A zato tebe nisu izmlatili? Jesi li zadovoljan sobom?"
"Ne znam zato me nisu izmlatili."
"Ma, hajde... Zna, zna... Ti si istanbulski buruj", ree mu Modri. "Po tvome tenu i
tvojim pogledima to se odmah vidi. Tko zna kakve veze taj ima na visokim
poloajima, pomislili su, bolje da ga ne diramo. A to se Muhtara tie - njega samo
pogledaju i odmah im je jasno da taj ne moe imati ni veza ni zatitnika. Ako emo
pravo, Muhtar je i uao u politiku da bi se pred njima mogao osjeati sigurnim, onako
kako ti moe. Ali ak i ako pobijedi na izborima, on im - da bi zasjeo u slubenu
fotelju - mora dokazati da je sposoban strpljivo izdravati batine koje mu propie
drava. Zbog toga mu je vjerojatno bilo ak i drago to su ga premlatili."
Modri se nije smijao, tovie, bio je tuan.
"Nitko se ne moe radovati batinama", ree Ka te se - sjedei pred Modrim - osjeti
bljutavoprosjenim i povrnim.
Modri ga odmjeri s izrazom "daj da sad prijeemo na ono zbog ega smo ovdje".
"Vidio si se, navodno, s obiteljima djevojaka samoubojica", rekao je. "Zato si se s
njima susretao?"
"O tome bih, moda, napisao jedan lanak."
"Za novine na Zapadu?"
"Za novine na Zapadu", ree Ka s iznenadnim osjeajem ugodne nadmoi, iako ni u
jednim njemakim novinama nije imao ba nikoga tko bi objavio takav lanak. "A u
Turskoj za Republiku", doda skrueno.
"Turske se novine za bijedu i patnje vlastitog naroda zainteresiraju samo ako to prvo
uine Zapadnjaci", nastavio je Modri. "Inae se srame govoriti o siromatvu i
samoubojstvima, dre se kao da je to neto nezanimljivo, neaktualno. Prema tome, i ti
e biti prisiljen taj svoj tekst objaviti u

bmjeg
Europi. A ja sam te ba zbog toga i htio vidjeti... Sluaj, ne dao ti Bog da pie o
samoubojicama, ni ovdje ni vani! Samoubojstvo je straan grijeh! To je teka bolest;
to joj se vie panje poklanja, to se bre iri. Posebno je opasan ovaj zadnji sluaj;
tvrdnje da je ta djevojka bila muslimanka koja se borila protiv zabrane pokrivanja
ubojitije su od otrova!"
"AH to je istina", odgovorio je Ka. "Ta je djevojka prije nego to se ubila uzela abdest
i otklanjala namaz. Djevojke koje se kao i ona bore protiv zabrane pokrivanja sad je,
navodno, jako potuju."
"Djevojka koja poini samoubojstvo nije ak ni muslimanka", rekao je Modri. "Ni
tvrdnja da se ona borila za stvar pokrivanja ne moe se smatrati istinitom. Ako objavi
tu la, proirit e se prie kako su muslimanske djevojke koje se bore za pokrivanje
pokleknule pred onim djevojkama koje su ih izdale - bijednicama koje su odustale ili
nose perike - i kako su se preplaile pritiska policije i svojih roditelja. Zar si zbog toga
doao ovamo? Da ih navede na samoubojstvo? Te su se djevojke zbog Allahove
ljubavi nale na vjetrometini izmeu svojih kola i obitelji, i toliko su usamljene,
naputene i nesretne da e biti spremne bez imalo oklijevanja krenuti stopama te
muenice."
"Zamjenik valije ve me je upozorio da problem karskih samoubojica ne
preuveliavam."
"Zato si se vidio sa zamjenikom valije?"
"Iz istog razloga zbog kojega sam se javio i policiji: da me puste na miru i ne uhode
po cijele dane."
"Oni e sa zadovoljstvom doekati vijest da se 'pokrivene djevojke koje su izbaene iz
kole ubijaju'", rekao je Modri.
"Stvari u opisati onako kako ih ja vidim", odgovorio je Ka.
"Pravo znaenje ove tvoje reenice ne cilja samo na predstavnike svjetovne drave,
nego i na mene. Kad kae kako 'ni valija ni politiki islamist ne ele da se pie o
djevojkama samoubojicama', aludira na mene; ja sam taj kojega izaziva."
"Upravo tako."
"Ta se djevojka nije ubila zbog toga to je nisu pustili u kolu, nego zbog nesretne
ljubavi. Ali ako napie da se jedna pokrivena djevojka ubila i tako poinila teak
grijeh da bi okonala ljubavne jade, jako e naljutiti mlade islamiste iz vjerske kole.
Kars je malen grad."
"Pa o svemu tome sam zapravo elio razgovarati sa samim djevojkama."
"To bi bilo jako dobro!" odgovorio je Modri. "Pitaj ih, svega ti, ele li da se u
njemakim novinama napie kako su se prepale svega onoga to

83
ih je snalo dok su se - potaknute Allahovom ljubavlju - borile za stvar pokrivanja, pa
se ubijaju i umiru kao grenice..."
"Pitat u ih", ree Ka tvrdoglavo, mada ga je bilo strah.
"Jo sam te zbog neega pozvao ovamo", nastavi Modri. "Direktor Pedagokog
instituta je maloprije ubijen pred tvojim oima... To je posljedica srdbe koju je
drava izazvala kod muslimana zlostavljajui pokrivene djevojke. Cijeli dogaaj je
zapravo, naravno, samo provokacija iskonstruirana od strane drave. Tog su bijednog
direktora iskoristili za svoja zlostavljanja, a zatim nekog luaka naveli da ga ubije
kako bi mogli optuiti muslimane."
"A vi? Preuzimate li vi odgovornost za taj dogaaj ili ga osuujete?" upita ga Ka
novinarski paljivo.
"Ja u Kars nisam doao radi politike", odgovori Modri. "Doao sam da bih zaustavio
irenje samoubojstava", ree te odjednom uhvati Kaa za ramena, privue ga i poljubi
u oba obraza. "Ti si dervi; svoje si godine rtvovao poeziji. Nisi orue zlikovaca koji
ele nakoditi muslimanima, stradalnicima. Jednako kao to sam ja imao povjerenja u
tebe, i ti si meni vjerovao pa si se po ovom snijegu probio do moga doma. Da bih ti
zahvalio, ispriat u ti jednu pounu priu." Pogleda Kaa ravno u oi, pomalo
teatralno, ali i ozbiljno.
"Da ispriam?"
"Ispriajte."
"Nekada davno ivio u Iranu jedan neustraiv ratnik, junak kojemu nije bilo ravna.
Svi su ga poznavali i voljeli. Zvali su ga Rustem, pa emo ga i mi tako zvati. Jednoga
dana. dok je lovio, izgubi put. Iste te noi, dok je spavao, izgubi i konja. Krenuvi u
potragu za svojim konjem, voljenim Rakom, zaluta u neprijateljsku zemlju, u Turan.
Ali kako je njegova slava ila pred njim, u toj su ga zemlji prepoznali i lijepo ga
primili. Turan-ski ah ga je ugostio i priredio slavlje njemu u ast. Kad se nakon
veere Rustem povukao u svoju odaju, doe k njemu ahova ki i ree mu kako je u
njega zaljubljena. Zbog toga bi, rekla je dalje, eljela s njim imati dijete. Zavela ga je
svojom ljepotom i slatkim rijeima, pa su te noi vodili ljubav. Sljedeeg se jutra
Rustem vratio u svoju zemlju, ali je za dijete zaeto te noi ostavio jednu narukvicu
kao svoj znamen."
"Kad se dijete rodilo, dadoe mu ime Suhrab, pa emo ga i mi tako zvati. Kad je
godinama kasnije doznao od majke da mu je otac slavni Rustem, Suhrab ree: 'Poi u
u zemlju Iran i svrgnuti s prijestolja Kejka-vua, okrutnoga iranskog aha, te na
njegovo mjesto posaditi svoga oca... Potom u se vratiti u Turan i isto to uiniti
ovdanjem ahu Efrazijabu

Snijeg
koji je zao koliko i Kejkavu, te u sam zasjesti na turansko prijestolje. Tako emo
moj otac Rustem i ja zavladati Iranom i Turanom, to e znaiti itavim svijetom, i
donijeti im pravdu.' Tako ree bezazleni i dobri Suhrab, i ne slutei da su njegovi
neprijatelji od njega daleko prepredeniji i zlobniji. Iako je znao Suhrabove namjere,
turanski ah Efrazijab dade mu podrku za borbu protiv Irana, ali se pobrine da medu
vojnicima budu i uhode koje e sprijeiti da Suhrab prepozna oca. 1 tako, nakon
mnogih prijevara i spletki, noeni igrom zle sudbine i sluaja (poznatih samo Allahu
Sveznajuem), naoe se Rustem i Suhrab na bojnom polju, jedan nasuprot drugom,
praeni svojim vojskama, a kako im lica i tijela bijahu pokrivena oklopima, jedan
drugoga ne prepoznadoe. Rustem je ionako uvijek nastojao na bojnom polju ostati
nepoznat, jer kad bi neprijatelj znao da se s njime bori, doveo bi najjau vojsku.
Hrabri Suhrab pak, mislei samo o tome kako e oca dovesti na iransko prijestolje,
nije ni pitao tko je ratnik s kojim e se boriti. Tako se, eto, dogodilo da su ta dva
asna, hrabra ratnika, otac i sin, isukala sablje i krenula jedan prema drugom, praeni
pogledima svojih vojski."
Tu Modri zastade te, maknuvi pogled s Kaovih oiju, ree poput djeteta: "Iako sam
ovu priu proitao na stotine puta, kad god doem do ovog dijela, srce mi uvijek
pone snano lupati. Ne znam zato, ali u poetku se uvijek poistovjetim sa
Suhrabom, sinom koji samo to nije ubio svojega oca. Tko bi mogao poeljeti ubiti
vlastita oca? Koja bi dua mogla izdrati patnju zbog te krivnje, teret toga grijeha? 1.
posebno, kako bi to mogao preivjeti hrabri Suhrab, junak s kojim se i sam
poistovjeujem?! Ako se to ve mora dogoditi, najlake je vjerovati da e ga ubiti ne
znajui o kome se radi."
"I dok mene zaokupljaju takve misli, dva oklopljena ratnika zapoinju dvoboj; nakon
viesatne borbe jo uvijek nema pobjednika te se, izmueni i krvavi, povlae s
bojnoga polja. Te noi, nakon prvog dana sukoba, razmiljam o Suhrabu. ali jednako
toliko i o njegovu ocu, i kad nastavim itati tu priu uvijek zamiljam - kao da je
itam prvi put pa ne znam ishod - zamiljam, dakle, da e se ta dva nepobjediva
junaka, otac i sin, ipak uspjeti nekako izvui iz toga sukoba, a da ni za jednoga ne
bude koban."
"Drugoga se dana vojske opet poredaju jedna nasuprot drugoj, a dva oklopljena
junaka ponovno zaponu nemilosrdan dvoboj. Nakon duge borbe, ovoga se dana
Suhrabu ipak nasmije srea - ako se to moe nazvati sreom?! - te obori Rustema s
konja i pritisne uz tlo. Zamahnu han-darom i samo to ga ne ubi, kad pritrae neki
od vojnika i rekoe: 'U

85
Iranu nije obiaj da se neprijateljskom ratniku odsijee glava kod prvog obaran ja. Ne
ubijaj ga - bilo bi to preokrutno!' 1 tako Suhrab ne ubije svoga oca."
"Kad itam taj dio, uvijek mi se pomuti pamet. Preplavi me ljubav prema Suhrabu.
to je znaenje sudbine koju je Allah smatrao prikladnom za ova dva junaka? S
nestrpljenjem iekujem borbu treega dana, ali, suprotno mojim oekivanjima, borba
se svrava u trenu. Rustem srui Suhraba s konja te ga, zarinuvi mu ma u grudi,
ubije. Brzina toga dogaaja zapanjujua je koliko i uas. Kad Rustem, ugledavi
Suhrabovu narukvicu, shvati da je junak kojega je ubio njegov sin, pada kraj njega
niice, uzima u krilo njegovo krvavo tijelo i plae."
"Na tom dijelu prie i ja uvijek zaplaem, ne samo zato to suosjeam s Rustemom,
nego jo i vie zato to razumijem znaenje Suhrabove smrti. Njega koji je iz ljubavi
prema ocu krenuo u borbu ubija isti taj otac! Ali na tom mjestu prevladavam
oduevljenje ljubavlju koju je dobri Suhrab djetinjega srca osjeao prema svome ocu i
ostajem zadivljen jednim dubljim i zrelijim osjeajem: dostojanstvenom boli
Rustema, okovanog pravilima i tradicijom... I tako e, tijekom te prie, moja ljubav i
divljenje koji su u poetku vezani uz buntovnog samotnjaka Suhraba, na kraju prie
prijei na njegova snanog i odgovornog oca Rustema."
Kad je Modri utihnuo. Ka je osjetio da mu zavidi to je sposoban jednu priu - ne
samo tu, nego bilo koju priu - ispripovijedati tako uivlje-no.
"Elem, ovu ti priu nisam ispriao zato da bih ti pokazao kakvo i koliko znaenje ona
ima za moj ivot, nego da bih ti rekao da je zaboravljena...", rekao je Modri. "Ta pria
potjee iz Firdusijeve almame i stara je najmanje tisuu godina. Nekada davno,
milijuni ljudi su je - od Tebriza do Istanbula i od Bosne do Trabzona - znali napamet,
i kad god bi je se sjetili, unosila je smisao u njihov ivot. Znaila im je isto ono to
danas na Zapadu znai Edipovo ubojstvo oca ili Macbethova opsjednutost prijestoljem i smru. Sad je, meutim, zbog oduevljenja Zapadom, ta pria
zaboravljena. Stare su prie nestale iz kolskih itanki. Danas u itavome Istanbulu ne
moe nai ni jednog prodavaa knjiga kod kojega bi mogao kupiti ahnamu\ A
zato?" Malo su poutjeli.
"Da pogodim to ti je na pameti", ree Modri. "Je li ta pria toliko lijepa da bi ovjek
radi nje mogao postati ubojica? To misli, zar ne?"
"Ne znam", odgovori Ka.
"Pa razmisli, ako je tako", ree Modri i izie iz sobe.

9Oprostite, jeste li vi ateist?

Nevjernik koji se ne eli ubiti
NAKON to je Modri nestao iz sobe. Ka je ostao zbunjen ne znajui to mu je initi.
Prvo je pomislio da e se Modri za koji tren vratiti: doi e, mislio je ekajui, da
provjeri je li Ka ''razmislio". Odmah mu je, ipak. sinulo da se to nee dogoditi jer mu
je poruka - makar i na teatralan i pomalo neobian nain - ve bila prenijeta. Je li to
bila prijetnja?
Unato svemu, u toj kui nije se osjeao kao onaj komu prijete, nego mnogo vie kao
stranac. U susjednoj sobi nije vie bilo majke s djetetom; iziao je iz stana, a da ga
nitko nije zapazio. Na stubitu mu je dolo da potri.
Snijeg je padao toliko sporo da mu se uinilo kako pahuljice ne padaju, nego vise u
zraku. Njihova sporost izazivala je pomisao da je vrijeme stalo. Njemu se pak iz
nekog razloga inilo da se u meuvremenu mnogo toga dogodilo i da je prolo
neizmjerno mnogo vremena, mada je njegov susret s Modrim trajao svega dvadeset
minuta.
Krenuo je prugom te se, proavi pokraj silosa to je pod snijegom izgledao poput
goleme bijele sjenke, vratio na eljezniki kolodvor istim putem kojim je i doao. Dok
je prolazio prljavom i praznom kolodvorskom zgradom, vidio je kako mu prilazi pas
prijateljski maui repom zavinuta vrka. Bio je to crn pas, ali je na elu imao bijelu
aru u obliku savreno pravilnog kruga. U ekaonici je ugledao trojicu mladia,
hranili su psa simitom. Jedan od njih bio je Nedip. Ostavio je prijatelje i priao Kau.
"Pazite, nemojte sluajno pred mojim prijateljima izlanuti kako sam znao da ete
ovuda proi", rekao je. "Moj najbolji prijatelj elio bi vam postaviti veoma vano
pitanje o jednoj temi. Ako biste bili tako dobri da mu poklonite nekoliko minuta,
mnogo bi mu znailo." "Moe", odgovori Ka krenuvi prema klupi na kojoj su sjedila
dva mla-

*7
dia. Na zidu iza njih visjeli su plakati na kojima je Ataturk upuivao na vanost
eljeznice, kao i oni kojima je drava zastraivala djevojke - kandidatkinje za
samoubojstvo. Mladii su ustali da bi se rukovali s Kaom, ali nisu mogli prikriti
ustruavanje.
"Prije nego to vam Fazil postavi svoje pitanje, Mesut bi vam htio ispriati priu",
rekao je Nedip.
"Ne, ne, neu je ja ispriati", rekao je Mesut, jedva svladavajui uzbuenje. "Hoe li
je, molim te, ti ispriati umjesto mene?"
Dok je sluao Nedipovu priu, Kaove su oi pratile crnoga psa koji je veselo trkarao
u polumraku prazne i prljave kolodvorske zgrade.
"Pria se dogaa u jednoj vjerskoj srednjoj koli u Istanbulu, barem sam ja tako uo",
poeo je Nedip. "Ravnatelj te kole sklepane negdje na rubu grada otiao je nekim
poslom u jedan od onih novih istanbul-skih nebodera koje smo vidjeli na televiziji.
Uao je u ogromno dizalo i krenuo prema gore. U dizalu je bio jo jedan ovjek, visok
i mladi od njega. U rukama je drao neku knjigu: pokazao ju je ravnatelju te mu izvadivi iz depa no sa sedefnim drkom, jer su neke stranice bile jo nerazdvojene
- proitao nekoliko redaka. Kad su doli do devetnaestog kata, ravnatelj je iziao i
krenuo za svojim poslom. No, sljedeih se dana poeo nekako udno osjeati.
Progonio ga je strah od smrti, nita mu se nije radilo i neprestano je mislio na ovjeka
iz dizala. Ravnatelj je bio iskren vjernik pa se po lijek za svoj problem uputio u
derahijsku tekiju. Tamonji glasoviti ejh itavu je no sluao njegovu priu, a pred
zoru mu je postavio dijagnozu: izgubio si vjeru u Allaha", rekao je. 'Da stvar bude
gora, toga nisi svjestan. A to je najgore, jo se i ponosi time! Ta je bolest na tebe
prela s onog ovjeka iz dizala. Postao si ateist." Iako je ravnatelj, plaui i nariui,
pokuao porei takvo stanje stvari, djeli njegova srca koji je jo uvijek bio ist
sasvim mu je jasno govorio da su rijei asnoga ejha istinite. Svladan tom boleu,
samoga je sebe hvatao kako opsjeda draesne uenike u svojoj koli, kako se
pokuava nai nasamo s njihovim majkama, ili krade novac jednom uitelju kojemu je
bio zavidan. 1 ne samo da je sve to inio, nego se svojim grijesima i hvalio: okupio bi
itavu kolu pa bi im govorio kako si ljudi - zbog slijepih vjerovanja i besmislenih
obiaja - ne doputaju biti slobodni poput njega, mada je ovjeku doputeno initi to
god eli. Uz to, nije mogao sloiti ni jednu jedinu reenicu, a da ne ubaci pokoju
stranu, europsku rije. Ukradenim je novcem kupovao najmodernija zapadnjaka
odijela. Sto god radio, nastojao je drugima pokazati koliko ih prezire i dati im do
znanja koliko su 'zaostali'. Nije trebalo dugo da u koli nastupi potpuno bezvlade:
jedna

orujeg
grupa uenika silovala je svog lijepog prijatelja iz razreda, pretukli su uitelja
Kur'ana; pobune se vie nisu dale zaustaviti... Ravnatelj je - kad bi se vratio kui plakao i mislio na samoubojstvo, ali kako za to nije imao dovoljno hrabrosti, ekao je
da ga netko drugi ubije. Zbog toga je jednom pred najpobonijim uenikom opsovao sauvao nas Allah!
- Poslanika Muhameda. Uenici su, meutim, mislili da je siao s uma pa mu nisu
htjeli nauditi. Potom je, oajan, iziao na ulice izvikujui kako
- sauvao nas Allah! - Allah ne postoji, kako damije treba pretvoriti u disko-klubove
i kako emo se obogatiti poput zapadnjaka samo ako ostavimo svoju vjeru i
postanemo krani. Nitko nije dizao ruku na njega
- ak ni mladi islamisti - nego su ga gledali kao luaka. I tako se, izgubivi nadu da e
ga itko ubiti, vratio u onaj isti neboder te u neboderu naao onog istog visokog
ovjeka. Ovaj mu se nasmijao - iz njegova pogleda bilo je jasno da je znao sve to se
ravnatelju u meuvremenu dogodilo
- te mu pokazao korice knjige u svojim rukama. U toj su knjizi, pisalo je na koricama,
bile i upute kako se izlijeiti od ateizma. Kad je ravnatelj pruio ruke prema knjizi,
ovjek je ponovno izvukao no sa sedefnim drkom te ga, prije nego to je dizalo
zastalo, zario ravnatelju u srce."
Kad je pria bila pri kraju, Ka se sjetio da se jedna takva slina prepriava i medu
turskim islamistima po Njemakoj. U Nedipovoj je prii tajnovita knjiga ostala bez
naslova i autora, ali je Mesut, kad je pria zavrila, imenovao pisce koji ovjeka
navode na ateizam: uz dva-tri idovska pisca (za koje Ka nikada nije uo), bilo je tu i
nekoliko kolumnista iz turskih novina koji su bili glavni neprijatelji politikog islama.
Jedan od njih e tri godine kasnije biti ubijen. "Ateisti obuzeti ejtanom - poput
ravnatelja iz ove prie - glavinjaju meu nama traei sreu i spokoj", rekao je Mesut.
"Slaete li se s time?"
"Ne znam."
"Kako ne znate", nastavi Mesut pomalo srdito, "zar niste vi ateist?"
"Ne znam", ree Ka.
"Pa odgovorite mi onda na ovo: vjerujete li ili ne vjerujete da je Allah Uzvieni
stvorio cijeli ovaj svijet, sve to postoji, ak i snijeg to vani pada?"
"Snijeg me podsjea na Allaha", odgovori Ka.
"Dobro, ali vjerujete li da ga je Allah stvorio?" nije se dao smesti Mesut. Ka nije
odgovorio. Pogledao je psa koji je izletio kroz izlaz prema peronu i veselo skakutao
pod snijegom osvijetljenim blijedim svjetlom neonskih lampi.

9
"Ne odgovarate", rekao je Mesut. "Ako ovjek poznaje i voli Allaha, nije sposoban
posumnjati u njegovo postojanje. A tvoje ponaanje znai da si ateist, ali to ne eli
izgovoriti jer se srami. To smo ionako znali. Zbog toga te - u Fazilovo ime - elim
pitati sljedee: pati li i ti poput onog bijednog ateista iz prie? Razmilja li o
samoubojstvu?"
"Koliko god nesretan bio, ne bih uspio svladati strah od samoubojstva", odgovori Ka.
"Iz kojeg razloga?" ukljui se Fazil. "Zbog toga to drava to smatra protuzakonitim?
Njihovo tumaenje svetosti ivota u potpunosti je krivo. Hoete li nam, molim vas,
rei zato se bojite samoubojstva?"
"Nemojte se uvrijediti to su moji prijatelji tako uporni", rekao je Ne-dip. "Odgovor
na to pitanje imao bi za Fazila veliko znaenje - sasvim posebno znaenje."
"Znai, ne misli da je samoubojstvo rjeenje za tvoj nespokoj i nesreu?" ponovi
Fazil.
"Ne", odgovori Ka. Malo se uzrujao.
"Pred nama ne morate nita skrivati", rekao je Mesut. "Mi vam neemo nauditi samo
zato to ste ateist."
Nastupio je neugodan muk. Ka ustade. Nije htio pokazati da ga je strah. Krene.
"Zar idete?" ree Fazil. "ekajte, molim vas..." Ka zastane. Nije rekao ni rijei, kao da
se ukoio.
"Moda je bolje da ja govorim", rekao je Nedip. "Mi smo sva trojica zaljubljeni u
"pokrivene djevojke' koje svoj ivot rtvuju za vjeru. Naziv 'pokrivene' priio im je
svjetovni tisak. Za nas su one muslimanske djevojke, a sve muslimanske djevojke
moraju biti spremne i ivotom platiti svoju vjeru."
"Isto vrijedi i za mukarce", ubacio se Fazil.
"Naravno", rekao je Nedip. "Ja sam zaljubljen u Hidran, Mesut u Handu, a Fazil je
bio zaljubljen u Teslimu, ali ona je umrla. Ili se ubila. Samo, mi ne moemo vjerovati
da bi jedna muslimanska djevojka koja je cijeli svoj ivot spremna rtvovati za vjeru
mogla poiniti samoubojstvo."
"Moda su joj patnje koje su je snale postale neizdrive", rekao je Ka. "Obitelj ju je
primoravala da se otkrije, bila je izbaena iz kole..."
"Nema te patnje koja bi mogla opravdati grijeh jednog vjernika", ree Nedip
uzbuenim glasom. "Nama se dogodi da propustimo jutarnji namaz, pa naveer ne
moemo zaspati: toliko nas mui taj grijeh! Zbog

omjeg
toga svako jutro sve ranije trimo u damiju. Kad netko ima tako snanu vjeru, sve e
uiniti samo da ne sagrijei; dopustit e. ako treba, da ga ivoga oderu!"
"Znamo da si se vidio s Tesliminom obitelji", rekao je Fazil. "Vjeruju li oni da se ona
ubila?"
"Vjeruju. Prvo je s roditeljima gledala Mariannu, a zatim uzela abdest i klanjala
namaz."
"Teslima nikad nije gledala serije", rekao je Fazil poluglasno.
"Vi ste je poznavali?" upita ga Ka.
"Nismo se osobno poznavali, nikada nismo razgovarali", odgovori Fazil srameljivo.
"Jednom sam je vidio izdaleka, samo, bila je poprilino pokrivena. Ali poznavao sam
je na duhovnoj razini; kad ovjek nekoga voli iznad svega, onda tu osobu i poznaje.
Poznavao sam je kao sebe samoga... A Teslima koju sam ja poznavao nikada se ne bi
ubila."
"Moda je ipak niste dovoljno poznavali."
"A moda su tebe ovamo poslali zapadnjaci da prikrije Teslimino ubojstvo",
razgoropadi se Mesut.
"Ne, ne", uutka ga Nedip. "Mi vam vjerujemo. Nai vode su nam rekli da ste vi
dervi, da ste pjesnik. A budui da vam vjerujemo, htjeli smo s vama porazgovarati o
jednoj temi koja nas jako mui. Fazil bi vam se sad htio ispriati u Mesutovo ime."
"Ispriavam se", protisnuo je Fazil. Zacrvenio se, u oima su mu se vrtjele suze.
Mesut je trenutak pomirenja prebrodio bez ijedne rijei.
"Fazil i ja smo braa po krvi", nastavio je Nedip. "Jako nam se esto dogodi da u
istom trenutku mislimo isto i znamo to misli onaj drugi. Za razliku od mene, Fazil se
uope ne zanima za politiku. A sad bismo vas i on i ja neto zamolili. Radi se o tome
da smo obojica sposobni prihvatiti injenicu da je Teslima, izloena pritisku svojih
roditelja i drave, sagrijeila i poinila samoubojstvo. Mada je to jako bolno, Fazil
ponekad pomisli kako se djevojka u koju je bio zaljubljen ubila. Ali ako je Teslima
zapravo bila prikriveni ateist, i ako - poput onog ateista iz prie - nije ni znala da ju je
snala ta nesrea pa se zbog toga ubila - e, to je ono to je Fazilu najtee. Jer u tom
sluaju ispada da je bio zaljubljen u ateista. Vi ste jedina osoba koja moe razrijeiti
ovu nau teku dvojbu, jedino vi moete pomoi Fazilu. Je li vam jasno to sam htio
rei?"
"Jeste li vi ateist?" okrenu mu se Fazil s oima koje su preklinjale. "Ako jeste, elite li
se ubiti?"

9i
"ak i za onih dana kad sam bio posve siguran da sam ateist, nikada nisam osjetio
potrebu da se ubijem", odgovorio je Ka.
"Ne moemo ni rei koliko smo vam zahvalni to ste nam iskreno odgovorili", rekao
mu je Fazil. "Srce vam je isto, ali se bojite vjerovati u Allaha."
Ka je vidio kako ga Mesut neprijateljski odmjerava pa je poelio krenuti. Misli su mu
ve bile negdje daleko. Osjetio je kako u njemu treperi duboka enja koja ga je
pozivala na sanjarenje, ali se zbog pokreta oko sebe nije mogao njoj posvetiti. Kasnije
e mnogo razmiljati o tim trenucima pa e shvatiti kako je ta enja bila potaknuta
mislima o smrti i Allahu, ali i udnjom za Svilom. Tome je svemu, u zadnjem trenu,
Mesut dodao jo neto:
"Nemojte nas, molim, pogreno shvatiti", rekao je prvo Nedip. "Mi nemamo nita
protiv bilo koga tko je ateist. U islamskom drutvu ateisti su uvijek imali svoje
mjesto."
"Jedino na groblju moraju imati posebno mjesto", rekao je Mesut. "Vjernike due ne
bi mogle nai mira kad bi leale na istom groblju s nevjernicima. Ateisti koji se, iako
ne vjeruju u Allaha, itav ivot vjeto prikrivaju, ne uznemiruju vjernike samo za
ivota, nego to isto ine i na grobljima. I kao da nije dovoljna muka koju moramo
podnijeti oekujui Sudnji dan leei kraj njih u istome grobu, nego e nas i taj dan
zatei u uasu: ustat emo iz grobova, i prvo to emo ugledati bit e lica ukletih
ne/.naboaca... Gospodine pjesnie, vi vie ne moete skrivati da ste nekada bili ateist.
A moda ste to jo i sada. Recite mi, ako je tako, tko daje ovom snijegu da pada?...
to je tajna snijega?"
Jedan su as svi zajedno pogledali van i promatrali kako snijeg u svjetlu neonskih
svjetiljki pada na prazne perone.
Sto li ja radim na ovom svijetu, pomislio je Ka. Kako su bijedne ove pahulje kad ih se
pogleda ovako izdaleka; kako je jadan moj ivot. ovjek ivi, pa propada, pa nestane.
Pomislio je kako jedan dio njega ve ne postoji. Ali - jedan je postojao. Volio je
samoga sebe; putanju kojom, poput pahulje, pada njegov ivot, promatrao je s
ljubavlju i tugom. Njegov je otac imao jednu kolonjsku vodicu koju je koristio nakon
brijanja; toga se sjetio. I jo se - u tome mirisu - sjetio hladnih nogu svoje majke koje
su vukle papue po kuhinji dok bi pripremala doruak, pa jedne etke za kosu,
ruiastog slatkog sirupa koji su mu davali kad bi se nou probudio guei se od
kalja, lice u svojim ustima, svih malih stvari od kojih se sastoji ivot, njihova
savrena jedinstva, pahuljice...

crnjeg
Tako je Ka osjetio istinski poziv, poziv kakav su sposobni uti samo pravi pjesnici u
ijim ivotima jedino u trenucima inspiracije zasja srea. Nakon etiri godine
oslukivanja, napokon je osjetio da bi mogao napisati pjesmu. Toliko je bio siguran u
tu jo nenapisanu pjesmu, u njezinu Ijepotu i snagu, da ga je srea preplavila.
Mladiima je rekao da mora pouriti te napustio praznu i polumranu zgradu
kolodvora. Razmiljajui pod snijegom o pjesmi koju e napisati, urnim se korakom
vratio u hotel.

IO.
Zato je ova pjesma lijepa?
Snijeg i srea
IM je uao u sobu, Ka je skinuo kaput. Otvorio je biljenicu na kvadra-tie sa
zelenim koricama, kupljenu u Frankfurtu, i poeo pisati pjesmu: rije po rije, onako
kako mu je dolazila. Bio je posve miran, kao da zapisuje pjesmu koju mu netko drugi
apue na uho, ali svejedno u potpunosti predan tome poslu. Kako nikada prije ni
jednu pjesmu nije napisao s tolikim nadahnuem, pomalo je sumnjao u njezinu
vrijednost. Ipak, stih je slijedio za stihom, a svaki je od njih - vidio je - bio naprosto
savren, pa je i on sa svakim od njih bivao sve sretniji. Tako je, gotovo bez zastajanja.
napisao trideset i etiri stiha; samo je na nekoliko mjesta ostavio praznine kao da
rijei koje bi ih trebale popuniti nije dobro uo.
Pjesma je ukljuivala mnotvo motiva koji su mu netom prije, a svi u isti mah. bili na
umu: snijeg kako pada, groblja, crni pas to je veselo kaskao po kolodvorskoj zgradi,
nebrojene uspomene iz djetinjstva, i Svila koja mu je bila u mislima dok se sve brim
koracima vraao u hotel. Njezin ga je lik tada neopisivo usreio, ali ga se i bojao.
Pjesmu je nazvao "Snijeg". Kad mnogo kasnije bude razmiljao o tome kako mu je
polo za rukom napisati tu pjesmu, pred oima e mu uvijek biti jedna pahuljica: ako
ja ta pahuljica, na neki nain, slika njegova ivota, mjesto ove pjesme je - zakljuit e
- negdje u samom njezinu sreditu, u toki koja objanjava logiku njegova ivota.
Teko je rei koliko je taj njegov zakljuak - kao i ta pjesma - bio odreen trenutkom
u kojemu ga je donio, a koliko skrivenom simetrijom njegova ivota; ivota ije tajne
ova knjiga pokuava razrijeiti.
Prije nego to je zavrio pjesmu, priao je prozoru te u tiini promatrao snijeg: teke
pahulje sputale su se polako, s neizrecivom finoom. inilo mu se da e ako bude
gledao snijeg pjesmi smisliti najbolji mogui

snijeg
zavretak. Ba kad se sjetio dva zadnja stiha, netko je pokucao na vrata; otvarajui
vrata zaboravio je ta dva stiha i vie ih se za itava boravka u Karsu nije mogao sjetiti.
Na vratima je bila Svila. "Ima jedno pismo", rekla je i pruila mu ga.
Ka je uzeo pismo te ga, i ne pogledavi, bacio na stranu. "Jako sam sretan", rekao je.
Vjerovao je kako samo prosjeni i povrni ljudi mogu rei da su sretni, ali sad se toga
uope nije sramio. "Ui", rekao je Svili, "jako si lijepa."
Ula je bez imalo ustezanja, poput nekoga tko hotelske sobe poznaje kao svoju kuu.
Kau se inilo da ih je vrijeme koje je u meuvremenu proteklo jo vie zbliilo.
"Ne znam kako se to dogodilo", rekao je Ka. "Mogue je da mi je ova pjesma dola
zbog tebe."
"Direktor Pedagokog instituta je u tekom stanju", rekla je Svila.
"To je dobra vijest, ako pomisli da smo ga mi ve pokopali."
"Policija organizira premetaine. Upadaju u studentske domove, hotele... Doli su i k
nama: pregledali su knjige, raspitivali se o svakom naem gostu."
"to si im rekla o meni? Jesi li rekla da emo se vjenati?"
"Ba si simpatian. Ne, to mi nije bilo ni na kraj pameti. Navodno su bili priveli
Muhtara i premlatili ga. Kasnije je puten."
"Po meni ti je poslao poruku: spreman je sve uiniti da bi te ponovno oenio.
Neopisivo se kaje to te je prisiljavao da se pokrije."
"On mi to ionako svaki dan govori", odgovorila je. "Sto si radio nakon to te je
policija pustila?"
"Hodao po gradu...", rekao je Ka. Zastao je, neodluan.
"Da? Hajde, reci."
"Odveli su me k Modrom. To ne smijem nikome rei."
"I ne smije", odgovorila je. "A ne smije ni njemu priati o nama ili o naem ocu."
"Poznaje ga?"
"Muhtar je svojedobno njime bio oduevljen, dolazio nam je i u kuu. Ali kad se
Muhtar priklonio umjerenijem, demokratskom islamizmu. udaljio se od njega."
"Kae da je ovamo doao zbog djevojaka samoubojica."
"Treba ga se bojati, i kloniti ga se", rekla je. "Gotovo je sigurno da policija
prislukuje njegovo sklonite."
"Zato ga onda ne uhite?"
"ekaju pravi trenutak."

95
"Pobjegnimo iz ovoga grada, nas dvoje", rekao je Ka.
U njemu je rastao osjeaj koji mu se znao javljati tijekom djeakih i mladenakih
godina: bio je to strah, strah od nadolazee nesree i beznaa. Da ta nesrea ne bi bila
prevelika, poelio je, uznemiren, sreu to prije privesti kraju. Zato je, vie zbog
nemira, a manje iz ljubavi, Svilu zagrlio; mislio je da e ga ona odgurnuti i tako
odagnati mogunost bilo kakvog zbliavanja pa e tako i njemu biti lake: umjesto
nezasluene sree dobit e samo zaslueno ponienje.
Dogodilo se, meutim, neto posve drugo. I Svila je njega zagrlila. Poljubili su se,
uivajui u zagrljaju, i spustili se na krevet. Ka je bio toliko uzbuen da je ne samo
zaboravio beznae koje je netom prije osjeao, nego je, posve suprotno, s
bezgraninom eljom i optimizmom poeo zamiljati kako jedno drugo razodijevaju
da bi dugo, dugo vodili ljubav.
No, Svila je ustala. "Lijepo je biti s tobom, i ja bih voljela s tobom voditi ljubav, ali
ve tri godine nisam bila ni s kim; nisam spremna za to", rekla je.
Nisam ni ja ve etiri godine, rekao je Ka u sebi. Osjetio je da mu je Svila to proitala
s lica.
"ak i da sam spremna", nastavila je Svila, "ne bih mogla biti s nekime dok mi je otac
ovako blizu, u istoj kui."
"Zar tvoj otac mora biti izvan hotela da bi se svukla i spavala sa mnom?" upita Ka.
"Da. A on vrlo rijetko izlazi iz hotela. Ne voli snjene ulice ovoga grada."
"Dobro. Onda sad neemo voditi ljubav, ali emo se jo malo ljubiti", predloi Ka.
"Moe."
Nagnula se do Kaa koji je sjedio na rubu kreveta te ga, ne doputajui mu da joj se
priblii, dugo i ozbiljno ljubila.
"Da ti proitam pjesmu", rekao je Ka vidjevi da je ljubljenju kraj. "Zanima te?"
"Proitaj prvo ovo pismo; na vratima ga je ostavio neki mladi ovjek." Ka je otvorio
pismo i naglas proitao:
Cijenjeni gospodine Ka-efendija. dragi sine. Ako mi ne prilii da Vas zovem sinom,
molim za ispriku. Prole sam Vas noi vidio u snu. U snu mije padao snijeg, a svaka
je njegova pahulja svijetu donosila neopisivu svjetlost. Razmiljao sam kakav bi to
bio znak, kadli ovoga popodneva isti takav snijeg poe prolijetati pred mojim
prozorom. Proli ste pokraj

bmjeg
vrata naeg skromnog doma, u Ulici Bajtarhane, broj IX. Cijenjeni Muhtar-efendija
kojega je Allab Uzvieni stavio na kunju kazivao mi je o znaenju koje Vi pridajete
ovome snijegu. Mi smo putnici na istome putu. Oekujem Vas, cijenjeni. Potpis:
Saadetin Devber.
"ejh Saadetin", rekla je Svila. "Odmah poi k njemu. A naveer doi na veeru s
nama i naim ocem."
"Zato se moram susresti sa svim luacima ovoga grada?"
"Rekla sam ti da se Modrog treba bojati, nemoj ga odmah proglaavati luakom. A
ejh je lukav, i nije glup."
"Najradije bih ih sve zaboravio. Da ti sad proitam pjesmu?"
"Proitaj."
Ka je sjeo za maleni stoli i poeo itati uzbuenim, ali i samouvjerenim glasom.
Ubrzo je zastao. "Prijei ovamo", rekao je Svili. "Hou ti vidjeti lice dok itam."
Ponovno je poeo itati, pogledavajui Svilu krajikom oka. "Je li lijepa?" pitao je
malo potom. "Da, lijepa je!" odgovorila je Svila. Nakon nekoliko redaka, ponovno ju
je pitao je li lijepa. "Lijepa je", rekla je Svila. "Zato je lijepa?" pitao ju je dovrivi
pjesmu. "Ne znam", odgovorila je. "Ali jako je lijepa."
"Zar ti Muhtar nikada nije ovako itao svoje pjesme?"
"Nije."
Ka je, uzbuen, ponovno proitao pjesmu i opet na istim mjestima pitao je li lijepa.
Nekoliko je puta zastao s rijeima: "Jako je lijepa, zar ne?"
"Da, veoma lijepa", odgovarala je Svila.
Ka je bio toliko sretan da mu se inilo da i sam iri sreu oko sebe (u jednoj od svojih
ranih pjesama takvo je neto bio napisao o jednom djetetu); bio je jo sretniji kad je
zapazio kako se dio te sree odsijava na Svili. Povinuvi se pravilima
"bezgravitacijskog vremena", jo ju je jednom zagrlio, ali ga je ona njeno odgurnula.
"Sluaj me sad: odmah poi k ejhu efendiji. On je ovdje veoma vana osoba, vaniji
je nego to misli: jako mnogo ljudi ovoga grada odlazi k njemu, ak i laici. Pria se
da ga posjeuje i zapovjednik divizije, i valijina ena; i meu bogataima i vojskom
ima mnotvo poklonika. On je na strani drave. Kad je rekao da se pokrivene
studentice na predavanjima trebaju otkrivati, pristae Stranke blagostanja nisu se
usudile ni pisnuti. Ako te u mjestu kao to je Kars po/ove jedna tako uvaena osoba,
to se ne odbija."
"Jesi li ti poslala k njemu sirotog Muhtara?"

97
"to ti je? Misli da e ejh u tebi otkriti bogobojaznost pa te zastraiti i privesti
vjeri?"
"Trenutno sam veoma sretan, vjera mi uope nije potrebna", rekao je Ka. "Ionako
nisam zbog toga doao u Tursku. Samo me jedna stvar moe odvesti onamo: tvoja
ljubav... Hoemo li se nas dvoje vjenati?"
Svila je sjela na rub kreveta. "Idi k njemu ako je tako", rekla je. Pogledala je Kaa
tajanstvenim i toplim oima. "Ali uvaj se. Kad kod nekoga treba nai slabu i
lomljivu toku pa mu se uvui u duu poput dina - tu nitko nije spretniji od ejha."
"to e mi napraviti?"
"Razgovarat e s tobom, a onda se odjednom prostrti po podu. Tvrd.it e da se u
tvojim - zapravo posve banalnim - rijeima skriva golema mudrost. Proglasit e te
pravim, istinskim ovjekom. Neki ljudi ak prvo pomisle da im se on u tim trenucima
ruga! Ali upravo se u tome skriva posebna mo Njegove Ekscelencije ejha. To e
izvesti tako da e ti doista povjerovati da on vjeruje - i to svim srcem - u tvoju
mudrost. Ponaat e se kao da u tebi ivi netko mnogo uzvieniji od tebe samoga.
Nakon nekog vremena i tebi e se otvoriti oi za tu skrivenu ljepotu; budui da je sam
nikada ranije nisi zapazio, pomislit e da se radi o Allahovoj ljepoti, pa e i sam biti
sretan. Shvatit e da je, nakon to si je spoznao, i svijet lijep. A onoga tko te je toj
srei priveo - dakle, ejha efendiju - njega e zavoljeti. Tijekom itavog tog obrata,
krajiak tvoje svijesti aputat e ti kako je sve to zapravo samo ejhova igra i kako si
ti zapravo jedna bijedna, bezvrijedna budala. No, ako je suditi po onome to se
dogodilo Muhta-ru, vie nee imati snage povjerovati u svoju bezvrijednu i jadnu
stranu. Toliko si bijedan i nesretan da e povjerovati kako te samo Allah moe
spasiti. Tvoj e se um - i ne slutei za im udi tvoja dua - prvo malko opirati. Tako
e, eto, na kraju, krenuti putem kojim te je uputio ejh jer e shvatiti da jedino tako
na ovome svijetu moe preivjeti. Uvjeriti bijednika koji se nae pred njim da je
puno vredniji nego to doista jest - to je najvee umijee uzvienog ejha efendije. Jer
veina mukaraca u Karsu jako dobro zna da u itavoj Turskoj nee nai nikoga tko bi
bio bjedniji, siromaniji ili neuspjeniji od njih. Na taj nain prvo pone vjerovati u
ejha, a onda se prikloni islamu, vjeri koju si, stjecajem okolnosti, zapustio. A sve to
zapravo i nije tako loe. kako tvrde laiki intelektualci ili oni koji stvar promatraju iz
Njemake. Postane. naprosto, jednak ostalima, pomijea se s narodom i - bude
sretan, makar i nakratko."
"Ja nisam nesretan", rekao je Ka.

crnjeg
"Ovdanji su ljudi toliko nesretni da zapravo i nisu nesretni. Imaju neke svoje nade i
utjehe, i dre ih se kao slijepi. Nema ovdje onakvih bezbonika zafrkanata kakve e
nai u Istanbulu. Ovdje su stvari mnogo jednostavnije."
"Idem sad, samo zato to ti to eli. Gdje je ono bila Ulica Bajtarhane?... Koliko se
dugo trebam zadrati kod njega?"
"Ostani sve dok ti ne lakne", odgovorila je Svila. "I ne boj se povjerovati!" Pomogla
je Kau navui kaput. "Kako stoji sa znanjem o islamu, je li ti jo uvijek svjee?"
upitala ga je. "Sjea li se molitava koje si nauio u osnovnoj koli? Nemoj se
osramotiti."
"Kad sam bio dijete, naa me je sluavka znala voditi u damiju Te-vikiju",
odgovorio je Ka. "Ila je tamo manje zbog molitve, a vie da bi se vidjela s drugim
sluavkama. Dok bi one avrljale ekajui vrijeme namaza, ja bih se s drugom djecom
kotrljao i prekobacivao po tepisima. U koli sam itavu Fatihu nauio napamet; elio
sam se dopasti uitelju koji nas je poduavao amarajui nas, ili nam je, drei nas za
kosu, udarao glavom o drvenu klupu na kojoj bi bila rastvorena vjerska itanka. U
koli sam nauio sve to se trebalo znati o islamu, ali sam sve i zaboravio. ini mi se
da je jedino to danas znam o islamu film 'Poziv" s Anthonv-jem Quinnom u glavnoj
ulozi", rekao je sa smijekom. "Nedavno su ga bili dali na jednom turskom programu
u Njemakoj; na njemakom, iz nekog razloga. Veeras si ovdje, zar ne?"
"Jesam."
"Htio bih ti, zna, jo jedanput proitati svoju pjesmu", rekao je gurajui biljenicu u
dep kaputa. "Sto kae, je li lijepa?"
"Veoma je lijepa, zaista."
"Sto je u njoj lijepo?"
"Ne znam, ali ba je lijepa", rekla je Svila te otvorila vrata i krenula.
Ka ju je na brzinu zagrlio i poljubio u usta.

II.
Zar u Europi postoji neki drugi Allah? Ka i sejb efendija
IMA onih koji su vidjeli Kaa kako je iziavi i/, hotela odjurio prema Ulici Bajtarhane,
pod snijegom i propagandnim prei/bornim zastavicama. Toliko je bio sretan da su se
u kinu njegove mate - ba kao za najsretnijih trenutaka njegova djetinjstva - poela
istovremeno vrtjeti dva filma. U prvome je negdje u Njemakoj - ali ne u svojoj kui
u Frankfurtu - vodio ljubav sa Svilom. Taj je film iao bez prekida, mada je mjesto
radnje povremeno bivala njegova hotelska soba u Karsu. Na drugome zamiljenom
platnu vrtjele su se rijei i ideje vezane uz dva zadnja stiha pjesme "Snijeg".
U gostionicu Zeleni zaviaj uao je prvo samo da bi pitao za adresu. Potom je,
inspiriran redom boca na polici objeenoj pokraj Ataturkove slike i snjenih
vicarskih pejzaa, sjeo za jedan stol te s odlunou ovjeka u velikoj urbi naruio
duplu rakiju, sir i leblebije. Televizijski voditelj je s ekrana poruivao da su unato
gustome snijegu sve pripreme za prvi izvanstudijski prijenos u povijesti Karsa pri
kraju, te iznio nekoliko saetih vijesti o lokalnim i nacionalnim zbivanjima. Zamjenik
valije bio je nazvao televiziju i zabranio im da govore o ubojstvu direktora Pedagokog instituta, rekao je voditelj; uinio je to u ime mira i spreavanja moguih
sukoba. Razmiljajui o svemu tome, Ka je iskapio dvije duple rakije.
Nakon to je popio i treu, trebalo mu je etiri minute hoda da se nade pred tekijskim
vratima; otvorio ih je netko odo/.gor, automatski. Dok se penjao strmim stepenicama,
sjetio se Muhtarove pjesme "Stubite" koja mu je jo uvijek bila u depu kaputa. Bio
je uvjeren da e sve biti u redu. ali se osjeao poput djeteta koje se trese od straha dok
ga uvode u lijeniku ordinaciju mada je sigurno da nee dobiti injekciju. Kad je
stigao

tmjeg
gore, pokajao se to je doao: tri rakije nisu bile dovoljne da prevlada strah.
ejh je osjetio taj njegov strah im ga je pogledao. A i Ka je shvatio da ga je ejh
proitao. Ali taj je ovjek imao takvo neto da se Ka nije posramio svoga straha. Na
zidu predvorja do kojega je vodilo stubite visjelo je zrcalo s izrezbarenim okvirom
od orahovine. Sejha efendiju prvo je ugledao u tome zrcalu. Prostorija je bila puna
kao ipak, zagrijala se dahom i toplinom ljudskih tijela. Ka se naprosto zatekao kako
ljubi ejhovu ruku: sve se to dogodilo u tren oka, nije stigao pogledati ni prostoriju ni
svjetinu koja ju je popunila.
A bilo je ondje vie od dvadesetak ljudi, okupljenih da bi sudjelovali u jednostavnom
obredu koji se obino odravao utorkom, da bi posluali ejhov govor i izloili mu
svoje nevolje. Ti su ljudi znali kolika je srea nai se u blizini uzvienog ejha kad
god bi im se za to pruila prilika... Nekolicina njih bijahu posjednici sa stoarskih
planinskih selita, a pe-torica-estorica zanatlije i vlasnici ajana: naao se ondje i
napola paraliziran mladac, pa razrok upravitelj neke autobusne agencije zajedno sa
svojim vremenim prijateljem, pa noni uvar elektrine centrale, vratar karske
bolnice s etrdesetogodinjim staem i jo nekoliko osoba...
Nakon to je s Kaova lica proitao sve njegove nedoumice, i to jednu po jednu, ejh
mu je s velikom pompom poljubio ruku. Uinio je to s mnogo potovanja, ali u isto
vrijeme i tako da je izgledalo kao da ljubi draesnu ruicu malena djeteta. Ka se
zaudio, mada je poprilino sigurno znao da e se to dogoditi. Svi su pogledi bili uprti
u njih; razgovarali su svjesni da ih svi posjetitelji pomno sluaju.
"Blagoslovio te Allah jer se nisi ogluio na moj poziv", zapoeo je ejh. "Vidio sam te
u snu. Padao je snijeg."
"1 ja sam vas vidio u snu, uzvieni efendijo", odgovorio je Ka. "Doao sam ovamo da
bih naao sreu."
"Svima nam je drago to si sreu naao doavi u na grad", rekao je ejh.
"Ovo mjesto, ovaj grad, ova kua... bojim ih se", rekao je Ka. "Jer svi ste mi vi
nekako potpuno strani. Uvijek sam se uasavao ovakvih stvari. Nikada nisam elio
poljubiti neiju ruku, niti sam htio da netko poljubi moju."
"Naem bratu Muhtaru otkrio si ljepotu svoje due", nije se dao smesti ejh. "Reci
nam, na to te ono podsjea ovaj berietni snijeg?"
U tom je trenu Ka primijetio ovjeka koji je sjedio na desnom rubu ejhove prostirke:
bio je to Muhtar. Imao je flastere na elu i nosu. Da bi prikrio podljeve oko oiju,
stavio je tamne naoale irokih okvira, onakve

101
kakve nose starci oslijepjeli od boginja. Kau se smjekao, ali uope nije izgledao
prijateljski.
"Snijeg me je podsjetio na Allaha", rekao je Ka. "I na to koliko je ovaj svijet lijep, i
kako je ivot zapravo velika srea."
Kad je zautio, zapazio je svoj odraz u oima svih ljudi u toj prostoriji. Zapazio je i da
je ejh zadovoljan i to ga je poelo ivcirati. "Zato ste me pozvali ovamo?" rekao je.
"Kako te ne bismo pozvali?!" odgovorio je ejh. "Nakon svega onoga to nam je
rekao gospodin Muhtar, pomislili smo da trai prijatelje pred kojima e moi
otvoriti svoje srce i otvoreno porazgovarati..."
Ta razgovarajmo, ako je tako", odgovorio je Ka. "Ja sam se prije nego to sam doao
ovamo toliko bojao da sam iskapio tri ae rakije."
"Zato nas se bojite", rekao je ejh te, pravei se iznenaenim, irom otvorio oi. Bio
je to punaan, simpatian ovjek. Ka je vidio kako mu se i svi oko njega iskreno i
srdano smjekaju. "Zar nam neete rei zato nas se bojite?"
"Rei u vam, ali, molim vas, nemojte se uvrijediti."
"Neemo", odgovorio je ejh. "Izvolite, sjednite pored mene. Za nas je veoma vano
da doznamo sve o vaemu strahu."
ejhovo je dranje bilo napola ozbiljno, a napola eretsko, kao da je u svakome trenu
bio spreman nasmijati svoju drubu. Kau se to dopalo pa je im je sjeo uza nj osjetio
kako bi ga volio oponaati.
"Uvijek sam elio - i to djetinje dobronamjerno - da ova zemlja napreduje, da se
njezini ljudi moderniziraju, da se oslobode...", rekao je Ka. "Ali jednako mi se tako
uvijek inilo da se naa vjera tome protivi. Moda sam u krivu. Oprostite mi. A
moda sam sad potpuno pijan pa zbog toga to mogu priznati."
"Nita, nita, samo vi nastavite."
"Odrastao sam u Istanbulu, na Niantau, u mondenoj sredini. elio sam biti poput
Europljana. Shvatio sam da se ne moe vjerovati u Allaha koji ene zamata u marame
i pokriva im lica i u isto vrijeme pokuavati biti slian Europljanima, pa mi je ivot
prolazio daleko od vjere. Doavi u Europu, osjetio sam da postoji Allah posve
drugaiji od onoga kojega ovdje propovijedaju bradati i nazadni provincijalci."
"Zar u Europi postoji neki drugi Allah?" naali se ejh i potapa ga po leima.
"Htio bih Allaha koji nee traiti da izujem cipele kad mu se elim pribliiti, i nee
me tjerati da kleknem i ljubim bilo iju ruku. Allaha koji e razumjeti moju samou."

snijeg
"Allah je jedan", odgovorio je ejh. "Sve vidi i sve razumije. Pa i tvoju samou. Da si
mu vjerovao i da si znao da on gleda tvoju samou, nikada se ne bi osjetio
usamljenim."
"Upravo tako, Uzviena Ekscelencijo", odgovorio je Ka zapazivi kako se zapravo
obraa svima u sobi. "Usamljen sam pa ne mogu vjerovati u Allaha, a budui da u
Njega ne vjerujem, ne mogu se osloboditi usamljenosti. to mi je initi?"
Iako je bio pijan i iznenaujue zadovoljan jer je sve to mu je bilo na umu uspio
izgovoriti pred pravim ejhom, jednim je dijelom bio savreno svjestan da je zalutao u
opasno podruje. Zato se i prepao ejhove utnje.
"eli li doista savjet od mene?" odgovorio je ejh. "Svi smo mi za vas ti bradati,
zaostali provincijalci, kako si rekao. Brade jo i moemo obrijati, ali - za na
provincijalizam nema lijeka."
"I ja sam provincijalac, i htio bih to biti jo i vie: elio bih se zavui u najudaljeniji
kutak ovoga svijeta dok nad njim pada snijeg, i biti od svih zaboravljen...", odgovori
Ka i ponovno poljubi ejhovu ruku. Zadovoljan je primijetio kako mu to nije nimalo
teko palo. Ipak, bio je svjestan kako jo uvijek eli biti zapadnjak, posve drugaiji od
svih ondje prisutnih, i kako - zbog situacije u kojoj se naao - samoga sebe poniava.
"Nemojte se ljutiti, pio sam prije nego to sam doao ovamo", rekao je ponovno.
"Osjeao sam krivnju zato to sam cijeloga ivota odbijao vjerovati u Allaha
siromanih, u Allaha u kojega vjeruju pokrivene tetke i amide s tespihom u ruci.
Moja je nevjera jednim dijelom imala veze s ponosom. Ali sad bih htio vjerovati u
Allaha koji ovome lijepom snijegu daje da pada. Postoji Allah koji pomno oslukuje
skrivenu simetriju ovoga svijeta, Allah koji ovjeka moe uiniti civiliziranijim i
profinjenijim."
"Naravno da postoji, sinko". odgovori ejh.
"Ali On nije ovdje, taj Allah nije medu vama. On je vani, u snijegu to pada nad ovom
praznom noi, nad tamom i izopenikim srcima."
"Ako misli da e Ga sam nai, a ti poi: neka ti snijeg u nonoj tami srce ispuni
Allahovom ljubavlju. Ne daj da ti mi budemo prepreka na tome putu. Ali, upamti
jedno: samoivi i gordi sebinjaci ostaju sami. Allah uznositc ne voli. Sejtan je
protjeran iz denneta jer je bio ponosan."
Kaa je ponovno spopao strah, strah kojega e se kasnije sramiti. Nikako mu se nije
dopadalo ni ono to e se o njemu vjerojatno govoriti ako tu prostoriju napusti. "to
da uinim, Uzviena Ekscelencijo?" Htio mu je ponovno poljubiti ruku, ali je odustao.
utio je kako su njegovo

103
pijanstvo i samoponiavanje svakome oiti. "elio bih vjerovati u vaeg Allaha i biti
samo obian sunarodnjak poput vas, ali me onaj zapadnjak u meni zbunjuje."
"Ve je i ovolika tvoja dobronamjernost dobar poetak", odgovori mu ejh. "Prvo
naui biti ponizan."
"to trebam uiniti da bih to nauio?" upita ga Ka. U njemu je ponovno ivnuo ejtan
podrugljivac.
"Svaku veer svatko tko je eljan razgovora sjeda tu na rub prostirke kamo sam i tebe
posjeo", odgovori mu ejh. "Svi smo mi ovdje braa."
Kau je tek tada sinulo da je itava ta skupina na stolicama i minderima zapravo u redu
da bi sjela na rub ejhove prostirke. Naslutio je da ejh do toga reda dri vie negoli
do sebe samoga i bilo mu je jasno da e najbolje postupiti ako on, kao Europljanin,
ode na kraj reda i strpljivo saeka. Poljubivi jo jedanput ejhovu ruku, spustio se na
najudaljeniji minder. Kraj njega je sjedio neki veoma draestan ovjek neobino niska
rasta sa zlatom presvuenim onjacima, koji je inae bio vlasnik ajane na Inonuovoj
aveniji. Taj je ovjek bio toliko nizak, a Ka toliko zbunjen, da je Ka pomislio kako je
taj ovjeuljak ejhu vjerojatno doao da mu ovaj nade lijek za njegov nesretno nizak
rast. Na Niantau je, kad je Ka bio mali, ivio vrlo elegantan patuljak; svake bi veeri
od Cigana na trgu kupovao po struak ljubica ili samo jedan karanfil. Siuni mu je
ovjek ispripovjedio kako ga je toga dana vidio dok je prolazio pokraj njegove ajane,
mada, naalost, nije svratio, ali e ga zato oekivati sljedeega dana. Uto se razgovoru
pridruio i razroki upravitelj autobusne agencije; apnuo im je kako je i on
svojevremeno bio veoma nesretan i to zbog jedne djevojke: zbog toga se odao piu i
toliko se uzgoropadio da ni Allaha nije priznavao, ali se kasnije sve to preboljelo i
zaboravilo, kao rukom odneseno. Prije nego to je Ka uspio pitati je li se na koncu
tom djevojkom oenio, zrikavi je upravitelj dodao: "Shvatio sam da ta djevojka nije
bila po mojoj mjeri."
Kasnije je ejh rekao nekoliko rijei protiv samoubojstva. Svi su ga sluali bez rijei,
kimajui samo povremeno glavom u znak povlaivanja, a naa tri junaka nastavila su
s doaptavanjem: "Postoji i druga vrsta samoubojstva", rekao je ovjeuljak, "ali ga
drava ne eli otvoreno priznati da nas ne bi obeshrabrila - jednako kao to nam ni u
vremenskoj prognozi nikada ne najave nadolazeu hladnou. Radi se o tome da mlade
djevojke udaju za ostarjele slubenike samo radi novca, iako ih one ne vole."
Upravitelj autobusne agencije na to nastavi: "Ni mene moja u poetku uope nije
voljela; mislim, kad me je tek upoznala." Kao dodatne razloge

intjeg
samoubojstava pobrojali su nezaposlenost, skupou, nemoral i nedostatnu vjeru. Ka je
svemu reenome davao za pravo, ali je zbog toga samoga sebe smatrao dvolinim.
Starac koji je doao s razrokim upraviteljem poeo je kunjati pa ga je ovaj probudio.
Nastala je duga tiina, i Ka je osjetio kako se u njemu iri mir: bili su toliko daleko od
sredita svijeta, toliko neizrecivo daleko da nikome ne bi ni na kraj pameti bilo da
zaluta medu njih, a ako se tome doda i arolija pahuljica koje su izgledale kao da
lebde ne padajui na zemlju, ovjeku se nametala pomisao da se naao u vremenu i
svijetu bez gravitacije.
Tad mu je, dok na njega nitko nije obraao panju, dola jo jedna pjesma. Biljenicu
je imao uza se: pouen iskustvom prethodne pjesme, svu je panju posvetio glasu koji
je u njemu postajao sve glasniji te je u jednom potezu napisao njezinih trideset i est
stihova, ne dopustivi da mu ijedan promakne. Misli su mu se jo uvijek maglile od
ispijene rakije pa nije bio siguran u njezinu kvalitetu. S novim naletom inspiracije je
ustao te je, zamolivi ejha da ga ispria, iziao van i sjeo na strme tekijske stepenice:
im je poeo itati novu pjesmu, ustanovio je da je savrena, ba kao i prethodna.
Pjesma se temeljila na iskustvima koja je netom proivio: etiri su stiha saimala
njegov razgovor s jednim ejhom o Allahovu postojanju, potom je opjevan njegov
pokajniki stav pri spomenu "Ailaha siromanih", pa savjeti u vezi sa samoom,
skrivenim znaenjem svijeta i ustrojstva ivota; bio je tu i jedan ovjek s pozlaenim
zubima te jedan zrikavi ovjek zajedno s uglaenim patuljkom s karanfilom u ruci:
sve je to nalo svoje mjesto u njegovoj pjesmi podsjeajui ga na itav njegov ivot.
"Sto li je znaenje svega ovoga?" mislio je udei se ljepoti sroenoga. Pjesmu je
mogao itati kao da ju je netko drugi napisao, i ba se u tome skrivala njezina ljepota.
A budui da ju je smatrao lijepom, divio se i nad onime na emu se temeljila: nad
svojim ivotom. Sto je zapravo toj pjesmi davalo ljepotu?
Uto se oglasio automatski sustav kojim se stubite zatvaralo i Ka se naao u mraku,
kao u rogu. Napipavi prekida upalio je svjetlo te jo jednom pogledao u biljenicu:
tad se sjetio naslova za tu pjesmu. Ponad nje je napisao: "Skrivena simetrija". Kasnije
e shvatiti da je brzina kojom se sjetio naslova pjesme dokaz da ni ta pjesma kao ni
sve koje e uslijediti - ba kao ni sam svijet - nisu nastale same od sebe; tu e pjesmu
smjestiti na prvi izdanak grane Razuma8.

12.
Ako Allah ne postoji, kako objasniti patnju siromaha?
Nedipova pria o Hidran
DOK se kroz snijeg vraao iz tekije u hotel, mislio je kako e uskoro vidjeti Svilu. Na
Halid-painoj aveniji zabasao je na predizborni skup Narodne stranke, a kasnije i
meu uenike koji su izlazili s pripremnog teaja za prijemni ispit. Razgovarali su o
veernjem tv-programu i o tome kako su nasamarili nastavnika kemije, i pri tome se
meusobno okrutno zadirkivali ba onako kako smo to i Ka i ja znali initi kad smo
bili njihovih godina. Na vratima jedne zgrade ugledao je djevojicu uplakanih oiju i
roditelje koji su je drali za ruke: izlazili su iz zubarske ordinacije na gornjem katu.
Po njihovoj mu je odjei odmah bilo jasno da mora da jedva spajaju kraj s krajem;
ipak, svoju djevojicu, sve svoje blago, nisu odveli u dravnu ordinaciju, nego k
privatniku, samo da bi je potedjeli boli. Kroz otvorena vrata duana u kojemu su se
prodavale enske arape, konci, bojice, baterije i kasete, svirala je pjesma "Roberta"
Peppina di Caprija; nekada ju je kao dijete sluao u automobilu svoga strica kad bi u
zimska jutra krenuli u vonju kraj Bospora... Pomislivi kako bi taj nalet dragih
uspomena mogao biti predznak nove pjesme, uao je u prvu ajanu, sjeo za jedan
prazni stol i izvadio olovku i biljenicu.
Poto je s olovkom u ruci neko vrijeme vlanim oima gledao u prazan papir, shvatio
je da mu pjesma nee doi, ali jo uvijek nije gubio nadu. ajana je bila dupkom puna
studenata i nezaposlenih posjetitelja; po zidovima nisu visjeli samo pejzai sa
snijegom pokrivenih vicarskih Alpa, ve i kazalini plakati, karikature i vijesti iz
novina, obavijest s popisom uvjeta za sudjelovanje na ispitu za mjesto dravnog
slubenika te plan utakmica koje e te godine odigrati Karssport. Uz odigrane
utakmice raznobojnim su olovkama bili zabiljeeni rezultati: veina ih je zavrila
porazima. Uz utakmicu s Erzurumsportom (koja je takoer zavrila pora-

"'Vb
zom, 6:i), neka je ruka bila zapisala stihove koje e Ka bez ijedne izmjene sljedeega
dana u ajani Sretna braa unijeti u svoju pjesmu "itavo ovjeanstvo i zvijezde". Ti
su stihovi ili ovako:
Da nam se majka iz denneta vrati i zagrli nas sad.
Daje i otac na okrutni bar jednu veer bez batina ostavi tad.
Nita to ne vrijedi: govno tt se i dalje ledi.
Dub ti i dalje sahne, nema nade!
Povuci vodu nek' nosi onog tko je u tebi, Karse grade!
Dok je sav razdragan tu pjesmicu zapisivao u biljenicu, iz stranjeg dijela ajane
priao mu je Nedip s tako veselim izrazom lica kakvomu se Ka od njega nikada ne bi
nadao.
"Jako mi je drago to te vidim", rekao je. "Pie pjesmu? Ispriavam ti se u ime svojih
prijatelja koji su te proglasili ateistom. Prvi put u ivotu vidjeli su nekoga tko je ateist.
Ali ti zapravo i ne moe biti ateist; dobar si ovjek." Rekao mu je i jo nekoliko
reenica koje Ka u poetku nije mogao povezati: s prijateljima je pobjegao iz kole jer
su te veeri eljeli u kazalite; namjeravaju zauzeti mjesta u stranjim redovima jer e
se predstava prenositi uivo, a oni, naravno, ne ele da ih ravnatelj kole "registrira".
Veoma je sretan to je markirao. S prijateljima e se nai u Narodnom kazalitu. uli
su da e Ka ondje proitati svoju pjesmu. U Karsu svi piu pjesme, ali Ka je u
njegovu ivotu prvi pjesnik kojega je upoznao, a da su mu pjesme objavljene. Volio bi
ga poastiti ajem.
Ka je odgovorio da uri.
"Ako je tako, pitao bih te jo samo jedno pitanje, i to e biti posljednje", rekao je
Nedip. "Samo, ja te ne elim uvrijediti, kako su to pokuali moji prijatelji. Neto me
jako zanima."
"Dobro."
Prvo je nervoznim rukama zapalio cigaretu.
"Ako nema Allaha, znai da nema ni denneta. A u tom sluaju milijuni ljudi kojima
je ivot proao u neimatini, bijedi i ponienjima, nee ak moi ni zavriti u
dennctu. Ako je tako, to je smisao neopisivih patnji koje podnose siromasi? Zbog
ega ivimo i zato uzalud trpimo ovoliku patnju?"
"Postoji Allah. I dennet postoji."
"Ne, to sad govori da bi me utjeio i zato to nas ali. Kad se vrati u Njemaku,
opet e kao i prije poeti misliti da Allah ne postoji."

107
"Sad sam po prvi put, nakon nebrojenih godina, veoma sretan", odgovorio je Ka.
"Zato ne bih i ja vjerovao u ono u to ti vjeruje?"
"Zato to si ti istanbulski buruj", odgovorio je Nedip. "Oni nikada nee moi
vjerovati u Allaha. Vjeruju u ono u to vjeruju Europljani i zato se dre boljima od
obinog naroda."
"U Istanbulu sam moda i bio buruj", odgovorio je Ka. "A u Njemakoj sam bio
bezvrijedni jadnik, nitko i nita. Bilo mi je neizrecivo teko."
Kad su se nato Nedipove lijepe oi zamaglile, Ka je znao da mladi u svojoj glavi
pokuava preispitati i shvatiti njegovo stanje. "Ako je tako, zato si uvrijedio dravu i
pobjegao u Njemaku?" rekao je. Vidio je da se Ka snudio pa je dodao: "Ma nema
veze! Bilo kako bilo, da sam ja bogat, stidio bih se svoga stanja i jo bih vie vjerovao
u Allaha."
"Jednog emo dana svi biti bogati, inallah", rekao je Ka.
"Misli da su moja razmiljanja jednostavna, ali nita nije toliko jednostavno koliko ti
misli, pa ni moje misli. Ni ja nisam jednostavan, i uope ne elim biti bogat. elio
bih biti pjesnik, pisac. Piem znanstveno-fan-tastini roman. Moda e biti objavljen u
jednim gradskim novinama, u Koplju, ali ne bih htio da mi se roman pojavi u
novinama koje se prodaju u sedamdeset pet primjeraka, nego u istanbulskim
novinama koje se prodaju na tisue. Imam kod sebe saetak tog romana. Ako ti ga
proitam, bi li mogao procijeniti hou li ga moi objaviti u Istanbulu?" Ka je pogledao
na sat.
"Jako je kratak", rekao je Nedip.
Istoga asa nestade struje i itav Kars potonu u tamu. Nedip je u svjetlu pei otrao
do anka i uzeo svijeu, zapalio je, nakapao voska na tanjuri i zalijepio je te stavio na
stol. Iz depa je izvukao nekoliko zguvanih papira; dok ih je itao, glas mu je drhtao
i nekoliko se puta zagrcnuo.
Godine 3579. na danas jo nepoznatom planetu Gazali ivjeli su veoma bogati ljudi;
ivot im je bio mnogo ugodniji nego to je na, ali - suprotno stavovima
materijalistikih uenjaka-Gazalijci nisu zanemarili duhovnu stranu ivota zato to su
se obogatili. tovie, svi stanovnici Gazalija bili su veoma zainteresirani za pitanja
kao to su postojanje i nitavilo, ovjek i svijet te Allah i njegovi robovi. Zbog toga su
u najskrivenijem kutku toga crvenog planeta ustanovili Uilite za islamske znanosti i
propovjednitvo na kojemu su studirali najbistriji i naj-marljiviji studenti. Eto, na tom
su uilitu studirala i dva nerazdvojna

"'V&
prijatelja. Inspirirani knjigom Nedipa Fazila napisanom 1600 godina ranije, ali jo
uvijek toliko zanimljivom da je bez zadrke mogla konkurirati njima najdraim
suvremenim knjigama o odnosima Istoka i Zapada, ta su dva druga uzela nadimke
Nedip i Fazil. Knjigu Veliki Istok, najvee djelo tog velikog majstora, proitali su
nebrojeno puta; nou bi se pak, skrivajui se od ostalih, sastajali na Fazilovu leaju
koji je bio najvii u njihovoj spavaonici te bi, leei jedan pokraj drugoga pod istim
jorganom, gledali kako se pahuljice sputaju na kristalni krov da bi ondje zauvijek
nestale. Svaku bi od njih usporeivali s ne-stalim planetima te jedan drugom na uho
aputali svoja razmiljanja o smislu ivota i o svemu onome to planiraju raditi u
budunosti.
Dugo su zlonamjerni zlikovci neumjesnim alama uzaludno pokuavali naruiti
njihovo prijateljstvo. Jednoga se dana, ipak, i nad to prijateljstvo nadvila sjena.
Dogodilo se, naime, da su se oba prijatelja zaljubila u istu djevojku, djevicu po imenu
Hidran koja se teleportira-la u isti taj grad. Doznali su da je djevojin otac ateist, ali
to ni za trun nije obezvrijedilo njihovu beznadnu ljubav, nego im je, tovie, samo jo
jae rasplamsalo strast. Odmah su shvatili da na crvenom planetu vie nema dovoljno
mjesta za obojicu i da e jedan od njih morati umrijeti. Stoga su si, prije svega,
obeali sljedee: koji god da od njih dvojice prvi umre, vratit e se s drugoga svijeta
nakon to ondje provede neko vrijeme - ne gledajui na to kolike e ih svjetlosne
godine dijeliti - te e onome koji ostane na ovome svijetu donijeti vijesti o ivotu
nakon smrti, temi koja ih najvie zanima.
Nikako se nisu mogli dogovoriti koji e od njih i na koji nain umrijeti jer su obojica
znala da je najvea srea rtvovati svoj ivot za prijateljevu sreu. Ako bi, primjerice,
jedan od njih, recimo Fazil. predloio da gole ruke stave u utinice, Nedip bi znao da
je to samo lukav trik jer bi u njegovoj utinici napon bio preslab. Nakon mnogih i
mnogih mjeseci nedoumica i oklijevanja, za obojicu veoma bolnih, jedna je no
njihovu patnju privela kraju: te se noi Nedip vratio iz veernje kole da bi prijatelja
naao na njegovu leaju nemilosrdno izreetanoga.
Sljedee je godine Nedip oenio Hidran; prve brane noi povjerio joj je to se
dogovorio sa svojim prijateljem i obavijestio je kako e se, prema tome. Fazilov duh
jednoga dana pojaviti pred njima. A Hidran je njemu priznala kako je zapravo bila
zaljubljena u Fazila, kako je nakon njegove smrti toliko plakala da su joj oi
prokrvarile i kako se za njega udala samo zato to je Fazilov prijatelj i to mu veoma
nali-

109
kuje. Zbog toga i nisu vodili ljubav, nego su jedno drugome zabranili zbliavanje sve
dok se Fazil ne vrati.
No kako su godine prolazile, prvo su im se due, a kasnije i tijela, poele meusobno
privlaiti. Jedne se veeri - a bili su tad u malenome zemaljskom gradu Karsu kamo
su bili teleportirani radi inspekcije - nisu uspjeli suzdrati te su cijelu no vodili
ljubav. inilo se da su poeli zaboravljati Pazila, koji im je sve dotada savjest muio
poput zubobolje i nikako ih nije ostavljao na miru. Moda bi ga bili i posvema
zaboravili da se u njihovim srcima nije javio osjeaj krivnje, osjeaj kojega su se
bojali. I tako su se jedne noi oboje u isti as uspravili u krevetu: oboje ih je bio
probudio strah i neki nov, nepoznat osjeaj. Televizor nasuprot njihovu krevetu uto je
sam od sebe zasvijetlio i na ekranu se pojavio Fazilov lik, blistav i proziran. Na elu i
ispod donje usne jo je uvijek imao krvave rane od metaka, svjee kao onoga dana
kad je ubijen.
"Ne mogu vie izdrati patnje'', rekao je. "Na drugom svijetu nije ostalo nijedno
mjesto koje nisam posjetio, nijedan kutak koji nisam vidio. (Ta u njegova putovanja
opisati sa svim pojedinostima, prema Gazaliju i lbn Arabiju, dodao je Nedip.)
Allahovi meleci susretali su me s najsrdanijim rijeima, dospio sam do mjesta na
koja nitko nije stigao i vidio kako se strahovito mue ateisti s kravatama i umiljeni
bijednici koji su se za ivota izrugivali onome u to narod vjeruje, ali ipak nikako
nisam mogao biti sretan: misli su mi cijelo vrijeme bile tu, uz vas."
Dvoje suprunika nesretnu je utvaru slualo bez rijei, tresui se od straha.
"Ono zbog ega sam godinama bio nesretan nije bila pomisao na to da e doi as
kada u vas vidjeti onako sretne kao one noi. Naprotiv, Nedipu sam uvijek elio
sreu, vie nego i sebi samome. A budui da smo se toliko voljeli, nikako nismo
mogli ubiti ni jedan drugoga, ni sebe same. Obojica smo vie cijenili ivot onoga
drugoga i zbog toga smo obojica, inilo se, dobili tit besmrtnosti. Kako je to bio
divan osjeaj! Ipak, trenutak moje smrti bio mi je dokaz da sam, bezgranino
vjerujui tome osjeaju, pogrijeio."
"Nisi", zavapio je Nedip. "Nikada svoj ivot nisam cijenio vie od tvojega!"
"Da je to istina, ja nikada ne bih umro", rekao je Fazilov duh. "A ni ti ne bi oenio
lijepu Hidran. Umro sam zbog toga to si ti potajno, skrivajui to ak i od sebe, elio
da umrem."

bnijeg
Nedip se ponovno odluno usprotivio, ali ga utvara nije htjela sluati.
"Na drugom me svijetu nije muila samo slutnja da si ti moju smrt elio, nego i
sumnja da je u moje ubojstvo - kada sam spavajui u tami na svojem leaju okrutno
propucan kroz elo i kroz ovo - itekako bio umijean tvoj izdajniki prst; povrh svega,
proivljavao sam i strah da si se zdruio s neprijateljima erijata", rekla je prikaza.
Nedip je zautio: vie se nije mogao protiviti.
"Postoji samo jedan nain na koji u se ja uspjeti osloboditi ove svoje neizdrive
patnje i dokopati se denneta, a to je ujedno jedini nain da ti sa sebe spere ovu
stranu sumnju", rekla je utvara. "Nadi moga ubojicu, tko god on bio! Prolo je sedam
godina i sedam mjeseci, a jo uvijek nije naen nijedan sumnjivac. A svome ubojici,
pa ak i onome tko je samo zaelio moju smrt, elim osvetu, i to oko za oko! Sve dok
ta hulja ne bude kanjena, neu nai spokoj na ovome svijetu, a ni vi neete imati
mira u tom svomu prolaznom postojanju koje nazivate 'pravim svijetom'."
Ni mukarac ni ena nisu se usudili rei bilo to. Samo su suznim oima vidjeli kako
se utvara izgubila s ekrana.
"I onda? to je bilo poslije?" pitao je Ka.
"To jo nisam odluio", odgovori Nedip. "Ako napiem ovu priu, to misli, hou li
je moi prodati?" Vidio je da je Ka zautio pa je odmah dodao: "Ja piem ono u to
vjerujem; u svaki svoj redak vjerujem svim srcem. O emu, po tebi, govori ova pria?
to si osjeao dok sam je itao?"
"Shvatio sam da svim srcem vjeruje da je ovaj ivot samo priprema za drugi ivot i
to me jako potreslo."
"Tako je, vjerujem", potvrdi Nedip, uzbuen. "Ali to nije dovoljno. Allah hoe da i
na ovome svijetu budemo sretni. A to je tako teko..."
Zautjeli su, zamiljeni nad tom tekoom.
U tom je trenu dola struja, ali se gosti u ajani nisu ni pomaknuli, kao da su i dalje
sjedili u mraku. Televizor nije htio proraditi pa ga je vlasnik ajane poeo udarati
akom.
"Sjedimo ve dvadeset minuta", rekao je Nedip. "Moji ve sigurno lude od
znatielje."
"Koji 'tvoji'?" rekao je Ka. "Je li i Fazil medu njima? Jesu li to vaa prava imena?"
"Ne, naravno da nisu. Kao i Nedip iz prie, i ja koristim izmiljeno ime. Ali otkud ti
sad tolika pitanja, kao da si policajac! to se Fazila tie, on ne ide na takva mjesta",
odgovori mu Nedip tajnovitim glasom. "Fa-

//;
zil je medu nama najvei musliman, a ujedno osoba kojoj vjerujem vie nego ikome.
Samo, boji se da e si, ako se upetlja u politiku, u policiji navui dosje pa e ga
izbaciti iz kole. Ima amidu u Njemakoj i on e ga izvui odavde; a nas se dvojica
toliko volimo - kao i oni iz prie - i da jedan od nas bude ubijen, drugi bi ga osvetio, u
to nema sumnje. Mi smo zapravo ak bliskiji od one dvojice iz prie, i koliko god da
smo daleko jedan od drugoga, u svakom trenu moemo znati to radi onaj drugi."
"I to sad radi Fazil?"
"Hmmm", poe Nedip zauzevi neobinu pozu. "ita u spavaonici."
"Tko je Hidran?"
"I njezino je ime izmiljeno, kao i naa. Ali to si ime nije sama dala, nego je mi tako
zovemo. Neki od nas joj stalno piu pisma i pjesme, ali joj ih se ne usude poslati. Ako
budem imao ker, elio bih da bude lijepa, pametna i hrabra poput nje. Ona je voa
pokrivenih djevojaka: neustraiva je i samosvojna. Zapravo, u poetku je i ona - pod
utjecajem svog oca ateista - bila nevjernica; u Istanbulu se navodno bavila
manekenstvom, pojavljivala se na televiziji i pokazivala dupe i noge. Ovamo je dola
radi snimanja tv-reklame za ampon. U toj reklami ona hoda po Aveniji gazi Ahmeta
Muhtar-pae, naoj najsiromanijoj i najprljavijoj, ali i najljepoj ulici; kad pred
kamerom zastane, zanosno zamahne glavom i raspusti prekrasnu kestenjastu kosu
dugu do pasa tako da se zavijori kao zastava, i kae: 'ak i u prljavtini prelijepoga
grada Karsa, moja je kosa uvijek blistava - zahvaljujui Blendaxu\' Reklama se trebala
prikazati cijelome svijetu, to bi znailo da bi nam se cijeli svijet smijao. U to su
vrijeme problemi oko pokrivanja na Pedagokom institutu bili tek u zaetku. Dvije
djevojke s Instituta vidjele su je na televiziji i prepoznale prema fotografijama iz
utog tiska koji je pisao o njezinim sramotnim aferama s bogatim istanbulskim
dekima. Kako su te djevojke njome bile potajno oduevljene, pozvale su je na aj. I
Hidran se stvarno pojavila, ali onako, iz ale. S djevojkama joj je, meutim, bilo
dosadno, pa im je odmah rekla to misli: 'Budui da vam vaa vjera' - da, nije rekla
'naa', nego vaa vjera"! - 'brani otkrivanje kose, a drava vam brani pokrivanje, a vi
lijepo napravite kao taj i taj (tu je rekla ime neke strane rock zvijezde): poupajte kosu
iz korijena, a u nos stavite eljeznu alkicu! U tom e se sluaju itav svijet za vas
zainteresirati!' Nae su djevojke bile u tako jadnom stanju da su se njezinoj ali ak
zajedno s njom i nasmijale! Na to se Hidran jo vie okuraila pa im je rekla: 'Skinite
sa svojih lijepih glava taj staromodni komad platna!' te ispruila ruku pokuavajui
naj-zbunjenijoj od djevojaka svui maramu: eto. u tom joj se trenu ta ruka

omjeg
ukoila! Odmah se prostrla po podu pred tom djevojkom - a njezin brat ide s nama u
razred i glup je da ne moe biti gluplji - i zamolila je da joj oprosti. Sljedeega je dana
ponovno dola, pa sljedeeg dana opet, i tako se prikljuila tim djevojkama i vie se
nije vratila u Istanbul. Vjeruj mi, ona je posebna ena: zahvaljujui njoj marama je
postala politiki barjak potlaenih anadolskih ena!"
"Ako je tako, zato u svojoj prii ne kae o njoj nita osim onoga da je djevica?"
pitao ga je Ka. "I zato se Nedip i Fazil nisu dosjetili pitati je to ona misli prije nego
to su odluili ubijati se zbog nje?"
Nastupio je muk; Nedip je svoje prelijepe oi (od kojih e jedno 2 sata i 3 minute
kasnije raznijeti metak) okrenuo prema ulici i zamiljeno gledao kako se pahuljice
sputaju polako i njeno, poput stihova koji naviru iz tame. "Eno je! To je ona!"
"Tko?"
"Hidran! Ona na ulici, to je ona!"

13O svojoj vjeri ne elim raspravljati s jednim ateistom

etnja s Kadi/om, pod snijegom
ULA je. Bila je odjevena u modri ogrta do zemlje; lice su joj zakrivale tamne naoale
zbog kojih je izgledala poput kakvog futuristikog junaka. Kosu joj je skrivala posve
uobiajena marama, jedna od onakvih kakve je Ka jo od djetinjstva viao na
tisuama ena i ni po emu nije podsjeala na simbol politikog islama. Vidjevi da se
mlada ena uputila ravno prema njima, Ka je ustao kao uenik kad u razred ude
nastavnik.
"Ja sam Svilina sestra Kadifa", rekla je ena osmjehnuvi se jedva primjetno. "Svi vas
oekuju na veeri. Otac me je poslao da vas dovedem."
"Kako ste znali da sam ovdje?" pitao ju je Ka.
"Ovdje su svi u svakome trenu o svemu obavijeteni", rekla je, a da se uope nije
nasmijala. "Ukoliko se radi o neemu u Karsu, naravno."
Na licu joj se pojavio gr; Ka ga uope nije shvatio. "Moj prijatelj pjesnik i
romanopisac!" rekao je predstavljajui Nedipa. Odmjerili su se, ali se nisu rukovali.
Ka je to protumaio kao napetost. Tek e mnogo kasnije promiljajui iznova te
dogaaje shvatiti da "skrivanje ena od mukaraca" ne doputa rukovanje. Nedip je,
lica bez kapi krvi, gledao u Kadifu kao da je Hidran, upravo pristigla odnekud iz
svemira: njezina pojava i dranje, meutim, bili su toliko obini da se nijedan od
mukaraca u dupkom punoj ajani nije ak ni okrenuo da je pogleda. Nije bila ni
lijepa kao njezina sestra.
No, Ka je ipak bio veoma sretan dok je s njom hodao kroz snijeg na Ataturkovoj
aveniji. Mogao je bez imalo ustruavanja pogledavati u njeno lice, manje lijepo od
Svilinoga, jednostavnih crta, ali svjee i blistavo; mogao ju je ak gledati u oi,
svijetlosmec, poput Svilinih, a da mu se jezik pri tome nije zaplitao. ak je pomislio
kako i samim time vara njezinu sestru.

bmjeg
Prvo su porazgovarali o meteorologiji i to na nain kakvome se Ka nikako nije nadao.
Kadifa je, naime, o toj temi bila obavijetena do najsitnijih detalja, poput staraca ije
dane i sate odbrojavaju i odreuju vijesti s radija. Rekla mu je kako e val hladnoga
zraka i niskog tlaka koji pristie iz Sibira potrajati jo dva dana, kako se ceste ukoliko se oborine nastave
- jo dva dana nee otvoriti i kako je visina snijega na Sarikamiu dostigla 160
centimetara; stanovnici Karsa ne vjeruju prognozi, dodala je, jer je ve javna tajna da
dravne slube temperaturu uvijek prikazuju 5-6 stupnjeva viom nego to jest da ne
bi obeshrabrile narod (mada pred Kaom nitko nee htjeti govoriti o toj temi). Kad su
bile djevojice, u Istanbulu, ona i Svila uvijek su eljele da snijeg nikada ne prestane:
snijeg je kod nje uvijek budio misli o ljepoti i kratkoi ivota, i o tome kako su ljudi
- unato svim neprijateljstvima - zapravo toliko nalik jedni drugima... Davao joj je i
da osjeti koliko su svijet i vrijeme iroki i beskrajni, a ljudski svijet skuen. Zbog
toga, mislila je, snijeg ljude okuplja i povezuje: kao da ih, prekrivajui sva
neprijateljstva, pohlepu i mrnju, pribliava jedne drugima.
Malko su poutjeli. Dok su bez rijei prolazili Avenijom ehida Den-giza Topela u
kojoj su svi duani ve bili pozatvarani, nisu vidjeli nikoga ivog. Ka je pomislio
kako ga ta etnja kroz snijeg s Kadifom usreuje, ali. jednako toliko, i uznemiruje.
Pogled je upravio k svjetlu nekog izloga na kraju ulice, kao da se bojao da e se,
ukoliko bude gledao Kadifino lice, i u nju zaljubiti. Je li doista bio zaljubljen u
njezinu sestru.' U njemu je ivjela razumna elja da se ludo zaljubi, toga je bio
svjestan. Kad su stigli do kraja ulice, nali su se pred izlogom pivnice na kojemu je na
papiru istrgnutom iz biljenice pisalo sljedee: "Povodom veeranje kazaline
predstave odgaa se sastanak s kandidatom za predsjednika Stranke nezavisnosti,
cijenjenim Zihnijem Sevukom"; do poetka predstave bilo je preostalo jo dvadeset
minuta, a iza izloga, u toj uskoj i malenoj pivnici, itava je kazalina druina na elu
sa Sunajem Zaimom pohlepno pila. kao da ispija zadnje pie svoga ivota.
Meu izbornim plakatima na pivnikom izlogu nalazio se i natpis "ovjek je
Allahovo remek-djelo, a samoubojstvo je hula", otisnuto na utom papiru; Ka ga je
iskoristio kao dobar povod da Kadifu pita to misli o samoubojstvima.
"Sad ve zna dovoljno da bi Tesliminu sudbinu mogao oblikovati u zanimljivu priu,
i za Nijemce i za istanbulske novine", odgovorila je jedva guei srdbu.
"Tek sad upoznajem Kars", odgovorio je Ka. "A to ga vie upoznajem.

"5
sve mi je jasnije da ovu vau situaciju neu moi objasniti nikome izvana. Ne mogu
rei koliko me rastuuje krhkost ivota i uzaludnost pretrpljenih patnji ovdanjih
ljudi."
"Vjerovati da su patnje uzaludne, to mogu samo ateisti koji patnju nikada nisu
osjetili", rekla je Kadifa. "Jer ak i oni ateisti koji su je imali prilike samo i naslutiti,
nisu sposobni prebroditi je bez vjere: i oni se, na koncu, priklone vjeri."
"Ali Teslimina je patnja bila toliko teka, da je na njezinu vrhuncu poinila
samoubojstvo i umrla kao nevjernica", zainatio se Ka ohrabren ispijenim rakijama.
"Tono. Ako je Teslima preminula poinivi samoubojstvo, moe se rei da je
preminula u grijehu. Dvadeset i deveti ajet sure ene9 posve nedvojbeno zabranjuje
samoubojstvo. Pa ipak, injenica da je naa prijateljica digla ruku na sebe i tako u
grijehu otila s ovoga svijeta ne moe obezvrijediti ili umanjiti ljubav koju smo prema
njoj osjeali; ta ljubav, snana gotovo kao zaljubljenost, jo uvijek plamti u naim
srcima."
"Hoe rei: nae se srce ne moe odrei te nesretnice, mada je svojim postupkom
proklela vjeru?" rekao je Ka, navodei je na zakljuak. "U Ailaha vie ne vjerujemo
srcem nego razumom, poput zapadnjaka koji za Njim vie i ne osjeaju potrebu. Jesi li
to htjela rei?"
"Kur'an asni je Allahova naredba, a Njegove neprijeporne i jasne odredbe nisu neto
o emu bi Njegovi robovi mogli raspravljati", odgovori Kadifa samouvjereno. "Jasno
da to ne znai da u naoj vjeri nema mjesta za rasprave. No, o svojoj vjeri ne elim
razgovarati ni s laikom, a kamo li s ateistom: nemojte se uvrijediti, molim vas."
"U pravu ste."
"esto mi govorite da sam u pravu; samo, rekla bih da pritom i niste pretjerano
iskreni", nasmijala se.
"Opet ste u pravu", potvrdio je Ka, a da se nije nasmijao. Neko su vrijeme hodali bez
rijei. Bi li se, umjesto u njezinu sestru, mogao zaljubiti u nju? Vjerovao je da ga
nikada ne bi mogla privui pokrivena ena, ali se ipak nije mogao suzdrati da se bar
nakratko ne prepusti takvim mislima.
Kad su zali medu svjetinu na Crnogorskoj aveniji, zapoeo je priu o poeziji da bi
jednim nevjetim verbalnim manevrom u razgovor ubacio Ncdipa i njegovo
bavljenje poezijom te dodao kako u koli za imame i hatibe ima itavu eticu
oboavatelja koji joj se klanjaju preimenovanoj u Hidran... Zna li ona uope za sve
to?
"Kako me zovu?!"

Snijeg
Ka je saeo i ostale prie koje prate pojavu tajnovite Hidran.
"Nijedna od tih pria nije istinita", rekla je Kadifa. "1 nikada ih nisam ula od mojih
poznanika iz te kole". Nakon nekoliko koraka ipak je, nasmijavi se, dodala: "Ali
ula sam i ja tu priu o amponu." Da bi pokazala odakle potjeu sve te prie koje joj
se pripisuju, dodala je kako je pokrivenim djevojkama brijanje do glave prvi predloio
neki omraeni bogati novinar iz Istanbula: time su trebale privui pa/nju Zapada. "A u
svim tim priama tono je samo sljedee: da, kad sam prvi put otila vidjeti se s
pokrivenim djevojkama, ila sam samo iz ale. Zapravo, bila sam i znatieljna. Da
zakljuimo: otila sam iz zafrkantske znatielje."
"A to se kasnije dogodilo?"
"Ovamo sam dola zato to sam na prijemnom ispitu dobila mjesto na Pedagokom
institutu, a sestra mi je ionako ve ivjela u Karsu. Te su mi djevojke, konano, bile
kolegice na godini, a one te - ako i nisi vjernik - pozovu da ih posjeti. ak sam i sa
svojim ondanjim stavovima bila zakljuila da su te djevojke u pravu. Roditelji su ih
tako odgajali. I drava ih je zapravo podravala jer im je omoguavala vjersko
obrazovanje. Godinama su im govorili 'pokrij se', a onda im odjednom poeli govoriti
'otkrij se, drava ti nareuje da se otkrije'. Jednog sam se dana odluila pokriti, i to iz
iste politike solidarnosti. S jedne sam se strane bojala toga svog postupka, a s druge
ga smatrala smijenim. Moda sam to uinila i zato to sam prava ki svoga oca,
opozicijskog ateista i vjeitog neprijatelja drave. Bila sam uvjerena da e to potrajati
samo jedan dan: mislila sam da e to biti tek 'izraz slobode', simpatina politika
uspomena koje u se godinama kasnije sjeati sa smijehom. Meutim, drava, policija
i ovdanje novine su me nakon toga toliko spopali da nije ostalo ni traga ali... Moja
zafrkantska 'revolucionarna gesta' postala je toliko ozbiljna da se iz toga vie nisam
mogla izvui. Tog dana kad sam se pokrila zavrile smo u zatvoru: optuili su nas da
odravamo protest bez dozvole. Da sam sljedeega dana kad sam putena iz zatvora
izjavila 'sad je dosta, odustajem, ja zapravo ionako nikada nisam bila vjernica', itav
bi mi Kars pljunuo u lice. A sada znam da su svi ti pritisci zapravo bili Allahovi
znakovi koji su me doveli na pravi put. I ja sam nekada bila ateist poput tebe; nemoj
me tako gledati, izgleda mi kao da me saalijeva!"
"Ne gledam te tako."
"Gleda me. Ne osjeam se nimalo smjenijom od tebe. Ali ni nita boljom od tebe,
imaj to na umu."
"to tvoj otac kae na sve ovo?"
"Ah, snalazimo se nekako... Ali ini se da e nam s vremenom biti sve

"7
tee i toga se jako bojimo jer se jako volimo. Otac je u poetku bio veoma ponosan na
mene: kad sam se prvi put pokrila i takva krenula na fakultet, drao se kao da je to
nov, poseban oblik pobune. Zastali smo pred majinim zrcalom s okvirom od mjedi: u
zrcalu je gledao kako mi stoji marama i ondje me, pred tim zrcalom, poljubio. Nas
dvoje ne razgovaramo mnogo, ali u ovom je sluaju jedno bilo sigurno: moj postupak
je veoma cijenio i to ne kao islamistiki istup, nego kao istup protiv drave. Kao da je
govorio: "Mojoj keri ovo ba lijepo pristaje', ali se i on potajno bojao, jednako kao i
ja. Znam da se uplaio kad su nas zatvorili; kajao se jer je mislio da je i on kriv za to.
Tvrdio je da se tajna policija ne vrti oko mene, nego se jo uvijek bavi njime. MIT-ovi
vjetaci koji su svojevremeno u kartoteke slagali radine ljeviare i demokrate, sad u
svoje rovae zarezuju islamistika imena, govorio bi; ista je to stara puka, samo se
sada prvo okrenula protiv njegove keri... Zbog svega toga meni je bilo sve tee
povui se, a i on me je morao podravati, mada je i njemu s vremenom to sve tee
padalo. Znate kako to biva sa starim ljudima: uju oni sve to se dogaa u kui, uju i
pucketanje pei, i neprekidno gunanje svojih ena, i kripanje arki - uju, nije da ne
uju, ali na to uope ne obraaju panju... Eto, tako se otac sad odnosi prema mojoj
borbi oko pokrivanja. Kad neka od mojih pokrivenih prijateljica doe k nama,
glumata podmuklog ateista i tako - na neki nain - uzima zadovoljtinu; pa ipak, i to
se na koncu pretvori u zadirkivanje i poticanje na prkoenje dravi. A ni djevojke mu
ne ostaju dune i dovoljno su zrele da bi s njime mogle raspravljati, pa ih zato esto i
okupljam u naoj kui. I veeras e doi jedna od njih, Handa. Nakon to se Teslima
ubila, Handa se, pod pritiskom roditelja, odluila otkriti, ali se jo uvijek mui oko
provoenja te odluke. Moj otac ponekad kae kako ga sve to podsjea na njegove
komunistike dane. Postoje dvije vrste komunista: oni koji su umiljeni i smatraju da
je njihov zadatak od naroda napraviti prave ljude, a zemlji donijeti napredak, i oni
nevini koji se u taj posao uputaju vodeni osjeajem za pravdu i jednakost. Ponosni su
opsjednuti vlau, svima sole pamet i od njih dolazi samo zlo. A nevini, oni kode
jedino samima sebi, ali to im je ionako i jedina elja; nastojei osjetiti krivnju zbog
patnje siromanih i potlaenih slojeva, nadu se u stanju i gorem od njihovog. Moj je
otac bio uitelj, ali su ga maknuli s dunosti; muili su ga - i pritom mu iupali jedan
nokat - a leao je i po zatvorima. Godinama je, zajedno s majkom, vodio jednu
papirnicu; bavili su se fotokopiranjem. Bilo je i dana kad je prevodio romane s
francuskog, pa i onih kada je obilazio od vrata do vrata prodajui na rate
enciklopedijske sveske. Kad bi nas satirala nesrea,

"t/L6
u danima kad nam je siromatvo postajalo neizdrivo, a ponekad i bez ikakva razloga,
on nas je znao zagrliti i - zaplakati... Uvijek se boji da e se nama dogoditi neto loe.
Zbog toga se toliko i prepao kad su, nakon to je ubijen direktor Instituta, u na hotel
upali policajci. Ali i tad je mrmljao protiv njih. ula sam da ste se vidjeli s Modrim.
Nemojte to rei naem ocu."
"Neu", rekao je Ka. Zastao je i stresao snijeg sa sebe. "Zar nas ne bi ovaj put doveo
pravo do hotela?"
"Moemo i ovuda. Ovom snijegu nema kraja, kao ni temama za razgovor. A htjela bih
vam i pokazati mesarski sokai. to je Modri htio od vas?"
"Nita."
"Je li rekao ista o meni, o mojoj sestri ili naem ocu?"
Na licu joj je vidio zabrinutost. "Ne bih rekao", odgovorio je.
"Njega se svi boje. I mi ga se bojimo. Ovi duani su najpoznatije kasap-nice u gradu."
"Kako va otac provodi dane?" pitao je Ka. "Izlazi li ikada iz vaeg ho-tela-kue?"
"On upravlja hotelom. Svima izdaje naredbe: domaru, istaima, eni koja brine oko
rublja, portirima... A ja i sestra nadziremo. Otac jako rijetko izlazi. Koji ste znak u
horoskopu?"
"Blizanac", odgovorio je. "Blizanci navodno mnogo lau, ali ja ne znam."
"Ne znate lau li mnogo, ili ne znate lagati?"
"Ako vjerujete zvijezdama, morali biste ve znati da je dananji dan za mene bio
posve poseban."
"Da, rekla mi je sestra, danas ste napisali pjesmu."
"Vaa vam sestra sve govori?"
"Mi vam ovdje imamo dvije razonode: razgovore o svemu i gledanje televizije.
Razgovaramo i dok gledamo televiziju. A televiziju gledamo i dok razgovaramo.
Moja sestra je veoma lijepa, zar ne?"
"Da, vrlo lijepa", odgovori Ka preplavljen potovanjem. "Ali i vi ste lijepi", doda
pristojno. "Hoete li joj sad i to rei?"
"Neu", odgovori Kadifa. "Nek' to bude naa mala tajna. Za dobro prijateljstvo
zajednika tajna je najbolji poetak."
Stresla je snijeg sa svoga modrog, dugog ogrtaa.

14Kako piete poeziju?

O ljubavi, pokrivanju i samoubojstvu, za veernjim objedom
PRED vratima Narodnoga kazalita okupljena je gomila iekivala poetak "predstave";
do poetka je preostalo jo svega nekoliko minuta. Snijeg je padao kao da nikada nee
stati, ali oni se nisu dali: dovela ih je elja za neim novim, elja za razonodom. Tako
se na kaldrmi pred tim stotinu i deset godina starim kazalinim zdanjem nalo
mnotvo nezaposlenih bijednika, studenata koji su iz konaita i domova doli u
kouljama i sakoima, i mladia koji su se te veeri neopazice iuljali iz svojih kua.
Bilo je i obitelji s djecom. Ondje je, eto, Ka po prvi put u Karsu ugledao jedan
rastvoreni crni kiobran. Kadifa je znala da program predvia i njegovu pjesmu, a on
joj je rekao kako te veeri ne planira poi u kazalite i kako za to ionako nema
vremena te su tako tu temu zatvorili.
Bio je, naime, osjetio da mu dolazi jo jedna pjesma. Zbog toga je sve do hotela
nastojao to manje govoriti, a koraao je to je bre mogao. Kad su stigli do hotela,
ispriao se da bi se prije veere htio malo dotjerati te se odmah povukao u svoju sobu:
skinuvi kaput sjeo je za niski stoli i prepustio se mahnitome pisanju. Glavna tema
nove pjesme bili su prijateljstvo i dijeljenje tajni. Svoje su mjesto u njoj nale i
pahuljice i zvijezde te motivi toga sretnog dana, kao i neke od Kadifinih izjava, vjerno
prenesene. Ka je, zadovoljan i oduevljen, gledao kako se stihovi slau i nadovezuju,
jedan ispod drugoga; pjesmi se divio kao slikar svome platnu. Tek kad ju je napisao,
ustanovio je kako su njegove misli razgovoru s Kadifom dopisale i skriveni logini
slijed; tako se i dogodilo da je tom pjesmom, s naslovom "Prijateljstvo zvijezda",
ustvrdio kako svaki ovjek ima svoju zvijezdu, a svaka zvijezda svoju zvijezdu
prijateljicu; ustvrdio je, nadalje, i da svaki ovjek ima nekoga tko mu veoma nalikuje,
ba kao to su i njihove zvijezde nalik jedna drugoj, a ta im je slinost zapisana

 J'b
negdje duboko u srcu, poput zajednike tajne. Iako je melodiju te pjesme, kao i
njezino savrenstvo, besprijekorno jasno outio, nekoliko mu je rijei promaknulo, a
ostalo je i nekoliko nepopunjenih redaka. Kasnije e si te omake objasniti
razmiljanjem o Svili i o veeri na koju se trebao spustiti, kao i neopisivom sreom
kojom su ga ti trenuci obdarili.
im se pjesma zavrila, sletio je u hotelsko predvorje do stania svojih domaina.
Ondje je za ve postavljenom trpezom nasred prostorije visokoga stropa izmeu Svile
i Kadife sjedio gospodin Turgut. Na drugom kraju stola sjedila je trea djevojka;
vidjevi na njezinoj glavi elegantnu modru maramu, Ka je odmah shvatio da je to
Handa, Kadifina prijateljica. Nasuprot njoj ugledao je gospodina Serdara, novinara.
To je dru-tvance isijavalo sreom i radou zajednitva; stolom je vladala neobina i
lijepa zbrka, a sluavka Zahida kurdskoga porijekla veselim je i vjetim koracima
trkarala od stola do kuhinje. Kau je, tako, odmah bilo jasno da su duge i ugodne
veeri za tim stolom ve uobiajena navada gospodina Turguta i njegovih keri.
"Cijeli sam dan mislio na vas, itav sam se dan za vas brinuo: ta gdje ste bili?" rekao
je gospodin Turgut ustajui. Odjednom se Kau toliko pribliio i tako ga zagrlio da je
Ka pomislio da e zaplakati. "U svakom asu na nas vrebaju najstranija zla", dodao
je skrhan.
Sjeo je na mjesto koje mu je gospodin Turgut pokazao, tono nasuprot njemu.
Zbunjen i ushien, pokuao je juhu koju mu je sluavka posluila; kad su druga dva
mukarca zapoela s rakijom, a panja svih prisutnih kliznula s njega prema
televizoru kojemu je bio okrenut leima, naao je priliku da uini ono o emu je ve
dugo, dugo sanjario: zagledao se u lijepo Svilino lice.
Kasnije je u svojoj biljenici opisao taj trenutak beskrajne, neopisive sree, i to do
najsitnijih pojedinosti, pa mi je savreno jasno kako se tad osjeao: noge i ruke su mu,
zapisao je, igrale kao u razdragana novoroeneta, sav je treptio od nestrpljenja
zamiljajui da je nadomak vlaku koji e Svilu i njega ponijeti prema Frankfurtu. S
radnoga stola gospodina Turguta, zatrpanog knjigama, novinama, hotelskim
dnevnicima i raunima, na Svilino je lice padalo svjetlo svjetiljke, a on je sanjario
kako e je istom takvom svjetlou uskoro obasjavati svjetiljka s njegova radnog stola
u Frankfurtu, u malenome stanu u kojemu e sretni ivjeti...
Odmah je potom na sebi osjetio Kadifine oi. Kad su im se pogledi sreli, uinilo mu
se da joj je licem - manje lijepim nego Svilinim - pre-letio gr ljubomore, ali ga je
istoga trena uspjela zabauriti tajnovitim ortakim smjehuljkom.

IZ1
Svi su za stolom s vremena na vrijeme krajikom oka pogledavali prema televizoru.
Izravni prijenos noi u Narodnom kazalitu tek je bio zapoeo. Jedan se lik, dug kao
motka - a bio je to jedan od lanova kazaline druine koju je Ka vidio kad je prve
noi izlazio iz autobusa - pojavio na pozornici te je, svijajui se svom svojom
duinom sad na lijevu, sad na desnu stranu, upravo zapoinjao s predstavljanjem
programa; u istom je trenu, meutim, gospodin Turgut daljinskim upravljaem
promijenio program. Dugo su pogledavali u nejasan crno-bijeli prizor; jasno su se
vidjele samo bijele toke to su prolijetale ekranom.
"Tata", rekla je Svila, "zato sad to gledate?"
"Ovdje pada snijeg...", odgovorio joj je otac. "Ako nita drugo, ovo je barem pravi
odraz situacije, istinita vijest... Zna da moj ponos ne doputa da predugo gledam
jedan te isti program."
"Ugasite televizor ako je tako, tata", preuzela je rije Kadifa. "Ovdje se dogaa i neto
drugo, neto to dira ponos svih nas..."
"Objasnite to naem gostu", odgovori joj otac postideno. "Ne mogu podnijeti da on to
ne zna."
"I meni je to teko", dodala je Handa. Imala je srdite, natprirodno lijepe i krupne oi.
Svi su zautjeli.
"Reci mu ti, Handa", rekla je Kadifa. "Nema u tome niega ega bi se trebalo stidjeti."
"Ba suprotno: mnogo je toga ega bi se trebalo stidjeti, ali ba zato i elim ispriati",
odgovorila je Handa. Lice joj je na tren zasjalo neobinom radou. Nasmijala se kao
da e krenuti s nekom dragom uspomenom, a onda zapoe: "Danas se navrava
etrdeseti dan od samoubojstva nae prijateljice Teslime. Ona je, medu nama koje se
borimo za vjeru i Alla-hovu rije, bila najvea vjernica. Zato marama za nju nije bila
samo znak ljubavi prema Allahu, nego i simbol vjere i asti. Nitko nije ni slutio da bi
se mogla ubiti. 1 profesori i njezin otac nemilosrdno su je zlostavljali ne bi li se
otkrila, ali se ona nije predavala. Malo je trebalo da je izbace i iz kole, mada je ve
bila na treoj godini i nije imala mnogo do kraja. A onda su jednoga dana njenom ocu
trgovcu u radnju upali ljudi iz policije i rekli: 'Ukoliko ti se ki u koli ne pojavi
otkrivena, zapeatit emo ti duan, a tebe protjerati iz Karsa.' Nato joj je otac prvo
zaprijetio da e je otjerati od kue, a kad ni to nije vrijedilo, poeo je planirati da je
uda za nekog etrdesetpetogodinjeg obudovjelog policajca. Stvari su ile toliko
daleko da se taj policajac stao sve ee motati oko njihova duana, i to s cvijeem u
rukama. Teslimi se taj - kako ga je zvala - 'e-lje/.nooki starac' toliko gadio da nam je
rekla kako je spremna i otkriti

L>/Cg
se, samo da je ne udaju za njega. No, nikako nije mogla skupiti hrabrosti da to doista i
uini. Neke su je od nas u toj odluci podravale, a neke predlagale da ocu zaprijeti
samoubojstvom. Jedna od najglasnijih medu potonjima bila sam ja. Nikako nisam
eljela da se otkrije. Koliko li sam joj samo puta rekla: 'Tesiima, samoubojstvo je
bolje od otkrivanja!' Ali to sam joj govorila samo zato da neto kaem... Mislile smo
da e njezin otac na to nasjesti; ta novine su pune pria o enskim samoubojstvima
zbog nedostatne vjere, zbog neimatine i nesretne ljubavi... Ali da bi se Tesiima doista
mogla ubiti - to nikada nisam ni pomislila! Pa ipak, kad se gradom pronijela vijest da
se objesila, ja sam bila prva koja je povjerovala. Zato? Zato to sam znala da bih, da
sam bila na njezinu mjestu, i ja postupila jednako..."
Tu je Handa poela plakati. Svi su utjeli. Svila joj je prila, poljubila je i pogladila.
Pridruila im se i Kadifa: djevojke su se zagrlile, a gospodin Turgut im je, s
daljinskim upravljaem u rukama, uputio nekoliko njenih rijei. Pokuali su se malo
i naaliti, samo da bi je utjeili. Gospodin Turgut ih je, kao da zavarava rasplakano
dijete, pozvao da pogledaju i-rafe koje su se upravo bile ukazale na ekranu. 1 Handa
je, doista, ba kao dijete spremno na zavaravanje, podigla uplakane oi prema
televizoru pa su svi zajedno neko vrijeme gledali kako negdje jako daleko, moda
negdje usred Afrike, jedan par irafa polagano i dostojanstveno - kao na usporenom
snimku - seta sjenovitom poljanom, provlaei se izmeu stabala. Gledali su taj prizor
toliko dugo, da se inilo kako su na vlastite ivote potpuno zaboravili.
"Nakon to se Tesiima ubila, Handa je, da primiri roditelje, odluila otkriti se i
nastaviti sa kolom", obratila se Kadifa Kau. "Njezini su roditelji sve rtvovali kako
bi joj omoguili obrazovanje. Neki to ne bi uinili ni za sina jedinca... Ali naa je
Handa pametna djevojka pa su se i njezini roditelji uvijek nadali da e im u starosti
biti od pomoi." Rekla je to njeno, kao da apue, ali tako da je i Handa moe uti:
uplakana ju je djevojka sluala okrenuta ekranu, kao i svi ostali. "Mi, pokrivene
djevojke, prvo smo je pokuavale uvjeriti da ne odustane od naih ideala, ali kad smo
shvatile da je otkrivanje ipak bolje od samoubojstva, odluile smo joj pomoi. Za
djevojku koja je godinama bila uvjerena da je marama Allahova zapovijed i zastava
njezine vjere, neizrecivo je teko pojaviti se meu ljudima bez marame. Handa ve
danima ne izlazi iz kue: pokuava se usredotoiti na tu odluku."
Ka se, kao i svi ostali u sobi, sluajui Handinu priu bio snudio, ali kad mu je u
jednom trenu ruka dotaknula Svilinu, trgnuo se od sree.

12-3
Kad se pria zavrila, gospodin Turgut je poeo mijenjati program za programom, a
Ka je, tragajui za netom doivljenom sreom, ruku naslonio na Svilinu. Svila mu je
na to uzvratila istom gestom, pa je posve zaboravio tunu priu koja mu je jo
odzvanjala u uima. Na ekranu se ponovno pojavila veer u Narodnom kazalitu.
Voditelj-dugajlija objanjavao je koliko se ponosi svojim udjelom u prvom prijenosu
uivo u povijesti Karsa. Nastavio je s najavom programa: program je ukljuivao
"poune prie, ekskluzivna priznanja golmana nae reprezentacije, sramne tajne nae
povijesti, prizore iz Shakespeareovih i Hugoovih djela, razotkrivanje skandala,
nezaboravna i vrijedna imena turskoga kazalita i filma, viceve, pjesme i zastraujua
iznenaenja". Najavio je zatim i "naeg najveeg pjesnika koji se nakon mnogih
godina izbivanja tiho i bez pompe vratio u nau zemlju", i Ka je zauo svoje ime.
Svila ga je ispod stola uhvatila za ruku.
"ujem da vi veeras ne elite poi onamo", obratio mu se gospodin Turgut.
"Ja sam ovdje, meu vama, veoma zadovoljan, gospodine, veoma sretan", odgovorio
je Ka prislonivi svoju ruku jo vie uz Svilinu.
"Ja zapravo nikako ne bih htjela naruiti vau sreu", progovorila je Handa. Svi su se
gotovo prepali njenoga glasa. "Ali veeras sam ovamo dola ba zbog vas. Nisam
proitala nijednu vau knjigu; dovoljno mi je da ste pjesnik koji je dospio ak do
Njemake i vidio svijeta. Recite mi, molim vas, jeste li nedavno napisali kakvu
pjesmu?"
"Otkako sam u Karsu, dolo mi je jako mnogo pjesama", odgovorio joj je Ka.
"Mislila sam kako biste mi vi moda mogli objasniti kako da se usredotoim na
odreenu temu. Moete li mi, molim vas, odgovoriti na sljedee: kako piete poeziju?
Tako da se usredotoite, zar ne?"
Bilo je to pitanje koje su na turskim veerima poezije u Njemakoj ene pjesnicima
najee postavljale; Ka se, ipak, kao i inae lecnuo, kao da ga uje po prvi put. "Ne
znam kako se pie poezija", odgovorio joj je. "Dobra pjesma kao da dolazi izvana,
odnekud izdaleka." Vidio je da ga Handa sumnjiavo odmjerava. "Sto
podrazumijevate pod 'usredotoe-njem', moete li mi to malo pojasniti?"
"Po itave se dane pokuavam usredotoiti, ali pred oima nikako ne mogu oiviti ono
to bih htjela: svoj lik bez marame. Umjesto toga, vrte mi se slike koje bih eljela
zaboraviti."
"to, naprimjer?"
"Kad se u Karsu poelo pojavljivati sve vie pokrivenih djevojaka, iz

Ankare su poslali jednu enu da nas pokua od toga odgovoriti. Ta se 'pregovaraka'

sastala sa svakom od nas pojedinano i sa svakom od nas razgovarala po nekoliko
sati. Postavljala nam je stotine pitanja, napri-mjer: 'Tue li ti otac majku? Koliko vas
je brae i sestara? Koliko ti otac mjeseno zarauje? Kako si se odijevala prije nego
to si se poela pokrivati? Voli li Ataturka? Kakve slike imate na zidovima kod
kue? Koliko puta mjeseno ide u kino? Jesu li po tebi mukarci i ene ravnopravni?
to ti je na prvom mjestu: Allah ili drava? Koliko bi djece eljela imati? Zlostavlja li
te tvoja obitelj?"... Nae je odgovore zapisivala, a podatke o nama unosila u nekakve
formulare. Usne su joj bile naminkane, kosa obojena. Kosa joj je, naravno, bila
otkrivena i izgledala je vrlo ik - kao iz nekog modnog asopisa - no u isto je vrijeme
bila i nekako, kako bih rekla, jednostavna. Njezina su pitanja mnoge od nas
rasplakala, ali nam je svejedno bila draga... ak smo na neki nain eljele da je dragi
Allah sauva od prljavih i blatnih ulica naega grada, da joj one ne naude, da ostane
takva, netaknuta... Kasnije sam je poela sanjati, ali u poetku tome nisam pridavala
nikakav znaaj. A sad mi se dogaa da svaki put kad pokuam zamisliti kako
rasputene, otkrivene kose izlazim medu ljude, samu sebe vidim u liku te
'pregovarake'. I ja sam elegantna kao i ona, imam i cipele na tanku, visoku petu,
odjea mi je ak i otvorenija od njezine. Mukarci se za mnom okreu. To mi se i
dopada, ali se i sramim.''
"Handa, ne mora govoriti o onome ega se srami ako ti je neugodno". prekinula ju
je Kadifa.
"Ne, elim sve rei. Jer, ja se stidim u snovima, ali se snova ne stidim. I uope ne
mislim da u ako se otkrijem postati nekakva zavodnica ili pohotnica. Konano, otkrit
u se, a da uope neu vjerovati u ispravnost svoga postupka. Ali znam da se ovjek
ponekad ne moe osloboditi poudnih misli ak i kad je uvjeren da ih ne eli. I
mukarcima i enama, svima nam je jedno zajedniko: nou u snovima grijeimo s
onima na koje se tijekom dana ne usudimo ni pomisliti. Nije li tako?"
"Sad je dosta, Handa", rekla je Kadifa.
"Ali nije li tako?"
"Nije", odgovorila je Kadifa te se okrenula Kau: "Prije dvije godine Handa se trebala
udati za jednog jako lijepog mladia kurdskog porijekla. Meutim, taj se deko
upetljao u politiku i - ubili su ga..."
"injenica da se ne mogu odluiti na otkrivanje nema s time ba nikakve veze",
rasrdila se Handa. "Ne mogu se otkriti zato to samu sebe ne mogu zamisliti
otkrivenu. Svaki put kad se na to pokuam usredotoiti.

izgledam si ili kao zla strankinja slina 'pregovaraici' ili kao kakva ponornica. Kad
bih se samo jednom, samo na tren, uspjela zamisliti kako otkrivena ulazim kroz vrata
naeg fakulteta, kako koraam fakultetskim hodnicima i ulazim u predavaonicu, nala
bih u sebi snage da to i uinim i bila bih, inallah. slobodna. U tom bih se sluaju
otkrila svojom voljom, razumijete, a ne zbog pritiska policije. Ali, nikako se ne mogu
sabrati i usredotoiti na taj trenutak."
"Nemoj tom trenutku pridavati toliko znaenje", rekla je Kadifa. "ak ako te on i
potpuno promijeni i slomi, ti e uvijek biti naa draga Handa."
"Neu biti, i to je ono najgore", odgovorila je Handa. "Sigurna sam da me, otkako sam
vas napustila i odluila se otkriti, optuujete i omalovaavate." Okrenula se Kau.
"Ponekad mi se pred oima pojavi neka djevojka: promatram je dok rasputene kose
ulazi na fakultet, i gledam je kako ide dalje, ide kroz hodnike sve do nae
predavaonice - ah, koliko mi ta prostorija nedostaje! - i dok je gledam, osjeam ak i
miris hodnika, i teak zrak nae predavaonice... Na kraju, kad prie vratima, ugledam
njezin odraz u staklu koje razdvaja predavaonicu od hodnika i shvaam da to nisam
ja, shvaam da je to neka druga djevojka, i tada, u tom trenu, uvijek zaplaem..."
Svi su pomislili da e ponovno zaplakati.
"Ne bojim se biti netko drugi", nastavi ona ipak. "Ono to me plai jest da se vie
nikada neu moi vratiti u ovo svoje stanje, da u samu sebe morati zaboraviti. A to je
dovoljan razlog za samoubojstvo." Opet se okrenula Kau. "Jeste li se ikada poeljeli
ubiti?" ree pomalo koketno.
"Nisam, ali ovjek se nakon to upozna ene u Karsu poprilino zamisli..."
"Za djevojke koje su u slinome stanju kao i ja samoubojstvo znai izraz elje da
gospodare vlastitim tijelom. S tom se eljom ubijaju djevojke koje su nevinost
izgubile na prijevaru ili one koje kao djevice udaju za nevoljene mukarce.
Samoubojstvo im je isto to i elja za nevinou. Jeste li ikada napisali kakvu pjesmu
o samoubojstvu?" Instinktivno se okrenula prema Svili: "Gnjavim li previe vaeg
gosta? Dobro, neka mi jo samo kae odakle su mu to 'dole' pjesme koje je napisao u
Karsu, i pustit u ga na miru."
"Kad osjetim da mi pjesma dolazi, srce mi je prepuno zahvalnosti onome koji mi je
alje, jer me obdaruje neopisivom sreom."
"Pomae li vam ta ista osoba i da se usredotoite? Tko je ona?"
"lako ne vjerujem, ini mi se da mi ih On alje."
"Ne vjerujete u Allaha ili u to da vam On alje pjesme?"

"Pjesme mi alje Allah", odgovori joj Ka s neoekivanim nadahnuem.

"Vidio je koliko je ovdje ojaao politiki islam", promrmlja gospodin Tur-gut.
"Moda su mu i prijetili... Prepao se pa je poeo vjerovati u Allaha."
"Ne, to je bila moja elja", odgovorio je Ka. "elio sam vjerovati da bih bio jednak
drugima."
"Moram vas ispraviti: oprostite, ali vi ste se prepali. Vas je strah..."
"Tono, strah me je", povie i Ka u isti tren. "Strah me je, i to jako!" doda i odjednom
skoi na noge kao da je ugledao u sebe uperen pitolj. Svi se ostali takoer trgoe.
"Gdje je?" kriknu gospodin Turgut oekujui pucanj svakoga trena. Jedino se Handa
nije dala smesti: "Ja se ne bojim", apnu sebi u bradu, "ni do ega mi nije stalo."
Ipak, i ona je zajedno s ostalima gledala u Kaovo lice ne bi li otkrila s koje im strane
prijeti opasnost. Gospodin Serdar mi je godinama kasnije kazivao kako je Kaovo lice
bilo blijedo kao kre, ali na njemu nije bilo ni traga strahu ili munini - lice mu je,
sjeat e se, sijalo od sree. Sluavka e otii i malo dalje i tvrditi kako je u tom
trenutku sobu ispunila neobina, jarka svjetlost, svjetlost koja ih je sve zaslijepila.
Stoga e od toga dana u njezinim oima Ka biti uzdignut na razinu evlije. Sjeat e se
i da je netko od prisutnih u tom presudnom asu protisnuo: "Dola je pjesma!" to ih
je sve prestravilo i zapanjilo i vie od pitolja na koji su u prvi tren bili pomislili.
Prema biljekama koje je Ka ostavio u svojoj biljenici analizirajui dogaaje te
veeri, napetost i iekivanje koje je tada zavladalo sobom podsjetilo ga je na jezive
trenutke iekivanja tijekom seansi prizivanja duhova na koje smo nas dvojica znali
odlaziti jo kao djeaci: bilo je to u nekoj kui u jednoj od sporednih uliica na
Niantau, itavih etvrt stoljea ranije. Organizirala bi ih majka naeg prijatelja,
debela mlada udovica. Veina uzvanika bile su nesretne kuanice, njoj nalik, a najrevnijim su se sudionicima smatrali neki pijanist paraliziranih prstiju i jedna
sredovjena, nervozna filmska zvijezda. (Uvijek smo se raspitivali hoe li i ona doi.)
Nju je redovito pratila i njezina sestra koja bi poesto padala u nesvijest, kao i jedan
umirovljeni paa, uporni udvara te oronule zvijezde. Ka i ja smo prije poetka svake
seanse strpljivo ekali u jednoj od sporednih prostorija da nas na prijatelj kriom
uvede u salon. Glavni trenutak takvih veeri nastupio bi kada bi netko od uzvanika
nakon dugoga iekivanja uzviknuo: "O, due, ako si meu nama, javi se!" Tad bi
zavladao dug i neugodan muk nakon kojega bismo uli gotovo neujno pucketanje,
kriputanje stolice, uzdah ili - ponekad - tup udarac u nogu stola, to bi bilo sasvim
dovoljno da isprepadani glas objavi: "Tu

127
je!". Dodajmo, ipak, da se te veeri u Karsu Ka nije ponio kao netko tko je ugledao
duha, nego se odmah uputio prema vratima kuhinje. Lice mu je, kao to rekosmo,
sijalo od sree.
"Mnogo je popio", zakljuio je gospodin Turgut. "Da, da, neka mu netko pomogne."
Svila je ve bila potrala za Kaom pa je zadnje rijei izgovorio samo zato da bi
izgledalo kako joj je on to naredio. Ka se strovalio na stolicu kraj kuhinjskih vrata. Iz
depa je izvukao biljenicu i olovku.
"Ne mogu pisati dok me svi vi gledate, i to jo s nogu", rekao je.
"Odvest u te u drugu sobu", predloila mu je Svila.
Proao je za njom kroz kuhinju - jo je uvijek fino mirisala po eernom sirupu kojim
je Zahida zalila kadaif- i kroz jednu hladnu prostoriju u treu polumranu odaju.
"Hoe li ovdje moi pisati?" pitala ga je Svila i upalila svjetiljku.
Ka je ugledao istu sobu s dva uredno namjetena kreveta. Na komodi i tronocu
kojemu su sestre dodijelile ulogu stolia stajala je skromna kolekcija posudica za
kreme, rueva, malenih toaletnih vodica i boica bademova ulja i alkohola. Uz
nekoliko knjiga, ondje se nala i jedna torbica s patentnim zatvaraem te kutija
vicarskih okoladnih bombona natrpana etkicama i olovkama, plavim amajlijicama
protiv zlog oka, ogrlicama i narukvicama. Sjeo je na krevet uz zaleeni prozor.
"Moi u", odgovorio joj je. "Ali nemoj me ostaviti i otii."
"Zato?"
"Ne znam", rekao je prvo, a zatim dodao: "Bojim se." Eto, tad je zapoeo pisati novu
pjesmu iji je glavni motiv bila kutija okoladnih bombona koju mu je stric nekada
davno donio iz vicarske. Njezin su poklopac krasili vicarski pejzai, slini onima
kakve je vidao po karskim ajanama. Prema Kaovim kasnijim biljekama - a njima je
pjesme koje su mu "dolazile" u Karsu pokuavao samome sebi objasniti te ih
razvrstati i dovesti u odreeni red - prvi predmet koji se pojavio iz te kutije bio je
jedan djeji, lani sat. Dva dana kasnije doznat e da je to nekada bio sat malene
Svile. Ka e, polazei od toga sata, pokuati neto rei o vremenu: o vremenu
djetinjstva, i vremenu ivota.
"Ne elim da se ikada odvaja od mene", rekao je Ka Svili, "strano sam zaljubljen u
tebe."
"I ne poznaje me", odgovorila je.
"Postoje dvije vrste mukaraca", rekao joj je uiteljski. "Prvi su oni koji se ne mogu
zaljubiti u djevojku prije nego to doznaju kako ona jede sendvi, kako se elja,
kakve je gluposti smetaju, zato se ljuti na oca, kao

Snijeg
i sve ostale prie i legende koje se nje tiu. Druga vrsta - a tu sam i ja - o djevojci
smiju znati iznimno malo da bi se u nju uspjeli zaljubiti."
"Ti si. znai, u mene zaljubljen zato to me ne poznaje? Misli li da je to doista
ljubav?"
"To je ljubav za koju je ovjek spreman ba sve dati", odgovorio je Ka.
"Kad me vidi kako jedem sendvi i shvati ime se sve zamaram, tvoja e se ljubav
istopiti."
"Nee. elja koja e, produbljujui nau bliskost, povezivati naa tijela dotad e se
ve pretvoriti u sretne uspomene zbog kojih vie neemo moi jedno bez drugog."
"Ne mii se, ostani na krevetu", rekla je Svila, "ne mogu nikoga poljubiti dok sam pod
istim krovom s ocem." U poetku se nije opirala Kaovim poljupcima, ali ga je na
kraju ipak odgurnula s rijeima: "Ne volim to dok mi je otac u kui."
Ka ju je jo jednom na silu poljubio u usta, a zatim sjeo na rub kreveta. "Moramo se
to prije vjenan i pobjei odavde. Moe li zamisliti koliko emo biti sretni u
Frankfurtu?"
Zautjeli su.
"Kako si se mogao zaljubiti u mene ako me uope ne poznaje?"
"Zato to si lijepa... Zato to ve sad mogu zamisliti koliko emo biti sretni... I zato
to ti mogu sve rei, a da se uope ne sramim. Stalno zamiljam kako vodimo ljubav."
"Sto si radio u Njemakoj?"
"Muio sam se sa svojim pjesmama koje nikako nisam mogao napisati... 1
masturbirao, dan i no... Samoa je stvar ponosa: osamljcnik se na veoma nadmen
nain utapa u vlastitome mirisu... Problem pravoga pjesnika zapravo je uvijek isti: ako
je dugo sretan, postane otrcan. A ako je dugo nesretan, ne moe u sebi nai snagu na
koju bi se njegove pjesme mogle osloniti... Srea i pjesnitvo - to ne moe dugo
zajedno. Nakon nekog vremena ili srea obezvrijedi pjesnika i njegovu poeziju ili mu
prava poezija upropasti sreu. Uasno se bojim vratiti u Frankfurt - i biti nesretan..."
"Pa ostani u Istanbulu", odgovorila mu je Svila.
Ka ju je paljivo pogledao. "eljela bi ivjeti u Istanbulu?" proaputao je. U tom je
asu svim srcem elio da ga Svila neto zamoli, da od njega zatrai neto, bilo to.
A ena je to osjetila i odgovorila: "Ne elim ba nita." Ka je bio svjestan svoje
panine urbe. Znao je i da e u Karsu ostati veoma kratko jer e ga to mjesto vrlo
skoro poeti guiti pa je bio prisiljen

729
na urbu: drugog izlaza nije imao. Oslukivali su jedva ujne glasove iz salona, i
kripu snijega kroz koji se vani probijala jedna koija urezujui u njemu svoj trag.
Svila je stajala na pragu; izvlaila je vlasi zapetljane u etku za kosu, zamiljena i
odsutna.
"Ovdje je sve toliko siromano i beznadno da ovjek zaboravi to znai neto
poeljeti. To se, eto, tebi dogodilo...", rekao joj je Ka. "Ovdje se ne moe misliti o
ivotu... Preostaje jedino smrt. Hoe li poi sa mnom?" Nije odgovorila. "Ako e
odgovor biti ne, nemoj nita rei", dodao je.
"Ne znam", odgovorila je gledajui etku. "ekaju nas u salonu."
"Tamo se neto dogaa, to osjeam, ali ne razumijem o emu se radi", rekao joj je.
"Moe li mi objasniti?"
Nestalo je struje. Vidjevi da se Svila nije ni pomaknula, htio ju je zagrliti, ali ga je
zaustavio strah da e se u Njemaku vratiti sam. Ostao je na mjestu kao ukopan.
"Nee moi pisati u ovoj tami", rekla je. "Idemo."
"to bi od mene najvie eljela? .to trebam uiniti da bi me zavoljela?"
"Budi to jesi", rekla je Svila i izila iz sobe.
Ka je bio toliko sretan na rubu toga kreveta da je jedva ustao. Sjeo je u hladnu sobu
pokraj kuhinje te pod drhtavim svjetlom svijee u zelenu biljenicu na brzinu napisao
pjesmu "Kutija okoladnih bombona".
Kad je ustao, naao se iza Svile: zakoraknuo je da bi je zagrlio i zavukao glavu u
njezinu kosu, ali se u tami - jednakoj onoj koja mu je vladala u glavi - sapleo i
spotaknuo. U slabanom svjetlu svijee iz kuhinje, vidio je kako su se Svila i Kadifa
zagrlile. Obavile su jedna drugoj ruke oko vrata, poput ljubavnika.
"Otac me je poslao da vas naem", rekla je Kadifa.
"U redu je, draga", odgovorila joj je Svila.
"Zar nije napisao pjesmu?"
"Jesam", odgovorio je Ka virei iz mraka. "Ali sad bih elio vama pomoi."
Kad je uao u kuhinju, na svijei je drhturio plamiak, ali ondje vie nije bilo nikoga.
askom si je nalio punu au rakije i iskapio je bez vode. Na oi su mu navrle su/e pa
je popio i au vode.
Iziavi iz kuhinje, naao se u grobnoj, zloslutnoj tami. Ugleda trpezu i svijeu na njoj
te krenu prema njima. Svi za stolom okrenuli su se njemu, skupa sa svojim velikim
sjenama po zidovima.
"Jeste li mogli napisati pjesmu?" upitao ga je gospodin Turgut. Nije ga to pitao odmah
da ne bi izgledalo kao da mu pridaje preveliko znaenje.
"Jesam."

snijeg
"estitam." U ruku mu je tutnuo au i napunio je rakijom. "O emu?"
"Svima s kojima sam ovdje razgovarao dajem za pravo. Po njemakim se ulicama
vue strah. Taj je strah sada u meni."
"Potpuno vas razumijem", ree mu Handa mudro. Ka joj se zahvalno nasmijei. Dolo
mu je da joj kae: "Nemoj se otkriti, lijepa moja."
"Ako ste - izjavivi kako su svi s kojima ste ovdje razgovarali po vama u pravu podrazumijevali i da ste u Allaha povjerovali susrevi se sa ejh efendijom, htio bih
vas uputiti na pravi put: u Karsu Allaha ejh efendija ne zastupa!"
"A tko ovdje zastupa Allaha?" izazva ga Handa.
Gospodin Turgut se, meutim, na nju nije ljutio. Bio je inatljiv i svad-ljiv, ali je imao
meko srce, srce kakvo nikako ne bi pristajalo jednom nepopustljivom ateistu. Ka je
shvatio da je gospodina Turguta strano muila nesretna sudbina njegovih keri, ali i
da se jednako toliko bojao odrei se navika koje su vladale njegovim svijetom. Taj
strah nije imao nikakve veze s politikom. Bio je to strah ovjeka koji se vise od svega
bojao da e se morati odrei jedine ivotne zabave: da e izgubiti glavno mjesto za
obiteljskim stolom, mjesto s kojega je svake veeri, okruen kerima i obiteljskim
prijateljima, imao prilike nadzirati cjeloveernja askanja i polemiziranja o politici i
postojanju ili nepostojanju Allaha.
Dola je struja i iznenada obasjala salon. Stanovnici Karsa bili su toliko obvikli
neprestanim nestancima struje da se, kad je dola, nije dalo naslutiti ni traga onom
sretnom nemiru koji bi u takvim prilikama podigao na noge sve stanovnike
istanbulske kue u kojoj je Ka odrastao; niti su se kuom prolomili radosni povici, niti
je itko upozoravao da - jao! - odmah treba pregledati stroj za pranje rublja zaustavljen
nestankom struje, a na svijee oko kojih bi se itava njegova obitelj trcala s rijeima:
"Ja u je ugasiti!" nitko nije ni pogledao; stanovnici Karsa bili su prema svemu tome
potpuno ravnoduni. Gospodin Turgut ukljui televizor i poe vrtjeti po programima.
Ka doapnu djevojkama kako je njihov grad nadnaravno tiho mjesto.
"Zato to se mi ovdje bojimo i vlastitoga glasa", ree mu Handa.
"Ta tiina - to je tiina snijega", zakljui Svila.
Svi su, poraeni, dugo, dugo gledali televiziju; programi su se polako izmjenjivali.
Uzevi ispod stola Svilinu ruku, Ka je pomislio kako bi tu mogao ostati do kraja
ivota: dane bi provodio drijemajui na nekom poslu, a veeri gledajui televizor sa
satelitskom antenom, drei Svilinu ruku u svojoj, i tako bi ivio sretno sve do smrti.

15Svatko od nas ima jednu elju, najvaniju u ivotu

U Narodnom kazalitu
TONO sedam minuta poto je zakljuio da bi sa Svilom mogao zauvijek sretno ivjeti
u Karsu, Ka se zatekao kako kroza snijeg tri prema Narodnom kazalitu; jurio je sam
gradskim ulicama kao da kree u rat, a srce mu je iskakalo iz grudi. U tih sedam
minuta sve se dogodilo nevjerojatnom, ali, zapravo, i posve razumljivom brzinom.
Prvo je gospodin Turgut bio prebacio program na izravni prijenos noi u Narodnom
kazalitu. Prema graji koja je romorila kazalitem, naslutili su da se ondje sprema
neto udno. Taj ih je nemir moda i obradovao jer su bili eljni neega novog,
eznuli su da makar i na jednu no dobiju priliku izviriti iz umalog provincijskog
ivota, ali su ga se i bojali jer se inilo da bi neto moglo krenuti po zlu. Prema
pljesku i povicima nestrpljive gomile bilo je jasno da kazalinom dvoranom vlada
napetost, kako meu gradskom kremom u prvim redovima, tako i medu mukom
mlaarijom u zadnjim. Kamera nije pokazivala itav salon; pogledi su im puzili po
rubovima ekrana ne bi li doznali to se zbiva izvan kadra.
Na pozornici je stajao vratar nacionalne reprezentacije, svojedobno poznat diljem
Turske. Priao je o traginoj utakmici na kojoj su mu petnaest godina ranije Englezi
zabili jedanaest golova. Jedva da je priveo kraju tunu priu o prvom od tih golova,
kad se na ekranu ukaza voditelj veeri, tanak kao motka: vratar je, ba kao i izlagatelji
na dravnoj televiziji, odmah shvatio da slijedi blok reklama pa je zautio. Voditelj
mu je uzeo mikrofon te u nekoliko sekundi zgurao dvije reklame (u trgovinu Tadal na
Fevzi-painoj aveniji stigla kajserijska pastrma, u uilitu Znanje poeli upisi za teaj
pripreme za prijemni ispit) i jo je jedanput ponovio raskoni program te veeri,
zavrivi ga s pjesnikom Kaom koji e im odrecitirati svoju pjesmu. Na kraju se
tunoga lica okrenuo kameri i dodao:

Snijeg
"Moramo, naalost, primijetiti da pjesnik Ka jo uvijek nije meu nama.
Stanovnicima Karsa bit e neizmjerno ao ako ih pjesnik Ka - koji je do naega
graninoga grada stigao ak iz Njemake - veeras ne poasti svojom prisutnou."
"Eh, ako nakon ovoga ne poete onamo, bit e to velika sramota", zakljui odmah
gospodin Turgut.
"Ali nisu me ak ni pitali elim li uope sudjelovati!" odgovori mu Ka.
"Ovdje vam je takav obiaj. Da su vas pozvali, ne biste otili", rekao je gospodin
Turgut. "A ovako morate otii da ih ne biste povrijedili."
"A mi emo vas odavde gledati", uzviknu Handa s potpuno neoekivanim
oduevljenjem.
Uto se otvorie vrata i pojavi se deko koji je radio none smjene na recepciji. "U
bolnici je upravo preminuo direktor Pedagokog instituta", ree.
"Bijedna budala...", ree gospodin Turgut. Potom se okrene Kau: "Isla-misti se dadoe
u ienje... Pobit e nas sve, jednog po jednog. Ako se elite izvui ivi, vjerujte u
Allaha to god vie moete. U ovome gradu bivem ateistu mlaka vjera vrlo skoro
vie nee biti dovoljna da sauva ivu glavu."
"U pravu ste", odvrati mu Ka. "A ja sam ionako ve donio odluku da itav svoj ivot
u potpunosti otvorim AIlahu iju sam ljubav poeo osjeati u najskrivenijim
dubinama svoga srca."
Sarkazam u njegovu odgovoru svi su prepoznali, nije da nisu, ali ih je njegova
domiljatost - jer bio je ve dobrano pijan - navela da posumnja-ju da je Ka o svemu
tome razmiljao i prije te veeri.
Stolu prie Zahida: u jednoj je ruci drala veliki lonac, a u drugoj kepiju ija je drka
odbijala svjetlo stolne svjetiljke te je, smjekajui se majinski njeno, rekla: "Na dnu
je ostalo orbe za jednu zdjelicu: koja e je djevojka uzeti?"
Svila je ba bila govorila Kau da ne ide u Narodno kazalite, i da se boji. ali se tad,
zajedno sa Handom i Kadifom, okrenula sluavki i uzvratila joj osmijeh.
"Ako Svila kae 'Ja u!', poi e sa mnom u Frankfurt i vjenat emo se", pomislio je
u tom trenu Ka. "A ja u otii u Narodno kazalite i proitati svoju pjesmu 'Snijeg'."
"Ja u!" rekla je Svila te posve ravnoduno pruila svoju zdjelicu.
Kad se naao pod snijegom nosei na sebi krupne pahulje. Ka je pomislio kako je u
Karsu stranac i kako e taj grad zaboraviti onoga asa kad ga napusti, ali taj osjeaj
nije dugo potrajao. Sputavala ga je misao o sud-

'33
bini; uviao je kristalno jasno da ivot odreuje logika iju geometriju jo uvijek nije
uspijevao dokuiti, bio je svjestan i svoje duboke enje da je otkrije i tako se dokopa
sree, ali u sebi nije nala/io dovoljno snage na koju bi se elja za sreom mogla
osloniti.
Pogledao je preda se: iroka ulica pokrivena snijegom pruala se sve do Narodnog
kazalita. Nad njom su se vijorile izborne zastavice, ali na njoj nije bilo nikoga ivog.
Promatrao je njezine kue: irina sada ledom uokvirenih streha tih starih zdanja,
ljupkost ulaznih vrata i ljepota zidnih ukrasa kao i dostojanstvo njihovih sada oronulih
proelja govorili su mu da je u njima nekada netko - moda armenski trgovci iz
Tbilisija?, ili osmanlijski pase koji se uzdravahu daama s pastirskih selita? - da je,
dakle, jednom u njima netko ivio sretnim, spokojnim, ak zanimljivim ivotom. Svi
oni Armenci, Rusi, Osmanlije i Turci s poetka Republike koji su taj grad inili
poniznim sreditem civilizacija, svi su ga oni napustili, a na njihovo mjesto, inilo mu
se, nitko nije doao. Stoga su te ulice sada bile potpuno prazne; ipak, ni takve nisu
izazivale ni pomisao na strah kakav ovjeka obuzme na ulicama naputenih gradova.
Divio se snijegu na granama divljih maslina i platana, i elektrinim stupovima s ijih
su se rubova sputale ledenice: u njima se ogledalo blijedonaranasto svjetlo ulinih
svjetiljaka i slabane neonske lampe iza ledom proarana izloga. Snijeg je padao u
tajnovitoj, gotovo svetoj tiini: Ka nije uo nita osim svojih koraka i brzoga daha.
Nijedan pas nije lajao. Kao da je stigao do kraja svijeta: u tom se asu sve to je vidio,
itav svemir, prepustio oslukivanju snijega. Gledao je pahuljice u krugu blijede
svjetlosti jedne uline svjetiljke: dok su se neke od njih sporo i tromo sputale,
nekoliko ih se odluno uspinjalo, vraajui se u tamu.
Zastao je pod strehom foto-saraja Svjetlost te se u crvenkastome svjetlu njegova
reklamnog natpisa paljivo zagledao u jednu pahuljicu koja mu se spustila na rukav
kaputa.
Uto zapue vjetar i sve se pokrenu; crvenkasto svjetlo ponad foto-saraja Svjetlost
prestade svijetliti, a stablo divlje masline ispred radnje nestade u tami. Pogleda prema
Narodnom kazalitu: pred njim je stajala svjetina, a nedaleko od njih ekao je jedan
policijski minibus. Iz kavane na drugoj strani ulice nekoliko je ljudi promatralo
okupljenu svjetinu zguravi se izmeu poluotvorenih vrata i dovratnika.
im je zakoraknuo u kazalinu dvoranu, u glavi mu se zavrtjelo od graje i ivosti.
Zapahnuo ga je teak zadah alkohola i cigareta; unutra je disalo mnogo dua, bilo je
zaguljivo. Veina posjetitelja ostala je bez sjedeeg mjesta pa je stajala sa strane; u
jednom kutu, za tezgom s a-

jnijcg
jem, prodavao se simit i soda. Kraj zahoda koji je zaudarao mrtvakim smradom
doaptavala se skupina mladia. Ka se provlaio s jedne strane, zaobiavi skupinu
policajaca u plavim uniformama, i nekolicinu njih u civilnim odijelima s vokitokijima u rukama. Jedno je dijete, drei oca za ruku, paljivo pratilo putanje
nekoliko zrna leblebije potopljenih u boici svoje sode: nemir kazaline dvorane
uope ga nije doticao.
S druge strane dvorane netko je energino mahao rukom, ali Ka nije bio siguran mae
li ta osoba njemu.
"Spazio sam vas ak odande, prepoznao sam vas po kaputu."
Ugledavi Nedipovo lice, Ka je zadrhtao od ljubavi prema tom deku. Srdano su se
zagrlili.
"Znao sam da ete doi", rekao je Nedip. "Ba sam se obradovao. Mogu li vas
odmah pitati jednu stvar? Mue me dvije jako vane stvari."
"Jedna ili dvije?"
"Ba ste pametni. Toliko ste pametni, da moete shvatiti kako pamet i nije
najvanija", odgovorio mu je Nedip. Povukao je Kaa u jedan mirni kutak u kojemu
e lake moi razgovarati. "Jeste li Hidran, odnosno Kadifi, rekli da je ona jedini
smisao mog ivota?"
"Nisam."
"Otili ste zajedno iz ajane. Uope niste govorili o meni?"
"Rekao sam joj da si ti uenik kole za imame i hatibe."
"I to jo? Nita nije rekla na to?"
"Nita."
Zautjeli su.
"Razumijem da o meni niste priali", poeo je Nedip dajui sve od sebe. Zagrcnuo
se. "Zato to je Kadifa od mene starija etiri godine pa me vjerojatno nikada nije ni
primijetila. Moda ste s njom razgovarali o osobnim stvarima. Moda su dotaknute i
tajne politike teme. U to neu ulaziti. Zanima me samo jedna stvar, i to je za mene
sad iznimno vano. O tome e ovisiti preostali dani moga ivota. ak i da me Kadifa
nikada ne primijeti - a vrlo je mogue da e trebati godine i godine da me primijeti,
dokad e se vjerojatno ve i udati - ja u je, ovisno o vaem odgovoru, do kraja ivota
voljeti, ili u je ovoga trena zaboraviti. Molim vas da mi odgovorite odmah i bez
okolianja."
"ekam vae pitanje", postavi se Ka slubeno.
"Jeste li razgovarali o povrnim stvarima? Znate, o glupostima s televizije, o malim,
nevanim traevima ili o stvarima koje se mogu kupiti novcem? Shvaate li me? Je li
Kadifa doista toliko duboka osoba kako i

'35
izgleda, toliko ozbiljna da se na takve plitke stvari ne bi ni obazrela, ili sam se ja u nju
uzalud zaljubio?"
"Nismo priali ni o emu povrnom", odgovorio je Ka.
Vidio je koliko se njegov odgovor Nedipa dojmio; s lica mu je proitao i nadljudski
napor s kojim se deko pokuavao pribrati to je prije mogao.
"A primijetili ste da je ona izvanredna osoba?"
"Jesam."
"Bi li se i ti mogao zaljubiti u nju? Jer - jako je lijepa. Kud je lijepa, tu je i svojeglava:
svojeglavija od bilo koje Turkinje koju sam dosad upoznao."
"Sestra joj je ljepa", primijeti Ka. "Ako je stvar u ljepoti."
"A u emu je stvar?" ree Nedip. "to je to naumio Allah Uzvieni kad mi je
neprestano dovodi u misli?"
irom je otvorio svoje velike zelene oi od kojih e se jedno pedeset i jednu minutu
kasnije razletjeti; Ka se nije mogao nadiviti njihovu djetinjem sjaju.
"Ne znam", odgovorio mu je.
"Ne, zna, ali ne moe izraziti."
"Ne znam."
"Vano je sve moi izraziti", rekao mu je Nedip kao da mu pokuava pomoi. "Kad
bih mogao biti pisac, pokuao bih izraziti ono o emu nitko nikada nije pisao. Hoe li
mi samo ovaj put rei sve, ba sve?"
"Kai."
"Svatko od nas ima jednu elju, najvaniju u ivotu, nije li tako?"
"Tako je."
"Koja je tvoja?"
Ka nije odgovarao; nasmijao se.
"Moja je vrlo jednostavna", nastavio je Nedip ponosno. "elim oeniti Kadim, ivjeti
u Istanbulu i postati prvi svjetski islamski pisac znanstvene fantastike. Znam da je sve
to neostvarivo, ali svejedno - to je ono to elim. I ne ljutim se na tebe zbog toga to
svoju elju ne moe izgovoriti, jer te razumijem. Ti si moja budunost. A iz tvog
pogleda koji ne moe skinuti s mojih oiju shvaam i ovo: i ti u meni vidi svoju
mladost, i zato me voli."
U kutovima usana pojavio mu se sretan, lukav smijeak; Ka ga se prepao.
"Hoe rei da si ti ja prije dvadeset godina?"
"Tono. U znanstveno-fantastinom romanu koji u jednoga dana na-

snijeg
pisati obradit u upravo takav prizor. Oprosti, mogu li ti staviti ruku na elo?" Ka se
malo nagnuo. Nedip mu je bez imalo ustezanja lakim, uvjebanim pokretom elo
prekrio dlanom:
"Sad u ti rei to si mislio prije dvadeset godina."
"Kao to to radi i s Fazi lom?"
"S njim mislim isto u istom trenu. A medu nama postoji vremenski razmak. Sluaj me
sad, molim: bio je to jedan zimski dan. Sjedio si u koli: padao je snijeg, a ti si se sav
gubio u svojim mislima. U sebi si uo Allahov glas, ali si Njega pokuavao zaboraviti.
Bilo ti je jasno da sav svijet ini savrenu cjelinu, ali si se trudio ne misliti na Onoga
koji ti je to govorio jer si znao da e jedino tako moi biti jo nesretniji i jo
pametniji. Bio si u pravu. Znao si da jedino pametni i nesretni mogu biti pravi
pjesnici. I tako si za ljubav poezije junaki prihvatio patnje bezbotva. Tad jo nisi
mogao ni pomisliti da e, kad izgubi taj Glas u sebi, ostati sam samcat na svijetu."
"Dobro, u pravu si, tako sam mislio", rekao mu je Ka. "Misli li i ti sad tako?"
"Znao sam da e me to odmah pitati", odgovori mu Nedip vidno uznemiren. "Ne
eli li i ti vjerovati u AIlaha? eli, zar ne?" Njegova ruka na Kaovu elu bila je
toliko hladna da je Ka drhturio. Sad ju je odjednom povukao. "O toj bih ti temi mnogo
toga mogao rei. U sebi ujem i glas koji mi govori: 'Ne vjeruj u AIlaha!'. Vjera poput
moje, odana vjera u neije postojanje, nije mogua ukoliko ne postoji i sumnja ili
barem pitanje: 'A to ako ne postoji?' ak i u trenucima kada sam siguran da me
jedino vjera u Lijepog AIlaha dri na ivotu, dogaa mi se da - jednako kao to sam
kao dijete strahovao to e se dogoditi ako mi umru roditelji - pomislim: to bi bilo
kad ne bi bilo AIlaha? Tad mi se pred oima uvijek pojavi isti prizor, jedan krajolik.
Znam da snaga toga prizora izvire iz Al-lahove ljubavi pa ga se ne bojim gledati:
promatram ga veoma paljivo."
"Moe li mi rei to je na njemu?"
"Stavit e to u svoje pjesme? Ne traim od tebe da uz to spomene moje ime. Ipak,
zauzvrat elim samo jednu stvar."
"Reci!"
"U proteklih est mjeseci napisao sam Kadin tri pisma. Nijedno joj nisam poslao. Ne
zbog toga to me je bilo sram, nego... Bojao sam se e ih oni u poti otvoriti i
proitati. Pola stanovnika Karsa radi u tajnoj policiji. I pola ove svjetine ovdje je isto
to. Svi nas gledaju. Gledaju nas ak i moji."
"Koji tvoji?"

137
"Svi mladi islamisti ovoga grada. Jako ih zanima o emu u s tobom razgovarati.
Doli su ovamo izazvati nered. Znaju da e se ova no pretvoriti u demonstraciju
laike i vojne sile. Navodno e prikazati onaj poznati stari igrokaz, Feredu, i
poniavati pokrivene djevojke. Meni se, da budem iskren, politika gadi, ali mislim da
moji prijatelji imaju ispravne razloge za pobunu. A budui da za tu stvar nisam
zagrijan kao oni, sumnjaju u mene. Ne mogu ti dati pisma. Mislim, ne sad dok nas svi
gledaju. Molim te da ih da Kaditi."
"Sad nitko ne gleda. Daj mi ih odmah, a onda mi opisi prizor."
"Pisma su ovdje, ali nisu kod mene. Bojao sam se pretraivanja na ulazu. A mogli bi
me i prijatelji pretraiti. Moemo se nai za tono dvadeset minuta kod zahoda na
kraju hodnika, onog u koji se ulazi kroz vrata pokraj pozornice?"
"I tad e mi opisati taj prizor?"
"Jedan od njih ide prema nama", rekao je Nedip. Skrenuo je pogled. "Poznajem ga.
Nemoj gledati tamo! Pravi se da sa mnom razgovara normalno, kao da nismo
prijatelji."
"Dobro."
"itav Kars zanima zato si doao ovamo. Misli se da te je drava poslala po nekom
tajnom poslu, ak i da su te poslale zapadnjake snage. Prijatelji su me poslali ovamo
da kod tebe provjerim koliko je u tome istine. Jesu li te prie tone?"
"Nisu."
"Sto da im kaem? Zato si doao ovamo?"
"Ne znam."
"Zna, ali ne moe rei od stida." Tiina. "Doao si ovamo zato to si nesretan",
rekao je Nedip.
"Po emu si to shvatio?"
"Po tvojim oima: nikada dosad nisam sreo nekoga s tako tunim pogledom... Mislim,
ni ja sad uope nisam sretan, ali ja sam mlad. Tuga me jaa. Drae mi je da sam u
ovim godinama nesretan nego sretan. U Karsu jedino budale i zlikovci mogu biti
sretni. Ali kad budem u tvojim godinama, bit e mi drae da budem sretan."
"Nesrea me brani od ivota", rekao je Ka. "Ne brini za mene."
"Ba lijepo. Ne ljuti se na mene, zar ne? Na tvome licu ima neto dobro: zbog toga ti
se usudim rei ba sve to mi padne na pamet, ak i najgluplje stvari. Kad bih takvo
to rekao pred svojim prijateljima, odmah bi me poeli ismijavati."
"ak i Fazil?"

"'*y"5
"Fazil je drugo. Ako me netko povrijedi, on e me osvetiti, a zna i to mislim. Sad
malo ti govori. Gleda nas onaj."
"Koji?" rekao je Ka. Pogledao je one koji su stajali iza redova za sjedenje: ovjeka
krukolike glave, dva bubuljiava deka i grupicu namrgoenih, bijedno odjevenih
mladia. Svi su bili okrenuti prema pozornici, neki su se ljuljali kao pijani.
"Nisam jedini koji je veeras pio", promrmljao je Ka.
"Oni piju zato to su nesretni", rekao je Nedip. "A vi ste pili da biste se mogli
oduprijeti srei skrivenoj u vama."
Prije nego to je do kraja izgovorio posljednje rijei, nestade u gomili. Ka nije bio
siguran je li ih tono uo. Glava mu se nije protivila svoj toj buci i gunguli; osjeao se
ugodno, kao da slua finu glazbu. Netko mu je mahnuo: jedan ga je kazalini radnik,
kabadahija gospodskih manira, posadio na jedno od nekoliko slobodnih mjesta
rezerviranih za "izvoae". Sve to je te veeri Ka vidio na pozornici i ja sam,
godinama kasnije, odgledao na video vrpcama koje sam presnimio u arhivu Televizije
pograninog Karsa. Prvi je prizor bila kratka "vinjeta", ala na raun reklame jedne
banke; budui da Ka ve godinama nije pratio tursku televiziju, nije bio siguran radi li
se o ismijavanju ili samo o oponaanju. Ipak, i on je shvatio da je pretjerano ljubazni
snob koji dolazi u banku da bi uloio novac nakazna imitacija turskoga
prozapadnjaka. Brehtovska i bahtinov-ska kazalina skupina Sunaja Zaima istu je tu
"vinjetu" znala prikazivati i po kasabicama manjim i zabaenijima i od Karsa: igrajui
je ondje po ajanama u koje nikada nisu zavirile ni ene ni predstavnici vlasti, doputali su si da toj "igrici" dodaju i neto prostakluka, pa bi se snobovska uglaenost
bankomatskog korisnika razvila u pederastiju, a publika bi od smijeha padala sa
stolica. Drugi je ske na pozornicu doveo enu koja si je na kosu stavljala Kelidor
ampon i regenerator; Ka je tek pred kraj shvatio da je glavna junakinja, brkati
mukarac u enskoj odjei, Sunaj Zaim. Jednako kako je to znao initi po zabaenim
ajanama, odluan da svojoj ogorenoj i bijednoj mukoj publici priuti malo
"antikapitalistike katarze", Sunaj je i sada dao sve od sebe: divljajui po pozornici u
haljini, s jedne je strane prosipao najprostije psovke, a s druge strane duguljastu
boicu ampona gurao u svoj stranji otvor. Potom se pojavila Sunajeva ena, Funda
Eser, i publiku podsjetila na jednu vrlo omiljenu reklamu za kobasice; kobasicu koju
je drala u ruci nekoliko je puta odvagala s razvratnim veseljem, a zatim, postavivi
publici pitanje "Je li od konja ili od magarca?" mugnula s pozornice prije nego to je
prevrila mjeru. Nakon nje, na pozornici se ponovno ukazao Vural, slavni vratar '6oih,

'39
te razvezao svoju priu spletenu od jedanaest poraznih i sramnih engleskih golova
ukraenih glumicama s kojima je u to doba hodao i vlastitim majstorlucima u
lairanju utakmica. Njegovu su priu svi odsluali sa smijekom i udnim uitkom
samoponiavanja: lica su im bila ozarena zabavnom mizerijom jednoga Turina.

i6.
Mjesto na kojemu nema Allaha Nedipov krajolik i Kaova pjesma
KAD je, dvadeset minuta kasnije, Ka uao u zahod na kraju hladnoga hodnika, vidio je
da stie i Nedip, provlaei se pokraj mukaraca postrojenih uz pisoare. Neko su
vrijeme stajali pred zatvorenim vratima pregradaka u stranjem dijelu zahoda, pravei
se da jedan drugoga ne poznaju. Ka se zagledao u reljefni ukras na zahodskome
stropu, u ruu i njezine listie.
Cim se jedan od pregradaka ispraznio, obojica su strugnula u njega. Ka je opazio da ih
je vidio neki krezubi starac. Nedip je pak odahnuvi rekao: "Nisu nas vidjeli."
Zagrlio je Kaa, radostan. Zagazivi tenisicom na jednu preku na pregradi vjeto se
uspeo te ispruio ruku i s vodokotlia uzeo svei kuverata. Spustio se i paljivo ih
opuhao.
"Kad joj bude davao ova pisma, elio bih da joj neto kae", rekao je. "Mnogo sam
razmiljao o tome. Od trenutka kad ih Kadifa proita, ja do kraja ivota vie nikada
neu imati nikakvu nadu ili oekivanje povezano s njom. elim da joj to kae posve
otvoreno, da joj bude savreno jasno."
"Ako u asu kad shvati da si u nju zaljubljen bude doznala i da za tu ljubav nema
nikakve nade, zato je uope o tome obavjetavati?"
"Za razliku od tebe, ja se ne bojim ivota i svojih strasti", rekao je Nedip. Uplaio se
da je Kaa povrijedio. "Ova su mi pisma jedini izlaz: ne mogu ivjeti bez ljubavi i
strasti prema nekome, prema nekoj ljepoti. Nakon ovoga, ljubav i sreu morat u
potraiti negdje drugdje. Ali prvo si moram Kadim izbiti iz glave. Hoe li da ti
kaem koga u nakon Kadife voljeti svim svojim srcem?" Pruio je pisma Kau.
"Koga?" rekao je Ka smjetajui pisma u dep hlaa.

141
"Allaha."
"Opisi mi onaj svoj krajolik."
"Prvo otvori taj prozor. Uasno smrdi ovdje."
Ka se, da bi otvorio zahodski prozori, pomuio sa zahrdalom bravom. Ugledavi
pahulje koje su kroz nonu tiinu klizile meko i njeno, zastali su zadivljeni, kao da
svjedoe udu.
"Kako je svijet lijep!" proape Nedip.
"to je za tebe najljepa strana ivota?" upita ga Ka.
Nastane tiina. "Sav je lijep", odgovori Nedip kao da odaje tajnu.
"Ali, zar nas ivot ne ini nesretnima?"
"Da, ali za to smo sami krivi. To nema nikakve veze ni sa svijetom ni s njegovim
Stvoriteljem."
"Opisi mi onaj prizor."
"Prvo mi stavi ruku na elo i reci mi moju budunost", ree Nedip. Gledao ga je
irom otvorenih oiju; dvadeset i est minuta kasnije jedno e se od njih razletjeti,
zajedno s njegovim mozgom. "elim proivjeti dug i ispunjen ivot i ve sad znam da
me oekuje mnogo lijepih stvari. Ali ne mogu znati to u misliti za dvadeset godina,
a to me jako zanima."
Ka prisloni dlan desne ruke na njenu kou Nedipova ela. "Aman, Allah!" naali se
trgnuvi ruku kao da je dotaknuo neto vrelo. "to se sve ovdje ne kuha..."
"Reci mi."
"U sljedeih dvadeset godina - znai do svoje trideset i sedme - ve e sasvim
sigurno shvatiti to je glavni razlog svim zlima ovoga svijeta. Znai, znat e zato su
siromani toliko siromani i glupi, i zato su bogatai toliko bogati i pametni, i zato
postoji nasilje i okrutnost i bezvoljnost - mislim, sve one stvari zbog kojih osjea
krivnju i poeli da te nema... Znat e da se sve to dogaa zato to svi misle
jednako", rekao je. "I tad e. na tom stupnju na kojemu svi, pravei se moralnima,
umiru u gluposti, shvatiti da moe biti dobar samo ako bude zao i nemoralan. Ali bit
e ti jasno da taj tvoj zakljuak ima i jednu stranu posljedicu. A pod ovom svojom
drhtavom rukom osjeam da je ta posljedica..."
"to?"
"Ti si veoma pametan i ve danas zna to je ta posljedica. I zato hou da mi je ti
kae."
"Ti reci!"
"Znam i da onaj osjeaj krivnje - koji si pripisao patnji i nesreama siromaha - trpi iz
istog razloga..."

omjeg
"to? Hoe rei da - sauvao me Allah! - vie neu vjerovati?" uzruja se Nedip.
"Umrijet u ako ne budem vjerovao!"
"Nee ti se to dogoditi preko noi. Nee to biti kao u onoj tvojoj prii o ravnatelju koji
je postao ateistom nakon vonje dizalom... Dogodit e ti se toliko sporo, da toga ni
sam nee biti svjestan. Kao u onoj prii o ovjeku koji je umirao toliko sporo, da je
tek kad je jednog jutra na drugom svijetu pretjerao s rakijom shvatio da je ve
godinama mrtav."
"Tebi se tako dogodilo?"
Ka je povukao ruku s njegova ela. "Ne, moja je pria posve drugaija. Mora da sad
ve ima nekoliko godina otkako sam polako poeo vjerovati u Allaha. A dogaalo mi
se toliko sporo da sam to shvatio tek kad sam doao u Kars. Zbog toga sam ovdje
sretan i mogu pisati pjesme."
"Sad mi izgleda toliko sretan i pametan", rekao mu je Nedip, "da u te pitati jo i
ovo: moe li ovjek doista znati to ga eka? Ili, ako i ne zna, moe li barem samoga
sebe uvjeriti da zna svoju budunost i tako nai spokoj? To mi treba za moj prvi
znanstveno-fantastini roman."
"Neki ljudi znaju...", rekao je Ka. "Naprimjer gospodin Serdar, uredni k Novosti
graninoga grada: pogledaj, odavna je u svojim novinama objavio to e se veeras
dogoditi." Zajedno su pogledali novine koje je Ka izvadio iz depa, "'...sveana je
veernja zabava s vremena na vrijeme prekidana ovacijama i oduevljenim
aplauzom.'"
"To bi valjda trebalo biti ono to nazivamo sreom", rekao je Nedip. "Da smo mi u
novinama napisali ono to e nam se dogoditi, a poslije sve te lijepe stvari i proivjeli,
bili bismo pjesnici vlastita ivota. U novinama pie da si proitao svoju najnoviju
pjesmu. Koja je to?"
Netko im je pokucao. Ka je zamolio Nedipa da mu odmah opie svoj "krajolik".
"Evo, opisat u ti", rekao je Nedip. "Ali, to to e sad od mene uti nee rei
nikome ivom. Ne svia im se to sam se s tobom previe /.bliio."
"Nikome neu rei", odgovorio je Ka. "Hajde, priaj."
"Jako volim Allaha", zapoeo je Nedip. uzbuen. "Ponekad - sauvao me dragi
Allah! - samoga sebe pitam, mada to ne elim, to bi bilo kad ne bi bilo Allaha, i tad
mi se pred oima ukae taj krajolik kojega se bojim."
"Da, dobro, i?"
"Gledam ga jedne noi, u mraku, kroz neki prozor. Preda mnom su dva bijela zida bez
prozora; visoki su kao zidovi tvrave. Kao da su dvije tvrave jedna nasuprot drugoj!
Sa strahom gledam u prolaz izmeu njih:

143
uzak je, i dug kao nae ulice. Znai, ta ulica u kojoj nema AIlaha blatnjava je i
pokrivena snijegom kao i ulice u Karsu, ali boja joj je - ljubiasta! Na sredini te ulice
ima neto to mi govori: 'Stani!', ali se ne mogu suzdrati da ne pogledam sve do
njezina kraja, znai do kraja svijeta. A tamo, na kraju, stoji jedno drvo, golo, bez lia,
posljednje drvo. I kad mi pogled pobjegne prema njemu, to drvo odjednom pocrveni i
pone gorjeti. Eto, tad osjetim uasnu krivnju to me zanima mjesto na kojemu nema
AIlaha. Uto se i crveno drvo ugasi i ponovno postane kao i prije, mrko. Potom sve
mislim kako ga vie neu gledati, ali se i opet ne uspijem suzdrati, i to jedino drvo na
kraju svijeta ponovno poinje gorjeti. I tako to traje sve do jutra."
"Zato te taj prizor toliko plai?" upita ga Ka.
"Zato to ponekad, nagovoren od ejtana, pomislim kako bi taj krajolik mogao
pripadati ovome svijetu. Meutim, ono to se pojavljuje pred mojim oima mora biti
neto to sam ja izmislio. Jer kad bi to doista postojalo na ovome svijetu, to bi - aman!
- znailo da Allah ne postoji. A kako to ne moe biti tono, jedino to mi preostaje
jest zakljuak da je stvar u meni, da ja ne vjerujem u AIlaha. A to mi je gore i od
smrti."
"Razumijem", rekao je Ka.
"itao sam u jednoj enciklopediji da rije ateist potjee od grkoga/to. A ta rije ne
znai osobu koja ne vjeruje u Boga, nego usamljenika, osobu koju su bogovi napustili.
Sto znai da ovjek ovdje, kod nas, nikako ne moe biti ateist. Zato to nas Allah nee
napustiti ak ni ako to poelimo. Da bi se moglo postati ateistom, potrebno je prije
svega biti sa Zapada."
"A ja bih htio da mogu i biti zapadnjak, i vjerovati."
"Ako ovjeka napusti Allah, moe on svake veeri ii u kavanu i kartati se i veseliti sa
svojim prijateljima, i moe se svaki dan u koli smijati i saliti, i moe itave dane
provoditi u razgovoru sa svojim prijateljima, ali - dok mu nema AIlaha - sve to ne
znai nita: sam je kao prst!"
"Ali moe imati ljubav, moe nai utjehu sa enom koju voli."
"Samo to u tom sluaju i ona treba voljeti tebe onoliko koliko ti voli nju."
Uto im opet netko pokuca na vrata: Nedip ga zagrli, djetinjski ga poljubi u obraze i
izjuri. Ka je vidio da je netko ekao pred vratima, ali je ba u tom trenu uletio u drugi
pregradak. Ponovno je navukao zasun na svojim vratima te, zagledan u udesni
snijeg, zapalio cigaretu. Razmiljao je o Nedipovu prizoru - prisjeao ga se rije po
rije, kao da je pjesma: bio je siguran da e ga moi i zapisati u svoju biljenicu kao
jo jednu pjesmu, ukoliko mu, naravno, ne doe netko iz Porlocka.

J't'jcg
ovjek iz Porlocka..! Pred kraj naih gimnazijskih dana kada smo razgovarajui o
knjievnosti znali ostajati budni do ponoi, bila je to jedna od naih - Kaovih i mojih najdraih tema. Svatko tko je imalo upuen u englesku poeziju, sjetit e se biljeke
koju je Coleridge zapisao na poetku svoje pjesme "Kublaj-kan". U zaglavlju te
pjesme s podnaslovom "Fragment jedne pjesme, prizora viena u snu", Coleridge
objanjava kako je pod utjecajem nekoga jakog lijeka koji je onomad bio prisiljen
uzimati zbog bolesti (radilo se zapravo o opijumu, a puio ga je iskljuivo iz uitka)
pao u dubok san tijekom kojega je ugledao reenice iz knjige koju je itao prije nego
li je zaspao: u tom predivnom snu te su se reenice pretvorile u pjesmu! Ta je pjesma
bila udo nastalo samo od sebe, njezino stvaranje nije zahtijevalo ni trunke pjesnikova
misaonog napora. I, to je jo divnije, nakon to se probudio, Coleridge je se posve
jasno sjeao: zapamtio je svaku njezinu rije! Zato je odmah preda se stavio papir,
pero i mastilo, i dao se u zapisivanje, a stih je slijedio za stihom. Ba kad je zapisao
stihove koji su i nama danas poznati, netko mu zakuca na vrata. Ustane da ih otvori:
bijae to neki ovjek iz nedalekoga grada Porlocka, stigao s namjerom da pregovara o
novanim dugovima. Coleridge ga se rjeava to bre moe i odmah se vraa za svoj
stol, ali - tad uvida da je nastavak pjesme u meuvremenu zaboravio; u sjeanju mu je
ostalo samo njezino ozraje i tek pokoja rije.
Nitko se iz Porlocka nije pojavio da bi omeo Kaovu pribranost, tako da se. kad je
pozvan na pozornicu, pjesme jo uvijek sjeao u cijelosti. Na pozornici je bio vii od
svih. K tome ga je od ostalih razlikovao i njegov pepeljasti njemaki kaput.
Graja u kazalinoj dvorani je zamukla. Neki od gledatelja - razjareni uenici, bijedni
besposliari i buntovni islamisti - nisu znali to bi mogli ismijati pa su i oni zautjeli.
Slubena lica u prvim redovima (policajci koji su ga itav dan uhodili, valijin
zamjenik i pomonik efa policije te prosvjetni radnici) ve su znala da je pjesnik.
Dugajliju od voditelja ta je tiina zbunila pa je razgovor s Kaom zapoeo ispalivi
pitanje kojega se sjetio iz televizijskih "programa za kulturu": "Znai, vi ste pjesnik,
piete pjesme. Je li teko pisati pjesme?" Siguran sam da sve do kraja toga munog,
prinudnog razgovora (svaki put kad gledam snimku te veeri, pokuavam ga potisnuti
i zaboraviti), publika nije uspjela shvatiti kako je to pisati pjesme, ali je svakako
uvidjela da je Ka doao iz Njemake.
"to kaete o naem lijepom Karsu?" pitao ga je voditelj potom.
Nakon trenutka neodlunosti, Ka ree: "Vrlo je lijep, vrlo siromaan i vrlo tuan."

>45
Medu uenicima u zadnjim redovima prolomi se smijeh. Netko viknu: "Dua ti je
siromana!", to ohrabri i neke druge koji ustadoe i poee urlati. Jedni su mu se od
njih rugali, druge se nije moglo razumjeti. Kasnije mi je, tijekom moga posjeta Karsu,
gospodin Turgut rekao kako je Handa, gledajui ove scene na televiziji, zaplakala...
"U Njemakoj ste bili predstavnik turske knjievnosti...", nastavio je voditelj.
"Neka kae zato je doao ovamo!" izdera se netko.
"Doao sam zato to sam bio veoma nesretan", odgovori Ka. "Ovdje sam sretniji.
Posluajte me, molim vas, sad u vam odrecitirati svoju pjesmu."
Nakon kratkog uenja i komeanja sve zatihnu, i Ka krenu s pjesmom... Kad mi je
godinama kasnije u ruke dospjela video vrpca sa snimkom te noi, gledao sam svoga
prijatelja s divljenjem i ljubavlju. To mi je bilo prvi put da sam ga vidio kako pred
mnotvom recitira svoje stihove. Pjesmom je napredovao zamiljen, kao da koraa,
polagan i spokojan. Koliko li je samo bio daleko od izvjetaenosti! Ako se izuzmu
jedno ili dva mjesta na kojima je malko zastao - inilo se da eka stihove koji slijede priveo ju je kraju bez prekida i bez imalo napora.
Kad je Nedip shvatio da Kaovo tumaenje "mjesta na kojemu nema Allaha"
odgovara njegovu opisu "krajolika", ustao je na svome mjestu kao zaaran, ali to nije
omelo tijek Kaove izvedbe, miran i polagan kao snijeg nad Karsom. Na kraju su
dvoranom odjeknula dva-tri usamljena aplauza. U dnu dvorane netko je ustao i neto
viknuo, nato su mu se prikljuili i neki drugi. Nije jasno jesu li odgovarali na stihove
pjesme ili su vikali samo iz dosade.
Ako ne raunate jo jedno Kaovo pojavljivanje na kaseti - kada e, malo kasnije te
veeri, njegova silueta pasti na neku zelenu pozadinu - ovim scenama svjedoim
posljednjem pojavljivanju svoga prijatelja; osobu s kojom sam drugovao dvadeset i
sedam godina nikada vie neu vidjeti.

17"Domovina ili marama"

Igrokaz o djevojci koja spaljuje svoju ferediu
NAKON Kaove pjesme, voditelj je najavio igrokaz, "krunski dogaaj veeri", poprativi
rijei iz naslova pretjeranim gestama: "A sada", rekao je, "Domovinaaa... iliii marama!"
Iz zadnjih redova, tabora uenika vjerske kole, zaulo se nekoliko protestnih uzvika i
zviduka popraeno s nekoliko nerazgovjetnih urlika, a iz prvih redova dva-tri
usamljena pljeska. Ostali dio dupkom pune dvorane nije se izjanjavao, ali se u zraku
osjeala napetost i iekivanje, to iz znatielje, to iz potovanja. Uvodne "igrice"
gostujuih kazalitaraca, Fundino bestidno parodiranje poznatih reklama i bezrazloni
ispadi s trbunim plesom (zaigrala bi i kad je trebala i kada nije), kao i njezino
imitiranje jedne bive premijerke i njezina podmitljivoga mua (u liku Sunaja Zaima),
veinu publike ne samo da nije zgranulo (kao neke od dravnih slubenika u prvim
redovima), nego ih je, tovie, zagrijalo za stvar.
Publici se svidio i igrokaz "Domovina ili marama", ali su svi ve bili isprovocirani
neprestanim upadima i zviducima iz zadnjih redova, povremeno toliko glasnim da se
dijaloge na pozornici uope nije moglo razumjeti. No, radnja tog zastarjeloga, gotovo
primitivnog dvadeseto-minutnog igrokaza toliko je jednostavna da bi je i gluh
razumio:
i. Ulicama seta jedna djevojka zamotana u maramu crnu kao no: razmilja i
razgovara sama sa sobom. Iz nekog je razloga nesretna.
2. Djevojka skida maramu i proglaava svoju slobodu. Sad je bez marame i sretna je.
3- Njezina obitelj, zarunik, rodbina i nekoliko fanatinih bradonja protive se njezinu
postupku i pokuavaju je ponovno pokriti te ona, u naletu gnjeva, svoju maramu
spaljuje.

U7
4. Nekoliko grubijana s polukrunim bradama i tespisima u rukama na taj njezin izraz
slobode odgovaraju nasiljem: i ba dok je za kosu vuku prema mjestu na kojemu e je
ubiti...
5. ...spaavaju je mladi vojnici Republike Turske.
Od sredine 1950-ih do poetka II. svjetskog rata, ta je predstava, na poticaj
prozapadnjaki nastrojene dravne politike koja je ene nastojala udaljiti od
pokrivanja i svakovrsnih vjerskih pritisaka, nebrojeno puta uprizorena po kolama i
narodnim domovima du itave Anadolije. Kad je pak od '50-ih godina
demokratizacijski zalet kemalistikoga perioda poeo jenjavati, i predstava je
zaboravljena. U Karsu je te noi glavnu junakinju, pokrivenu djevojku, odigrala
Funda Eser. Mnogo godina kasnije naao sam je u jednom audio-studiju u Istanbulu:
rekla mi je tada kako bi se njezina majka uvijek s ponosom sjeala jedne noi iz 1948.
godine kada se u istoj ulozi pojavila na pozornici gimnazije u Kutahji, a njoj samoj
nesmiljeni razvoj dogaaja u Karsu nije podario priliku da doivi takvu sreu.
Izgledala je strano, sva unitena narkoticima; njezino isprepadano i kronino umorno
lice, kakvo se esto sree u istroenih kazalitaraca, ostavljalo je malo nade da bi se
iega mogla sjeati, ali sam joj svejedno dodijavao sve dok je nisam nagovorio da mi
ispripovijeda to se tono dogaalo one veeri u karskom kazalitu. Kako sam priu o
toj noi uo i iz usta mnogih drugih sudionika, skupio sam dovoljno podataka da je
mogu opisati do najsitnijih pojedinosti:
Prvi je prizor kazalinu dvoranu zatrpanu karskim gledateljima ostavio u poprilinu
udu. Prema naslovu "Domovina ili marama" svi su bili spremni za suvremene
politike teme, ali se, izuzev nekoliko staraca kojima je pred oima jo uvijek ivjela
praizvedba toga komada, nitko nije nadao da e na pozornici osvanuti ena pod
feredom. U meuvremenu je, naime, simbolom politikog islama postala marama;
ferede je vrijeme odavna pregazilo. Mnogima je za oko zapeo i ponosan korak te
tajnovite djevojke pod feredom; nisu znali kako protumaiti njezino samouvjereno
preetavanje po pozornici. Izazvala je potovanje ak i kod dravnih slubenika,
samozvanih "radikala" koji su odijevanje u skladu sa erijatom znali samo
omalovaavati. Jedan dovitljivac iz stranjih redova naslutio je tko bi se mogao
skrivati ispod ferede pa se dvoranom prolomio njegov gromoglasan smijeh, nato su
prvi redovi i opet reagirali negodovanjem.
Kad je u drugom prizoru pokrivena djevojka prosvijeenim i samouvjerenim
pokretima poela skidati feredu, svi su u prvi tren ostali za-

snijeg
panjeni! Moglo bi se to objasniti strahom od promjena: ak su se i najprozapadnjakiji laici prepali vidjevi kako se njihove ideje i ostvaruju. Odavna su se,
naime, zbog straha od ispolitiziranih islamista pomirili s injenicom da se u Karsu
nikada nita nee promijeniti. Nije im ni na pamet padalo da se ugledaju u svoje
prethodnike iz ranog republikog razdoblja spremne da ferede sa ena svlae i na
silu. Ovi novi nisu zahtijevali nita vie od sigurnog zakrilja maksime: "Dok nam
islamisti ne ponu pokrivati i one otkrivene - kao to se dogodilo u Iranu - nemamo se
zato buniti".
"Ako emo pravo, svi oni takozvani kemalisti u prvim redovima nisu ni sluge pravim
kemalistima10 - to su vam obine kukavice!" rei e kasnije gospodin Turgut Kau.
Svi su se bojali da bi razodijevanje te ene na pozornici moglo razjariti ne samo
vjerske fanatike, nego i nezadovoljnu bagru u zadnjim redovima. Pa ipak, jedan je
uitelj u tom najnapetijem trenutku ustao i poeo pljeskati Fundi Eser, gledajui je
dok se elegantnim i odlunim pokretima oslobaala ferede. Kasnije e mi neki rei
kako se postupak toga uitelja ne moe tumaiti kao politiki osvijeten pozdrav
novoj, samosvojnoj eni; taj je ovjek, rei e, bio toliko pijan, da se sav raspametio
kad je ugledao Fundine punane, razgoliene ruke i draesni derdan. Bilo kako bilo,
zadnji su redovi hrabri istup usamljenoga i siromanog uitelja zasuli pogrdama.
Ni republikanci u prvim redovima nisu bili zadovoljni razvojem dogaaja. Oekivali
su da e se ispod ferede pojaviti prostoduno lice kakve pametne seljanice,
prosvijeene djevojke s naoalama, kadli dobie vremenu, ali jo uvijek okretnu
trbunu plesaicu... Ostali su potpuno smeteni: "Znai li ovo da su na otkrivanje
spremne samo kurve i pokvaren jae?!'' pomislili su. "Pa to je stav koji zastupaju
islamisti!" Valijin je zamjenik morao reagirati: "Ovdje je neto krivo, kaem vam, krivo!" viknuo je. Odmah su mu se - moda i samo iz dodvoravanja - priklonili i neki
drugi, ali se Funda Eser nije dala smesti. I dok su tako prvi redovi svoju prosvijeenu i
samosvojnu junakinju promatrali s odobravanjem, ali i nelagodom, iz zadnjih su
redova dopirale uenike prijetnje na koje se gradska krema nije obazirala: jednako
kao i gospodin Kasim, odvani pomonik efa policije koji je svojevremeno PKKovcima ivot dobrano zagorao, i valijin je zamjenik znao da se na nepristojne ispade
te aice balavaca iz vjerske kole ne treba reagirati; hrabro su se drali i upravitelj
katastarskog ureda i razni visoki inovnici, kao i direktor Gradskog ureda za kulturu
iji je glavni posao bio sakupljanje kaseta na kurdskom jeziku i njihovo otpremanje za
Ankaru (te su veeri s njim doli i njegova su-

i49
pruga, dvije keri, etiri sina s kravatama i tri neaka); konano, za strah ni inae, pa
ni te veeri, nije znalo ni nekoliko oficira 11, te noi u civilu, u pratnji svojih supruga.
Hrabrost prvih redova moe se protumaiti i povjerenjem u policiju u civilu,
rasporeenu po cijeloj dvorani, kao i u one uniformirane, postrojene po rubovima;
povrh toga, proulo se da i iza pozornice eka itav vojni odred. Sigurnost im je, ipak,
vie od svega ulijevala injenica da se veer u kazalitu prenosi uivo; iako se radilo o
snimci za lokalnu televiziju, nisu se mogli oteti dojmu da se nalaze pod budnim okom
i Ankare i itave Turske. Nitko od prisutnih u gledalitu nije mogao smetnuti s uma da
se sve to se pred njima dogaa u isto vrijeme moe vidjeti i na televiziji; stoga im je
sva ponuda koju im je te veeri kazalina skupina servirala - sve one nesavrenosti i
prostakluci, politike provokacije i nedopustive gluparije - sve im se to inilo daleko
uzvienije i zanosnije nego to je u stvarnosti bilo. I dok su neki od gledatelja poesto
zvjerkali u kamere kako bi provjerili rade li jo uvijek, a neki iz zadnjih redova ak i
mahali, bilo je i onih koji nisu uspjeli prevladati strah od snimanja pa su se progonjeni
milju: "Aman, gledaju me!" zavlaili u najskrovitije kutke i, kao da ni to nije bilo
dovoljno, cijelu veer ondje proveli i ne trepnuvi. Kod veine graana Karsa "izravni
prijenos" nije probudio elju da ostanu kod kue i dogaaje u kazalitu odgledaju pred
televizorima: doivjeli su ga vie kao priliku da uivo odgledaju snimateljske akcije
televizijske ekipe.
U meuvremenu, Funda je svoju feredu smjestila u bakreni lavor te je, zalivi je
benzinom paljivo kao da dodaje tekui deterdent, poela namakati i ribati. Sluaj je
htio da su joj benzin nalili u staru bocu deterdenta/U'//^ tada najpopularnijeg
deterdenta karskih kuanica, pa je ne samo cijela kazalina dvorana, nego i itav
Kars pomislio da je buntovna djevojka promijenila miljenje; vidjevi je kako
pokorno i marljivo riba svoju feredu. svima je, na neki udan nain, laknulo.
"Peri, mala, ribaj, ribaj!" doviknuo joj je netko iz dna dvorane kojom se nato razlegao
smijeh, unato uvrijeenosti prvih redova. No svi su doista mislili da je ta primjedba
na mjestu: buntovnica se pred njihovim oima preobrazila u peraicu. Netko je jo
dobacio: "A gdje ti je Orno?"
Bili su to uenici kole za imame i hatibe; dvoranu su uznemiravali. ali i nasmijavali,
pa se publika u meuvremenu na njih i prestala ljutiti. itava je dvorana, ukljuujui
slubena lica iz prvih redova, tad ve poela prieljkivati da se ta staromodna,
jakobinska i provokativna politika igra to prije okona i potedi ih moguih daljih
neugodnosti. Veina mojih sugovornika s kojima sam godinama kasnije razgovarao
sloila

j/cS
se u jednome: svi graani Karsa, od najuglednijih slubenika do najsiromanijih
uenika Kurda, te su veeri doli u kazalite da malo razbiju svoju svakodnevicu,
dozive neto novo i barem se malko zabave. Jedino su uenici iz vjerske kole stigli s
namjerom da naprave nered, ali njihove upadice nakon nekog vremena i nisu imale
osobita uinka.
Funda se nije dala smetati, nego je polako radila svoj posao; izgledala je poput
zadovoljne kuanice iz reklama, uspjene ene koja i u pranju rublja pronalazi razlog
za veselje. Ali kad je nastupio njezin as, izvadila je mokru crnu feredu iz lavora,
rastresla je kao da e je objesiti na ue i rairila je pred gledalitem. 1 dok su se
posjetitelji zbunjeno zgledali ne znajui to slijedi, Funda je iz depa izvadila upalja i
s jednoga kraja feredu potpalila. U dvorani je nastala takva tiina, da se mogao uti
dah plamena koji je u trenu progutao itavu feredu, osvijetlivi cijelu dvoranu
udnim, zastraujuim sjajem.
Mnogi su gledatelji ustali, prestravljeni.
Nitko to nije oekivao. Trgli su se ak i najneustraiviji laici. Kad je ena gorui
komad platna bacila na pozornicu, prepali su se da e plamen zahvatiti kazalini
inventar star stotinu i deset godina; pogledi su im se skupili na zastorima od kadife,
tragu najbogatijih godina njihova grada, proaranima mrljama i zakrpama. Kola su
krenula nizbrdo, tu vie nije bilo pomoi: sad je sve bilo mogue.
Meu uenicima zapoe divljanje i dernjava, dvoranu ispunie zviduci, vriska i
nerazgovijetni uzvici.
"Bezboni neprijatelji vjere", nadglasa ih sve netko. "Prokleti ateisti!"
Prvi su redovi jo uvijek bili zbunjeni. Ponovno ustane onaj isti usamljeni i hrabri
uitelj te zavapi: "utite i gledajte!", ali ga nitko i ne pogleda. Kad je postalo jasno da
se zviduci, urlici i slogani nee dati uguiti i da stvari poinju izmicati kontroli,
dvoranom se poe iriti panika. Dr. Nev-zat, direktor gradskog Ureda za zdravstvo,
podie s mjesta svoje sinove u kravatama i sakoima, ker s pletenicama i suprugu koja
je te veeri odjenula svoju najljepu haljinu od krepa s uzorkom paunova repa, i poe
se probijati prema vratima. Jedan od nekadanjih gradskih bogataa, trgovac koom,
gospodin Sadik, pristigao ovaj put u Kars da prekontro-lira poslove, ustade zajedno s
odvjetnikom gospodinom Sabitom, svojim prijateljem iz osnovne kole, pripadnikom
Narodne stranke. Ka je vidio da je prve redove uhvatio strah, ali je ostao sjediti, ne
mogavi odluiti to mu je initi; bojao se da bi od sveg tog metea pjesmu koju je jo
uvijek uvao samo u sjeanju mogao zaboraviti prije negoli je smjesti u zelenu
biljenicu. elio se, osim toga, to prije vratiti Svili. Uto je zadimljenoj

T5I
pozornici priao gospodin Redai, direktor Telefonske centrale, cijelome Karsu
poznat po svojoj uenosti i uglaenosti:
"Keri draga", rekao je, "va izraz potovanja prema Ataturku veoma nas se dojmio.
No sad bi bilo dosta! Pogledajte, svi su se uznemirili, narod e pobjesnjeti!"
Odbaeno je platno uskoro sagorjelo, a Funda Eser je, ogrnuta dimom, poela
recitirati onaj isti monolog koji u kasnije u cijelosti pronai u knjiici s naslovom
Domovina ilifereda objavljenoj u "Narodnoj biblioteci" 1936. godine. Pisac toga
djelca najvie se ponosio upravo tim monologom. etiri godine nakon dogaaja
kojima je posveena ova knjiga pronai u u Istanbulu i toga pisca; iako je tad ve bio
napunio devedeset i drugu, zatekoh ga zdrava i ila. Dok je sa mnom razgovarao, nije
mogao skinuti pogleda sa svoje ivahne unuadi (zapravo praunuadi) koja mu nisu
davala mira, ali mi je ipak uspio ispripovijedati kako je upravo taj monolog iz toga
djela, koje je, naalost, od svih njegovih djela {Stie Ataturk, Drame 0 Atalurku za
gimnazije i Sjeanja na Njega) jedino zaboravljeno (nije znao nita o uprizorenju i
dogaajima u Karsu), kod djevojaka i kolskih djelatnika 1930-ih godina nailazio na
oduevljenje praeno suzama i pljeskom.
A u Karsu se nije ulo nita drugo osim zviduka i prijeteih i srditih povika uenika
vjerske kole. Unato pokajnikoj i grozomornoj tiini u prednjem dijelu gledalita, ni
ondje se Fundina recitacija nije mogla razumjeti. A ona je govorila kako buntovna
junakinja svoju reredu nije odbacila iz razloga koje bi se mogli nazrijeti u odijelima ni u odijelu pojedinaca, ni u nonji naroda - nego razloga skrivenih u dubinama dua.
"Stoga sad", nastavila je, "odbacimo ferede, turbane, fesove i saruke - te simbole
zaostalosti koji nas sputavaju, i krenimo prema civiliziranim i modernim narodima,
krenimo prema Europi!" Ako se taj njezin vapaj i nije uo, nikome nije promaknuta
britka i vieznana primjedba iz zadnjih redova:
"Bujrum ti u svoju Europu, moe i gola! Bujnim, vala, i gola-golcata!"
Nato se ak i iz prvih redova zauo smijeh i pljesak odobravanja, to je slubena lica
razoaralo i preplailo i vie od svega ostalog. Kao i mnogi drugi, i Ka je u tome trenu
ustao. Svi su neto govorili, iz pozadine je dopiralo urlanje, neki su ve krenuli prema
vratima osvrui se da vide to im se iza leda dogaa, a Funda Eser je jo uvijek
recitirala pjesmu koju gotovo nitko nije ni pokuavao uti.

i8.
Ne okidajte, puke su nabijene!
Revolucija na pozornici
POTOM se sve zbilo u tren oka. Na pozornici su se pojavila dva fanatika u epicama,
okruglih brada, s konopcem za davljenje i noevima; jasno je bilo da je njihova
namjera kazniti Fundu Eser, hrabru djevojku koja se spalivi feredu usprotivila
Allahovim naredbama.
Dopavi njihovih ruku, Funda se pokuavala izvui svijajui se u izazovnim, napola
putenim trzajima.
ini se, zapravo, da se Funda u tim prizorima i nije ponaala kao junakinja
prosvjeenja. Bit e da je tu ulogu odigrala pod utjecajem jedne od svojih najeih
uloga po provincijskim putujuim kazalitima: drala se kao "ena koja e biti
silovana". Po navici je pognula glavu kao prava rtva, ali njezini moleivi i
zapomaui pogledi ispod trepavica kod mukoga dijela publike taj put nisu naili na
onu vrstu uzbuenja kakvu je oekivala. Jedan od bradatih fanatika ("otac" iz
prethodnoga prizora, u meuvremenu nevjesto naminkan) uhvatio ju je za kosu i
polegao na tlo, a drugi joj je na vrat prislonio handar zauzevi pozu koja je neodoljivo podsjeala na Abrahamovo rtvovanje Izaka sa slika renesansnih majstora. Taj je
prizor dobro ilustrirao i strah od kojega su se tijekom prvih godina Republike tresli
prozapadni intelektualci i dravni slubenici, strah od "pobune nazadnih vjerskih
fanatika". Stoga se i jest najvie dojmio starih dravnih slubenika u prvim i dotrajalih
konzervativaca u zadnjim redovima.
Funda Eser i "dvojica erijatija" ostadoe u toj vanoj pozi punih osamnaest sekundi,
kao skamenjeni. Publiku koja je ve ionako bila na rubu strpljenja tih je osamnaest
sekundi dovelo do ludila pa e kasnije veina mojih sugovornika biti uvjerena da je ta
scena potrajala i mnogo due. Uenike vjerske kole nije razljutio samo karikirani
prikaz "vjerskih fana-

153
tika" kao runih i zlih grubijana, kao ni prikaz patnje onoga to se pojavilo ispod
ferede umjesto djevojke pokrivene maramom; bili su bijesni jer su osjetili da je cijeli
taj igrokaz tek hrabro inscenirana provokacija. Znali su da sa svakim svojim srditim
uzvikom i svakim predmetom koji su bacili na pozornicu (bila to polovica narane ili
sjedalica) samo jo dublje padaju u za njih postavljenu zamku, a to ih je, svjesne
vlastite bespomonosti i bezizlaznosti, jo vie raspaljivalo. Jedan maturant koji je
medu njima bio politiki najiskusniji, momak niska rasta i irokih ramena imenom
Abdurahman Oz (tri dana poslije, njegov e otac doi iz Siva-sa da bi preuzeo tijelo
svoga sina zahtijevajui pri tome da mu promijene ime), pokuavao ih je stiati i
nagovoriti da se smire na svojim mjestima, ali nije imao nikakva uspjeha. Hrabrili su
ih pljesak i povici iz drugih dijelova dvorane; nisu znali da oni dopiru od napola
zainteresiranih gledatelja koji ni izdaleka nisu dijelili njihov zanos. Jo ih je vie
ponijela injenica da su kao "mladi islamisti grada Karsa" (u usporedbi sa svojim
drugovima po okruzima oko Karsa do tada "slabi i neorganizirani") te veeri po prvi
put dobili priliku udruiti glasove; kad su primijetili da su predstavnicima vlasti u
prvim redovima doista uspjeli natjerati strah u kosti, njihovu poletu i srei nije bilo
kraja. A kako je ondje jo bila i televizija, nisu se mogli suspregnuti da snagu svoje
sloge na pokau pred cijelim gradom! Kasnije e, meutim, biti zaboravljeno da se u
zaleu sveg tog nezaustavljivoga nereda zapravo skrivala neobuzdana elja za
razonodom... Video-snimku te veeri pregledao sam stotinu puta pa sam uoio da su
se neki od tih uenika ak i dok su psovali i izvikivali slogane smijali, kao i da su
aplauzi i povici koji su ih hrabrili dolazili od obinih graana eljnih da se barem pred
kraj te "neshvatljive" kazaline veeri malo provesele, ali i pokau da su im dogaaji
na pozornici bili dosadni. "Da oni u prvim redovima graju i mete nisu onoliko
ozbiljno shvatili i da se nisu prestraili, ne bi se dogodilo nita od onoga to je
uslijedilo", rekli su mi neki. Drugi su ak otili i dalje: "Bogatai i slubena lica koji
su se tijekom onih osamnaest sekundi prepali i poustajali, ve su ionako znali to e se
dogoditi; zato i jesu pokupili svoje obitelji i poizlazili. Nemojte biti naivni: sve je to
Ankara unaprijed isplanirala."
Jedan od tih koji su napustili dvoranu bio je i Ka: njega je izveo strah da e zbog graje
i metea zaboraviti pjesmu. Dok je Ka izlazio, na pozornicu je vojnikim korakom
iziao oekivani spasitelj koji je Fundu Eser trebao osloboditi ruku bradatih i zaostalih
nasilnika. Bio je to Sunaj Zaim odjeven u vojniku uniformu sauvanu iz 1930-ih, s
kalpakom kakav su nosili Ataturk i junaci Oslobodilakog rata. im se sa svojim u-

znijeg
varima pojavio na pozornici (ne dopustivi da se primijeti kako hrama), dvojica
bradatih vjerskih fanatika padoe od straha na zemlju, a onaj isti usamljeni i stari
uitelj skoi na noge i poe pljeskati iz sve snage. "ivio! Aferim!", doviknu nekoliko
gledatelja. Uto na Sunaja pade snano svjetlo reflektora i svim se graanima Karsa
uini da pred sobom imaju udesno stvorenje iz nekog drugog svijeta.
Svi su primijetili koliko je naoit i razborit. Duge i iscrpljujue godine turneja po
Anadoliji osakatile su mu jednu nogu, ali njegovu privlanost nisu naruile: sauvao
je njenu, pomalo enstvenu ljepotu, i ono vrsto, odluno i pomalo tragino dranje
zbog kojega su ga studenti ljeviari '70-ih godina, kad je igrao Robespierrea, Che
Guevaru i revolucionara Enver-pau, oboavali. Kaiprst desne ruke u bijeloj rukavici
nije stavio na usta, nego ga je elegantnom kretnjom samo primaknuo bradi i izustio:
*Tiina."
Nije bilo potrebe da to izgovori: niti je te rijei bilo u tekstu igrokaza, niti je itko u
salonu govorio. Oni koji su bili na nogama spustili su se na svoja mjesta da bi zauli
jo neto:
"Na mukama je!"
Ta je reenica vjerojatno bila nedoreena, jer nitko nije shvatio tko je na mukama.
Ranije bi uz taj izraz u misli dolazio narod, nacija; Karsl i jama sad nije bilo jasno
jesu li oni sami na mukama, ili je to Funda Eser, ili moda Republika. Bilo kako bilo,
ta se izreka pokazala tonom: na itavu se dvoranu spustila zastraujua, potresna
tiina.
"asni i dragi turski narode", rekao je Sunaj Zaim, "krenuo si na veliko i plemenito
putovanje prema prosvjeenju: s toga te puta vie nitko nee svratiti. Nema razloga za
strah. Nazadnjaci i tupoglavci iji su mozgovi opleteni pauinom nikada nee uspjeti
zaustaviti kota povijesti. Neka se osue ruke koje se drznu dirnuti u Republiku, u
slobodu i napredak!"
Zauo se samo jedan odgovor: bila je to aljiva i smiona replika Ne-dipova prijatelja
koji je sjedio na sjeditu do njega. Cijela je dvorana, meutim, zamukla, zbunjena
udnim osjeajem straha pomijeanog s oduevljenjem. Svi su sjedili nepomini,
poput svijea; oekivali su da e im hrabri spasitelj pokloniti jo koju ohrabrujuu i
odlunu rije kao mig u rjeavanju te zagonetne veeri, moda i kakvu mudru priu
koju bi mogli ponijeti svojim kuama, kad ono - i on zautje. Uto se s obiju strana
zastora ukazu dva vojnika. Zatim im se pridruie jo trojica koji su uli kroz stranja
vrata i do pozornice dotrali uzdu gledateljskih redova. Prisutnost glumaca u
gledalitu - jedna od ve uhodanih novotarija modernoga kazalita - karske je
gledatelje prvo uplaila, a potom

155
obradovala. Kad je nakon njih na po7.ornicu istralo i dijete s naoalama, svima
poznat maleni glasonoa, ponovno se zauo i smijeh. Bio je to oz-luk, ljupka
mudrica; po itave je dane sjedio pred kazalitem u kiosku svoga amide, glavnog
gradskog prodavaa novina, pa ga je znao cijeli grad. Priao je Sunaju Zaimu te mu,
kad se ovaj sagnuo, neto apnuo.
Cijeli je Kars zapazio koliko je ozlukova vijest Sunaja potresla.
"Upravo smo doznali da je direktor Pedagokog instituta u bolnici preminuo", rekao
je Sunaj Zaim. "A ja vam sad kaem: taj e podli zloin biti posljednji napad na
Republiku, na sekularizam i budunost Turske!"
I prije nego to su gledatelji uspjeli probaviti tu vijest, vojnici na pozornici poskidali
su puke s ramena, repetirali ih i uperili u narod. Odmah su ispalili po jedan metak: od
strane buke stresla se itava zgrada.
Moglo se pomisliti da je to bio tek poasni plotun ili znak odaslan iz zamiljenog
uprizorenog svijeta u okrutnu ivotnu stvarnost. Stanovnici Karsa - u ogranienim
okvirima svoga kazalinog iskustva - pomislie kako je i to samo jedna od novotarija
modernog, prozapadnog kazalita.
No, gledateljske je redove ipak uzdrmao val zaprepatenja. Oni koje je pucnjava
preplaila prenijeli su svoj strah i na ostale. Nekoliko je ljudi pokualo ustati, a
dvojica "erijatija" na pozornici jo su se vie uurili.
"Da se nitko nije micao!" rekao je Sunaj Zaim.
Vojnici su ponovno repetirali puke i nanianili narod. U tom je trenu jo jednom
ustao hrabri, niski momak koji je sjedio pored Nedipa, i povikao:
"Prokleti bili bezboni sekularisti, prokleti nevjerni faisti!"
Vojnici zapucae.
Zajedno s pucnjavom, dvoranu ponovno zatrese strah.
Gledatelji u dnu dvorane vidjeli su kako se taj hrabri momak prvo svalio u svoje
sjedite da bi odmah zatim istom brzinom i ustao, bacakajui se cijelim tijelom
udnim, nekontroliranim trzajima. No, kako su se itavu veer smijali lakrdijanju i
neobinim ispadima uenika vjerske kole, i tad su pomislili da se radi o ali.
Smjekali su se ak i kad su vidjeli kako se taj uenik s jo jednim neobinim trzajem
sruio medu redove svojih prijatelja, ba kao pravi mrtvac.
Tek je kod tree paljbe na nekim mjestima u dvorani postalo jasno da se na njih doista
puca. Nije to mogla biti pucnjava orcima; odzvanjala im je ne samo u uima, nego jednako kao za onih noi kad vojnici po ulicama progone teroriste - i u utrobama. Uto
se neobinim zvidukom oglasila ogromna njemaka pe koja je kazalinu dvoranu
grijala etrdeset godina; iz probijene limene cijevi - kao iz razjarena ajnika - suknuo

snijeg
je dim. Dotad su ve svi ugledali i nekog ovjeka krvave glave koji je ustao i iz
sredine dvorane krenuo prema pozornici, a shvatili su i da je neobian miris u
njihovim nosnicama zapravo miris baruta. Slutio se poetak metea, ali su jo uvijek
svi sjedili na svojim mjestima, nijemi i nepomini poput kipova. Svatko se osjetio
samim; bila je to samoa nalik onoj iz runih, tekih snova. Tad je, meutim, posve
neoekivano u prvome redu po prvi put ustala gospoda Nurija, nastavnica knjievnosti
navikla da za posjeta Ankari pogleda ba svu ponudu Dravnog teatra: oduevljena
uvjerljivou kazalinih efekata, nije se mogla suzdrati da ne zapljee. Istoga trena
ustao je i Nedip; izgledao je poput uzbuena uenika koji eli neto rei.
Momci s pozornice zapucae i etvrti put. Prema izvjetaju koji je tjednima paljivo i
u tajnosti sricao major-inspektor naknadno poslan iz Ankare da istrai te dogaaje,
etvrta je paljba usmrtila dvije osobe. Jedna od njih pala je od dva metka (u elo i
oko}: to je bio Nedip. Budui da sam o njegovoj smrti uo i neke druge prie, ne bih
tvrdio da je ba tada poginuo. Ako u izjavama gledatelja iz srednjih i zadnjih redova
postoji toka oko koje se svi slau, to je tvrdnja da je i Nedip nakon tree paljbe
shvatio da se radi o pravim mecima, ali je cijelu situaciju posve pogreno protumaio.
Zato je dvije sekunde prije nego to je ubijen ustao izgovoriti rijei koje su mnogi uli
(ali nisu zabiljeene na video-snimci):
"Stanite, ne okidajte, puke su nabijene!"
Tako je, eto, izgovoreno ono to je itav salon srcem slutio, ali je odbijao prihvatiti
umom. Jedan od pet metaka ispaljenih za prve pucnjave zavrio je u gipsanom listu
lovorike na loi iz koje je etvrt stoljea ranije posljednji ruski konzul u Karsu
obiavao, u drutvu svoga psa, pratiti filmske projekcije. Momak koji ga je ispalio,
Kurd iz Siirta, nije, naime, bio spreman za ubojstvo. Drugi je metak ispaljen sa
slinom strepnjom, ali i pomalo neuko, pa je zavrio u stropu kazaline dvorane nato
je usplahirene gledatelje zasuo prainasti snijeg stodvadesetogodinjih naslaga krea i
boje. Trei metak, preletjevi cijelu dvoranu, zaustavio se ispod stalka za kameru, u
drvenoj ogradi iza koje su nekada siromane armenske djevojke sanjarke s
najjeftinijim kartama stojei gledale moskovske kazaline skupine, akrobate i
komorne orkestre. etvrti je metak izletio daleko izvan kadra te se, probuivi
naslonja jednog sjedala, zabio u rame prodavaa rezervnih dijelova za traktore i
poljoprivredne strojeve, gospodina Muhitina, koji je ondje sjedio sa svojom enom i
obudovje-lom ogoricom: zbunjen maloprijanjom kiom praine i krea, pomislio je
da je i na njega neto palo pa je pogledao u strop. S petim je metkom

157
na sjedalima iza uenika vjerske kole skonao jedan djedica koji je u Kars prispio iz
Trabzona u posjet uvojaenom unuku; metak mu je prvo smrskao lijevo staklo
naoala, a onda i mozak, usmrtivi ga neprimjetno jer je ionako bio zaspao. Zatim je,
izletjevi mu kroz zatiljak, probio naslonja iza kojega se taman provlaio
jedanaestogodinji Kurd, maleni prodava jaja i peciva koji je bas u tom trenu
muteriji pruio neto sitnia: ondje se, eto, zaustavio u kuhanome jajetu u djeakovoj
torbi.
Zato vam te dogaaje opisujem do najmanjih sitnica? Da bih objasnio zbog ega se
veina posjetitelja Narodnog kazalita - mada se po njima pucalo - nije ni pomaknula.
Nitko se, primjerice, nije prestravio gledajui momka koji je za druge pucnjave
pogoen u sljepoonicu, vrat i prsa, malo ponad srca: on se i ranije pretjerano isticao
svojim hrabrim ispadima pa su i tad pomislili da igra stanovitu ulogu u itavoj toj
morbidnoj igri. Jedan od sljedea dva metka zavrio je u prsima nekog drugog, relativno tihog uenika vjerske kole u zadnjim redovima (ki njegove tete bila je prva
djevojka samoubojica u Karsu), a drugi u brojaniku sata za struju, dva metra iznad
projektora; ve je ezdeset godina stajao na zidu, a da nije radio, zakriven pauinama i
prainom. Kako je i za tree paljbe jedan metak zavrio na istome mjestu, majorinspektor je zakljuio da se netko od snajperista odabranih u predveerje toga dana
oigledno nije pridravao zakletve na Kur'an koju su svi poloili: jasno je kao dan, zapisao je, da je jedan od njih izbjegavao pucati po narodu. U majorovu je izvjetaju
nadalje u zagradama spomenuto i da je student koji je nastradao za tree pucnjave,
vatreni mladi islamist, istodobno bio gorljiv i odan agent MIT-ove podrunice u
Karsu, iz ega je izveo zakljuak da njegova obitelj koja je poslije podigla optunicu
protiv drave nije imala valjane pravne osnove za isplatu kompenzacije. Zadnja dva
metka tree pucnjave u istom su trenu pogodila gospodina Rizu, graditelja esme u
mahali Kaleii i miljenika karskih konzervativaca i islamista, i njegova nerazdvojnog
slugu koji je starome gospodinu Rizi sluio umjesto tapa. Doista je teko objasniti
zato je veina publike ak i dok je sluala posljednje izdisaje tih dvaju nerazdruivih
drugova i dalje nepomino gledala u vojnike koji su se pripremali za etvrtu paljbu.
"Mi u zadnjim redovima shvatili smo da se dogaa neto strano", rekao mi je
nekoliko godina kasnije vlasnik jednog pastirskog selita jo uvijek odbijajui
obznaniti ime. "Bojali smo se da e - ukoliko se pomaknemo i privuemo panju - i
nas snai isto zlo, pa smo sjedili na mjestima ne dajui od sebe ni glasa."
Za jedan od metaka iz etvrte pucnjave ak ni major-inspektor nije uspio ustanoviti
kamo je dospio. Drugi je - zna se pouzdano - ranio

Snijeg
mladoga prodavaa iz Anlcarc koji je u Kars stigao ponuditi enciklopedijske sveske i
obiteljske igre na rate. (Dva sata nakon toga preminuo je od gubitka krvi.) Trei je
metak napravio ogromnu rupu u podu loe u kojoj je koar Kirkor izmedijan poetkom dvadesetoga stoljea jedno od najjaih imena armenske trgovake
aristokracije u Karsu - provodio veeri u kazalitu zajedno sa svojom obitelji
zabaurenom u krzno od glave do pete. Prema nekim prenapuhanim priama, dva
metka koja su zavrila u Nedipovu zelenom oku i bijelome elu nisu bila dovoljna da
ga istoga trena usmrte: deko je, navodno, nastavivi gledati prema pozornici, povikao
"Ja vidim!".
Nakon te posljednje paljbe svi su se pokoili od straha: nitko vie nije iao prema
vratima, a povici i vriska zamukoe. Bit e da se i snimatelj izravnoga prijenosa bacio
pod kakav zid jer se kamera - do tada neprestano u pokretu - vie nije micala. Stoga su
karski gledatelji na ekranima mogli vidjeti samo izvoae na pozornici i tihe i paljive
gledatelje u nekoliko prvih redova. No, i to je bilo dovoljno da tv-gledatelji zakljue
kako se u Narodnom kazalitu zbiva neto udno. ak i oni koji su pred pono kraj
televizora zadrijemali od dosade, zadnjih osamnaest minuta programa - otkako je
zapoela pucnjava - nisu mogli skinuti pogleda s ekrana.
Sunaj je bio dovoljno iskusan da moe prepoznati taj trenutak sveopeg interesa.
"Vojnici junaci", rekao je, "vaa je dunost izvrena!" Zatim se elegantno okrenuo
Fundi Eser koja je jo uvijek leala na pozornici, te se teatralnim naklonom nadvio
nad nju i pruio joj ruku; ena je, prihvativi ruku svoga spasitelja, ustala.
Nato je jedan umirovljeni inovnik iz prvoga reda ustao i poeo pljeskati. I nije bio
jedini. ak se i iz zadnjih redova zaulo nekoliko usamljenih aplauza, valjda iz straha,
ili moda iz navike da se, kad se pljee - pljee. Ipak, u dnu dvorane vladala je
ledena tiina. Izgledalo je kao da se svi bore s tekim mamurlukom: neki su se ak
smjekali, zaludivi se milju da su i tijela na samrti samo dio kazalinoga svijeta.
Drugi su pak taman poeli provirivati iz svojih skrovita, kad ih prepade Sunajev glas:
"Sto mislite vi, da je ovo igra?! Dragi moji, upravo ste svjedoili poetku revolucije!"
rekao je prijekornim glasom. "Za nau domovinu spremni smo na sve! Vjerujte asnoj
turskoj vojsci! Vojnici, nosite ove!"
Dva vojnika odvukoe s pozornice dvojicu bradatih "erijatija". I dok su se drugi
vojnici, ponovno repetiravi puke, sputali medu publiku, na pozornicu doletje neki
udan stvor, udan stoga to je po njegovim prebrzim i nelijepim pokretima koji
nikako nisu pristajali pozornici odmah

'59
bilo jasno da taj momak nije ni vojnik ni glumac. Karslije mu se okrenue u nadi da bi
mogao rei kako je sve to su vidjeli bila samo neslana ala. "ivjela Republika!"
izdera se, meutim, on. "ivjela vojska! ivio turski narod! ivio Ataturk!" Zastor se
polako poeo zatvarati, a on je, skupa sa Sunajem Zaimom, istupio dva koraka te
ostao ispred zastora, u dvorani. U ruci je drao pitolj marke Kirikkale; bio je odjeven
u civilno odijelo, ali je na nogama imao vojnike izme. "Prokleti bili nazadnjaci!"
dodao je te se spustio u gledalite. Tu mu se pridruzie jo dvojica naoruana
pitoljima. Proli su kroz dvoranu, gdje su vojnici hapsili uenike vjerske kole;
gledatelje ije su ih oi pratile sa strahom nisu ni taknuli, nego su, uz slogane, odluno
izjurili kroz stranja vrata.
Njihovoj srei i oduevljenju nije bilo kraja. Jer odluka o organiziranju malene karske
revolucije i njihovoj ulozi u njoj donijeta je tek u zadnjem trenu, nakon dugoga
natezanja i pregovaranja. Sunaj Zaim im je bio predstavljen jo one noi kad je doao
u Kars, ali je, bojei se da e prisutnost mranih i sumnjivih, k tome jo naoruanih
grubijana naruiti "umjetniki dojam" njegova djela, itav sljedei dan odbijao
njihovu ponudu o sudjelovanju. Na koncu ipak nije mogao tek tako pregrmjeti
opravdani argument da bi mu za smirivanje bagre koja o kazalitu nije znala ba nita
upravo takav naoruani odred doao kao naruen. Kasnije e se priati kako se Sunaj
Zaim te noi posipao pepelom ne mogavi otkloniti s oiju krv koja je potekla zbog
tih razularenih probisvijeta, ali i to je, vjerojatno, kao i mnotvo drugih govorkanja,
bila tek pria.
Kad sam nekoliko godina nakon te veeri doao u Kars, gospodin Muh-tar, trgovac i
vlasnik prodavaonice, proveo me po Narodnom kazalitu iji je jedan dio bio
ruevina, a drugi pretvoren u skladite Arcelika. Da bi izbjegao moja pitanja o
strahotama revolucionarne noi i nekoliko sljedeih dana, priao mi je kako je u
Karsu jo od armenskoga doba poinjeno nebrojeno mnogo zloina. Kars je, rekao je,
mjesto sviklo pokoljima i zlima svake vrste, a na meni je - ukoliko njegovo bijedno i
nesretno stanovnitvo ne namjeravam gurnuti jo dublje - da po povratku u Istanbul
ne piem o nesretnoj prolosti toga grada, nego o ljepoti njegova istog zraka i
dobroudnosti i prostodunosti njegova svijeta. Dok smo se u kazalinoj dvorani,
srozanoj na mrano i pljesnivo skladite, provlaili izmeu sablasnih hladnjaka,
perilica i pei, pokazao mi je jedini trag prevratne noi: bila je to ogromna rupa od
metka na loi Kirkora Cizmcdijana.

19Kako li je samo lijepo padao snijeg!

No prevrata
PREDVODNIK nasilnike trojke koja je, dok se zastor zatvarao, urlajui projezdila
gledalitem da bi ispraena prestravljenim pogledima nestala u noi, skrivao se pod
nadimkom Z. Demirkol. Svojedobno je bio poznati komunistiki novinar: tijekom
1970-ih pripadao je raznoraznim komunistikim organizacijama u kojima je bio
poznat i kao pisac i kao pjesnik, i - povrh toga i vie od svega - kao "tjelohranitelj",
jer je bio iznimno krupne grade. Kad se osamdesetih u Turskoj dogodio vojni prevrat,
pobjegao je u Njemaku, ali se nakon pada Berlinskoga zida dokopao posebne
dozvole da se vrati u domovinu kako bi pomogao u obrani moderne drave i
Republike od kurdske gerile i "erijatija". Dvojica momaka u njegovoj pratnji nekada
su pripadali nacionalistikim skupinama s kojima se Z. Demirkol 1979. i u
osamdesetima za nonih obrauna na mranim istanbulskim ulicama upoznavao preko
niana; sve su to sad ve bili zaboravili sjedinjeni pustolovnim duhom i zajednikom
misijom u zatiti domovine. Neki su drznici tvrdili da su sva trojica od samoga poetka zapravo radili kao dravne uhode. Svjetina koja je, u nastojanju da iz kazalita
umakne to je prije mogue, nagrnula na stepenice, o njima nije znala ba nita:
smatrali su ih dijelom kazaline igre, tog uasa iji se kraj vie nije dao ni naslutiti.
Kad je Z. Demirkol, izletjevi iz kazalita, ugledao koliko je snijega u meuvremenu
napadalo, poskoio je od sree kao dijete te - u to ime - u zrak ispalio dva metka i
zaurlao: "ivio turski narod, ivjela Republika!" Masa pred kazalitem ve se
rasipala; vidjevi da ni s tom trojkom nema ale, preostali su se trcali uza zidove.
Neki su im se, usplahireni i isprepadani, ak i smijali, a neki zastali kao da im je
neugodno to su se uputili kuama prije nego to je priredba zavrila. Z. Demirkol i
njegovi prijate-

76/
lji potrac niz Ataturkovu aveniju, praeni jekom svojih povika, poput smuenih
pijanaca. Nekoliko je staraca polako - ruku pod ruku - napredovalo zapadajui u
snijeg; kad ih je ivahna trojka sustigla, zakljuili su da im je najpametnije
zapljeskati. Jednako je postupilo i nekoliko oea stupajui pred svojim potomstvom,
stisnutim od hladnoe.
Na uglu Avenije Kuuka Kazim-bega veseli je trio sustigao Kaa. Vidjeli su kako se,
osjetivi da su mu za leima, pomaknuo u stranu pod stabla divlje masline, kao da se
sklanja pred automobilom.
"Gospodine pjesnie", obrati mu se Z. Demirkol, "morate biti spremni ubiti ih prije
nego to oni ubiju vas. Jel' jasno?"
Ka jo uvijek nije imao prilike zapisati pjesmu koja e kasnije dobiti naslov "Mjesto
na kojemu nema Allaha"; u tome ju je trenu zaboravio.
Z. Demirkol i njegovi prijatelji nastavie dalje Ataturkovom avenijom. Da ne bi iao
za njima, Ka skrenu u Crnogorsku aveniju, primijetivi da mu je pjesma u potpunosti
izmakla.
Morili su ga stid i krivnja; isto se tako znao osjeati i kao mladi kad bi naputao
politike sastanke. Tih se sastanenja nije stidio samo zato to je bio bogatako,
bur/.ujsko dijete s Niantaa, nego i zato to se veina izlaganja na njima svodila na
djetinjasta, nerazumna blebetanja. Nadao se da bi mu se odlutala pjesma mogla vratiti;
stoga je, umjesto da se vrati u hotel, odluio jo malo proetati.
Nekoliko ljudi uzrujano prizorima s televizije izvirivalo je kroz prozore. Teko je rei
koliko je Ka uope znao o stranim dogaajima iz kazalita. Pucnjava je poela i prije
nego to se on uspio izvui iz kazalita, ali je mogue da je mislio kako je i ona - kao i
Z. Demirkol i njegovi drugovi - tek dio priredbe.
Nije mogao misliti ni o emu, osim o zaboravljenoj pjesmi. Osjetivi da mu umjesto
nje dolazi neka nova pjesma, ostavio ju je da malo prieka, da se slegne i sazrije.
Iz daljine su se zaula dva pucnja, zagubivi se istoga trena u snijegu, bez odjeka.
A kako je samo lijepo padao taj snijeg! Koliko li je bio krupan, kako nezaustavljiv i
neujan u svome vjenom trajanju! Na irokoj Crnogorskoj aveniji napadao je do
koljena, pretvorivi je u bijelu i tajnovitu kosinu iji se kraj gubio u noi... U lijepoj nekada armenskoj - trokatnici, koja je sada sluila kao opinsko sjedite, nije bilo
nikoga. Ledenice s jednoga stabla sputale su se sve do snijegom skrivenog
automobila, ovijajui ga ipkom od snijega i leda. Dok je prolazio pokraj prazne
armenske jednokatnice prozora okovanih daskama, Ka je, oslukujui svoj dah i
kripu

bnijeg
svojih koraka, zauo kako ga dozivaju srea i ivot, jasno i izazovno kao da ih prvi
put uje. A njemu je bilo jasno jedino to da u sebi ima dovoljno snage da im - okrene
leda.
Maleni park s Ataturkovim spomenikom, nasuprot valijina konaka. bio je prazan. Ni u
defterdarevu sjeditu, najraskonijoj karskoj zgradi izgraenoj za ruske vladavine,
nikoga nije vidio. Sedamdeset godina ranije, kad su se, nakon I. svjetskog rata, iz
Karsa povukli i odredi ruskoga cara i vojska osmanlijskoga padiaha, to zdanje bijae
sreditem i parlamentarnim sjeditem novozasnovane dravice karskih Turaka. Preko
puta joj je stajala jedna stara armenska zgrada; svojedobno je bila palaa predsjednika
spomenute propale dravice, pa se prva nala na meti engleskih vojnika. Danas je u
njoj bilo dobro uvano valijino sjedite: zato je Ka i prije nego to joj se pribliio
skrenuo desno, prema parku. Ba kad je proao kraj jo jedne - nekada armenske kue, lijepe i alosne kao i sve ostale, opazi kako rubom livade s druge strane ulice
polagano napreduje tenk, neujno, kao da ga sanja. Nastavivi dalje, nedaleko od
kole za imame i hatibe ugleda vojni kamion. Na njemu nije bilo mnogo snijega;
zakljui, stoga, da je stigao nedavno. Odnekud se zau pucanj. Odlui se vratiti.
Provue se pokraj straarske kuice zaleenih stakala pred valiji-nim konakom, a da
ga policajci u njoj, zgureni od hladnoe, nisu opazili, te nastavi Avenijom vojske.
Ba kad se naao nasred uzviice, zau nekakvu buku s druge strane ulice. Uspori i
pogleda: dva ovjeka razvaljivala su vrata telefonske centrale.
Kroz snijeg ugleda automobilske farove, a potom zau i dopadljivo e-grtanje lanaca
na njegovim kotaima. Pred telefonskom centralom zasta-de crni civilni automobil: iz
njega iziu onaj razboriti gospodin kojega je vidio naputajui kazalite i jo jedan
naoruani, s vunenom beretkom.
Svi se okupie pred vratima centrale. Zapoe svaa. Stajali su pod ulinom
svjetiljkom, a kako je uo i njihove glasove, Kau nije trebalo dugo da shvati da se radi
o Z. Demirkolu i njegovim prijateljima.
"Kako sad nema klju?!" izderao se jedan. "Pa zar nisi ti glavni direktor centrale?
Zar te nisu ovamo dovezli da presijee veze? Kako si mogao zaboraviti klju?"
"Gradske se telefonske veze ne mogu presjei ovdje, nego u novoj centrali na
Kolodvorskoj aveniji*', odgovori direktor.
"Ovo je revolucija i mi hoemo ui u ovu zgradu", odgovori mu Z. Demirkol. "Ii e
se i u drugu centralu, al' kad mi kaemo. Jel' jasno? Gdje je klju?"

163
"Sinko, ovaj e snijeg za dva dana stati, ceste e se otvoriti, a onda e drava svima
nama ispostaviti raun."
"Ta drava pred kojom se trese, to smo mi!" ponovno se izdera Z. De-mirkol. "Jel'
nee otvoriti?"
"Dok ne dobijem pisanu naredbu, neu."
"Sad e ti vidjet' svog boga", odgovori Z. Demirkol. Izvadi pitolj i ispali dva metka
u zrak. "Dr'te ga! Idemo, s njim pod zid! Vidjet e on kome je rekao 'neu'!"
Te rijei nitko nije uzeo zaozbiljno, ali su njegovi naoruani drugovi gospodina
Redaija ipak odvukli do zida. Zatim su ga povukli jo malo udesno da meci ne
razbiju prozore. Snijeg je u tom kutu bio veoma mek: gospodin direktor je izgubio
ravnoteu i sjeo. Momci su mu se ispriali i pruili mu ruke da ustane. Odvezali su
mu kravatu te mu njome ruke zategnuli na leima. Dok su to radili, govorili su kako
e do zore Kars poistiti od svih izdajica domovine.
Na Demirkolovu zapovijed repetirali su puke i postrojili se pred njim kao streljaki
vod. U tom se asu iz daljine zau pucnjava. (Dopirala je iz vrta prenoita uenika
vjerske kole; vojnici su paljbom u zrak zastraivali uenike.) Svi su zautjeli i malo
priekali. Snijeg je padao cijeli dan, a sad se inilo da e stati. Tiina je bila predivna,
arobna ak. Netko ree da starac (mada uope nije bio star) ima pravo na zadnju
cigaretu. U usta mu stave cigaretu i zapale; dok je direktor puio, bilo im je dosadno
pa su kundacima i izmama poeli udarati po vratima.
"Unitavate dravnu imovinu, teta je", ree gospodin direktor. "Odve-ite me da vam
otvorim."
Kad su krenuli unutra, Ka nastavi svojim putem. uo se pokoji pucanj, ali se na njih
nije obazirao, kao ni na zavijanje pasa. Sav se predao ljepoti i spokoju noi. Pred
jednom starom i praznom armenskom kuom malko je zastao. S potovanjem se
zagledao u ruevine neke crkve i ledenice na udesnim stablima u njezinu vrtu. Pod
beivotnim svjetlom blijedoutih ulinih svjetiljaka sve je izgledalo toliko tuno - kao
prizori iz tunoga sna - da je Ka osjetio krivnju. S druge strane, toj tihoj i
zaboravljenoj zemlji koja ga je darivala pjesmama klanjao se od zahvalnosti.
Nastavivi dalje, naiao je na momka koji je upravo naputao kuu s rijeima: "Idem
vidjeti to se dogaa"; zabrinuta ga je majka s prozora zvala da se vrati. Proao je
izmeu njih. Iz postolarske radnje na uglu Faik-begove avenije ispadoe pred njega
dva ovjeka njegovih godina: jedan je bio krupan, drugi djeaki tanaan. Dvanaest je
godina otkako ta dva ljubavnika dva puta na tjedan lau svojim enama i govore da

Snijeg
idu u ajanu kako bi se zapravo kriomice sastajali u mirisu ljepila toga duana. S
uvijek upaljenog televizora susjeda na prvom katu uli su da je proglaena zabrana
izlaenja na ulicu pa su se uspaniili. Nakon to je, skrenuvi u Faik-begovu aveniju,
proao pokraj dvije ulice, pred duanom na ijoj je tezgi toga jutra gledao ponuene
pastrve ugleda tenk. Jednako kao i ulica, i tenk mu se u arobnoj tiini uinio toliko
beivotnim da je pomislio da je prazan, kadli se poklopac na njemu podignu i pojavi
se jedna glava koja mu naredi da se odmah vrati kui. Ka upita za put do hotela; i
prije nego to mu je vojnik stigao odgovoriti, s druge strane ulice spazi mranu tiskaru
Novosti graninoga grada i shvati kojim mu je putem krenuti.
Toplina hotelskoga zdanja i svjetlost u predvorju ispunie mu srce radou. Na licima
gostiju u pidamama pred televizorom, s cigaretom u ruci, jasno se vidjelo da se
dogodilo neto izvanredno, ali njegove misli
- kao u djeteta koje odbija mrsku temu - proleprae preko svega toga lake i
nesputane. S istim takvim poletom Ka ude u stan gospodina Turgu-ta. Cijelo je
drutvance jo uvijek bilo ondje: sjedili su za stolom i gledali televiziju. Kad ga je
gospodin Turgut ugledao, ustao je i prekorio ga to je tako okasnio: svi su se bili
zabrinuli. Jo je neto rekao, ali je Ka uhvatio Svilin pogled.
"Pjesmu si jako lijepo odrecitirao", rekla mu je. "Bila sam tako ponosna."
Odmah je znao da taj trenutak nee zaboraviti do kraja ivota. Toliko ga je usreila da
je, unato pitanjima drugih djevojaka i munoj znatielji gospodina Turguta, jedva
suspregnuo suze.
"Izgleda da je vojska neto naumila", rekao je gospodin Trugut na znajui bi li se
tome veselio ili alostio.
Stol je bio u potpunom neredu. Netko je u koru od mandarine otresao pepeo cigarete;
vjerojatno je to bilo Svilino djelo. Istu je naviku imala
- sjetio se Ka - i daleka i mlada teta njegova oca, teta Munira; kad je Ka bio mali,
njegova bi je majka zbog toga grdila bez ustezanja, mada u razgovor nikada nije
zaboravljala ubaciti pristojni "molim lijepo".
"Uveli su policijski sat", rekao je gospodin Turgut. "Kaite nam to se to dogodilo u
kazalitu." "Politika me uope ne zanima", odgovorio mu je Ka. Svi su, poevi od
Svile, shvatili da mu je to izletjelo bez ikakve zle namjere, ali je svejedno pregrizao
jezik.
Sad je samo elio sjesti i dugo, dugo, bez ijedne rijei gledati Svilu, ali "atmosfera
revolucionarne noi" zbog koje je cijela kua bila kao na

'65
iglama ni njemu nije davala mira. Ne zato to su mu noi vojnih udara ostale u looj
uspomeni, nego zato to su ga svi neto zapitkivali. Handa je u jednom kutu zaspala.
Kadifa je bila okrenuta prema televizoru (Ka ga nije mogao ni pogledati), a gospodin
Turgut se inio i zadovoljnim i zabrinutim: napokon je doekao da se dogodi neto
zanimljivo.
Ka je malo posjedio kraj Svile drei je za ruku. Zamolio ju je da doe gore u njegovu
sobu. Kad mu je postalo neizdrivo sjediti kraj nje, a da joj se ne smije vie pribliiti,
povukao se u sobu. Doekao ga je ve dobro poznati miris drvenarije. Kaput je
paljivo i brino objesio na vjealicu iza vrata. Upalio je malenu svjetiljku kraj
uzglavlja: umor se, inilo mu se, probijao iz podzemlja, opliui i vukui k sebi ne
samo njegove kapke i itavo tijelo, nego i sobu i cijeli hotel. Zato je, dok je s velikom
urbom u biljenicu smjetao novu pjesmu, osjeao kako su i krevet na kojemu je
sjedio, i hotelska zgrada, i Kars pod snijegom, i itav svijet samo nastavak njegovih
stihova.
Pjesmi je dao ime "No prevrata". Poinjala je uspomenama na djetinjstvo kad bi se
za vojnih udara itava njegova obitelj nou probudila i ustala da bi u spavacicama
sluala govore i mareve na radiju; zavravala se bajramskim sveanim objedima na
kojima su takoer svi sudjelovali. Zato je kasnije mislio da mu ta pjesma nije dola
zbog proivljene revolucije, nego iz sjeanja, pa joj je mjesto na pahuljici svoga
ivota odredio prema tome. Jedna od vanih tema te pjesme je pjesnikova sposobnost
da se - ak i dok se svijet gui u neredu i nemirima - barem jednim svojim dijelom
zadri izvan njega. Samo onim pjesnicima koji su za to sposobni darovano je da
svijetom proputuju poput duhova. A to je toliko teko dostii! Kad je dovrio pjesmu,
zapalio je cigaretu i priao prozoru.

20.
Nek' je sa sreom domovini i narodu!
No koju je Ka prespavao i jutro nakon nje
KA je spavao tono deset sati i dvadeset minuta bez ijednoga prekida. U snu je u
jednom trenu vidio kako pada snijeg. Netom prije toga, vani, iza polunavuenoga
zastora, nad bijelom ulicom snijeg je ponovno poeo padati; u njenoj svjetlosti
ruiastoga natpisa Hotel Snjena palaa inio se udesno mekim, poput paperja.
Odjeci pucnjeva ispaljenih te noi na karskim ulicama smirivali su se u arobnoj
mekoi snijega: moda je i zato Ka itavu no tako mirno spavao.
Tko bi mogao i pomisliti da se samo dvije ulice dalje nalazio ueniki dom kole za
imame i hatibe, a pred njim jedan tenk i dva vojnika kamiona. .. Ni kod njegova
glavnog ulaza, pred eljeznom kapijom koja je jo uvijek uvala uspomenu na vjete
ruke armenskih zanatlija, nita se nije dalo naslutiti. No, kod drvene kapije to se
otvarala prema maturantskim spavaonicama i drutvenoj dvorani, zbivalo se neto
strano... A teklo je ovako: vojnici su se prvo trcali u snijegom pokrivenu bau te su
- da bi uenike probudili - nekoliko metaka odaslali u ledenu no. Uenike, meutim,
nisu zatekli pozaspale; premda su se najvatreniji i najborbeniji meu njima te veeri
zaputili u kazalite (gdje su do tad ve bili i privedeni), ni oni koji su ostali u domu mada neiskusni i nezainteresirani za politiku - nisu mogli ostati ravnoduni kad su na
televiziji vidjeli to se u kazalitu dogodilo: vrata su zabarikadirali stolovima i
klupama te su, izvikujui slogane i bodrei se meusobno povicima "Allahu ekber!",
slono iekivali poetak napada. Kad su potom dva-tri aavca kroz zahodski prozor
vojnike poela gaati vilicama i noevima ukradenim iz blagovaonice i stala mahati
jedinim pitoljem, dolo je do pucnjave: tako je, eto, jedan krhki uenik lijepa lica i
jo ljepa tijela preminuo s metkom u elu. Mlatei ih nemilosrdno, vojnici su ih uplakane i u pidamama - sve

i67
stjerali u autobuse, ne pravei nikakvu razliku izmeu onih neodlunih koji su se
ustanku pridruili samo iz solidarnosti i mladih boraca ija su lica ve bila zalivena
krvlju. Dok su ih vozili prema policijskoj postaji, gusti je snijeg bio razlogom da
gotovo nitko u cijelome Karsu nije ni slutio to se dogodilo.
Veina stanovnika Karsa bila je na nogama, ali se nitko nije sjetio pogledati kroz
prozore i na ulice jer im je svu panju jo uvijek zaokupljala televizija. Izravni
prijenos iz Narodnog kazalita nastavio se i nakon to je Sunaj Zaim objavio da ono
to se odigralo nije bio igrokaz ve revolucija. Dok su vojnici po dvorani sakupljali
galamdije i nosilima odnosili mrtve i ranjenike, na pozornicu se popeo svim
Karslijama dobro znani gospodin Uman, valijin pomonik; glasom uvijek slubenim i
pomalo nervoznim koji je - mada je sad moda i dodatno podrhtavao jer je po prvi put
govorio u izravnom prijenosu - ipak ulijevao povjerenje, dao je na znanje da se u
Karsu proglaava policijski sat koji e biti na snazi do podneva sljedeega dana.
Nakon to je siao s pozornice, nitko se vie na nju nije popeo pa su narednih
dvadeset minuta karski gledatelji promatrali samo kazalini zastor; prijenos se naas
prekinuo, da bi se odmah zatim nastavio: ponovno se pojavio isti taj zastor. Nakon
minute-dvije zastor se poeo polagano otvarati, te su tako gledatelji dobili priliku itavu "no" jo jednom odgledati.
Kod veine gledatelja koji su ne skidajui pogleda s televizora pokuavali dokuiti to
je to snalo njihov grad, ponovljeni prijenos je izazvao strah. Oni sanjivi i napola
pijani pomislili su kako je itav grad uvuen u bezizlazni zaarani krug; drugi su se
prepali da e se cijela no, zajedno sa svim onim ubojstvima, morati jo jedanput
proivjeti. Gledatelji koji su se drali daleko od politike odmah su shvatili da im je
repriza nova prilika da se informiraju o politikom ivotu svoga grada - jednako u
tako godinama kasnije i ja misliti - pa su se smjestili pred televizorima odluni da
nita ne propuste.
I dok su karski gledatelji ponovno gledali kako se Funda Eser, oponaajui jednu
bivu premijerku. ponizno i sa suzama u oima dodvorava gostima iz Amerike, ili
izrugujui reklamu za jedan film sva raspojasana radosno trese trbuhom, posebno
obuena policijska ekipa potiho je upala u opinsko sjedite Stranke narodne
jednakosti u Poslovnom centru Halid-paa; zarobili su istaicu kurdskoga porijekla,
jedinu osobu koja se u taj sat ondje zatekla, i zgrnuli sve to se nalo po ormarima i
ladicama, do zadnjeg papiria. Ista je ekipa potom prohujala gradom u oklop-nome
vozilu zastajui samo kraj kua ije su im adrese iz ranijih nonih

zmjeg
akcija ve bile dobro poznate, i pokupila sve lanove vodstva te stranke optuujui ih
za separatizam i kurdski nacionalizam.
A nisu to bili jedini kurdski nacionalisti u gradu. Tri tijela izvuena iz taksija marke
Murat pronaenoga rano izjutra prije nego to ga je snijeg posvema zatrpao na
poetku puta za Digor pripadala su - prema policijskome izvjetaju - militantima
bliskim I'KK-u. Ta tri mladia, ve poznata policiji jer su mjesecima ranije pokuala
potkopati grad, uznemirila su se vidjevi to se te veeri dogodilo pa su odluila
taksijem pobjei u brda. Vidjevi da je snijeg zatvorio put, uspaniili su se toliko da je
medu njima izbila svaa, nato je jedan od njih aktivirao bombu i tako ih svu trojicu
raznio. Majka jednog od poginulih, istaica u Domu zdravlja, kasnije e podnijeti
albu u kojoj e tvrditi da su njezina sina odvele nepoznate naoruane osobe koje su
im usred noi zakucale na vrata; albu e napisati i brat vozaa taksija jer njegov brat
ne samo da nije bio kurdski militant nego ak nije bio ni Kurd, ali nijedna od tih albi
nee biti prihvaena.
Bilo kako bilo, do zore je itav Kars ipak shvatio da mu se dogodila revolucija.
Gradom su cijele noi - poput dviju mranih, golemih utvara - kruila dva tenka pa je
svima u najmanju ruku bilo jasno da se dogaa neto neobino. Samo, kako se sve to
za veinu njih zbilo na ekranu, k tome jo popraeno snijegom koji im pred prozorima
- kao da je iz kakve bajke - nikako nije prestajao padati, ne moe se rei da je bilo
pravoga straha. Uznemirili su se samo oni koji su bili upetljani u politiku.
Pogledajmo, recimo, primjer gospodina Sadullaha, novinara i etnologa amatera kojega
su svi karski Kurdi veoma potovali. Kako je ve nekoliko puta u ivotu svjedoio
vojnim udarima, im je uo da je proglaena zabrana izlaenja na ulice, zakljuio je
da mu je najpametnije pripremiti se bez oklijevanja za neizbjene zatvorske dane. U
koveg je stavio svoju najdrau pidamu na plave pruge, tablete za prostatu i pilule za
spavanje, vunenu kapu i arape, fotografiju na kojoj mu se negdje u Istanbulu smijei
ki i unue u njezinu naruju, te rukopis za knjigu o kurdskim tualjkama koje je
godinama mukotrpno prikupljao. Zatim je sjeo, i ekao. Popio je sa enom aj i jo
jednom odgledao Pundin trbuni ples. Kad je pono ve poprilino odmakla, netko im
je pokucao na vrata. Gospodin Sadullah se oprostio od ene i uzeo koveg. Na
vratima nije bilo nikoga. Iziao je na snijegom pokrivenu ulicu; dok se u udesnoj
tiini ulice obasjane svjetiljkama boje sumpora s divljenjem prisjeao kako se nekada
kao dijete klizao na potoku Karsu, nepoznata su ga lica ustrijelila u glavu i prsa te se
stropotao u snijeg i na mjestu preminuo.
Prema truplima pronaenim tek mjesecima kasnije, kad se snijeg ve

A69

dobrano povukao, vidjet e se da su te noi poinjeni jo neki zloini, ali, jednako kao
to je postupio i obzirni karski tisak, i ja u nastojati o njima vie ne govoriti i ne
alostiti svoje itatelje. Sto se tie govorkanja da su "nepoznati poinitelji" tih zloina
bili Z. Demirkol i njegovi prijatelji, ne bih rekao da su ona utemeljena, pogotovo ako
se misli na prve sate te noi. Iako im je za to trebalo vie vremena nego to je bilo
planirano, ta je trojka na koncu ipak uspjela presjei telefonske veze, nakon ega je
upala u zgradu Televizije da bi provjerila podrava li njezin program revoluciju.
Potom su se, ve pred zoru, dali u mahnitu potragu za - kako su ga oni zamislili "gromoglasnim narodnim pjevaem" koji zna pjevati junake i zaviajne, pogranine
pjesme. To je tako: revolucija nije prava revolucija sve dok se s televizije i radija ne
zaore takve pjesme.
Proeljali su pastirska selita, bolnice, matematiku gimnaziju i ajane za
ranoranioce da bi odgovarajuu osobu na koncu pronali medu deurnom
vatrogasnom ekipom; tog jadnog ovjeka koji je bio uvjeren da e ga ako ne strijeljati,
a ono barem uhapsiti, odvezli su ravno u televizijski studio pa se Ka toga jutra
probudio oslukujui zbunjen i sanjiv kako se junaki glas toga pjevaa probija, inilo
mu se, sa svih strana: i kroz zidove, i iz gipsanih zidnih ukrasa, i kroz razmaknute
zastore, mada je zapravo dopirao iz televizora u predvorju. Kroz razmaknute zastore u
njegovu sobu visoka stropa udarala je neobino snana i udesna snjena svjetlost.
Dobro je spavao i lijepo se odmorio, ali je jo i prije nego je ustao iz kreveta osjetio
kako mu stanovita krivnja ispija svu snagu i odlunost. Umiljajui da je u tome
hotelu tek obian gost, trudio se uivati u svojoj gostinjskoj sobi i gostinjskoj
kupaonici: umio se, obrijao, svukao pidamu i odjenuo se, uzeo klju s tekim
mjedenim privjeskom i siao u predvorje.
im je na televiziji ugledao narodnog pjevaa i primijetio duboku tiinu koja je
nalegla na grad (u predvorju se razgovaralo apatom), poeo se redom prisjeati svih
dogaaja protekle veeri i svega onoga to mu je vlastiti um do tada skrivao. Hladno
se osmjehnuo deku na recepciji te se, poput uurbana gosta odluna da to prije
pobjegne od toga grada i njegovih grubih politikih obrauna, pourio na doruak. U
blagovaonicu se ulazilo iz predvorja; stupivi u nju u jednom je kutu ugledao punani
ajnik na zadimljenom samovaru, a kraj njega, na tanjurima, tanke krike karskoga
sira i uvele masline koje su odavna izgubile sjaj.
Sjeo je za jedan stol kraj prozora. Zagledao se kroz prozor; medu razmaknutim
zastorima pruala se - u svoj svojoj ljepoti - pusta ulica pod snijegom. U njezinu je
spokoju bilo toliko alosti, da su mu navrla sje-

Snijeg
anja na djetinjstvo i mladenake dane: sjetio se svakog od popisa stanovnitva za
kojih bi zbog zabrane izlaenja ulicama zavladala ista takva pusto, svake akcije
protjerivanja dravnih neprijatelja i svih vojnih udara koji bi cijelu obitelj okupili kraj
radija i televizora. Dok bi s radija svirali marevi i itali se proglasi izvanredne vlasti i
novozavedene zabrane. Ka je uvijek elio sii na puste ulice. Znate kako neki ljudi
vole sveane ramazanske veeri? E, on je upravo tako volio vojne udare i tajnovita,
topla sastanenja na kojima bi se - oko jedne jedine teme - okupljale sve tetke,
strievi, ujaci i susjedi. Da bi barem donekle prikrili zadovoljstvo zbog vojnih udara i
sigurnosti koju su im oni donosili, razgovori burujskih obitelji Kaova djetinjstva
svodili bi se tih dana na duhovita ali prikrivena bockanja svim onim besmislenim
novotarijama koje bi im uslijedile: nikada ne bi zaboravili prokomentirati masovno
bojenje svih istanbulskih kaldrma da bi bile sline zidovima vojarni, ili prisilna
izbrijavanja svih bradonja i dugokosih otpadnika im bi dopali ruku vojnika i
policajaca. Aristokratske istanbulske obitelji s jedne su se strane vojske smrtno bojale,
a s druge si davale za pravo da vojna lica poniavaju, kako zbog bijednog imovnog
stanja i slijepe i nerazumne pokornosti i discipliniranosti, tako i zbog njihova redovito
niskoga porijekla.
Ulica pred Kaovim prozorom nalikovala je onima iz stoljeima naputenih gradova,
ali kad se na njoj pojavio vojni kamion, Ka se ukoio kao zaaran: premda su
djeake godine bile daleko iza njega, pred vojnim vozilom jo uvijek nije mogao
ostati ravnoduan. Uto u blagovaonicu ude nekakav delija po ijem se odijelu moglo
rei da je preprodava mar-ve te posve neoekivano prie Kau, zagrli ga i poljubi u
oba obraza.
"estitam, gospodine!" ree mu. "Nek' je sa sreom domovini i narodu!"
Ka se odmah sjetio da su i kad je on bio mali odrasli, pogotovo oni dobrostojei, jedni
drugima estitali vojne udare, jednako kao to su estitali i bajrame. 1 on je
promrmljao neto kao "Na sreu, na sreu...", postidjevi se i prije nego to mu je to
prelo preko usana.
Kad su se otvorila kuhinjska vrata, Ka je osjetio da mu je lice ostalo bez kapi krvi. Na
vratima se pojavila Svila. Pogledi im se sretoe. Nije znao to bi trebao uiniti. Dolo
mu je da ustane, ali mu se Svila osmjehnu i odmah okrenu ovjeku koji je maloprije
stigao. Nosila je pladanj s filda-nom i tanjuriem. Spusti ih pred tog ovjeka. Kao
konobarica.
Kaa spopade beznae, kajanje i - opet - krivnja: krivio je samoga sebe to Svilu nije
pozdravio na odgovarajui nain, ali je odmah shvatio da se i/a te krivnje skriva neto
drugo i da to drugo vie nee moi skrivati pred sobom. Sve to je prethodnoga dana
uinio, sve je bilo krivo: i to

171
to je tako naprasno zaprosio enu koju uope ne poznaje, i to se s njom ljubio
(dobro, to je bilo vie lijepo nego krivo), i to se ponaao kao kakvo izbezumljeno
zaljubljeno derite, i to ju je za zajednikom veerom drao za ruku... I da je barem
ostao na tome! Ne, nego se jo i napio i pred svima bez imalo stida - kao da je
najobiniji Turin - pokazao da kraj nje svoje nagone ne moe drati pod kontrolom.
Uope nije znao to bi joj sad trebao rei pa je poelio da zauvijek ostane "konobariti"
oko susjednog stola.
"aj!" viknu grubim glasom marvenski trgovac. S praznim pladnjem u ruci, Svila se
bez imalo nelagode uputi prema samovaru. Posluivi ga ajem, krenu prema Kaovu
stolu, a Ka osjeti kako mu srce otkucava ak i u nosu.
"to je?" nasmije mu se. "Jesi mogao spavati?"
Ka se prepadne te aluzije na jueranju veer i jueranju sreu. "Izgleda da ovaj
snijeg nikad nee stati", protisnu.
Malo su se gledali. Ka shvati da nita nee moi rei, a ako to i pokua, zvuat e
neprirodno. Zato se zagleda u njezine blago izboene krupne smee oi, dajui do
znanja da je to jedino za to je u tom trenu sposoban. 1 Svili doista bude jasno da je
on u stanju posve drugaijem od jueranjega, i da je pred njom neka posve druga
osoba. A Ka shvati da je ona naslutila tamu u njemu, i da ga razumije. I da bi zato kraj
nje mogao ostati do kraja ivota.
"Nee stati, da, izgleda da nee stati", odgovori mu oprezno.
"Nema kruha", ree Ka dalje.
"Ah, oprosti." Ode do stola kraj samovara. Ostavi pladanj i uze rezati kruh.
Nije mogao izdrati napetost, zato je rekao da nema kruha. A sad je gledao za njom
mislei kako je i sam mogao ustati i odrezati kruha. Svila je na sebi imala bijelu vestu,
dugu smeu suknju i irok remen. Takvi su remeni bili moderni sedamdesetih: odavna
ih nije viao. Struk joj je bio tanaan, bedra savrena. Visina joj je odgovarala
njegovoj. Svidjeli su mu se ak i njezini glenjevi, i znao je da e, ako je ne povede u
Frankfurt, do kraja ivota patiti sjeajui se koliko je bio sretan drei je za ruku,
ljubei je i ozbiljno i sa smijekom, i alei se s njom.
Vidjevi da je njezina ruka zaposlena rezanjem kruha zastala, pogledao je u stranu
prije nego se okrenula. "Stavit u vam na tanjur sir i masline", rekla mu je. Shvatio je
da mu se obraa sa "vi" zato to u blagovaonici nisu bili sami. "Da. molim", obratio se
i on ostalim gostima. Kad su se pogledali, s lica joj je proitao da je itekako svjesna
da ju je s leda odmje-

Snijeg
ravao. Uvidio je da je Svila jako dobro upuena u muko-enske odnose i sve nijanse
te zakuaste diplomacije kojom on sam nikada nije uspio ovladati, pa se uplaio. A
ionako ga je ve muio strah da bi mu ona mogla biti jedina prilika da dostigne sreu.
"Kruh su dovezli maloprije, u vojnom kamionu", rekla mu je poklo-nivi mu
srceparajui smjehuljak. "Gospoda Zahida nije mogla doi zbog policijskog sata pa ja
pazim na kuhinju... Sva sam se sledila kad sam ugledala vojnike."
Jer vojnici su, toboe, mogli doi i po Handu ili po Kadifu. Pa ak i po oca.
"Iz bolnice su pokupili deurne istaice i odvezli ih u kazalite da poiste krv",
proaputala je. Sjela je na stol. "Napali su studentske domove, kolu za imame i
hatibe, stranaka sjedita..." I ondje je bilo mrtvih. Priveli su na stotine ljudi, ali su
neke toga jutra pustili. Njezin apat, tako svojstven danima tekih politikih
previranja, vratio je Kaa dvadeset godina unatrag, u studentsku kantinu: sjetio se kako
su se i ondje takve prie o zlostavljanjima i okrutnim zloinima prepriavale apatom
u kojemu se moglo naslutiti i srdbu i tugu, ali i svojevrstan ponos. A on bi tad,
muen krivnjom i crnim beznaem, poelio da se samo to prije vrati kui, da ita
knjige i zaboravi da ivi u Turskoj. Sad je pak, elei da Svila to prije prekine s tim
priama, ve bio pripremio jedno "Ba strano, uasno!"; ta mu se reenica vrtjela po
ustima, ali nikako nije smogao hrabrosti izgovoriti je jer je znao da e zvuati
neuvjerljivo, pa je samo i dalje, potiten, pokorno vakao svoj kruh i sir.
I tako, dok je Svila i dalje aputala da je vozilo poslano u brdska kurdska sela po
oeve koji su trebali identificirati pobijene sinove, uenike vjerske kole, zapelo
negdje na pola puta, da je vlast dala dvadeset i etiri sata za predaju oruja i da su
zabranjeni teajevi Kur'ana i sve politike aktivnosti, Kaove su oi lunjale po
njezinim rukama, oima, lijepom tenu njezina vrata i svijetlokestenjastoj kosi koja je
po njemu padala. Bi li je mogao zavoljeti? Pokuao ih je na tren zamisliti u
Frankfurtu: etali su po Kaiserstrasseu, otili u kino, poslije se vratili kui. Ne, oaj je
ipak bio jai. Jer pred njim je stajala koarica s kruhom koji je narezala na debele
krike kako se to radi po sirotinjskim kuama, i jo ga - o, uasa! - sloila u piramidu,
ba kao u kakvoj gostionici.
"Moe li, molim te, priati o neemu drugom?" zamolio ju je paljivo. Ba je
govorila o nekom ovjeku, njihovu drugom susjedu, otkucanom pa uhapenom dok se
pokuavao provui kroz stranje dvorite; uutjela je s razumijevanjem.

U3
U njezinim oima ugledao je strah. "Juer sam bio jako sretan, zna i sama. Nakon
tolikih godina napokon sam poeo pisati", pokuao je objasniti. "Ali sad ne mogu
podnijeti te prie."
"Pjesma koju si juer odrecitirao jako je lijepa", odgovorila je.
"Mogu li te neto zamoliti, prije nego to me alost potpuno svlada?"
"Reci."
"Idem sad gore u svoju sobu", rekao je. "A ti doi malo kasnije, i uzmi moju glavu
medu svoje ruke. Samo malo, ne mora dugo."
Vidjevi u njezinim preplaenim oima da za takvo to nije sposobna, ustao je i prije
nego to je to dorekao. Bila je provincijalka, tamonja cura; bila mu je strana, a on ju
je zamolio neto to netko tko mu je stran ne moe razumjeti. Da barem nije izlanuo
tu glupost pa ne bi morao vidjeti zbunjeno lice te ene... Dok je grabio uza stube,
krivio je samoga sebe to se uvjerio da bi se u nju mogao zaljubiti. Uao je u sobu,
bacio se na krevet i pomislio koja je budala bio kad se iz Istanbula uputio u Kars, i
koliko je pogrijeio time to je uope doao u Tursku. Sjetio se svoje majke koja ga je,
da bi mogao ivjeti "normalno", uvijek odgovarala od poezije i knjievnosti... Da ga
sad vidi kako u svojoj etrdeset i drugoj godini ivotnu sreu vee uz enu koja u
nekom Karsu "pazi na kuhinju" i kruh ree u panjeve, to bi mu rekla? to bi mu otac
rekao da je mogao uti svoga sina dok je kleei pred nekim ejhom koji se u Kars
dovukao iz tko-zna-koje selendre priao o Allahu plaui kao kia? Vani je opet
poeo padati snijeg; uz prozor su polako klizile krupne, tune pahulje.
Netko je pokucao na vrata: poletio je da ih otvori, opet pun nade. Bila je Svila, s
posve novom priom: dolo je vojno vozilo, iz njega su izila dvojica od kojih je
jedan vojnik. Trae Kaa. Rekla im je da je ovdje i da e ga obavijestiti.
"Pa dobro", rekao je Ka.
"Ako hoe, mogu te dvije minute izmasirati onako kako si me zamolio", rekla je
Svila.
Ka ju je povukao unutra, zatvorio vrata, jednom je poljubio te posadio na uzglavlje
kreveta. Legao je na krevet i spustio glavu na njezino krilo. Neko su vrijeme ostali
tako, u tiini, gledajui kroz snijeg vrane to su etkale po krovu nasuprotne zgrade,
opinskoga sjedita izgraenog prije stotinu i deset godina.
"Dobro je. dosta, hvala", rekao je Ka. S vjealice je brino skinuo svoj pepeljasti
kaput i iziao. Dok se sputao niza stube, pomirisao ga je i na trenutak s enjom
pomislio na svoje ivovanje u Njemakoj, u svim njegovim bojama. Onoga dana kad
je u Kaufhofu kupio taj kaput, pomogao

mu je neki momak koji je radio la blagajnom. Kad je dva dana kasnije bio doao uzeti
kaput nakon skraivanja, jo ga je jednom vidio: zvao se Hans Hansen. Sjetio se da ga
je - moda ba zbog tog pretjerano njemakog imena i plave kose - nekoliko puta
vidio i nou, izmeu dva sna.

21.
Ali ne poznajem ni jednoga!
Ka u hladnim, stranim odajama
Po Kaa su poslali jedan od onih starih vojnikih kamiona kakvi su se ak i u to
vrijeme rijetko viali po Turskoj. U predvorju ga je doekao pomlad ovjek u civilu,
svijetloga tena i orlovskog nosa. Odveo ga je do kamiona i posadio sprijeda u sredinu,
a sam sjeo uz njega, kraj vrata. Kao da se hojao da bi Ka mogao otvoriti vrata i
pobjei. Ali prema Kau se ponaao pristojno i nije propustio nijednu priliku za uljudni
"molim lijepo", a to je, zakljuio je Ka, znailo da taj momak nije iz policije, nego je
vjerojatno MIT-ov oficir, to je, mislio je dalje, moglo znaiti da ga ne planiraju
zlostavljati.
Polako su napredovali kroz bijele, ukleto prazne ulice. Vozaka je ploa bila puna
pokvarenih brojanika, kazaljke su mirovale. Kako je vozako mjesto bilo poprilino
visoko, Ka se mogao sasvim lijepo navirivati u kue. Televizori su posvuda radili, ali
je gotovo cijeli grad navukao zastore i zatvorio se u sebe. inilo se da ga voze po
nekom posve drugom gradu; dremljivi brisai tekom su im mukom otvarali pogled
na njegove bajkovite ulice, stare ruske kue i stabla divljih maslina svinutih pod snijegom - prizore koje su, uinilo se Kau, i voza i njegov drug orlovskoga nosa
promatrali kao zaarani.
Zastali su pred policijskom postajom; u kamionu su dobrano promrzli pa su bez
oklijevanja uletjeli unutra. Ni postaja nije sliila onoj prethodnoga dana: toliko je bila
natiskana i tako uznemirujue iva da se Ka, iako je za takvo to bio spreman,
preplaio. Na svakom mjestu gdje zajedno radi prevelik broj Turaka mora zavladati
takav udan nered i bezrazlono komeanje. Pred oima su mu proletjele slike s
hodnika po sudnicama, s ulaza na stadione i autobusnih kolodvora. Samo... Ovdje se
osjealo jo neto, neto to ga je podsjetilo na teki bolniki miris

Snijeg
protkan jodom: bio je to zadah uasa i smrti. Slutio je da je tamo negdje, negdje
sasvim blizu mjesta na kojemu je stajao, netko muen, i dua mu se stisnula od
krivnje i straha.
Dok su se penjali stepenicama kojima je dan ranije proao s Muhta-rom, instinkt mu
je govorio da bi mu bilo jako pametno usvojiti barem neto od samouvjerene
oputenosti ljudi koji su pod tim krovom bili bog i batina. Po pisaim strojevima u
uredima lupkalo se punom parom, kroz otvorena vrata ulo ih se i na hodnicima;
slubenici su se iz svega glasa derali u toki-vokije i sa stubita se dovikivali s
ajdijom u predvorju. ekajui u redu na ispitivanje, na klupama postavljenim pred
vratima, sjedili su djeaci iz vjerske kole. Lisiinama su bili povezani jedan za
drugoga; odjea im je bila istrgana, a lica u modricama. Refleksno je okrenuo glavu
da mu se pogled ne susretne s njihovima.
Uveli su ga u sobu nalik onoj u kojoj je bio s Muhtarom; reeno mu je da e ga, iako
je prethodnoga dana pregledavajui fotografije rekao da nije vidio lice ubojice
direktora Instituta, odvesti u podrum da mu pokau pohapene mlade islamiste. Tko
zna, moda je ubojica meu njima. Bilo je oito da je nakon "revolucije" policija
prela pod MIT-ovu kontrolu i da su odnosi meu njima zategnuti.
Tajni agent okrugla lica postavio mu je pitanje gdje se nalazio dan ranije, oko etiri
popodne.
Ka je smrtno problijedio. Jedva da je izrekao "Savjetovali su mi da se susretnem sa
ejhom, Saadetin-efendijom", kad ga gospodin okrugla lica prekinu rijeima: "Ne, ne,
prije toga!"
Zautio je, pa ga je agent podsjetio da se u taj sat bio naao s Modrim. Pretvarao se da
mu je neugodno to je nepotrebnim propitivanjem postidio Kaa kad je od samoga
poetka ionako sve znao. Ka se ipak potrudio da i tu namjetenu nelagodu prihvati
kao znak dobrih namjera. Da je na mjestu tog agenta bio obian policijski slubenik,
ne samo da bi ga otvoreno popijuvao zato to je pokuao lagati, nego bi, prsei se i
otpuhujui mu u lice, jo satima tupio o policijskoj sveopoj i nepogreivoj
obavijetenosti.
Nabacivi suosjeajan izraz, agent mu je oinski objasnio da je Modri ozloglaen
terorist i svirep zavjerenik: zakleti neprijatelj drave oslonjen na podrku iz Irana.
Nema sumnje da je on ubio televizijskog voditelja, zbog toga je za njim raspisana i
potjera. Mota se po cijeloj Turskoj: kud on proe, fundamentalistike organizacije
niknu kao gljive. "Tko vas je doveo do njega?"

>77
"Neki uenik iz kole za imame i hatibe, ne znam mu ime", rekao je Ka.
"Pokuajte sad i njega prepoznati", rekao mu je agent mjeseeva lica. "Paljivo ih
odmjerite. Gledat ete kroz pijunke na elijskim vratima; ne bojte se, ne mogu vas
prepoznati."
Poveli su ga niz iroko stubite. Vie od sto godina ranije, dok je u toj elegantnoj,
visokoj zgradi bila smjetena bolnica armenske zaklade, podrum se koristio kao
spremite za ogrjev i spavaonica bolnikih spremaica. etrdesetih je godina itavo to
zdanje prenamijenjeno u dravnu gimnaziju; tad su sporedni podrumski zidovi
porueni i tu je bila blagovaonica. Mnogi karski djeaci - budui marksisti i
neprijatelji Zapada - u tom su prostoru s ajranom svarenim od UNICEF-ova mlijeka u
prahu po prvi put progutali tablete ribljega ulja od ijeg su im se ogavnoga smrada
okretali eluci. Kasnije je jedan dio toga podruma pretvoren u maleni zatvor, u etiri
elije kojima se prilazilo iz kratkog hodnika.
Policajac je paljivo i leerno - jer mu oito nije bilo prvi put da to radi - na Kaovu
glavu stavio oficirsku kapu. MIT-ov agent orlovskoga nosa koji ga je pokupio iz
hotela mudrijaki mu je pojasnio: "Kad vide oficirsku kapu, premru od straha."
Kad su se pribliili prvoj eliji zdesna, policajac svom snagom potegnu maleni
prozori na njenim eljeznim vratima i viknu: "Mirno! Komandant!" Ka pogleda
unutra kroz otvor ne vei od ake.
U eliji u koju ne bi stao ni prostraniji krevet ugleda pet osoba. Moda ih je bilo i
vie; zgurali su se jedan na drugoga. Svi su bili naslonjeni na prljavi nasuprotni zid;
kako jo nisu proli vojsku, stav "Mirno!" zauzeli su kao djeaci u igri, a oi vrsto
zatvorili jer su ih tome prethodno poduili prijetnjama i batinama. (Ka je ipak osjetio
da ga neki od njih gledaju.) Iako je od "revolucije" prolo tek jedanaest sati, svi su bili
oiani do glave; lica su im bila izobliena od oteklina. elija je bila svjetlija od
hodnika, ali su mu se svi inili jednakima. Otupio je od alosti, od srama i straha.
Ipak, ni jedan od njih nije mogao biti Nedip, a to ga je barem malo oraspoloilo.
Ni u drugoj i treoj eliji nikoga nije prepoznao. MIT-ovac ga je odmjerio i rekao:
"Nemate se ega bojati. Ionako ete, im se putovi otvore, odavde nestati."
"Ali kad vam kaem da ne poznajem ni jednoga!" odgovorio mu je Ka pomalo
otresito. U etvrtoj su mu eliji neki izgledali poznato: tono se sjeao da je jednog od
njih vidio kako se dere tijekom Fundina nastupa.

Snijeg
a i drugi je neto izvikivao. askom je pomislio da bi moda bilo dobro da ih prijavi:
pokazao bi da je spreman na suradnju s policijom, pa bi se, kad naiu na Nedipa,
mogao lake pretvarati da ga ne poznaje (a krivnje tih djeaka ionako nisu bile
ozbiljne).
Ipak, nikoga nije prijavio. Iz jedne elije obratio mu se neki djeak okrvavljena lica.
"Komandante", viknuo mu je. "nemojte da mi majka sazna!"
Te mladie vjerojatno i nisu zlostavljali orujem, nego su ih, poneseni oduevljenjem
prvih sati revolucije, mlatili samo akama i izmama. Ni u zadnjoj eliji nije vidio
nikoga tko bi nalikovao ubojici direktora Instituta. A nije bilo ni Nedipa pa mu je
laknulo.
Kad su se vratili gore, postalo mu je jasno zato su se mjesecoliki agent i njegovi
nadleni svim silama eljeli dokopati direktorova ubojice: to bi mogli prikazati kao
prvi ulov revolucije te ga, moda, u to ime i javno objesiti. U sobu se u meuvremenu
bio smjestio i neki umirovljeni major. Vani je jo vladao policijski sat, ali se on
nekako uspio provui do policijske postaje: doao je zatraiti da oslobode njegova
privedenog neaka. Molio je da, ako je ikako mogue, mladia barem ne zlostavljaju;
ako mu se, rekao je, ve u tim njenim godinama drutvo ogadi, kako e dalje?
Djeakova siromana majka, nastavio je, nasjela je na la da drava svim uenicima
besplatno dijeli jakne i kapute pa je sina dala u kolu za imame i hatibe, premda im je
obiteljska tradicija prorepublikanska i kemalistika.
"Gospodine majore, nikoga se ovdje ne zlostavlja", prekinuo ga je mjeseev agent, a
zatim Kaa povukao u kut: ubojica i sljedbenici Modrog (prvoga je, oito, ubrajao
meu druge) mogli bi moda biti medu zarobljenicima na Veterinarskom fakultetu.
Tako se, eto, dogodilo da se Ka jo jedanput naao u onom istom vojnikom kamionu,
i opet u drutvu agenta orlovskoga nosa. Vonja ga je barem malo smirila: ulice su
bile lijepe i prazne, uspio se izvui iz policijske postaje, a k tome je jo i zapalio
cigaretu. Sam je sebe uvjeravao da se potajno veseli i vojnom udaru i tome to mu
domovina nee zavriti u islamistikim akama. Nije namjeravao odustati od zakletve
da ne surauje s policijom i vojskom pa si je tako umirivao savjest. Uto ga kao grom
iz vedra neba udari jedna nova pjesma te se zaprepaujue i neobjanjivo vedar
okrene MIT-ovu orliu: "Hoemo li svratiti u neku ajanu na aj?"
U gradu se na svakom koraku nailazilo na ajane, ta jedina utoita za nezaposlene
bijednike, ali ih je veina - zbog policijskog sata - bila zatvorena. Ipak, u Kanalskoj
ulici ugledae jednu oko koje se dimilo:

179
ajdija nikako nije oekivao da bi u njegovu ulicu mogao zalutati vojni kamion. Uz
egrta koji je ekao kraj policijskog sata, unutra su u jednom kutu sjedila jo trojica
mladia. Kad su ugledali dva civila - od kojih je jedan imao oficirsku kapu - skoie
na noge.
MIT-ovac orlovskoga nosa iz kaputa izvue pitolj te mladie postroji uza zid
zakriven ogromnim vicarskim pejzaom (tako profesionalno da mu je i Ka skinuo
kapu), pretrai ih i pokupi im osobne iskaznice. Vidjevi da nee ii dalje od toga, Ka
sjedne za stol kraj hladne pei i bez imalo napora zapie novu pjesmu.
Kasnije e joj dati naslov "Ulice od sna". Polazna su joj toka snjene karske ulice, ali
njezinih trideset i est stihova prolazi i ulicama staroga Istanbula, ukletim i
naputenim armenskim gradom Anijem, i pustim, stranim i udesnim gradovima iz
Kaovih snova.
im je zavrio pjesmu, na crno-bijelom televizoru ugleda jo jednu reprizu
revolucionarne kazaline noi koja se nastavila na jutronjeg junakog pjevaa. Kako
je vratar Vural tek zapoinjao s pobrojavanjem svojih ljubavi i tunih golova,
pomislio je da e dvadeset minuta kasnije moi vidjeti svoj nastup, to bi biia prilika
da se prisjeti zaboravljene i nezapisane pjesme.
Uto kroz stranja vrata u ajanu udu jo etiri osobe: MIT-ovac ponovno izvue
pitolj te i njih postroji kraj zida. Vlasnik ajane, Kurd, ustane braniti ih, pokuavajui
uvjeriti "komandanta" da ti ljudi nisu prekrili zabranu o izlasku na ulice jer su se do
ajane provukli kroz dvorita i vrtove.
MIT-ovac intuitivno zakljui da bi njihove prie trebalo provjeriti. Jedan od
pridolica ionako nije imao osobnu iskaznicu, a k tome se i pretjerano i sumnjivo
tresao. Pozove vozaa i povjeri mu mladie jo uvijek postrojene kraj zida te naredi
sumnjivcima da ga istim putem odvedu do svoje kue. Strpavi biljenicu u dep, i Ka
potra za njima: kroz stranja vrata izioe na ledeno dvorite zatrpano snijegom,
preskoile jedan niski zid, popee se uz tri zaleene stepenice te - praeni laveom psa
na lancu - sioe u betonski podrum, siv i neugledan, kakav imaju gotovo sve karske
kue. Zapahnu ih smrad ugljena i zadah sna. Kraj velike i glasne pei za centralno
grijanje ugledae nastambu sklepanu od kartona i sanduka za povre: njihov se
predvodnik uvue u nju. I Ka se naviri unutra; ugleda natprirodno lijepu mladu enu
bijeloga lica koja je ondje spavala te instinktivno okrenu glavu. ovjek bez osobne
prui MIT-ovcu putovnicu. Pe je toliko glasno zavijala da Ka nije mogao uti to
govore, ali je vidio da je taj ovjek malo potom izvukao jo jednu putovnicu.

Snijeg
Kasnije je doznao da su to dvoje ljudi Gruzijci: u Tursku su doli u potrazi za poslom.
Kad su se vratili u ajanu, MIT-ovac je postrojenim mladiima vratio osobne
iskaznice, a oni su se odmah dali u ogovaranje tog ozloglaenog para: ena je
tuberkulozna, ali se bavi prostitucijom, rekli su. Nitko iz grada ne bi s njom legao pa
su joj glavne muterije posjednici s pastirskih selita i trgovci koom koji se s
vremena na vrijeme poslom sputaju u grad. Mu joj je, kao i svi drugi Gruzijci,
spreman raditi i u pola cijene, pa kad se - jednom u sto godina - u gradu pojavi kakvo
slobodno radno mjesto, njega zaposle, a Turci ostanu kratkih rukava. Toliko su krti
da nee plaati hotel, nego su se nagodili sa spremaicom iz Vodovoda da joj za taj
umez mjeseno daju pet amerikih dolara. A pria se da e kad se vrate u svoju
zemlju kupiti kuu i do kraja ivota vie nita nee morati raditi. Kutije su pune
konih stvari koje su pokupovali za badava pa e ih prodavati u Tbilisiju. Dva puta su
ih protjerali preko granice, a oni su se opet nekako snali i vratili u tu svoju "kuu".
Policija samo gleda odakle bi mogla izvui mito i nita im nee: na novoj je upravi,
znai, da Kars poisti od takvih parazita.
I tako, dok su ispijali ajeve koje im je vlasnik, poaen i zadovoljan, ponudio, ti su
mladii, nezaposleni i oajni, sa svakom orlievom rijei i ohrabrujuim pogledom
bili za korak blie njihovu stolu da bi na koncu pred njih prostrli sva svoja oekivanja
od vojnog udara, sve elje i pritube na trule stare vlasti, i mnotvo traeva dovoljno
preciznih da bi ih se moglo smatrati izvjetajem tajne slube: spomenuli su klanje
nelegalno nabavljenih ivotinja, raskrinkali prljave poslove u Tekelovu skladitu,
pobrojali poslodavce koji preko Armenije u hladnjaama dovoze ilegalne radnike pa
ih smjetaju po barakama: ti im jadnici rade po cijele dane, a nije se jednom dogodilo
da ih na koncu potjeraju bez prebijene pare... inilo se da ti jadni mladii uope nisu
shvatili kako je "vojni udar" bio usmjeren protiv islamista koji su bili nadomak
izbornoj pobijedi i protiv kurdskih nacionalista. Ponaali su se kao da je sve ono to se
u Karsu dogodilo od prethodne veeri uinjeno zato da bi se napokon prekinulo s
nezaposlenou i nemoralom: kao da e im vojni udar namai posao.
Kad su se ponovno nali u kamionu, Ka je u jednom trenu krajikom oka pogledao
MIT-ovca: momak je izvukao Gruzijkinu putovnicu i kri-om gledao sliku. A Ka je
osjetio takav stid da je poelio nestati.
im su uli na Veterinarski fakultet, vidio je da je na njemu stanje mnogo tee nego u
policijskoj postaji. Na njegovim ledeno hladnim hodnicima samilost nije imala to
traiti. Bilo je ondje svega: i kurdskih nacionalista, i ljeviarskih terorista sklonih da
svoje stavove izraavaju

i8i
bombama, i ponajvie onih ija su se imena nala u MIT-ovoj arhivi zbog
simpatiziranja neke od prvih dviju skupina. Policajci, vojnici i javni tuitelji cijedili su
sve mogue sudionike spomenutih dviju skupina kao i sve one koji su kurdskoj gerili
pomagali da se iz planina provue u grad. Za takve nije bilo milosti: u usporedbi s
njima, brutalne metode kojima su podvrgavali islamiste izgledale su kao djeja igra.
Neki visok, glomazan policajac Kaa je suosjeajno uhvatio pod ruku - kao da je starac
pa ne moe hodati - te ga proveo kroz tri uionice u kojima su se obavljali prestrani
poslovi. Moj im je prijatelj u svojim kasnijim biljekama dodijelio svega nekoliko
redaka pa u se i ja truditi da o svemu to je ondje vidio kaem to je manje mogue.
Nakon to je samo dvije-tri minute gledao muenike u prvoj uionici, pomislio je
koliko je ovjekov put na ovome svijetu kratak. Potom su mu, dok je gledao netom
obraene ispitanike, pred oima - kao da spava - oivjele sve one elje i snovi o
dalekim vremenima, o nepoznatim civilizacijama i jo neotkrivenim zemljama. I on i
svi muenici u toj sobi doli su do kraja darovana im ivota; sagorjeli su kao svijea i
toga su bili savreno svjesni. Tu e odaju Ka u svojim biljekama nazvati utom
sobom.
U drugoj je uionici, inilo mu se, ostao krae. S nekima se pogledao u oi i sjetio se
da ih je prethodnoga dana vidio u jednoj ajani; od krivnje je pogledao u stranu.
Osjeao je da oni vie nisu ondje, da su u dalekoj zemlji snova.
U treoj uionici -ve oamuen jaucima i jecajima, i nepodnoljivom tiinom svoje
due - osjetio je da postoji sila koja uva sve znanje; pred ljudima ga skriva i stoga
ovjekov put ovim svijetom nije nita osim patnje. Uspio je nikoga ne pogledati u oi.
Gledao ih je. ali nije vidio ono to mu je bilo pred oima; vidio je samo boju koja mu
je zaokupljala sve misli. A kako je ona bila najblia crvenoj, tu e prostoriju nazvati
crvenom sobom. Misli koje su mu darovane u prethodne dvije prostorije - da je ivot
kratak, a ljudski rod okuen krivnjom - u toj su mu se sobi sjedinile pa je, unato
prestranim prizorima pred sobom, uspio ostati priseban.
Dok su naputali Veterinarski fakultet a da opet nikoga nije prepoznao, bio je svjestan
sumnjiavosti i nepovjerenja koje je time izazvao kod svojih pratitelja. Ni ondje nije
naiao na Nedipa i to mu je dalo toliko sigurnosti da je - kad je MIT-ovac rekao kako
bi jo trebali svratiti i u mrtvanicu Bolnice socijalnog osiguranja - poelio da i to
obave to je prije mogue.
U mrtvanici smjetenoj u bolnikome podrumu prvo su mu pokazali

snijeg
najsumnjivije tijelo. Bio je to mlad islamist koji je pogoen s tri metka dok je
prosvjedovao tijekom druge paljbe. Ka ga, meutim, nikada prije nije vidio. Njegovu
se lesu oprezno primaknuo i pogledao ga paljivo i s potovanjem, samo to ga nije i
pozdravio. Drugi le, tijelo siunog djedice, lealo je na mramoru kao da se usukalo
od hladnoe. Kroz lijevo mu je oko proao metak pa mu se ona duplja, ispunjena
zgruanom krvlju, pretvorila u crnu rupu. Policija tad jo nije znala da je taj djed iz
Trabzona i da je doao u posjet unuku vojniku, a bio im je sumnjiv i zbog niska rasta.
Kad je priao treem tijelu, s optimizmom je pomislio na Svilu i njihov ponovni
susret. 1 tome je tijelu jedno oko bilo iznakae-no. Zaudio se podudarnoj sudbini
leeva. Pribliio se da bolje pogleda bijelo lice tog mrtvog mladia i - u njemu se
neto slomilo.
Bio je Nedip. Ono isto djetinje lice. Iste one usne, spremne za novo djetinjasto
pitanje. Ka osjeti hladnou i tiinu bolnice. Isti mladenaki pristii. Isti kukasti nos.
Ista ona zamazana kolska jakna. Poboja se da e zaplakati. Strah ga zavara pa mu
suze ne potekoe. Nasred ela na koje je dvanaest sati ranije prislonio dlan, crnjela se
rupa od metka. Ali ono to je njegovu tijelu davalo mrtvaku crtu nije bila
ledenoplavkasta bjelina lica, nego njegova kruta ukoenost: leao je ondje kao daska.
Kaovim mislima proletje zahvalnost: bi mu drago to je iv. I to ga udalji od Nedipa.
Pri-gnu se k njemu, razdvoji ruke koje je drao na leima, uhvati Nedipa za ramena i
poljubi ga u obraze. Bili su hladni, ali jo uvijek mlohavi. Poluotvoreno zeleno oko
gledalo je Kaa. A on se sabere i ovjeku s orlovskim nosom objasni da ga je taj
"prijatelj" prethodnoga dana zaustavio na ulici, povjerio mu da pie znanstvenofantastini roman, i odveo ga k Modrom. Poljubio ga je jer je taj "deko" imao jako
isto srce.

22.
"Pravi ovjek" za ulogu Ataturka
Karijere Sunaja Zaima: vojska i moderno kazalite
TAKO je, eto, Ka u mrtvanici Bolnice socijalnog osiguranja prepoznao jedno od
pokazanih mu tijela: na brzinu je sastavljen zapisnik i dodani su mu potpisi. S nosatim
je vodiem ponovno sjeo u kamion i jo su jednom krenuli pustim ulicama. S puta im
se sklonilo nekoliko preplaenih pasa koji su, uz izborne i protusamoubilake plakate,
bili jedini trag ivota. Ka je ipak primijetio da ih je kroz jedva primjetno razmaknute
zastore spazilo pokoje dijete s igrakom u rukama i nekoliko zabrinutih oeva, ali nije
bio u stanju misliti o tome. Nedipovo lice i kruta opruenost njegova tijela stalno su
mu bili pred oima. Ve je zamiljao kako e ga, kad se vrati u hotel. Svila utjeiti,
kadli kamion prijee preko praznog gradskog trga i krenu niz Ataturkovu aveniju da
bi skrenuo u drugu ulicu nakon Narodnog kazalita i zastao malo dalje od jedne
devedesetogodinje kue iz ruskoga razdoblja.
Bio je to jednokatan konak ija je ljepota i zaputenost Kaa rastuila jo one veeri
kad je stigao u Kars. Za prvih republikanskih godina, nakon to je grad dopao pod
tursku upravu, u toj je kui stanovao ugledni gospodin Maruf koji je sa Sovjetskim
Savezom trgovao ogrjevom i koom. Dvadeset i tri godine ta je kua blistala od
raskoi, a njegova obitelj uivala opskrbljena kuharima i slugama, konjskim
zapregama i saonicama. Pred kraj II. svjetskog rata i za prvih godina Hladnoga rata,
dravne snage sigurnosti proglasile su pijunima sve glasovite bogatae koji su
trgovali sa Sovjetima i dale se u njihovo istrebljenje, pa se i ta obitelj pokupila iz
Karsa da se vie nikada ne vrati. Njihov je raskoni dom dvadeset godina zjapio
prazan, prvo bez gospodara, zatim kao predmet ostavinskih prepirki. Sredinom
sedamdesetih godina provalila je u nj skupina podivljalih marksistikih raskolnika;
kako su konak koristili

snijeg
kao sjedite u kojemu su planirani politiki napadi (iz jednog od njih se gospodin
Muzafer, predsjednik opine, izvukao kao ranjenik), nakon vojnog udara 1980. godine
konak je ponovno naputen. Kasnije ga je neki dovitljiv trgovac bijelom tehnikom
pretvorio u skladite za hladnjake i pei koje je prodavao u duaniu kraj njega;
konano, tri godine ranije, preao je u ruke jednoga domaeg sina, ambicioznog
krojaa zanesena milju da e novcem skucanim od ivanja po Istanbulu i Arabiji u
njemu zasnovati salon.
Stoga se Ka, im je zakoraknuo kroz ulazna vrata konaka, naao medu strojevima za
dugmad, velikim, starinskim ivaim strojevima i ogromnim karama ostavljenim na
klinovima po zidovima; u mekoj svjetlosti naranastih rua na papirnatim zidnim
presvlakama, naputeni rekviziti krojaeva neostvarena sna izgledali su kao sprave za
muenje.
Sunaj Zaim je na sebi imao iznoeni kaput i vestu u kojima je bio i one veeri kada ga
je Ka prvi put vidio. Obuven u vojnike izme, s cigaretom bez filtera medu prstima,
koraao je gore-dolje po sobi. Kad je ugledao Kaa, lice mu je zasjalo kao da vidi
starog prijatelja: potrao mu je u susret, zagrlio ga i poljubio. U njegovu poljupcu bilo
je neto blagdanske radosti kao i kod marvenskog trgovca - samo to mu nije i
estitao - ali i pretjerano prijateljske srdanosti kojoj se Ka nemalo zaudio. Moda je
ta srdanost izvirala iz nesmiljenih okolnosti u kojima su se njih dvojica, dva
Stambolije, susrela u tom bijednom i zabaenom gradu, pomislit e kasnije Ka, makar
e jako dobro znati da je za vei dio tih okolnosti bio zasluan upravo Sunaj.
"Ne proe ni jedan dan da se u mojim grudima ne razmae crni orao alosti", zapoe
Sunaj, ponosan zbog oblaka tajnovitosti na kojemu je plovio. "Ali ja se ne predajem, a
ni ti se ne daj. Sve e biti dobro."
U bijeloj svjetlosti to je ulazila kroz veliki prozor, Kaove su oi pro-lunjale po sobi:
velika pe i zidni ukrasi u kutovima visokoga stropa jo su uvali spomen na godine
blagostanja, a sad su po toj irokoj prostoriji hodali ljudi s voki-tokijima; dva
glomazna tjelohranitelja pratila su svaki Kaov pokret. Kad je jo na stolu pokraj vrata
prema hodniku spazio kartu, pitolj, pisai stroj i dosjee, shvatio je da je dopao u
upravnu jezgru revolucije i da ovjek pred njim u svojim rukama ima svu mo.
"Bilo je vremena - a bijahu to vremena teka da tea nisu mogla biti", poe Sunaj s
priom, i dalje koraajui po sobi, "kad nam se znalo dogoditi da se dotepemo u
kakav jadan gradi usred niega, bijedan da te dua zaboli, gdje ne samo da ne bih
mogao nai pozornicu na kojoj bismo zaigrali, nego ni hotel u kojemu bismo nou
mogli poinuti. Kad bih po

I8S
dolasku doznao da mi je poznanik kojega sam se ondje nadao susresti odande ve
odavna pobjegao glavom bez obzira, u meni bi se polako stala buditi teka alost - ili,
ako hoete, oaj - spreman da me ugui. Odluan da mu se odhrvam, vukao bih se po
ulicama takvoga grada ne stidei se zakucati na svaka vrata iza kojih bi se mogao
pomoliti kakav lijenik, ili advokat, ili moda uitelj, ili bilo tko koga bi moglo
zanimati da se u njihovu gradu nala skupina glasonoa modernoga svijeta, etica
oduevljenih poslanika moderne umjetnosti. Kad bih doznao da na jedinoj adresi koju
imam u rukama nema nikoga, kad bi nas policija obavijestila da nam ionako ne
namjerava dopustiti da se popnemo na pozornicu, obratio bih se za pomo kajmakamu
- svojoj zadnjoj nadi - ali bih doznao da me ne eli ni vidjeti; tad bih sa strahom
osjetio kako u mojoj dui buja tama beznaa: dremljivi orao tuge u mojim grudima
poeo bi se mekoljiti, pa nesigurno zamahivati krilima da bi najzad zalepetao i
uzletio, a mene ostavio slomljena. Ali ni tada se ne bih predavao: znali smo igrati u
ajani bijednoj da na svijetu nema bjednije; ako ni nju ne bismo nali, nismo se
stidjeli ni stubita pred autobusnim stanicama, ni eljeznikih kolodvora - ukoliko bi
nam se posreilo da se eljezniari zagledaju u koju od naih djevojaka; igrali smo i
po vatrogasnim garaama i po uionicama naputenih podrunih kola, po seoskim
krmama, u berberskom izlogu, na stubitima kojekakvih hanova, po konjunicama,
pa ak i po ulicama - sve da bih alosti pokazao tko je pobjednik!"
Kad je u sobu s hodnika ula Funda Eser, Sunaj je s "ja" preao na "mi". Glumaki je
par povezivala takva bliskost da u tom prijelazu nije bilo niega neprirodnog,
pomislio je Ka. Funda je svoje veliko tijelo urno i draesno dovela do Kaa, protresla
mu ruku, apui porazgovarala s muem te, jednako uurbana, nestala iz sobe.
"Bile su to nae najtee godine", nastavio je Sunaj. "Sve su novine pisale da smo
izgubili naklonost onih idiota po Istanbulu i Ankari, i da nas je itavo drutvo
popljuvalo. Istog onog dana kad sam bio nadomak prilike kakva se i najgenijalnijim
miljenicima sudbine prui samo jednom u ivotu, dana kad sam svojim umjetnikim
izrazom pokuao promijeniti tijek povijesti - da, istoga tog dana izgubio sam tlo pod
nogama i naao se u blatu kakvo do tada nisam mogao ni zamisliti. Iako me ni to nije
pokolebalo, od toga me dana prati alost, stara moja znanica. Ali da mi se dogodi da
potonem jo i dublje, i da me prljavtina, bijeda, siromatvo i neznanje jo i jae
pritisnu, nikada ne bih izgubio vjeru da sam na pravom putu k najveem blagu i
najljepem biseru. A ti, zato se ti boji?"
Uto se na hodniku ukae lijenik u bijeloj kuti, s torbom. Dok mu je

snijeg
s polunamjctenom brigom oko ruke omatao tlakomjer, Sunaj je pogled tako
"tragino" skrenuo prema prozoru da se Ka sjetio osamdesetih godina i njegova "pada
u narodnim oima". Ali jo se jasnije sjeao sedamdesetih godina i njegovih tadanjih
uloga koje su ga i uzdigle na tron slave. Te su godine bile zlatno doba ljeviarskog,
politikog kazalita, a ono to je Sunajevo ime postavilo iznad svih ostalih glumaca iz
nebrojenih malenih kazalinih skupina nije bio samo njegov neupitan talent i radinost
zbog kojih je dobivao glavne uloge; ne, ono to je publiku kod njega oarale) bila je
bogomdana osobina vode. Mladi turski gledatelji zavoljeli su ga zbog uloga snanih i
nepokolebljivih predvodnika povijesti kao to su Napoleon, Lcnjin, Robespierre ili
Enver-paa. ili njima slinih junaka iz puke predaje. Kad bi - u ime napaenog
naroda - digao svoj zapovjedniki glas, kad bi ga okrutnici oamarili, a on ponosno
digao glavu dajui svima do znanja da e "doi dan kad e mu za to platiti", ili kad bi
za najcrnjih dana (u svakoj se predstavi barem jednom naao u tamnici) stisnuo zube i
smogao snage da ak hrabri svoje prijatelje, te posebno kad bi - za dobro naroda - s
tugom, ali promiljeno i nemilosrdno primjenjivao silu, gimnazijski dai i studentski
"predvodnici" ne bi mogli suspregnuti ni suze ni aplauze. Prialo se da se, kad bi pred
kraj predstave preuzeo vlast te poduzeo odluno kanjavanje negativaca, sasvim lako
moglo uoiti tragove njegove vojne izobrazbe. kolovao se, naime, na Vojnoj
akademiji Kuleli iz koje je izbaen kao maturant jer se otkrilo da se zaludio
kazalitima po Bejoluu u Istanbulu kamo je kriom odlazio amcem, pa je ak i u
koli pokuao potajno postaviti predstavu "Prije nego led okopni".
Vojni udar iz 1980. godine zabranio je sva ta ljeviarska kazalita, a drava je odluila
snimiti film o Ataturku koji e se povodom stote obljetnice njegova roctenja prikazati
na televiziji. Sve dotada nikada nitko nije ni pomislio da bi plavokosog i plavookog
nacionalnog junaka okrenuta Zapadu mogao odglumiti neki Turin; kad god bi se
krenulo s priama o takvom - nikada snimljenom - nacionalnom spektaklu, uvijek se u
glavnoj ulozi zamiljalo neku od velikih zapadnih zvijezda kao to su Lau-rence
Olivier, Curd Jiirgens ili Charlton Heston. Taj put priu o filmu prve su lansirale
novine Nezavisnost te narod vrlo brzo uvjerile da je dolo vrijeme da se u Ataturkovoj
ulozi nade neki od turskih glumaca. Razglasile su, tovie, da je na narodu da odlui
tko je takve uloge dostojan, pa su objavile kupone koje su im itatelji trebali poslati
poto bi upisali ime svoga kandidata. Medu imenima pobrojanim od strane posebnog
irija nalo se i Sunajevo ime; kako je iza sebe imao slavno razdoblje

i87
tijekom godina demokracije, ve je za prvih dana narodnoga glasanja izbio na prvo
mjesto. Bio je roen za ulogu jakobinskog junaka, pa je turska javnost gotovo
jednoglasno zakljuila da bi njegova pristalost, dostojanstvenost i udivljenje koje bi
izazvao gdje god da se naao savreno predoili besmrtni Ataturkov lik.
Sunaj je narodnim glasovima pridao preveliko znaenje: to je bila njegova prva
pogreka. Vie nego esto pojavljivao se na televiziji i u novinama s govorima
sroenim po naelu "za svakoga poneto", ilustriranima snimkama njegova sretnog
obiteljskog ivota s Fundom Eser. Da bi javnosti dokazao da je dostojan Ataturkovc
uloge, irom je rastvorio vrata svoga doma, nesebino razotkrivajui kako svoje
dnevne navike, tako i politike nazore: svima je htio dati do znanja da je ak i po skrivenim sklonostima i smislu za uitke (kao to su rakija, ples, slabost na fina odijela i
otmjena odmjerenost svakoga pokreta) nalik upravo Njemu. Pozirao je drei pod
rukom Njegove Govore, ime je pitanje o najsvetijem tivu njegove svakodnevice
postalo posve izlino. (Kad ga je jedan nasrtljiv kolumnist, zloguki vjesnik kie
napada to e tek uslijediti, ismijao jer se nije slikao s izvornim Govorima, nego s
njihovom skraenom verzijom na pojednostavljenom, istunskom turskom, Sunaj se u
svojoj knjinici dao slikati i s originalnim izdanjem, ali te fotografije, naalost, nije
uspio progurati u novine.) Pojavljivao se na otvorenjima izloaba i na koncertima i
odlazio na vane utakmice uvijek spreman da posvuda i svakome - pa ak i
treerazrednim novinarima - kae koju o Ataturkovu odnosu prema slikarstvu, o
Njegovim glazbenim sklonostima ili vezama s turskim sportom. Trudei se da se
svakome dopadne, zaboravljao je i svoje jakobinske nazore pa je intervjue davao i
protuzapadnim vjerskim novinama. U jednom od takvih intervjua - odgovarajui na
neko posve bezazleno pitanje - nepotrebno je izlanuo kako bi "jednoga dana - ukoliko
ga narod bude smatrao prikladnim - mogao zaigrati i u ulozi Muhameda". li, to je bila
pogreka.
Maleni politiko-islamistiki asopisi odmah su se digli na noge: nitko na ovome
svijetu nije dostojan da - sauvao nas Allah - makar i pomisli da bi mogao glumiti
asnoga Poslanika, pisali su. Gnjev tih asopisa ispunio je potom i stupce dnevnih
novina; prvo se pisalo da Sunaj "ne potuje Poslanika", a onda i da Ga je "otvoreno
popljuvao". Kad se i vojska pokazala nemonom pred srdbom politikih islamista, na
Sunaju je ostalo da gasi poar koji je sam sebi podmetnuo. Dao je sve od sebe: u
javnosti se pojavio drei u rukama Kur'an asni, pred narodom je obznanio svoju
ljubav prema Uzvienom i asnom Naem Poslaniku Mu-

bmjeg
hamedu, te se, napose, obratio konzervativcima, tvrdei da je Poslanikova Osoba
uvijek moderna i suvremena. To je samo dodatno razbuktalo bijes kemalistike
novinarske svite, ionako kivne zbog popularnosti "izabranog Ataturka"; njegov su
nastup doekali na no, tvrdei da se Ataturk nikada i ni za sto ne bi dodvoravao
vjerskim fanaticima. Po novinama su se vrtjele fotografije na kojima Sunaj, pristalica
vojnog udara, stoji u produhovljenoj pozi s Kur'anom pod rukom, prokomentirane
pitanjem: "Ovo da je Ataturk?" Nije trebalo dugo da vjerski tisak prijee u protuofenzivu, vie iz samoobrane nego iz elje da se bavi Sunajem. Glavni su im
argumenti bile fotografije na kojima Sunaj ispija rakiju, potpisane provokativnim
natpisima kao to su "Ispiutura - kao i Ataturk", ili "Zar e ovaj glumiti Naega
Poslanika?". Tako se, eto, dogodilo, da jedan od novinarskih blic-ratova, kakvi meu
islamistikim i laikim istanbulskim tiskovinama planu barem jednom u dva mjeseca,
taj put izbije oko Suna-ja te se, kao i inae, vrlo brzo okona.
Tjedan dana nije bilo mogue otvoriti novine, a da se ne naie na koju Sunajevu sliku:
na jednoj u nekoj staroj reklami pije pivo, na drugoj ga mlate u filmu snimljenom jo
dok je bio mladi, na treoj stie aku pred zastavom sa srpom i ekiem, na etvrtoj
gleda svoju enu kako se tijekom snimanja ljubi s drugim glumcima... Napisane su
stranice i stranice najrazliitijih optuaba, primjerice: ena mu je lezbijka, a on je jo
uvijek komunist kakav je i prije bio; on i Funda posudili su glasove zvijezdama
stranih ilegalnih porno-filmova; za novce bi odigrao sve, a ne samo Ataturka: svima je
poznato da je Brechta igrao za novce iz Istone Njemake. Konano, pred nekom
vedskom enskom udrugom koja se u Turskoj pojavila nakon vojnog udara otvoreno
su vrijeali dravu tvrdei da je nasilje u Turskoj dostiglo endemske razmjere.
A onda je jednog od tih dana pozvan u Glavni tab gdje mu je neki
"visokopozicionirani oficir" ukratko priopio kako je itava vojska odluila da utrku
za ulogu Ataturka mora napustiti. Nije to bio onaj dobroduni oficir koji je u Ankari
primio skupinu "napuhanih" istanbulskih novinara koji su se nakon vojnog udara
drznuli kritizirati vojsku zbog bezobzirnog upletanja u politiku te ih ondje izgrdio, a
potom ih, vidjevi da su se raalostili, ponudio okoladicama; mada je i ovaj bio iz
Ureda za odnose s javnou, bio je grubijan i aljivdija. Nije se smekao ni kad je
vidio da se Sunaj uplaio i pokunjio: kud ga je nagrdio, tu mu se jo i narugao zbog
politikih nazora koje je - predstavljajui se kao "izabrani Ataturk" - nepromiljeno
izjavljivao ne birajui publiku. Dva dana prije toga, Sunaj je bio posjetio svoju rodnu
kasabu: proao je njome

/9
u automobilskoj povorci praen ovacijama nezaposlenog stanovnitva i uzgajivaa
duhana, a vrhunac dana priredio je na glavnom trgu gdje se, ponesen aplauzom, popeo
do Ataturkova kipa i stisnuo mu ruku. Kad ga je nato novinar iz nekog popularnog
istanbulskog magazina upitao planira li s pozornice prijei u politike vode,
odgovorio je: "Ukoliko to narod bude zatraio." Premijerov je ured objavio da se
snimanje filma o Ataturku "privremeno" odgaa.
Sunaj je bio dovoljno iskusan da se iz tih gorkih dana izvue nepovri-jeen, ali ga je
pravi poraz sustigao tek naknadno: promovirajui novu ulogu, toliko se povlaio po
televiziji da se njegov glas poeo povezivati s Ataturkom do te mjere da ga nakon
toga vie nitko nije htio angairati za sinkronizacije. Lea su mu okrenuli i snimatelji
reklama, nekada sretni to ga vide u ulozi razborita oca koji za svoju obitelj bira samo
najbolje i najzdravije: nitko ga vie nije mogao zamisliti kako boji zidove svoga doma
s kutijom boje u jednoj i etkom u drugoj ruci ili kako objanjava zato je zadovoljan
ba svojom bankom. Ali gore od svega bilo je to to ga je narod, sklon povjerovati ba
svemu to se pojavi u novinama, poeo smatrati i neprijateljem Ataturka i - u isto
vrijeme - neprijateljem vjere. Neki su ak povjerovali i da je - gledajui kako mu se
ena ljubi s drugima - utio kao zaliven. Ako i nisu povjerovali, drali su se barem
onoga "gdje ima dima. ima i vatre". itav taj razvoj dogaaja desetkovao je broj
posjetitelja njegovih predstava. Nije mu se jednom dogodilo da ga na ulici zaustave
sa: "Zar te nije stid?!" i slinim pogrdama. Neki uenik vjerske kole - uvjeren da je
Sunaj uvrijedio Poslanika, ali i sam eljan medijske slave - u kazalitu je na njega
nasrnuo noem, a nekoliko gledatelja mu je pljunulo u lice. Sve se to dogodilo u
svega pet dana. A onda su Sunaj i Funda nestali.
I njihov je nestanak pobudio nebrojene prie: neki su govorili da su otili u Berlin i
prikljuili se brehtovskom ansamblu Berliner gdje su toboe vjebali glumu, a
zapravo se pripremali za teroristike akcije. Drugi su govorili da im je francusko
ministarstvo kulture dalo novanu potporu i jo ih smjestilo u duevnu bolnicu La
Paix na iliju. A zapravo su se bili sklonili u kuu Fundine majke slikarice na
crnomorskoj obali. Tek su sljedee godine uspjeli nai posao: u nekom
treerazrednom hotelu u Antaliji angairali su ih kao "animatore". Dopodneva su
provodili na pjeanim plaama, igrajui odbojku s njemakim trgovcima i turistima
iz Nizozemske; popodne bi, odjeveni kao Karadoz i Hadivat, likovi iz turskog
kazalita sjena, djecu turista zasmijavali svojim nakaradnim njemakim, a naveer
izlazili na pozornicu kao sultan i njegova haremska

snijeg
druica koja bi ga cijelu veer zabavljala trbunim plesom. Time je, eto, zapoela
Fundina plesaka karijera koju e izbrusiti tijekom sljedeih deset godina, za
beskrajnih tura po najzabitnijim kasabicama. Sunaj je tu makaradu junaki podnosio
tri mjeseca, sve dok se nije pojavio neki vicarski turist, brija koji nije znao postaviti
granicu izmeu lakrdije s pozornice i rekreacije na pjeanoj plai: zamiljajui da je
u haremu, jednog se jutra stao motati oko Funde Eser nato ga je Sunaj premlatio na
mrtvo ime i ne pogledavi strane turiste zgranute njegovim divljatvom. Zna se da su
nakon toga nastupali kao plesaica i "kazalitarac" i kao voditelji po svadbenim
dvoranama i nonim zabavama u Antaliji i okolici. Sunaj bi najavljivao jeftine lokalne
pjevae (koji su se oajniki ugledali u svoje uzore iz Istanbula), gutae vatre i
treerazredne komiare; potom bi sam odrao krai govor o instituciji braka, i o
Ataturku i Republici, koji bi Funda Eser ukrasila trbunim plesom. Uslijedio bi
igrokaz od kojih desetak minuta - po sadraju je podsjeao na kraljevu smrt iz
Macbetha - koji bi publika odgledala uglavnom bez negodovanja te ih ispratila aplauzom. Tih su noi niknule prve klice budue kazaline druine koja e proputovati
cijelu Anadoliju.
Nakon to mu je izmjeren tlak, tjelohranitelji su mu predali voki-toki: nekome je
izbrojio nekoliko naredaba, proitao papir koji su stavili pred njega te s gaenjem
izjavio: "Svi prijavljuju jedni druge." Dodao je da je - dok je obilazio najzabaenije
krajeve Anadolije - uvidio kako su svi mukarci njegove zemlje naprosto paralizirani
oajem. "Danima sjede po ajanama, danima ne rade nita", nastavio je. "U svakoj
kasabi moete vidjeti stotine takvih nezaposlenih, neuspjenih, beznadnih,
nepokretnih, bijednih mukaraca. A u cijeloj zemlji mora da ih ima i na stotine tisua.
ako ne i na milijune. Zaboravili su to znai izgledati pristojno, nemaju volje
zakopati svoje masne, flekave jakne; mlitavi su kao puevi, nemaju snage ni toliko
da pomaknu rukom i nogom; koncentracija im je na takvoj razini da ni najkrau priu
ne mogu odsluati do kraja; zaboravili su to znai nasmijati se nekoj ali... Eto, u
takvome su stanju bijedna moja braa." Mnogi od oaja ne mogu spavati, uivaju u
cigaretama jer su svjesni da se time ubijaju, usred zapoete reenice shvate koliko joj
je kraj besmislen pa je radije ostave nedoreenu, televiziju gledaju ne zato to ele ili
jer bi ih neto zanimalo, nego zato to ne mogu gledati bijednike kojima su okrueni;
svi bi zapravo eljeli umrijeti, ali misle da nisu vrijedni ni samoubojstva; na izborima
glasaju za najgore kandidate iz najslabijih stranaka da bi tako sami sebi dodijelili
zasluenu kaznu, i vie vole sudionike vojnog udara nego politiare: dok im politiari
ui

iyi
pune neostvarivim nadama, generali barem govore o kanjavanju. Tad je u sobu ula i
Funda Eser te Sunajevu priu nadopunila slikom njihovih nesretnih ena: sjede po
kuama uvajui opore djece. Samo one sretnije za bijedne pare rade kao sluavke,
po duhanskim tvornicama, u tkaonicama tepiha ili kao medicinske sestre; muevi im i
ne znaju gdje rade. Ali da nema tih ena koje se za ivot veu derui se na djecu i
plaui, ivoti njihovih prljavih, neobrijanih, nesretnih, nezaposlenih i beznadnih mueva ne bi imali ba nikakva smisla: zavrili bi kao prosjaci koji se za hladnih noi
smrznu na ulici, nestali kao pijanci to - napustivi gostionice
- propadnu u kanalizacijske otvore, ili se pogubili poput senilnih staraca koje u
pidami i papuama poalju do najblieg duania po kruh, a oni vie nikada ne nau
put do svoga doma. ene su te koje dre na ivotu svu tu muku bijedu: kao to se
vidi, i u "ovom jadnom gradu Karsu" ima ih nebrojeno mnogo, a jedino do ega im je
u ivotu stalo vezano je uz te ene koje vole propadajui u zemlju od srama zbog
svoje ljubavi: kad se naveer vrate kuama, imaju nekoga koga mogu zlostavljati.
"Deset svojih godina dao sam toj mojoj anadolskoj brai ne bih li ih nekako izvukao
iz bijede i oaja", rekao je Sunaj ne traei suosjeanje. "Nebrojeno su nas puta
zatvarali, muili i tukli, nazivajui nas komunistima, zapadnjakim uhodama,
idiotima, Jehovinim svjedocima, kurvama i svodnicima. Pokuavali su nas silovati,
kamenovali nas. Ali nauili su voljeti slobodu i sreu koju su im davale nae
predstave i naa druina. A sad - sad kad sam se napokon dokopao najvee prilike
svoga ivota
- nemam vremena za slabost!"
U sobu uoe dva mukarca, jedan od njih Sunaju prui voki-toki. Bio je ukljuen. Ka
je oslukivao to se dogaa s druge strane: vojska je opkolila potleuicu u mahali
Sukapi, a kad se iz nje zapucalo, provalili su unutra da bi ondje zatekli jednog
pripadnika kurdske gerile i obitelj kojoj ta nastamba pripada. Na licu mjesta nalazilo
se, oito, i neko vojno lice koje je izdavalo naredbe; Ka je uo da mu se obraaju s
"komandante". Potom se to lice pribliilo aparatu te sa Sunajem poprialo kao da
razgovara sa kolskim drugom, a ne s revolucionarnim voom: prvo ga je o neemu
izvijestilo, a onda zatrailo Sunajevo miljenje.
"U Karsu je smjetena jedna malena brigada", rekao je Sunaj, primijetivi da je i Ka
paljivo sluao. "Kad je poeo Hladni rat, drava je - za sluaj ruskog napada - glavne
snage postavila neto zapadnije, u Sarika-miu. A ovi ovdje trebali su posluiti samo
za zavaravanje. Sad im je pak glavna zadaa uvanje armenske granice."
Kad je prethodne noi, nastavio je Sunaj, skupa s Kaom siao iz er-

orujcg
zurumskog autobusa, odmah je otiao do gostionice Zeleni zaviaj da bi se naao s
Osmanom Nurijem olakom, prijateljem kojega poznaje vie od trideset godina. U
Vojnoj koli Kuleli ili su u isti razred. U to je vrijeme - uz samog Sunaja - u cijelom
Kuleliju jedino on znao tko je Pirandello i mogao pobrojati Sartreove drame. "Za
razliku od mene, nije uspio biti izbaen zbog nediscipline, ali se ni u vojsci nikada
nije osjeao svoj na svome. Zato nikada nije postao general. A neki su govorili da
nikada i ne bi mogao postati generalom jer je prenizak. Jalan je i tuan; rekao bih,
samo, da se uzrok tomu ne krije u poslovnim problemima nego - ena ga je ostavila, i
jo odvela i dijete... Mui ga samoa, nema on ovdje pravoga posla, a teko mu padaju
i malograanska naklapanja i prie, mada je i sam pravi majstor u njima. Od njega
sam prvo i uo prie o ilegalnim mesarima, o sumnjivim kreditima u Agro-banci i
teaju Kurana - o tim, dakle, zastranjenjima koje smo odmah po organiziranju
vojnoga udara dali ispraviti. Mnogo je popio te noi. Jako se obradovao kad me
ugledao, siroti moj prijatelj: mui ga samoa, rekao bih. Da bi se ispriao - a moda i
pohvalio - rekao mi je da je te noi sva vlast u gradu u njegovim rukama pa e,
naalost, sljedeega jutra morati rano ustati. Zapovjednik brigade otpratio je svoju
reumatinu enu k lijenicima u Ankaru, zapovjednik brigade pozvan je u Sarikami
na hitan sastanak, a valija je u Erzurumu. Sva je mo, dakle, bila njegova. Snijeg nije
stajao i bilo je jasno da e ceste - kao i svake zime - nekoliko dana biti zatvorene.
Istog sam trena shvatio da mi se prua jedinstvena ivotna prilika pa sam svome
prijatelju naruio jo jednu duplu rakiju."
Prema istraivanjima koje je kasnije obavio Ankarin agent, ovjek kojega je Ka uo
preko voki-tokija, Sunajev prijatelj iz vojne kole Osman Nuri olak (Sunaj ga je
zvao samo olak), ideju o neobinom vojnom udaru prihvatio je prvo samo kao alu,
kao zabavnu zamisao koju je izrodila jedna pijana no; tovie, on je bio prvi koji je alei se - sam rekao da e dva tenka biti dovoljna za sav taj posao. Kad je Sunaj tu
zamisao nastavio uporno razraivati, pridruio mu se ne elei ispasti kukavica, ili
moda i zato to je povjerovao da bi i Ankara mogla biti zadovoljna takvom akcijom,
a nikako ne iz zlobe, srdbe ili bilo kakve osobne dobiti. Kasnije je ipak, dodao je
Ankarin inspektor, olak pregazio svoja uvjerenja i bestidno napao kuu u mahali
Republika, u vlasnitvu zubara kemalista, samo zbog razmirica koje je s njime imao
zbog neke ene. U revolucionarnim aktivnostima i napadu na kolu ukljuena je bila
svega polovica jedne ete, etiri kamiona i jedan tenk modela T-I koji se zbog
nedostatka rezervnih dijelova morao vrlo paljivo koristiti - eto, samo

<93
to. Ako ne brojimo "protuzakonite aktivnosti" koje su na sebe preuzeli Z. Dcmirkol i
njegov "specijalni tim", vei dio poslova obavio je MIT u ijim se kartotekama ve
godinama preslaguju podaci o gotovo svim stanovnicima Karsa (od kojih je ionako
svaki deseti angairan kao MIT--ov agent), uz pomo nekoliko marljivih slubenika iz
policije. Ti su slubenici, poto su obavijeteni o prvim planovima vojnoga udara,
vijest o "laikoj" predstavi u Narodnome kazalitu gradom proirili s takvom radou
da su ak i svojim poznanicima koji su se u to vrijeme nalazili izvan grada razaslali
slubene telegrame pozivajui ih da ne propuste "veernju zabavu".
Sudei po razgovorima iz voki-tokija, sukobi u mahali Sukapi doli su do nove razine.
Tri su se pucnja zaula prvo iz aparata, a zatim - umeka-ni snijegom - i izvana; Ka je
zakljuio da su oni iz voki-tokija ljepi.
"Nemojte biti okrutni", rekao je Sunaj, "ali im dajte naslutiti snagu revolucije i
drave; neka nitko ne misli da e biti poteen." Podigao je lijevu ruku i bradu
obuhvatio palcem i kaiprstom: ta je poza bila tako dubokoumna i toliko osobita da se
Ka sjetio kako je Sunaj sredinom 197c--ih u jednom povijesnom kazalinom
spektaklu izrekao istu tu reenicu. Sad vie nije bio onako naoit; bio je blijed,
istroen i umoran. Sa stola je uzeo vojniki dalekozor iz 1940-ih. Ogrnuo je debeo, ali
iznoen pusteni kaput koji je zajedno s njim u zadnjih deset godina proao
Anadolijom uzdu i poprijeko, na glavu stavio kalpak, uzeo Kaa pod ruku i izveo ga
van. Kaa je iznenadila hladnoa; pomislio je koliko su - u usporedbi s ledenim
karskim noima - sve nae nade i snovi, sva politika i svakodnevne gnjavae sitne i
zanemarive. Primijetio je i da Sunaja lijeva noga slui mnogo slabije nego to mu se
inilo. Bio je i sretan: ulice su bile lijepe i puste, a u itavome gradu njih su dvojica
bili jedini koji su gazili po snijegom zastrtim kaldrmama. Iako su lijepi grad pod
snijegom i njegovi stari, naputeni konaci bili dovoljni da u ovjeku probude volju za
ivotom i elju za ljubavlju, Ka je slutio jo neto: uivao je i zato to se naao blizu
vlasti; zato to je s njom doslovno koraao ruku pod ruku.
"Ovo je najljepe mjesto u Karsu", rekao je Sunaj. "Ovo je - u deset godina - moj trei
posjet gradu Karsu, zajedno s mojom druinom. 1 uvijek dolazim ovamo kad pone
padati mrak, pod ove topole i divlje masline: sluam, tuan, vrane i svrake, i gledam
ovu tvravu, i most, i hamam od etiri stoljea."
Stajali su na kamenom mostu preko potoka Karsa. Sunaj je pokazao jednu od
potleusica ukopanih u breuljku lijevo pred njima. Malo ispod nje, na cesti koja se
nastavljala nakon mosta, stajao je tenk, a ispred njega

snijeg
vojno vozilo. "Vidimo vas", rekao je Sunaj u voki-toki, primaknuvi dalekozor oima.
Iz voki-tokija odjeknu dva pucnja. Potom zaue i njihov odjek u dolini potoka. Je li
to bio pozdrav njima upuen? Malo dalje, pred mostom. ekala su ih dva uvara.
Nekoliko su trenutaka gledali po siromanoj etvrti nastaloj na mjestu gdje su se
nekada nizali konaci bogatih osmanlijskih paa; prolo je ve itavo stoljee otkako su
ih ruski topovi stukli u prah. Pogledali su na drugu stranu potoka, prema parku,
nekadanjem omiljenom okupljalitu karske aristokracije, i svjetlima grada to se iza
parka nastavljao.
"Hegel je bio taj koji je prvi primijetio da su povijest i kazalite satkani od iste
materije", rekao je Sunaj. "Podsjetio je da - jednako kao i kazalite - i povijest
dodjeljuje uloge. 1 kao to na kazaline daske mogu istrati samo oni najhrabriji, i na
pozornicu povijesti izlaze samo odabrani..."
Cijela se dolina stresla od detonacije. Zapucale su i strojnice na tenku. I tenk je opalio,
ali je promaio. Ono to se zatim ulo, bile su rune bombe: vojnici su krenuli u
akciju. Vrata potleuice su se otvorila, izile su dvije osobe s rukama u zraku i legle
na snijeg. Jedan je crni pas itavo to vrijeme veselo trkarao naokolo i lajao: sad se,
maui repom, uzmotao oko tih ljudi. Uto su kroz razbijene prozore poeli plaziti
plameni jezici. Ka je vidio da je u pozadini netko poeo trati; vojnici su otvorili
vatru. I taj je polegao po snijegu, i vie se nita nije ulo. Mnogo je kasnije netko
neto viknuo, ali Sunajeve misli vie nisu bile ondje.
U pratnji uvara, vratili su se u krojanicu. im je ugledao lijepe tapete na njezinim
zidovima. Ka je shvatio da se nee moi oduprijeti novoj pjesmi pa se povukao u kut.
Pjesma se zvala "Samoubojstvo i mo": u njoj je bez ustruavanja opisao ugodnu
blizinu moi koju je doivio tijekom etnje sa Sunajem i prijateljstvo koje ga je s tim
ovjekom povezalo, te spomenuo grizoduje zbog djevojaka samoubojica. Kasnije e
misliti da je upravo ta "zdravo komponirana" pjesma najvjernije sauvala njegove
doivljaje iz Karsa.

23.
Allah je dovoljno pravedan da zna
kako pitanje nije samo u sukobu razuma
i vjere, nego u cijelom ivotu
Sa Sunajem u kriznom tabu
KAD je vidio da je Ka dovrio pjesmu, Sunaj je ustao od svoga radnog stola zatrpanog
papirima, estitao i privukao mu se hramajui. "Pjesma koju si juer odrecitirao u
kazalitu veoma je moderna, zna", rekao je. "Naalost, gledateljstvo u naoj zemlji
nije na takvom stupnju da bi moglo razumjeti modernu umjetnost. Zato sam u svojim
predstavama prisiljen dati mjesta trbunom plesu i golmanskim ispovijestima - to
razumiju... Ali nema poputanja: nakon toga sljeduje ih i prihvatljiva mjera nepatvorenoga, "ivotnog kazalita". Daleko mi je drae kombinirati za narod seljaku i
plemenitu umjetnost, nego igrati u Istanbulu po bulevarskim komedijama, s
pokroviteljstvom kojekakvih banaka. Reci mi sad, onako prijateljski: kad su te vodili
u policijsku postaju i na Veterinarski fakultet da ti pokau osumnjiene, zato nikoga
nisi prokazao?"
"Nikoga nisam prepoznao. Doista."
"Kad su vidjeli koliko si privren mladiu koji te vodio k Modrom, vojska je htjela i
tebe privesti. Ionako si im bio sumnjiv: ovamo si dospio ak iz Njemake u samo
predveerje revolucije: kad je ubijen direktor Instituta, zatekao si se na licu mjesta.
Htjeli su te ispitati, ak i muiti: okrenuti te naglavake da se vidi to e ispasti. Ja
sam ih sprijeio; jamio sam za tebe."
"Hvala."
"Jo uvijek nije jasno zato si poljubio mrtvog djeaka koji te vodio k Modrom."
"Ne znam", rekao je Ka. "Bio je estit, vrlo iskren. Mislio sam da e poivjeti sto
godina."
"Hoe da ti proitam kakav je zapravo bio tvoj Nedip, taj Nedip za kojim tuguje?"
Izvukao je neki papir i poeo itati: oujka prethodne

amjeg
godine Nedip je jednom pobjegao iz kole: pridruio se skupini koja je razbila izloge
pivnice Radost zato to je tijekom ramazanskih dana prodavala alkohol; u podrunom
sjeditu Stranke blagostanja obavljao je sitne poslove, ali je nakon nekog vremena
odande protjeran - ne zna se jesu li razlog tome bili njegovi ekstremni stavovi ili
stanovita ivana kriza zbog koje su ga se svi poeli bojati (u sjeditu stranke
djelovalo je vie od jednog dounika); oduevljen je Modrim pa mu se u proteklih
osamnaest mjeseci, otkako spomenuti posjeuje Kars, pokuavao i pribliiti; u
redakciji vjerskih novina s nakladom od 75 primjeraka ostavio je rukopis prie koja je
od strane MIT-ovih strunjaka ocijenjena kao "nerazumljiva"; nakon to ga je
kolumnist istih tih novina, inae umirovljeni ljekarnik, nekoliko puta na sumnjiv
nain poljubio, Nedip je sa svojim prijateljem Fazilom planirao njegovo ubojstvo
(pisma s objanjenjem motiva, koje su namjeravali ostaviti na mjestu zloina, MITovi su se agenti domogli kradom pa se sad nalazi u arhivu, u posebnom dosjeu). U
dnu lista pobrojani su i datumi kada je registriran da je sa svojim prijateljima
Ataturkovom avenijom hodao smijui se; takvom jednom prilikom, u listopadu, kraj
njih je proao policijski automobil, a Nedip mu je s leda pokazao nepristojne
znakove.
"Ovdanji MIT radi kao sat", rekao je Ka.
"Prislukuju i kuu ejha Saadetin-efendije; znaju da si bio kod njega i da si mu, im
si uao, poljubio ruku. Znaju i da si mu uplakan priznao da vjeruje u Allaha, i da si se
pred ondje okupljenim protuhama spustio na razinu koja ti nikako ne dolikuje. Jedino
im nije jasno zato si to uinio. Mnogo se ljeviarskih pjesnika dalo u potragu za
vjerom ne bi li stiglo okrenuti kouh prije nego to islamisti dou na vlast."
Ka se zarumenio. Shvatio je da je Sunaj to protumaio kao slabost, pa se jo vie
posramio.
"Znam da te je ono to si jutros vidio jako potreslo. Policija se prema toj mladosti jako
loe ponaa, ima medu njima ivotinja koje mlate samo iz uitka. Ali pustimo sad
to..." U ruku mu je stavio cigaretu. "1 ja sam kao mladi, kao i ti, hodao po Niantau
i Bejoluu. bio lud za zapadnjakim filmovima, proitao cijelog Sartrea i Zolu i
vjerovao da je naa budunost u Europi. Kako se osjea dok gleda kako se cijeli taj
svijet uruava, kako nam se sestre pokrivaju, a poezija - kao da smo u Iranu zabranjuje jer nije u skladu s vjerom? Moe li na to ostati hladan? Sumnjam. Ti si iz
moga svijeta, u Karsu - osim nas dvojice - nee nai nikoga tko je itao poeziju T. S.
Eliota."

197
"itao ju je Muhtar, opinski kandidat Stranke blagostanja", rekao je Ka. "Poezija ga
jako zanima."
"Njega ak nismo morali ni uhapsiti", osmjehnuo se Sunaj. "Prvom vojniku koji mu je
zakucao na vrata proturio je izjavu da povlai kandidaturu."
Zauli su eksploziju. Stresla su se stakla i okviri prozora. Obojica su se okrenula u
smjeru odakle su je uli, k prozoru to gleda prema potoku Karsu, ali nisu mogli
vidjeti nita osim ledom obrubljene strehe neugledne i prazne kue na drugoj strani
ulice s drvoredom snijegom pokrivenih topola; prili su prozoru. Na ulici nije bilo
nikoga, samo tjelohranitelj pred vratima. Kars je, ak i u podnevnim satima, odisao
tihom alou.
"Dobar glumac", zapoeo je Sunaj pomalo teatralno, "dijete je neotkrivene moi;
predstavnik je sile nakupljane i taloene godinama, stoljeima, a da nikada nije izbila
na povrinu i nikada nije izgovorena. itav e svoj ivot provesti po najzabaenijim
mjestima, probijati se najneprohod-nijim putevima i igrati na najbjednijim
pozornicama eda bi naao glas koji e mu dati slobodu. A kad ga nade, ii e do kraja
- bez straha!"
"Za tri dana, kad snijeg stane a ceste se otvore, Ankara e traiti raun za ovo
krvoprolie", rekao je Ka. "Ne zato to e se nad tim gnuati; ne, smetat e joj to ga
je poinio netko drugi, a ne ona sama. I Karslije e se zgraati i nad tobom i nad ovom
tvojom neobinom igrom. Sto e onda?"
"Vidio si lijenika: moje je srce bolesno, a ivot na kraju - nek' rade sa mnom to im
volja!" odgovorio je Sunaj. "Nego, gle to mi je palo na pamet: kau, bilo bi dobro da
nekog ubijemo, da naprimjer naemo direktorova ubojicu pa ga objesimo, i da to
uivo prikaemo na televiziji: smirile bi se Karslije kao bubice."
"Pa ve su sad kao bubice", odgovori Ka.
"Navodno spremaju samoubilake napade."
"Ako nekog objesite, sve e biti jo samo gore."
"Aaa, strah te je da e umrijeti od stida kad ovamo nagrnu Europljani pa se stanu
groziti nad naim zvjerstvima, toga se boji? Zna li ti kolike su oni povjeali da bi
izgradili taj moderni svijet kojemu se divi? Zna li kako je Ataturk od prvog dana
svoje vladavine tretirao takve kao to si ti, takve liberalne sanjare ptijega mozga?
Sve ih je dao zanjihati! A jo bi", nastavio je Sunaj, "trebao znati i ovo: mladim
muenicima koje si jutros vidio tvoje se lice tako usjeklo u pamenje, da ga vie nitko
i nika-

snijeg
da nee izbrisati. Pazi: oni su spremni baciti bombu bilo gdje i na bilo koga - vano
im je samo da mogu pokazati da postoje. A kako si sino sudjelovao i u programu,
raunaju da si na... Nitko tko je u ovoj zemlji imalo sklon Zapadu ne bi mogao ni
disati da mu nije uvarice vojske. Pogotovo to vrijedi za napuhane intelektualce: da
nad njima ne bdije vojska, fanatici bi ih, skupa s njihovim pofarbanim gospoama,
sasjekli u komadie. 1 to tupim noevima. A to ti pametnjakovii svojim zatitnicima
daju zauzvrat? Zavru na njih svojim snobovskim nosovima! Kad ovu zemlju
pretvore u Iran, misli da e se itko sjetiti saaljivog liberala koji je lio suze za djecom
iz vjerske kole? Prvog e te dana ubiti ako si samo i zvjernuo prema Zapadu, da i ne
govorim to e ti se dogoditi ako od straha nisi znao izmucati besmelu, ako si bio
snob, ili nosio kravatu, ili, recimo, ovaj lijepi kaput. Stvarno, ba lijep kaput, gdje si
ga nabavio? Mogu li ga obui za nastup?"
"Naravno."
"Da ti ga ne bi prosvirali, dat u ti tjelohranitelja. Sad u govoriti na televiziji; na
ulice e se moi izlaziti tek od podneva. Nemoj izlaziti na ulicu."
"Ali u Karsu se nemam ega bojati, nema tu ba toliko vjerskih terorista", rekao je Ka.
"Dosta je i to to ih ima", odgovori Sunaj. "Osim toga, ovom se zemljom moe vladati
jedino ako se narod zastrai vjerskim fanaticima. Kasnije se ionako uvijek ispostavi
da je taj strah bio opravdan. Da se narod, u strahu od pomahnitalih vjernika, nije
priklanjao vojsci i dravi, odavna bi ga pregazili nazadnjatvo i anarhija; dovoljno ti
je da pogleda kakvo stanje vlada plemenskim dravicama po Bliskom istoku i Aziji."
Stajao je uspravan kao svijea: njegov zapovjedniki glas i povremeni ukoeni
pogledi - kao da gleda u zamiljenu toku ponad gledateljskih glava - podsjetili su
Kaa da ga je nekada davno, dvadesetak godina ranije, vidio u istim tim pozama, samo
to ga je tad gledao iz gledalita. Nita mu u tome, meutim, nije bilo smijeno, jer se
sad i sam osjeao dijelom te staromodne igre.
"to hoete od mene, recite mi ve jednom", rekao je Ka.
"Ako te ja ne budem uvao, ti se iz ovoga grada nee izvui s glavom na ramenima.
Koliko god da se uvlaio islamistima, oni e ti na kraju opet izbuiti taj tvoj lijepi
kaput. U gradu Karsu nema zatitnika ni prijatelja - osim mene. I nemoj zaboraviti:
ako moje prijateljstvo izgubi, uas e se zatei u podrumu policijske postaje, trest
e se i ekati muenje kao i

'99
ona djeca. Ni tvoji prijatelji iz Republike nee vjerovati tebi, nego vojsci. Svega toga
mora biti svjestan."
"Jesam."
"Ako je tako, reci mi sad sve to si jutros pred policijom zatajio. Da ujemo: to to
skriva plaho tvoje srce?"
"ini mi se da ovdje poinjem vjerovati... u Allaha", ree Ka sa smijekom. "Moda
to jo uvijek tajim i od samoga sebe."
"Samoga sebe obmanjuje! Sve i da povjeruje, nema smisla vjerovati sam. Stvar je u
tome da se prikloni vjeri siromaha, i da postane jedan od njih: kad bude ivio s
njima i jeo iz njihova kazana, kad bude u stanju nasmijati se onome emu se i oni
smiju i ljutiti se zbog onoga to njih ljuti - tek e tad moi rei da vjeruje u njihova
Allaha. Ne moe ivjeti svojim ivotom, a vjerovati u njihova Allaha: to ne ide!
Allah je dovoljno pravedan da zna kako pitanje nije samo u sukobu razuma i vjere,
nego da se radi o cijelom ivotu. Ali pustimo to, nije to ono to sam te sad pitao. Za
pola sata izii u na televiziju i obratiti se Karslijama. elio bih obradovati ih kakvom
lijepom vijeu. Rei u im da je ubojica direktora Instituta uhien. Velika je
vjerojatnost da je ista osoba ubila i predsjednika opine. Mogu li im rei da si ti tu
osobu jutros prepoznao? Pa da zatim i ti izide pred kamere i sve im prepria?"
"Ali nikoga nisam prepoznao."
Sa srdbom koja nije ba nimalo mirisala na kazalite, uhvatio je Kaa pod ruku i
izvukao ga na hodnik: proveo ga je irokim hodnikom i ugurao u bljetavo bijelu sobu
s pogledom na stranje dvorite. im ju je pogledao, Ka se toliko uplaio da je
okrenuo glavu; nije ga prepala njezina neurednost, nego skrovitost. Na uzici
razvuenoj izmeu prozorske kvake i avla u zidu visjele su arape. U jednom je kutu
ugledao otvoren koveg, u njemu suilo za kosu, rukavice, koulje, i grudnjak tako
velik da je mogao pripadati samo Fundi. Na stolici pokraj kovega sjedila je Funda
lien stol pred njom bio je zatrpan minkom i papirima koje je zgurala da bi napravila
mjesta za zdjelicu sa licom. Kompot, pomislio je Ka. Juha? Jela je i neto itala.
"Ovdje smo za volju moderne umjetnosti... I vezani smo jedno za drugo kao prst i
nokat", rekao je Sunaj stegnuvi jo jae Kaovu ruku.
Niti je Ka shvatio to je Sunaj htio rei, niti je vise mogao postaviti granicu izmeu
kazalita i stvarnosti.
"Nestao je golman VuraP, rekla je Funda Eser. "Kau da je jutros iziao i vie se nije
vratio."

bmjeg
"Nekamo se zavukao", odgovori Sunaj.
"Kamo bi se zavukao?" odgovori mu supruga. "Sve je zatvoreno. Na ulice se ne moe.
Vojnici su zapoeli potragu. Boje se da je otet."
"Inallah, nek' je", odgovori Sunaj. "Nek' mu jo odcru kou i odsijeku jezik, pa smo
ga skinuli s vrata."
Unato grubosti njihovih pojava i razgovora, neto medu njima ukazivalo je na
savren sklad; moda se radilo o precizno odmjerenoj dozi humora, ili o srodnosti
njihovih dua. Bilo kako bilo. Ka ih je gledao s potovanjem, ali i zaviu. Uto se
Funda okrenu prema njemu, a on se nesvjesno sagnu do zemlje - na pozdrav.
"Cijenjena gospoo, juer ste bili divni", ree neprirodnim glasom, ali s iskrenim
divljenjem.
"Dajte, molim vas", odgovori ena blago postidena. "U naem kazalitu slava pripada
gledateljima, ne glumcima."
Okrenu se muu. Kao kraljevski par predano zauzet problemima svoje zemlje,
popriae na brzinu o svemu, skaui s jednog pitanja na drugo. Ka ih je prislukivao
s divljenjem i uenjem: U kojem e se odijelu Sunaj pojaviti na televiziji? (U
civilnom? Vojnikom? U fraku?) Govor bi trebao imati napisan. (Funda je dio ve
napisala.) Vlasnik Hotela Veseli Kars u kojemu su odsjedali za ranijih turneja prijeti
izdajom i trai mito. (Isprovociran stalnim vojnim upadima ve je prijavio dvojicu
sumnjivih mladia.) Popodnevni program Televizije pograninog Karsa, zapisan na
kutiji cigareta (4. i 5. repriza sveane kazaline noi, Sunajev govor - 3 puta, junake i
mjesne narodne pjesme, turistiki film o ljepotama kar-skoga kraja, domai film
Dulizar): proitan i odobren.
"A gle naeg pjesnika: misli mu u Europi, srce kod mladih ratobornih vjernika, a
glava - smuena. Sto sad s njim?" ree Sunaj.
"itaj mu s lica", ree Funda, toplo se smijeei. "Dobar je to deko. Bit e nam od
pomoi."
"Ali on za islamistima suze lije."
"Zaljubljen je, otud suze", odgovori Funda. "Ovih nam je dana preosjetljiv, malko
nestabilan ak."
"Aaa, na je pjesnik zaljubljen?" ree Sunaj s pretjeranim gestama. "Samo najiskreniji
pjesnici mogu i za revolucionarnih dana misliti na ljubav."
"Kakav iskreni pjesnik? On je iskreni ljubavnik!" rekla je Funda. Glumaki je par jo
neko vrijeme nastavio vesti svoj igrokaz, uvjerljivo i bez ijedne slabe toke, to je Kaa
i rasrdilo i zatupjelo. Potom su sjeli za stol u krojanici; licima okrenuti jedni
drugima, popili su aj.

201
"Rei u ti ovo kako bi uvidio da ti je najpametnije da nam pomogne", poeo je
Sunaj. "Kadifa je ljubavnica Modrog. Njega, dakle, u Kars ne vue politika, nego
ljubav. Prije ga nisu htjeli uhapsiti jer im je sluio kao mamac za mlade islamiste to
su se oko njega motali. Sad se kaju: juer je, neposredno prije napada na ueniki
dom, nestao - naprosto ispario. Svi mladi islamisti ovoga grada njegovi su fanatini
poklonici i povezani su s njim. Tu je on negdje, negdje u Karsu, i sigurno e te jo
jednom pozvati k sebi. Vjerojatno nam to nee moi dojaviti, ali moemo to pokuati
drugaije rijeiti: ako na tebe, kao i na pokojnog direktora Instituta, stavimo mikrofon,
moda i dva, i u kaput ti stavimo radio-odailja, moi e k njemu bez straha. im ti
s njim zavri, mi emo ga uhapsiti." Po Kaovu je licu odmah shvatio da mu se plan
nije svidio. "Neu te prisiljavati", rekao je. "Nikada to za tebe ne bih pomislio, ali iz
tvojih dananjih postupaka vidim da si vrlo oprezan. Siguran sam da se zna uvati;
ipak, jo u ti jednom ponoviti da s Kadifom bude oprezan. Sumnja se da Modrom
prenosi sve to uje; vjerojatno i ono to njezin otac pria s gostima svakoga dana za
veerom. Dijelom zato to uiva u izdaji svog oca, ali i zato to je zaljubljena u
Modrog. Sto misli, odakle toj osobi tolika privlanost?"
"Kome, Kadifi?" upita Ka.
"Ma ne! Modrom, naravno", rasrdi se Sunaj. "Zato se svi oduevljavaju tim
ubojicom? Zato njegovo ime po cijeloj Anadoliji prate legende? Razgovarao si s
njim: to misli, u emu je stvar?"
Funda je odnekud izvukla plastini ealj i poela njeno i brino eljati rijetku kosu
svoga mua: Ka se zbunio i zautio.
"Idem sad na televiziju odrati govor, nemoj ga propustiti", ree Sunaj. "Povest emo
te kamionom i ostaviti u hotelu."
Do kraja policijskog sata ostalo je jo etrdeset i pet minuta. Ka je zamolio da mu
dopuste da do hotela otpjeai: pristali su.
Bilo je lijepo ponovno pustiti pogled du puste Ataturkove avenije, osjetiti tiinu
snijegom zatrpanih sporednih uliica i jo se jednom zadiviti ljepoti ruskih kua i
stabala divlje masline; ba kad se poeo smirivati, opazi da ga netko prati. Proao je
Halid-painu aveniju i iz Kazim-bego-ve skrenuo lijevo. pijun iza njega gazio je
kroz meki snijeg hukui i otpuhujui, urio se kako bi ga sustigao. Za njim je pak
trao razdragani crni pas s bijelom arom kojega je Ka juer vidio na kolodvoru. U
mahali Jusufpaa Ka se pritaji u vratima jedne radionice; kada je pijun priao
dovoljno blizu, iskorakne pred njega.
"Vi idete za mnom kao uhoda ili kao zatita?"

Smjeg
"Vala, efendija, ne bih znao: nek' bude, to kau, kako je vama drae."
Izgledao je tako iscrpljeno da ne bi mogao zatiti ni sebe, a kamoli Kaa. Mora da je
imao barem ezdeset i pet godina; lice mu je bilo u borama, glas tanak, a oi uvele.
Gledao je u Kaa sa strahom, vie kao da je Ka policajac kojega se prepao. Kao i svi
civilni policajci u Turskoj, i on je na nogama imao cipele Sutnerbank; vidjevi da su
mu sprijeda zijevnule, Ka se saalio.
"Vi ste policajac; ako imate slubenu iskaznicu, mogli bismo narediti da nam otvore
gostionicu Zeleni zaviaj da malo sjednemo."
Gostionika su im se vrata otvorila, a da nisu ni dvaput zakucali. pijun se zvao Safet;
popio je s njim rakiju, burek su podijelili i s psom, a Sunajev govor odsluali su svi
zajedno. Ni po emu se nije razlikovao od drugih postudarnih govora kakvih se Ka
nasluao jo od djetinjstva. Kad je Sunaj priu skrenuo na strane neprijatelje koji
hukaju Kurde i islamiste, i izopaene politiare na sve spremne samo da bi pobijedili
na izborima pa je Kars stoga i doao u stanje u kakvo je doao. Ka je ak poeo
zijevati.
Ve je pijuckao drugu rakiju, kad pijun Safet s potovanjem kimnu prema Sunaju na
televiziji. Na licu mu vie nije bilo ni traga onom - ionako neuvjerljivom - pijunskom
dranju: izgledao je kao bilo koji sunarodnjak kad sa strepnjom predaje molbu. "Vi se
s njim znate; on vas, to kau, potuje", ree. "Imao bih jednu molbu: ako biste je vi
prenijeli njemu, ja bih se, inallah, izbavio iz ovog svog pakla. Bi 1' mu mogli rei da
me maknu s istrage o trovanju i stave na koje drugo mjesto?"
Vidjevi da Ka nije ostao ravnoduan, skoio je i spustio zasun na gostio-nikim
vratima te sjeo za stol i zapoeo s priom o "istrazi o trovanju".
Pria je, meutim, ila teko, i zapetljala se da gore nije mogla: ubogi se pijun iv
namuio da bi se izrazio, a Ka je ve i prije bio oamuen pa su mu rakije udarile
pravo u glavu. Uglavnom: mjestom radnje pria je veim dijelom bila vezana za
Modern-bifc, zalogajnicu i prodavaonicu cigareta u centru grada, uvijek punu vojske i
tajnih agenata, a glavni joj je motiv bila sumnja da je erbet s cimetom, specijalitet te
zalogajnice, bio zatrovan. Prvi mu je podlegao neki rezervni pjeadijski oficir, inae
Stam-bolija. Dogodilo mu se to dvije godine ranije, uoi zastraujue munih i
zamornih vojnih vjebi: jutro prije poetka vjebi uhvatila ga je takva vruica da je
sav drhtao i toliko se tresao, da nije mogao na noge. im su ga prevezli u sanitet,
dijagnosticirano mu je trovanje, a on se, mislei da je na samrti, psujui sjetio erbeta
iz zalogajnice na uglu avenija Kuuka Kazim-bega i Kazima Karabekira: popio ga je,
dodao je srdit i oajan,

203
iz iste znatielje, jer su ga ondje nametali kao novi specijalitet. Kad je dokazano da
se radilo o obinom trovanju hranom, inilo se da e se sve zaboraviti. No, nedugo
potom dopremie u sanitet jo dvojicu oficira sa istim simptomima: tresli su se kao
prut, mucali i posrtati od slabosti. I oni su optuili isto erbe kojemu - iz radoznalosti nisu mogli odoljeti. Tad se otkrilo da se radi o erbetu po kojemu se neka kurdska
baka prvo proula po svome susjedstvu u Ataturkovoj mahali. Svatko tko ga je kuao
nije ga mogao nahvaliti, pa su njezini neaci - inae vlasnici zalogajnice - zakljuili
da bi ga mogli dati i u prodaju. Prve informacije o erbetu prikupila je tajna sluba
karskog vojnog taba. Tajnim su putevima doli i do uzoraka erbeta te ih proslijedili
na Veterinarski fakultet na analizu, ali je ustanovljeno da u njemu nema otrovnih
primjesa pa je taj sluaj jo jednom stavljen na stranu. Sve se, meutim, ponovno
uzburkalo kad je jedan general taj sluaj neoprezno spomenuo pred svojom enom da
bi zgranut doznao kako ona ve mjesecima svakoga dana popije i po nekoliko alica
istog tog erbeta, uvjerena da joj je dobar za reumu. Istraga je ubrzo pokazala da ona
nikako nije bila jedina: mnoge gospode ofkirue, pa ak i njihovi muevi, ubijali su
vrijeme ispijajui alice i alice toga napitka, a svi su kao izgovor navodili njegova
ljekovita svojstva. Osim vojnih lica, istraga je obuhvatila i vojnike (jer su popodneva
povremeno smjeli provoditi u gradu), pa ak i njihove obitelji - ukoliko su im dolazile
u posjet. Ustanovljeno je da su ga pili svi: Modern-bife nalazio se u centru grada i
svima na putu, a sumnjivi je napitak - u gradu Karsu - bio jedina novost i razonoda.
Zabrinut rezultatima istrage, general je zakljuio da e i za njega biti najbolje ako
svoje sumnje povjeri Tajnoj slubi i inspektorima Glavnog taba. A bilo je to vrijeme
kad su u sukobima na jugoistoku Turske dravne snage poele nadjaavati kurdsku
gerilu. Mladi Kurdi, oajni i demoralizirani, nisu ni pomiljali na predaju, nego su se
dali u kovanje osvetnikih planova koji bi ukljuivali i dotad neviene metode. Prve
informacije o njihovim moguim aktivnostima skupili su, naravno, pijuni: u svakoj
karskoj ajani barem nekoliko njih kunja po cijele dane. Doznali su da se od
ogorenih mladih Kurda u nadolazeim danima mogu oekivati bombe, otmice,
ruenje Ataturkovih spomenika, trovanje gradske vode i dizanje mostova. Zbog tih je
okolnosti i sluaj erbeta s cimetom dobio na ozbiljnosti, ali se, /bog osjetljivosti
pitanja, nije smatralo prilinim vlasnike zalogajnice privesti, muiti i ispitati. Umjesto
toga, imenovano je nekoliko pijuna koji e, izravno povezani s valijinim uredom, biti
protureni ne samo u Modern-bife, ve i u kuhinju sad ve nadaleko poznate kuharice
bake. pijun iz zalogajnice prvi je dostavio

crnjeg
izvjetaj: iako je pomno pretraio i zdjelice za cimet (koje su takoer bile bakin
izum), i alice, i krpe omotane oko svinutih drki limenih kutlaa, i kutije za sitni, i
nekoliko sumnjivih zahralih otvora, kao i ruke svih zaposlenika, nigdje nije naao
nikakva sumnjiva praha. Tjedan dana kasnije zaglibio je sa svim simptomima
trovanja: tresao se i povraao toliko da se morao povui s dunosti. pijun u bakinoj
kuhinji u mahali Ata-turk posla se prihvatio mnogo temeljitije: svake je noi
sastavljao izvjetaje koji ne samo da su sadravali listu bakinih posjetitelja, nego i
svega to je dotinoga dana kupljeno (primjerice: mrkve, jabuke, suene ljive i dud,
cvijet mogranja, ipak i bijeli sljez). Njegovi su se izvjetaji ubrzo pretvorili u recepte
za erbet, pisane s pohvalama i takvim oduevljenjem da su itateljima otvarali apetit.
Naveo je da je i sam svakoga dana pio po pet-est alica toga napitka koji ne samo da
mu nije nakodio, nego ga je preporodio: ta ne zovu to erbe uzalud "planinskim"
piem, spomenutim ak i u poznatom kurdskom epu Mem u Zin, zakljuio je.
Strunjaci poslani iz Ankare u tog pijuna nisu imali povjerenja jer je bio Kurd. Ipak,
njegovi su im izvjetaji nametnuli zakljuak da je taj napitak za Turke otrovan, a za
Kurde blagotvoran, ali budui da su znali da bi se to protivilo slubenom dravnome
stavu prema kojemu se Kurdi ni po emu ne razlikuju od Turaka, svoje su otkrie
radije zadrali za sebe. Istanbul je pak poslao skupinu lijenika: u Bolnici socijalnog
osiguranja otvoren je novi odjel koji su Karslije u samo nekoliko dana naprosto
zatrpali jer se gradom proulo da su pregledi besplatni; nakon to je ustanovljeno da
su - izuzev nekoliko pacijenata s uobiajenim tegobama (opadanje kose, osip, bruh,
mucavost) - graani Karsa zdravi kao ribe. a njihova reakcija na struni lijeniki tim
ocijenjena u najmanju ruku neozbiljnom, lijenici su zakljuili da je njihova misija
izgubila kako na ozbiljnosti, tako i na smislu. Stoga je odlueno da se zamreno
klupko ponovno prepusti karskim tajnim snagama, s naredbom da ga imaju
otpetljavati bez nepotrebnog dizanja panike: radilo se o preuvelianoj zavrzlami, a
ukoliko je to erbe stvarno bilo otrovno, tisue vojnika ve su ionako bile zatrovane.
eta pijuna - a meu njima i ubogi Safet - dobila je nareenje da motri na muterije
koje piju erbet darovite bake. Cilj istrage vie i nije bio prouavati utjecaj otrova na
graane Karsa, nego nedvojbeno utvrditi koliko itava ta pria ima temelja i je li
ikada itko uope i bio otrovan. Svaku muteriju koja bi popila erbet s cimetom - bio
to vojnik ili civil - pijuni su morali pratiti dokle god bi mogli, to je nerijetko znailo
i sve do kue. Zbog te iscrpljujue i zamorne dunosti, rekao je Safet. ne samo da su
mu se raspale cipele, nego se i on - "to kau" - jedva drao

205
na nogama, pa mu je Ka obeao da e njegove albe prenijeti Sunaju iji je govor na
televiziji jo uvijek trajao.
pijun se nato toliko obradovao, da je Kaa zagrlio i poljubio u oba obraza, te mu
osobno otvorio vrata.

24Ja, Ka
esterokutna pahulja
GUBEI se jo jednom u ljepoti snijegom pokrivenih ulica, Ka je u pratnji crnoga psa
stigao do hotela. Recepcionaru Davitu ostavio je poruku za Svilu: "Odmah doi." U
sobi se bacio na krevet i pomislio na majku. Na nju je kratko mislio, jer Svila jo
uvijek nije bila dola u sobu, ali u njegove misli jest. Nije trebalo dugo da mu i misli o
njoj postanu tako teke da se pone kajati i samoga sebe poniavati to se pretjerano
vezao za tu enu i to je uope doao u Kars. Ve je doista neizdrivo dugo mislio o
njoj, a jo je uvijek nije bilo.
Trideset i osam minuta nakon to je stigao u hotel, ula je u njegovu sobu. "Ila sam
ugljenaru", rekla je. "Znala sam da e nakon kraja policijskog sata pred duanom
nastati red pa sam u deset do dvanaest izila kroz stranje dvorite. A poslije dvanaest
malo sam prolunjala po gradu. Da sam znala, odmah bih se vratila."
Sobu je ispunila krepkom ivou; od sree se nije usudio ni pomaknuti, bojao se da
bi taj trenutak mogao nestati. Gledao je njezinu dugu, sjajnu kosu i nemirne malene
ruke. (Nije ni trepnuo, a lijeva joj je ruka namjestila kosu. dotaknula nos, remen,
dovratak, lijepi dugi vrat, jo jednom popravila kosu, namjestila ogrlicu od jaspisa
koju... Koju je tek tad ugledao. Mora da ju je netom prije stavila.)
"Jako sam se zaljubio u tebe, teko mi je", rekao je.
"Ne boj se: kad ljubav tako brzo plane, brzo i zgasne." Ka ju je panino zagrlio i
poljubio. 1 ona je njega poljubila, s mirom jednakim njegovu nemiru. Zavrtjelo mu se
u glavi od njezinih malenih ruku na ramenima, i poljupca. Spokoj njezina tijela
govorio mu je da i ona s njim eli voditi ljubav. Zahvaljujui sposobnosti da duboku
zlo-slutnost uas zamijeni radosnim zanosom, obuzela ga je takva srea da

207
su se njegove oi, njegov um i pamenje irom otvorili tom trenutku i cijelom svijetu.
"I ja bih htjela s tobom voditi ljubav", ree. Pogleda preda se, pa odmah podigne oi,
odluno traei Kaov pogled: "Ali, rekla sam ti, ne dok mi je otac pred nosom."
"A kad on izlazi?"
"Nikada." Otvorila je vrata, rekla: "Moram ii" i nestala.
Gledao je za njom sve dok nije nestala na stubitu u dnu mranog hodnika. Zatvorio je
vrata, sjeo na rub kreveta, iz depa izvadio biljenicu i poeo pisati pjesmu koju e
nazvati "Bespomonost, tegobe".
Poto je zavrio s pjesmom, ostao je sjediti na krevetu: po prvi put otkako je u Karsu,
pomislio je kako u tome gradu nema drugog posla osim jurcanja za Svilom i pisanja
pjesama, a to mu je nametalo i beznae i slobodu. Znao je da bi, kad bi sad uspio
nagovoriti Svilu da skupa s njim otide iz Karsa, ivio s njom sretan do kraja ivota.
Pomislio je, sa zahvalnou, i na snijeg: zatvorivi ceste, priutio mu je dovoljno
vremena da je nagovori, i jo ih zarobio u mjestu koje e mu taj posao samo olakati.
Navukao je kaput i iziao na ulicu, a da ga nitko nije vidio. Nije krenuo prema Opini,
nego se iz Avenije narodne nezavisnosti spustio lijevo. Uao je u ljekarnu Znanje i
kupio tablete C vitamina, iz Faik-begove skrenuo lijevo te, gledajui gostionike
izloge, zaao u Kazim-painu. Poskidali su izborne zastavice to su joj dan ranije
davale lepravu ivost; svi su duani ve bili otvoreni. Iz radnjice sa kolskim
priborom i kasetama svirala je glasna glazba. Ulice su bile pune ljudi: poizlaziii su
samo da bi izili i sad su, smrzavajui se, glavinjali gore-dolje po ariji, zagledajui
se jedni u druge i u izloge. Mukadije koja je minibusima dolazila u grad da bi se
obrijala kod berbera i itav dan predrijemala u ajani danas nije bilo; Ka se obradovao
praznim ajanama i brijanicama. Vidio je i djecu; dok ih je gledao, u njegovoj je dui
srea zatirala strah. Klizala su se po mostu preko potoka, grudala se po bijelim
parcelama i snijegom pokrivenim trgovima, trkarala po kolskim dvoritima i
vrtovima oko slubenih zgrada, svaala se, nadvikivala i psovala, ili promatrala iz
prikrajka, mrcajui. Samo ih je nekoliko imalo kapute; veina je bila u kolskim
jaknicama, alovima i kapama. Vojni udar dobro im je doao, kole se jo uvijek nisu
otvorile. Kad bi mu postalo prehladno, Ka bi se zavukao u prvu ajanu; pogledavajui
se sa pijunom Safetom za susjednim stolom, popio bi aj te ponovno iziao.
Na Safeta se navikao i uope ga se nije bojao. Znao je da bi mu, da su ga stvarno
htjeli uhoditi, dodijelili nevidljivog pratioca. Zato se, kad je u

Snijeg
jednom trenu vidio da je Safet nekamo nestao, prepao i krenuo ga traiti. Nali su se u
Faik-begovoj aveniji gdje je prethodne veeri naiao na tenk: Safet je, zapuhan od
potrage, u ruci drao plastinu vreicu.
"Narane su bile jako jeftine, tko bi odolio", osmjehnuo se. Zahvalio mu je to ga je
priekao: budui da mu nije umakao, jo je jednom dokazao da je "poten", rekao je.
"Kad biste mi odsad govorili kamo ete ii, obojici bi nam bilo lake."
Nije znao kamo e ii. Kasnije je iza zaleenih stakala u izlogu jedne ajane popio
dvije rakije i shvatio da bi najradije krenuo k ejhu. Znao je da Svilu jo neko vrijeme
nee moi vidjeti: mislio je ili na nju ili na muenje, a nije znao to mu je od toga
dvoga gore. Kad bi otiao k ejhu, rekao bi mu sve o svojoj ljubavi prema Allahu: fino
bi popriao s njim o Allahu i smislu ovoga svijeta. Ali tekija je naikana
mikrofonima: policajci bi ga sluali i ismijavali.
Pa ipak, dok je prolazio kraj ejhova skromnog doma u Ulici Bajtarha-ne, usporio je
korak. Pogledao je gore, u prozore.
Nastavivi dalje, vidio je da su vrata Gradske knjinice otvorena. Uao je i popeo se
musavim stubitem. Na oglasnoj ploi navrh stubita neija je brina ruka pribola
primjerke svih sedam mjesnih novina. Sve su, kao i Novosti graninoga grada,
objavljene dan ranije pa su govorile samo o uspjenoj sveanosti u Narodnom
kazalitu i o meavi: o revoluciji nije bilo ni slova.
Iako su kole bile zatvorene, u itaonici je ugledao nekoliko uenika i aicu
umirovljenika odbjeglih iz hladnoe svojih domova. Na polici s ilustriranim djejim
enciklopedijama izoblienim od magareih uha i prelomljenih hrbata, naao je sveske
Enciklopedije ivota koju je kao dijete jako volio. U svakom je svesku prije zadnje
korice bilo dometnuto nekoliko preklopljenih listova sa slikama u boji: dok biste ih
otvarali, pojavljivali bi se pred vama anatomski precizni prikazi brodova i automobila
sa svim dijelovima, ili ljudskoga tijela i njegovih organa. Ka je intuitivno posegnuo za
etvrtim sveskom da bi potraio sliku majke i djeteta to se u njezinu velikom trbuhu
skutrilo kao pile u jajetu, ali je nije naao: na njezinu mjestu ostao je tek dio lista to
se, zalijepljen za koricu, nije dao istrgnuti.
Paljivo je proitao natuknicu na stranici 324. istoga sveska (1S-MA):
SNIJEG. Kruto stanje vodenih estica pri njihovu padu. prolasku ili uzdizanju kroz
atmosferu. Divne eslokrake zvjezdice. Svaka od kristalnih estica dobiva samo sebi
svojstven

20<-)
esterokutan oblik. Jo od najdavnijih vremena, tajne snijega pobuivale su ovjekovo
divljenje i zanimanje. Godine 1555. sveenik Olaus Magnus iz grada Upsale u
vedskoj prvi je zakljuio da svaka pahulja poprima oblik jedinstvenog este-rokuta. i
kao to se na crteu vidi...
Ne bih mogao rei koliko je puta tu natuknicu Ka proitao tijekom svoga boravka u
Karsu, ni do koje ga se mjere tada dojmila slika snjenoga kristala. Godinama kasnije
posjetio sam njegovu kuu na Niantau; nakon to sam nekoliko sati proveo
razgovarajui s njegovim uvijek zabrinutim i sumnjiavim ocem, zamolih ga da mi
dopusti pogledati staru kunu knjinicu. Nisam pri tome smjerao na police u Kaovoj
sobi, popunjene knjigama njegova djetinjstva i mladosti, nego na kolekciju njegova
oca, smjetenu u mraku dnevnoga boravka. Sjeanje me nije prevarilo: meu raskono
uvezanom pravnom literaturom, zbirkom romana iz 1940-ih - to domaih, to
prevedenih - i izmeu telefona i telefonskih imenika, naoh ondje Enciklopediju
ivota. Odmah sam posegnuo za etvrtim sveskom, otvorio ga straga te askom
pogledao anatomski prikaz trudne ene. Kad sam je, potom, nasumce otvorio, pojavi
se preda mnom 324. stranica. Pored natuknice o snijegu, ugledah ondje i tridesetak
godina star list bugaice.
Ka je, poput marljiva uenika zauzeta domaom zadaom, sjeo za stol te, ne skidajui
oiju s Enciklopedije, izvadio biljenicu i poeo pisati pjesmu: desetu pjesmu otkako
je stigao u Kars. Prvi njezini stihovi govorili su o jedinstvenosti snjenih pahulja i
sjeanju na prikaz djeteta u majinoj utrobi, koji taj put nije uspio nai u
Enciklopediji ivota. Daljim je stihovima pokuao odrediti mjesto u svijetu - kako sebi
i svome ivotu, tako i svojim strahovima i samo sebi svojstvenim osobinama. Na
kraju joj je dodao i naslov: "Ja, Ka".
Jedva da je pjesmu dovrio, kad osjeti da je za njegov stol netko sjeo. Podigne pogled
i - zgrane se: bio je Nedip. Ono to je u tome trenu osjetio nije bio ni strah ni
uenje, nego krivnja: postidio se to je prebrzo povjerovao u smrt nekoga tko nije
mogao tek tako umrijeti.
"Nedip", ree, i htjede ga zagrliti i poljubiti.
"Ja sam Fazil", ree mu mladi. "Vidio sam vas na ulici, pratio sam vas." Pogleda
prema stolu za kojim je sjedio Safet. "Recite mi brzo: je li istina da je Nedip mrtav?"
"Istina je. Vidio sam ga svojim oima."
"Zato ste onda pomislili da sam ja Nedip? Ipak niste sigurni, zar ne?"

Snijeg
"Ne, nisam." Fazil je u trenu smrtno problijedio, ali se ipak nekako pribrao.
"Od mene trai osvetu. Po tome znam da je mrtav. Ali ja bih samo htio da se kola to
prije otvori i da nastavim svojim putem: nije mi ni do osvete ni do politike."
"Osveta je, osim toga, uasna stvar."
"A opet, osvetit u ga ako je to doista ono to on eli", rekao je Fazil. "Govorio mi je
o vama. Jeste li njegova pisma predali Hidran? Mislim, Kadifi?"
"Jesam." Fazilov ga je pogled uznemirio. Da se ispravim?, pomislio je. Da kaem
"namjeravao sam ih dati"? Ne, bilo je prekasno. Osim toga, la mu je, iz nekog
razloga, dala samopouzdanje. Fazilovo se lice zgrilo od boli.
Pokrio je lice rukama i zajecao. Bio je presrdit da bi mu krenule suze. "Ako je Nedip
mrtav, kome se trebam osvetiti?" Ka mu nije odgovarao pa ga je pogledao u oi. "Vi
biste to trebali znati."
"Rekao mi je da vas dvojica ponekad moete misliti isto", rekao je Ka. "Ako je tako,
dok ti misli, on je s tobom."
"Ali ja ne mogu izdrati da mislim na ono na to me on prisiljava da mislim", rekao je
Fazil. U njegovim oima Ka je po prvi put ugledao sjaj kakvim su sjale Nedipove.
Uinilo mu se da razgovara s utvarom.
"Na to vas to prisiljava da mislite?"
"Na osvetu", rekao je Fazil i opet zajecao.
Kau je odmah bilo jasno da ono to Fazila mui nije osveta. Jer, to je rekao nakon to
je vidio da je Safet ustao od stola i krenuo prema njima.
"Osobnu kartu", rekao je Safet Fazilu i strogo ga odmjerio.
"kolska iskaznica mi je na stolu za posuivanje."
Po Fazilovu strahu Ka je shvatio da je djeaku jasno kako je pred njim policajac u
civilu; vidio je i da je taj strah uspio prevladati i prije nego sto ga je zahvatio. Sva
trojica krenue prema pultu za posuivanje. Isprepadana knjiniarka prui pijunu
Fazilovu iskaznicu; vidjevi da je djeak uenik vjerske kole, pijun Kaa presijee
pogledom. "Mogao sam to i misliti", ree mu bez rijei te, napuhan poput djeteta kad
uhvati loptu, iskaznicu strpa u dep.
"Po svoju imamsku karticu doi e u policijsku postaju", ree Fazilu.
"Ali gospodine", ree mu Ka, "ovo dijete nije nizato krivo; sad je doznao i da mu je
najbolji prijatelj poginuo: vratite mu iskaznicu."
Iako je samo nekoliko sati ranije od njega traio uslugu, Safet se nije dao smekati.
Uvjeren da e mu Safet iskaznicu dati kasnije, kad ih nitko

211
ne bude gledao, Ka se dogovori s Fazilom da se u est nau na eljeznom mostu, i
djeak se odmah pokupi. itava se itaonica uznemirila, mislili su da e ih sve
legitimirati. Safeta, meutim, zapravo nije bilo briga: odmah se vratio za svoj stol te
nastavio prelistavati asopis ivot iz 196c. godine: pregledao je priu tune iranske
princeze Soraje koju je ah otpustio jer mu nije mogla roditi djeteta, i zastao na
posljednjoj fotografiji nekadanjeg premijera Adnana Menderesa, snimljenoj
neposredno prije nego to je objeen.
Zakljuivi da mu pijun nee dati iskaznicu, i Ka je krenuo iz knjinice. Na arobno
lijepim ulicama djeca su se, razdragana, grudala: odmah je zaboravio na strah. Dolo
mu je da potri. Na Vladinu trgu smrzavala se skupina mukaraca: ekali su u redu,
drei u rukama platnene torbe i pakete omotane novinskim papirom, uvezane
uzicama. Bili su to Kar-slije koji su, uzevi zaozbiljno prijetnje nove vlasti, kuno
oruje ponizno donijeli na predaju. Drava im uope nije vjerovala pa ih je zato i
ostavila da se smrzavaju ispred zgrade. Ipak, veina je graana taj proglas doivjela
drugaije: im su, usred noi, uli naredbu, raskopali su snijeg i naoruanje zatrpali u
zaleenu zemlju na mjesta kojih se nitko od vlasti ne bi domislio.
Hodajui Faik-begovom avenijom, naletio je na Kadifu i pocrvenio kao rak. Jer, ba je
bio mislio na Svilu, a Kadifa joj je bila veoma slina, i jednako lijepa. Jedva se
suzdrao da pokrivenu djevojku ne zagrli i ne poljubi.
"Moram s vama to prije razgovarati", rekla mu je. "Ali iza vas je jedan ovjek, ne
dok nas on gleda. Moete li se vratiti u hotel da se u dva naemo u sobi 217? To je
zadnja soba na kraju vaeg hodnika."
"Ondje emo moi mirno razgovarati?"
"Ako vi nikome ne kaete da smo razgovarali - mislim, ni Svili" - irom je otvorila
oi - "nitko nee ni znati da smo se sastali." Slubeno mu je stisnula ruku: bio je to
odgovor neukusno zagledanim prolaznicima. "Kad krenem, pogledajte za mnom. ali
neprimjetno; kasnije ete mi rei je li za mnom iao jedan ili dva pijuna."
Odgovorio joj je hladnokrvnim smijekom, ime je samoga sebe iznenadio jer ga je i
misao na tajni sastanak s Kadifom, bez Svilina znanja, obezglavila.
Odmah mu je bilo jasno da do susreta s Kadifom nikako ne bi elio naletjeti na Svilu,
pa odlui da preostalo vrijeme ubije etnjom. Ulice su ivnule, inilo se da vojni udar
nikoga nije pretjerano zasmetao. Jednako kao i nakon udara iz njegovih djetinjih dana
zrak je treperio novim po-

bmjeg
etkom, prilikom da se na ruevinama dosadne svakodnevice jo jednom krene
iznova. ene su, vukui za sobom platnene torbe i djecu, pred duaniima i
voarnicama prevrtale po sanducima s voem i pogaale se s prodavaima, a brkata se
mukadija opet posloila po uglovima, ponovno krenula s priama i, odmjeravajui
prolaznike, potezala dimove iz cigareta bez filtra. Lani slijepac kojega je dan prije
dva puta vidio kako prosi pod strehom naputene kue izmeu arije i garaa nije
vie bio na svome mjestu. Nije bilo ni kamionia koji su obino prodavali narane i
jabuke parkirani nasred ceste. Ionako rijedak promet gotovo da je posve zamro; nije
znao je li zbog vojnog udara ili zbog snijega. Po ulicama je bilo razmjeteno mnotvo
policajaca u civilu (djeaci koji su na kraju Halid-paine avenije igrali nogomet
nagovorili su jednoga od njih da im bude golman); dva hotela kraj garaa koji su
radili kao javne kue (hoteli Pan i Sloboda) odgodili su svoje mrane aktivnosti "do
daljnjega", jednako kao i Drutvo za borbu pijetlova i ilegalne klaonice. A to se tie
povremenih detonacija to su, najvie nou, dopirale iz sirotinjskih mahala, na njih su
se Karslije ve navikli i nitko se nije dao smetati. U ozraju sveope ravnodunosti Ka
se poprilino oslobodio pa se uputio prema uglu Kazim-begove i Karabekirove, sjeo u
Modern-bife, naruio vrue erbe s cimetom i popio ga s uitkom.

2-5Jedini trenuci slobode u Karsu Ka s Kadi/om u hotelskoj sobi

KAD je esnaest minuta kasnije uao u hotelsku sobu br. 217, toliko je bio napet od
straha da bi ga netko mogao vidjeti, da se pokuao naaliti i skrenuti misli na drugu
stranu pa je prvo spomenuo erbe iji je kiselkasti okus jo osjeao u ustima.
"Jedno se vrijeme govorilo da oajni Kurdi u to erbe stavljaju otrov da, toboe, truju
vojsku", rekla je Kadifa. "I da je drava ak poslala tajnu inspekciju da to ispita."
"Vjerujete li vi u te prie?" pitao je Ka.
"Svaki intelektualac ili zapadnjak koji izvana doe u Kars i nauje te urotnike prie",
rekla je Kadifa, "obvezno ode u Modern-bife i - da bi pokazao kako u njih ne vjeruje narui erbe. I otruje se, budala. Jer prie su istinite. Neki su Kurdi toliko nesretni, da
se vie ne boje ni Allaha."
"Kako to da se drava za to jo uvijek nije pobrinula?"
"Svi pozapadnjaeni intelektualci - kao i vi - najvie povjerenja imaju u dravu, mada
toga nisu svjesni. MIT je obavijeten o svemu, pa i o er-betu, ali nita ozbiljno ne
poduzima."
"To znai da znaju i da smo nas dvoje sad ovdje, u ovoj sobi?"
"Ne bojte se, jo uvijek ne znaju", nasmije se Kadifa. "Jednoga e dana sasvim
sigurno znati, ali dotad smo ovdje slobodni. Ovo su nam jedini trenuci slobode u
Karsu. Zato uivajte u njima, i skinite kaput."
"Ovaj me kaput titi od zla", odgovori Ka te, ugledavi na Kadifinu licu strah, doda:
"A i hladno je ovdje."
Soba u kojoj su se sastali bila je polovica nekadanjega malenog spremita. Uzani
prozor gledao je na stranje dvorite; Kadifa i Ka sjedili su svatko na svome kraju
malenoga kreveta. Soba je vonjala onim zaguljivim i vlanim mirisom praine na
kakav se nailazi samo po neprozrae-

Snijeg
nim hotelskim sobama. Kadifa se ispruila i pokuala odvrnuti ventil na radijatoru, ali
je bio prezategnut pa je odustala. Ka je nervozno skoio na noge; pokuala se
nasmijati.
Shvatio je da je Kadifi drago to se u tom sobiku s njim nala nasamo. I njemu je,
nakon dugogodinjeg samovanja, godilo nai se u nekoj sobi sam s prelijepom enom,
ali je njegova ugoda bila nekako "meka" od Kadifine: njezine su oi sjale dubljim i
pogubnijim sjajem.
"Ne bojte se: osim onog jadnika s vreicom narani, nitko vas drugi nije pratio. To
znai da vas se drava ne boji, nego vas samo eli malo zastraiti. A tko je mene
pratio?"
"Zaboravio sam pogledati", protisnu Ka.
"Kako?" Presijee ga otrovnim pogledom. "Zar ste toliko zaljubljeni?" Odmah se
pribra: "Oprostite, ali svi se bojimo", i lice joj se opet promijeni. "Usreite moju
sestru, ona je jako dobra osoba."
"to mislite, voli li ona mene?"
"Voli, bit e da vas voli: vrlo ste privlani", odgovori Kadifa.
Vidjevi da sa na te rijei trgnuo, doda: "Vi ste, znate, blizanac." I ne dade se smesti,
nego jo i rasplete priu o mukarcu blizancu, idealnom partneru ene djevice.
Blizanci su dvolini, ree, a posjeduju lakou i povrnost koja kod uvijek ozbiljnih
ena djevica pobuuje i sreu i gnuanje. "A oboje zasluujete da budete sretni",
doda, kao da ga tjei.
"Kad ste sa sestrom razgovarali o meni, je li vam se inilo da bi ona mogla poi sa
mnom u Njemaku?"
"Misli da ste jako zgodni", odgovori Kadifa. "Ali vam ne vjeruje. Da bi vam poela
vjerovati, treba joj vremena. Jer ncstrpljivci kao to ste vi ne misle kako bi enu
zavoljeli, nego kako bi je osvojili."
"To vam je rekla?" podignu Ka obrve. "Ali u ovom gradu mi nemamo vremena."
Kadifa pogleda na sat. "Prvo da vam zahvalim to ste doli ovamo. Pozvala sam vas
zbog iznimno vane stvari: Modri ima poruku i eli vam je predati."
"Pratit e me i uhvatiti ga istog trena", ree Ka. "I sve e nas muiti. Znali su i za onu
kuu. Sve su prislukivali."
"Znao je on da ga prislukuju", odgovorila je. "Ono to ste onda uli bila je poruka
prije vojnog udara, upuena vama i, preko vas, Zapadu, zamiljena kao filozofska
poruka. Htio je rei: prestanite zabadati nos u naa samoubojstva. Sad se sve
promijenilo. Zbog toga bi sad elio prvu poruku opovri. I, to je jo vanije, predati
vam novu."

2/5
to ga je Kadifa vie nagovarala, Ka je bivao sve neodluniji. "U ovom gradu ne
moete ni zakoraknuti, a da vas netko ne vidi", ree na kraju.
"Ima jedna konjska zaprega. Svakoga dana jednom-dvaput doe dolje, pred kuhinjska
vrata; prevozi plinske boce, ugljen i kanistre s vodom. Opskrbljuje i druge kue, a
kola su, zbog snijega i kie, zakrivena hasu-rom. Koija je ovjek od povjerenja."
"Zar u se skrivati pod hasurom, kao lopov?"
"I ja sam, ne znam ni koliko puta", rekla je Kadifa. "Ne moete ni zamisliti kako je
zgodno provesti se gradom, a da vas nitko ne primijeti! Ako odete na taj sastanak,
obeavam da u uiniti sve to mogu da vam pomognem oko Svile. Jer, meni bi bilo
drago da se uda za vas."
"Zato?"
"Zato to joj elim dobro: svaka sestra svojoj sestri eli samo sreu!"
Uope joj nije vjerovao: nikad u ivotu u Turskoj nije naiao na brat-sko-sestrinski
odnos koji se - ispod povrine - ne bi svodio na iskrenu mrnju i prisilno uzajamno
podnoenje. Osim toga, i Kadifino mu je dranje govorilo da se pretvara. (Lijeva joj
se obrva nekontrolirano digla, usne je napuila kao dijete kad se sprema za pla, ili,
jo bolje, kao turske glumice dok izigravaju nevinaca.) Ipak, kad je, pogledavi na
sat, rekla da zaprega stie za sedamnaest minuta i zaklela se da e mu, ukoliko s njom
pode k Modrom, prenijeti sve to zna, Ka je bez razmiljanja ispalio jedno "Moe,
obeavam, idem s vama", a zatim ipak dodao: "Ali molim vas da mi samo prvo kaete
zato mi toliko vjerujete."
"Vi ste dervi, Modri tako kae; uvjeren je da vas je Allah obdario nevi-nou, od
roenja do smrti."
"Hajd' dobro", ree Ka i odmah doda: "Zna li i Svila za taj moj dar?"
"Otkud bi znala? To je rekao Modri."
"Hoete mi sad, molim vas, rei to vam je sve Svila priala o meni?"
"Pa... Ja sam vam zapravo ve rekla sve to smo o vama priale." Vidjevi da se Ka
razoarao, malo je razmislila - ili se pretvarala da misli, ali Ka od uzbuenja nije
mogao razluiti o emu se radi - te dodala: "Misli da ste zabavni... Mislim, dolazite
ak iz Njemake, i tako to... Pa imate mnogo toga za prianje."
"Kako bih je mogao pridobiti?"
"Gledajte: kad ena vidi mukarca, ako ne pri prvom pogledu, a ono u prvih deset
minuta osjeti negdje u sebi to bi joj on mogao znaiti i bi li ga mogla voljeti. A da bi
taj prvi osjeaj mogla sama sebi protumaiti i shvatiti ga, potrebno je da proe neko
vrijeme. Ako mene pitate, tijekom

Snijeg
tog vremena mukarac gotovo da i ne moe nita uiniti. Ako je doista volite, recite
joj sve ono lijepo to o njoj mislite. Zato je volite, zato je elite oeniti?"
Ka je zautio. Gledajui ga kako se, poput potitena djeteta, zagledao kroz prozor,
rekla mu je kako ve moe zamisliti koliko e njih dvoje biti sretni u Frankfurtu i
koliko e se Svila razvedriti im se izvue iz Karsa. Ve ih je vidjela i kako se, veseli
i nasmijani, etaju frankfurtskim ulicama, i naveer idu u kino. "Recite mi ime nekog
frankfurtskog kina u koje biste mogli ii, bilo kojeg kina", dodala je.
"Filmforum Hochst", ree Ka.
"Aha, a njemaka kina nemaju imena kao Alhambra, ili San, ili Maje-stic?"
"Imaju: Eldorado!"
Zagledali su se u pahuljice to su, neodlune, vrludale nad dvoritem, a onda je
Kadifa razvezla novu priu: dok je studirala, bila je ulanjena u dramsku skupinu, i
jednom joj je brati prijatelja s godine ponudio da sudjeluje u nekom filmu u
njemako-turskoj produkciji, da glumi pokrivenu djevojku, ali ga je ona odbila, a - gle
sad! - sad e u istoj toj zemlji Svila sretno ivjeti s Kaom, ali njezina je sestra i
stvorena da bude sretna samo to to do sad nije znala pa pravu sreu - budimo iskreni
- nikada i nije doivjela, a to to nije mogla imati djece, to ju je slomilo, a njoj je. kao
Svilinoj mladoj sestri, uvijek bilo najtee to je Svila unato svojoj neopisivoj ljepoti,
i njenosti, i suosjeajnosti i dobroti - ili moda ba zbog svega toga - uvijek bila
nesretna i - (tu joj se glas slomio) - i zato joj je u djetinjstvu i mladosti njezina starija
sestra uvijek i bila uzor, mada se - (tu joj se glas jo jednom slomio) - mada se kraj nje
uvijek osjeala zlom i runom, do te mjere da je sestra, da bi joj pomogla, svoju
ljepotu skrivala. (E, tu je zaplakala.) Svladana suzama i jecajima, drhtavim se glasom
sjetila kako je, dok je jo bila u srednjoj koli ("A tad smo ivjeli u Istanbulu i ne
moe se rei da smo bili siromani", ubacila je, a Ka dodao: ''Pa niste ni sad
siromani", nato ga je Kadifa poklopila s: "Ne, nismo, a ivimo u Karsu", i time
zatvorila ovu zagradu), jednoga jutra zakasnila na prvi sat pa ju je nastavnica
biologije, gospoa Mesrura, prekorila rijeima: "Je li i tvoja pametna sestra
zakasnila?" i jo dodala: "Pustit u te na sat samo zato to mi je tvoja sestra najdraa
uenica". Nije ni potrebno dodati da Svila nije zakasnila.
Uto u dvorite ude zaprega.
Kola su bila stara i posve obina: drvene im je stranice krasio naslikani vjeni
crvenih rua, bijelih tratinica i zelenih listova. Umorno i islue

2/7
no kljuse stajalo je u oblaku pare to mu je kuljala iz zaleenih nozdrva. Koija je
imao iroka lea, s jedva primjetnom grbom; kaput i kapa bili su mu posve bijeli od
snijega. 1 hasuru nad kolima snijeg je posve prekrio. Kad je to vidio, Kau je srce bre
zakucalo.
"Ne boj se", rekla mu je Kadifa, "neu te ubiti."
U ruci joj je ugledao pitolj; vidio je i da je uperen u njega, ali mu nita nije bilo
jasno.
"Ne, nije ovo ivani slom", rekla mu je, "ali - jedan krivi pokret i - pucam, vjeruj
mi... Svi koji idu k Modrom, svi su nam sumnjivi, novinari pogotovo..."
"Ali vi ste me zvali", ree Ka.
"Tono, ali MIT je mogao pretpostaviti da emo te zvati i staviti na tebe mikrofone.
Maloprije nisi htio skinuti kaput - kako ne bih posumnjala! A sad e ga skinuti i
staviti na krevet. Idemo, brzo!"
Ka uini kako mu je reeno. Kadifina malena ruka - slina Svilinoj
- pretrai svaki njegov zapuak. Nije nita nala pa ree: "Oprosti, morat e skinuti i
sako, i koulju i potkoulju. Mikrofone obino stavljaju na prsa i na lea, ljepljivom
vrpcom. U Karsu ima moda i stotinu ljudi koji po itave dane hodaju naokolo s
mikrofonima."
Nakon to je svukao sako, smotao je koulju i potkoulju to je vie mogao i stao pred
Kadifu kao dijete pred lijenika.
Kadifa pogleda. "Okreni se", ree. Tiina. "Dobro je. Oprosti za pitolj. Kad im stave
mikrofone, ne daju se pretraiti, ne miruju ni trena..." Ali pitolj nije spustila. "Sluaj
me sad", ree mu prijeteim glasom. "O ovom naem razgovoru i naem prijateljstvu
pred Modrim ni rijei!" I dalje se drala kao lijenik: sad ga je, nakon pregleda,
zastraivala. "Nemoj ni sluajno spomenuti Svilu, ili rei da si u nju zaljubljen. Modri
ne voli ni uti za takve nastranosti... A ako bude priao, i on ti nita ne napravi, bolje
ti je da se poslije vie ne vidimo. On je kao din, i ako bilo to nasluti, sve e iz tebe
izvui. Pretvarat e se da si Svilu samo dva-tri puta vidio. Jel' jasno?"
"Jest."
"Pokai mu da ga potuje. Nemoj ga ni sluajno pokuati omalovaavati, ti, takav
umiljen, sa stranom maturom i europskim zaleem. I
- nadam se da ti takva budalatina nee pasti na pamet, ali opet - na smijeh nemoj ni
pomisliti... Ne zaboravi: ti Europljani kojima se divi i koje oponaa za tebe nimalo
ne mare. A Modrog i njemu slinih boje se nasmrt."
"Znam."

crnjeg
"Ja sam ti prijateljica, sa mnom mora biti iskren", nasmije se Kadifa neiskreno, kao
glumica iz treerazrednog filma.
"Koija je digao hasuru", ree Ka.
"Njemu moe vjerovati. Prole mu je godine sin poginuo u sukobu s policijom. 1
uivaj u putovanju!"
Kadifa je sila prva. Kad se spustila u kuhinju, vidio je da su kola prila visokome
luku kojim je dvorite graniilo s ulicom te se, kao to su se dogovorili, spustio u
kuhinju. Ondje, meutim, nije bilo nikoga i ve su mu koljena klecnula kad opazi da
ga koija ipak eka. Bez rijei se opruio medu plinske boce, pored Kadife.
Putovanje za koje je odmah znao da ga nikada nee zaboraviti trajalo je svega osam
minuta, mada mu se inilo mnogo duim. Pokuavao je odgonetnuti kojim dijelovima
grada prolaze; oslukivao je razgovore koijaa na drugim kolima to su ih,
kriputajui, mimoilazila, i Kadifin dah kraj svoga lica. Skupina djeaka potrala je za
kolima i prihvatila se za stranice da bi se klizala. Ka se uplaio i pogledao Kadifu, a
ona mu se tako toplo nasmijeila da se razveselio i vie od te djece.

26.
Razlog nae povezanosti s AIlahom ne lei u tekom naem siromatvu
Modri se obraa cijelom Zapadu
GUMENI kolski kotai kotrljali su se po utabanu snijegu ljuljukajui putnike na dnu
kola kao da su u kolijevci. Kau su taman poeli nadolaziti novi stihovi kad se kola
stresoe, popee na kameni put i - stadoe. Tiina se, meutim, nastavila, a ni stihovi
nisu prestali dolaziti sve dok koija nije zabacio hasuru, a putnici se prenuli usred
snijegom pokrivena pusta dvorita okruena mehaniarskim radnjama i varionicama.
Iz kuta, iza pokvarena traktora, istralo je crno pseto na lancu i - zbunjeno putnicima
to su se izvlaili ispod hasure - nekoliko puta zalajalo.
Proli su kroz kapiju od orahovine, pa kroz jo jednu, a onda je Ka ugledao Modrog
kako kroz jedan prozor promatra bijelo dvorite. Ponovno se, kao i za prvoga susreta,
zaudio crvenkastu odsjaju njegove kestenjaste kose, pirgavu licu i jezersko-plavim
oima. Zbog jednostavnosti prostorije u koju su uvedeni, naruene sa svega nekoliko
predmeta (etkom za kosu koju je ve prethodnoga dana vidio, istom poluotvorenom
aktovkom i istom plastinom pepeljarom s natpisom Ersin Elektrik i osmanlijskim
ukrasima po rubu), Kau se uinilo da se Modri prethodne noi i nije preselio. Ali
njegov je hladnokrvni smijeak govorio da se ve pomirio sa svim dogaajima to su
se u meuvremenu zbili, i da se, budui da je umakao vlastima, samim sobom ponosi.
"Sad vie nee moi pisati o djevojkama samoubojicama", zapoeo je razgovor
Modri.
"Zato?"
"Ni vojska ne eli da se o tome pie."
"Nisam ja njihov glasnogovornik", ree Ka oprezno.
"Znam." Gledali su jedan drugoga, napeto.

snijeg
"Juer si mi rekao da bi o djevojkama mogao pisati u zapadnim novinama", ree
Modri.
Ka se sjeti svoje malene lai.
"U kojim zapadnim novinama?" upita ga Modri. "U kojim njemakim novinama ima
poznanika?"
"U novinama Frankfurter Rundschau", odgovori Ka.
"Koga?"
"Jednog njemakog novinara, demokrata."
"Ime?"
"Hans Hansen", ree Ka i stegnu svoj kaput.
"Za Hansa Hansena imam izjavu. Govor protiv vojnog udara", ree Modri. "Nemamo
mnogo vremena, pii."
Ka otvori zadnju stranicu svoje pjesmarice i krenu s biljekama. Od kazalinog udara
do trenutka zapisivanja pobijeno je osamdesetero ljudi, prvo je rekao Modri, iako se
broj poginulih, ukljuujui i rtve iz kazalita, svodio na sedamnaest osoba. Nastavio
je s opisom napada na kole i privatne kue pri emu su tenkovi razorili devet
(zapravo etiri) potleuica, spomenuo je uenike preminule od posljedica muenja te
opisao meuuline oruane sukobe za koje je Ka tada prvi put uo. Patnje kurdskoga
stanovnitva jedva da se dotakao, ali je zato malko prena-glasio njihov islamizam te
zakljuio da je za ubojstvo direktora Instituta nedvojbeno odgovorna drava; to je
ubojstvo, rekao je, bilo predigra, povod i izgovor za dalje akcije. Sve se to, prema
njemu, dogodilo kako bi se "sprijeila islamistika pobjeda na demokratskim
izborima". Kao doka/ tomu spomenuo je zabranu djelovanja politikih stranaka,
udruenja itd., te nastavio sa iscrpnim analizama koje Ka vie uope nije sluao jer se
zagledao u Kadifine oi, a da ona toga uope nije bila svjesna zato to je Modrog
gledala kao zaarana. Ni kad je ponovno spustio pogled u svoju biljenicu, nije ga
sluao, nego je na stranicama koje e kasnije istrgnuti narkao nekoliko sliica koje
su dokaz da je tada mislio na Svilu: bili su to vrat i kosa neke ene, a iza toga djeja
kuica iz ijeg se djejeg dimnjaka dizao pramiak djejeg dima... Mnogo godina
prije toga, Ka mi je jednom zgodom objanjavao kako dobar pjesnik kad se nade pred
injenicama koje smatra istinitima, ali ne eli u njih povjerovati jer e mu naruiti
pjesme, nema drugoga izlaza nego kliznuti na njihove rubove. Jedino e tako, kruei
po rubovima, rekao je, moi ostati povezan s glazbom uzmaka, izvorom svoje
umjetnosti.
Ipak, neke izjave Modroga toliko su mu se svidjele da ih je zapisao od rijei do rijei.
"Razlog nae povezanosti s Allahom ne lei u - kako

221
zapadnjaci tvrde - tekom naem siromatvu, nego u injenici da bismo vie od svih
ostalih eljeli saznati to nam je uloga na ovome svijetu i to nas oekuje na
drugome."
Umjesto da se upusti u potragu za izvorima i korijenima te znatielje i pokusa
imenovati nau ulogu na ovome svijetu, svoje je izlaganje radije oblikovao kao
izazov: "Da vidimo sad hoe li Zapad koji u demokraciju - svoje veliko otkrie vjeruje vie nego u Boju rije, hoe li se, dakle, isti taj Zapad sad suprotstaviti
vojnom udaru, tom otvorenom napadu na demokraciju u naem gradu?" Na tome nije
stao, nego je, zanesen, nastavio: "Ili emo jo jednom biti prisiljeni zakljuiti da prave
vrijednosti ne lee u demokraciji, slobodi i ljudskim pravima i da je Zapadu stalo
samo do toga da ga preostali dio svijeta oponaa poput majmuna? elio bih se obratiti
i tom 'nezapadnom' dijelu svijeta: brao, niste sami, niste..." Tiina. "Ali, kako
moemo znati da e va prijatelj moju poruku objaviti takvu kakva jest, u cijelosti?"
"Malo je, moda, neprimjereno to stalno ponavljanje Zapad, Zapad. kao da se radi o
jednoj jedinoj osobi, kao da na Zapadu nema vie stavova...", odgovorio je Ka
paljivo birajui rijei.
"Ali ja to upravo tako vidim", ree Modri nakon krae stanke. "Znai, postoji Zapad
sa svojim stavovima, i postoji druga strana, a to smo mi."
"Svejedno, na Zapadu ne misle tako... Nije to kao kod nas; tamo svatko pokuava
misliti na svoj nain. ak se i najsitniji bakalin razmee osobnim miljenjem. Moda
bi zato bilo bolje da taj Zapad zamijenimo zapadnim demokratima; tako biste lake
dirnuli savjest tamonjih ljudi."
"Dobro, uinite kako mislite da je bolje. Ima li jo neto to bismo trebali ispraviti
prije objavljivanja?"
"S obzirom na vae zadnje izjave, itava je ova vijest dobila oblik proglasa", rekao je
Ka. "Moda e na kraju staviti i vae ime... Moda i nekoliko rijei o vama, da vas se
predstavi..."
"To sam ve smislio", ree Modri. "Ovako: 'Jedan od vodeih islamista, i u Turskoj, i
na Bliskom istoku.' To e biti dovoljno."
"Ne moe tako. Hans Hansen to nee objaviti."
"Molim?"
"Frankfurter Rundschau su socijaldemokratske novine: kad bi objavile osobnu izjavu
jednog islamista, ispalo bi da su pristrani."
"Aaa, takav je znai Herr Hansen? Kad vidi da bi mu neto moglo tetiti, on se
izmakne, ha?" ree Modri. "Pa to emo, kako bismo ga mogli nagovoriti?"
"ak i kad bi se njemaki demokrati stvarno suprotstavili vojnom uda-

Snijeg
ru u Turskoj - mislim, pravom vojnom udaru, a ne nekoj kazalinoj predstavi - ne bi
im bilo svejedno da doznaju kako je skupina koju su podrali islamistika,
fundamcntalistika..."
"Tono, tono, sve se to trese pred nama."
Kau nije bilo jasno je li to rekao s ponosom ili traei suosjeanje zbog toga to ga se
pogreno tumai. "Mislim", rekao je Ka, "kad bi se na taj proglas potpisali i jedan
bivi komunist, liberal i kurdski nacionalist, Frankfurter Rundschau bi vam to objavio
bez ijednog pitanja."
"Kako to mislite?"
"Nadimo u Karsu jo dvije odgovarajue osobe, i priopenje e u trenu biti spremno
za tisak."
"I to jo? Hoemo li i piti vino? to jo neemo uiniti da bismo se dopali
zapadnjacima?!" razgoropadi se Modri. "Boje me se pa ni ne pokuavaju shvatiti ono
to radim; da bi me se prestali bojati, morao bih biti kao oni: e, neu! Sad bih se
trebao zdruiti s bezbonim ateistima da bih skupa s njima umilostivio tog Herr
Hansena?! Malo sutra! Tko je uope taj Hans Hansen? Odakle mu pravo da postavlja
tolike uvjete? Je li idov?"
utjeli su. Osjeao je kako je Ka mislio da je njegova izjava neumjesna, gledao ga je s
gaenjem. "idovi su najvei stradalnici ovoga stoljea", ispravio se. "Prije nego to
promijenim i jednu jedinu rije u svome govoru, htio bih da mi kaete neto o tom
Hansu. Kako ste ga upoznali?"
"Jedan moj prijatelj, Turin, rekao mi je da e u Rundschauu biti objavljen komentar
o Turskoj i da bi pisac tog lanka volio porazgovarati s nekim tko je u te stvari
upuen."
"Zato Hans Hansen to nije pitao tvog prijatelja Turina? Zato je tebe pitao?"
"Mog prijatelja to ne zanima, manje zna od mene o tim temama."
"Da. da, o tim temama... Hoe da pogodim o kojim je temama bila rije? Muenja,
zlostavljanja, zatvorski uvjeti... Teme kojima nas poni-avaju."
"Tako nekako. U to su vrijeme uenici vjerske kole u Malatji zatukli nekog ateista",
ree Ka.
"Ne sjeam se nieg slinog", izjavi Modri propitujui se paljivo. "Neki su islamisti
spremni ubiti bijednog ateista samo zato da bi se proslavili i dospjeli na televiziju, i to
zasluuje svaku osudu, ali nita manje sramotni nisu ni samozvani orijentalisti koji tu
vijest - s automatski poveanim brojkama poginulih - proire svijetom samo da bi
bacili ljagu na islami-

223
stiki pokret. Ako je Herr Hansen jedan od njih, radije emo ga odmah zaboraviti."
"Pitao me je neto o Europskoj zajednici i Turskoj. Odgovorio sam mu. Tjedan dana
nakon toga me je nazvao. Pozvao me k sebi na veeru."
"Tek tako? Mislim, iznebuha?"
"Da."
"Vrlo sumnjivo. to si vidio u njegovoj kui? Je li ti pokazao svoju enu?"
Ka je opazio da se i Kadifa, leima okrenuta do kraja navuenim zastorima, pretvorila
u uho.
"Hans Hansen ima divnu, sretnu obitelj", ree Ka. "Jedne veeri smo se nali nakon
njegova posla, na Bahnhofu kod novinske redakcije. Za pola sata stigli smo do lijepe,
svijetle kue okruene vrtom. Jako su me lijepo primili. Veerali smo peeno pile s
krumpirom. ena mu je krumpir prvo skuhala, a onda zapekla u penici."
"Kakva mu je ena?"
Ka si je predoio Hansa Hansena, trgovca iz Kaufhofa. "Hans Hansen je zgodan, plav
i irokih ramena, a i Ingeborg i djeca su isti kao on."
"Jesu li imali kri na zidu?"
"Ne sjeam se, ne bih rekao."
"Imali su, imali, samo to ti nisi obratio panju", ree Modri. "Nasuprot trabunjanjima
naih proeuropskih ateista, svi su europski intelektualci vrsto povezani sa svojom
vjerom i svojim krievima. Ali, kad se nai vrate iz Europe, oni to nikada ne spomenu
- jedino o emu govore je europska tehnoloka nadmo, koju tumae kao proizvod i
pobjedu ateizma... Nego, to si jo vidio u njihovoj kui, o emu ste razgovarali priaj!"
"Herr Hansen u novinama Frankfurter Rundschau radi u redakciji inozemnih vijesti,
ali je zaljubljen u knjievnost. Tako je pria dola do poezije. Razgovarali smo o
pjesnicima, o zemljama, pripovijetkama... Vrijeme je naprosto proletjelo."
"Jesu li te saalijevali? Mislim, Turin si, a k tome si i jadan, usamljen i siromaan
politiki prognanik; takve kao to si ti pijana njemaka mlaa-rija premlati kako joj se
efne, moe ak i samo iz dosade... I zasluuje da te se ali."
"Ne znam, nisam primijetio nita tako napadno."
"Pa ako i nisi primijetio, ako ti svoje saaljenje i nisu otvoreno pokazali, sigurno je da
kod svakog ovjeka postoji elja za suosjeanjem. Po Njemakoj se vue na tisue
tursko-kurdskih intelektualaca koji su to saaljenje nauili prevrtati u crkavicu: ti ljudi
ive od saaljenja."

Snijeg
"Hansova obitelj, njegova djeca, svi su prema meni bili jako fini. Bili su paljivi,
njeni. Moda i zbog toga nisam ni primijetio da me saalijevaju. Zavolio sam ih. Da
su me i alili, ne bih se uvrijedio."
"Znai, tvoj ponos na to nije nita rekao, nije se bunio, nita?..."
"Moda se i bunio, ali sam svejedno te veeri bio jako sretan. Svjetiljke na stolovima
sa strana davale su sobi ugodnu naranastu svjetlost... Vilice i noevi bili su nekako
neobini, nikada nisam vidio takve, a opet, nisu bili uznemirujue strani... Televizor je
cijelo vrijeme bio ukljuen, s vremena na vrijeme pogledavali bi u njega, i zato sam se
osjeao kao kod kue. Kad bi vidjeli da mi je njemaki preslab, objanjavali bi mi i na
engleskom. Nakon veere djeca su s ocem porazgovarala o zadaama; poljubili su ih
prije spavanja... Toliko sam se opustio da sam nakon veere ustao i sam si stavio na
tanjur jo jedan kola. Nitko nije ni primijetio, a da su i primijetili ponaali bi se kao
da je to najnormalnija stvar. Tako sam si to kasnije protumaio."
"Kakav je bio kola?", upita Kadif'a.
"Beka torta, sa smokvama i okoladom." Malko su poutjeli.
"Kakvi su bili zastori?" opet se ubaci Kadifa. "Kakve boje, s kakvim uzorkom?"
"Bjelkasti, ili krem", odgovori Ka pretvarajui se da se pokuava sjetiti. "A po njima
su bile ribice, cvjetii, medvjedii i voe - u svim bojama."
"Onako vie kao za djeje sobe, znai?"
"Ne, jer sve je bilo nekako oz.biljno. Kako bih vam to objasnio: bili su sretni, ali se
nisu stalno cerekali, i kad treba i kad ne treba, kako to mi inimo. Bili su vrlo ozbiljni.
Moda su i zato bili toliko sretni. ivot je za njih ozbiljan posao, posao koji zahtijeva
odgovornost. Nije to kao kod nas: oni ne misle da je ivot nesrea, niz kunji i boli.
Ozbiljnost je za njih zivotvorna, pozitivna stvar; daruje ih arenom i odmjerenom
sreom, ba kao to su medvjedii i ribice na njihovim zastorima."
"Kakve je boje bio stolnjak?"
"Zaboravio sam", odgovori Ka i jo jednom odglumi zamiljenost.
"Koliko si puta iao k njima?", ree Modri, blago srdit.
"Te sam veeri bio toliko sretan, da sam strano elio da me jo jednom pozovu. Ali
Hans Hansen me nikada vie nije pozvao."
S dvorita se javio pas na lancu: dugo je lajao. Ka je na Kadifinu licu primijetio tugu,
a na licu Modroga srdbu dovoljno snanu da bi se mogao upustiti u poniavanje.
Zato se zainati i nastavi: "I ne znam koliko sam ih puta planirao nazva-

22-5
ti. Nekad sam umiljao da me je Hans Hansen zvao kako bi me pozvao na jo jednu
veeru, ali da me nije mogao dobiti; ta me je misao ponekad znala toliko zaludjeti da
sam se, vraajui se iz knjinice, jedva suzdravao da ne trim do stana. Ne mogu
vam opisati koliko sam elio jo jednom vidjeti ono lijepo zrcalo s policama,
naslonjae u boji - koje su ono boje bili, zaboravio sam - valjda limun-uti; htio sam
jo jednom vidjeti kako reu kruh na dasci, i da me opet pitaju "hoe li vam biti
dovoljno?' (Znate sigurno da Europljani jedu mnogo manje kruha od nas.) I kri na
zidu, i one lijepe prizore s Alpa, sve sam to elio jo jedanput vidjeti."
Vidio je da ga Modri odmjerava s neskrivenim gaenjem. "Tri mjeseca kasnije jedan
mi je prijatelj donio nove vijesti iz Turske", nastavio je. "Te sramotne vijesti o
muenjima, napadima i tiraniji bile su mi izgovor da ponovno nazovem Hansa
Hansena. Paljivo me je posluao; opet je bio vrlo srdaan i uljudan. U novinama se i
pojavila kratka vijest. Ali jedva da sam i mislio o tim stranim vijestima o muenju i
ubojstvima. elio sam samo da me nazove. No, opet me nije nazvao. Ponekad mi
doe da mu napiem pismo, da ga pitam u emu sam to pogrijeio i zato me vie nije
nazvao."
Pravio se da se sam sebi smije, ali Modroga to nije smirilo.
"Eh, sad ete opet imati izgovor da ga nazovete", naali se Modri gorko.
"Da, samo da bi ta vijest izila u novinama, trebali bismo prirediti jedan zajedniki
proglas koji e odgovarati njemakim standardima", odgovori Ka.
"Gdje emo nai tog kurdskog nacionalista i liberalnog komunista, s kim u se to
zdruiti?"
"Ako sumnjate da se iza ovoga krije policija, vi predloite imena!"
"U koli za imame i hatibe nai ete hrpu mladia ogorenih i srditih zbog onoga to
se dogodilo njihovim prijateljima. Nema sumnje da u oima zapadnih novinara
kurdski nacionalist vrijedi vie ako je ateist nego ako je islamist. Kurde moe
predstavljati neki od uenika iz imam-ske kole."
"Dobro, vi ete se pobrinuti za njega", rekao je Ka. "Mogu jamiti da e u
Rundschauu njime biti zadovoljni."
"Ma jasno", bonu ga opet Modri. "Vi ste nam ovdje zapadni poklisar." Ka se uope
nije dao smesti. "A za nekadanjeg komunista, odnosno aktualnog demokrata
najpogodniji bi bio gospodin Turgut."
"Moj otac?" prenu se Kadifa.
I prije nego to je Ka stigao potvrditi, rekla im je da njezin otac nikad ne izlazi iz
kue. Svi su poeli govoriti uglas. Modri je ustvrdio kako - kao

Snijeg
ni svi ostali bivi komunisti - ni gospodin Turgut nije demokrat, te ga je optuio da je
sasvim sigurno s veseljem doekao vojni udar znajui da je usmjeren protiv islamista,
mada se pretvara da mu se ne raduje kako ne bi pokvario sliku o ljevici.
"Moj otac nije prevarant!" ree Kadifa.
Po drhtaju nje/ina glasa i bljesku srdbe u oima njezina ljubavnika, Kau je odmah
bilo jasno da su dogurali do praga jedne od ve ustaljenih svaa. Poput parova
zamorenih neprestanim prepirkama, svoje obraune vie nisu bili u stanju drati u
tajnosti. Kadifa se trudila da na svaki napad nae odgovor i ne mislei koliko e je on
stajati - kako to obino i biva kod ena izmuenih zaljubljenou - dok je Modri uspio
zadrati ponos, ali i nevjerojatnu njenost. A onda se u jednom trenu sve promijenilo:
u oima Modrog zasja odlunost.
"Kao i svi drugi ateistiki pozeri i ljeviarski intelektualci to puzaju pred Zapadom, i
tvoj je otac tek obina varalica kojemu se narod gadi!"
Kadifa zgrabi plastinu pepeljaru Ersin Elektrika i zavitla je na Modrog. Moda je i
namjerno promaila: pepeljara se odbi od kalendara sa slikom Venecije i sletje na pod
bez imalo buke.
"Osim toga, tvoj se otac samo pretvara da ne zna da mu je ki ljubavnica radikalnog
islamista!" zakljui Modri.
Kadifa ga nekoliko puta objema akama lagano udari u miicu i poe plakati. Dok ju
je Modri smjetao na stolicu, oboje su razgovarali tako neprirodnim glasom da e Ka
povjerovati kako je sve to samo igra uprizorena da bi se njega zbunilo.
"Povuci rije!" rekla je Kadifa.
"Povlaim", rekao je Modri kao da tjei rasplakano dijete. "Da bih to potvrdio,
spreman sam zamiriti na bezbona laprdanja kojima noj otac ispunja svoje dane:
pristajem skupa s njim potpisati zajedniki proglas. Ali, budui da bi to to nam
sprema ovaj glasonoa Hansa Hansena" - namignu Kau - "mogla biti klopka, ja u va
hotel neu stupiti. Je li jasno, duo?"
"Ali moj tata nee nikamo iz hotela", odgovori Kadifa tako maznim glasom da se Ka
najeio. "Karsko siromatvo ga strano demoralizira."
"Nagovorite svog oca, Kadifa, on mora izii iz hotela", ree joj Ka slubeno kao
nikada prije. "Snijeg je sve pokrio." Pogledali su se oi u oi.
Ovaj ga je put Kadifa shvatila. "Dobro", ree, "ali i prije nego to izie iz hotela, treba
ga nagovoriti da svoj potpis stavi kraj potpisa jednog islamista i kurdskog
nacionalista, na isti dokument. Tko e to uiniti?"
"Ja u", ree Ka. "A vi ete mi pomoi."

227
"Gdje e se susresti?" upita Kadifa. "I to e biti ako moj jadni otac zbog ove gluposti
bude uhapen i u starosti dospije iza reetaka?"
"Nije to glupost", odgovori joj Modri. "Vijest-dvije u europskim novinama bit e
dovoljne da Ankara izvue ui ovim naim majstorima: nee moi dalje ovako."
"Ali nije stvar u tome da se u europskim novinama pojavi ta vijest: mnogo je vanije
da se pojavi tvoje ime", odgovori Kadifa.
Vidjevi da je Modri i na to odgovorio samo srdanim i toplim smijekom, Ka je
prema njemu osjetio potovanje. Tek mu je tad sinulo da bi se Modri, kad bi mu govor
doista iziao u Rundschauu, prouo i proslavio po cijeloj Turskoj: istanbulskim
islamistikim glasilima ne bi trebalo dugo da prenesu njegov proglas, hvalei ga i
preuveliavajui. Dugo su utjeli. Kadifa je izvukla maramicu i brisala suze. Osjetio
je da e se, im on izie odavde, dvoje ljubavnika prvo posvaati, a onda voditi
ljubav. ele li da to prije ode? Nadletio ih je avion, jako visoko. Svi su pogledali u
gornji dio prozora: ondje se vidjelo nebo.
"Ovuda zapravo nikada ne prolaze avioni", promrmlja Kadifa.
"Dogaa se neto izvanredno", izjavi Modri pa se sam nasmije svojoj zebnji. Vidjevi
da se i Ka nasmijao, razljuti se. "Temperatura se spustila daleko ispod minus
dvadeset; pria se, meutim, da vlast jo uvijek govori da je minus dvadeset."
Pogledao je Kaa kao da ga izaziva na dvoboj.
"Htjela bih ivjeti normalnim ivotom", ree Kadifa.
"Ti si odbacila svoj normalni, burujski ivot", odgovori joj Modri. "To je ono to te
ini tako posebnom."
"Ali ja ne elim biti posebna. Htjela bih biti kao ostali. Da se nije dogodio udar, ve
bih se moda otkrila i bila kao sve druge."
"Koje druge? Ovdje se sve ene pokrivaju", ree Modri.
"To nije tono! U krugovima u kojima se ja kreem veina obrazovanih ena - kakva
sam i sama - se ne pokriva. I kad ve govorimo o nalikova-nju drugima i o
prosjenosti, ja sam se, pokrivi se, poprilino udaljila od svih kojima sam bila slina.
A u tome ima mnogo nadmenosti, i ne svia mi se."
"Pa onda e se sutra otkriti", ree Modri. "I svi e misliti da je to jedna od pobjeda
revolucije."
"Svi znaju da ja, za razliku od tebe, ne provodim dane razbijajui glavu onime to
drugi misle." Lice joj obli rumenilo, od uitka.
Modri joj se opet slatko osmjehnu, ali mu je Ka na licu jasno vidio da je za to skupio
svu snagu. I Modri je zapazio da ga je Ka proitao. A to ih je obojicu u trenu dovelo
pred zidine intimnog prijateljstva tih dvoje ljuba-

snijeg
vnika. Dok se Kadifa napola oajnikim glasom suprotstavljala Modrom, dok je
akom i kapom rasipala krhotine njihove intime i uvredama razotkrivala njegove
najslabije strane. Ka je sa svakom njezinom rijei uviao da ona i njega sve vie
uvlai u njihov sukob, nameui mu krivnju to je tom sukobu svjedoio. U depu je
jo od prethodne veeri nosio Nedi-pova ljubavna pisma za Kadifu; zato je sad na
njih pomislio?
"to je s djevojkama kojima je ivot upropaten zbog marame, koje su izbaene iz
kole? Gdje su njihova imena, zato se one ne spominju u novinama?" zapoe Kadifa
novi napad, jo uvijek nesposobna da se pribere. "Umjesto slika ena koje su za
maramu dale svoj ivot, u novinama e se pojaviti slika njihova 'glasnogovornika',
provincijskog, opreznog, priglupog islamista. Nije ni potrebno rei da se jedna
muslimanka moe pojaviti u novinama jedino ako je ena kakvog predsjednika opine
ili nekog slinog, i tad kraj svog mua, na bajramskoj sveanosti, recimo... Zato mi i
nije krivo to se ne mogu pojaviti u tim novinama: alila bih samu sebe da mogu! I
zapravo alim i taj muki rod koji se, dok se mi muimo nastojei sauvati svoju
skrovitost, na sve strane grebe ne bi li mu slika zasjala u novinama! I zato i mislim da
bi se trebalo pisati o djevojkama koje su se ubile. Osim toga, osjeam da i ja imam
pravo dati izjavu za Hansa Hansena."
"To bi bilo jako dobro", ree Ka bez imalo razmiljanja. "Potpisat ete se kao
predstavnica muslimanskih feministica."
"Ne elim biti niija predstavnica", odgovori Kadifa. "Pred Europljanima se elim
pojaviti sama, sama sa svojom priom, svojim grijesima i pogrekama. Znate kako
ovjek ponekad poeli sve rei pred nekim koga vidi prvi put i nikada ga vie nee
vidjeti? E, to hou! Dok sam nekada itala europske romane, inilo mi se da su pisci
zapisivali prie koje su im junaci upravo tako ispriali. Htjela bih da nekoliko itatelja
- pet, est takvih itatelja bilo bi mi dovoljno - moju izjavu proita ba na takav nain,
kao da ita roman."
Uto negdje jako blizu odjeknu eksplozija: itava se kua strese, stakla zazvonie.
Modrom i Kau trebalo je nekoliko sekundi da ustanu.
"Idem vidjeti to je bilo", ree Kadifa. Bila je prisebnija od njih dvojice. Ka je
razmaknuo zastore i provirio. "Nema koijaa, otiao je", ree.
"Bilo bi opasno da se zadrao", ree Modri. "I ti e pri povratku izii kroz sporednu
kapiju."
Ka je osjetio da mu je to reeno u znaenju "idi sad!", ali se svejedno nije mogao
pomaknuti, kao da je neto oekivao. Ukrstili su im se pogledi puni mrnje. Ka se
sjetio studentskih dana kad se na praznim, mra-

229
nim fakultetskim hodnicima znao skobiti s nacionalistiki nastrojenim i naoruanim
kolegama; strah je bio isti, samo to onomad u njemu nije bilo ni traga ovakvoj
seksualnoj napetosti.
"Ja sam ponekad malko paranoian", ree Modri. "to nikako ne znai da ti nisi
zapadnjaka uhoda. injenica da ti ne zna da si uhoda i da nema nikakvih namjera u
tom pravcu, nae stanje nimalo ne mijenja. Ti si onaj koji je stranac medu nama.
Sumnje i nastranosti koje si - nenamjerno - utuvio u glavu ove jadne djevojke dokaz
su mojim rijeima. Sudi nas i odmjerava svojim samodopadnim, zapadnjakim
pogledima, moda nam se negdje u sebi i smije... Ja se nisam uvrijedio, nee se ni
Kadifa, ali - gurajui medu nas svoje djetinjaste stavove zajedno s priama o
zapadnjakoj beskrajnoj srei i idejama o dobru i istini, u nae misli unosi zbrku. Ne
ljutim se na tebe jer, kao i svi dobri ljudi, ini zlo, a da toga nisi svjestan. Ali budui
da sam ti sad to objasnio, nakon ovoga vie se nee moi braniti nevinou."

2-7Dr' se, keri, stie podrka iz Karsa

Ka pokuava nagovoriti gospodina Turguta da potpie proglas
KA je iziao iz kue i proao dvoritem okrenutim prema mehaniarskim radionicama;
nitko ga nije vidio. Zaao je u malenu fotokopirnicu s kasetama i arapama odakle mu
je juer do uha doprla "Roberta" Pcppina di Caprija. Izvadio je Nedipova pisma za
Kadifu i zamolio bljedolika i smrknuta djeaka za blagajnom da ih fotokopira.
Potrgao je kuverte i dodao mu pisma, list po list. Zatim je kupio kuverte jednake
Ned/.ipo-vima, jeftine i blijede, spremio u njih originalna pisma te, oponaajui
Nedipov rukopis, na svaku od njih stavio adresu: Kadifa Jildiz.
ustrim se koracima zaputio prema hotelu: pred oima mu je lebdio Svilin lik, lik
zbog kojega je bio spreman boriti se za sreu, lagati i postavljati klopke. Snijeg je
opet padao pernato krupnim pahuljama. Ulicama se vukao olinjali nespokoj uhodanih
predveerja. Na raskriju Sarajskoga puta i Halid-paine avenije, zatrpanom hrpama
snijega, jedna je zaprega zakrcila prolaz; umorno kljuse posustalo je pod kolima
natovarenim ugljenom. Na kamionu zaustavljenom iza njih brisai su tekom mukom
obavljali svoj posao. S plastinim vreicama u rukama svi su urili svojim domovima,
svojim skuenim, toplim jazbinama; iako je sve odisalo melankolijom olovnih
zimskih veeri njegova djetinjstva. Ka se osjeao odlunim, kao da tek kree u novi
dan.
Odmah se popeo u svoju sobu. Kopije Nedipovih pisama sakrio je na dno kufera.
Skinuo je kaput i objesio ga. Ruke je oprao neobino paljivo. Povinuvi se navici,
oprao je i zube (to je inio svaku veer); tad mu se uini da mu nadolazi nova pjesma
pa prie prozoru. Dugo je gledao ulicu. Uz to se i grijao kraj radijatora pod prozorom.
Umjesto pjesme, dolazile su mu uspomene iz djetinjstva: sjetio se "smrdljivca" koji se
prikrpio njemu i njegovoj majci kad su jednog proljetnog jutra kre-

2-31
nuli na Bejolu kupiti dugmad... Pa taksija to je jednoga dana nestao iza ugla na
Niantau, vozei njegove roditelje prema aerodromu na putu za europsku turneju...
Pa bolova to su mu danima razdirali utrobu nakon neke zabave na Bujukadi: te je
veeri upoznao jednu djevojku duge kose i zelenih oiju, itavu no s njom plesao, a
kasnije je nikada vie nije vidio i nikako se nije mogao domisliti kako bi je mogao
nai... Te uspomene nisu jedna s drugom imale ba nikakve veze. Znao je jako dobro
da se ivot - ako se izuzme zaljubljenost i srea koju ona donosi - svodi na niz
nezanimljivih, beznaajnih i meusobno nepovezanih dogaaja.
Spustio se stubama i hladnokrvno pokucao na bijela vrata to su stan vlasnika hotela
dijelila od predvorja. (Svojoj se hladnokrvnosti i sam udio: ponaao se kao da se
naao na pragu posjeta koji je godinama planirao.) Sluavka ga je doekala
turgenjevljevski "tajnovito i s potovanjem". Uavi u salon u kojemu su prethodne
veeri veerali, na dugom divanu koji je vratima bio okrenut leima ugledao je
gospodina Turguta i Svilu: sjedili su jedno uz drugo. "Gdje si, Kadifa, poinje", rekao
je gospodin Turgut.
Bila je to ona ista prostrana soba od sino, s istim visokim stropom kao i u drugim
starim ruskim kuama, ali mu se - moda zbog blijede snjene svjetlosti to se
probijala kroz prozore - uinilo da je doao u neku posve novu prostoriju.
Kad su otac i ki shvatili da im se pridruio Ka, nastupio je asak nelagode, kao da je
naruio ljubavni sastanak. Kau je ipak laknulo jer je u Svi-linim oima ugledao sjaj.
Spustio se u naslonja okrenut i domainima i ukljuenom televizoru te s uenjem
primijetio da je Svila ak i ljepa od one u njegovu sjeanju. To je jo samo povealo
njegovu zebnju, ali se ipak nekako uspio uvjeriti da e s njom biti sretan.
"Svaki dan u etiri popodne sjednem na ovaj divan sa svojim kerima da zajedno
pogledamo Mariannu", rekao je gospodin Turgut to s blagim sramom, to s
odlunou da "on nikome nije duan polagati raune".
Marianna je bila meksika sapunica veoma omiljena po itavoj Turskoj; jedna od
velikih istanbulskih televizija davala ju je pet puta tjedno. Seriji je ime dala djevojka
niska rasta i krupnih zelenih oiju, draesna i poeljna Marianna koja je potjecala iz
siromanog, potlaenog sloja, mada se to po njezinoj plemenito-bijeloj puti ne bi
oekivalo. Kad god bi dugokosa i djetinje nevina Marianna zapala u bezizlazne
tekoe ili postala rtvom nepravednih osuda, neuzvraenih ljubavi i pogrenih
tumaenja, svaki bi se gledatelj prisjetio i njezina tunog i usamljenog odrastanja u
neimatini i bez oba roditelja. 1 gospodin Turgut i njegove keri tad bi se - stisnuti

Snijeg
na divanu kao tri make - svaki put jo jae privili jedni uz druge, i dok bi djevojake
glave traile oslonac na oevim ramenima i grudima, svima bi im potekla pokoja
suza. Gospodin Turgut se pomalo sramio to je toliko slab na jednu melodramu pa bi s
vremena na vrijeme osjetio potrebu da svima skrene pozornost na Mariannino i
meksiko siromatvo, i da Mariannu ohrabri u borbi protiv kapitalizma. Ponekad bi
pak okrenut ekranu poviknuo: "Dr' se, keri, stie podrka iz Karea!" Njegove bi se
keri uplakanih oiju na to srameljivo nasmijale.
Kad je poela serija, Kaove su se usne razvukle u jedva primjetan smijeak; pogledao
se u oi sa Svilom i shvatio da joj se to ne svia pa se odmah smrknuo.
Za prvog predaha s reklamama, Ka je, pun pouzdanja, gospodinu Tur-gutu na brzinu
saeo planove oko zajednikoga proglasa i uspio ga saple-sti ve u prvom zamahu:
gospodin Turgut je ostao vidno polaskan time to su na njega raunali. Pitao ga je ija
je ideja bio taj proglas i kako su doli do njegova imena.
Ka mu je objasnio da je odluku donio on sam, u svjetlu susreta s demokratskim
novinarima u Njemakoj. Gospodin Turgut ga je pitao koliku nakladu ima
Frankfurter Rundschau i je li Hans Hansen humanist ili nije. Da bi gospodina Turguta
pripremio za susret s Modrim, Ka je rekao da je Hans Hansen nekada bio opasni
vjerski fanatik koji je na koncu ipak uvidio vanost demokracije. Sugovornik mu se,
meutim, nije dao smesti, nego je rekao da je pribjegavanje vjeri rezultat siromatva;
sam ne podrava ono to ine njegova ki i njezine prijateljice, ali ih ipak potuje. U
istom je duhu izrazio i svoje potovanje prema tom mladom kurdskom nacionalistu tko god da on bio - te pojasnio da bi, da je sad kojim sluajem mlad i da je karski
Kurd, i sam bio vatreni nacionalist. Sve je to rekao s istim zanosom s kojim se
obraao i Marianni. "Znam da u pogrijeiti to u istupiti u javnost, ali - ja sam
protiv vojnih udara!" nastavio je sa istim arom. Ka ga je smirio rekavi da se proglas
ionako nee pojaviti u turskim novinama. Potom mu je rekao da e se sastanak - u
najveem povjerenju - moi odrati jedino u spremitu na najviem katu Hotela Azija,
a da e se do hotela doi kroz stranji ulaz pasaa odakle e se kroz zadnja vrata
duana na njegovu kraju preko dvorita uz hotel moi prijei skriveke.
"Treba svijetu pokazati da u Turskoj ima pravih demokrata", odgovorio mu je
gospodin Turgut. Poeo je nastavak serije: zato je tako urno zakljuio razgovor. Prije
nego to se na ekranu ukazala Marianna, pogledao je na sat i promrmljao: "Gdje li je
Kadifa?"

2-33
Ka je, kao i njegovi domaini, Mariannu gledao bez rijei.
A ona je, izgarajui od ljubavnih muka, upravo bila potrala uza stube te je, uvjerivi
se da je nitko nee vidjeti, zagrlila svoga ljubavnika. Nisu se poljubili, ali su uinili
neto to se Kaa jo i vie dojmilo: zagrlili su se svom snagom. Nakon nekoliko dugih
trenutaka tiine, Ka je pomislio kako tu seriju sad gleda cijeli Kars; i kuanice to su
se vratile iz arije, i njihovi muevi, i srednjokolke, i umirovljenici. I nisu samo
karske ulice prazne zbog te serije; po itavoj su Turskoj ulice sad zamrle, a on se,
zbog svoje intelektualne zajedljivosti, zbog politikih nevolja i kulturne nadmoi
doveo u takvo stanje da se pred svima prihvatljivim izljevima osjeaja iz ove serije
dri hladan kao kamen, svjestan da je sam kriv za idiotariju od svoga presahlog
ivota. Bio je siguran da i Kadifa i Modri, nakon to su vodili ljubav, sad negdje
zagrljeni lee i s ljubavlju gledaju istu tu seriju.
"itav sam ivot ekala ovaj dan", rekla je Marianna svom ljubavniku, i Ka je osjetio
da ta reenica, taj odraz njegovih misli, nije izgovorena pukim sluajem. Svom se
silom trudio uloviti Svilin pogled. Ali njegova je draga glavu naslonila na oeve
grudi, velike oi, mutne od tuge i ljubavi, okrenula ekranu i sva se gubila u osjeajima
kojima ju je zasula sapunica.
"Ali, svejedno, jako sam zabrinut", rekao je Mariannin zgodni ljubavnik glatka lica.
"Moja nam obitelj nee dopustiti da budemo zajedno!"
"Dok nas ljubav vee, nemamo se ega bojati", odgovorila mu je optimistina
Marianna.
"Ma, draga moja, taj ti je momak najljui neprijatelj!" umijeao se i gospodin Turgut.
"eljela bih da me voli bez straha", rekla je Marianna. Ka nije micao oi sa Svile pa
joj je u jednom trenu uspio uhvatiti pogled, ali ga je ena odmah sakrila. Kad su opet
doli do reklama, okrenula se ocu: "Tata", rekla je, "opasno je da idete u Hotel Azija,
ako mene pitate."
"Ne brini", odgovorio joj je.
"Vi ve godinama tvrdite da vam svaki izlazak na karske ulice navue nesreu."
"Tono, ali ako ne idem, to treba biti zbog nekog naela, a ne zbog straha", rekao je
gospodin Turgut. Okrenuo se Kau. "Pitanje je u sljedeem: bih li sad ja - ja kao
komunist, kao modernizator, laik, demokrat i domoljub - bih li prednost trebao dati
prosvjeenju ili narodnoj volji? Ako do kraja vjerujem u prosvjeenje i zapadne
vrijednosti, morao bih podrati

Snijeg
ovaj vojni udar usmjeren protiv vjerskih fanatika. A ako to neu, nego u tvrditi da je
narodna volja iznad svega i time se predstaviti kao uvjereni demokrat, morat u se
odazvati vaem pozivu i potpisati taj proglas. to vi kaete, na kojoj ste vi strani?"
"Budite na strani potlaenih i potpiite proglas", rekao je Ka.
"Nije dovoljno biti potlaen, treba biti i u pravu. A veina je potlaenih u krivu, do te
mjere da su smijeni u svojim zabludama. U to da vjerujem?"
"On ne vjeruje ni u to", ubacila se Svila.
"Svi vjeruju u neto", rekao je gospodin Turgut. "Recite mi, molim vas. svoje
miljenje."
Ka je pokuao uvjeriti gospodina Turguta da e svojim potpisom pomoi demokraciji
u Karsu. Osjeajui da je gotovo sigurno da Svila nee htjeti poi u Frankfurt,
uspaniio se da ni njegova staloenost nee biti dovoljna da gospodina Turguta
nagovori da izie iz hotela. Osjeao je i vrtoglavi polet zbog toga to je tako
samouvjereno izgovarao neto u to uope nije vjerovao. Dok je mumljao floskule o
proglasu, o demokraciji i ljudskim pravima, sjaj u Svilinim oima govorio mu je da
mu uope ne vjeruje. Ali taj ga sjaj nije namjeravao posramiti i prekoriti. Upravo
suprotno: radilo se o bljesku putenog izazova. Govorio mu je: "eli me, zato sve ovo
radi." Tako je Ka, neposredno nakon to je samome sebi priznao vanost
melodramatske osjeajnosti, nauio jo jednu veliku istinu koja mu je itavoga ivota
izmicala: neke ene ne mogu odoljeti mukarcima koji ne vjeruju ni u to drugo osim
u ljubav. Zanesen tom novom spoznajom, odrao je dugi govor o ljudskim pravima, o
slobodi miljenja, demokraciji i slinim temama... Uzbuen, valjao je prie o ljudskim
pravima, nizao uhodane fraze to su se od nebrojenog povlaenja po ustima europskih
intelektualaca blago zatupljenih u svojoj dobrohotnosti, kao i njihovih preslika u
turskim govornikim krugovima, ofucale do besmi-sla: ponavljao ih je, ponavljao i lovio Sviline poglede.
"U pravu ste", poklopio ga je gospodin Turgut jer su reklame zavrile. "Gdje li je
Kadifa zapela?"
S nastavkom serije gospodin je Turgut bivao sve nemirniji: s jedne je strane elio poi
u Hotel Azija, a s druge se bojao. Staraki sjetno, brkajui snove sa sjeanjima,
polagano im je - zagledan u ekran - nizao politike uspomene iz mladosti, strahove od
hapenja i misli o ovjekovoj odgovornosti. Ka je bio svjestan da se Svila ljuti na
njega to joj je oca tako uznemirio i podsjetio na stare strahove, ali i da je ostala
zadivljena brzinom kojom ga je uspio nagovoriti da se makne iz hotela. Neprestano

2-35
mu je izmicala pogled, ali se nije ljutio. Kad je serija zavrila, zagrlila je oca s
rijeima: "Nemojte ii ako ne elite, ve ste se dovoljno napatili za druge." Ka se,
meutim, ni tad nije uvrijedio.
Na njezinu je licu opazio neku sjenu, ali mu je upravo bila dola nova, sretna pjesma.
Kraj kuhinjskih vrata nalazila se stolica s koje je teta Za-hida odgledala Mariannu
ronei suze; sjeo je i s tihom sreom zapisao novu pjesmu.
Mnogo kasnije, moda i ironino, dat e joj naslov "Bit u sretan". Dok ju je, bez
ijednog praznog retka, privodio kraju, u sobu je uletjela Kadifa. Nije ga vidjela.
Gospodin Turgut je skoio s divana, zagrlio je i poljubio te pitao gdje je tako dugo i
zato su joj ruke hladne. Odgovorila mu je da je bila kod Hande. Dugo se zadrala, a
nikako nije htjela zakasniti na Mariannu pa ju je ondje odgledala. "Sto kae na nau
djevojku?" pitao ju je gospodin Turgut (mislei na Mariannu). Nije uo Kadifin
odgovor jer se odmah prebacio na novu temu koja ga je pritiskala kao nespokoj:
ispriao joj je to je uo od Kaa.
Ne samo da se Kadifa pretvarala da za to uje prvi put, nego se, ugledavi Kaa na
drugoj strani sobe, jo i uvjerljivo zaudila to ga je ondje zatekla. "Ba mi je drago
to ste ovdje", rekla mu je pokrivajui otkrivenu kosu, a onda je od toga odustala,
sjela nasuprot televizoru i poela savjetovati oca. Njezina je zauenost bila toliko
uvjerljiva da je Ka, gledajui je kako nagovara oca da pode na sastanak i potpie
proglas, pomislio da i pred ocem glumi. Mislio je da to ini samo zato to je Modrom
jako stalo da se proglas pojavi u stranim novinama, ali je, ugledavi strah na Svilinu
licu, shvatio da se iza toga krije jo neto.
"I ja u poi s vama u Hotel Azija, tata", rekla je Kadifa.
"Ne mogu dopustiti da zbog mene nastrada", odgovorio joj je otac kao da je iziao iz
serije koju su zajedno gledali ili iz knjiga koje su svojedobno zajedno itali.
"Tata, ako se upetljate u to, moda ete se samo izloiti nepotrebnim nevoljama",
rekla mu je Svila.
Dok je Svila razgovarala s ocem, Ka je uviao da se zapravo obraa i njemu. Sve to
je izgovoreno u toj sobi imalo je, inilo mu se, dvostruko znaenje. Isto je bilo i s
njezinim pogledima: u jednom mu je asu pogled izmicala da bi ga u drugom tako
pogledala da bi se sav sledio. Mnogo e kasnije shvatiti da su u Karsu svi koje je sreo
- svi osim Nedipa - priali u istom, svima nadmonom dvoznanom kodu. Tad e
samome sebi pokuati odgovoriti to je tome bilo uzrok, ali se pri tome nee moi
odluiti izmeu siromatva, straha, usamljenosti i bljutave jednostavno-

snijeg
sti ivota karskih stanovnika. Rijeima "Tata, nemojte ii!" Svila je zapravo izazivala
Kaa; Kadifa je, govorei o proglasu i ljubavi prema ocu, pred svima zapravo
objavljivala da voli Modroga.
Kad mu je napokon postalo jasno o emu se radi, i Ka se upustio u neto to e
kasnije nazvati "najuvjerljiviji dvoznani razgovor moga ivota". Znao je jako dobro
da, ukoliko gospodina Turguta ne uspije izgurati iz hotela, nikada nee spavati sa
Svilom; budui da su mu i Sviline zaarene oi govorile isto, sam je sebi rekao da mu
je to zadnja prilika u ivotu da dostigne sreu. 1 tako je poeo govoriti, svjestan da su
upravo te rijei, sad namijenjene gospodinu Turgutu, potkopale i upropastile itav
njegov ivot. A to je kod njega probudilo elju da se osveti Ijeviarskim idealima
svoje mladosti, idealima od kojih se u meuvremenu potpuno udaljio, mada toga sve
dotada nije bio svjestan. Da bi nagovorio gospodina Turguta da bar nakratko ode iz
hotela, priao mu je - i to neoekivano iskreno - da je ovjek duan uiniti neto i za
druge, da je duan osjeati i odgovornost za siromatvo i nedae svoje domovine, da
svatko treba sudjelovati u nastojanju da se prevlada teki put civiliziranja i biti
oslonac drugima, koliko god je to mogue. Sjetio se svojih mladenakih ljeviarskih
zanosa kad je, odluan da ne bude obian i prosjean - da ne bude samo bezvoljni
turski buruj - eznuo za ivotom provodei dane nad knjigama i velikim mislima. S
ushienjem jednog dvadesetogodinjaka prosuo je pred gospodina Turguta sva ona
uvjerenja zbog kojih se njegova majka s pravom alostila nastojei ga odvratiti od
pjesnikoga puta; uvjerenja koja su mu upropastila ivot i na kraju ga, uinivi ga prognanikom, stjerala u njegovu bijednu frankfurtsku miju rupu. S druge je strane bio
svjestan da je snaga njegovih rijei okrenuta i Svili; "S istim bih ovakvim zanosom
elio s tobom voditi ljubav", govorio joj je obraajui se gospodinu Turgutu. Nadao se
da e mu te rijei za koje je rtvovao itav svoj ivot sad, napokon, neemu i koristiti:
zahvaljujui njima dobit e Svilu. Koristit e mu sada kad u njih vie uope ne
vjeruje; sad kada zna da je najvea ivotna srea zagrliti lijepu i pametnu enu, zavui
se u kakav kutak i pisati poeziju.
Gospodin Turgut je zakljuio da e "odmah sad" poi na sastanak u Hotel Azija.
Zajedno s Kadifom povukao se u svoju sobu da se odjene i priredi.
Ka je priao Svili, koja je jo uvijek sjedila na istome mjestu na kojemu je s ocem
gledala televiziju. Sjedila je kao da je jo uvijek na njega naslonjena. "ekat u te u
svojoj sobi", apnuo je Ka.
"Voli li me?" pitala ga je Svila.

2-37
"Volim, jako."
"Zaista?"
"Zaista."
Zautjeli su. Ka je. pratei Svilin pogled, pogledao kroz prozor. Snijeg je opet poeo
padati. Ulina svjetiljka pred hotelom ve je gorjela; jo se nije smrailo pa se, mada
je osvjetljavala krupne pahulje, inilo da gori u/.alud.
"Idi u sobu. Doi u im oni odu", rekla je Svila.

28.
Ono to muke ekanja razlikuje od ljubavi Ka i Svila u hotelskoj sobi
ALI nije dola odmah. To strano iekivanje, ta napetost... Nita mu u ivotu nije bilo
gore od toga. Sjetio se da se zaljubljenosti i bojao zbog te zatirue patnje koju mu je
nanosilo ekanje. im je uao u sobu, bacio se na krevet, pa odmah ustao, pa se malo
dotjerao, oprao ruke i osjetio kako mu se kn' povlai iz ruku, i iz prstiju, i iz kutova
usana; poeljao se (ruka mu se tresla) pa, ugledavi svoj odraz u prozoru, kosu
razbaruio, ali sve je to trajalo toliko kratko da je, tjeskoban, poeo gledati kroz
prozor.
Prvo mora vidjeti kako gospodin Turgut i Kadifa naputaju hotel. Moda su ve i
otili dok je on bio u kupaonici. Ali ako su tad otili, Svila je ve trebala doi. Moda
je ona sad u sobi, u onoj sobi koju je sino vidio: polako se minka, i mirie se. Sad su
ve mogli bili zajedno, a ona gubi vrijeme na minkanje! Zar ne zna koliko je voli?
Nita nije vrijedno ovog stranog ekanja, rei e joj to im doe. Samo, hoe li uope
doi? Svakim je trenom bivao sve sigurniji da se Svila na koncu predomislila.
Hotelu je prila koija: Kadifa je gospodina Turguta izvela te ga uz Davitovu i
Zahidinu pomo popela u koiju. Dignuto je votano platno koje je koiju zakrilo sa
svih strana. Ali, koija se nije ni pomaknula. U svjetlu uline svjetiljke, svaka je
pahulja izgledala krupnijom od prethodne; koija je stajala, a njezin je platneni krov
bivao sve bjelji i bjelji. Kau se inilo da je i vrijeme stalo, i mislio je da e poludjeti.
Uto koiji pritra Zahida i neto im doda; nije vidio to. Kad je koija krenula, Kaovo
je srce bre zakucalo.
No, Svila i dalje nije dolazila.
to je ono to muke ekanja razlikuje od ljubavi? Kao i ljubav, i tjeskoba od
iekivanja kod Kaa je poinjala u gornjem dijelu trbuha, negdje meu trbunim
miiima; irei se iz toga sredita, pritisnula bi mu prsa.

2-39
pa elo i stegna, i u trenu mu uspavljivala itavo tijelo. Oslukivao je zvukove u
hotelu i pokuavao pogoditi to je Svila u tome trenu radila. Ulicom je prola neka
ena; pomislio je da je to Svila, iako joj ni po emu nije nalikovala. Kako je lijepo
padao snijeg! Kako je bilo lijepo makar i na tren zaboraviti ekanje! Kad je bio mali,
u koli su ih cijepili; sve bi ih odveli dolje, u kolsku kuhinju i dok bi, omamljen
smradom joda i ulja od prenja, zasukanoga rukava stajao u redu, isto bi ga ovako
bolio trbuh, i elio bi umrijeti. A sad je elio biti u svojoj sobi, u svojoj kui. elio je
ak biti u svojoj runoj sobi u Frankfurtu. Da barem nije doao ovamo, kakva je to
bila pogreka!... ak su mu i pjesme prestale dolaziti. Toliko ga je boljelo da nije
mogao gledati ni snijeg koji se sputao nad pustu ulicu. Pa ipak, bilo je lijepo stajati
pred prozorom, u toploj sobi, dok vani pada snijeg. To je bilo bolje nego umrijeti. A
ako Svila ne doe, mogao bi i umrijeti.
Nestalo je struje.
To je znak, pomislio je, poslan samo njemu. Moda Svila nije dola zato to je znala
da e nestati struje. Oi su mu traile bilo kakav znak ivota na ulici pritisnutoj
snijegom i tamom. Traile su neto ime bi se mogao zavarati: neto to bi mu
objasnilo zato je jo nema. Ugledao je kamion, tamo negdje daleko; je li bio vojni?
Ne, nije ga uope bilo, bila je to tek varka, samoobmana, jednako kao i koraci na
stubitu koje je sad uo. Nitko nee doi. Povukao se od prozora, legao na krevet na
lea. Bol u trbuhu pretvarala se u neizdriv gr, u oaj pun kajanja. itav mu je ivot
proao uzalud, pomislio je, i sad e ovdje skonati od oaja i samoe. U sebi vie nee
nai snage da se ponovno uvue u onaj svoj ubogi brlog u Frankfurtu. Poniavao se i
proklinjao ne zato to je bio nesretan, nego zato to je znao kako je - da se ponio malo
pametnije - ivot mogao proivjeti mnogo sretnije. A jo mu je strasnije bilo to to
njegovu nesreu i usamljenost nitko nije primjeivao. Da je Svila to samo i naslutila,
dola bi gore bez oklijevanja. A kad bi ga majka vidjela ovakvog... Ona bi bila jedina
osoba na svijetu koja bi se nad njim raalila: milovala bi ga po kosi i tjeila. Kroz
prozore obrubljene ledom gledao je blijeda karska svjetla, i naranastu unutranjost
kua. Poelio je da snijeg nastavi padati, da pada danima i mjesecima, da pokrije Kars
tako da ga nikada nitko vie ne nae. I poelio je zaspati na tom krevetu i probuditi se
u sunano jutro djetinjstva, zajedno s majkom.
Netko je pokucao. Mora da je netko iz kuhinje, pomislio je. Ipak, skoio je i otvorio, i
u tami osjetio Svilinu prisutnost.
"Gdje si dosad?"

snijeg
"Zar kasnim?"
Kao da je nije ni uo. Odmah ju je zagrlio svom snagom; zavukao je glavu izmeu
njezina vrata i kose i tako ostao dugo, ne miui se. Toliko je bio sretan, da su mu se
muke zbog ekanja uinile smijenima. Ipak, muno ga je ekanje iscrpilo, zato i nije
mogao osjetiti zanos kakav je trebao osjetiti. Zbog toga je pitao Svilu gdje se
zadrala; znao je da postupa pogreno, ali nije mogao, a da se ne pojada. Rekla mu je
da je dola im joj je otac otiao: aha, da, spustila se u kuhinju i Zahidi rekla stvardvije u vezi s veerom, ali to nije trajalo ni minutu, zato nije ni pomislila da ga je
pustila da eka. Tako je Ka pokazao da je krhkiji i strastveniji od nje: na samom
poetku veze, snaga se prelila na njezinu stranu. A da je, bojei se da e ispasti slabi,
zatajio koliko je patio dok ju je ekao, ne bi bio iskren. Osim toga, nije li se elio
zaljubiti ba zato da bi sve mogao dijeliti? Nije li ljubav ionako enja da se nekome
sve moe rei? Pred Svilom je u asu razvukao lanac tih misli; jedva da je stizao uzeti
daha. kao da joj odaje tajnu.
"Pusti sad sve to", rekla je Svila. "Dola sam ovamo da bih s tobom vodila ljubav."
Poljubili su se te se, s njenou koja mu se neopisivo svidjela, spustili na krevet. Za
Kaa, koji etiri godine ni s kime nije spavao, bio je to trenutak udesne sree. Zbog
toga je mislio i na tjelesni uitak i, jo i vie, na ljepotu toga trenutka. Kao i za prvih,
mladenakih iskustava, nisu ga zaokupljale misli o voenju ljubavi, nego injenica da
se to upravo njemu dogaa. To ga je u poetku titilo od pretjerana uzbuenja. Tad su
mu se pred oima poeli vrtjeti prizori iz pornografskih filmova o kojima je u
Frankfurtu bio ovisan; nizali su se po nekoj poetskoj logici u koju nije mogao
proniknuti. Nije on zamiljao te scene da bi se uzbudio: upravo suprotno, izgledao je
kao da slavi trenutak u kojemu je napokon i sam postao dijelom snova, matanja
uvijek prisutnih u njegovim mislima. Zato njegovo uzbuenje i nije bilo okrenuto k
Svili, nego njegovoj pornografskoj, zamiljenoj eni i njezinoj udesnoj prisutnosti u
njegovu krevetu. Svilu je primijetio tek kad ju je poeo svlaiti; tek kad ju je pomalo
divlje i nevjesto razodjenuo. Grudi su joj bile ogromne; predivno meka koa njena
vrata i ramena mirisala je nekim udnim, stranim mirisom. Gledao ju je u snjenoj
svjetlosti s ulice. Oi bi joj s vremena na vrijeme zasjale, i to ga je plailo. Te su oi
bile jako samouvjerene: bojao se da nije onoliko krhka koliko je on htio da bude. Zato
ju je grubo povukao za kosu, i to ne jednom, jer je u tome uivao; zato ju je primorao
i na oivljavanje nekoliko drugih pornografskih prizora iz mate, i zato

241
je prema njoj bio grub, predavi se glazbi neoekivanog poriva. Kad je primijetio da i
ona u tome uiva, njegov se pobjedniki zanos pretvorio u osjeaj bratskog
zajednitva. Zagrlio ju je svom snagom; kao da od karske bijede nije elio zatititi
samo sebe, nego i nju. Osjetivi da ona na to ne odgovara, povukao se. Djeliem je
uma svoje putene akrobacije nadzirao s takvom pribranou kakvu od sebe nikada ne
bi oekivao. U takvom jednom trenutku kad su ga misli i pribranost odveli od Svile,
pribliio joj se s nasilnom strau, kao da ju je htio unititi. Prema nekoliko Ka-ovih
biljeaka o toj noi - a vjerovao sam da ih trebam prenijeti svojim itateljima - nakon
toga jedno su se drugom predali takvom snagom da je itav svijet ostao po strani. Kraj
njihova zbliavanja obiljeio je, prema Kaovim biljekama, Svilin poluglasni krik, a
Ka je, sa svojom uvijek prisutnom paranojom i strahom, u tom trenu pomislio da mu
je ta soba u najskrovitijem kutu hotela od samoga poetka i bila dana ba za to.
Pomisao na uitak koji su jedno drugom priutili uzajamnim grubostima ponovno ga
je izvela na put stare usamljenosti. Uto se taj najskrovitiji hotelski hodnik zajedno s
njegovom sobom u njegovim mislima odvojio od hotela i smjestio u jednu zabaenu
mahalu praznoga Karsa. Tim je gradom vladala tiina kao da su se nali s one strane
kijameta. I ondje je padao snijeg.
Dugo su leali u krevetu i bez rijei gledali kako vani pada snijeg. Kad bi se s
vremena na vrijeme okrenuo Svili, vidio bi kako i u njezinim oima pada isti taj
snijeg.

2-9Ono to sam izgubio

U Frankfurtu
ETIRI godine nakon Kaova posjeta Karsu i etrdeset dva dana nakon njegove smrti,
obiao sam njegov maleni frankfurtski stan u kojemu je proveo osam zadnjih godina
svoga ivota. Bilo je to jednog snjenog, kinog i vjetrovitog dana u veljai. U
Frankfurt sam iz Istanbula stigao jutarnjim letom; grad je izgledao ak i sumornije od
onoga na razglednicama koje mi je Ka slao proteklih esnaest godina. Ulice su bile
potpuno puste: na njima nije bilo niega osim tamnih, jureih automobila, tramvaja
to su se poput utvara pojavljivali niotkuda da bi u tren oka nestali, i uurbanih
kuanica pod kiobranima. Vrijeme je bilo toliko turobno i mrano da su ak i u
podnevnim satima gorjela mrtvo-uta svjetla ulinih svjetiljki.
Ipak, u okolici glavnoga kolodvora - po ulicama s nizom donerdinica, evabdinica,
putnikih agencija, sladoledarnica i sex-shopova - naiao sam na tragove one
besmrtne snage koja velike gradove uvijek dri na nogama; to me je obradovalo.
Nakon to sam se smjestio u hotel i telefonom porazgovarao s mladim turskonjemakim knjigoljupcem koji me (na moju inicijativu) pozvao da u jednom
narodnom domu odrim predavanje, u talijanskoj kavani na kolodvoru sastao sam se s
Tarkutom Olunom. Njegov sam telefonski broj dobio u Istanbulu, od Kaove sestre.
Taj dobronamjerni i umorni e/desetogodinjak bio je Kaov najblii poznanik za
njegovih frankfurtskih godina. Tijekom istrage nakon Kaove smrti policiji je rekao
sve to je znao; nazvao je Istanbul i naao Kaovu obitelj te pomogao da se njegovo
tijelo vrati u Tursku. U to sam se vrijeme nadao da bih mogao pronai rukopise Kaove
zbirke pjesama (govorio mi je da ju je uspio privesti kraju tek etiri godine po
povratku iz Karsa); mislei da bi se mogla nalaziti meu njegovom ostavtinom, kod

2 43
njegova oca i sestre raspitao sam se to se s njom dogodilo. Oni pak nisu imali snage
da bi se uputili u Njemaku, pa su mene zamolili da poem onamo, pokupim sve to
je za njim ostalo i razduim stan.
Tarkut Olun je bio jedan od prvih emigranata, u Frankfurt je stigao poetkom
ezdesetih. Godinama je radio kao uitelj i savjetnik po turskim udruenjima i
dobrotvornim ustanovama. Tmao je dvoje djece ije mi je slike odmah pokazao
(oboje su roeni u Njemakoj gdje ih je, dodao je ponosno, upisao i na studij); imao je
i ugledno mjesto meu frankfurtskim Turcima, ali sam ak i na njegovu licu zapa/.io
onaj osjeaj neusporedive usamljenosti i poraza kakav se redovito sree kod prve
generacije njemakih Turaka, i kod politikih prognanika.
Prvo mi je pokazao malenu putnu torbu koju je Ka imao kraj sebe kad je ubijen. Da bi
je dobio, morao se potpisati u policiji. Odmah sam je otvorio i mahnito prerovao.
Naao sam u njoj pidamu koju je osamnaest godina ranije kupio na Niantau, pa
zeleni pulover, pribor za brijanje i etkicu za zube, i jednu arapu i donje rublje i
asopise za knjievnost koje sam mu ja poslao iz Istanbula, ali - zelene biljenice s
pjesmama nije bilo.
Dok smo kasnije pili kavu i gledali kako se kroz kolodvorsku guvu probijaju dva
postarija Turina briui podove uz razgovor i smijeh, Tarkut mi je rekao: "Gospodine
Orhan, va prijatelj Ka bio je pravi samotnjak. Nitko u Frankfurtu - ukljuujui i mene
- nije ba znao mnogo o njemu." Ipak, obeao mi je da e mi rei sve to zna.
Proavi izmeu stoljetnih tvornikih zgrada i bive vojarne u zaleu kolodvora, prvo
smo otili do naselja u blizini Gutleutstrasse gdje je Ka proveo zadnjih osam godina.
Njegovu gazdaricu nismo zatekli kod kue pa nas nije imao tko pustiti u stan, ni
otvoriti nam vrata zgrade okrenuta na maleni trg i djeji park. Dok smo pod mokrim
snijegom ekali pred oljutenim ulaznim vratima, prepoznao sam maleni i zaputeni
park, ba-kalnicu pokraj njega i, malo dalje, mrani izlog trgovine s novinama i
alkoholnim piem: sve mi je to Ka spominjao u pismima i rijetkim telefonskim
razgovorima. (Izbjegavao je telefonske razgovore s Turskom jer je - paranoian kakav
je bio - sumnjao da ga prislukuju.) Klupe u djejem parku, medu ljuljakama i
klackalicama, sad je prekrivao sloj snijega tanak kao uzica, a nekada je Ka na njima
provodio vrue ljetne veeri pijui pivo u drutvu talijanskih i jugoslavenskih radnika.
Pratei put kojim je Ka prolazio svako jutro odlazei u opinsku knjinicu, krenuli
smo prema kolodvorskom trgu. Ka je volio hodati medu ljudima koji su urili na
posao, a mi smo sad prolazili njegovim stopama:

Snijeg
uli smo u kolodvorsku zgradu, spustili se u podzemnu trnicu pa izili na
Kaiserstrassc te, slijedei tramvajsku prugu, uz sex-shopove, trgovine za turiste,
slastiarnice i ljekarnice, stigli do Trga Hauptvvache. Tarkut Olun pozdravljao je
pokojeg Turina ili Kurda iz donerdinica, evab-dinica i voarnica; objasnio mi je
kako je i Ka viao sve te ljude kad je svakoga jutra u isto vrijeme odlazio u knjinicu,
a oni bi ga pozdravljali s "Dobro jutro, profesore!" Kad smo stigli na trg, pokazao mi
je veliki trgovaki centar /.a koji sam ga ve ranije pitao: Kaufhof. Rekao sam mu da
je Ka ondje kupio kaput koji je nosio u Karsu, ali sam prijedlog da uemo odbio.
Knjinica frankfurtske opine kamo bi se svako jutro uputio bila je moderna i
bezlina zgrada. Unutra smo zatekli tipine posjetitelje takvih knjinica: kuanice,
starce koji su ondje ubijali vrijeme, nezaposlene nesretnike, aicu Arapa i Turaka te
uenike to su, hihoui i cerekajui se, pisali domae zadae; uz njih, ondje su svoje
mjesto nali i neizostavni stalni posjetitelji s jo teim problemima: bili su to
predebeli ljudi, potom bogalji, poremeeni i umno zaostali. Neki mladi kojemu je iz
usta curila pljuvaka podigao je glavu s oslikane stranice pred sobom i isplazio mi
jezik. Vodi mi se dosaivao pa sam ga poslao u kafi u prizemlju da bih sam zaao
medu police s engleskom poezijom: otvarao sam zadnje korice knjiga traei na
korisnikim ceduljama ime svoga prijatelja. Auden, Bro-wning, Coleridge... Svaki put
kad bih ugledao njegovo ime, oi bi mi se ovlaile: dobar dio ivota moga prijatelja
ostao je u ovoj knjinici.
Ubrzo sam prekinuo tunu potragu te se s prijateljem vodiem u tiini uputio natrag
istim ulicama. Negdje na sredini Kaiserstrasse, kod duana smijeno glupa imena
World Sex Center, skrenuli smo lijevo i stigli do Miinchenerstrasse. Ondje sam
ugledao turske voarnice, evabdinice i jednu naputenu brijanicu. Znao sam to e
mi biti pokazano: srce mi je snano udaralo, ali mi je pogled lutao po naranama i
poriluku, preletio preko jednonoga prosjaka, zadrao se kratko na odsjaju
automobilskih farova u oznojenu izlogu Hotela Eden, i na kraju stao na neonskoj
reklami koja je ruiastim sjajem probijala pepeljasto sivi sumrak: bila je u obliku
slova K.
"Evo ovdje", rekao je Tarkut Olun. "Tono su ovdje nali Kaovo tijelo, da."
Gledao sam tupo u mokru kaldrmu. Iz voarnice su istrala dva djeaka, gurajui se i
zadirkujui: jedan je projurio ispred nas, progazivsi po mokrom kamenju na koje se
stropotalo Kaovo tijelo pogoeno s tri metka. Asfalt je svjetlucao od crvenih svjetala
kamiona to je malo

2-45
dalje zastao. Ka se na tome kamenju svijao nekoliko minuta u samrtnim grevima;
preminuo je prije nego to je stigla hitna pomo. Na tren sam podigao glavu i
pogledao dio neba koji je moj prijatelj gledao dok je umirao: izmeu starih, mranih
zgrada iji su donji katovi udomili donerdi-je, putnike agencije, berbcre i pivnice,
ponad elektrinih ica i ulinih svjetiljki, nazirao se uzak traak neba. Ubijen je nou,
oko dvanaest sati. Tarkut Olun mi je rekao da se u to doba po kaldrmama uvijek
preetava barem pokoja prostitutka. "Prostitucija se zapravo obavlja jednu ulicu dalje,
u Kaiserstrasseu," rekao mi je, ali se za ivljih noi, vikendima i za vrijeme sajmova
"ene" douljaju i ovamo. "Nita nisu nali", rekao je vidjevi me kako pogledavam
lijevo-desno kao da traim kakav trag. "Njemaka policija nije kao turska, ona dobro
obavlja svoj posao."
Ali kad sam poeo zalaziti u okolne duane, pomogao mi je s iskrenim suosjeanjem.
Djevojke u brijanici su ga pozdravile i pitale za zdravlje; u vrijeme zloina, ne,
naravno da nisu bile ondje, nisu zapravo ak ni ule za taj zloin. "Turske obitelji
svoje keri koluju samo za frizerke", rekao mi je kad smo izili. "U Frankfurtu imate
na stotine frizerki Turkinja."
Za razliku od djevojaka, Kurdi u voarnici bili su o zloinu i predobro obavijeteni,
kao i o policijskoj istrazi koja mu je uslijedila. Moda i stoga prema nama nisu bili
pretjerano srdani. Konobar dobra srca u Bajram-Kebab-Hausu kobne je noi oko
ponoi brisao stolove od iverice (istu je prljavu krpu drao u rukama i dok je s nama
razgovarao); zauvi pucnjavu malo je priekao, a zatim iziao na ulicu i time postao
zadnja osoba koju je Ka vidio.
Iziavi iz evabdinice, uletio sam u prvi prolaz na koji sam naiao te dospio u
stranje dvorite neke mrane zgrade. Na znak gospodina Tar-kuta, stepenicama smo
se spustili dva kata nie, proli kroz jedna vrata i tako se nali u nekom stranom
prostoru veliine hangara koji je - bilo je oito - nekada sluio kao skladite. To je
podzemlje obuhvaalo prostor ispod zgrade i dio ulice sve do njezine druge strane.
Sredinji je dio bio pokriven tepisima; kako smo ondje zatekli i pedesetak, ezdesetak
ljudi okupljenih na veernji namaz, bilo je jasno da ga neki demat koristi kao
damiju. Okruivali su ga prljavi i mrani duani kakve ete nai i u istanbulskim
podzemnim prolazima: ugledao sam zlatarnicu kojoj je ak i izlog bio u mraku,
gotovo patuljasta voara, uz njega prezaposlena mesara i bakalnicu iji je prodava,
okruen kolutima suduka, pogledavao prema televizoru u kavani. Sa strane je stajala
tezga s kutijama soka dovezenim iz Turske, s turskom tjesteninom i konzervama i
vjerskom literaturom. U kavani je bila vea guva nego u damiji: u neprobojnu

snijeg
dimu cigareta, umorna je muka svjetina gledala neki turski film; povremeno bi
pokoji ustao i krenuo prema velikom plastinom rezervoaru koji je sluio kao esma
da bi uzeo abdest. "Za bajrame i za duma-nama-ze bude tu i po dvije tisue ljudi",
rekao je gospodin Tarkut. "Bude ih i po stepenicama, i po stranjem dvoritu." Poao
sam do tezge s knjigama i asopisima i - samo da bih neto uinio - kupio asopis
Objava.
Kasnije smo sjeli u starinsku pivnicu ureenu u minhenskom stilu, tono iznad
damije. "Ta damija pripada sulejmandijama", rekao je Tarkut Olun pokazavi
glavom prema podu. "Fanatici su, ali se ne petljaju u terorizam. Nisu kao obzorai, ili
kao sljedbenici Demalettina Kaplana12 - ne bore se protiv turske drave i republike."
Mora da su ga svejedno uznemirili moji sumnjiavi pogledi i prevrtanje po Objavi kao
da traim kakav znak pa mi je poeo kazivati sve to je sam znao o Kaovu ubojstvu,
kao i o ono to je doznao od policije i iz novina.
etrdeset i dva dana prije, prve subote u novoj godini, Ka se u pola dvanaest vratio iz
Hamburga gdje je sudjelovao na nekoj pjesnikoj veeri. Putovanje je trajalo est sati:
kad je stigao na kolodvor, nije se kroz juni izlaz uputio prema svojoj kui u blizini
Gutleutstrassca, nego je krenuo na suprotnu stranu, iziao u Kaiserstrasse i sljedeih
dvadeset pet minuta proveo motajui se medu masom neenja, turista i pijanaca, i
prostitutki koje su ekale muterije pred jo uvijek otvorenim sex-shopovima. Pola
sata po dolasku u Frankfurt kod duana World Sex Center skrenuo je desno; ubijen je
tek to je stigao prijei cestu na Miinchenerstrasseu. Vrlo je vjerojatno da je krenuo
po mandarine u voarnicu Lijepa Antalija koja se nalazila samo dva duana dalje. U
tome je kraju jedino ta voarnica bila otvorena do ponoi, a prodava se sjeao da je
Ka nou znao dolaziti po mandarine.
Policija nije uspjela nai nikoga tko je vidio Kaova ubojicu. Konobar iz BajramKcbab-Hausa uo je pucnjavu, ali zbog buke s televizora i gostiju nije znao koliko je
metaka bilo ispaljeno. Kroz oznojeni izlog pivnice iznad damije ulicu se gotovo i
nije moglo vidjeti. Prodava u voarnici prema kojoj se Ka vjerojatno uputio izjavio
je da nita nije uo pa ga je policija osumnjiila; priveden je na jednu no, ali se nita
nije doznalo. Prostitutka koja je u ulici nie ekala muterije pu.ei cigaretu, rekla je
da je oko ponoi vidjela mukarca koji je trao prema Kaiserstrasscu: sjeala se i da je
bio nizak, "crn kao Turin" i u crnu kaputu, ali ga nije mogla potanje opisati. Nakon
to je Ka pao na kaldrmu, hitnu je pomo

147
pozvao Nijemac koji se sasvim sluajno zatekao na svome balkonu, ali ni on nije
nikoga vidio. Prvi metak proao mu je kroz stranji dio lubanje i iziao na lijevo oko.
Druga dva metka istrgala su mu ile oko srca i plua natopivi krvlju prsa i leda
njegova propucanog kaputa boje pepela.
"Budui da je ubijen straga, pratio ga je netko vrlo odluan", zakljuio je jedan star i
brbljav detektiv. Moda ga je pratio i od Hamburga. Policija je razmotrila i druge
mogue motive: seksualnu ljubomoru, politike obraune meu Turcima i tomu
slino. Ka nije imao nikakve veze s podzemnim svijetom oko eljeznikog kolodvora.
Kad su tamonjim prodavaima pokazali Kaovu fotografiju, sjetili su se samo da su ga
ponekad znali viati po sex-skopovima; neki su ak rekli da su ga vidjeli kako ulazi u
kabine za gledanje pornofilmova. No, kako se na koncu nije pojavio nijedan pravi
svjedok, ni istinit ni laan, i kako nije bilo pritiska ni novina ni bilo koje vie instance,
policija je vrlo brzo digla ruke od Kaova sluaja. Stari i zakaljani detektiv ponaao se
kao da mu je cilj zapretati, a ne razjasniti zloin: tijekom sastanaka s Kaovim
poznanicima uglavnom je on govorio. Zahvaljujui tom dobrodunom detektivu
naklonjenom Turcima, Tarkut Olun je doznao za dvije ene s kojima je Ka bio u vezi
tijekom osam godina prije odlaska u Kars. Njihove sam telefonske brojeve paljivo
zapisao u svoju biljenicu; jedna je bila Turkinja, druga Njemica. Tijekom etiri
godine po povratku iz Karsa Ka nije bio ni s jednom enom.
Pod snijegom i bez ijedne rijei vratili smo se Kaovoj kui, i ondje zatekli njegovu
krupnu i simpatinu, ali napornu gazdaricu. Dok nam je otvarala potkrovlje hladne
zgrade to je odisala aom, srditim nam je glasom rekla da e stan vrlo skoro
ponovno iznajmiti. Ukoliko Kaove stvari i "sve to smee" mi ne pokupimo, ona e ih
pobacati, dodala je, a zatim se povukla. Kad smo uli u taman, nizak i malen stan u
kojemu je prolo osam godina Kaova ivota, zapahnuo me onaj samo njemu svojstven
miris, vraajui me sve do djetinjstva. Krenule su mi suze. Isti taj miris nosili su
njegovi puloveri, runi rad njegove majke; isti se miris irio iz njegove kolske torbe,
i iz njegove sobe. Uvijek sam mislio da se radi o mirisu jednog turskog sapuna, ali niti sam znao kako se zove, niti sam se ikada sjetio pitati.
Tijekom prvih godina u Njemakoj, Ka je radio kao nosa na trnici, kao selitelj
pokustva i kao liilac, a ponekad je Turke poduavao engleski. Nakon to se uspio i
slubeno proglasiti "politikim prognanikom" te po-

bnijeg
eo primati socijalnu pomo, prekinuo je veze s komunistima po turskim narodnim
domovima koji su mu dotada nalazili poslove. Prognanim turskim komunistima
smetala je njegova pretjerana povuenost; smatrali su ga napuhanim burujem. U
zadnjih dvanaest godina drugi izvor prihoda bilo mu je itanje poezije po opinskim
knjinicama, domovima kulture i turskim udruenjima. Na takva druenja dolazili bi
jedino Turci, i samo bi rijetko bila premaena brojka od dvadesetak posjetitelja. Ako
bi ga angairali tri puta na mjesec (a i to se rijetko dogaalo), zaradio bi oko petsto
maraka pa bi tako, uz etiristo maraka socijalne pomoi, dogurao do poetka novog
mjeseca. Stolice su bile rasklimane, pepeljare napukle, elektrina pe zahrala.
Prijetnju Kaove gazdarice ozbiljno sam shvatio pa sam u prvi tren pomislio kako bi
bilo najbolje da sve njegove stvari potrpam u stari koveg i plastine vreice i
ponesem sa sobom. Sve to sam vidio, sve sam elio pokupiti: jastuk s mirisom
njegove kose, remen i kravatu (sjeao sam ih se jo iz gimnazije), cipele marke Bally
koje je - kako mi je u pismu rekao - "nosio po kui umjesto papua" mada im je
noktima probio vrhove, etkicu za zube zajedno s njezinom prljavom aom, knjige
(imao ih je oko tristo pedeset), stari televizor i video koji mi nikada nije spomenuo,
iznoeni sako i koulje, i pidame stare barem osamnaest godina jer ih je donio iz
Turske. Ali kad na njegovu radnom stolu nisam naao ono to sam se nadao nai, ono
radi ega sam - tada sam shvatio - i potegnuo sve do Frankfurta, izgubio sam i
strpljivost i prisebnost.
U nekoliko zadnjih pisama iz Frankfurta razdragan mi je pisao da je nakon
etverogodinjega rada dovrio novu zbirku pjesama. Zvala se Snijeg Veinu je
pjesama napisao u Karsu, u jednu zelenu biljenicu, a sve su one nastale uslijed
iznenadnih "bljeskova" inspiracije. Kad se vratio iz Karsa, zapazio je da zbirkom
upravlja "dubok i tajnovit" red kojega u poetku nije bio svjestan. Posljednje etiri
frankfurtske godine proveo je popunjavajui njezine "nedostatke": bio je to rad koji je
zahtijevao izniman napor i derviko zlopaenje. Jer, dok su mu u Karsu stihovi
"dola/ili s nevjerojatnom lakoom, kao da mu ih netko ape na uho, u Frankfurtu ih
vie uope nije mogao uti.
Stoga se dao u razotkrivanje tajne logine niti po kojoj su se snizale nadahnute pjesme
iz Karsa; pratei je, polako je popunjavao prazne retke koji su mu u Karsu
promaknuli. U zadnjem mi je pismu pisao da je napokon zavrio s tom mukom, da e
pjesme okuati pred publikom po njemakim gradovima, a kad zakljui da je sve sjelo
na svoje mjesto. pretipkat e ih iz biljenice - jedinoga mjesta na kojemu ih je uvao te

249
jedan primjerak poslati meni, a jedan svome izdavau u Istanbulu. Bih li mogao
napisati rije-dvije za poleinu knjige i poslati ih naem zajednikom prijatelju,
izdavau Fahiru?
Njegov uredni radni stol, kakav se nikada ne bih nadao vidjeti kod jednog pjesnika,
gledao je na frankfurtske krovove to su tonuli u snjenome sumraku. Na zelenom
stolnjaku s desne su strane bile posloene biljenice s tumaenjima pjesama i dana
provedenih u Karsu, a s lijeve knjige i asopisi koje je itao posljednjih dana.
Svjetiljka s bronanim postoljem i telefon stajali su na jednakoj udaljenosti od
zamiljene linije po sredini stola. Panino sam prerovao ladice, isprebacivao knjige i
biljenice, pregledao zbirku novinskih isjeaka kakvu posjeduje jako mnogo
prognanih Turaka, pa ormar s odjeom, krevet, ormarie po kuhinji i kupaonici, i
hladnjak i malenu koaru za rublje, i svaki kutak kue kamo bi ovjek mogao sakriti
biljenicu. Nisam vjerovao da je mogla nestati; dok je Tarkut Olun s cigaretom u
ruci gledao kako nad Frankfurtom pada snijeg, ja sam iznova i iznova pregledavao
ve pregledana mjesta. Ako nije bila u putnoj torbi koju je ponio u Hamburg, morala
je biti tu, u kui. Ka je imao obiaj da nijednu pjesmu ne prepisuje u vie primjeraka
sve dok ne bude siguran da je itava zbirka gotova (vjerovao je da to donosi nesreu),
ali prema onome to mi je pisao, zbirka je ve bila dovrena.
Dva sata kasnije, umjesto da prihvatim da je zelena biljenica izgubljena, samoga sam
sebe uvjerio da su mi ona ili barem kopije pjesama negdje nadohvat ruke, samo to ih
od panike nisam u stanju primijetiti. Kad je stanodavka pokucala, zgrabio sam
plastine vreice i u njih zgrnuo sve biljenice iz ladica i sve papire na kojima sam
ugledao Kaov rukopis. Pornokasete nemarno ostavljene kraj videa (dokaz da u Kaov
stan nikada nitko nije zalazio) potrpao sam u veliku vreicu s natpisom Kaufiof. Poput
ovjeka koji prije dugoga putovanja izabire jednu od svojih svakodnevnih stvari, i ja
sam preletio po Kaovim stvarima traei onu koja e mi biti spomenak na prijatelja. A
onda me spopao jedan od naleta meni svojstvene neodlunosti pa sam tek na kraju
shvatio da su se u vreici nali i pepeljara s njegova stola, i kutija cigareta, i no za
otvaranje pisama, i sat kraj uzglavlja i dvadesetpetogodinji rasparani kouh s
njegovim mirisom jer ga je sve te godine za zimskih noi odijevao na pidamu, i
fotografija na kojoj sa svojom sestrom stoji na obali ispred saraja Dol-mabahe.
Poeo sam dolaziti k sebi, ali nisam odustajao: s muzealskom strau skupio sam jo
mnogo toga - od prljavih arapa do nikada koritenih maramica iz ormara, i od vilica
iz kuhinje do kutije od cigareta

crnjeg
koju sam izvukao iz kante za smee. Za jednoga od naih posljednjih susreta u
Istanbulu Ka me je pitao o planovima za novi roman (koji u napisati nakon ovoga), a
ja mu ukratko prepriao ideju koju sam pred svima paljivo skrivao: zamisao romana
Muzej nevinosti.
im sam se, raziavi se sa svojim vodiem, povukao u hotelsku sobu. odmah sam
poeo pregledavati Kaove stvari, mada sam bio odluio uspomene na svoga prijatelja
bar za jednu no ostaviti na miru ne bih li stresao sa sebe preteku tugu toga dana.
Prvo sam pogledao pornokasete. U hotelskoj sobi nije bilo videa, ali sam prema
biljekama na kasetama - napisanima rukom moga prijatelja - shvatio da je bio
posebno sklon nekoj amerikoj pornozvijezdi po imenu Melinda.
Tad sam poeo itati i biljenice u kojima je komentirao pjesme koje su mu dole u
Karsu. Zato mi nikada nije spomenuo svoju ljubavnu priu i sav uas kojemu je
ondje svjedoio? Odgovor na to naao sam u mapi medu stvarima iz ladice: u njoj
sam otkrio etrdesetak ljubavnih pisama. Sva su bila napisana Svili, nijedno nije
poslano. Sva su poinjala istim rijeima: "Duo, dugo sam mislio bih li ti sve ovo
napisao...", da bi se nastavila sjeanjima na dane provedene u Karsu, a svako je
davalo pokoji novi prilog mojoj predodbi o njegovoj beskrajno alosnoj ljubavi
prema Svili. Neki su detalji govorili o amotinji njegovih frankfurtskih dana: i meni je
pisao o epavu psu iz parka Von-Bethman i o nujnim pocinanim stolovima iz
idovskog muzeja. Nijedno od pisama nije bilo presavijeno: koliko li je samo morao
biti neodluan oko slanja kad nije imao ni toliko snage da ih stavi u kuvertu...
"Reci samo jednu rije i doi u u Kars", pisao je u jednom pismu, da bi se u drugom
pobio rijeima kako se u Kars nikada vie nee vratiti jer ne bi mogao podnijeti da ga
Svila jo jednom pogreno shvati. Jedno se pismo dotie izgubljene pjesme, a jedno
drugo kod itatelja ostavlja dojam da je napisano kao odgovor na Svilino. "Naalost, i
moje si pismo pogreno protumaila", rekao je u njemu. Kako sam te veeri sve
njegove stvari rairio po podu i krevetu hotelske sobe, bio sam siguran da Ka nikada
nije dobio pismo od Svile. Kad sam se nekoliko tjedana kasnije naao u Karsu, i kod
nje sam provjerio svoju pretpostavku; ne, nikada mu nije pisala. Zato se onda Ka.
znajui ak i dok je pisao ta pisma da joj ih nikada nee poslati, pretvarao da joj
odgovara?
Moda smo time stigli do srca nae prie. Do koje nam je mjere dano doivjeti patnje
i ljubavi drugih ljudi? Koliko moemo razumjeti one oko sebe ije su boli i bijeda i
razoaranja dublji i tei od naih? Ako razumjeti znai staviti se na mjesto onih koji
su od nas drugaiji, jesu li bogatai i

25>
suci ovoga svijeta ikada shvatili nebrojene patnike koji su ih okruivali? itavog je
ivota romanopisac Orhan zurio u tamu tunog i bolnog ivota svoga prijatelja, ali koliko je doista vidio?
"Cijeli sam svoj ivot proivio poput ranjene ivotinje - odbaen, sam i izgubljen. Da
se kojim sluajem nisam toliko vezao za tebe, moda te ne bih bio povrijedio, i moda
ne bih sruio sve ono to sam s mukom gradio proteklih dvanaest godina; moda se ne
bih naao na istom onom mjestu s kojega sam dvanaest godina prije krenuo", pisao je
Ka. "Ali, tu sam gdje sam: odbaen i izgubljen, u oiljcima koji ponovno krvare. Ponekad mi se ini da ono to sam izgubio nisi samo ti, nego itav svijet." Sve sam to
itao, ali - jesam li i razumijevao?
U kasni veernji sat, kad sam ve bio dobrano pripit od viskija iz sobnog minibara,
spustio sam se na Kaiserstrasse da potraim Melindu.
Imala je krupne, jako krupne oi; tune oi boje masline, blago izbaene. Put joj je
bila bijela, noge duge, a usne takve da bi ih divanski pjesnici usporedili s trenjom:
malene, ali pune. Bila je i poprilino poznata: tijekom dvadesetominutne potrage po
trgovini World Sex Center - po odjelu s videokasetama otvorenom dvadeset i etiri
sata - naiao sam na est kaseta s njenim imenom. Kasete sam ponio u Istanbul; dok
sam ih gledao, slutio sam zato se Kaa toliko dojmila. Kakav god da je bio mukarac
pred kojega bi kleknula - koliko god bio ruan i grub - na njegovo stenjanje od uitka
ona bi uvijek odgovarala na isti nain: blijedo bi joj se lice smekalo od njenosti,
njenosti kakvu poznaju samo majke. Koliko je bila izazovna kad bi se pojavila
odjevena (kao ambiciozna poslovna ena, pohotna hostesa ili kuanica ogorena
impotentnim muem), toliko je naga bila lomljiva. Kako u po dolasku u Kars
shvatiti, njezine krupne oi, stameno tijelo i neto u njezinu dranju jako je podsjealo
na Svilu.
Kad kaem da su etiri posljednje godine moga prijatelja protekle u gledanju takvih
kaseta, znam da u naljutiti prostodune zanesenjake i zaljubljenike u legende koji bi
Kaa radije gledali kao bezgrena pjesnika to plovi na oblacima. Traei kasete s
Melindom, mimoilazio sam se s drugim kupcima, usamljenima poput duhova, i tad
sam shvatio to povezuje muke samotnike ovoga svijeta: svi se oni s vremena na
vrijeme zavuku u kakav skriveni kutak da bi se ondje, guei se od krivnje, predali
svijetu s pornokasete. I po kinima u 42. ulici u New Yorku, i u frankfurtskoj
Kaiserstrasse, i u kinima po sporednim ulicama Bejolua - svagdje sam vidio jednake
prizore: naputena muka populacija koja filmove gleda sa stidom, trunui u svojoj
bijedi i odbaenosti, a tijekom stanki

crnjeg
baulja po predvorju nastojei nikoga ne pogledati u oi, posvuda je ista - usprkos svim
nacionalnim stereotipima i antropolokim teorijama.
Trgovinu World Sex Center napustio sam s crnom vreicom u ruci (u njoj su bile
kasete s Melindom); proavi praznim ulicama pod krupnim pahuljama, vratio sam se
u hotel.
Za sklepanim barom u predvorju popio sam jo dva viskija; dok sam ekao da ponu
djelovati, gledao sam kroz pro/or, u snijeg. Ako se u sobu vratim pijan, neu se moi
opet prihvatiti Melinde i Kaovih biljenica, mislio sam. Ali im sam uao, nasumce
sam zgrabio jednu od biljenica, u odjei se spustio na krevet i poeo je itati. Nakon
tri-etiri stranice, preda mnom se pojavila evo ova pahulja.
RAZUM
Prijateljstvo zvijezda A
Samoubojstvo i mo
MATA
itavo
ovjeanstvo
i zvijezde
Pas -*
PAMENJE
Ulice od sna
Kutija okoladnih bombona

Bit u sretan
Dennet y%------*. Umrijeti
ustrijeljen Ja, Ka
PAMENJE
No prevrata
Sah
MATA
RAZUM

Ljubomora

Bespomonost, tegobe

30.
Kad emo se opet sastati?
Kratkotrajna srea
NAKON to su Ka i Svila vodili ljubav, neko su vrijeme ostali leati zagrljeni, i ne
pomaknuvi se. Cijeli je svijet bio toliko tih, a Ka tako sretan, da mu se inilo da je
zagrljaj potrajao itavu vjenost. Zbog toga se, eto, odjednom tako uznemirio, da je
skoio iz kreveta i pogledao kroz prozor. Kasnije e misliti kako je ta duga tiina bila
najsretniji trenutak njegova ivota i samoga e sebe pitati zato se izvukao iz Svilinih
ruku i tako ga prekinuo. Zbog nemira, odgovarat e sam sebi na to pitanje: kao da se s
druge strane prozora na ulici pokrivenoj snijegom trebalo dogoditi neto to nikako
nije smio propustiti.
S druge strane stakla, meutim, nije bilo niega osim snijega. Struja jo nije bila
dola, ali je u prizemlju, u kuhinji, gorjela svijea ija se svjetlost probijala kroz
zaleena prozorska stakla dajui krupnim, tromim pahuljama blijedonaranast sjaj.
Kasnije e Ka misliti da je najsretniji trenutak svoga ivota prekinuo i zato to nije
mogao podnijeti toliku sreu. Ali u prvi tren, dok je leao u Svilinim rukama, nije ni
znao da je sretan: bio je miran, tako prirodno miran da se nije mogao domisliti zato
mu je itav ivot protekao izmeu tuge i nespokoja. Taj mir je donekle nalikovao
tiini koja prethodi pjesmi; samo, dok bi mu navirala pjesma, cijeli svijet bi se pred
njim razotkrio i osjetio bi zanos. A taj trenutak sree nije bio trenutak spoznaje; u
njemu se skrivalo neto djetinje i nevino: kao da se - poput djeteta koje je tek
progovorilo - znaenje svijeta sprema pretoiti u rijei.
Redom se prisjeao svega to je toga popodneva u knjinici proitao o strukturi
pahuljice. U knjinicu je zaao i da bi se pripremio za sluaj da mu doe jo koja
pjesma o snijegu. Ali sad nije slutio pjesme. Djetinju estokraku pahulju iz
Enciklopedije povezao je sa skladom pjesama koje

snijeg
su mu pristizale jedna po jedna, poput pahulja. Tad je prvi put pomislio da bi sve te
pjesme zajedno moda mogle upuivati i na neko dublje znaenje.
"to radi tamo?" pitala ga je Svila.
"Gledam snijeg, draga."
Uinilo mu se kako je i Svila naslutila da je on u geometrijskoj strukturi pahulje
otkrio neto vie od ljepote - da je nadomak spoznaji o dubljem znaenju - ali je znao
da je to nemogue. Svila se uznemirila samo zato to se maknuo od nje i bavio se
neim drugim. Jako ju je elio i pred njom se osjeao potpuno razoruanim; bilo mu
je drago vidjeti da se
- nakon to su spavali - snaga poela vraati na njegovu stranu. "O emu razmilja?"
pitala je Svila.
"O mojoj majci", rekao je Ka, a da u prvi tren nije znao zato je to rekao: iako mu je
majka bila nedavno umrla, na nju gotovo uope nije mislio. Kad se kasnije bude
sjeao toga trenutka, rei e samome sebi da mu je za putovanja u Kars majka cijelo
vrijeme bila u mislima.
"to misli o majci?"
"Mislim kako me je jednom pogladila po kosi dok smo kroz prozor gledali kako pada
snijeg."
"Jesi li kao dijete bio sretan?"
"ovjek ne zna da je sretan dok je sretan. Tek sam mnogo poslije zakljuio da sam
kao dijete bio sretan, a zapravo nisam. Ali, nisam bio ni nesretan kao poslije. Nisam
mislio o srei dok sam bio mali."
"A kad si poeo misliti?"
Poelio je da moe rei "nikada", ali to ne bi bilo istinito, a k tome bi zvualo
preodrjeito. Na tren je pomislio da to ipak izgovori, tek toliko da je se dojmi, ali - sad
je kod Svile elio postii neto mnogo vanije od dojma.
"Kad sam postao toliko nesretan da vie ni za to nisam bio sposoban
- tad sam poeo misliti na sreu", rekao je. Je li dobro postupio to je to rekao? Tiina
ga je uznemirila. Ako joj kae sve o svojoj usamljenosti i siromatvu u Frankfurtu,
kako e je nagovoriti da pode s njim? Snaan je vjetar rasprio pahuljice, Ka je
pokleknuo pod nemirom koji ga je digao iz kreveta, i trbuh ga je zabolio mnogo jae
nego dok ju je ekao. Samo je asak ranije bio toliko sretan da ga je sad
izbczumljivala i pomisao kako bi taj trenutak mogao izgubiti. Umjesto sree mnoile
su se sumnje. Htio je pitati Svilu hoe li poi s njim u Frankfurt, ali se i bojao da nee
dobiti eljeni odgovor.
Vratio se u krevet. Svila mu je bila okrenuta leima; zagrlio ju je svom

2-55
snagom. "Na trnici ima jedan duan", rekao je. "Putaju pjesmu 'Rober-ta', jako staru
pjesmu Peppina di Caprija. Odakle su je izvukli?"
"U Karsu je ostalo jo nekoliko starih obitelji", rekla je Svila. "Kad roditelji umru,
djeca rasprodaju sve to imaju i pokupe se. Tako se po trgovinama pojave udne
stvari koje uope ne pristaju sadanjoj bijedi naega grada. Nekada je s jeseni znao
dolaziti jedan antikvar iz Istanbula; ovdje je kupovao za sitne novce. Sad vie ni on ne
dolazi."
Ka je pomislio da mu se vraa maloprijanji bljesak, ali ne, to vie nije bio isti osjeaj.
Nikad mu se nee ponoviti oni trenuci; strah je bivao sve jai i pretvarao se u paniku
koja je gazila sve pred sobom: ne, Svila nikada nee doi u Frankfurt.
"Gotovo je, dragi, moram ustati", rekla je.
Nije ga smirilo ni to mu je rekla "dragi", niti ga je utjeio njezin njeni poljubac dok
je ustajala.
"Kad emo se opet sastati?"
"Brinem se za oca. Moda ih je policija pratila."
"I ja se brinem za njih...", rekao je Ka. "Ali elio bih sad znati kad emo se ponovno
sastati."
"Ne mogu ulaziti u ovu sobu dok mi je otac u hotelu."
"Ali sad vie nita nije isto", odgovorio je Ka. Gledao je kako se Svila odijeva u
mraku, paljivo i tiho: zgranula ga je slutnja da se za nju nita nije promijenilo.
"Prijei u u drugi hotel; odmah e moi doi k meni", rekao je. Drobio ga je strah,
sad jo ojaan ljubomorom i bespomonou. Pomislio je da joj nije jedini ljubavnik.
Djeli njegova uma podsjeao ga je da je takva bljutava ljubomora svojstvena
neiskusnim ljubavnicima, ali mu je neki jo glasniji osjeaj govorio da bi je trebao
zagrliti svom snagom i odmah se suoiti sa svim moguim zaprekama koje bi ih
mogle razdvojiti. Znao je da bi svako nastojanje da joj se jo vie i bre priblii
izgledalo povrno, i da bi ga svaka rije mogla gurnuti jo dublje: zato, neodluan,
nije rekao ni rije.

3iNismo mi glupi, mi smo samo siromani Tajni sastanak u Hotelu Azija

KAD je Zahida u zadnji tren pritrala koiji kojom su gospodin Turgut i Kadifa kretali
na tajni sastanak u Hotelu Azija i neto im dodala, Ka ih je, ekajui Svilu, gledao s
prozora, ali zbog mraka nije mogao vidjeti to je u sluavkinim rukama. A radilo se o
paru starih vunenih rukavica. Razmiljajui to bi odjenuo na sastanak, gospodin
Turgut je iz ormara izvadio dva odijela iz svojih uiteljskih dana (jedno je bilo crno,
drugo olovno sivo) i poloio ih na krevet. Kraj njih je spustio filcani eir koji je nosio
jedino za Dan Republike i inspekcijske vizite, i kravatu s karo--uzorkom (ve ju je
godinama stavljao samo kad bi se igrao sa Zahidinim sinom). Zatim je zastao
neodluno pogledavajui as u stvari na krevetu, as u ormar, i tko zna koliko bi to
potrajalo da Kadifa - vidjevi da joj se otac ponaa poput djevojke koja sanjari dok se
priprema za ples - stvar nije preuzela u svoje ruke: izabrala mu je odjeu, zakopala
dugmad na koulji, obukla mu sako i kaput i u zadnjem trenu na oeve malene ruke
tekom mukom natukla bijele rukavice od psee koe. Tad se, eto, gospodin Turgut
sjetio svojih starih vunenih rukavica i naredio da ih se pronae, nato su se Svila i
Kadifa ustrale, prerovale cijelu kuu i prevr-nule sve ormare i sanduke - od vrha do
dna. Na koncu su ih i nale, ali su ustanovile da su pune rupa od moljaca pa su ih
samo bacile u kut. U koiji se gospodin Turgut opet zainatio; rekao im je da bez tih
rukavica ne ide te im ukratko ispriao kako mu ih je pokojna ena isplela i donijela
dok je kao ljeviar leao u tamnici. Kadifa je oca poznavala bolje nego on samoga
sebe pa je odmah shvatila o emu se radi: nije on te rukavice elio zbog uspomena,
nego zato to ga je bilo strah. Kad su rukavice stigle i koija krenula kroz snijeg,
gospodin Turgut je nastavio sa zatvorskim uspomenama: spomenuo je suze koje je lio
nad svakim eninim pismom

*57
i sjetio se svoga samoukog napredovanja u francuskom jeziku, i zimskih noi kad je
spavao s tim rukavicama na rukama. Kadifa ga je sluala irom otvorenih oiju kao da
to nikada dotad nije ula; na kraju mu je rekla: "Vi ste vrlo hrabar ovjek, tata!" Svaki
put kad bi od svojih keri uo te rijei (a to se zadnjih godina deavalo sve rjee i
rjee), odgovorio bi na isti nain: ganut ju je zagrlio i zadrhtavi poljubio.
Poto su sili iz koije, gospodin Turgut ree: "Gle koliko se ovdje duana otvorilo!
Priekaj, malo bih zavirio u vitrine." Shvatila je da on namjerno zatee pa ga nije
htjela pourivati. Predloio je da svrate u ajanu na lipov aj; ako nas prati kakav
uhoda, rekao je, i njega emo se tako otarasiti. Sjeli su i bez rijei odgledali scene
automobilske potjere na televiziji. Na izlazu je gospodin Turgut naiao na svoga
nekadanjeg berbera pa su ponovno sjeli. "Moda smo sad ve okasnili pa emo
ispasti nepristojni: kako bi bilo da ne odemo?" apnuo je gospodin Turgut Kadi-fi
pretvarajui se da slua debeljukastog berbera. Kadifa ga je uzela pod ruku, ali
umjesto da skrenu u dvorite, zali su u papirnicu: tu je gospodin Turgut dugo birao
plavo nalivpero. Kroz stranja vrata trgovina lirsin Elektrik i Vodooprema uli su u
mrano dvorite. Pred tamnim vratima Hotela Azija vidjela je da joj je otac blijed kao
duh.
U tiini stranjega hotelskog ulaza stisnuli su se jedno uz drugo i malo priekali.
Nitko ih nije pratio. Sa svakim korakom ulazili su u sve veu tamu; Kadifa je put uza
stube traila tapkajui. "Ne putaj mi ruku", apnuo je gospodin Turgut. Hotelskim
predvorjem vladao je polumrak: visoke prozore zakrivali su teki zastori. Na recepciji
je stajala slabana, prljava svjetiljka; njezino blijedo svjetlo jedva da je osvjetljavalo i
lice ne-obrijana, neuredna recepcionara. U mraku predvorja nazreli su jo nekoliko
osoba koje su etale po salonu ili silazile stubama. Veina tih sjenki bili su ili policajci
u civilu ili poslovoe sumnjivih poslova: kradljivci stoke i ogrjeva te prijevoznici
ilegalne radne snage s Istoka. Osamdeset godina ranije u tom su hotelu odsjedali
bogati ruski trgovci; kasnije su ih zamijenili istanbulski trgovci i dvostruki engleski
agenti plemikog porijekla to su preko Armenije prebacivali pijune u Rusiju. Sad su
se u njemu zadravale Ruskinje i Gruzijke, prostitutke i vercerke. Za njih su sobe
iznajmljivali mukarci iz karskih sela koji bi s njima zasnovali neku vrstu polubrane
zajednice; kad bi se zadnjim minibusima razili po selima, ene bi se izvlaile iz soba
da bi u mranom hotelskom baru popile aj s konjakom. Dok su se Kadifa i gospodin
Turgut uspinjali stubitem, nekada pokrivenim crvenim tepihom, mimoili su se s
jednom od tih ena, plavokosom i iscrpljenom. "1 Hotel Grand u kojemu je Ismetpaa

bmjeg
odsjeo u Lausannei bio je kozmopolitski, kao i ovaj", apnuo je gospodin Turgut
keri. "A ja u se, jednako kao i Ismet-paa u Lausannei, na proglas potpisati novim,
nikada koritenim nalivperom." Kaditi nije bilo jasno je li gospodin Turgut na
katovima zastajao da bi se odmorio ili da bi zakasnili. Pred vratima sobe 307 rekao je:
"Odmah emo potpisati i izii."
Unutra je bila tolika guva, da je Kadifa u prvi tren pomislila da su uli u pogrenu
sobu. Kraj prozora su sjedili Modri i dva mlada islamska mili-tanta, smrknuti;
ugledavi ih, povukla je oca na tu stranu. I oni su sjeli. Sa stropa je sijala gola arulja,
a sa stolia svjetiljka u obliku ribe, ali je soba svejedno bila u polumraku. Bakalitna
riba koila se uspravljena na repu: iz usta joj je virila arulja, a u oku se skrivao jedan
dravni mikrofoni.
I Fazil je bio u sobi; ustao je ugledavi Kadifu, ali se nije spustio kad i svi ostali koji
su ustali na pozdrav gospodinu Turgutu, nego je ostao stajati, gledajui u Kadifu kao
zaaran. Nekoliko je ljudi pomislilo da e neto rei, a Kadifa ga nije ni primijetila.
Sva joj je panja bila razapeta izmeu Modrog i oca: napeto su se mjerkali.
Modri se ve pomirio sa stavom da e Zapadu vie odgovarati ako osoba koja e
proglas potpisati u ime Kurda bude ateist. Meutim, tanani mladi blijeda lica koji je
nevoljko pristao potpisati proglas porjekao se sa svoja dva prijatelja oko izjave. Njih
su trojica sjedili jedan kraj drugoga ekajui red za rije. Drutva to su okupljala
uboge i srdite mlade Kurde oduevljene svojim sunarodnjacima po brdima redovito su
zasjedala po kuama nekoga od lanova; vlast ih je poesto rastjerivala, zatvarala im
voe, a lanove premlaivala i muila. Stoga su ih sad, nakon vojnog udara, jedva
pronali. Mlade borce u gradu muilo je jo neto: brdski su im suborci prigovarali da
im se osladio ivot po toplim sobama pa su ih ak sumnjiili za zbli-avanje s
dravnom vlasti. K tome su ih optuivali i da u brda alju sve manje regruta; zato je to
nekoliko lanova koje jo uvijek nije dospjelo u zatvor bilo poprilino obeshrabreno.
Sastanku su se pridruila i dva "socijalista": obojica su bila u tridesetim godinama, ali
je slavno razdoblje ve bilo iza njih. O proglasu za njemaki tisak doznali su od mlade
kurdske trojke: rekli su im to da bi se pohvalili, ali i da bi se posavjetovali. Ratoborni
socijalisti svojevremeno su Karsom arili i palili, a sad su svoje aktivnosti (drumska
razbojstva, likvidiranje policajaca ili podmetanje paketa-bombi) smjeli obavljati samo
uz doputenje kurdske gerile. Rezultat toga ponienja na toj je dvojici bio oit: starost
ih je ve pregazila. Na sastanak su doli nepozvani, s izlikom da u Europi jo uvijek
ima jako mnogo marksista. Sjedili

*59
su uza zid: dok se stariji pretvarao da mu je jako dosadno, njegov drug glatkoga lica
drao se oputeno, ak ivahno, jer je na sastanak zapravo doao skupiti informacije
koje e proslijediti dravi. Nije on to inio iz zle namjere, nego da bi odvratio policiju
od svoje organizacije. Mada se ponekad malko ustezao, dravu je gotovo redovito
obavjetavao o teroristikim akcijama: pred njima bi ih omalovaavao jer ih je, nakon
to bi prole, ionako najee smatrao nepotrebnima. No, im bi se maknuo od
predstavnika vlasti, buntovno mu srce ne bi moglo zatajiti ponos to je u takvim
akcijama sudjelovao pa bi se s druge strane na sva usta hvalio pucnjavama, otmicama,
premlaivanjima, bombama i ubojstvima.
Svi sudionici sastanka bili su toliko sigurni da ih policija prislukuje i da je medu
njima barem nekoliko dounika, da u poetku nitko nije htio progovoriti. Prvi
govornici, da bi probili led, pogledavali su kroz prozor i govorili kako snijeg jo
uvijek pada, ili jedni druge upozoravali da cigarete ne gase na podu. Tiina je zapravo
potrajala sve dok nije ustala jedna baka (dotad je nitko nije zapazio) te ispripovijedala
kako je nestao njezin neak, mladi Kurd: jedne su im veeri pokucali na vrata i
netragom ga odveli. Iako je priu o nestalom mladiu sluao samo napola, gospodin
Turgut se uznemirio. Zgraao se nad nonim otmicama i likvidacijama mladih Kurda,
ali im je intuitivno odbijao priznati "nevinost'*. Kadifa je, drei oca za ruku,
pokuavala proitati mrzovoljno i podrugljivo lice svoga ljubavnika. A Modri je
mislio kako je sasvim sigurno upao u zamku, ali se, bojei se to bi ljudi rekli kad bi
iziao, prisilio da ostane, mada mu nije bilo nimalo ugodno. Potom se dogodilo
sljedee:
i. mladi islamist koji je sjedio uz Fazila (i za kojega e mjesecima kasnije biti
dokazano da je bio upetljan u ubojstvo direktora Instituta) pokuao je dokazati da je
direktora ubio dravni agent;
2. revolucionari su podnijeli opiran izvjetaj o trajku glau svojih kolega u zatvoru;
3. tri mlada Kurda, zajapurena od uzbuenja, glasno su i razgovijetno proitala
podui sastav o mjestu kurdske kulture i knjievnosti u svjetskoj povijesti, te
zaprijetila da e, ukoliko proglas ne bude objavljen u Rundschauu, svoje potpise
povui.
Baka nestaloga mladia upitala je gdje je "njemaki novinar" koji e zaprimiti njezinu
molbu, nato je ustala Kadifa te smirujuim glasom pojasnila da je Ka u Karsu, ali da
na sastanak nije doao kako ne bi ugrozio "nepristranost". Ostali sudionici sastanka
nisu bili navikli da na politi-

Snijeg
kom sastanku vide mladu enu koja nastupa tako samouvjereno pa je Kadifa u trenu
zadobila potovanje. Nesretna baka ju je zagrlila i zaplakala, a Kadifa joj je obeala
uiniti sve da njezina molba bude objavljena u njemakim novinama, i uzela list
papira na kojoj je baki netko napisao ime njezina unuka.
Zatim je ustao dobronamjerni dravni dounik i ljeviarski militant, izvukao nacrt
proglasa napisan rukom na listu istrgnutom iz biljenice te ga, zauzevi pomalo
neobinu pozu, poeo itati.
Naslov nacrta bio je "Proglas europskoj javnosti o dogaajima u Kar-su". Naslov se u
poetku svima svidio. Sjeajui se to je u tome trenu osjetio, Fazil e kasnije sa
smijekom rei Kau: "To mi je bilo prvi put da sam pomislio kako e na grad
jednoga dana postati dijelom svjetske povijesti!" Te njegove rijei Ka e spomenuti u
pjesmi "itavo ovjeanstvo i zvijezde". Modri se, meutim, odmah usprotivio: "Ne
obraamo se mi Europi, nego itavome ovjeanstvu. Prijatelji, ne dajte da vas zbuni
injenica to ovaj proglas ne objavljujemo u Karsu ili u Istanbulu, nego u Frankfurtu.
Europa nije na prijatelj, ona je na najvei dumanin! Ne zato to bismo mi
Europljane smatrali neprijateljima, nego zato to oni od nas instinktivno zaziru!"
Ljeviarski autor nacrta proglasa odmah ga je ispravio: "Ne prezire nas itavo
ovjeanstvo, nego europska buroazija. Tamonji proleteri, siromasi i radnici naa su
braa." Nitko mu nije povjerovao, ak ni njegov drug.
"U Europi nitko nije siromaan kao mi", guknuo je jedan od tri mlada Kurda.
"Sinko. jeste li vi ikada bili u Europi?" upitao ga je gospodin Turgut.
"Ja osobno jo nisam imao priliku, ali tetak mi radi u Njemakoj." Prisutni su se
prigueno nasmijali. Gospodin Turgut se uspravio u stolici i rekao: "Iako mi njezino
ime znai mnogo toga, ni ja nikada nisam bio u Europi. To nije smijeno. Molio bih
da svi koji su bili u Europi dignu ruku!" Nitko nije digao ruku, ak ni Modri, koji je
godinama ivio u Njemakoj.
"Ipak, svi mi znamo to znai Europa", nastavio je gospodin Turgut. "Europa je naa
budunost, budunost u civilizaciji. No, ukoliko ovdje prisutni gospodin" - pokaza na
Modrog - "smatra da u naslov nacrta umjesto 'Europe' trebamo staviti 'itavo
ovjeanstvo', postupimo tako!"
"Moja budunost nije Europa", podsmjehnu se Modri. "Dok sam iv. nikada se neu
poniavati oponaajui ih i poniavajui samoga sebe to nisam poput njih."

26l
"U ovoj zemlji narodni ponos ne pripada samo islamistima, i republikanci imaju
ponos...", odgovori mu gospodin Turgut. "Ako umjesto 'Europe' stavimo
'ovjeanstvo', to dobijemo?"
"Proglas ovjeanstvu o dogaajima u Kareu", proita sastavlja nacrta. "Malo
preuzetno, nije li?"
Razmislilo se o prijedlogu gospodina Turguta da se umjesto "ovjeanstva" stavi
"Zapad", ali se i tome usprotivio jedan od dvojice pratitelja Modrog, onaj bubuljiava
lica. Jedan od tri mlada Kurda piskavim je glasom iznio prijedlog s kojim su se svi
sloili te je na koncu ponad nacrta stavljen jednostavan naslov "Jedan proglas".
Nacrt proglasa bio je neuobiajeno kratak. Prve su reenice objasnile kako je - tek to
je postalo jasno da e opinske izbore dobiti islamisti i Kurdi - u Karsu "uprizoren"
vojni udar, i ve se inilo da im se nitko nee usprotiviti, kad rije preuze gospodin
Turgut: onome to Europljani nazivaju "ispitivanje javnoga mnijenja" u Karsu nema
ni traga, rekao je: ovdje je posve uobiajena stvar da glasai no prije izbora, ili ak
izjutra, na putu do glasakih mjesta, iz sasvim nevana razloga promijene miljenje i
tako glasuju za stranku posve oprenu ranije planiranoj te nema onoga tko bi mogao
predvidjeti kakvi e biti izborni rezultati.
Sastavlja nacrta, ljeviar i dounik, spremno mu odgovori: "Svi znaju da je vojni
udar izveden uoi izbora i protiv izbornih rezultata."
"Dajte, molim vas, ta radi se o obinoj kazalinoj druini", ree gospodin Turgut.
"Snijeg je zatrpao ceste i zato su bili toliko uspjeni. Za nekoliko dana sve e se vratiti
u koloteinu."
"Ako niste protiv udara, zato ste doli ovamo?" ree mu mladi s druge strane
Modrog, crven kao rak.
U prvi mah nije bilo jasno je li gospodin Turgut uo primjedbu toga nepristojnog
balavca. Istoga trena ustade Kadifa (od svih govornika ona je bila jedina koja je
ustajala svaki put kad je govorila, ali nitko od prisutnih - a pogotovo ne ona sama nije zapazio tu neobinost): njezin je otac zbog svojih politikih nazora godinama
leao po zatvorima i uvijek se protivio dravnome zulumu, rekla je oiju zaarenih od
srdbe.
Gospodin Turgut je odmah upozori da sjedne potegnuvi je za kaput. "Evo vam
odgovora na vae pitanje", ree. "Ja sam na ovaj sastanak doao kako bih
Europljanima pokazao da i u Turskoj postoje ljudi koji vjeruju u demokraciju i zdrav
razum."
"Da su mi velike njemake novine dale priliku da objavim dva retka, ovakvo to ne bi
bilo prvo to bi mi palo na pamet", naruga mu se rumeni balavac te zausti da nastavi,
ali ga Modri uhvati za ruku i zaustavi.

Snijeg
To je bilo dovoljno da se gospodin Turgut pokaje to je doao na sastanak. Da bi
prevladao razoaranje, samome sebi slae kako je ovamo tek usput svratio.
Pretvarajui se da su mu misli negdje drugdje, ustade da krene prema vratima, ali mu
pogled zastane na snijegu nad Crnogorskom avenijom pa prie prozoru. Kadifa ga
odmah uhvati pod ruku, kao da joj otac bez njezine pomoi ne moe ni zakoraknuti.
Poput potitene djece koja pokuavaju zaboraviti svoju nevolju, oboje se zagledae u
jednu konjsku zapregu to se probijala kroz snijegom pokrivenu ulicu.
Ne uspjevi svladati znatielju, prie im i jedan od mlade kurdske trojke - onaj
piskava glasa - te zajedno s ocem i keri poe gledati ulicu. Ostali su ih pogledavali s
potovanjem i nemirom; sobom je treperio strah od prepada i nespokoj. U takvom
ozraju sve su se strane vrlo brzo sloile oko preostaloga dijela proglasa.
Jednom od reenica iz proglasa reeno je da je vojni udar izvela aica pustolova.
Modri se tome odmah usprotivio. Opirnija obrazloenja predloena umjesto te
reenice odbijena su zbog sumnje da bi zapadnjaci mogli stei dojam kako se vojni
udar dogodio u cijeloj Turskoj. Na kraju su se svi sloili sa izrazom "mjesni udar uz
podrku Ankare". Kratko su spomenute rtve revolucionarne noi, Kurdi koji su jedan
po jedan oteti i pobijeni, kao i nasilje i zlostavljanje nad uenicima kole za imame i
hatibe. Reenica "sveopi napad na narod" zamijenjena je "napadom na narod i
njegov duh i vjeru". Promjenama u zadnjoj reenici na prosvjed protiv turske drave
nije pozvana samo zapadna javnost, nego cijeli svijet. Dok se proglas itao, gospodin
Turgut se s Modrim pogledao u oi i u njima zapazio zadovoljstvo. Jo je jednom
zaalio to je doao na sastanak.
"Ukoliko vie nema prigovora, molim da se odmah pristupi potpisivanju", zakljuio je
Modri. "Svakoga nas trena mogu napasti." Sa svim ispravkama, iskrianim rijeima,
strelicama i balonima s dometnutim reenicama, proglas je pretvoren u vrljotinu, ali
se okupljeni zbog toga nisu uzrujavali, nego su se shrpili nasred sobe da bi se potpisali
i mu-gnuli odande to je prije mogue. Nekoliko je osoba obavivi posao ve poelo
izlaziti, kad ih zaustavi Kadifa:
"ekajte, moj vam otac eli neto rei!"
To je samo povealo uznemirenost. Mladiu crvenoga lica Modri naredi da zadri
vrata. "Neka nitko ne izlazi", ree. "Posluajmo primjedbu gospodina Turguta."
"Ja primjedbe nemam", ree gospodin Turgut. "Ali prije nego to se potpiem, neto
bih zamolio ovoga djeaka." Malo se zamisli. "I ne samo njega, nego sve vas ovdje
prisutne." Kimnuo je prema mlaahnom la-

263
javcu koji je drao vrata. "Ukoliko mi prvo ovaj mladi, a nakon njega i svi vi ne
odgovorite na pitanje, neu se potpisati." Okrenuo se prema Modrom da provjeri je li
shvatio koliko je odluan.
"Recite, molim, svoje pitanje", ree Modri. "Ako je u naoj moi da vam odgovorimo,
uinit emo to sa zadovoljstvom."
"Vi ste mi se maloprije narugali. Sad vi kaite: da vam velike njemake novine
ponude dva retka, to biste rekli zapadnjacima? Prvo neka kae on."
Mladi crvena lica bio je jak i ilav, i spreman za sve teme, ali - to ga je pitanje
zateklo nespremna. Stisnuvi kvaku jo jae, pogledom je od Modrog zatraio pomo.
"Reci to god da ti je na umu, samo da popuni ta dva retka; reci, pa da idemo",
osmjehnu mu se Modri usiljeno. "Policija je moda ve pred vratima."
Mladievi su pogledi lutali po zraku, kao da se na nekom jako vanom ispitu
pokuava sjetiti napamet nauena odgovora.
Vidjevi da je deko zakazao, Modri ree: "Dobro, ja u prvi. Za europsku gospodu
mene nije ni briga... Rekao bih, recimo, da mi je dovoljno da ne ivim u njihovoj
sjeni. Ali, ako emo pravo, svi mi ivimo u njihovoj sjeni."
"Nemojte mu pomagati, rei e ono to on misli", ree gospodin Tur-gut. "Vi ete rei
zadnji." Osmjehnu se pokolebanom mladiu. "Teka je to odluka. Jer pitanje je
krajnje zamreno. Dvojbe poput ove ne rjeavaju se na pragu."
"Izgovor, to mu je izgovor", viknu netko odostraga. "Ne eli potpisati proglas."
Svi su se zamislili. Nekoliko je osoba prilo prozoru i zadubljeno gledalo konjsku
zapregu na snjenoj Crnogorskoj aveniji. Taj trenutak "arobne tiine" Fazil e
kasnije pokuati objasniti Kau: "inilo se kao da smo svi postali blii nego inae, kao
da smo svi braa", rei e mu. Prvi zvuk koji je naruio tiinu doao je od aviona;
nadletio je grad visoko, nonim nebom. Svi su naulili ui. "To je drugi avion danas",
proaptao je Modri.
"Ja odoh", viknu netko.
Nitko do tad nije primijetio toga ovjeka, tridesetogodinjaka blijeda lica u
izblijedjelo) jakni. Medu svim sudionicima skupa, trojica su bila zaposlena: on je bio
jedan od njih. U Bolnici socijalnog osiguranja radio je kao kuhar pa je cijelo vrijeme
pogledavao na sat. Na sastanak je uao s obiteljima nestalih. Prema kasnijim priama,
njegov politiki aktivan stariji brat jedne je noi odveden u policiju da bi dao izjavu,
ali se nikada

snijeg
nije vratio. On je pak, da bi nakon toga mogao oeniti lijepu enu svoga brata, od
drave odluio zatraiti "smrtni list". S tom se namjerom godinu dana nakon bratova
nestanka obratio policiji, tajnoj slubi, uredu javnog tuiteljstva i garnizonu, ali su ga
iz svih tih institucija najurili pa se dva mjeseca ranije pridruio obiteljima nestalih; ne
zato to je namjeravao traiti osvetu, nego zato to su oni bili jedini koji su ga htjeli
sluati.
"Govorit ete za mnom da sam kukavica. Vi ste kukavice! Vi i vai Europljani...
Napiite im da sam to rekao!" I nestade zalupivi vratima.
Potom je postavljeno pitanje tko je gospodin Hans Hansen. Suprotno Kadifinim
strahovanjima, Modri je veoma pristojno objasnio da se radi o njemakom novinaru,
dobronamjernom i iskreno zainteresiranom za turske "probleme".
"Nijemac, pa dobronamjeran: takvih se treba uvati!" ree netko iz pozadine.
Mukarac u crnoj jakni naslonjen na prozor pitao je hoe li osim proglasa i druge
izjave biti objavljene. Kadifa je odgovorila da je i to moda mogue.
"Prijatelji, nemojmo sad zatezati i /.gledati se kao prvaii: krenimo s odgovorima!"
doviknu netko.
"Ja sam gimnazijalac", uletje doista odmah jedan od tri mlada Kurda. "Ovo to u sad
rei odavna sam smislio."
"Hoete rei da ste ve mislili da ete jednoga dana dati izjavu za njemake novine?"
"Tono to", ree mladi. Glas mu je bio miran, mada je jedva svladavao uzbuenje.
"Oduvijek sam se potajno nadao da u doekati dan kad u dobiti priliku da svoje
misli podijelim s cijelim svijetom, a znam da ste se takvoj prilici nadali i svi vi ovdje
prisutni."
"Ja, vala, nisam nikad."
"Ono to u rei veoma je jednostavno", nastavi uzbueni djeak. "Nek" frankfurtske
novine napisu ovo: Mi nismo glupi! Mi smo samo siromani! Nae je pravo zatraiti
da se te dvije stvari razlikuju."
"Maallah, dobro reeno!"
"Neka, molim, kae tko su mu ti 'mi'?" javi se netko straga. "Jesu to Turci, ili Kurdi,
ili Jerlije, Terekeme, Azeri, erkezi, Turkmeni, Karsli-je...? Tko je to?"
"Jer, najvea zabluda ljudskoga roda", nije se dao smesti mladi govornik, "i najvea,
tisuljetna prijevara svodi se na sljedee: na brkanje siromatva i gluposti."

2b 5
"to znai biti glup, nek' i to objasni!"
"Ali tijekom asne povijesti ljudskoga roda, uvijek je bilo vjerskih poglavara i
moralnih ljudi koji su, zapaajui nepravdu uzrokovanu tom pomutnjom, pokuavali
dokazati da i siromasi posjeduju i znanje, i ljudsko dostojanstvo, i mudrost, i srce.
Kad gospodin Hans Hansen ugleda siromaha, on se nad njim saali. Ne pomisli
moda odmah da je taj siromah budala koja je uludo protratila sve svoje prilike ili
bezvoljna i nerazumna pijanica."
"Za gospodina Hansena ne znam, ali svi bi drugi pomislili ba to."
"Sluajte, molim vas, nemam jo mnogo", nastavi uzrujani mladi Kurd. "Ljudi se
moda i mogu saaliti nad pojedinim siromahom, ali kad je itav jedan narod
siromaan, cijeli e svijet nesumnjivo pomisliti da su svi pripadnici toga naroda
nerazumni, lijeni, prljavi i nesposobni. Umjesto da ih saalijevaju, ljudi e im se
smijati. Smijena e im biti i njihova kultura, i svetinje, i obiaji. S vremenom e se
moda i pokajati zbog toga svog stava: gledajui kako im doseljenici iz toga naroda
ribaju podove i rade najnie mogue poslove, uplait e se moda da bi se takvi kakvi
jesu jednoga dana mogli i pobuniti protiv njih, pa e se, da im zamau oi, poeti
zanimati za njihovu kulturu ili se ak ponaati kao da su s njima ravnopravni."
"Neka napokon kae o kojem narodu govori!"
"Da i ja neto dodam", ree drugi mladi Kurd. "ovjeanstvo vie, naalost, nije
sposobno sa simpatijama promatrati narode koji se meusobno ubijaju, kolju i gaze.
To sam zakljuio prema priama moga tetka iz Njemake, ljetos je bio ovdje. Svijet
vie nema strpljenja za surove narode."
"JeP ti to nama prijeti u ime Zapada?"
"Kao to sam rekao", nastavi prvi mladi Kurd, "kad zapadnjak sretne predstavnika
siromanog naroda, prvo prema njemu instinktivno osjeti prezir. Ovaj je ovjek toliko
siromaan zato to potjee iz glupog naroda, kae u sebi odmah, a potom pomisli jo i
ovo: "Velika je vjerojatnost da je i glava toga ovjeka puna budalatina i gluposti
zbog kojih i njegov narod trune u bijedi i neimatini.'"
"Pa i nije to tako daleko od istine..."
"Sluaj, ako nas i ti poput onoga umiljenog pisca smatra glupima, reci to otvoreno.
Taj e bezbonik zavriti u dehenncmu, ali je, ako nita drugo, barem pokazao da je
hrabar: pojavio se u izravnom prijenosu i - gledajui nas u oi - izjavio da misli da je
turski narod glup."
"Oprostite, ali osoba koja nastupa u izravnom prijenosu ne moe vidjeti oi svojih
gledatelja."

JMJC&
"Gospodin nije rekao 'vidio je', nego 'gledao je'", ubaci se Kadifa.
"Prijatelji, molim vas, prestanite s raspravama, nije ovo javna diskusija", ree
zapisniar uhoda. "I, molim vas, govorite sporije!"
"Ja neu zautjeti dok ovaj ovdje junak otvoreno ne kae o kojem je sad narodu
govorio. Treba nam biti jasno da e u njemakim novinama izii govor kojim se po
nama pljuje, a to je isto to i izdaja naroda."
"Ja nisam izdajnik, ja mislim isto to i vi", ree mladi Kurd i ustade. "I zato, kad bi mi
jednoga dana i dali vizu, nikada ne bih otiao u Njemaku. Hou da se i to zapie!"
"Koja bi Europa dala vizu takvom nezaposlenom jadniku kao to si ti..."
"Koja viza? Ne bi mu ni naa drava dala paso..."
"Tono, ne bi mi dala", ponizno ree uzbueni mladi Kurd. "Ali ak i kad bi mi dali, i
da odem, i da prvi zapadnjak na kojega tamo naletim ne bude zlikovac koji bi me
poniavao, ja bih se svejedno osjeao jadno jer bih mislio da me prezire samo zato to
je zapadnjak. Jer im te u Njemakoj pogledaju, odmah im je jasno da si iz Turske... I
jedino to moe uiniti da se ne osjea bijedno jest da to prije pone misliti kao
oni. A to je i nemogue, i poniavajue."
"Sinko, loe si poeo, ali si se dobro izvukao", ree stari novinar azer-skog porijekla.
"Ali svejedno, bolje da to ne objavimo u novinama, smijat e nam se..." Na tren je
zastao, a onda lukavo dodao: "I, stvarno, o kojem si ti to narodu govorio?"
Mladi mu nije odgovorio, nego je sjeo, a novinarov sin sa stolice do oca dobaci:
"Strah ga je..."
"Jasno da ga je strah", ree netko, a netko drugi doda: "Ne ivi on na dravnim
jaslama kao vi", ali ni stari novinar ni njegov sin nisu pokazali da ih je to uvrijedilo.
Tad su svi poeli uglas govoriti, aliti se i dobacivati: oputenost ih je povezala.
Kasnije e Ka od Fazila uti (pa zapisati u biljenicu) da takvi politiki sastanci mogu
potrajati satima, a jedini uvjet koji je za to potreban jest da zabavljena smrknuta i
brkata muka svjetina s cigaretama medu zubima ne primijeti da se zapravo zabavlja.
"Nikada mi neemo biti kao Europljani!" povika jedan mladi islamist ponosno.
"Mogu nas satrti svojim tenkovima i pobiti nas pukama, ali nae due nikada nee
promijeniti!"
"Tijelo mi moete uzeti, duu nikada!" viknu jedan mladi Kurd oponaajui junaka iz
svima poznatog turskog filma, nato se svi nasmijae pa im se i sam govornik
pridrui.
"I ja bih neto rekao", javi se jedan od mladia kraj Modroga. "Koliko

267
god da se nai prijatelji svojim izjavama nastojali drati daleko od pokvarenjaka koji
oponaaju Zapad, svejedno se ovdje osjeti da se ispriavamo, kao da govorimo:
'Oprostite nam to nismo Europljani'." Okrenu se zapisniaru u konoj jakni:
"Prijatelju, ovo to su maloprije rekli nee zapisati", ree mu gestom pristojnog
nasilnika. "Ovo zapisi: ja se ponosim svim onim po emu nisam Europljanin.
Ponosim se svim svojim stranama koje bi Europljani smatrali djetinjastim, okrutnim i
primitivnim. Ako su oni lijepi, ja u biti ruan, ako su pametni, bit u glup, ako su
moderni, ja u ostati priprost."
Te rijei nisu naile ni na kakvu podrku. Kako se u sobi sve izjave okretalo na alu, i
tome su se svi nasmijali. Netko je ak dobacio "Ti si u svakom sluaju glup!", ali
kako su se u tom trenu i stariji socijalist i ovjek u crnoj jakni teko zakaljali, nije
bilo jasno tko je to rekao.
Rumeni mladi koji je jo uvijek drao vrata ubacio se u to s recitacijom pjesme iji
su prvi stihovi ili ovako: "Europo, o, Europo, / ostan' tamo gdje si sad / tek u naim
snovima: / mi neemo Sejtana!" Zbog kalja, povika i smijeha, Fazil je pjesmu jako
slabo uo. Svejedno ju je uspio prepriati Kau, vie po primjedbama koje su joj
prisutni uputili nego po samoj recitaciji; tri takva prigovora ostala su sauvana i u
zapisniku "odgovora u dva retka", i u Kaovoj pjesmi "itavo ovjeanstvo i zvijezde":
i. "Ne bojmo ih se: nema kod njih niega tega bismo se trebali bojati", viknuo je
oronuli tridesetogodinji ljeviar.
2. Stari novinar azerskog porijekla nekoliko je puta pitao "O kojem je narodu rije?"
te dodao da "od naeg turkijstva i nae vjere ne smijemo odustajati", a kad je nakon
toga razvezao priu o kriarskim ratovima, genocidu nad Zidovima, Indijancima koje
su pobili Amerikanci i francuskom pokolju alirskih muslimana, neki se malodu-nik
ubacio s podmuklom primjedbom: "A kamo su nestali milijuni Armenaca iz cijele
Anadolije, ukljuujui i Kars?" Zapisniar uhoda se smilovao pa mu ime nije zapisao.
3. "Nitko nee znati prevesti tako dugu i glupu pjesmu", rekao je netko te dodao kako
"gospodin Hans Hansen takvo to ionako nee htjeti objaviti." Ta je primjedba
probudila nekoliko samozvanih pjesnika (sve skupa trojicu) te im bila povodom za
tualjku o nesretnoj izolaciji turskih pjesnika na svjetskoj pjesnikoj sceni.
Dok je mladi pjesmu privodio kraju, svi su se ve sloili da je glupa i

bmjeg
primitivna, ali mu je na kraju - crvenom i preznojenom - nekoliko a-Ijivdija ak
zapljeskalo. Poelo se govoriti kako e, ukoliko se ta pjesma doista pojavi u
njemakim novinama, zapadnjaci "s nama" samo jo vie zbijati ale, kadli se javi
mladi Kurd iji je tetak radio u Njemakoj.
"Kad oni piu poeziju i pjevaju pjesme, govore u ime cijelog ovjeanstva. Oni su
ljudi, mi smo samo muslimani. Kad mi napiemo pjesmu, to je onda naa 'narodna'
pjesma."
"Moja je poruka ovo", ree mukarac u crnoj jakni. "Pii: ako su Europljani u pravu i
ako nama nema drugog spasa i izlaza osim da se potrudimo biti to sliniji njima,
onda ovo nae busanje u prsa s glupostima po kojima smo to to jesmo nije nita
drugo nego gubljenje vremena."
"Nisi, vala, mogao izvaliti nita gluplje. Sad Europljani rahat mogu rei i da smo
idioti."
"Nek' se napokon otvoreno kae o kojem je narodu rije!"
"Prijatelji, mi se sad tu pravimo da smo pametniji i vrjedniji od Europljana, a da
Nijemci u Karsu danas otvore ambasadu i svima podijele besplatne vize, kladim se da
bi se u tjedan dana cijeli Kars ispraznio!"
"To nije istina! Nije li ovaj prijatelj maloprije rekao da on ne bi otiao ni da mu daju
vizu? A ne bih ni ja! Ostao bih ovdje i ivio kao ovjek!"
"I ne biste bili jedini koji bi ostali! Bilo bi nas jo! Molim da dignu ruku svi koji bi
ostali pa da vidimo!"
Nekoliko ljudi doista sasvim ozbiljno digne ruke. Mladii su ih zbunjeno pogledali.
"Zato se misli da bi oni koji bi otili pogazili ast, molim da se i to otvoreno kae!"
ree mukarac u crnoj jakni.
"Teko je to objasniti nekome tko do toga nije sam doao", ree jedan tajnoviti glas.
Fazil je vidio kako se Kadif'a tuno zagledala kroz prozor i srce mu je bre zakucalo.
"Nek' mi dragi Allah sauva istu duu da ne skrenem pameu!" ree samome sebi te
pomisli kako bi se te rijei mogle svidjeti i Kadifi. Poeli ih i izdiktirati zapisniaru
njemakih novina, ali svi su prisutni neto govorili i nikoga to ne bi zanimalo.
Jedino to je uspjelo nadglasati svu tu graju bio je piskavi glas mladoga Kurda.
Odluio je da u njemakim novinama objavi jedan svoj san. Dok ga je prepriavao,
povremeno bi zadrhtao. Na poetku sna on sjedi sam u Narodnom kazalitu i gleda
neki film. Film je zapadnjaki, svi govore Stranim jezikom, ali njega to uope ne dira
jer osjea da razumije svaku rije. Malo kasnije pogleda, kad ono i on je u filmu:
naslonja u Narodnom kazalitu zapravo je fotelja u dnevnom boravku kranske
obitelji

26 i)
iz filma. Uto ugleda i postavljeni stol, i doe mu da jede, ali se boji da bi time uinio
neto krivo pa samo sjedi na svome mjestu. Tad mu srce pone bre kucati: pred
sobom ugleda predivnu plavokosu enu i istoga trena shvaa da je u nju ve godinama
zaljubljen. A ena je prema njemu neoekivano njena i srdana. Hvali njegovu
odjeu i lijepo ponaanje, ljubi ga u obraze i gladi po kosi. Sretan je da ne moe rei
koliko. ena ga zatim uzima na krilo i pokazuje mu jela na stolu: tad sa suzama uvida
da je jo dijete i da joj se zato toliko dopao.
San je u poetku bio popraen smijehom i aljivim dobacivanjem, a zavrio s tugom
koja je ila gotovo do straha.
"Nitko ne moe sanjati takvo to", prekine tiinu stari novinar. "Ovaj je mladi Kurd
taj san izmislio da bi nas ponizio u njemakim oima. Nemojte to zapisati."
Mladi Kurd je. da bi potvrdio kako je san zaista sanjao, ponudio jo jedan detalj koji
je namjeravao zatajiti: svaki put kad se probudi, sasvim se jasno sjea ene iz sna.
Prvi put ju je vidio pet godina ranije dok je silazila iz autobusa punog turista to su u
Kars doli vidjeti armensku crkvu. Na sebi je imala plavu haljinu "na bretelice": ba
e je takvu kasnije viati u filmu iz svojih snova.
Priznanje je izazvalo samo jo vei smijeh. "Koliko sam ja europskih ena vidio",
ree netko, "i to sam sve sanjao: ne bi se toga ni Sejtan sjetio..." I tako se uas sve
usija i krenu prie o strankinjama; prie pune srdbe, poude i bestidnih priznanja.
Tad se javi i visok, mrav i poprilino zgodan mladi, dotad tih i miran:
"Jednoga dana na nekom kolodvoru", ree, "sreli se jedan zapadnjak i jedan
musliman. ekaju vlak, a vlaka ni za lijek. A malo dalje od njih, na istom peronu,
stoji neka lijepa Francuskinja: i ona eka vlak..."
Svaki mukarac koji je zavrio muki koled ili odsluio vojsku moe pretpostaviti o
emu je pria govorila: upuivala je na vezu izmeu seksualnih poriva i naroda i
njihovih kultura. Nije se ula nijedna nepristojna rije: prostatvo je ostalo vjeto
zakriveno velom aluzija. Svejedno, sobom se vrlo brzo proirilo raspoloenje koje e
Fazil opisati rijeima: "Od stida sam htio propasti u zemlju."
Uto ustade gospodin Turgut. "Dobro je, sinko, dosta ste rekli", ree. "Dajte mi proglas
da ga potpiem."
Iz depa je izvadio novo nalivpero i potpisao se. Bio je umoran od graje i dima; taman
kad je odluio ustati, Kadifa ga zaustavi, a zatim i sama ustade:

buijeg
"Posluajte sad malo mene", ree. "Vi. koliko vidim, nemate stida, ali moje lice gori
od onoga to sam ula. Nosim ovo na glavi da mi ne biste vidjeli kosu, muim se i
patim zbog vas, a vi..."
"Ne zbog nas!" progunda netko skrueno. "Zbog Allaha, i zbog svoje savjesti."
"1 ja bih neto rekla za njemake novine. Piite, molim!"
Bila je dovoljno dobra glumica da je mogla osjetiti kako je svi gledaju napola s
divljenjem, napola s ljutnjom.
'"Mlada djevojka iz Karsa' - ne, ne, ovako: - 'Mlada muslimanka iz Karsa koja je za
ljubav vjere maramu prihvatila kao svoj barjak, zgroena svime to je vidjela pred
svima se otkrila'. Ta e se vijest svidjeti Europljanima. A i Hans Hansen e tako lake
prihvatiti na proglas. 'Dok se otkrivala, rekla je sljedee: Neka mi dragi Allah
oprosti, jer odsada elim biti sama. Ovaj je svijet tako uasan, a ja tako slaba i
ogorena da Njegov...'"
"Kadifa", skoi odjednom Fazil. "Preklinjem te, ne otkrivaj se! Svi mi. svi smo mi sad
ovdje. Tu je i Nedip, i ja. To e nas upropastiti, unititi nas!"
Svi ostadoe u udu. Bilo je onih koji su rekli "Ne trabunjaj!", ili "Jasno da se ne treba
otkriti!", ali veina je gledala to e uslijediti, prieljkujui s jedne strane da se dogodi
jo neto, neto jo sramotnije, a s druge pokuavajui dokuiti o emu se radi i tko se
tu s kim igra.
"Moje dvije reenice za njemake novine su sljedee", rekao je Fazil dok je graja u
sobi bivala sve glasnija. "Ne govorim ovo samo u svoje ime. nego i u ime svoga
rahmetli prijatelja Nedipa kojega je revolucionarna no na najokrutniji nain uinila
ehidom: Kadifa, mi te jako volimo. Ako se otkrije, ja u se ubiti: ne otkrivaj se,
molim te!"
Prema nekima, Fazil Kadifi nije rekao "volimo te", nego "volim te". ali je mogue da
je to izmiljeno kako bi se objasnilo ono to je kasnije uinio Modri.
A Modri se prvo izderao: "Neka nitko u ovome gradu ne spominje samoubojstvo!" a
zatim izletio iz hotelske sobe i ne pogledavi Kadifu. Sastanak je time istoga trena
dovren i svi su se prisutni razili; ne ba u tiini, ali veoma brzo.

32.
Ne mogu dok su u meni dvije due
O ljubavi, beznaajnosti i nestanku Modroga
PRIJE nego to su se gospodin Turgut i Kadifa vratili sa sastanka u Hotelu Azija, Ka je
u etvrt do est iziao iz Hotela Snjena palaa. Do susreta s Fazilom imao je jo
petnaest minuta, ali se, sretan, poelio proetati. Iz Ataturkove avenije skrenuo je
lijevo te je, zavirujui u prepune ajane s ukljuenim televizorima, u bakalnice i
fotografske radnje, stigao do potoka Karsa. Na eljeznom mostu zaredom je popuio
dva Maribora; sanjarei o sretnom ivotu sa Svilom u Frankfurtu, hladnou nije ni
primijetio. Na drugoj obali potoka, po parku gdje su karski bogatai nekada u
predveerja gledali klizae, vukla se zloslutna tama.
Fazil je malo okasnio; kad je iz mraka stupio na eljezni most, Ka je naas pomislio
da dolazi Nedip. Zajedno su uli u ajanu Sretna braa gdje mu je Fazil prepriao
sastanak u hotelu Azija do najsitnijih pojedinosti. Kad je doao do trenutka u kojemu
je osjetio da njegov gradi postaje dijelom svjetske povijesti, Ka ga je zaustavio kao
da stiava radio, i napisao pjesmu "itavo ovjeanstvo i zvijezde".
Prema kasnijim biljekama, Ka tu pjesmu nee povezati samo sa zaboravljenim
gradom i tunim ivotom prognanih iz povijesti, nego jo i vie s uvijek zadivljujuim
poetnim scenama nekih holivudskih filmova. S prvim stihovima (nakon to platnom
prestanu prolaziti imena i natpisi), kamera izdaleka prikazuje zemaljsku kuglu; dok se
kugla lijeno i tromo okree, kamera joj polako prilazi i sve je jasnije da se
pribliavamo jednom njezinu dijelu, jednoj dravi. Kao i u filmovima koje je Ka u
mati snimao jo od djetinjstva, ta je drava, naravno, Turska; ubrzo se ukazuje
plavetnilo Mramornoga mora, i Crno more i Bospor, a kad se kamera priblii jo vie,
jasno je da prilazimo Istanbulu, i Niantau, etvrti Ka-ova djetinjstva: ukazuje se
Avenija Tevikije, na njoj prometna policija.

Snijeg
pa Ulica pjesnikinje Nigar, i krovovi i stabla (a njih je tako lijepo vidjeti odozgor!),
potom rublje raireno na konopcima i velike reklame za Ta-mekove konzerve, zahrali
oluci i boni zidovi kua omazani katranom i zatim, polako, prozor Kaove sobe.
Kroza nj se kamera uvlai u sobu; nakon to uhodarski prolebdi itavim stanom i
prolunja po knjigama, pranjavu namjetaju i sagovima, okree se drugom prozoru:
pod njim je stol, a za stolom sjedi Ka, i pie. Pribliava se Kau, pa papiru pred njim,
pa vrhu nalivpera kojim na papir stavlja zadnja slova, i mi itamo: ADRESA S
KOJE SAM UAO U SVIJET PJESNITVA: PJESNIK KA, ULICA PJESNIKINJE
NIGAR 16/8, NIANTA, ISTANBUI., TURSKA. PALJIVI JE ITATELJ SVAKAKO VE PRETPOSTAVIO DA
E SE TA ADRESA - ZAJEDNO S PJESMOM U KOJU JE, SIGURAN SAM, BILA UVRTENA - NA PAHULJI
KAOVA IVOTA SMJESTITI NEGDJE U NJEZINU GORNJEM DIJELU, NA GRANI RAZUMA, ALI DOVOLJNO
BLIZU MATI.
Fazil je tek na kraju prie otkrio ono to mu je bilo najtee: sad nije mogao prealiti
to je Kadifi rekao da e se ubiti ako se otkrije. "Nije meni muka samo zato to
samoubojstvo znai da je ovjek izgubio vjeru u AIlaha, nego i zato to sam rekao
neto to ne mislim. Kako sam mogao izgovoriti neto u to ne vjerujem?" Tvrdio je
da se, im je Kadifi rekao da e se ubiti, pokajao i zamolio AIlaha da mu oprosti, ali
kad se na vratima pogledao s njom u oi, zadrhtao je kao list.
"to misli, misli li Kadifa da sam ja u nju zaljubljen?" pitao je Kaa.
"Ti si u Kadifu zaljubljen?"
"Zna i sam da sam ja bio zaljubljen u rahmetli Teslimu, a moj rahmetli prijatelj u
Kadifu. Nije proao ni jedan dan od njegove smrti, a ja sam se zaljubio u njegovu
djevojku: ne mogu ni rei koliko me je stid. A znam i to je jedino objanjenje za to. I
to me plai. Reci mi, kako si bio siguran da je Nedip mrtav?"
"Uhvatio sam ga za ramena i poljubio njegovo mrtvo tijelo. Na elu je imao ranu od
metka."
"Mogue je da Nedipova dua ivi u meni", nastavio je Fazil. "Sluaj: niti sam se ja
sino zanimao za kazalite, niti sam gledao televiziju. Zarana sam legao i zaspao. U
snu sam shvatio da se Nedipu dogodilo neto strano. A onda su vojnici opkolili na
dom, i ja vie nisam ni najmanje sumnjao da je ono to sam u snu osjetio istina. Kad
sam te vidio u knjinici, ne da vie nisam sumnjao, nego sam znao da je Nedip
mrtav, jer - njegova je dua ve bila u meni. Ula je u mene rano jutros. Kad su
vojnici sino napali dom. mene nisu dirali; no sam proveo na Carij-skom putu, kod
oeva prijatelja iz vojske, iz Vartoa. est sati nakon to je Nedip ubijen, rano jutros,
osjetio sam ga u sebi. Leao sam u krevetu

*73
u koji su me sino domaini smjestili: odjednom mi se zavrtjelo u glavi, kao da sam
oamuen nekim dubokim, bogatim osjeajem; moj prijatelj je bio kraj mene, u meni,
zapravo. Prema starim knjigama, est sati nakon smrti dua naputa tijelo. Sujuti kae
da je u tim trenucima dua sva titrava, kao da je od ive; nakon to napusti tijelo,
predstoji joj ekanje u berzehu, sve do kijameta. Ali Nedipova je dua ula u mene.
U to sam siguran. I bojim se, jer se takvo to u Kuranu ne spominje. Ali ne znam kako
bih si drugaije objasnio zato sam se ovako brzo zaljubio u Kadifu. ak ni misao da
bih se zbog nje mogao ubiti nije moja. to misli, moe li Nedipova dua doista
ivjeti u meni?"
"Ako ti u to vjeruje", odgovori mu Ka obzirno.
"Ti si jedina osoba s kojom o ovome priam. Nedip ti je povjeravao tajne koje
nikome drugom nije rekao. Meni nikada nije ni spomenuo da je poeo misliti o
ateizmu, da sumnja. Ali mogue je da je to rekao tebi. Prcklinjem te da mi otvoreno
kae: je li ti ikada spomenuo da - sauvao nas Allah! - sumnja u Allahovo
postojanje?"
"Nije mi spomenuo ba takvu sumnju, ali mi je povjerio neto drugo: jednako kao to
se ovjek ponekad rasplae zamiljajui da su mu roditelji umrli, i jo na neki nain
uiva u toj alosti, on je, htio-ne htio, razmiljao to bi se dogodilo kad Allah, kojega
je jako volio, ne bi postojao."
"Eto, sad se i meni dogaa to isto", ubaci se Fazil. "I uope ne sumnjam da je tu
sumnju u mene unijela Nedipova dua."
"Ali ta sumnja ne znai ateizam."
"Ali ja sad ak podravam i djevojke samoubojice", snudi se Fazil. "Maloprije sam
rekao da bih i sebe mogao ubiti. Ne elim rei da je rahmetli Nedip bio ateist. Ali u
sebi sad ujem glas ateista, i toga se jako bojim. Ne znam jeste li i vi to, ali bili ste po
Europi i upoznali ste, siguran sam, tamonje intelektualce i sve te ljude to piju
alkohol i uzimaju narkotike. Molim vas, recite mi jo jednom, to ateist osjea, o
emu misli?"
"Pa ne bih rekao da neprestano misli o samoubojstvu."
"Ne neprestano: ponekad razmiljam o samoubojstvu."
"Zato?"
"Zato to neprestano mislim na Kadifu i nita mi drugo nije na pameti! Stalno mi je
pred oima. Dok uim. dok gledam televiziju, dok ekam da padne veer, na mjestima
koja s njom nemaju ba nikakve veze. sve me podsjea na nju i to me strano mui.
Osjeao sam to i prije nego to je Nedip stradao. Ja zapravo i nisam bio zaljubljen u
Teslimu: oduvijek sam volio Kadifu. Ali u nju je bio zaljubljen moj prijatelj pa sam
sve to itavo vrijeme skrivao. Nedip je neprestano priao o njoj. on je u mene

Snijeg
usadio tu ljubav. Kad su vojnici napali dom, pomislio sam da bi Nedip mogao biti
ubijen i - da, poradovao sam se. Ne zato to sam pomislio da u moi pokazati da sam
zaljubljen u Kadifu, nego zato to sam ga - budui da me je naveo da je zavolim poeo mrziti. Sad je Nedip mrtav i slobodan sam, ali to mi nije donijelo nita drugo
osim jo vee ljubavi prema Kadifi. Probudim se ujutro i ve mislim na nju, i to
dalje, sve vie mislim na nju: doi u do toga da ni na to drugo neu moi misliti i to u sa sobom, nek' mi dragi Allah pomogne..."
Objema je rukama pokrio lice i zajecao. Ka je zapalio jedan Mar/boro i otpuhnuo dim
sa samoivom nezainteresiranou. Ipak, nije ostao posve ravnoduan: Fazila je dugo,
dugo gladio po kosi.
Safet je sjedio na drugoj strani ajane: jednim je okom gledao njih. drugim televiziju.
Sad im je priao: "Nemojte da deko plae, karticu mu nisam ostavio u postaji, kod
mene je", ree. Kako Fazil nije skidao dlanove s lica, izvadio je iz depa iskaznicu i
pruio mu je; uzeo ju je Ka. "Zato plae?" ree s profesionalnom znatieljom, ali i
iskrenom brigom. "Zbog ljubavi", odgovori Ka. Odmah mu je laknulo. Ka je gledao
za njim dok nije iziao iz ajane i nestao u mraku.
Kasnije ga je Fazil pitao to bi trebao uiniti da privue Kadifinu panju. Tad je
spomenuo i da cijeli Kars zna kako je Ka zaljubljen u Svilu. Faziiova ljubav Kau se
inila toliko beznadnom i neostvarivom, da je sa strahom pomislio to bi se dogodilo
kad bi i njegova ljubav pala na takvu razinu. Fazilovi jecaji bivali su sve rjei: Ka mu
je nenadahnuto ponovio Svilin savjet: "Budi to jesi."
"Ali to ne mogu dok su u meni dvije due!" odvrati Fazil. "Osim toga, Nedipova
ateistika dua sve je jaa. Godinama sam mislio da moji prijatelji koji se petljaju u
politiku postupaju krivo, a sad se i sam elim pridruiti islamistima i poduzeti neto
protiv vojnog udara. A znam da u to uiniti samo da bi me Kadifa primijetila. Strah
me je to ne mogu misliti ni na to drugo osim na nju. Ne zato to je uope ne
poznajem, nego zato to vidim da. ba kao pravi ateist, vie nisam sposoban vjerovati
ni u to drugo osim u ljubav i sreu."
Kad je ponovno zaplakao. Ka se zapitao bi li ga trebao upozoriti da o svojoj ljubavi ne
govori pred drugima, i da se uva Modroga. Ali budui da je znao za njegovu vezu sa
Svilom, sigurno je znao i za Kadifinu s Modrim. Samo, ukoliko je za to znao,
politika mu je hijerarhija morala biti dovoljnim razlogom da se u Kadifu ne zaljubi.
"Mi smo siromani i beznaajni, i cijeli je problem u tome", ree Fazil s udnom
srdbom. "Naim bijednim ivotima nema mjesta u povijesti

2-75
ovjeanstva. Na kraju emo svi i pocrkari u ovom bijednom Karsu. Nitko nas se nee
sjeati, nikoga nee biti ni briga za nas. Zauvijek emo ostati beznaajni nikogovii
koji su se hvatali za ije oko toga ime e im ene pokrivati glave, i davili se u svojim
beznaajnim i besmislenim svaama. Svi e nas zaboraviti. A kad vidim kako od
naih glupih ivota nee ostati nikakva traga, razbjesnim se jer shvaam da nita u
ivotu nije vano kao ljubav. I tad mi je ono to osjeam prema Kadifi jo tee; znam
da me na ovome svijetu moe utjeiti jedino njezina ljubav, i ona mi ne silazi s oiju."
"Da, to ve jesu razmiljanja kakva pristaju ateistima", ree Ka nemilosrdno.
Fazil je opet zaplakao. Onoga o emu su kasnije razgovarali Ka se ili nije sjeao, ili
naprosto nije zapisao u biljenice. Amerika djeica na televizijskom ekranu
zasmijavala su i kameru i gledatelje: prevrtala su se sa stolica, razbijala akvarije,
padala u vodu i spoticala se gazei rubove svojih haljinica; sve su to pratili povremeni
naleti umjetnoga smijeha. Skupa s ostalim gostima u ajani, i Fazil i Ka su,
zaboravivi svoje jade, dugo gledali tu djecu, smjekajui se.
Kad je u ajanu ula Zahida, gledali su kako na ekranu jedan kamion tajnovito
napreduje kroz neku umu. Izvadila je utu kuvertu i pruila je Kau; Fazil nije
pokazao da ga imalo zanima. Ka ju je otvorio i proitao poruku: bila je od Svile.
Dvadeset minuta kasnije, tono u sedam, trebao se nai s Kadifom i Svilom u
slastiarnici Novi ivot. Od koga je Zahida doznala da su Ka i Fazil u ajani Sretna
braa"' Od Safeta.
Dok je odlazila, Fazil je rekao: "Njezin neak ide sa mnom u razred. Lud je za
kockanjem. Ne propusti nijednu borbu pijetlova ili pasa."
Ka mu je pruio ueniku iskaznicu koju je uzeo od Safeta. "ekaju me u hotelu na
veeri", rekao je ustajui. "Hoe li vidjeti Kadifu?" upita ga Fazil beznadno. 1
posrami se: Kaovo mu je lice reklo i da mu je dodi-jao. i da ga ali. "Ubit u se", ree
i dok je Ka izlazio viknu: "Ako je vidi, reci joj: otkrije li se, ubit u se! 1 nee to biti
zato to se otkrila, nego zato to u uivati mislei da se ubijam zbog nje!"
Kako je do sastanka u slastiarnici imao jo vremena, krenuo je sporednim ulicama.
Dok je prolazio Kanalskom ulicom, naiao je na ajanu u kojoj je napisao pjesmu
"Ulice od sna"; uao je. Umjesto prieljkivane pjesme, dola mu je pomisao da iz
zadimljene i poiuprazne ajane opet izie na stranja vrata. Preao je dvorite
pokriveno snijegom, u mraku preskoio nizak zid. popeo se uz tri stepenice i - praen
laveom istoga psa na lancu - siao u podrum.

Snijeg
Unutra je gorjela blijeda svjetiljka. Opet je osjetio miris ugljena i sna. sad pomijean s
mirisom rakije. Kraj velike pei to je zavijala micalo se nekoliko osoba i njihove
sjene. Medu kartonskim kutijama ugledao je MIT-ovca orlovskoga nosa, suiavu
Gruzijku i njezina mua; uope se nije zaudio. Ni oni nisu pokazali da su se njemu
zaudili. Tuberanka je na glavi imala crvenu, draesnu kapu. Ponudila mu je kuhano
jaje i pecivo, a mu je ustao da mu nalije rakije. Dok je Ka noktima gulio jaje, MITov mu je orli rekao kako taj stan kraj velike pei nije samo najtopliji kutak u Karsu,
nego pravi dennct.
Tada e nastupiti tiina tijekom koje e Ka - bez ijednog zastoja i ijedne proputene
rijei - napisati pjesmu koja e se zvati "Dennet". Smje-stit e je daleko od sredita
pahulje, na grani Mate, to nee znaiti da je dennet za njega bio budunost o kojoj
je sanjario: on je bio mjesto gdje se uspomene mogu sauvati ivima tako da se o
njima sanjari. Kad se kasnije bude sjeao te pjesme, pobrojat e nekoliko uspomena:
osnovnokolske ljetne praznike, bjeanje iz kole, brani krevet u koji se dok je bio
mali skupa sa sestrom uvlaio medu roditelje, neku sliku koju je naslikao kao dijete, i
dan kad je na kolskoj zabavi upoznao jednu djevojku pa se kasnije s njom sastao i
poljubio je.
Dok je iao prema slastiarnici Novi ivot, mislio je i na te uspomene, i na Svilu. U
slastiarnici je zatekao Svilu i Kadifu; ekale su ga. Svila je bila toliko lijepa da je
(oamuen rakijom koju je popio na prazan eludac) pomislio da e zaplakati. Nije
bio samo sretan to se naao za istim stolom s dvije lijepe ene, bio je i ponosan. Kad
bi ga bar sad mogli vidjeti iscrpljeni turski trgovci to su ga u Frankfurtu svakoga
dana nasmijeeni pozdravljali... Ali u slastiarnici gdje je dan prije ubijen direktor
Instituta nije bilo nikoga osim istoga onog starog konobara. Trenutaka koje je tada
proveo sa Svilom i Kadifom - dvjema prelijepim enama od kojih je jedna, dodue,
bila pokrivena - sjeat e se kao da su fotografije snimljene izvana, kroz izlog, i
nikada ih nee zaboraviti: kao da su retrovizor iz kojega automobil u pozadini nikada
ne izlazi.
Za razliku od Kaa, dvije ene nisu bile nimalo spokojne. Ka je rekao da je od Fazila
doznao sve o sastanku u Hotelu Azija pa je Svila odmah prela na stvar:
"Modri je sa sastanka otiao ljut. Kadifa se sad beskrajno kaje zbog onoga to je tamo
rekla. Zahidu smo poslali u njegovo skrovite: nije ondje. Ne moemo ga nai." Prve
je rijei zapoela kao starija sestra, odluna da mladoj bude od pomoi, ali je na kraju
bilo jasno da je i sama jako zabrinuta.

2-77
"to elite od njega, zato ga traite?"
"Prije svega elimo znati da je iv i da nije uhapen", odgovorila je Svila. Pogledala je
Kadifu, koja se drala kao da e zaplakati ako je se samo i dotakne. "Saznaj to je s
njim, nai ga. Kai mu da e Kadifa uiniti to god od nje zatrai."
"Vi Kars poznajete mnogo bolje od mene."
"No je, a mi smo dvije ene", odgovori Svila. "Upoznao si grad. Otii u ajanu
djeda Mjeseca i u ajanu Svjetlost na Halid-painoj aveniji. Sad su pune policajaca u
civilu, ali i oni su torokala: ako se Modrom dogodilo neto loe, sigurno e doznati."
Kadifa je izvadila maramicu da ispue nos. Ka je pomislio da e zaplakati.
"Donesi nam vijesti o Modrom", rekla je Svila. "Ako okasnimo, tata e se brinuti. I
tebe oekuje na veeri."
"Pogledajte i po ajanama u Bajram-painoj mahali", rekla je Kadifa listajui.
Njihova uznemirenost i tuga inile su mu se s jedne strane tako krhkima i privlanima
da ih je odluio otpratiti dio puta do Snjene palae. S njima ga je povezivao strah da
e izgubiti Svilu, ali i zajednika krivnja jer su neto poduzeli bez znanja njihova oca.
Zamiljao je kako e sa Svilom provoditi frankfurtske dane: i Kadifa e im doi u
posjet pa e sve troje zasjedati po kavanama na Berlinskoj aveniji i etati zagledajui
u izloge. Uope nije vjerovao da e uspjeti obaviti zadanu mu dunost. ajanu djeda
Mjeseca naao je bez muke, ali je bila toliko obina i turobna da je gotovo zaboravio
zato je onamo doao pa je sjeo i neko vrijeme gledao televiziju. Zatekao je ondje
nekoliko mladia srednjokolske dobi, pokuao je ak zapodjenuti razgovor - rekao je
nekoliko rijei o nogometnoj utakmici s ekrana - ali mu se nitko nije pridruio. Na
stol je bio stavio kutiju cigareta, spreman da ih ponudi prvom sugovorniku, i kraj njih
stavio upalja mislei da bi ga netko moda mogao zatrebati. Kad je vidio da ni od
zrikava blagajnika nita nee saznati, iziao je i odmah zaao u pokrajnju ajanu, u
Svjetlost. 1 tu je zatekao nekoliko mladia koji su gledali istu utakmicu na crno-bi
jelom televizoru. Da na zidu nije ugledao isjeke iz novina i tablicu s godinjim
rasporedom utakmica Karssporta, ne bi se ni sjetio da je juer u istoj toj ajani s
Nedipom razgovarao o Allahovu postojanju i smislu svijeta. Pokraj pjesme koju je
juer proitao, netko je dopisao nove stihove pa je odmah izvadio biljenicu da ih
prepie:

Snijeg
Nee nam se majka iz denneta vratit, to jasno je sad kao dan.
Nit' e nas rukama svojim zagrlif, niti nam zgrijati stan.
A batine oeve nikad prestati nee..
Svejedno, srce nam je sve ivlje, a dua sve toplija,
jer nam je jasno da nam je sudba ve udarila peat:
u govnima u koja emo pasti i Karsa emo se kao denneta sjeat'.
"Pie pjesmu?" upita ga deko s blagajne.
"Aferim!" ree mu Ka. "Reci mi, zna li ti itati straga?"
"Jok, brate, ne znam ni sprijeda. Ja sam pobjegao iz kole. Nisam nauio itati dok mi
je bilo vrijeme: sad je gotovo."
"Tko je napisao ovu novu pjesmu na zidu?"
"Pola momaka koji ovamo dolaze su pjesnici."
"Zato ih danas nema?"
"Vojska ih je juer sve pokupila. to nije u zatvoru, to se posakrivalo. Pitaj one tamo
ako hoe: oni su iz tajne policije, znaju."
Pokazao mu je dva mladia koji su vatreno raspravljali o nogometu, ali im Ka nije
priao, nego je iziao iz ajane.
Obradovao se vidjevi da je snijeg opet poeo padati. Bio je siguran da ni po
ajanama u Bajram-painoj mahali nee nai nikakva traga o Modrom. Tuga slina
onoj kad je stigao u Kars sad mu se mijeala sa sreom. Oekujui novu pjesmu,
polako je - kao u snu - proao kraj runih betonskih zgrada i uz parkiralite pokriveno
snijegom, zavirio u zaleene izloge ajana, brijanica i bakalnica, i u dvorita koja jo
od ruskoga razdoblja odjekuju pseim laveom, i u duane s rezervnim dijelovima za
traktore i zaprena kola, i prodavaonice sira. Osjeao je da nikada nee zaboraviti
nita od onoga to je tada vidio: ni izborne plakate Domovinske stranke, ni zastore
dokraja navuene na jednom prozoriu, ni obavijest 'Stiglo cjepivo za japansku
gripu' zalijepljenu mjesecima ranije u izlog ljekarnice Znanje, kao ni proglase protiv
samoubojstva otisnute na utu papiru... Nevjerojatna otvorenost zapaanjima koja su
se u tim trenucima pred njim ukazivala navela ga je da povjeruje kako je "sad sve sa
svime povezano, pa sam i sam postao neodvojivim dijelom toga dubokog i lijepog
svijeta". Uinilo mu se da mu dolazi nova pjesma; zaao je u jednu ajanu na
Ataturkovoj aveniji. Ali - pjesma nije dola.

33U Karsu bezbonik

Strah od metka
TEK to je iziao iz ajane, na kaldrmi pokrivenoj snijegom naletio je na Muhtara.
Muhtar ga je pogledao odsutno - izgledao je kao da se nekamo zaputio po jako vanu
poslu - i pod krupnim ga pahuljama u prvi tren, inilo se, nije prepoznao pa je Ka
pomislio jednostavno proi kraj njega. A onda su obojica istodobno zakoraknuli jedan
prema drugom i zagrlili se kao stari prijatelji.
"Jesi li prenio Svili moju poruku?" pitao je Muhtar.
"Jesam."
"to je rekla? Doi da sjednemo u ajanu pa e mi ispriati." Nije se doimao nimalo
obeshrabrenim, unato vojnom udaru, batinama u policijskoj postaji i propaloj
kandidaturi za predsjednika opine. "Zato me nisu uhapsili? Samo da ovaj snijeg
stane i ceste se otvore, vojska e se povui i izbori e se odrati - eto zato! Reci to i
Svili!" rekao je im su sjeli. Ka je potvrdio da e rei. Pitao ga je zna li ita o
Modrom.
"Ja sam bio prvi koji ga je pozvao u Kars. Prije bi svaki put kad bi doao odsjedao
kod mene", rekao je Muhtar ponosno. "Ali otkako ga je istanbulski tisak promaknuo u
terorista, vie nam se ne javlja kad doe: mogao bi natetiti naoj stranci pa zato... Sad
zadnji doznam to se s njim dogaa. to je Svila rekla na moju poruku?"
Ka mu je odgovorio da Svila na ponudu da se ponovno vjenaju nije dala nikakav
odgovor. Muhtar je i to doivio kao poseban odgovor te napomenuo Kau kako je
njegova biva ena vrlo osjeajna, njena i puna razumijevanja. Sad se beskrajno
kajao to se tijekom svoje ivotne krize prema njoj onako loe ponaao. "Kad se vrati
u Istanbul, pjesme koje sam ti dao osobno e predati Fahiru, zar ne?" rekao je zatim.
Ka mu je i to obeao, nato je Muhtarovo lice poprimilo izraz ganuta i stuena

amide. Taman je osjetio kako mu se stid koji je ranije osjeao gledajui Muhtara
poeo pretvarati u saaljenje i gaenje, kad ovaj iz depa izvadi novine. "Da sam na
tvom mjestu, ne bih se tako bezbrino etao ulicama", ree Muhtar zadovoljno.
Ka mu iz ruku istrgne sutranji broj Novosti graninoga grada ija se tinta jo nije
bila osuila i poe ih itati gutajui: "Uspjeh kazalinih revolucionara... Mirni dani u
Karsu... Izbori odgoeni. Graani zadovoljni revolucijom..." Potom poe itati tekst
na prvoj stranici po kojemu je Muhtar nekoliko puta lupnuo prstom:
U KARSU BEZBONIK
SVI SE PITAJU TO TOBONJI PJESNIK KA TRAI U NAEM GRADU
OVIH PREV RATNIH DANA
Na jueranji tekst o tobonjem pjesniku kod Karslija naiao na velik odjek
uli smo mnoge prie o pjesniku Kau koji je gotovo upropastio sinonje uspjeno
uprizorenje kemalistike predstave ostvarene suradnjom velikoga umjetnika Sunaja
Zaima. njegovih prijatelja i mnogobrojne publike, kad je usred predstave koja je kod
svih prisutnih pobudila oduevljenje i spokoj proitao svoju krajnje provokativnu
pjesmu. Iako su Karslije ve godinama ivjeli slono i u sretnom jedinstvu, strane su
sile uspjele uzburkati nau svakodnevicu, nahukati brata na brata, aktualizirati
neprirodne podjele na laike i vjernike, i Kurde. Turke i Azere. i ponovno izvui na
povrinu pitanja o armenskom genocidu koja bismo napokon trebali zaboraviti.
Uslijed takvih okolnosti, meu nama se poput pijuna pojavila ta sumnjiva osoba pa
nije udo to su se meu naim stanovnitvom probudila mnoga pitanja. Je li tono da
se dva dana ranije na kolodvoru sastao s mladiima iz kole za imame i hatibe naalost, veoma otvorene svakovrsnom hukanju - te im tom prigodom rekao: "Ja sam
ateist: ne vjerujem u Allaha. ali to ne znai da bih mogao poiniti samoubojstvo.
Konano - sauvao nas AUah - Allah ionako ne postoji"? Je li rijeima '"Intelektualac
je duan govoriti protiv narodnih svetinja" elio ustvrditi kako sloboda miljenja u
Europi znai isto to i poricanje Allaha? injenica da te hrani Njemaka ne daje ti
pravo da gazi po vjeri svoga naroda! Srami li se svoga turskog porijekla pa se.
umjesto da stane iza svoga pravog imena, skriva izu izmiljenog stranog nadimka?
Kao

23/
to su nam nai itatelji, nazivajui nas. sa aljenjem javljali, taj prozapadni
bezbonik je. doavi ovih dana u na grad da bi posijao ra/dor. obiao najsiromanije
mahale naega grada gdje je. kucajui na vrata najbjednijih. stanovnitvo poticao na
pobunu te bez imalo ustezanja vrijeao ak i Alaturka kojemu smo zahvalni za ovu
nau republiku, najdrau domovinu. itav se Kars pita to taj tobonji pjesnik,
smjeten u Hotelu Snjena palaa, trai po naem gradu. Vjerujemo da e karski
mladii nai najbolji nain da tog bezbonika koji porie Alla-ha i Naeg Poslanika
(spas i mir na Njega!) dovedu u red!
"Kad sam prije dvadeset minuta naiao, Serdarovi su ih sinovi tek tiskali", ree
Muhtar i ne pomiljajui da bi s Kaom trebao podijeliti strah i zabrinutost; bio je
razdragan, kao da otvara novu, zabavnu temu.
Ka se osjeti samim samcatim; jo jednom paljivo proita lanak.
Nekada je davno, razmiljajui o svojoj nadolazeoj sjajnoj knjievnikoj karijeri,
zamiljao i kritike i napade koje e doivjeti zbog modernistikih novosti koje e
donijeti turskoj poeziji (ta nacionalna odreenost sad mu se inila smijenom i
jadnom); sanjario je i kako e neprijateljstva i nerazumijevanja dodati posebne crte
njegovu knjievnom profilu. Kasnije se, meutim, unato njegovoj slabanoj slavi,
nisu pojavljivale nikakve kritike; zato mu je sad zapeo za oko naziv "tobonji
pjesnik".
Nakon to ga je Muhtar, posavjetovavi ga da ne hoda po gradu poput mete, ostavio
samog, u Kau je poeo rasti strah od ubojstva. Iziao je iz ajane i, dok su se pahulje s
neba obruavale poput ledenih strelica, krenuo zamiljenim, sporim koracima, kao na
usporenom snimku.
U mladosti je vjerovao da za intelektualca nema asnijega kraja od rtvovanja ivota
za intelektualne ili politike ideale, ili svoje djelo. A onda je gledao kako mu prijatelji
i poznanici stradavaju u ime besmislenih uvjerenja, ak i iz iste pakosti; gledao je
kako ih politike ete ubijaju po ulicama, kako ginu u pljakama banaka ili ak umiru
s bombama koje su sami aktivirali. Sve te besmislene sudbine bile su mu dovoljan
razlog da se u ranim tridesetim rastane s mladenakim idealima. Dok je u Njemakoj
godinama ivio kao prognanik zbog politikih opredjeljenja koja mu vie nita nisu
znaila, u njegovoj se glavi veza izmeu politike i samortvovanja prekinula. Ondje bi
mu ponekad dole u ruke turske novine u kojima bi proitao kako je taj i taj kolumnist
ubijen iz politikih razloga, "najvjerojatnije" od strane politikih islamista; osjetio bi
srdbu zbog takvih dogaaja, pa i potovanje prema rtvi, ali nikada i divljenje prema
ubijenome kao piscu.

bnijeg
No, kad je na krianju Halid-painc i Karabekirove ugledao kako iz rupe na jednom
slijepom zidu viri zamiljena cijev uperena ba u njega, ve se vidio kako pogoen
pada na snjenu kaldrmu i umire, i istodobno zamiljao to bi o tome pisale
istanbulske novine. Vrlo je vjerojatno da bi valija i lokalni MIT zabaurili politiku
stranu njegova ubojstva - i da dogaaj ne bi izazvao dalje nemire, i da bi prikrili
vlastitu odgovornost: istanbulski tisak koji ga i nije poznavao kao pjesnika moda bi
kakav tekst objavio, a moda i ne bi. Ako bi njegovi prijatelji pjesnici, ili novinari iz
Republike, i pokuali ukazati na politiku dimenziju njegove smrti, to bi ili samo
umanjilo vrijednost saeta prikaza njegova stvaralatva (Tko bi ga napisao? Fahir? Ili
Orhan?), ili bi bilo zgurano na "kulturne stranice" na kojima se nitko ne bi ni sjetio
traiti vijest o njegovoj smrti. Da je doista postojao novinar po imenu Hans Hansen i
da ga je Ka poznavao, vjerojatno bi i Frankfurter Rundschau objavio vijest o njegovoj
smrti: nijedne druge zapadne novine ne bi. Iako se kao zadnje utjehe sjetio njemakog
asopisa Akzent, koji bi moda posthumno objavio prijevode njegovih pjesama, posve
je jasno vidio da je to - u usporedbi s mogunou da ga ubiju zbog teksta u
Novostima graninoga grada - "najobinije sranje". a znao je i da se vie od smrti
bojao da e nastradati sad kad se napokon ponadao da e se u Frankfurt vratiti sa
Svilom.
Svejedno, pred oima su mu oivjeli likovi nekoliko pisaca koji su posljednjih godina
podlegli islamistikim mecima: sjetio se pozitivistikoga zanosa nekadanjeg vaiza
koji je postavi ateist pokuavao ukazati na stanovite "nedosljednosti" u Kur'anu
(dobio je metak u glavu, straga), pa jednog glavnog urednika koji se u svojoj kolumni
naalio na raun pokrivenih djevojaka nazvavi ih "bubavabama" (sredili su ga
izjutra, skupa s njegovim vozaem), ili kolumnista koji se potrudio ukazati na iranske
veze turskog islamistikog pokreta (okrenuo je klju i odletio u zrak, zajedno s
automobilom). Sjeanje na njihove rtve probudilo mu je njeno suosjeanje, ali ih je
ipak smatrao naivnima. Ni istanbulski ni zapadni tisak nisu pokazivali ni najmanje
zanimanja za smrti takvih vatrenih pisaca, jednako kao ni za novinare iz provincije
koji su iz slinih razloga poubijani po sporednim ulicama svojih zaboravljenih
gradova. Jo je vie bio ogoren kulturom iz koje potjee, kulturom koja bi - nakon
nekoliko tekstova to su pokuavali otkriti zloince - vrlo brzo zauvijek zaboravila da
su ti ljudi ikada postojali, to ga je navodilo na uvijek isti zakljuak kako je
najpametnije zavui se u kakav kutak i ondje potraiti sreu.
Kad je stigao do redakcije Novosti graninoga grada, ugleda sutranji broj novina
zalijepljen u kutu izloga s kojega je netko nedavno sastrugao

IX}
led, s unutranje strane. Ponovno proita vijest 0 sebi pa ude unutra. Stariji od dva
vrijedna sina gospodina Serdara najlonskom je uzicom uvezivao otisnute novine.
Nastojei biti primijeen, skine kapu i poe stresati snijeg s ramena.
"Tata nije ovdje", ree mladi sin pojavivi se iz drugog pregratka drei u rukama
krpu kojom je brisao stroj. "Jeste li za aj?"
"Tko je za sutranje novine napisao vijest o meni?"
"Zar ima neka vijest o vama?" ree mladi uzvinuvi obrve.
"Pa ima", ree stariji, s jednako punim usnama, i nasmije se prijateljski i srdano.
"Sve je vijesti napisao tata, danas."
"Ako sutra ujutro razdijelite te novine..." zapoe Ka. Malo zastane i zamisli se. "To bi
za mene moglo biti jako loe."
"Zato?" ree stariji sin. Lice mu je bilo njeno kao u djevojice, a oi nevjerojatno
nevine, iskrene i naivne.
Ka je shvatio da e od njih moi neto doznati samo ako se bude drao krajnje
prijateljski i postavljao pitanja jednostavna kao da razgovara s djecom. Tako je od dva
novinarova sina, snana kao dva junca, doznao da su do toga trena novine preuzeli - i
za njih ostavili novce - samo gospodin Muhtar, deko poslan iz mjesnog sredita
Domovinske stranke i gospoa Nurija, umirovljena profesorica knjievnosti koja
svrati svaku veer. Novine koje su, da su ceste otvorene, autobusom trebale biti
poslane u Ankaru i Istanbul ve su spakirane i ekaju pokraj jueranjih paketa;
preostale novine njih e dvojica ujutro raznijeti po Karsu. Ako tata bude htio, jasno da
e otisnuti nove brojeve, a tata sad nije kod kue: iziao je i rekao im da se nee vratiti
na veeru. Rekavi im da nema vremena za aj, Ka zgrabi jedne novine i izletje u
hladnu i ubojitu karsku no.
Bezbrina nevinost dvojice mladia malo ga je smirila. Dok je hodao kroz polagane
pahulje, samoga je sebe pitao je li pretjerao s kukavilukom; osjetio je krivnju. Ipak,
odmah se sjetio mnotva nesretnih pisaca koji su se sa svijetom oprostili s mecima u
prsima i mozgu, ili se razle-tjeli dok su na izlasku iz pote razdragani otvarali paket
rahatlokuma od oboavatelja: svi su oni nastradali zato to su sami sebe navukli u orsokak ponosa i hrabrosti. Sjetio se, naprimjer pjesnika Nuretina, odana poklonika
Zapada koji se nikada nije pretjerano zanimao za politiku: neke islamistike novine
izvukle su odnekud jedan njegov davni tekst o odnosu vjere i umjetnosti, neuspio i
besmislen nadriznanstveni esej, i nakon to su zlonamjerno pretresle svako njegovo
slovo, objavile su da je pisac "digao glas protiv nae vjere". On se nato - samo da ne
ispadne kukavicom - grevito prihvatio nekadanjih ideala, to je laiki tisak s

snijeg
vojnim zaleem prepoznao kao vatreni kemalizam pa ga uz silno preuveliavanje koje se ak i njemu dopalo - pretvorio u junaka. A onda ga je jednoga jutra vreica s
bombom privezaiia za prednji kota njegova automobila raznijela u toliko dijelova, da
je parodija od brojne i raskone denaze ispratila prazan tabut. Iz kratkih i
hladnokrvnih vijesti na zadnjim stranicama turskih novina koje je prelistavao u
frankfurtskoj knjinici, Ka je doznao da su po provincijskim gradiima takvi junaci
zavravali neto drugaije: mnogi staroljevicarski mjesni novinari, lijenici
materijalisti i smioni kritiari vjere nasjeli bi na ispit hrabrosti pa bi, strahujui samo
da ih ne proglase kukavicama, ponekad ak sanjarili kako e "poput Salmana
Rushdieja" privui svjetsku pozornost; njihovi krvnici, srditi i mladi vjerski fanatici,
ne samo da nisu imali vremena za paljivo razraene napade bombama kao njihovi
kolege po velikim gradovima, nego ak nisu koristili ni pitolje: po mranim
uliicama zabaenih gradia svoje bi rtve izboli noevima ili zadavili golim rukama.
Zato se Ka sada zamislio to e uiniti ako mu Novosti graninoga grada daju priliku
da odgovori; dok je smiljao kojim bi rijeima mogao izvui ivu glavu, a da ne
pogazi ast (da kaem "ja sam ateist, ali nikada ne bih poniavao Poslanika"?, ili "ne
vjerujem, ali vjeru potujem"?), zau kako mu se kroz snijeg pribliavaju koraci i
okrenu se prestravljen: bio je to upravitelj autobusne agencije kraj kojega je dan ranije
u isto to vrijeme sjedio u tekiji ejha Saadetin-efendije. Pomisli kako bi taj ovjek
mogao posvjedoiti da nije ateist, i bude ga stid.
Polako je vukao noge niz Ataturkovu aveniju, zastajui na svakom raskriju
zatrpanom snijegom; nije se mogao nadiviti krupnim pahuljama i njihovu skromnom
ponavljanju u beskrajnoj aroliji. Kasnijih e se godina esto sjetiti lijepih snjenih
prizora iz Karsa i slika s njegovih zametenih kaldrma (dok je. malo dalje, troje djece
vuklo sanjke uz padinu, u mranom izlogu foto-saraja Svjetlost ogledalo se zeleno
svjetlo jedinoga gradskog semafora) i samoga e sebe pitati zato ih je u dui ponio
poput tunih razglednica da ih vie nikada ne zaboravi.
Pred vratima nekadanje krojanice, a sada Sunajeva sjedita, ugledao je vojni kamion
i dva straara. Koliko god da je vojnicima, zbog snijega stisnutima uz sama vrata,
ponavljao da bi morao vidjeti Sunaja, oni su ga svejedno odgurali kao da je kakav
bijednik sa sela koji je doao predati molbu zapovjedniku Glavnog taba. A nadao se
da bi Sunaj mogao zaustaviti raspaavanje novina.
Nemir i srdbu koje e ga nakon toga spopasti svakako treba sagledava

285
ti u svjetlu tog razoaranja. Prvo je pomislio da kroz snijeg potri pravo do hotela;
nije stigao ni do prvoga ugla, kad s lijeve strane ugleda ajanu Jedinstvo i ude u nju.
Sjeo je za sto) izmeu pei i zrcala i napisao pjesmu "Umrijeti ustrijeljen".
Tu pjesmu, za koju e kasnije zapisati da joj je glavni motiv bio "strah", na
estokrakoj e pahulji smjestiti na grani Pamenja, kao izdanak okrenut Mati;
proroanstvo koje je u nju upisao u svojoj e skromnosti previdjeti.
Kad se napustivi ajanu Jedinstvo vratio u hotel, bilo je sedam i dvadeset. Legao je
na krevet i pokuao se smiriti: gledajui kako pahulje polako klize kroz svjetlost
uline svjetiljke i ruiastog slova K, zamiljao je koliko e u Njemakoj biti sretan sa
Svilom. Deset minuta kasnije nije vie mogao izdrati da je ne vidi pa se spustio
stubitem; obradovao se vidjevi da Zahida zdjelu s orbom tek sputa na stol oko
kojega je sjedila cijela obitelj s gostom, i razveselio se sjaju Sviline kestenjaste kose.
Kad mu je Svila pokazala da sjedne kraj nje, osjetio je ponos to svi za stolom znaju
da su njih dvoje zaljubljeni. S druge strane stola ugledao je vlasnika Novosti
graninoga grada, gospodina Serdara.
A on se ispruio i stisnuo mu ruku s tako prijateljskim osmijehom, da je Ka na
trenutak posumnjao u ono to je proitao u novinama sloenim u svome depu. Nalio
je orbu u zdjelicu, ruku pod stolom stavio u Svilino krilo, glavu primaknuo njezinoj i
osjetio njezin miris i njezinu prisutnost te joj na uho apnuo kako o Modrom,
naalost, nita nije doznao. Odmah se potom pogledao u oi s Kadifom - sjedila je
kraj gospodina Serdara - i shvatio da joj je Svila u tom trenu ve proslijedila njegov
izvjetaj. Iako je bio i srdit i zbunjen, uspio je posluati tube gospodina Turguta o
sastanku u Hotelu Azija: itav je taj sastanak zapravo bio provokacija, rekao je
gospodin Turgut te dodao kako je policija, naravno, o svemu bila obavijetena. "Ali
nimalo se ne kajem to sam se pridruio tom povijesnom sastanku", rekao je. "Drago
mi je to sam na svoje oi vidio nato se u Karsu srozao ljudski potencijal
zainteresiran za politiku, neovisno o tome radi li se o mladima ili starima. Na sastanak
sam iao da bih digao glas protiv vojnog udara, ali sad uviam da se taj
najzatupljeniji, najnerazboritiji i najbjedniji sloj nikada nee moi baviti politikom,
to znai da je vojska dobro postupila kad tim banditima nije prepustila budunost
naega grada. Poevi od Kadife, sve vas pozivam da jo jednom dobro promislite
prije nego to se u ovoj zemlji upetljate u politiku. to sam ono jo htio rei?... Aha,
da: ona obojena i oronula

.>"'/cg
pjevaica koju ste sad vidjeli kako u Kolu sree okree kolo svojevremeno je bila
metresa smaknutog ministra vanjskih poslova Fatina Rutua Zor-lua; prije trideset i
pet godina to je znala cijela Ankara."
Kad je Ka iz depa izvadio Novosti graninoga grada te ih, rekavi kako je u njima
tekst koji govori protiv njega, pokazao ostalima, ve je prolo dvadeset minuta otkako
su poeli veerati; iako je televizor bio upaljen, za stolom je nastao tajac.
"Ba sam i ja to htio spomenuti, ali sam se skanjivao: bojao sam se da biste me mogli
pogreno shvatiti", ree gospodin Serdar.
"Serdaru, Serdaru, kakva li ti je sad zapovijed stigla i od koga?" prekori ga gospodin
Turgut. "Zar ti nije ao naega gosta? Dajte mu neka proita svoju budalatinu!"
"elio bih da znate kako ne vjerujem ni rije onoga to sam napisao", ree Serdar
uzimajui od Kaa pruene mu novine. "Ako budete mislili da sam vjerovao, povrijedit
ete me. U tome nema niega osobnog - reci mu, molim te, i ti, gospodine Turgute:
novinari u Karsu prisiljeni su pisati takve naruene tekstove."
"Da. Serdar je zbog naredbi iz valijina sjedita neprestano prisiljen nekoga blatiti",
ree gospodin Turgut. "Proitaj da ujemo!"
"Ali ne vjerujem ni rije!", ponovi Serdar ponosno. "ak ni nai itatelji nee
vjerovati. Zato se i nemate ega bojati."
Vijest je proitao sa smijekom, sarkastino naglaavajui dramatinost pojedinih
rijei. "Kao to se vidi, nema razloga za strah!" rekao je na kraju.
"Jeste li vi ateist?" okrenu se gospodin Turgut Kau.
"Nije u tome stvar, tata", umijea se Svila. "Ako te novine raspaaju, sutra e ga na
ulici ubiti."
"Nita se nee dogoditi, molim lijepo", ree gospodin Serdar. "Vojska je pokupila sve
karske islamiste i nazadnjake." Okrenu se Kau. "Iz vaega pogleda vidim da se niste
uvrijedili i da znate koliko cijenim vae umjetnike napore i humanost. Ne budite
prema meni nepravedni: ne stavljajte na nas europske kalupe, oni nam nimalo ne
odgovaraju! Budale koje doavi u Kars umiljaju da su u Europi - to i gospodin
Turgut jako dobro zna - ne etaju ovim gradom ni tri dana: zatuku ih iza prvog ugla.
ime im izbriu... Tisak u istonoj Anadoliji u tekoj je krizi. Nisu Karslije ti koji nas
kupuju i itaju. Na moje su novine pretplaeni dravni uredi. A mi, naravno, piemo
vijesti kakve nai pretplatnici ele itati. Na svim stranama svijeta, ak i u Americi,
novine vijesti kroje prema ukusu svojih itatelja. Ako itatelj od vas eli lai, nijedne
se novine nee usuditi na-

287
pisati istinu i tako si sruiti prodaju. A ako e mi istina poveati prodaju, zato je ne
bih napisao? Samo, policija nam najee ne doputa pisati po istini. U Ankari i
Istanbulu imamo sto pedeset pretplatnika porijeklom iz Karsa. Redovito izvjetavamo
o njihovim tamonjim uspjesima i bogatstvu: preuveliavamo, sladimo i laemo. samo
da obnove pretplatu! I znate to: na kraju i sami povjeruju u te nae lai!" Glasno se
nasmijao. "Ali dobro, to je druga stvar."
"Tko je naruio tu vijest, to nam reci!" ree gospodin Turgut.
"Molim vas lijepo, znate i sami da je zatita izvora jedan od najvanijih principa
zapadnoga novinarstva."
"Moje su keri naega gosta zavoljele", ree gospodin Turgut. "Ako te novine sutra
raspaa, nikada ti nee oprostiti. Nee li se osjeati odgovornim ako ga ubije kakav
poludjeli fundamentalist?"
"Zar se toliko bojite?" nasmije se gospodin Serdar Kau. "Ako se toliko bojite, sutra
nemojte izlaziti na ulicu!"
"Umjesto da se skriva on, ti sakrij novine!" ree gospodin Turgut. "Nemoj ih
raspaati!"
"To e naljutiti moje pretplatnike."
"Dobro", ree gospodin Turgut kao da se dosjetio rjeenja. "Onima koji su naruili daj
ove novine. A to se tie ostalih, izbaci tekst o naem gostu i za njih otisni nove
novine."
Tu su zamisao podrale i Svila i Kadifa. "Laska mi to moje novine uzimate tako
ozbiljno", ree gospodin Turgut. "Ali tko e pokriti trokove novoga tiska, trebali
biste mi i to rei."
"Otac e vas i vae sinove astiti veerom u gostionici Zeleni zaviaj", predloi Svila.
"Ako ete i vi doi, pristajem", odgovori gospodin Serdar. "Samo, priekajmo da
snijeg stane i da se rijeimo ove kazaline bande! Doi e i gospoica Kadifa.
Gospoice Kadifa, biste li mi mogli pomoi oko novoga lanka, umjesto ovoga
izbaenog? Mogli biste mi dati govor koji bi podravao kazalini prevrat; naim bi se
itateljima to jako dopalo."
"Ne bi mogla, ne bi", umijea se gospodin Turgut. "Rekao bih da ti moju ker uope
ne poznaje!"
"Moete li mi, gospoice Kadifa, rei vjerujete li da e se nakon kazalinoga prevrata
broj samoubojstava u Karsu smanjiti? I to bi se svidjelo naim itateljima. Osim toga,
vi ste bili protiv samoubojstava mladih muslimanki."
"Sad vie nisam protiv samoubojstava", dobaci mu Kadifa osorno.
"Ali zar se time ne oitujete kao ateist?" nastavi gospodin Serdar. Koliko

bnijeg
god da mu je bilo stalo zapoeti novu raspravu, bio je dovoljno trezven da primijeti
kako ga svi za stolom prijekorno gledaju.
"Dobro, dajem rije: novine neu raspadati", ree.
"Otisnut ete novu verziju?"
"im krenem odavde, prije nego to poem kuci."
"Zahvaljujemo vam", ree Svila.
Nastupila je duga, udna tiina. Kau se svidjela: po prvi put nakon mnogih godina
osjetio se dijelom jedne obitelji. Shvaao je da je ono to se zove obitelj izgraeno na
uitku da se - unato svim nesreama i tekoama - uporno nastoji na odranju
zajednitva, i bilo mu je ao to sam to nije ostvario. Bi li sa Svilom mogao biti sretan
do kraja ivota? Nije srea bila ono to je traio, nakon tree ae rakije to je posve
jasno vidio: ak je bio spreman rei da vie voli biti nesretan. Vano je bilo podijeliti
beznae: sviti sredite u kojemu e dvije nesretne osobe ivjeti daleko od ostaloga
dijela svijeta. Osjeao je da e takvo gnijezdo moi izgraditi sa Svilom rako to e
mjesecima voditi ljubav. Sjediti u predveerje s tim dvjema djevojkama, od kojih je s
jednom spavao, osjetiti njihovu prisutnost, mekou njihova tena, znati da se naveer
nee vratiti u prazan stan... Povjerovao je obeanju putene sree i jo je uo da novine
nee biti raspaane i - njegovoj srei nije bilo kraja.
Zbog prevelike sree, glasine i govorkanja prepriana za stolom nije doivio kao
strane vijesti, nego kao zastraujue retke kakve stare prie. Jedan od djeaka koji
Zahidi pomau u kuhinji pripovijedao joj je da je uo kako je na stadion - na kojemu
je snijeg toliko visok da se golovi vide samo otpola- dovedeno jako mnogo
zarobljenika: ondje su ih drali cijeli dan da se promrznu i pobole, moda i umru, a
nekoliko njih su, za lekciju ostalima, na ulazu u svlaionice strijeljali. Uslijedili su
moda i preuveliani izvjetaji oevidaca terora Z. Demirkola i njegovih drugova koji
su itav dan pretresali grad: napali su Drutvo Mezopotamija koje je osnovalo
nekoliko mladih Kurda to se bave "folklorom i knjievnou", a kako nisu nali koga
su traili, okomili su se na staroga ajdiju koji ondje i noi, te ga, mada s politikom
nije imao ba nikakve veze, pretukli na mrtvo ime. Trojicu mukaraca - dva berbera i
jednog nezaposlenog - koji su bili osumnjieni (ali ne i privedeni) da su est mjeseci
ranije Ataturkov spomenik na ulazu u Ataturkov poslovni centar zalili bojom i
kanalizacijskom vodom, itavu su no toliko tukli da su pred zoru priznali
odgovornost na samo za tu akciju, nego i za neke druge protuata-turkovske izgrede u
gradu: Ataturkovu spomeniku u vrtu Industrijske kole ekiem su razbili nos, na
zidnom plakatu s Ataturkovim likom u

289
kavani Onbelije13 napisali su nepristojne rijei, a Ataturkov spomenik nasuprot
vladinu konaku planirali su razbiti sjekirama. Za dvojicu mladih Kurda ispostavilo se
da su nakon vojnog udara po kuama u Halid--painoj aveniji pisali slogane: jednoga
od njih su ubili, a drugoga tukli dok nije izgubio svijest. Jednog nezaposlenog mladia
doveli su da sa kole za imame i hatibe opere natpise: kad je deko poeo bjeati,
pucali su mu u noge. Zahvaljujui uhodama rasporeenim po svim ajanama,
pokupljeni su svi graani koji su irili neosnovane i rune prie o vojsci i kazalinoj
druini. Ipak, kao i uvijek za traginih i zloinakih dana, nisu se mogle izbjei
preuveliane glasine: govorilo se o mladim Kurdima koji su ginuli aktivirajui bombe
u rukama, o pokrivenim djevojkama koje su se ubijale u ime pobune protiv vojnog
udara, i o kamionu natovarenu dinamitom, zaustavljenom dok se pribliavao
policijskoj postaji Inonu.
Kad su spomenuli samoubilaki napad kamionom natovarenim dinamitom, i Ka je
paljivo posluao razgovor (ve je ranije negdje bio uo priu o tome), a sve je ostalo
vrijeme mislio samo na to kako je lijepo provesti no sjedei mirno uz Svilu.
Malo poslije ponoi domaini su ustali ispratiti gospodina Serdara, a zatim i sami
krenuli prema sobama. Kau je dolo da Svilu pozove u svoju sobu. Bojao se ipak da bi
mogao biti odbijen i tako naruiti sreu pa se popeo u sobu ne davi joj ni naslutiti to
mu se motalo po glavi.

34Ni Kadifa nee prihvatiti Posrednik

U SOBI je, stojei kraj prozora, popuio cigaretu. Snijeg vie nije padao: smirivalo ga je
mrtvilo snijegom pokrivene ulice obasjane blijedim svjetlom ulinih svjetiljaka. Znao
je da je mir koji je osjeao bio mnogo vie povezan s ljubavi i sreom, negoli s
ljepotom snijega. Uz to, godilo mu je to se u Turskoj mogao zbliiti s ljudima sebi
slinima, jednakima. Bio je ak toliko sretan da si je mogao priznati kako se njegov
spokoj napajao na nadmoi koju je ondje osjeao zato to je doao iz Njemake ili iz
Istanbula.
Netko je pokucao: zaudio se ugledavi pred sobom Svilu.
''Neprestano mislim na tebe, ne mogu spavati", rekla je im je ula.
Odmah mu je bilo jasno da e do zore voditi ljubav i ne pomiljajui na gospodina
Turguta. Najudesnije je bilo to to se Svila nala u njegovu zagrljaju, a da prije toga
nije morao otrpjeti muke ekanja. Dok je itavu no s njom vodio ljubav, nadiao je i
granice sree: dotadanje ivotno i ljubavno iskustvo nije mu dalo naslutiti da postoji
takvo podruje, podruje izvan vremena i iznad strasti; nikada dotad nije doivio
takav uitak. Zaboravio je na matarije i prohtjeve nauene iz pornografskog tiska i
filmova, koje je sa enama s kojima je bio prije uvijek drao spremnima u nekom
zakutku podsvijesti. U Sviiinoj je blizini otkrio u sebi glazbu koju nikada prije nije
uo: napredovao je preputajui se njezinim melodijama. Povremeno bi zaspao, trao
po snovima o ljetnim praznicima okupanima rajskom svjetlou, sanjao da je
besmrtan i gledao se kako u avionu koji se rui jede jabuku koja nikada nee nestati.
Potom se budio s mirisom jabuke, mirisom Sviline tople koe, izbliza joj gledao oi u
snjenom polumraku i ukastom svjetlu s ulice, a kad bi vidio da je i ona budna i da
ga gleda bez rijei, inilo mu se da su se jedno kraj drugog

2C,T
opruili poput dva kita to se odmaraju u pliaku, i tek bi tada primijetio da se dre za
ruke.
Za jednog od takvih buenja pogledali su se u oi. "Razgovarat u s ocem", rekla je
Svila. "Idem s tobom u Njemaku."
Ka nije mogao spavati. itav mu se ivot vrtio pred oima kao da je sretan film.
Negdje u gradu odjeknu eksplozija. Krevet, soba, hotel - sve se strese. Izdaleka se
zau rafal iz strojnice. Snijeg je pucnjavi oduzimao teinu. Zagrlili su se i ekali u
tiini.
Kasnije je pucnjava prestala. Ka je dva puta ustao iz toplog kreveta i zapalio cigaretu
osjeajui na oznojenoj koi ledeni zrak koji je strujio kroz prozor. Nije mu dola
nikakva pjesma. Bio je sretan kao nikad u ivotu.
Ujutro ga je probudilo kucanje na vratima. Svila nije bila kraj njega. Nije se mogao
sjetiti kad je zadnji put zaspao, ni to je zadnje s njom razgovarao, ni kada je pucnjava
zamukla.
Na vratima je bio recepcionar Davit. Rekao mu je da je u hotel doao neki oficir:
Kau je poruio da ga je Sunaj Zaim pozvao u tab. Sada ga dolje eka. Ka nije urio,
obrijao se.
Puste karske ulice doivio je ak i arobnijima i ljepima nego prethodno jutro. U
gornjem dijelu Ataturkove avenije naili su na kuu razva-ljenih vrata, porazbijanih
prozora i izbuenih zidova.
U krojanici mu je Sunaj Zaim rekao da je u toj kui izvren samoubilaki napad.
"Pogrekom nije doao ovamo, nego se pokuao uvui u jednu od kua na uzviici,
jadan", rekao je Sunaj Zaim. "Razletio se u paramparad pa se jo ne zna je li bio
islamist ili PKK-ovac."
Kod Sunaja je zapazio djetinjasti zanos: tako se ponaaju veliki glumci kad
preozbiljno shvate svoje uloge. Izbrijano mu je lice sjalo, uredno se odijelo nadimalo
od krepkosti. "Ulovili smo Modroga", rekao je gledajui Kaa ravno u oi.
Sreu zbog te vijesti Ka je instinktivno pokuao sakriti, ali Sunaju to nije promaklo.
"Lo je to ovjek bio", rekao je. "Sigurno je da je on naruio ubojstvo direktora
Instituta. Dok s jedne strane govori da je protiv samoubojstava, s druge okuplja
nezrele i nerazborite jadnike i bodri ih za samoubilake napade. Policija je sigurna da
je u Kars navukao toliko eksploziva, da bi itav grad mogao dii u zrak. Za
revolucionarne noi trag mu se zameo. Sakrio se na mjesto za koje nitko nije znao.
Cuo si, zar ne, za onaj smijeni sastanak u Hotelu Azija juer predveer?"
Ka potvrdi kimnuvi glumaki neprirodno.
"Moja ivotna zadaa nije kanjavati te sumnjivce, nazadnjake i terori-

snijeg
ste", ree Sunaj. "Postoji jedna drama koju ve godinama elim postaviti, zato sam
sada ovdje. Ima jedan engleski pisac, ime mu je Thomas Kyd; od njega je
Shakespeare ukrao Hamleta. Ja sam otkrio jo jedno Kvdovo djelo, nepravdom
zaboravljeno: zove se panjolska tragedija. Govori o zavadi i krvnoj osveti,
sastavljeno je kao igra unutar igre. Petnaest je godina otkako Funda i ja ekamo
priliku da to postavimo."
Kad je u sobu ula Funda Eser, Ka se teatralno presamitio i odmah primijetio da se
eni s nevjerojatno dugom mutildom to svidjelo. Prepriali su mu sadraj predstave,
mada to nije traio.
"Malko sam ga pojednostavio da naemu gledateljstvu bude i ugodan i odgojno
koristan", pojasnio je Sunaj. "Dok ga sutra budemo igrali, gledat e nas i posjetitelji u
kazalitu i - putem izravnoga prijenosa - cijeli Kars."
"1 ja bih to volio vidjeti", ree Ka.
"eljeli bismo da i Kadifa igra s nama... Funda bi bila njezina zla protivnica. Kadifa
e se na pozornici pojaviti pokrivena. Kasnije e, listajui protiv besmislenih obiaja
na koje se i oslanja krvna osveta, iznenada pred svima otkriti glavu", ree Sunaj
pompozno zbacivi zamiljeni rubac s glave.
"Opet e biti nereda", ree Ka.
"Za to se ne brini. Sad nam vlada vojska."
"Kadifa to ionako nee prihvatiti."
"Znamo da je Kadifa zaljubljena u Modroga", ree Sunaj. "Ako se ona otkrije, odmah
u narediti da njega puste. Nek' bjee zajedno kud im volja i - nek' im je sa sreom!"
Fundino lice zasja njenim suosjeanjem, kao u kakve dobrodune bake kad
zatitniki prati dvoje mladih ljubavnika iz domae melodrame dok bjee za sreom.
Kau sinu kako bi ona i njegovu i Svilinu ljubav blagoslovila istim takvim izrazom.
"Svejedno sumnjam da e Kadifa pristati na otkrivanje u izravnom prijenosu", ree
potom.
"Stanje je takvo kakvo jest i ba smo zato mislili da si ti jedina osoba koja bi je na to
mogla nagovoriti", nastavi Sunaj. "Nagodbu s nama doivjela bi kao urovanje sa
samim Sejtanom. Za tebe, meutim, zna da si veoma sklon pokrivenim djevojkama. K
tome si i zaljubljen u njezinu stariju sestru."
"Nije stvar samo u Kadifi; i Modroga treba nagovoriti. Mada, naravno, prvo treba
razgovarati s Kadifom", izgovorio je Ka, premda su mu sve misli bile zaokupljene
grubom jednostavnou reenice "K tome si i zaljubljen u njezinu stariju sestru".

2-93
"Sve e to srediti kako zna i umije", odgovori mu Sunaj. "A ja ti dajem sve mogue
ovlasti, i povrh toga jedno vojno vozilo. Nagodi se - jasno, u moje ime - kako ti se
bude inilo da je najzgodnije."
Zautjeli su. Sunaj je primijetio Kaovu rasijanost.
"Ne elim se u to uputati", ree Ka.
"Zato?"
"Moda i zato to sam kukavica. Sad sam jako sretan. Ne elim od sebe napraviti
hodajuu metu za islamiste. Rei e: taj je ateist sredio da se Kadifa otkrije, i jo
doveo uenike da je gledaju... Da pobjegnem i u Njemaku, jedne e me noi ubiti na
ulici."
"Prvo e ubiti mene", odgovori mu Sunaj ponosno. "Ali dopalo mi se to si za sebe
rekao da si kukavica. I ja sam kukavica, i to takva da mi nema ravne, vjeruj mi. U
ovoj zemlji jedino kukavice opstaju. Ali svaka kukavica itav ivot sanjari kako e se
jednoga dana preobraziti u junaka, nije li tako?"
"Ja sam sad jako sretan. Ne elim se junaiti, uope ne elim. San o junatvu je utjeha
za nesretne. Osim toga, na to se svodi junatvo naih ljudi? Na ubijanje: ubijaju ili
jedni druge, ili sami sebe!"
"Dobro, ali zar u sebi ne uje makar i slabaan glasi koji ti govori da tvojoj srei
nije suen dug vijek?"
"Zato plai naega gosta?" umijea se Funda Eser.
"Nijedna srea ne traje vjeno, toliko znam", odgovori mu Ka oprezno. "Ali i pored
toga nemam ni najmanju namjeru da se zbog neumitne nadolazee nesree proglasim
junakom i sam ih natjeram da me ubiju."
"Ako se ne prikloni nama, nee te ubiti u Njemakoj: ubit e te ovdje. Jesi li vidio
dananje novine?"
Pokazao mu je zadnji broj Novosti graninoga grada, isti kao onaj koji je vidio
prethodne veeri.
"Bezbonik u Karsu", proita Funda Eser pozorniki izraajno.
"To je jueranji prvi tisak", ne dade se smesti Ka. "Gospodin Serdar je kasnije
odluio otisnuti nove brojeve i izgladiti stvar."
"Aha, ali tu odluku nije proveo pa je jutros raspaao prvu verziju", po-tue ga Sunaj.
"Nikada nemoj vjerovati novinarima. Vjeruj nama: mi emo te zatititi. Vjerski
fanatici vojsci ne mogu nita pa e im prvi posao biti zatui bezbonoga zapadnjakog
slugu."
"Jesi li ti naruio tu vijest od gospodina Serdara?" upita ga Ka. Sunaj podigne obrve i
nakubi usta pogledavi ga uvrijeeno kao da mu je dirnuo u ast, mada se vidjelo da
je zadovoljan: uivio se u ulogu dovitljiva politiara pa su mu i niski udarci pristajali.

Snijeg
"Ako mi obeate da ete me do kraja tititi, bit u vam posrednik", ree Ka.
Sunaj mu je dao rije, zagrlio ga i estitao mu to se prikljuio jakobin-skim redovima
te obeao da se dva uvara od njega vie nee odvajati.
"Ako bude potrebno, zatitit e te i od tebe samoga!" doda u zanosu.
Da bi potanko razradili planove oko nagovaranja i posredovanja, sjeli su i popili prvi
jutarnji aj divna mirisa. Funda je bila presretna, kao da se njihovoj kazalinoj druini
prikljuio kakav slavan i vrstan glumac. Rekla je neto o snazi panjolske tragedije,
ali je Ka uope nije sluao jer se zagledao u divnu bijelu svjetlost to je navirala kroz
visoke prozore krojanice.
Kad je krenuo iz krojanice, razoarao se: za uvare su mu dodijeljena dva krna
naoruana momka. Nadao se da e barem jedan od njih biti oficir, ili detektiv u civilu,
naoit i finih manira. Sjetio se jednoga poznatog pisca koji je svojedobno na televiziji
izjavio da ne vjeruje u islam i da je turski narod glup; jednom ga je vidio u drutvu
dvojice elegantnih i pristojnih uvara koje mu je drava dodijelila da ga sauvaju u
starosti. Ne samo da su mu (u dostojanstvu kakvo - mislio je Ka - priznati opozicionar i poznati pisac i zasluuje) nosili torbu, nego su mu i otvarali vrata, na
stubitima ga drali pod ruku i uspjeno ga titili od pretjerano znatieljnih
oboavatelja i neprijatelja.
A dva gorostasa koja su kraj Kaa sjela u kamion nisu se ponaala kao da ga uvaju:
inilo se kao da ga dre pod prismotrom.
im je stupio u hotel, vratila mu se jutronja radost i premda je poelio to prije
nai .Svilu, bojao se da bi je - kad bi pred njom neto zatajio, makar to bilo i posve
nevano - mogao iznevjeriti, pa je zakljuio da bi bilo pametnije prvo nekako doi do
Kadife i s njom porazgovarati u etiri oka. Ali kad je u predvorju naletio na Svilu,
odmah je zaboravio svoju namjeru.
"Ljepa si od Svile u mom sjeanju", rekao je gledajui je zadivljen. "Sunaj me je bio
pozvao, eli da budem posrednik."
"Kakav posrednik?"
"Sino je uhapen Modri!" nastavi Ka. "to si se tako stuila? Ne brini, mi nismo u
opasnosti. Da, Kadifi e biti teko. Ali meni je, vjeruj mi, laknulo." Brzo joj je
ispriao sve to je uo od Sunaja i objasnio joj eksplozije i pucnjave prethodne noi.
"Jutros me nisi probudila kad si odlazila. Ne brini, sve u srediti, nikome se nita nee
dogoditi. Pobjei emo u Frankfurt. Jesi li razgovarala s ocem?" Rekao je da priprema
jednu

295
nagodbu, da e ga zbog toga Sunaj poslati k Modrom, ali da prije toga obvezno mora
razgovarati s Kadifom. Neoekivanu strepnju u Svilinim oima objasnio je kao brigu
za njega i to mu se jako svidjelo. "Poslat u ti Kadifu u sobu za koju minutu", rekla je
Svila i otila.
Uavi u sobu, ustanovio je da mu je krevet namjeten. Stvari medu kojima je
prethodne noi proivio najljepu no svoga ivota, blijeda svjetiljka na stoliu i
izblijedjeli zastori sad su se kupali u posve drugaijoj snjenoj svjetlosti i tiini, ali je
jo uvijek punim pluima mogao udahnuti miris ljubavne noi. Bacio se na krevet i
zurei u strop pokuavao samome sebi predoiti sve nevolje u koje e zapasti ukoliko
ne uspije pridobiti Kadifu i Modroga.
Kadifa je u sobu uletjela s pitanjima: "to si doznao o hapenju? Jesu li ga
zlostavljali? Priaj!"
"Da su ga zlostavljali, ne bi me pustili k njemu", ree Ka. "A odvest e me uskoro.
Uhapsili su ga nakon sastanka u hotelu, to je sve to znam."
Kadifa je pogledala kroz prozor, na ulicu pokrivenu snijegom. "Sad si ti sretan, a ja
nesretna", ree. "Koliko se sve promijenilo od naeg sastanka u sobi sa sanducima!"
Ka se sjetio sobe 217 gdje se juer popodne s njom sastao, i kako je, prije nego to su
iz nje izili, u njega uperila pitolj i pretraila ga: sad mu je to izgledalo kao draga,
stara uspomena koja ih je povezivala.
"Nije to sve, Kadifa", rekao je Ka. "Sunajevi suradnici uvjerili su ga da je Modri
dobrano umijean u ubojstvo direktora Instituta. Da stvar bude gora, u Kars je stigao
dosje s dokazima o njegovoj odgovornosti za ubojstvo televizijskog voditelja iz
Izmira."
"Tko su mu ti suradnici?"
"Nekoliko karskih MIT-ovaca... Dva-tri vojnika s njima povezana... Ali, Sunaja ne
gone samo njihovi utjecaji: ima on i svoje interese, svoje umjetnike ciljeve. Tako
barem on kae. Veeras e na pozornici Narodnoga kazalita postaviti jedan komad u
kojemu ima ulogu i za tebe. Stani, posluaj me! Televizija e opet organizirati
prijenos uivo, cijeli e Kars moi gledati. Ako ti pristane glumiti, a Modri uspije
nagovoriti djeake iz kole za imame i hatibe da dou i predstavu odgledaju pristojno
i u tiini, i zapljeu samo na nekoliko za to predvienih mjesta, Sunaj e osloboditi
Modrog. Sve e se zaboraviti, nitko nee stradati. Mene je izabrao za posrednika."
"Koji komad?"
Rekao joj je sve to je uo o Thomasu Kydu i panjolskoj tragediji te

omjfsg
dodao da je Sunaj djelo izmijenio i prilagodio. "Na nain na koji je tijekom
dugogodinjih anadolskih turneja uspijevao povezati Corncillea, Shakespearea i
Brechta s trbunim plesom i prostakim pjesmicama."
"A ja u vjerojatno biti silovana pred kamerama da bi se dao povod krvnoj osveti."
"'Ne. Prvo e biti pokrivena panjolka, a kad ti dozlogrdi gnjavaa oko krvne osvete,
rasrdit e se, postati buntovnica i otkriti se."
"Kod nas biti buntovnica ne znai otkriti se, nego pokriti."
"Ali ovo je igra, Kadifa. I ba zato to je igra, ne bi ti smjelo biti teko otkriti se."
"Jasno mi je to se od mene trai. Neka je igra. Da je i igra u igri, ne bih se otkrila!"
"Gledaj, Kadifa: za dva dana snijeg e stati i ceste e se otvoriti. Zatvorenike e tad
prepustiti tamniarima na milost i nemilost. Ako Modri taj trenutak doeka u zatvoru,
nikada ga vie nee vidjeti. Jesi li dobro razmislila?"
"Ako razmislim, bojim se da u prihvatiti tvoju ponudu."
"Osim toga, ispod marame moe staviti periku. Nitko nee vidjeti tvoju kosu."
"Da sam htjela nositi periku, stavila bih je da mogu ui na fakultet, kao i neke moje
prijateljice."
"Sad nije stvar u spaavanju asti pred fakultetskim vratima. Sad e to uiniti da
spasi Modrog."
"Kako moemo znati hoe li Modri htjeti biti spaen tako to u se otkriti?"'
"Htjet e", odgovori Ka. "Tvoje otkrivanje nee povrijediti njegovu ast. Jer nitko ne
zna za vau vezu."
Po srdbi u njenim oima shvatio je da joj je dirnuo u slabu toku; vidio je potom i da
se udno smjeka, i uplaio se. I osjetio ljubomoru. Bojao se da bi sad mogla rei
neto strano o Svili, neto to bi ga unitilo. "Nemamo mnogo vremena, Kadifa",
ree sa istim udnim strahom. "Znam da si dovoljno pametna i tankoutna da se iz
ovoga posla izvue bez imalo muke. Govorim ti ovo kao netko tko je godinama ivio
kao politiki prognanik. Sluaj me: ivot se ne ivi zbog naela, nego zato da bismo
bili sretni."
"Ali nitko ne moe biti sretan bez naela i bez vjere", odvrati.
"Tono. Ali u zemlji kao to je naa, zemlji u kojoj je ljudski ivot ovoliko jeftin,
nepromiljeno je upropastiti se zbog onoga u to vjeruje. Velika naela i vjerovanja
nisu za nas: oni su za ljude iz bogatih zemalja."

2-97
"Upravo suprotno. U siromanoj zemlji ljudima ne preostaje nita drugo osim vjere."
Nije rekao ono to mu je palo na pamet. ("Ali ono u to vjeruje nije ispravno!")
Rekao je: "Ali ti nisi siromana, Kadifa. Ti si iz Istanbula."
"Zato u se i ponaati prema svojim naelima. Vjersko licemjerje prezirem: ako se
otkrijem, zaista u se otkriti."
"Dobro, a to kae na ovo: neka u kazalinu dvoranu ne puste nikoga. Neka Karslije
predstavu gledaju samo na televiziji. Kamera e prvo prikazati kako u trenutku srdbe
zbacuje maramu. Za ono nakon toga napravit emo montau: nai emo neku
djevojku slinu tebi i straga je prikazati kako rasputa kosu."
"To bi bila samo lukavija varijanta onoga s perikom", odgovori Kadifa. "Na kraju e
ionako svi misliti da sam se otkrila."
"Je li vano ono to ti nalae vjera ili ono to e drugi misliti? Na ovaj nain nee
morati pokazati kosu. A ako ti nije vano to nego ono to e drugi misliti, kad sve ove
gluposti zavre, razglasit emo da je sve to bila tek filmska montaa. Kad pukne vijest
da si sve to uinila samo da bi spasila Modrog, deki iz kole za imame i hatibe jo e
te vie potovati."
"Dok nekoga svim silama pokuava na neto nagovoriti, dogodi li ti se ikada da
uvidi kako govori stvari u koje uope ne vjeruje?" ree posve drugaijim glasom.
"Dogodi. Ali sad se tako ne osjeam."
"A kad ti se dogodi, kako se osjea kad tu osobu uspije u to uvjeriti? Osjeti li
krivnju to si je nagovorio? Jer na taj si je nain doveo u bezizlaznu situaciju."
"Ono u to te vodim nije bezizlaznost, Kadifa. Pametna si, i moe i sama vidjeti da
drugoga izlaza nema. Sunajevi momci objcsit e Modroga bez razmiljanja, ruka im
ni u jednom trenu nee zadrhtati. Objesit e ga, a ti na to ne moe pristati."
"Recimo da se pred svima otkrijem i prihvatim poraz. Kako da znam da e Modroga
pustiti? Zato bih vjerovala ovoj dravi?"
"Ima pravo. To prepusti meni: ja u s njima razgovarati."
"Kad e razgovarati, s kim?"
"Nakon to se vidim s Modrim, opet u otii k Sunaju." Oboje su zautjeli. Tiina je
potvrdila da je Kadifa manje-vie prihvatila zadane uvjete. Ka je ipak, da bi bio
siguran, pogledao na sat, i to tako da ga i Kadifa vidi.
"Je li Modroga uhapsio MIT ili vojska?"
"Ne znam. Ali tu vjerojatno i nema neke razlike."

snijeg
"Vojnici ga moda i ne bi muili", ree. Malo je utjela. "Htjela bih da mu da ovo."
Pruila mu je starinski upalja presvuen sedefom s umetnutim dragim kamenjem i
kutiju Marlboroa. "Upalja je oev. Modri voli njime zapaliti cigaretu."
Ka je uzeo cigarete, upalja je ostavio. "Ako mu dam upalja, shvatit e da sam prvo
bio kod tebe."
"Neka shvati."
"U tom e sluaju znati i da sam s tobom razgovarao i zanimat e ga to si odluila. A
ja mu nisam namjeravao rei da sam se prvo vidio s tobom i da si pristala otkriti se
samo da bi njega spasila."
"Zato to na to ne bi pristao?"
"Ne. I sama zna da je on dovoljno pametan i razuman da prihvati da se otkrije kako
bi ga spasila. Ono to nee prihvatiti, to je da nisam prvo razgovarao s njim nego s
tobom."
"Ali ovdje se ne radi samo o politici; stvar je osobna: radi se o meni i njemu. Modri e
to shvatiti."
"Sve da i shvati, zna i sama da e htjeti biti prvi s kojim se o tome razgovaralo. On je
Turin. I, osim toga, islamist. Ne mogu otii k njemu i rei mu: 'Sluaj, Kadifa e se
otkriti da bi tebe oslobodili.' Mora misliti da je to njegova odluka. Pitat u ga to misli
o srednjem rjeenju; kako bi bilo da izvedemo onu smicalicu s perikom, ili ono s tvmontaom. Odmah e samoga sebe uvjeriti kako e time spasiti tvoju ast i kako je to
rjeenje prihvatljivo. Tvoje i njegovo poimanje asti se ne poklapaju: tvoje je iskreno i
ne zna za prijevare, a njegovo je praktino. Ali njemu sad nee biti do rasprave o
tome. Neu mu smjeti ni spomenuti da bi se ti, ako se otkrije, htjela doista otkriti."
"Ljubomoran si na Modrog, mrzi ga", rekla je Kadifa. "Ne eli mu ak priznati ni da
je ovjek. Isti si kao laici to sve koji se nisu pozapadnjaili smatraju primitivnim i
nemoralnim smeem i misle da e od njih samo batinama napraviti ljude. Drago ti je
to u pokleknuti pred vojnom silom da bih spasila Modroga. Tu svoju nemoralnu
radost ne moe ak ni sakriti." Pogledala ga je s gaenjem. "Ako je Modri trebao
prvi odluiti to emo uiniti, zato ti koji si takoer Turin - ali valjda neke druge
vrste - zato od Sunaja nisi otiao ravno k Modrom, nego si prvo doao k meni?
Hoe li da ti kaem zato? Zato to si prije toga htio vidjeti kako ja svojevoljno
pristajem na ponienje! I to bi ti trebalo dati nadmo pred Modrim, pred ovjekom
kojega se boji!"
"Istina je da se Modroga bojim. Ali sve ostalo to si rekla nije istina.

299
Kadifa. Da sam prvo otiao k Modrom, a zatim doao k tebi s odlukom da se treba
otkriti, to bi izgledalo kao zapovijed i ti ne bi pristala."
"Ti nisi posrednik, ti si ortak onih zloinaca!"
"Kadifa, meni vie nije stalo ni do ega osim da se iz ovoga grada izvuem zdrav i
itav. I ti bi sad trebala pustiti svoja naela. Ve si uinila i previe kako bi cijelom
Karsu dokazala da si pametna, ponosna i hrabra. im se izvuemo odavde, tvoja
sestra i ja pobjei emo u Frankfurt. Da bismo tamo bili sretni. Tebe elim nagovoriti
na istu stvar: to god inila, misli na svoju sreu. Ako odavde pobjegne s Modrim,
smjestit ete se u nekom europskom gradu i kao politiki prognanici sasvim pristojno
ivjeti. I va bi otac, siguran sam, doao za vama. Ali prije svega toga, pouzdaj se u
mene."
Dok je govorio o srei, iz njezinih sjajnih oiju kliznula je krupna suza. Usne su joj se
opet razvukle u onaj udni smijeak kojega se Ka bojao, suzu je brzo otrla dlanom.
"Jesi li siguran da e moja sestra otii iz Karsa?"
"Siguran sam", rekao je Ka iako uope nije bio siguran.
"Neu insistirati da upalja preda Modrom i da mu kae da si se prvo vidio sa
mnom", ree Kadifa poput gorde, ali popustljive princeze. "Ali hou biti sigurna da e
Modroga osloboditi im se otkrijem. Sunajevo jamstvo - ili rije nekog drugog - nee
mi biti dovoljno. Znamo mi do koje se mjere moemo pouzdati u nau dravu."
"Tako si pametna, Kadifa", ree joj Ka. "Od svih ljudi u Karsu, ti si najvie zasluila
biti sretna!" Dolo mu je da doda "I Nedip", ali je to odmah potisnuo. "Daj mi i
upalja. Ako se ukae kakva zgodna prilika, dat u mu i njega. Ali, molim te, pokuaj
mi vjerovati."
Kad mu je pruila upalja, zagrlili su se, neoekivano i toplo. Drei u zagrljaju
njezino tijelo, krhkije i tanje od Svilina, Ka je zadrhtao od njenosti, ali se suzdrao
da je ne poljubi. U tom je trenu netko pokucao, a Ka je pomislio "dobro da sam se
suzdrao".
Na vratima je bila Svila, dola je rei da je po Kaa dolo vojno vozilo. Oi su joj
ispitivaki i suosjeajno zadravale njihove poglede, pokuavala je doznati to se u
sobi u meuvremenu dogodilo. Ka je iziao, a da je nije poljubio. Na kraju hodnika
okrenuo se zbog krivnje i nadmoi; pred vratima njegove sobe, dvije sestre stajale su
zagrljene.

35Ja nisam niiji pijun

Ka i Modri u eliji
SLIKA dviju sestara zagrljenih u dnu hodnika dugo mu nije izlazila iz glave. Kad je
vojno vozilo zastalo pred jedinim semaforom u gradu, na raskriju Ataturkove i
Halid-paine avenije, pogled mu je s visokoga sjedita pokraj vozaa pobjegao u sobu
na drugome katu jedne armenske kue. Zraila se pa je bila otvorena: izmeu
oljutenoga prozorskog krila i zavjese to je leprala na laganome vjetru Ka se u sobu
navirio poput okorjela voajera i tako postao svjedokom tajnog politikog sastanka;
kad je ruka svjetlopute i srdite ene povukla zavjesu, on je ve bio posloio detaljno
razraenu i iznenaujue tonu priu o onome to se u sobi dogaalo: dva iskusna
militanta, predvodnika karskih kurdskih nacionalista, pred sobom su imala egrta iz
jedne ajane iji je stariji brat bio ubijen u akciji prethodne noi i dok se taj djeak
kraj pei, omotan zavojima marke Gazo, kupao u znoju, oni su ga pokuavali uvjeriti
da e se u policijsku postaju na Faik-begovoj aveniji kroz stranja vrata uvui bez
imalo muke. i jednako lako aktivirati bombu koju je na sebi nosio.
Suprotno Kaovim oekivanjima, vojni kamion nije skrenuo u spomenutu policijsku
postaju, ni zastao kod raskonoga zdanja iz prvih godina Republike gdje se nalazilo
sjedite Nacionalne sigurnosti, nego je nastavio Ataturkovom avenijom, da bi proavi
Faik-begovu zastao kod zgrade Vojnog taba u samome centru grada. Od tog se dijela
grada 1960-ih godina planiralo napraviti veliki sredinji gradski park, ali kad se poetkom sedamdesetih dogodio vojni udar, itavo je podruje pretvoreno u vojnu bazu
ograenu visokim zidovima unutar kojih su - pod ubogim i malokrvnim topolama
gdje su djeca ubijala dosadu vozajui se biciklima - podignuti vojni stanovi, zgrade
nove vojne uprave i poligoni: stoga je Slobodni dom, list blizak vojnim krugovima, i
pisao kako upravo novim

30i
okupatorima treba zahvaliti to su kua u kojoj je Pukin odsjeo za posjeta Karsu i
carske konjunice, podignute za kazake konjanike etrdeset godina prije njegova
dolaska, ostale sauvanima.
elija u koju su zatvorili Modroga nalazila se odmah uz te starinske konjunice. Kaa
je vojni kamion ostavio pod bajkovitom kamenom zgradom na koju su se naslonile od
snijega oteale grane staroga stabla divlje masline. Unutra su ga doekala dva uljudna
mukarca (Ka je i opet ispravno pretpostavio da se radi o MIT-ovcima) te ga,
smjetajui mu na prsa diktafon, napravu poprilino zastarjelu za devedesete, omotali
rolom zavoja Gazo, i pokazali mu kako e ga ukljuiti. Savjetovali su mu da se s onim
dolje ponaa kao da ga saalijeva i da mu eli pomoi, te ga upozorili da mu je
zadatak navesti Modroga da prizna sve zloine - bilo da ih je poinio, bilo organizirao
- kako bi ih ureaj mogao zabiljeiti. Ka uope nije mislio da ti ljudi ne znaju to je
pravi razlog njegova dolaska.
Hladno, kameno stubite malenoga kamenog zdanja - u carska doba koritenoga kao
tab ruske konjice - sputalo se u podrum gdje se nalazila povelika elija bez prozora
kamo su u to doba vojnici zatvarani zbog neposluha. Za prvih godina Republike
podrum je sluio kao skladite; 1950-ih je pak preureen u uzorni primjerak
atomskoga sklonita. to god da je u prolosti bio. Ka ga je sad naao mnogo iim i
ugodnijim nego to je oekivao.
Iako je u eliji bilo veoma toplo (grijala ju je elektrina pe Arelik koju je Muhtar,
glavni mjesni trgovac, svojedobno poklonio vojsci kao zalog dobrih odnosa), Modri je
na krevetu leao pokriven istom vojnikom dekom. I itao. Kad je ugledao Kaa,
ustao je i nataknuo cipele iz kojih su vezice bile izvuene te mu slubeno, ali sa
smijekom stisnuo ruku i odmah mu, poput ovjeka odluna da odmah prijee na
razgovor o poslu, pokazao stol od iverice kraj zida. im su sjeli za stol, Kau je pogled
privukla pocinana pepeljara puna opuaka pa je izvadio Maribora i pruio mu ga s
rijeima da dobro izgleda. Modri je rekao da ga nisu zlostavljali, i ibicom zapalio
prvo Kaovu, a onda svoju cigaretu. "Pa recite mi, potovani, za koga sad pijunirate?"
upitao ga je sa simpatinim smijekom.
"Pustio sam pijunau", odgovorio je Ka. "Sad sam posrednik."
"To je jo jadnije. pijuni za novce prenose besmislice koje uglavnom nikome ne
koriste. A posrednici, to su pametnjakovii koji bezono guraju nos u sve i sva i igraju
na 'nepristranost'. Kakva je u tome tvoja korist?"
"Izvui se iv i zdrav iz ovoga uasnoga grada."

Snijeg
"Ateistu koji se ovamo dovukao sa Zapada da bi nas uhodio takvo jamstvo danas
moe dati jedino Sunaj."
Tako je Ka shvatio da je Modri vidio zadnji broj Novosti graninoga grada. Smijuljio
mu se ispod brka; Ka ga je gledao s gaenjem. Cijeli je ivot raj erijatski militant
priao o okrutnostima turske drave, a sad je dopao u ruke iste te drave i to s dva
dosjea o zloinima: odakle mu samo ta radost i smirenost? Osim toga. Ka je tek tad
shvatio zato je Kadifa u njega toliko zaljubljena: Modri je toga dana izgledao bolje
nego ikada.
"Oko ega se vrti tvoje posredovanje?"
"Oko tvog oslobaanja", odgovorio je Ka te mu pribrano saeo Suna-jcv prijedlog.
Mogunost da Kadifa pri otkrivanju stavi periku ili da se sve montira nije spomenuo:
sauvao ih je za trenutak kad se s Modrim pone nagaati. Dok mu je objanjavao
teinu situacije, rekao mu je da okrutnici koji pritiu Sunaja ekaju prvu priliku da
Modrog objese; uivao je u svojoj nadmoi, ali je osjetio i krivnju pa je odmah dodao
da je Sunaj luak nad luacima i da e se, im snijeg stane i ceste se otvore, sve vratiti
u normalu. Kasnije e se pitati je li to za Sunaja rekao da bi se umilio MIT-ovcima.
"Jasno je, dakle, da se ja mogu nadati slobodi ba zato to je Sunaj luak", rekao je
Modri.
"Tako je."
"Reci mu, dakle, ovako: njegov prijedlog odbijam. A tebi zahvaljujem to si se
potrudio i doao ovamo."
Ka je na tren pomislio da e Modri ustati, pruiti mu ruku i odvesti ga do vrata. utjeli
su.
Modri se mirno ljuljao na stranjim nogama stolice. "Ako se zbog ovog posrednikog
neuspjeha iz Karsa ne uspije izvui u jednom komadu, to nee biti zbog mene, nego
zato to si brbljav: nisi se trebao hvaliti svojim ateizmom. U ovoj se zemlji ovjek
smije ponositi ateizmom samo ako mu lea uva vojska."
"Ja se ne ponosim ateizmom."
"Onda dobro."
Opet su neko vrijeme puili bez rijei. Ka je slutio da mu ne preostaje nita drugo,
osim da ustane i ode. "Zar se ne boji smrti?" rekao je potom.
"Ako je to prijetnja: ne bojim se. A ako me pita kao prijatelj: da, bojim se. Ali to
god sad uinio, ovi e me zloinci svejedno objesiti. Tu se vie nita ne da
promijeniti."
Opet mu se toplo osmjehnuo, smijekom koji ga je proklinjao. Nje-

33
govi pogledi su mu govorili: gle, ja sam u daleko teem stanju nego ti, ali sam
svejedno mirniji od tebe. Ka je sa stidom primijetio da je njegov strah i nespokoj
povezan s nadom u sreu koju je, otkako se zaljubio u Svilu, nosio u trbuhu poput
dragoga gra. Zar Modri nije imao nikakve nade sline njegovoj? "Brojat u do devet,
a onda otii", rekao je sam sebi. "Jedan, dva..." Ako do pet Modri ne promijeni
miljenje, Svilu nee moi povesti u Frankfurt.
Nadahnuto je poeo ni/.ati sve to mu je palo na pamet. Krenuo je od nesretna
posrednika kojega se sjeao iz djetinjstva, iz nekog crno-bijelog amerikog filma,
ustvrdio da e proglas koji je iznjedrio sastanak u Hotelu Azija - ukoliko ga malo
dotjera - u Njemakoj objaviti bez ikakvih problema, napomenuo mu kako ponekad u
ivotu ljudi - iz inata i trenutanog hira - donesu pogrene odluke zbog kojih se
kasnije itekako pokaju (i sam se, naprimjer, dok je bio gimnazijalac jednom rasrdio i
napustio koarkaki tim da se vie nikada ne vrati, pa je siao na Bospor i itav taj dan
gledao more), povjerio mu svoju veliku ljubav prema Istanbulu i dodao kako su
proljetna predveerja na Bebeku predivna, i jo mu je mnogo toga rekao. Modri ga je
hladnokrvno odmjeravao, ali se ovaj nije dao ni smesti ni uutkati: itav je razgovor
izgledao ba kao zadnji razgovor prije smaknua.
"Da im sad ponudimo i najnevjerojatnije ustupke, oni nee odrati rije", zakljuio je
Modri. Pokazao je hrpicu papira i olovku na stolu. "Traili su da napiem itavu svoju
ivotnu priu, sve svoje krivnje i sve to poelim. Ako pokaem dobru namjeru i
pokajem se, mogli bi me moda pomilovati. Uvijek sam saalijevao budale koje bi u
ovakvim trenucima izdale naela i proklele cijeli svoj ivot. Ali, kad ve umirem, htio
sam da oni koji ostaju doznaju barem nekoliko istinitih injenica o meni." Sa stola je
uzeo jedan od ispisanih papira. Poeo je itati, smrtno ozbiljan, kao i onda kad je
davao izjavu za njemake novine:
"Dana 20. veljae, kad se govori o mojem smaknuu, elim rei da se ne kajem ni
zbog ega to sam do dana dananjega uinio u ime politike. Otac mi je umirovljeni
pisar istanbulskog financijskog ureda, ja sam mu drugo dijete. On je kriomice
posjeivao derahijsku tekiju, i moje djetinjstvo i rana mladost protekli su u njegovoj
poniznoj i tihoj sjenci. Kao mladi pobunio sam se protiv njega i postao ljeviarski
bezvjerac; dok sam studirao, pridruio sam se mladim militantima i kamenovao mornare s amerikog nosaa aviona. Tih sam se godina oenio pa razveo; bilo mi je teko.
Godinama se nikome nisam pokazivao. Inenjer sam elektrotehnike. Zbog mrnje
prema Zapadu, revoluciju u Iranu doekao sam s

Snijeg
odobravanjem. Ponovno sam postao musliman. Vjerovao sam rijeima imama
Homeinija: 'Danas je mnogo pree zatititi islam, negoli klanjati namaz i postiti'.
Nadahnjivali su me Franz Fanton sa svojim napisima o nasilju, Sejid Kutb i njegovi
stavovi o seobama i promjenama mjesta pred nasiljem, i Ali Senati. Da bih pobjegao
od vojnog udara, skrio sam se u Njemaku. Zatim sam se vratio. U Groznom sam se s
eenima borio protiv Rusa. Ondje sam ranjen pa desnu nogu vuem. Kad su Srbi
okupirali Bosnu, poao sam onamo. Djevojka koju sam ondje oenio, Bonjakinja
Merzuka, dola je sa mnom u Istanbul. Zbog politikog djelovanja i stava o seobama
koji mi nije doputao da se na bilo kojem mjestu zadrim due od dva tjedna, rastao
sam se i od druge ene. Nakon to sam presjekao sve veze s muslimanskim
skupinama preko kojih sam dospio i do eenije i do Bosne, proao sam svaki pedalj
Turske. Do dananjega dana niti sam koga ubio, niti sam naredio da se koga ubije,
iako vjerujem da je neprijatelje islama - ukoliko je to potrebno - doputeno ubijati.
Biveg predsjednika karske opine ubio je jedan poremeeni Kurd. Bio je koi-ja, i
naljutio se to je predsjednik naredio uklanjanje konjskih zaprega. Ja sam u Kars
doao zbog mladih djevojaka samoubojica. Samoubojstvo je najvei grijeh. Kad
umrem, neka kao uspomena na mene ostanu moje pjesme; elio bih da se objave. Sve
su kod Merzuke. Toliko."
utjeli su.
"Nisi prisiljen umrijeti", rekao je Ka. "Zbog toga sam ovdje."
"Ako je tako, ispriat u ti neto drugo." Siguran da ga paljivo slua, zapalio je jo
jednu cigaretu. Je li bio svjestan diktafona koji se na Kaovoj slabini neujno vrtio,
poput vrijedne kuanice?
"U Miinchenu ima jedno kino koje subotom naveer, u pono, prikazuje dva filma.
Ulaz je besplatan, esto sam tamo odlazio", poeo je Modri. "Zna onog Talijana koji
je snimio film Alirski rat o francuskom zulumu u Aliru? Jednom su dali njegov
zadnji film Oueimada. Dogaa se na nekom otoku na Atlantiku gdje se uzgaja eerna
trska, a govori o obmanama i revolucijama koje su tamo sijali engleski kolonizatori.
Prvo su nali nekog crnca i izazvali pobunu protiv Francuza, a onda se iskrcali na otok
i uzeli stvari u svoje ruke. Crnci se potom jo jednom pobune, sad protiv Engleza - jer
prvi im je ustanak zapravo propao - ali im Englezi spale otok i poraze ih. Voda ta dva
crnaka ustanka je uhapen: jutro je. i on eka vjeanje. Tad se pojavljuje - tko?
ovjek koji ga je i naao, potaknuo ga na prvi ustanak, godinama mukao po otocima,
i na koncu u ime Engleza uguio zadnju pobunu. A to je Marlon Brando. On se, znai,
uulja u ator gdje ovaj lei zarobljen, presijee mu uad i oslobodi ga."

3 5
"Zato?"
Modri coknu, blago nervozan. "Kako zato? Pa da ga ne objese! Ako ga objese, postat
e legendom, i otoani e njegovo ime nositi poput barjaka na elu svojih pobuna! Ali
crnac je mudar i zna zato ga je ovaj odvezao: zato odbija slobodu i ne bjei."
"Jesu li ga objesili?" upita Ka.
"Jesu, ali to nije prikazano", odgovori Modri. "Umjesto toga prikazano je to se
dogodilo pijunu Marlonu Brandu koji je crncu ponudio slobodu, jednako kao to je i
ti sad nudi meni. Ba kad se spremao napustiti otok, jedan ga je domorodac ubio:
izbo ga je noem."
"Ja nisam pijun!" ree Ka, ne uspijevi svladati uvrijeenost.
"Nemoj se optereivati rijeju 'pijun'; ja sam, recimo, pijun islama."
"Ja nisam niiji pijun!" viknu Ka i ne pokuavajui prikriti uvrijeenost.
"Hoe rei da u ovaj Maribora nisu stavili nikakav praak, da me ne namjeravaju
otrovati ili bar oamutiti? Najbolja stvar koju su Amerikanci dali svijetu je crveni
Mariboru. Mogao bih ga puiti do kraja ivota."
"Ako se bude pametno postavio, puit e ga jo sto godina!"
"Eto, to sam mislio kad sam rekao 'pijun'", odgovori Modri. "Jedan od pijunovih
poslova je navui ovjeka da promijeni miljenje."
"Ja te sad samo hou upozoriti koliku e glupost napraviti ako ovim zaluenim,
faistikim krvnicima dopusti da te ubiju. Osim toga, tvoje ime nikada nee postati ni
barjak ni ita slino. Ovdanji su ljudi kao janjad: vezani su za vjeru, ali e na kraju
opet postupiti onako kako im naredi drava. Svim onim rogobornim ejhovima, i
pobunjenicima to su ustali viui kako e nam vjera kliznuti kroz prste, i militantima
odgojenima u Iranu - svima e se dogoditi isto to i Saidiju Nursiju: ako se za ivota
malo i prouju, kad umru, nee im se znati ni za grob. Sto u ovoj zemlji rade s
truplima vjerskih voda ije bi ime jednoga dana moglo postati barjak? Stave ih u
avion i izbace nad puinom! Sve ti to zna i bolje od mene. Zna i to se dogodilo s
grobovima hezbollahija u Batmanu kad je narod poeo k njima hodoastiti: jedne su
noi samo nestali! Gdje su sad ti grobovi?"
"U srcima naeg naroda."
"Aha, jesu. Samo dvadeset posto ovog naroda glasa za islamiste. I to za jednu mlaku
stranku."
"Ako je mlaka, zato su je se prepali i organizirali vojni udar? To mi reci! Eto, toliko
o tvom nepristranom posredovanju!"
"Ja jesam nepristran posrednik", ree Ka, instinktivno povisivi glas.

snijeg
"Nisi. Ti si zapadni pijun. Ti si europski rob koji ne prihvaa slobodu, ali, kao i svaki
pravi rob, i ne zna da si rob. Na Niantau si se malko eu-ropcizirao i svim srcem
nauio kako treba omalovaavati narodnu vjeru i tradiciju, pa se sad dri
gospodinom u odnosu na druge. Za tebe, put koji vodi k dobru i moralu ne vodi kraj
vjere i Allaha ni kroz jednakost s drugima, nego se svodi na oponaanje Zapada.
Moda i moe protisnuti rije'-dvije protiv zuluma nad islamistima i Kurdima, ali u
srcu se jo uvijek potajno raduje vojnim udarima."
"Mogu ti srediti i ovo: Kadifa moe ispod marame staviti periku, tako joj nitko ne bi
vidio kosu kad se otkrije."
"Neete me natjerati da pijem vino!" zagrmi Modri. "Ja neu biti ni Europljanin, ni
njihova kopija. Svoj u vijek proivjeti kako ja hou, i bit u svoj. Vjerujem da ljudi
mogu biti sretni i ako nisu Europljani, i ako Europljane ne oponaaju. Ima ona
reenica koju eurofili ponavljaju kao papige: 'da bismo bili kao zapadnjaci prvo
moramo nauiti biti individue', jer u Turskoj, kau, individua nema. E, u tome se krije
znaenje moga smaknua: ja istupam protiv zapadnjaka kao pojedinac, a budui da
sam pojedinac, odbijam ih oponaati!"
"Sunaj toliko polae u spomenutu predstavu, da ti mogu srediti i ovo: Narodno
kazalite bit e prazno. Kamera e prvo prikazati Kadifu kako ruke die prema
marami. Nakon toga moemo napraviti montau i prikazati kosu neke druge
djevojke."
"Poprilino mi je sumnjivo to se oko mene toliko trudi."
"Jako sam sretan", ree Ka osjeajui grinju savjesti kao da lae. "Nikad u ivotu
nisam bio ovoliko sretan. Htio bih tu sreu zatititi."
"Zato si toliko sretan?"
Nije rekao: "Zato to piem pjesme", kao to e kasnije misliti. Nije rekao ni: "Zato
to vjerujem u Allaha." Umjesto toga izlanuo je: "Jer sam zaljubljen!" i dodao: "Moja
e draga poi sa mnom u Frankfurt." Pora-dovao se to je svoju ljubav uspio otkriti
pred nekim tko s njom nema ba nikakve veze.
"A tko ti je draga?"
"Kadifina starija sestra Svila."
Vidio je da se Modri zbunio. Odmah se pokajao to se tako zanio. Zautjeli su.
Modri je zapalio jo jedan Maribora. "Kad je ovjek toliko sretan da osjeti potrebu
svoju sreu podijeliti s nekim tko je pred smaknuem, to se mora gledati kao dar
Allahove dobrote. Pretpostavimo da u ja, da ne bih naruio tvoju sreu i da bi se ti
izvukao iz ovoga grada, prihvatiti tvo-

307
je prijedloge; pretpostavimo i da e Kadifa - da ne bi naudila srei svoje sestre prihvatiti ulogu i odigrati je tako da ne povrijedi svoju ast: tko mi moe jamiti da e
oni odrati rije i mene osloboditi?"
"Znao sam da e to rei!" viknu Ka, ushien. Zautio je. Stavio je prst na usta da bi
Modrog upozorio da uti i bude paljiv. Raskopao je jaknu i pred svojim ispitanikom
zaustavio diktafon. "Ja u ti biti jamac. Prvo e tebe osloboditi", ree. "Kadifa e izii
na pozornicu tek kad iz tvog skrovi-ta dobije vijest da si slobodan. Ali da bi Kadifa
sve ovo prihvatila, mora joj napisati pismo kojim e potvrditi da se slae, i predati
ga meni." Sve te pojedinosti smislio je toga asa. "Omoguit u ti da bude puten
prema svojim uvjetima i na mjestu na kojemu ti bude elio", apnuo mu je. "Sakrit
e se negdje gdje te nitko nee nai i tamo ostati sve dok se ceste ne otvore. Moe
mi vjerovati."
Modri mu je pruio jedan od papira sa stola. "Napii ovdje da e se Kadifa pojaviti na
pozornici i otkriti se tako da se ne povrijedi njezina ast; zauzvrat, ja u biti puten i
bit e mi omogueno da se sretno izvuem iz Karsa, za to si mi ti, Ka, posrednik i
jamac. Ako ne bude odrao rije, i ako je budem izigran, kako e jamac biti
kanjen?"
"Ono to snae tebe, nek' snae i mene!"
"Moe! 1 to napii."
I Ka je njemu pruio papir. "A ti napii da pristaje na moje prijedloge, da u Kadifi ja
prenijeti tvoju odluku i da je na Kadifi da donese odluku. Ako ona pristane, stavit e
to na papir i ti e na odgovarajui nain biti osloboen prije nego to se ona otkrije.
Sve to napii. Ne mora sa mnom dogovarati gdje e i kako biti puten; za to moe
izabrati nekoga kome vie vjeruje. Predlaem da to bude Nedipov pobratim Fazil."
"Onaj deko koji je Kadifi slao ljubavna pisma?"
"To je bio Nedip, on je umro. On je bio posebna osoba, poslan od samog Allaha",
ree Ka. "Ali i Fazil je dobar kao i on."
"Ako ti tako kae, vjerujem", ree Modri i poe pisati po papiru pred sobom.
Modri je bio prvi gotov. Kad je Ka dovrio svoju izjavu, vidio je da ga Modri gleda s
onim blago eretskim smijekom, ali to nije uzeo k srcu. Poslove je obavio kako je i
planirao, i iz grada e moi otii sa Svilom: bio je izvan sebe od sree. Papire su
razmijenili bez rijei. Ka je vidio da je Modri papir koji mu je on dao presavinuo i
stavio u dep i ne pogledavi ga, pa je i on uinio isto. Potom je, siguran da ga Modri
gleda, pritisnuo tipku na diktafonu i ponovno ga pokrenuo.
Prvo su utjeli. Kau je trebalo malo vremena da se sjeti zadnjih rijei

amjeg
izgovorenih prije nego to je iskljuio diktafon. "Znao sam da e to rei", ponovi.
"Ali ako obje strane ne pokau povjerenje, nee doi do sporazuma. Mora vjerovati
da e drava stajati iza rijei koju ti je dala."
Gledali su jedan drugoga u oi i smjekali se. Svaki put kad se kasnije bude sjeao
toga trenutka, Ka e s kajanjem osjeati kako ga je prevelika srea tada bila sprijeila
da primijeti srdbu svoga sugovornika, i misliti kako, da je tu srdbu bio primijetio,
nikada ne bi postavio ovo pitanje:
"Hoe li Kadifa pristati na ovaj dogovor?"
"Hoe", odgovorio je Modri kiptei od srdbe.
Opet su malo utjeli.
"Budui da sa mnom eli sklopiti sporazum koji e me vratiti u ivot, priaj mi jo
malo o svojoj srei", rekao je Modri.
"Nikoga u ivotu nisam ovako volio", rekao je Ka. Te je rijei smatrao naivnim i
budalastim, ali ih je svejedno izgovorio. "Jedino mi Svila moe donijeti sreu."
"to je srea?"
"Nai svijet u kojemu e moi zaboraviti svu bijedu i potitenost. Imati uza se
nekoga tko ti znai itav svijet...", ree Ka. Htio je jo neto rei. ali je Modri
odjednom skoio na noge.
U tom je trenu Kau poela dolaziti pjesma s naslovom "Sah". Pogled mu je preletio po
Modrom koji je pred njim stajao: iz depa je izvukao biljenicu i poeo brzo pisati.
Dok su se pred njim nizali stihovi o srei i vlasti, i mudrosti i pohlepi, Modri se pokuavajui shvatiti to se zbiva - navirivao u biljenicu preko njegova ramena. Ka
je taj pogled osjeao u sebi; kasnije e zapaziti kako se ono to je taj pogled smjerao
nalo u pjesmi. Ruku koja je pisala pjesmu gledao je kao da je tua. Shvatio je da
Modri to nee primijetiti, a elio je da i on nasluti barem to kako tom rukom upravlja
neka druga sila. A Modri je sjeo na rub kreveta i objeenoga lica odbijao dimove, ba
kao pravi osuenik na smrt.
Pokleknuvi pred porivom koji e si kasnije esto i uvijek uzaludno pokuavati
objasniti, Ka je opet osjetio potrebu da mu se povjeri.
"Godinama nisam pisao pjesme", rekao je. "Otkako sam u Karsu, opet su mi se
otvorili svi pjesniki putevi. podigle sve brane. To pripisujem boanskoj ljubavi koju
sam ovdje osjetio."
"Ne bih te htio povrijediti, ali tvoja ljubav prema Allahu potjee iz zapadnjakih
romana", rekao je Modri. "Ako ovdje u Allaha bude vjerovao kao zapadnjak, ispast
e smijean. Nee moi ak ni vjerovati da vjeruje. Ti ne pripada ovoj zemlji,
gotovo bi se moglo rei da i nisi Turin. Pokuaj prvo biti kao svi ostali, vjeru ostavi
za kasnije."

309
Ka je duboko osjetio koliko ga Modri ne voli. Uzeo je nekoliko listova sa stola i
presavinuo ih. Rekavi da se s Kadifom i Sunajem mora to prije vidjeti, udario je po
vratima elije. Kad su se vrata otvorila, okrenuo se Modrom i pitao ga ima li kakvu
poruku za Kadifu. Modri se nasmijao. "Budi oprezan", rekao je. "Da te tko ne ubije."

3 6.
Vi neete zapravo umrijeti, nije li tako, gospodine?
Pogodbe oko ivota i igre, umjetnosti i politike
DOK SU mu na gornjem katu MIT-ovi trudbenici polagano skidali ljepljive trake
upajui mu dlaice, Ka se instinktivno priklonio njihovu podrugljivom mudrijaenju
pa se skupa s njima alio na raun onoga iz podruma. To objanjava zato tad nije
promislio zbog ega se Modri prema njemu drao onako neprijateljski.
Vozau vojnog kamiona naredio je da ga prieka u hotelu. Njegova dva uvara
prehodali su za njim itavu kasarnu, uzdu i poprijeko. Na malenu trgu okruenom
oficirskim stanovima, na snijegu pod topolama, grudali su se djeaci, maleni
galamdije. Sa strane ih je gledala slabana curica u crveno-crnoj vunenoj jaknici
kakvu je i Ka nosio u treem razredu osnovne kole. Malo dalje, njezina dva prijatelja
gurala su ogromnu grudu za snjeka. Zrak je bio kristalno ist; zamorna je meava
bila na izmaku i ve se poelo pomaljati sunce.
U hotelu je odmah potraio Svilu. Naao ju je u kuhinji: na sebi je imala kutu kakvu
su svojevremeno nosile sve gimnazijalke, i preko nje pregau. Oi su mu zasjale od
sree; htio ju je i zagrliti, ali nisu bili sami. Prepriao joj je sve dogaaje toga
dopodneva; stvari se razvijaju dobro, rekao je, i za njih. i za Kadifu. Jest da su novine
raspaane, ali on se, rekao je, uope ne boji da e biti ubijen. Htjeli su jo razgovarati,
ali je u kuhinju ula Zahida s vijeu da pred vratima stoje dva zatitara. Svila ju je
zamolila da ih uvede i ponudi ajem. S Kaom se na brzinu sporazumjela da e
razgovor nastaviti u njegovoj sobi.
im je uao u sobu, objesio je kaput i. zagledan u strop, poeo ekati Svilu. Iako je
mogao biti siguran da e Svila doi bez oklijevanja - morali su o mnogoemu
razgovarati - nije ni trepnuo. a ve se obreo u najcrnjem oaju. Prvo je zamislio da
nije mogla doi jer je naletjela na oca; zatim

3"
je sa strahom pomislio da nije ni eljela doi. Trbuh mu se polako poeo griti od one
boli koja mu se poput otrova razilazila po itavome tijelu. Ako je ta bol bila ono to
drugi nazivaju "ljubavnom boli", on u tome nije nalazio nita to bi ga usreilo. to je
njegova ljubav prema Svili bivala jaom, ti trenuci nepovjerenja i pesimizma postajali
su sve uinkovitiji. Osjeaj nepovjerenja i strah od prijevare i razoaranja - to je, eto,
ono sto se zove "ljubav"; samo, drugi o njoj ne govore kao o porazu i ponienju, nego
se njome jo hvale i ponose... Bit e da je njegov doivljaj ljubavi drugaiji nego kod
drugih ljudi, zakljuio je sam sa sobom. Sto je vie ekao, njegova se paranoja sve
vie granala: Svila nee doi, ona zapravo ionako ne eli doi, ako i doe, doi e po
kakvom tajnom zadatku, da bi ga navukla u kakvu zamku, svi su oni - Kadifa,
gospodin Turgut i Svila - zapravo urotnici i dogovaraju se kako ga se rijeiti... Te su
mu misli bile neizdrive, a jo mu je tee bilo to je i sam uviao koliko su bolesne i
paranoine. Trbuh mu se grio dok je, primjerice, svjestan koliko su njegove fantazije
bolesne, Svilu zamiljao s nekim drugim ljubavnikom. Ponekad se, da bi smirio
bolove i izbrisao zastraujue prizore (u jednom od njih Svila ga ne eli ni vidjeti jer
je odustala i od njega i od Frankfurta), utjecao za pomo logici, jedinom dijelu svoga
uma koji zaljubljenost jo nije bila posve izbacila iz ravnotee; voli me, sigurno me
voli, govorio je sam sebi; da me ne voli, kako bi mogla pokazati onakvu strast? Svaki
put kad bi mu se uinilo da e se uspjeti iskobeljati iz oaja, s novim naletom crnih
misli ponovno bi se sruio na samo njegovo dno.
Zauo je korake na hodniku: to nije Svila, pomislio je; ide netko tko e mu rei da
nee doi. Kad je na vratima ugledao Svilu, licem su mu preletjeli i srea i
neprijateljstvo. ekao ju je tono dvanaest minuta i to ga je umorilo. Utjeio se
vidjevi da se naminkala i stavila ru.
"Razgovarala sam s ocem, rekla sam mu da odlazim u Njemaku", rekla mu je.
Bio je toliko oamuen i povrijeen svojim oajnikim konstrukcijama, da njezine
rijei u poetku nisu mogle doprijeti do njega. Svila je pak, iznenaena to ga njezina
vijest nije obradovala, poela sumnjati; tovie, njegovo ju je dranje razoaralo pa se
odluila povui. Ipak, bila je svjesna da je Ka u nju jako zaljubljen i da je ve sad za
nju vezan kao bespomono petogodinje dijete za majku. Znala je i da je Ka eli
povesti u Njemaku ne samo zato da bi unijela sreu u njegov dom, nego i zbog nade
da e tamo, daleko od svih oiju, biti u potpunosti i samo njegova.
"Dragi, to je tebi?"
Dok se tijekom godina koje e uslijediti bude svijao od ljubavne boli,

omjeg
tisuama e se puta sjetiti koliko je bila njena i blaga kad ga je to pitala. Ispriao joj
je - jedan po jedan - sve svoje nemire, i strah od naputenosti, i najstranije prizore
koji su mu ikada zaivjeli pred oima.
"Vjerojatno te je neka ena jako povrijedila kad se ve unaprijed toliko boji ljubavne
boli."
"Nisam mnogo patio, ali ve se sad bojim patnje koju u zbog tebe doivjeti."
"Ja te nikada neu povrijediti", rekla je Svila. "Volim te, poi u s tobom u Njemaku,
sve e biti dobro."
Svom ga je snagom zagrlila, i vodili su ljubav s lakoom koja se Kau uinila
nadnaravnom. Uivao je i u grubostima i u vrstim zagrljajima i u bjelini njezine
njene koe, ali su oboje osjetili da nisu bili bliski kao prethodne noi.
Kaove su misli bile zaokupljene posrednikim planovima. Vjerovao je kako e po
prvi put u ivotu dosegnuti sreu; ukoliko bude pametno postupao i iz Karsa se sretno
izvukao sa svojom dragom, ta srea nikada nee prestati. Dok je zamiljen nad
planovima puio cigaretu gledajui kroz prozor, zaudio se osjetivi da mu dolazi
nova pjesma. Zapisao ju je jednako brzo kako mu je i dola, a Svila ga je gledala s
ljubavlju i divljenjem. Tu pjesmu s naslovom "Ljubav" proitat e kasnije na est
pjesnikih druenja u Njemakoj. Oni koji su je uli rekli su mi da se temeljila na
ljubavi, ali je jo vie govorila o napetosti izmeu spokoja i samoe, i povjerenja i
straha; bila je pjesma o posebnom odnosu prema nekoj eni (samo me jedna osoba
pitala tko je bila ta ena), ali se najvie oslanjala na najtamnije zagonetke Kaova
ivota na koje on, oigledno, nije imao odgovora. Kaove biljeke su, meutim,
govorile o uspomenama na Svilu, o enji za njom, i o skrivenim znaenjima njezine
odjee i pokreta. Ni sam ne znam koliko sam ih puta proitao, pa me se moda i stoga
Svila onako snano dojmila pri naem prvom susretu.
Tek to se Svila odjenula i otila s obeanjem da e poslati sestru, pojavila se Kadifa.
Da bi smirio njezine krupne oi, Ka joj je odmah rekao da se nema zato brinuti i da
Modroga nisu zlostavljali. Dodao je da se morao dobrano potruditi da ga pridobije za
plan i da je Modri veoma hrabar ovjek, a zatim s asovitom inspiracijom poeo
razraivati unaprijed pripremljenu la: prvo je slagao da mu je najtee bilo uvjeriti
Modroga da e Kadifa pristati na dogovor. Modri se zabrinuo da bi Kadifa mogla biti
povrijeena njihovim sporazumom, jer je Ka trebao prvo s njom razgovarati. Kadifica
je na to podigla obrve pa je shvatio da bi svoju la morao nekako potkrijepiti: zato je
dodao kako je u tom trenu sumnjao u iskrenost

3>3
njezina ljubavnika. Dugo se natezao s Modrim jer mu ak ni prijedlog o montai nije
bio dovoljna potvrda da e Kadifina ast ostati neokaljana, pa ako je na koncu i
pristao na sporazum - nevoljko, dodue - ipak se ne smije zanemariti potovanje koje
je iskazao prema odluci jedne ene. Ka je s uitkom izmiljao lai za te nesretne ljude
koji su si upropastili ivot guei se u besmislenim politikim obraunima u tom
glupom Karsu, u gradu koji ga je poduio neemu to je ve odavna trebao znati: da
se najvea ivotna istina skriva u srei. Gledao je kako Kadifa, koju je smatrao mnogo
hrabrijom i portvovnijom od sebe, bez zadrke guta njegove lai, i alostio se slutei
kako ni ona nikada nee doivjeti sreu. Zato je priu naprijeko presjekao jo samo
jednom lai, zadnjom i nevinom: Modri ga je na kraju aptom zamolio da Kadifu
pozdravi. Na kraju joj je jo jedanput nairoko prepriao plan i pitao je to misli.
"Otkrit u se onako kako ja budem htjela", odgovorila mu je.
Zakljuivi da e pogrijeiti ako jo jednom ne pribjegne laima, rekao je da Modri
nije imao nita protiv perike ili nekog slinog razumnog rjeenja. Lice joj se zgrilo
od srdbe pa je uutio. Prema sporazumu, prvo e Modri biti osloboen; kad se on
dokopa skrovista, Kadifa e se otkriti (kako ona bude htjela). Moe li Kadifa na jedan
papir napisati da je o svemu obavijetena i svoju suglasnost potvrditi potpisom? Ka
joj je pruio izjavu Modroga da je paljivo proita i vidi kako se to radi. Zapazio je
koliko ju je potresao i susret s rukopisom njezina ljubavnika, to ga je ganulo. Dok je
itala pismo, u jednom ga je trenu i pomirisala, trudei se da Ka to ne primijeti.
Osjetio je da oklijeva pa joj je rekao da bi mu njezino pismo bilo od velike pomoi
dok bude nagovarao Sunaja i njegovu etu da oslobode Modrog. Mogue je da joj
vojska i dravni slubenici nisu pretjerano skloni jer svi znaju kakvu je ulogu odigrala
u pobuni oko pokrivanja, ali je sigurno da joj i oni i itav Kars skidaju kapu zbog
njezina junatva. Pruio joj je list papira i pogledao je kad se zauzeto predala pisanju:
od one noi kad je s njom proao kraj kasapnica razgovarajui o zvijezdama, Kadifa
se naoigled postarala.
Kad je njezinu izjavu spremio u dep, rekao joj je da e im - ukoliko pridobije Sunaja
- sljedei zadatak biti pronai sigurno mjesto na koje bi se Modri mogao skriti nakon
to ga oslobode. Bi li mu mogla u tome pomoi?
Sveano je kimnula.
"Ne brini", rekao joj je potom Ka. "Svi emo na kraju biti sretni."
"ovjek je sretan kad postupa ispravno", odgovorila je.
"Ispravno je ono to nas moe usreiti", zakljuio je Ka. Zamislio je vrlo

"-""_/cS
skori dan kad e Kadifa doi u Frankfurt gostovati u Svilinu i njegovu sretnom domu.
Svila e joj u Kaufhofu kupiti elegantan ogrta; svi e zajedno ii u kino, a poslije u
nekom od restorana na Kaiserstrasse jesti kobasice i piti pivo.
im je Kadifa otila, uzeo je svoj kaput, spustio se i sjeo u vojni kamion. Zatitari su
sjedili iza njega. Pitao se je li kukavica zato to se boji da bi - da mu nije njih dvojice
- mogao nastradati. Sa suvozakog mjesta nadgledao je ulice: nisu izgledale nimalo
zastraujue. Gledao je ene na putu prema ariji, s mrcastim torbama u rukama;
gledao je i djecu koja su se grudala, i starce koji su ili ruku pod ruku pazei da se ne
okliznu, i zamiljao kako e u frankfurtskim kinima gledati filmove drei Svilu za
ruku.
Sunaj je bio s pukovnikom Osmanom Nurijem olakom, svojim revolucionarnim
sudrugom. Ka im je, ozaren nadolazeom sreom, rekao to je postigao. Sve je uredio:
Kadifa je pristala na ulogu u predstavi i na otkrivanje, a Modri je objeruke prihvatio i
postavljene uvjete i osloboenje. Osjetio je da Sunaja i pukovnika povezuje
razumijevanje svojstveno pametnim ljudima koji su u mladosti itali iste knjige. Bio
je oprezan, ali im je ipak poprilino samouvjereno ukazao na delikatnost obavljenog
zadatka. "Hvalama sam prvo pridobio Kadifu, a zatim i Modroga", rekao im je.
Njihove izjave predao je Sunaju. Dok ih je Sunaj itao, Kau se uinilo da je
revolucionar ve pripit, mada jo nije bilo ni podne. U jednom trenu glavu je
primaknuo Sunajevoj; rakijski zadah potvrdio je njegovu pretpostavku.
"Taj momak eli da ga se pusti prije nego to se Kadifa pojavi na pozornici", rekao je
Sunaj. "Bistar momak, nema to."
"I Kadifa eli isto", dao se u obranu Ka. "Uinio sam sve to sam mogao: ovo je
najbolje to smo mogli dobiti."
"Zato bismo im mi - mi kao drava - vjerovali?" umijea se pukovnik Osman Nuri
olak.
"I oni su izgubili povjerenje u dravu", rekao je Ka. "Ako obje strane ne pokau
barem malo povjerenja, nikamo neemo stii."
"Mi bismo ga sad mogli objesiti, nije da ne bismo, ali - kasnije bi nam se to moglo
razbiti o glavu; mislim, kad vlasti ponu otkrivati to su sve pijani glumac i propali
pukovnik uinili u ime revolucije... Zar mu to nije palo na pamet?"
"Pretvara se da se ne boji smrti, i u tome je pravi majstor. Zato i nisam uspio shvatiti
to zapravo misli. Dao mi je naslutiti da vjeruje kako e nakon vjeanja postati
legendom."

3'5
"Dobro, recimo da emo prvo njega osloboditi", rekao je Sunaj. "Tko nam moe
jamiti da e Kadifa odrati rije i odigrati svoju ulogu?"
"Sjetite se tko joj je otac: gospodin Turgut je itav svoj ivot upropastio zbog asti i
odanosti svojim uvjerenjima. Ako nita drugo, njezinoj rijei moemo sasvim sigurno
vjerovati vie nego rijei njezina ljubavnika. Ali ako joj sad kae da je Modri
osloboen, ni sama nee znati hoe li veeras igrati ili nee. udljiva je; svakoga
trena moe promijeniti odluku."
"to predlae?"
"Znam da ovaj udar niste poduzeli samo zbog politike, nego i u ime umjetnosti",
rekao je Ka. "2ivot gospodina Sunaja dokaz je da se u politiku upleo za ljubav
umjetnosti. Ako biste oslobaajui Modroga mislili da je to tek obian politiki potez,
to ne bi bilo vrijedno vaeg izlaganja opasnosti. Ali siguran sam da uviate kakvo e
znaenje imati Kadifino otkrivanje pred itavim Karsom: bit e to i trijumf
umjetnosti, i iznimno vaan politiki dogaaj."
Sunaj je zagrlio i poljubio svog starog prijatelja iz vojnikih dana. Nakon to je
pukovnik iziao, Sunaj je rekao: "A sad bih sve ovo htio prenijeti svojoj eni!" te
uhvatio Kaa pod ruku i poveo ga u drugu prostoriju, jo dublje u kuu. U hladnoj i
praznoj sobi s nemonom elektrinom peicom, Funda je uivljeno recitirala tekst koji
je drala u rukama. Vidjela je da je Sunaj i Ka gledaju kroz otvorena vrata, ali se nije
dala smesti. Njezine napadno naminkane oi, usne premazane debelim slojem dreava rua, dekolte koji joj je ogromne grudi dopola otkrivao i pretjerane geste
privukle su svu Kaovu panju pa nije uo ni rije od onoga to je izgovarala.
"Tragina ispovijest silovane osvetnice iz Kvdove panjolske tragedije", apnu Sunaj
ponosno. "S manjim izmjenama, dodue: promijenio sam ga prema Brechtovom
Dobrom ovjeku iz Seuana, i jo vie vlastitim na-dahnutim intervencijama. Dok
Funda veeras bude ovo recitirala, gospoica Kadifa e brisati suze rubom svoje
marame, skupljajui hrabrost da je skine."
"Ako je gospoica Kadifa spremna, moemo odmah poeti s probama", ree Funda
Lser.
Strast u Fundinu glasu nije ga asocirala samo na njezinu ljubav prema kazalitu, nego
se sjetio i esto ponavljane tvrdnje Sunajevih protivnika iz vremena borbi za ulogu
Ataturka - tvrdnje da je Funda Eser lezbijka. Sunaj joj je, ne kao revolucionar, nego
kao ponosan producent, objanjavao kako Kadifa jo nije rijeila hoe li "preuzeti
ulogu", kad u sobu ue zapovjednik strae s vijeu da je pred vratima gospodin
Serdar, vlasnik

J '*i/C-S
Novosti graninoga grada. Ugledavi pred sobom toga ovjeka, Ka se osjeti
izazvanim. Ve godinama nije osjetio takvo to, valjda otkako je napustio Tursku;
jedva se svladao da mu ne razbije nos. Ali domaini su ih odmah poveli do trpeze s
rakijom i sirom, prireene, oigledno, mnogo ranije. Sjeli su, posluili se, i zapoeli
sa samouvjerenim i oputenim razgovorom, poput okrutnih monika uvjerenih da
imaju pravo odluivati o tuim sudbinama; uvjerenih da njihove rijei mogu
promijeniti tijek svjetske povijesti.
Na Sunajev zahtjev Ka je i Fundi ponovio svoje rijei o politici i umjetnosti.
Oduevila se, a kad je novinar poelio uzeti biljeke da bi te rijei objavio i u
novinama, Sunaj ga je izgrdio bez imalo ustruavanja. Naredio mu je da prvo ispravi
lai o Kau koje je objavio dan ranije. Gospodin Serdar je obeao da e prvom
prilikom na prvoj stranici objaviti to pozitivniju vijest o Kau; zaboravni karski
itatelji brzo e zaboraviti prvi, nelijepi dojam o Kau, dodao je ponizno.
"Ali danas vam glavni naslov mora biti naa veeranja predstava!" po-viknula je
Funda Eser.
Cjospodin Serdar je spremno potvrdio da e dobiti lanak kakav god budu htjeli: sami
mogu i osmisliti tekst i odrediti veliinu lanka. Priznao je da je njegovo poznavanje
klasinog i modernog kazalita ogranieno, pa bi bilo najbolje da mu gospodin Sunaj
sad kae to e se sve veeras dogoditi; drugim rijeima, ako bi mu gospodin Sunaj
sad izdiktirao itavu vijest, sutranja bi naslovnica bila besprijekorna. Sve ih je
podsjetio da je tijekom novinarskog ivota usavrio metodu objavljivanja unaprijed:
upravo su stoga njegove vijesti gotovo uvijek tone. Kako je rok za predaju tekstova u
tisak zbog izvanrednog stanja u gradu pomaknut na etiri sata, preostala su mu jo
puna etiri sata.
"Nee mi trebati mnogo vremena da ti izdiktiram to e se veeras dogaati", rekao je
Sunaj. Ka je primijetio da je Sunaj, im je sjeo za stol, jednu rakiju sasuo kao u suhu
zemlju. Sad je ve ispijao drugu, i to jo pohlepnije; u oima mu je zapazio alost i
strast.
"Novinar, pii!" viknuo je tad Sunaj gledajui gospodina Serdara kao da mu prijeti.
"Naslov: 'Smrt na pozornici'. (Malo se zamislio.) Podnaslov: (Opet se malo zamislio.)
'Tijekom sinonje predstave poginuo slavni glumac Sunaj Zaim', Jo jedan
podnaslov:..."
Tu su uslijedile smisleno zbijene rijei: Ka je ostao zadivljen. Sluao ga je s
potovanjem, bez smijeka. Na nekoliko je mjesta pomogao novinaru koji govornika
nije dobro razumio.
Za cijelu vijest, ukljuujui i naslove i podnaslove, Sunaju je - zajedno

317
sa stankama za razmiljanje i rakiju - trebalo oko jedan sat. Kad sam godinama
kasnije posjetio Kars, od gospodina Serdara, vlasnika Novosti graninoga grada,
dobio sam taj cijeli tekst:
SMRT NA POZORNICI
TIJEKOM SINONJE PREDSTAVE POGINUO SLAVNI GLUMAC SUNAJ
ZAIM
Protekle noi. za povijesne priredbe u Narodnom kazalitu, pokrivena djevojka Kadifa
u prosvjetiteljskom je aru prvo skinula maramu, a zatim, drei na nianu Sunaja
Zaima koji je u predstavi oivio Zlikovca, povukla okida. Predstava se prenosila
uivo; itav je grad zaprepaten.
Sunaj Zaim i njegova kazalina druina, doavi k nama prije tri dana. svojim su
revolucionarnim i kreativnim predstavama ukazali na vezu kazaline i ivotne
stvarnosti i itavome Karsu donijeli svjetlo prosvjeenja i reda, a sino su nam
priredili jo jedno iznenaenje. Predana ljubav za prosvjetiteljsko kazalite godinama
je Sunaja Zaima poticala da na pozornicu postavi vlastitu preradu djela engleskoga
pisca Kvda. nepravedno zaboravljenoga, iako je utjecao ak i na Shakcspearea; ono
to mu nije uspjelo dok je igrao po anadolskim kasabicama. praznim pozornicama i
ajanama, sino je u naem Narodnom kazalitu ostvario na najbolji mogui nain.
Tijekom moderne i potresne drame koja nosi tragove i francuskog "jacobin" i
engleskog "jacobean" kazalita, djevojka Kadifa. prkosna predvodnica pokrivenih
djevojaka, ponijeta kazalinim arom iznenada je odluila otkriti se. da bi zatim,
praena pogledima zadivljenih Karslija, pitolj u svojoj ruci ispraznila u velikog
kazalitarca Sunaja Zaima (u ovoj predstavi Zlikovca), obespravljenog i
ugnjetavanoga kao io je bio i Kyd. Karslijc nisu zaboravili predstavu izvedenu dva
dana prije kad su takoer koriteni pravi meci. pa su prestravljeni odmah zakljuili
daje Sunaj Zaim doista ustrijeljen. Tako se dogodilo da ih se njegova smrt na
kazalinim daskama dojmila i snanije nego ivot. Gledateljima je bilo jasno da je
poruka djela osloboenje od spona tradicije i vjere, ali Zaimovu smrt nisu mogli
prihvatiti, mada su ga gledali dok se. do kraja uvjeren u svoju ulogu, svijao u lokvi
krvi. Ipak, ve su tada znali da njegove zadnje rijei nikada nee zaboraviti: u njihovu
e sjeanju uvijek ivjeti kao glumac koji je za umjetnost rtvovao ivot.

Jltl/fu
Nakon to je Sunaj zavrio s naknadnim izmjenama, gospodin Serdar je svima za
stolom proitao konanu verziju njegova lanka. "S vaim doputenjem, ja u ovu
vijest, ovakvu kakva jest, u sutranjem broju objaviti, u to nema sumnje", rekao je
gospodin Serdar. "Ali nakon tolikih vijesti koje sam objavio prije nego to se dogode,
ovo e mi biti prvi put da u se moliti da mi se vijest ne ostvari! Vi neete doista
umrijeti, gospodine, zar ne?"
"Ono to pokuavam uiniti je sljedee: umjetnost dovesti do njezina cilja, do
legende!" odgovorio je Sunaj. "Osim toga, kad sutra snijeg okop-ni i ceste se otvore,
moja smrt Karslijama nee znaiti ba nita."
Pogledao se s Fundom oi u oi. Gledali su se s toliko razumijevanja, da im je Ka
pozavidio. Hoe li i on sa Svilom dostii njihovu razinu, hoe li ikada dijeliti takvu
sreu?
"Gospodine novinaru, vi sad poite i svoje novine priredite za tisak", ree Sunaj. "S
obzirom na to da se radi o lanku od povijesne vanosti, neka vas moj zapovjednik
opskrbi i negativom moje fotografije." im je novinar otiao, Sunaj je prestao sa
alama koje je Ka pripisivao rakiji. "Prihvaam uvjete koje su nam Kadifa i Modri
ponudili", rekao je. Funda ga je pogledala podignutih obrva pa joj je pojasnio da e se
Kadifa otkriti, ali e Modri prije toga biti osloboen.
"Gospoica Kadifa je vrlo hrabra ena. Sigurna sam da emo se na probama brzo
sporazumjeti", rekla je Funda Eser.
"Poi ete k njoj zajedno", nastavio je Sunaj. "Ali prije toga moramo osloboditi
Modrog i dopustiti mu da nam izmakne i sakrije se, i o tome obavijesti Kadifu. A za
to e trebati vremena."
Sunaj je tako zanemario Fundinu elju da odmah pone s probama te s Kaom poeo
raspravljati na koji bi nain bilo najbolje osloboditi Modroga. Iz Kaovih biljeaka
zakljuujem da je on tada bio poprilino uvjeren u Sunajevu iskrenost. Drugim
rijeima, Ka je povjerovao da Sunaj nije namjeravao Modroga pratiti nakon to ga
jednom pusti, da nije namjeravao traiti njegovo skrovite i da ga, nakon to se Kadifa
otkrije, nije planirao ponovno hapsiti. MIT-ovci su bili ti koji su proirili takve
zakljuke jer su osjetili da se dogaa neto udno. Svim su se silama trudili doznati o
emu se radi: mikrofone su zasijali posvuda, razaslali su dvostruke pijune, ak su na
svoju stranu pokuali pridobiti i pukovnika Osmana Nurija olaka. Sami nisu imali
vojne snage kojom bi, nakon to uklone Sunaja, uvrijeenog pukovnika i aicu
oficira koja ih je podravala, nastavili revoluciju, ali su svojim ljudima svejedno
govorili kako treba uiniti sve da se Sunajevim "umjetnikim" ludostima stane na
kraj.

3'9
Prije nego to je vijest sroena za rakijskim stolom posloena za tisak, gospodin
Serdar ju je voki-tokijem proitao svojim prijateljima u MIT--ovoj karskoj centrali:
nisu mogli reagirati niim drugim osim brigom za Sunajevo duevno zdravlje i
stabilnost. Do zadnjega trena nitko nije znao koliko su bili obavijeteni o Sunajevoj
namjeri da oslobodi Modrog.
Ali s dananjeg stajalita rekao bih da te pojedinosti nisu imale osobitoga utjecaja na
kraj ove prie; zato vam provedbu plana za oslobaanje Modrog neu nairoko
opisivati. Sunaj i Ka su se dogovorili da provedbu povjere jednom od Sunajevih
zapovjednika, porijeklom iz Sivasa, i Fazi-lu. Fazilovu adresu dobili su od MITovaca; Sunaj je poslao vojni kamion kojemu je trebalo svega deset minuta da Fazila
doveze. inilo se da ga je malo strah, i Kaa vie nije podsjeao na Nedipa. Kad je sa
zapovjednikom krenuo u glavnu kasarnu, izili su kroz stranja vrata krojacnice da bi
izigrali pijune. Iako su MIT-ovci sumnjali da e Sunaj izvesti neku glupost, nisu
imali dovoljno ljudi da bi pokrili ba cijeli grad. Nakon to su Modrog pokupili iz
elije u kasarni, posadili su ga u kamion te ga, pridravajui se Sunajeve upute
("Nema varanja!"), odvezli do eljeznog mosta, kao to ih je Fazil ve unaprijed
zamolio, i ondje ga ostavili. Prema informacijama koje je Ka uspio prikupiti, Modri se
potom prvo uvukao u jednu bakalnicu (izlog je, prema dogovoru, bio zatrpan gumenim loptama, kutijama deterdenata i reklamama za kobasice). Nedugo nakon toga
kraj bakalnice je zastala konjska zaprega i Modri se bez ikakvih problema zavukao
meu Ajgazove plinske boce zakrivene hasurom. Fazil je bio jedini koji je znao kamo
ga je zaprega odvezla.
Sav taj posao oko Modrog potrajao je sat i pol. Oko pola etiri, kad su po karskim
ulicama sjenke stabala poele zamirati, a iz tamnih kutaka krenuo prvi mraak, Fazil
je Kaditi donio vijest da je Modri na sigurnom. Susreli su se na stranjim, kuhinjskim
vratima: Fazil je u nju gledao kao da je svemirka, a ona njega nije ni primijetila, ba
kao to nije primjeivala ni Nedipa. Odmah se okrenula i radosna potrala u svoju
sobu. Svila je tad ve sat vremena bila u Kaovoj sobi, i taman je izlazila. Tih sat
vremena moj dragi prijatelj je, kako je kasnije pisao, bio sretan zbog obeanja sree.
Ali da bih vam to podrobnije opisao, prijei emo na novo poglavlje.

37Jedini veeranji tekst je Kadifina kosa Pripreme za zadnju predstavu

KAO to sam ve spomenuo, Ka je bio od onih ljudi koji se, mislei na nesreu koja e
nakon nje uslijediti, sree boje. Znamo, dakle, da je sreu dublje proivljavao kad bi
je ve poeo gubiti, nego dok je bio sretan. Kad se, ustavi od Sunajeve rakijske
trpeze, skupa sa svojim uvarima vraao u hotel, bio je sretan: uvjeren da se sve dobro
odvija radovao se skorom susretu sa Svilom, ali mu je korak oteavao strah da srea
nee jo dugo trajati. Dok komentiramo njegove biljeke o pjesmi koju je napisao toga
etvrtka oko rri popodne u svojoj hotelskoj sobi, moramo, stoga, pred oima imati oba
ta stanja njegove due. Pjesmu s naslovom "Pas" Ka je povezao s psom s kolodvora,
crnim kao ugljen; vraajui se iz krojanice u hotel, ponovno ga je susreo. etiri
minute nakon to ga je vidio, uao je u svoju sobu i pjesmu napisao dok mu se tijelom
poput otrova irila ljubavna bol - i srea, i strah od njezina gubitka. U pjesmi je
opisao koliko se u djetinjstvu bojao pasa, sjetio se kako ga je kao estogodinjaka u
parku Maka14 napao straan sivi pas, i spomenuo jednog neodgojenog prijatelja iz
etvrti koji je svoga psa putao na prolaznike. Kasnije je shvatio kako je u djetinjstvu
strah od pasa doivljavao kao kaznu za sretne trenutke. Panju mu je privukao
paradoks da je za njega isto mjesto bilo i raj i pakao: djetinje uline radosti kao to su
igranje nogometa, skupljanje dudova ili razmjenjivanje nogometakih sliica iz
vakaih guma, strah od pasa inio je jo dragocjenijima.
Sedam ili osam minuta nakon to je doznala da se Ka vratio u hotel, Svila se popela u
njegovu sobu. Tih nekoliko minuta Kau nisu naudile: jo nije znao zna li ona da se
vratio i tek je planirao kako e je pozvati pa nije stigao ni pomisliti da nee doi ili da
ga je odluila napustiti. Zato ga je njezin dolazak jo vie usreio. Osim toga, njezino
je lice zrailo

32-1
radou; iskrenom i sigurnom radou kakvu je teko zatomiti. Rekao joj je da se sve
odvija po planu, a i ona je njemu rekla isto. Na njezino pitanje odgovorio je da e
Modri uskoro biti osloboen. I to ju je obradovalo, kao i sve ostalo. Poput sretnih
parova to u sebinom strahu zatvaraju oi pred tuom tugom i nevoljama, ne samo
da su sami sebe uvjeravali da e sve biti dobro, nego su sa stidom osjetili da su
spremni zaboraviti sve patnje i krvoprolia, samo da ne bi nakodili vlastitoj srei.
Nekoliko su se puta grevito zagrlili i poljubili, ali se nisu spustili na krevet. Ka joj je
rekao da e u Istanbulu vizu za Njemaku dobiti za jedan dan i da u konzulatu ima
nekog poznanika pa se nee morati odmah vjenati zbog vize nego e moi priekati
trenutak kad oboje za to budu spremni. Isplanirali su sve, do najsitnijih pojedinosti: od
toga kako e Kadifa i gospodin Turgut poobavljati ovdanje poslove i doi u
Frankfurt, do toga u koji e ih hotel ondje smjestiti. Neke pojedinosti bile su toliko
nestvarne da su ih se i sami stidjeli; izgovarali su ih u vrtoglavici, s lakomislenom
nadom u sreu. Svila je rekla da joj je otac uznemiren i zbunjen svojim politikim
potezima (jer osvetnike bombe ne biraju mjesto), i upozorila Kaa da vie ne bi trebao
ni izviriti na ulicu. Jedno su drugom obeali da e iz grada otii prvim autobusom.
Drat e se za ruke i kroz prozor gledati planinske ceste zametene snijegom.
Svila je rekla i da je ve poela pakirati kufer. Ka joj je savjetovao da nita ne nosi, ali
ona je imala itavu hrpu stvari koje je jo od djetinjstva nosila za sobom; bez njih
nikamo ne bi mogla poi. Dok su stajali pred prozorom zagledani u ulicu pod
snijegom (pas koji je nadahnuo pjesmu as bi se pojavio, as nestao), na Kaovo
nagovaranje pobrojala je neke od tih stvari: djeji runi sat, jedan od dva sata koje je
majka svojim djevojicama kupila dok su jo ivjeli u Istanbulu (Kadifa je svoj
izgubila, pa je vrijednost Svilinoga jo vie porasla); pulover boje leda. poklon pokojnog ujaka koji je jedno vrijeme ivio u Njemakoj, pleten od kvalitetne angorske
vune, ali toliko uzak i pripijen da ga u Karsu nikada nije mogla odjenuti; stolnjak
vezen srmom koji je majka dala napraviti za njezin miraz (kad ga je prvi put prostrla.
Muhtar ga je pokapao demom tako da ga, naalost, nikada vie nee moi
upotrijebiti); zbirka od sedamnaest boica od parfema i alkoholnih pia koje su, iako
ih je poela skupljati bez nekog posebnog razloga, s vremenom zadobile znaenje
amajlija pa ih nikako ne bi mogla ostaviti; fotografije iz djetinjstva na kojima sjedi u
krilu svojih roditelja (i koje je Ka u tome trenu jako elio vidjeti); crna veernja
haljina od kadife koju je kupila u Istanbulu (Muhtar joj je dopustio da je kupi, ali joj
je - zbog dubokog dekoltea - doputao da je nosi

'*t/\5
samo po kui), i al, kombinacija svile i satena s izvezenim rubovima, koji je kupila
da bi prikrila dekolte i tako Muhtara nagovorila da promijeni miljenje; cipele od
antilopa koje nije imala srca nositi po karskom blatu, i medaljon od jaspisa koji je
odmah izvukla da mu ga pokae jer ga je sluajno imala uza se.
Ako sada kaem da sam etiri godine nakon toga dana vidio isti taj medaljon na crnoj
satenskoj vrpci oko Svilina vrata dok je sjedila tono nasuprot meni na veeri kod
predsjednika karske opine, neka se, molim, ne pomisli da se udaljujem od nae teme.
Upravo suprotno, tek sad ulazimo u samo njezino sredite: Svila je, naime, bila toliko
lijepa da to ni ja ni vi koji mojim posredovanjem pratite ovu priu sve do ovoga trena
nismo mogli zamisliti. Na toj sam je veeri prvi put vidio: od ljubomore i divljenja
pomutila mi se pamet. U svjetlu tih osjeaja, pria o izgubljenoj zbirci pjesama moga
dragog prijatelja krenula je posve novim tokom. Mora da sam u tom trenu odluio
napisati ovu knjigu koju sad drite u rukama. Tad jo nisam bio svjestan te odluke;
njezina me ljepota potpuno izbezumila. Nije me omasio nijedan od osjeaja koji
ovjeka neizostavno slome pred nadnaravno lijepom enom: bio sam i oajan, i
ushien, i manji od makova zrna. Odmah mi je bilo jasno to se zapravo te veeri
zbivalo: moji domaini, toboe okupljeni da bi razmijenili koju rije s gostom
knjievnikom i usput pretresli domae traeve, svojom su priom zavaravali i sebe i
mene; jedini cilj njihove prie bio je prikriti Svilinu ljepotu. Bojao sam se da bi se
moja teka ljubomora mogla razviti u ljubav, ali sam svejedno oajniki elio i sam
doivjeti ono to je proivio moj pokojni prijatelj: i ja sam elio makar i nakratko
uivati u ljubavi tako lijepe ene! Potajna misao da je Ka nekoliko zadnjih godina
svoga ivota uludo protratio, pretvorila se u uvjerenje da "ljubav ovakve ene i
zasluuje jedino onaj tko je osebujan i produhovljen onoliko koliko je to bio moj
pokojni prijatelj!" Bih li je mogao nagovoriti da pode sa mnom u Istanbul? Obeao
bih joj da emo se vjenati, gurali bismo nekako do trena kad bi se sve otkrilo (to bi
za mene, jasno, bilo ravno katastrofi), ali - s takvom bih enom mogao i umrijeti!
Imala je iroko, odluno elo. velike, mutne oi, a usne... Iste kao u Melinde, toliko
profinjene da ih se nisam usudio pogledati. Sto li je mislila o meni? Je li s Kaom ikada
o meni razgovarala? I prije nego to sam popio drugu au, shvatio sam da mi je srce
izmaklo nadzoru. A onda sam na sebi osjetio ljubomorne poglede njezine sestre
Kadife, koja je sjedila malo dalje od nas. No, vratimo se naoj prii!
Jo uvijek su stajali pred prozorom: Ka je uzeo medaljon i stavio joj ga

32-3
oko vrata, njeno je poljubio i jo jednom bez razmiljanja ponovio kako e u
Njemakoj biti sretni. Uto je Svila opazila da im je u dvorite utrao Fazil, malo
pockala, a zatim sila u kuhinju i ondje zatekla sestru. Bit e da joj je Kadifa ondje
rekla da su Modroga oslobodili. Sestre su se tad povukle u sobu. Ne znam o emu su
ondje razgovarale i to su radile. Ka je ostao u svojoj sobi. Srce mu je bilo puno
radosti zbog novih pjesama i vjere u sreu da je i onaj dio njegova uma koji je dvije
sestre neprestano uhodio po Snjenoj palai sad odustao od svoje dunosti.
Kasnije sam iz meteorolokih zabiljeaka saznao da se negdje u to doba nebo
razvedrilo: nastupila je juina. Sunce je itav dan cijedilo ledenice to su visjele s
grana i krovova, a gradom su se ve mnogo prije mraka poele iriti glasine da e se
te noi ceste otvoriti, to je znailo i da je kazalinoj revoluciji doao kraj. Oni koji su
se i godinama kasnije dogaaja tih dana sjeali do najsitnijih pojedinosti, rekli su mi
da je nekako u to vrijeme Televizija pograninog Karsa graane poela pozivati na
novu predstavu druine Sunaja Zaima. Slutili su da Karslije jo nisu uspjeli potisnuti
krvave uspomene na dogaaje od prije dva dana; zato su mlaahnom Hakanu Ozgeu,
najomiljenijem gradskom tv-voditelju, dali da proita kako se te veeri gledateljima
nee dogoditi nita strano jer e oko pozornice biti postrojene snage sigurnosti, a
budui da e i ulaz biti besplatan, predstava je graanima preporuena kao obiteljski
veernji izlazak. Taj srdani poziv urodio je, meutim, samo jo veim strahom pa su
gradske ulice jo za dana opustjele. Svi su slutili da e se te veeri opet dogoditi neki
uas; osim luaka koji su dogaajima - kakvi god oni bili - htjeli svjedoiti izbliza (ta
skupina od nekoliko oajnih mladia, aice sada sputanih ljeviara, a inae poklonika
primjene sile, staraca s umjetnim zubalima koji su htjeli poto-poto biti na mjestu
dogaaja kad doe do ubojstava, i kemalista oduevljenih tv-zvijezdom Sunajem bit
e, moram rei, doekana s potovanjem), veina je Karslija zakljuila da im je
pametnije ostati kod kue i dogaaje pratiti putem najavljenoga izravnog prijenosa.
Negdje u to doba ponovno su se sastali Sunaj i pukovnik Osman Nuri olak; poto su
ispravno zakljuili da bi kazalina dvorana te veeri mogla ostati prazna, po djeake iz
kole za imame i hatibe poslali su vojne kamione, a u gimnaziju, uiteljske stanove i
dravne urede uputili naredbu da se stanoviti broj uenika i zaposlenika te veeri ima
pojaviti u kazalitu u sakoima i s kravatama.
Neto kasnije, Sunaj se, prema rijeima onih koji su ga vidjeli. /a\ukao u jedan
pranjavi sobiak i ondje se svalio na pod; opruio se po otpacima tkanine, papirima
za pakiranje i praznim kartonskim kutijama. Nije to

orujeg
uinio zato to je bio pijan, nego iz dugogodinje navike: uvjeren da mu meki kreveti
iskrivljuju tijelo, prije svakog vanog nastupa obiavao je opruiti se na grub i tvrd
leaj i ondje malo odspavati. Prije nego to je legao, sa enom je vrlo glasno popriao
o tekstu predstave koji jo nije bio uspio uobliiti, te ju je poslao Kadifi u Snjenu
palau s nareenjem da ponu s probama.
im je kroila u Snjenu palau, Funda se - plemenito, ali i samouvjereno kao da
itav svijet poznaje i bolje nego svoj dep - odmah uspela u djevojaku sobu i svojim
zvonkim glasom djevojke istoga trena prisilila na prisan enski razgovor, to je dokaz
kako joj pozornica nije bila dovoljna da iskae svu svoju darovitost. Srce i oi
zaokupila joj je, naravno, Svilina ljepota, ali su joj sve misli bile obuzete Kadifinom
ulogom. Mislim da je tu ulogu toliko cijenila zbog vanosti koju joj je pridavao njezin
mu. Jer tijekom dvadeset godina koje je provela glumei diljem Anadolije potlaenu
i silovanu enu, Funda je djelovala sa samo jednim ciljem: glumei rtvu, nastojala je
probuditi muki dio publike. Kako je sve akcije enskih likova - bile to udaje, rastave,
otkrivanja ili pokrivanja - vidjela samo kao sredstvo da junakinju uine bespomonom
i time neodoljivom, moda se i ne moe rei da je u potpunosti shvaala kemalistike
i prosvjetiteljske komade u kojima je nastupala, ali se mora priznati da ni pisci (sve
odreda mukarci) koji su stvorili te ukalupljene junakinje, enskim ulogama nisu znali
pripisati nita vie osim erotino-sti i drutvenih dunosti. Mora se jo dodati da je
Funda uloge nastavljala ivjeti i izvan pozornice, i to s vjetinom i uvjerljivou koje
je rijetko koji pisac mogao i zamisliti. No, nedugo nakon to je ula u sobu predloila
je Kadifi da otkrije svoju lijepu kosu i da otponu s probama. Kad se Kadifa, bez
pretjeranog ustruavanja, otkrila. Funda je prvo, zadivljena, vrisnula te svoj vrisak
odmah pojasnila rijeima da joj je kosa divna, sjajna i iva, toliko da s nje ne moe
skinuti pogled. Posadila je Kadifu pred ogledalo i dok joj je eljem od umjetne
slonovae s liskunom polako eljala dugu kosu, objasnila joj je kako bit kazalita nije
u rijeima nego u pojavama. "Pusti neka kosa govori, nek' mukarci polude!" rekla je
sad ve poprilino zbunjenoj Kadifi te je, da bi je smirila, poljubila u kosu. Bila je
dovoljno pametna da osjeti kako je taj poljubac u Kadifi probudio uspavanog
vraika, i dovoljno iskusna da i Svilu zainteresira za predstavu: iz torbice je izvukla
elegantnu ploskicu i u sva tri aja koja im je donijela Zahida Ijucnula nekoliko kapi
konjaka. Kad se Kadifa usprotivila, nagrdila ju je rijeima: "Ali, draga, nee li se
veeras i otkriti?" Kadifa se na to rasplakala, a ona joj je, ne doputajui joj da je
odgurne, sitnim

32-5
poljupcima zasula i obraze, i vrat, i ruke. Potom je djevojkama, da bi ih oraspoloila,
proitala "Sunajevo nepoznato remek-djelo". Tiradu nevine hostese, ali ih to nije
nasmijalo nego jo vie rastuilo. im je Kadifa izjavila kako bi eljela poeti vjebati
tekst, rekla je da e jedini njezin tekst te veeri biti sjaj njezine duge i lijepe kose koja
e sve karske mukarce ostaviti bez daha. I, to je jo vanije, da e joj i sve ene
poeljeti pogladiti kosu, i to s ljubavlju i ljubomorom. U isto je vrijeme u svoju i
Svilinu aicu neprestano dolijevala konjak. Rekla im je da na Svilinu licu ita sreu,
a iz Kadifinih oiju hrabrost i prkos. A kad bi je pitali koja je od njih dviju ljepa, eh,
na to doista ne bi znala odgovoriti. Njezin je zanos potrajao sve dok u sobu nije uao
gospodin Turgut, crven od uzbuenja.
"Na televiziji su upravo rekli da e se Kadifa, predvodnica pokrivenih djevojaka,
tijekom veeranje predstave otkriti", rekao je. "Je li to tono?"
"Idemo i mi vidjeti!" ree Svila.
"Dopustite da vam se predstavim, potovani", ree Funda. "Ja sam ivotna druica
poznatoga kazalitarca i novoga dravnika Sunaja Zaima: ime mi je Funda Eser.
eljela bih vam prije svega estitati na ovim dvjema krasnim djevojkama. A to se
tie Kadifine hrabre odluke, odmah vam moram rei da se nemate ega bojati."
"Karski fanatici to joj nikada nee oprostiti!" odgovorio je gospodin Turgut.
Svi zajedno preli su u blagovaonicu, do televizora. Tu je Funda gospodina Turguta
uhvatila za ruku i rekla mu kako mu u ime svoga mua koji upravlja cijelim gradom
moe jamiti da e sve biti dobro. Ka je uo graju u blagovaonici pa se i on spustio k
njima i od razdragane Kadife doznao da je Modri osloboen. Premda je nita nije
pitao, odmah je dodala da nee pogaziti rije, i da se s gospodom Fundom ve poela
pripremati za predstavu. Tih sedam-osam minuta tijekom kojih je Funda Eser upotrijebila sav svoj arm kako bi gospodina Turguta nagovorila da se ne protivi
Kadifinoj odluci, a svi prisutni gledajui televiziju glasno razgovarali, Ka e se
kasnije nebrojeno puta sjetiti ubrajajui ih u najsretnije minute svoga ivota. Vie nije
sumnjao da e biti sretan, i ve je samoga sebe vidio kao ravnopravna lana brojne i
zabavne obitelji. Mada jo nisu bila etiri sata, u blagovaonicu visoka stropa, zidova
oblijepljenih starim i tamnim tapetama, ve se poeo uvlaiti mrak, topao poput
uspomena iz djetinjstva; Ka se zgledao sa Svilom i smjekao.
A onda je na kuhinjskim vratima ugledao Fazila i poao k njemu; nastojei ne naruiti
radost u blagovaonici, pokuao ga je ugurati u kuhinju i ispitati. Djeak se, meutim,
nije dao: na kuhinjskim je vratima stajao

bmjeg
kao ukoj)an pretvarajui se da gleda televiziju, mada je zapravo prijeteim, ali
zadivljenim pogledima odmjeravao prisutne. Kad ga je Ka na kraju ipak uspio uvui u
kuhinju, i Svila je primijetila da se neto dogaa pa je dola za njima.
"Modri eli s vama jo jednom razgovarati", ree Fazil ne skrivajui da mu je drago
to je pokvario igru. "Promijenio je miljenje o jednoj temi."
"O kojoj temi?"
"To e rei vama. Zaprega koja e vas odvesti k njemu bit e u hotelskom dvoritu za
deset minuta", ree i istra u dvorite.
Kau je srce bre zakucalo; nije se bojao samo zato to danas vie nikako nije elio
izlaziti iz hotela, nego i zato to ga je bilo strah vlastitoga kukaviluka.
"Nemoj ii, opasno je", rekla mu je Svila, izgovarajui upravo njegove misli. "Sad ve
ionako znaju za tu zapregu. Sve e upropastiti."
"Ne, ii u", odgovorio je Ka.
Zato je rekao da e poi iako to uope nije htio? Dok je iao u kolu, esto mu se
dogaalo da digne ruku iako ne zna odgovor na profesorovo pitanje; kad je odrastao,
znao je kupiti ne onaj pulover koji mu se sviao, nego neki mnogo loiji, za iste
novce. Moda zbog tjeskobe, ili zbog straha od sree. Dok su se, skrivajui se od
Kadife, penjali u njegovu sobu. elio je da Svila kae neto izvanredno, da uini neto
to bi ga prisililo da ostane. No, u sobi su opet samo stajali pred prozorom, i ona mu
je samo ponavljala otprilike iste rijei i iste misli: "Nemoj ii, nemoj danas vie
izlaziti iz hotela, nemoj se igrati naom sreom" itd., itd...
Ka ju je sluao zamiljen, kao rtveno janje, i gledao kroz prozor. Kad je u dvorite
ula zaprega, zaudio se nad svojom zlom sreom; srce mu se stisnulo. Nije ju
poljubio, ali ju je zagrlio i rekao nekoliko oprotajnih rijei; iziao je iz sobe, u
predvorju se neopazice provukao kraj dva uvara zagledana u novine, proao kroz
kuhinju, doao do odurne zaprege, zavukao se pod hasuru i legao.
Nemojte sad, molim, pokuavati proitati i ono to nisam napisao. Ovakvim razvojem
prie nisam nastojao rei da e se Ka tim kolima odvesti do ivotne toke odakle mu
nee biti povratka, niti sam dao naslutiti da e prihvativi poziv Modroga promijeniti
tok ove prie. S takvim se pretpostavkama nikada ne bih sloio, jer Ka e imati jo
nebrojeno mnogo prilika da sam utjee na ono to e mu se dogaati u Karsu i da
dohvati "sreu" (to god on pod tim mislio). Ali nakon to sve bude zavreno, on e
na stotine puta s kajanjem promiljati sve dogaaje iz Karsa, i svaki put

3^7
pomisliti kako je - da mu je Svila pred prozorom u njegovoj sobi rekla pravu rije mogao odustati od posjeta Modrome. Nikada, meutim, ni sam nee znati koja je rije
trebala biti ta "prava rije".
A to nam daje pravo da ga, gledajui ga uurenog pod zaprenom hasurom,
promatramo kao ovjeka koji je pokleknuo pred sudbinom. Kajao se to je ondje;
ljutio se i na sebe i na itav svijet. Tresao se od hladnoe, bojao se da e se prehladiti,
znao je da od Modroga ne moe oekivati nita dobro. Kao i za prvoga putovanja
zapregom, misli su mu zaokupljali zvui s ulica i ljudski glasovi, ali ga ovaj put uope
nije zanimalo kamo e ga zaprega odvesti.
Kad je zaprega zastala, izvukao se tek poto ga je koija pozvao da izie, te uao u
bijednu zgradu kakvih se po Karsu ve dosita nagledao; u zaputenu zgradurinu
isprana proelja. Po uskom i tronom stubitu uspeo se dva kata (jednom e se, kad
bude sretan, sjetiti kako ga je kroz odkrinuta vrata jednoga od stanova, pred kojima
je stajao red posloe-nih cipela, odmjerio par sjajnih djejih oiju), proao kroz
otvorena vrata i pred sobom ugledao Handu.
"Promijenila sam odluku", rekla mu je sa smijekom, "neu se odrei one djevojke
koja sam bila."
"Vano je da si sretna."
"Sretna sam jer mogu raditi to elim", odgovorila je. "Vie se ne bojim ako se u
snovima vidim drugaije."
"to radi tu, nije li to malo opasno?"
"Jest, ali ovjek se jedino u opasnostima moe usredotoiti na ivot", ree Handa.
"Shvatila sam da se nikada ne bih mogla usredotoiti na ono u to ne vjerujem; na
otkrivanje, naprimjer. Ovdje sam imala prilike podijeliti svoj problem s gospodinom
Modrim; i zato sam sretna. Kako napreduju vae pjesme?"
Veera za kojom je dva dana prije s njom razgovarao Kau se sad inila toliko
dalekom, da ju je na tren pogledao kao da se niega ne sjea. Do koje je mjere eljela
uputiti na svoju bliskost s Modrim? Otvorila je vrata pokrajnje sobe; Ka je uao i
ondje zatekao Modroga kako gleda crno-bi-jeli televizor.
"Uope nisam sumnjao da e doi", rekao mu je Modri, zadovoljan.
"Ne znam zato sam doao", odgovori mu Ka.
"Zbog nemira u sebi", ree mu Modri kao da mu je sve jasno. Pogledali su se s
mrnjom. Obojica su primijetila da je Modri iz nekog razloga zadovoljan, a Ka
izmuen kajanjem. Handa je izila iz sobe zatvorivi za sobom vrata.

onijeg
"elim da Kadifi kae da se ni na koji nain ne petlja u veeranji cirkus", rekao mu
je Modri.
"Nisi li joj to mogao poruiti i po Fazi 1 u?" Po izrazu njegova lica Ka je shvatio da
Modri ne zna tko je Fazil pa je dodao: "Po deku kojega si poslao po mene."
"Aha", sjeti se Modri. "Kadifa ga ne bi ozbiljno shvatila. Nikoga osim tebe ne bi
ozbiljno shvatila. Stvar e uzeti zaozbiljno jedino ako od tebe uje koliko sam u vezi s
ovom temom ozbiljan. Moda je ve i sama zakljuila da se ne treba otkriti. Pogotovo
ako je vidjela ove gadosti od reklama kojima se najavljuje njezina veeranja uloga..."
"Kad sam izlazio iz hotela, ona je ve poinjala s probama", odgovori Ka s
neskrivenim zadovoljstvom.
"Rei e joj da se ja tomu izriito protivim! Odluku da se otkrije nije donijela
slobodnom voljom, nego zato da bi mene spasila. Nagodila se s dravom koja je od
politikoga zatvorenika napravila taoca; sad vie nije duna drati se svoje rijei."
"Sve u joj to rei", odgovori Ka. "Samo, ne mogu znati kako e ona postupiti."
"Neu biti odgovoran za ono to e veeras uiniti - to mi eli rei, zar ne?" Ka je
utio. "Ako Kadifa veeras poe u kazalite, i ti e biti odgovoran, itekako
odgovoran, Konano, ti si nam smjestio nagodbu."
Otkako je doao u Kars, Kau je savjest po prvi put rekla da je u pravu i da moe biti
miran: zloinac se napokon i ponio kao zloinac, i to dokazao svojim zlim rijeima, a
njega to vie nije ni najmanje zbunjivalo. "U pravu si, uzeli su te za taoca", rekao je
da bi ga smirio, razmiljajui kako bi se trebao ponaati da ga ne razljuti prije nego
to se uspije izvui iz njegova skrovita.
"Predat e joj i ovo pismo", ree mu Modri pruivi mu kuvertu. "Moda nee
vjerovati ako joj samo ti prenese moju poruku." Ka uze kuvertu. "Ako se jednoga
dana uspije dokopati Frankfurta, nai e Hansa Han-sena i objaviti onaj proglas...
Zna i sam kolikoj su se opasnosti izloili oni koji su ga potpisali."
"Hou, naravno."
Na Modrom se vidjelo da nije zadovoljan, da nije postigao ono to je htio. Mnogo je
mirniji bio to jutro dok je u eliji ekao smaknue. A sad je svoj ivot drao u
vlastitim rukama i ba je zato bio toliko bijesan: ve je unaprijed znao da dane koji su
pred njim nee znati pretoiti ni u to drugo, osim u srdbu. Ka je kasno primijetio da
je i Modri svjestan toga njegovog zakljuka.

32.9
"Bio ovdje, bio u svojoj dragoj Europi, ti e uvijek ivjeti kao njihova kopija; uvijek
e biti podla kukavica!"
"Dovoljno mi je da budem sretan."
"Idi, hajde, nosi se!" viknu Modri. "I znaj ovo: oni koji trae samo sreu, nikada je ne
nadu!"

3 8.
Nismo vas htjeli raalostiti Prisilno gostovanje
KA je bio sretan to je umakao Modrom, ali im ga se rijeio, osjetio je da je veza koja
ga je s njim povezivala ravna prokletstvu. Bila je dublja od obine radoznalosti i
gaenja: jedva da je iziao iz njegove sobe, a ve je s kajanjem osjetio da e mu taj
ovjek nedostajati. Gledajui kako mu prilazi dobroudna i uvijek zamiljena Handa,
pomislio je koliko je ta djevojka nerazborita i glupavo naivna, ali mu je ponos i taj put
brzo splasnuo. Handa ga je, irom otvorenih oiju, zamolila da pozdravi Kadifu i da
joj kae kako uope nije vano hoe li se ona te veeri na televiziji (da, upravo tako,
rekla je na televiziji, a ne na pozornici) otkriti ili nee: ona e je uvijek voljeti.
Objasnila mu je i kojim putem treba krenuti kad izie iz zgrade kako ne bi privukao
tajnu policiju.
Ka je iz stana izletio u panici, ali kad je na prvom katu osjetio da mu dolazi pjesma,
sjeo je na prvu stepenicu ispred vrata zakrenih cipelama, iz depa izvukao biljenicu
i poeo pisati.
To je bila osamnaesta pjesma njegova karskog ciklusa; da je u biljekama nije
pojasnio, teko da bi itko pogodio kako je njome aludirao na razne osobe s kojima su
ga povezivale i ljubav i mrnja. Pred kraj osnovne kole, u koli za napredne uenike
na iliju, poznavao je razmaenoga sina jedne jako bogate i ambiciozne obitelji. Taj
je deko bio balkanski prvak u jahanju i toliko samostalan i samouvjeren da mu se
uvijek divio. U gimnaziji je pak upoznao mladia ija je majka, Bjeloruskinja, bila
kolska kolegica njegove majke. Odrastao je bez oca i bez brae i sestara, i ve se u
gimnaziji drogirao. Bio je blijede puti, i tajnovit; inilo se da ga ni za to nije briga, a
opet je, na neki svoj nain, sve znao. Konano, dok je sluio vojni rok u Tuzli,
drugovao je s nekim zgodnim, tihim i samodovoljnim momkom koji ga je uvijek
gnjavio grubim alama: kad bi ih.

33'
naprimjer, postrojili, istupio bi iz svoga reda i sakrio mu kapu. Sa svim tim ljudima
Kaa su povezivale i ljubav i mrnja. Rije koja je sjcdinjavala oba osjeaja,
"ljubomora", nametnula se i kao naslov pjesme; njome je sebi objanjavao zbrku u
svojoj glavi. Ipak, znao je da mu pjesma pokuava poruiti jo neto: nakon nekog
vremena due i glasovi tih djeaka nastanili su se u njemu.
Kad je iziao iz zgrade, nije mu bilo jasno gdje se tono nalazi, ali im se spustio
jednom nizbrdicom, shvatio je da je stigao do Halid-paine avenije. Ne, nije se mogao
suzdrati: okrenuo se i vratio do one iste zgrade da jo jednom vidi skrovite
Modroga.
Krenuo je prema hotelu. Zatitari nisu bili uz njega, bojao se. Pred opinskim
sjeditem pribliio mu se jedan civilni automobil; prednja vrata su se otvorila. Zastao
je.
"Gospodine Ka, ne bojte se, mi smo iz policije: uite, odbacit emo vas do hotela."
Dok je pokuavao shvatiti to bi mu bilo sigurnije (da ga policija otprati do hotela ili
da bude vien kako ulazi u njihov auto), otvorila su se i stranja vrata i pred njim se
naao ogroman ovjek. (Kao da ga je negdje ve vidio... Na koga ga podsjea?... Na
jednog dalekog amidu iz Istanbula? Tono, na amidu Mahmuda!) Snanim i grubim
udarcem koji nikako nije iao uz maloprijanju srdanost, amida ga gurnu u auto.
Dok je vozilo kretalo, jo ga je dvaput udario, akom u glavu. Ili ga je udario dok je
sjedao? Jako se bojao, u autu je bilo neobino mrano. Jedan sprijeda - ne amida
Mahmud, nego onaj do njega - psovao je koijaki. Dok je bio mali, u Ulici
pjesnikinje Nigar ivio je jedan ovjek: isto je tako psovao djecu kad bi lopta pobjegla
u njegovo dvorite.
Ka je utio; inilo mu se da je dijete. I auto je (sad mu je tek sinulo: civilna policija u
Karsu vozi Renaulte, a ovo je bio skupi i prostrani Chevrolet 56), ba kao da
zastrauje zloesto dijete, kruio po mranim karskim ulicama, sputao se i uspinjao, i
na koncu stao u nekom dvoritu. "Gledaj preda se!" rekli su mu. Uzeli su ga pod ruke
i poveli uza stube. Kad su se popeli. Ka je bio siguran da ljudi koji su ga doveli - ako
se broji i voza, bila su ih trojica - ne mogu biti islamisti. (Gdje bi isla-misti nali
takav auto?) Nisu bili ni iz MIT-a, jer MIT-ovci su - ili barem veina njih - bili uz
Sunaja. Jedna su se vrata otvorila, jedna zatvorila, i Ka se obreo pred prozorom
okrenutim na Ataturkovu aveniju, u jednoj od armenskih kua visoka stropa. U sobi je
ugledao crno-bijeli televizor, stol zatrpan prljavim tanjurima, naranama i novinama,
aparat za koji e kasnije doznati da slui za elektrookove, nekoliko voki-tokija,
pitolje,

snijeg
vaze, ogledala... Shvativi da je dospio u ruke specijalnog tima, nasmrt se prepao, ali
kad je na drugom kraju sobe ugledao Z. Dcmirkola (i on je njega gledao), laknulo mu
je: poznato lice, pa nek' je i ubojica!
Z. Demirkol igrao je dobrog policajca. Jako je alio to su Kaa doveli tako kako su ga
doveli. Ka je ispravno zakljuio da zlog policajca igra amida Mahmud, pa je svu
panju posvetio Z. Demirkolu i njegovim pitanjima.
"to to Sunaj smjera?"
Ka mu je iznio sve, do najnepotrebnijih sitnica - nije ispustio ak ni Kyda ni
panjolsku tragediju - zamotavi svaku informaciju to je ljepe znao i umio.
"Zato je pustio onog kretena Modrog?"
Zato da Kadifu natjera da se na pozornici, odnosno na televiziji otkrije, odgovorio mu
je Ka. Inspiracija ga je prevarila pa se pametnjakoviki posluio i ahovskim
terminom: bila je to malo prehrabra "rtva", rekao je. No, time je ujedno povuen
potez kojim se dirnulo u moral karskih islamista.
"Tko moe jamiti da e djevojka odrati rije?"
Ka mu je odgovorio da je Kadifa obeala pojaviti se na pozornici, ali i da nitko u to ne
moe biti siguran.
"Gdje se Modri sad skriva?" upita ga Z. Demirkol. Ka mu odgovori da o tome nita ne
zna.
Zato uza se nije imao zatitare kad su ga oni nali, i odakle se vraao?
"Iz veernje etnje", promumljao je Ka, a kad je ustrajao na tom odgovoru, Z.
Demirkol se, kao to je i oekivao, bez rijei povukao da bi njegovo mjesto zauzeo
amida Mahmud mrko ga odmjeravajui. I on je, kao i ovjek s prednjeg sjedala, znao
jako mnogo prostakih psovki. Njima je zakitio sve to je spomenuo: neovisno o tome
je li mu objanjavao na koji bi nain on rijeio neka politika pitanja (s nekim se
rjeenjima i Ka sloio), ili ga upuivao u najvanije dravne interese, ili mu samo
prijetio, psovke je prosipao poput djeteta koje svaki obrok, prije nego i pogleda o
emu se radi, bez razmiljanja okupa keapom.
"Sto ti misli postii time to skriva tog islamskog terorista, tog krvnika i iranskog
plaenika?" rekao mu je amida Mahmud. "Zna to e on napraviti s takvima kao to
si ti ako doe na vlast? Zna kako e udesiti takve liberalne mekuce i europska
potucala, jel' da zna?" Ka je bez oklijevanja odgovorio da zna, ali ga je amida
svejedno podsjetio kakvu su sudbinu doivjeli iranski demokrati i komunisti kad su
vlast preuzele mule: "U dupe su im nabijali dinamit pa ih dizali u zrak, kurve i pedere
strijeljali.

333
zabranili sve knjige osim vjerskih, a umiljenim intelektualcima kao to si ti prvo
skidali skalp, a onda pokupili njihove glupave zbirke i..." Tu je opet rekao nekoliko
nepristojnih rijei. Izgledao je kao da je sit svega: Kaa je ponovno pitao gdje se Modri
skriva i odakle se vraao kad su ga ulovili. Kad mu je Ka jo jednom ponudio svoj
bljutavi odgovor, amida mu je stavio lisice, ne skrivajui da mu ga je ve stvarno
dosta. "Sad pazi to u ti napraviti", rekao mu je te ga bez imalo srdbe nekoliko puta
oamario i udario akom u glavu.
Prouavajui kasnije Kaove biljeke, izdvojio sam pet vanih razloga koji pokazuju
da njega te batine nisu pretjerano raalostile; nadam se da mi itatelji nee zamjeriti
to u ih ovdje pobrojati bez imalo uljepava-nja.
i. Kaovo poimanje sree podrazumijevalo je da dobro i zlo koje mu je namijenila
sudbina moraju biti u ravnotei; stoga je batine doivio kao predujam za bijeg sa
Svilom u Frankfurt.
2. Kako je potjecao iz uglednih krugova, ispravno je pretpostavio da bi ga porijeklo
sad moglo zatititi: takve kao to je on specijalni tim sigurno tretira drugaije nego
karske probisvijete i bijednike. Nee ga nasmrt pretui; ne bi im bilo ni od kakve
koristi da ga obiljee oiljcima koji nikada nee zacijeljeti ili da od njega naprave
svoga vjeitog neprijatelja.
3. Jednako je tako ispravno zakljuio i da e zbog batina Svila prema njemu biti jo
paljivija.
4. Dok je dva dana prije, u utorak predveer, u policijskoj postaji gledao krvavo lice
isprebijanog Muhtara, doao je do glupog zakljuka da policijske batine ovjeka
mogu proistiti od krivnje za trule vlastite zemlje.
5. Ponosio se svojom ulogom: dosljedno je igrao politikog kanjenika i unato
batinama isljednicima nije odao gdje se skriva njegov tienik.
Dvadeset godina ranije ovaj posljednji razlog inio bi mu se mnogo suvislijim; ta
vrsta ponosa sad ve poodavno nije bila u modi pa ga se i sam pomalo stidio. Iz nosa
mu je curila krv; njezin slani okus na usnama vratio ga je u djetinjstvo. Kad mu je
zadnji put nos krvario? Dok su amida Mahmud i ostali, ostavivi ga samog u
polumranom kutu, zbijali redove pred televizorom, Ka je brojao nezgode svoga nosa
jo od djetinjstva: sjetio se prozora u koje ga je toliko puta priklijetio, lopti u lice i
udarca

onijeg
koji je dobio za jedne svae u vojsci. Poelo sa mraiti: Z. Dcmirkol i njegovi drugovi
smjestili su se pred televizor i gledali Mariannu, a Ka je, okrvavljena nosa, premlaen
i ponien, sjedio u kutu poput zaboravljena djeteta, i bio zadovoljan. Bojao se dodue
da bi ga mogli i pretraiti i otkriti pismo koje mu je Modri dao za Kadifu. Zajedno s
ostalima, bez rijei i s kajanjem, dugo je gledao Mariannu, razmiljajui kako je sad
gledaju i gospodin Turgut i njegove keri.
Kad su poele reklame, Z. Demirkol je ustao, uzeo sa stola onaj aparat, pokazao ga
Kau i pitao ga zna li emu slui, a zatim nakratko zautio, poput oca koji djetetu
prijeti ibom.
"Hoe da ti kaem zato volim Mariannu?" pitao ga je kad se serija nastavila. "Zato
to zna to eli. A vi intelektualci - vi nemate pojma to zapravo hoete: muka mi je
od vas! Kaete demokracija, a onda suraujete sa erijatijama. Priate o ljudskim
pravima, a nagaate se s teroristima i ubojicama... S jedne strane priate o Europi, s
druge se ulizujete islam i-stima... Kaete feminizam, a podravate ovjeka koji ene
pokriva. Kad naleti na kakav problem, ne zna ga rijeiti po vlastitome stavu i
savjesti, nego nagaa kako bi Europljanin postupio, pa njega oponaa. Ali ne moe
ti biti kao Europljani! Zna to bi oni sad uinili? Ako Hans Han-sen objavi onaj va
glupavi proglas, Europljani e ga uzeti zaozbiljno pa e nam u Kars poslati kakvu
delegaciju. Zna to e ona prvo uiniti? Prvo e estitati vojsci i zahvaliti nam to
vlast nismo prepustili islamistima! Ali, jasno, im se dokopaju svoje Europe, pljuvat
e po nama i govoriti kako kod nas nema demokracije, pederi podmukli... A vi -vi em
se alite na vojsku, em se skrivate iza nje kad islamisti izvuku noeve. Ali ti si sveto
ve i sam uvidio: zato te neu muiti."
Ka je shvatio da je opet red na "dobroti"; uskoro e ga pustiti i kraj Marianne
odgledat e s gospodinom Turgutotn i njegovim kerima.
"Ali prije nego to te poaljem u hotel k tvojoj dragoj, htio bih ti povjeriti jo nekoliko
informacija o ubojici i teroristu kojega titi i za kojega radi; samo onako, da zna na
emu si", ree Z. Demirkol. "Aha, da, prije svega: u ovu pisarnicu nikad nisi dolazio,
jel' jasno? Mi emo je ionako za nekih sat vremena isprazniti. Novo sjedite bit e
nam najvii kat kole za imame i hatibe. Ondje emo te ekati. Moda se sjeti gdje
se skriva Modri i kamo si se veeras 'etao', pa to poeli i s nama podijeliti. A sad da
se vratimo tvom zgodnom, modrookom junaku: Sunaj ti je jo na poetku rekao da je
on ubio onog spikera ptijeg mozga koji je vrijeao Naeg Poslanika, a zna i da je on
potezao konce oko ubojstva direktora Instituta kojemu si i sam imao prilike svjedoiti.
Ali ima jo jedna stvar

335
koju ti nisu rekli - bit e da ti nisu htjeli slomiti srce - mada su je MIT--ove pelice
dokumentirale do najsitnijih pojedinosti... A mi smo mislili da bi bilo dobro da i to
dozna."
Sad smo doli do toke na koju e se Ka tijekom sljedee etiri godine, vrtei unatrag
traku svoga ivota, svaki put vratiti sa eljom "da je bar bilo drugaije"...
"Gospoica Svila s kojom planira pobjei u Frankfurt svojedobno je Ijubovala i s
Modrim", rekao je tad Z. Demirkol njenim glasom. "Prema ovom dosjeu preda
mnom, njihova je veza poela prije etiri godine. U to je vrijeme gospoica Svila bila
ena gospodina Muhtara, onoga koji je prije dva dana povukao kandidaturu za
predsjednika opine. Taj nepa-metni bivi ljeviar i - oprosti mi na izrazu - pjesnik.
Modroga je u svoju kuu primao najsrdanije to je mogao; nadao se da e mu on
pomoi oko organiziranja karske islamistike mladei, ali, naalost, pojma nije imao
to mu se zbivalo iza leda: dok je on dane provodio u trgovini, meu elektrinim
peima, u njegovu domu Modri i Svila proivljavali su strastvenu vezu."
"Te su rijei unaprijed pripremljene, taj ovjek mi lae", mislio je Ka.
"Prva osoba koja je primijetila tu tajnu vezu - ukoliko, naravno, ne raunamo MITovu slubu za prislukivanje - bila je gospoica Kadifa. U to doba Svilin i Muhtarov
brak ve je dobrano bio u krizi. Kadifin dolazak na studij Svila je iskoristila kao
izgovor, ostavila Muhtara i poela stanovati sa sestrom. Modri je i dalje dolazio u
grad radi 'organiziranja mladih islamista', i nastavio odsjedati kod Muhtara, svoga
velikog tovatelja, a kad bi Kadifa otila u kolu, hitao je u sestrinski stan na sastanke
sa Svilom. Trajalo je to tako sve dok u grad nije stigao i gospodin Turgut pa su se i on
i njegove keri smjestili u Hotelu Snjena palaa. Nakon toga sestrino mjesto preuzela
je Kadifa, mlada pokrivena buntovnica. Imamo, meutim, dokaze da je na modrooki
Casanova imao i prijelazno razdoblje: jedno je vrijeme veoma uspjeno opsluivao
obje sestre."
Ka je upregnuo svu svoju snagu da vlane oi izmakne pogledu Z. De-mirkola; tek je
tad primijetio da s mjesta na kojemu je sjedio moe vidjeti sve tune i drhtave uline
svjetiljke uzdu itave Ataturkove avenije.
"Sve ovo govorim samo zato da bih ti pokazao da e te tvoje meko srce upropastiti, i
da uvidi koliko je glupo to pred nama skriva brlog toga zvjerskog ubojice", pojasni
mu Z. Demirkol. Sto je bio okrutniji, i on je, kao i svi specijalni agenti, bivao sve
rjeitiji. "Nemoj misliti da sam te htio raalostiti, to nikako. Ali kad krene odavde,
moda e misliti da ovo to sam ti rekao nije plod truda tajne slube koja svojim
mikrofonima ve

omjeg
vie od etrdeset godina pokriva itav grad: moda e pomisliti da sam sve to
izmislio. Moda e te i gospoica Svila uspjeti razuvjeriti: ta oboma vam je stalo da
san o srei u Frankfurtu sauvate neokaljanim... Mekoga si srca i znam da ti je teko,
ali dopusti da ti otklonim sumnje: proitat u ti tek nekoliko uvjerljivih isjeaka iz
ljubavnih telefonskih razgovora. Tako emo odati priznanje i silnom troku nae
drave koja financira prislukivanja i daktilografima koji su ih sve marljivo
pretipkali..."
"E, pa krenimo: 'Dragi, najdrai, dan bez tebe dan je bez ivota!', rekla je, primjerice,
gospoica Svila jednog toplog ljetnog dana, 16. kolovoza prije etiri godine, moda i
za njihova prvog rastanka... Dva mjeseca kasnije Modri je ponovno stigao u grad radi
konferencije pod naslovom 'Islam i pokrivanje'; u samo jednom danu osam ju je puta
nazvao iz raznih bakalnica i ajana da bi jedno drugom ponovili koliko se vole.
Nakon dva mjeseca, kad je planirala, ali se nije mogla odluiti na bijeg s njim, rekla
mu je ovako: 'Samo se jednom u ivotu ljubi, a moja si ljubav ti'. Drugom prigodom,
valjda ljubomorna na njegovu enu Merzuku koja ga je ekala u Istanbulu, objanjava
mu kako ne moe s njim spavati dok joj je otac u hotelu. 1 - eer na kraju: u zadnja
dva dana uli su se jo tri puta. Moda su i danas razgovarali. Jo nemamo ispis tih
posljednjih razgovora, ali nije ni vano: pitat e ti Svilu to je bilo na redu. Ispriavam se, doista se ispriavam: vidim da ti je i ovoliko bilo previe, neemo nastaviti.
Ne plaite, molim vas, nek' vam moji prijatelji skinu lisice pa se lijepo umijte, i neka
vas, ako hoete, odvezu do hotela."

39Pla u dvoje i njegove drai

Ka i Svila u hotelu
KA se htio vratiti pjeice. Oprao je krv to mu se iz nosa spustila niz usne i bradu, i
nekoliko puta punim dlanovima zapljusnuo lice; sa svojim domainima, razbojnicima
i ubojicama, oprostio se s "allahemanet" kao da naputa kakvo ugodno druenje na
koje je doao svojom voljom, i krenuo polumranom Ataturkovom avenijom,
krivudajui i zanosei se poput pijanca; nakon to je, skrenuvi nesvjesno u Halidpainu aveniju, uo kako iz malene galanterije ponovno svira "Roberta" Peppina di
Caprija, zaplakao je ridajui. Tad je, eto, ponovno sreo onoga mravog, simpatinog
seljaka kojega je upoznao tri dana prije, svoga suputnika u autobusu od Erzuruma do
Karsa kojemu je zaspavi spuznuo na grudi. Dok je cijeli Kars jo uvijek gledao
Mariannu, on je prvo na Halid-pai-noj aveniji naletio na gospodina Muzafera,
odvjetnika, a kad je zatim skrenuo u Aveniju Ka/.ima Karabekira, naiao je i na
vlasnika autobusne agencije i njegova starog prijatelja koje je upoznao za prvog
posjeta tekiji ejha Saadetina. Iz njihovih je pogleda vidio da mu suze jo nisu stale. U
zadnjih nekoliko dana nebrojeno je puta proao kraj zaleenih izloga, dupkom punih
ajana, fotografskih radnji s ocvalim dahom nekadanjih sretnih dana, ulinih
svjetiljaka, bakalnica s kolutima sira kaara u vitrinama i tajnih policajaca na uglu
Karabekirove i Crnogorske avenije; ako ih sad i nije vidio, znao je da su ondje.
Pred ulazom u hotel sreo je dvojicu uvara i smirio ih rekavi da je sve u redu. Odmah
se povukao u sobu nastojei da ga nitko ne vidi. Bacio se na krevet; nije mogao
suspregnuti jecaje. Dugo je plakao. A onda je pla stao, sam od sebe. Oslukivao je
grad; nakon minute-dvije, koje su mu se, kao i ekanja u djetinjstvu, uinile beskrajno
dugim, netko je pokucao: bila je Svila. Mali s recepcije rekao joj je da je Ka nekako
udan pa je

Snijeg
odmah doletjela. To je rekla, upalila nonu svjetiljku, pogledala ga u lice, zgranula se
i zautjela. Dugo su utjeli.
"Saznao sam za tvoju vezu s Modrim", apnu Ka.
"On ti je rekao?"
Ka ugasi svjetiljku. "Oteli su me Z. Demirkol i njegovi prijatelji", pro-apue. "Ve
vam etiri godine prislukuju telefon." Ponovno legne. "Da barem mogu umrijeti",
ree, i zaplae.
Svilina ruka pogladi ga po kosi i to ga jo vie rasplae. Kakav sam ja gubitnik,
pomisli. Utjei ga misao da ionako nikada nije bio sretan. Niti e ikada biti. Svila se
spusti kraj njega na krevet i zagrli ga. Neko su vrijeme zajedno plakali i to ih je jo
vie povezalo.
U mraku sobe Svila je, odgovarajui na Kaova pitanja, ispriala svoju priu. Rekla je
da je sve to Muhtarova krivnja: ne samo da je Modroga pozvao u Kars i smjestio ga u
njihovu kuu, nego je od tog islamista koji mu je bio idol traio da potvrdi kako je
njegova ena divno stvorenje. Osim toga, Muhtar se u to vrijeme prema njoj jako
runo ponaao: nju je krivio to nisu imali dijete. Sigurno je i Ka uvidio koliko je
Modri vjet na rijeima, da se i ne spominju svi ostali aduti na koje bi pala svaka, a
pogotovo nesretna ena. Kad je njihova veza poela, Svila se svim silama opirala
nastojei da ne upadne u nevolje. Prvo samo zato da Muhtar ne bi neto primijetio, jer
- jo uvijek ga je voljela i nije ga htjela povrijediti. A kasnije, kako se ljubav
rasplamsavala, i zato jer se bojala da se iz te ljubavi nee znati izvui. Modri je bio
daleko nadmoniji od Muhtara. to je ono to ga je u poetku inilo toliko privlanim;
sluajui svoga mua kako lupeta o politikim temama, propadala je u zemlju od
srama. ak i kad Modri nije bio u Karsu, jadni ga je Muhtar neprestano hvalio,
govorio kako bi trebao ee dolaziti i korio Svilu to se prema Modrom ne ponaa
dovoljno srdano, pa ak ni pristojno. Muhtar nije shvatio o emu se radi ni kad ga je
ostavila i poela ivjeti s Kadifom, i ukoliko mu Z. Demirkol ili njemu slini u
meuvremenu nisu dali kakav mig. bit e da jo ni danas nita ne sluti. Nije on kao
Kadifa: ta ih je mudrica proitala im je stigla u Kars. Zna Svila da se ona pokrivenim
djevojkama pridruila samo zato da bi mogla biti to blie Modrom. A budui da jo
od djetinjstva zna i koliko joj je njezina sestrica zavidna, od prvoga je trena bila
svjesna da je i ona bacila oko na Modroga. Vidjela je da ni Modri prema Kadifi nije
ravnoduan: tako se, eto, njezina ljubav poela topiti. Ukoliko se njih dvoje spetljaju,
mislila je, i ona e se okoristiti jer e se tako rijeiti Modrog. A onda joj se jo i otac
doselio u Kars, to je bio dodatan izgovor da svoga nevjernog ljubavnika dri na
distanci. Njezina

339
je pria vezu s Modrim uvjerljivo sputala na grijeh iz prolosti, i moda bi joj Ka i
povjerovao da se u jednom trenu nije previe zanijela i izlanula kako "Modri Kadifu
zapravo nikada nije volio: on je jo uvijek zaljubljen u mene!" Nakon te reenice koju
nikako nije elio uti, pitao ju je to sad misli o tom "bijedniku": odgovorila mu je da
o tome vie ne eli razgovarati i da im ta pogreka iz prolosti ne smije biti prepreka
za kovanje planova o sretnoj frankfurtskoj budunosti. Ka se tad sjetio da je Svila i
ovih dana razgovarala s Modrim, to je ona spremno zanijekala: dovoljno je znala o
politikim spletkama pa je odmah dodala kako je Modri nije ni mogao zvati jer bi
tako odao svoje skrovite. "Nikada mi neemo hiti sretni", odgovorio je nato Ka. "Ne,
otii emo u Frankfurt i bit emo sretni!" usprotivila se Svila i zagrlila ga. Prema
Svilinim rijeima, Ka joj je tada povjerovao, a zatim ponovno zaplakao.
Ona ga je jo vre zagrlila pa su opet zajedno plakali. Ka e kasnije zapisati da je
Svila moda tek tada otkrila kako zajedniki pla, zajedniko lutanje podrujem
neodlunosti izmeu poraza i novoga ivota, ovjeku moe biti koliko bolno, toliko i
ugodno. On je pak tad osjeao kako je sve vie i vie voli. S jedne ju je strane grlio to
je jae mogao i plakao, a s druge je smiljao kako dalje, i instinktivno oslukivao
glasove iz hotela i s ulice. Ve je bilo blizu est sati: sutranji broj Novosti
graninoga grada ve je bio otisnut, ralice su krenule u odluan proboj prema
Sarikamiu, a Funda Eser se, ne skrivajui svoj arm, skupa s Kadifom vojnim kamionom odvezla do Narodnog kazalita gdje su nale Sunaja i otpoele s probama.
Tek nakon pola sata Ka je Svili uspio rei da za Kadifu ima poruku od Modrog. U
meuvremenu su leali i plakali; Ka se bojao da e ponovno voditi ljubav, ali se to
nije dogodilo: sputavali su ih strah, neodlunost i ljubomora. Poeo ju je propitivati
kad se zadnji put vidjela s Modrim i spopadati je veoma nespretnim optubama da se
ona s Modrim jo uvijek potajno nalazi i dogovara i svaki dan vodi ljubav. Ka e se
kasnije sjeati da je Svila, odgovarajui na njegov napad, u poetku odgovarala
srdbom, uvrijeena to joj ne vjeruje, a kad je shvatila da su u njegovim rijeima
osjeaji nadglasali zdrav razum, uvrijeenost je zamijenila njenou; on je pak iz
toga razgovora izvukao dvostruku korist: uivao je i u njezinoj njenosti, i u svojoj
grubosti. Tijekom sljedee etiri godine mnogo e mu vremena protei u kajanju i
samooptuivanju; sam e sebi priznati da je itavoga ivota svoje grube ispade (koji
su uvijek ostajali na rijeima) koristio samo kao sredstvo kojim je mjerio koliko ga
sugovornik voli. Dok je Svilu izazivao tvrdnjama da jo uvijek voli Modroga i da je
zapravo Modri

snijeg
onaj kojega eli, nije ga zanimalo to e mu odgovoriti: elio je doznati do koje je
mjere sposobna biti strpljiva i paljiva prema njemu.
"Sad me ovim pitanjima kanjava to sam nekada bila u vezi s Modrim", rekla je
Svila.
"Mene treba samo zato da bi njega zaboravila", odgovorio joj je Ka, i uplaio se
vidjevi na njezinu licu da je to istina; jedva se suzdrao da ne zaplae. Moda je bio
snaan i zato to se ve naplakao. "Modri je KadiH poslao poruku iz svoga skrovita",
rekao je. "Nareuje joj da pogazi obeanje, da ne nastupi i ne otkrije se. Jako je
odluan."
"Bolje da joj to ne kaemo", odgovori Svila.
"Zato?"
"Ako Kadifa pogazi rije, mi emo izgubiti Sunajevu zatitu. Ni za Ka-difu to ne bi
bilo dobro. Jer, htjela bih je odvojiti od Modroga."
"Ne", ree Ka. "Htjela bi ih zavaditi." Vidio je da ga ljubomora u Svili-nim oima
samo naruuje, ali se svejedno nije mogao suzdrati.
"Ja sam svoje raune s Modrim odavna poravnala."
Pomislio je da grubost tih njezinih rijei nije iskrena. Ali se suzdrao i to joj nije
rekao. A onda se u trenu zatekao kako. zagledan kroz prozor, i to izgovara. I jo se
vie rastuio uvidjevi da je nakon ljubomornih i srditih ispada krenuo i u napad na
samoga sebe. Dolo mu je da zaplae, ali se zavarao oekujui nastavak Svilina
odgovora.
"Tono, jedno sam ga vrijeme jako voljela", ree Svila. "Sad je to uglavnom prolo,
sad sam dobro. Sve to bih htjela, jest otii s tobom u Frankfurt."
"Kako si ga to jako voljela?"
"Jako sam ga voljela", odgovorila je Svila i odluno uutjela.
"Objasni mi kako si ga to jako voljela." Iako je izgubio hladnokrvnost, osjetio je da je
Svila neodluna: eljela je i rei istinu, i utjeiti ga; htjela je i podijeliti svoju ljubavnu
patnju, i raalostiti ga onoliko koliko je to i zasluio.
"Voljela sam ga vie nego ikoga dotad", odgovorila je i skrenula pogled.
"Moda j zato to nikada i nisi upoznala nikoga osim Muhtara", rekao je Ka i
pregrizao jezik. Ne samo zato to ju je povrijedio, nego i zato to je slutio da e njezin
odgovor biti jo bolniji.
"A moda kao turska djevojka nisam imala ni prilike pretjerano se druiti s
mukarcima. Ali ti si neto drugo: u Europi si sigurno upoznao jako mnogo slobodnih
djevojaka. Neu te pitati ni za jednu od njih. Rei u

34i
ti samo ovo: pretpostavljam da su te te djevojke nauile kako s novim ljubavima
zaboraviti i preboljeti staru."
"Ja sam Turin", odgovori Ka.
"Reenica 'Ja sam Turin' izgovara se najee kao isprika ili izgovor za krivnje i
grijehe."
"Zato u se vratiti u Frankfurt", ree Ka neuvjerljivo.
"A ja u poi s tobom i bit emo sretni."
"Nada se da e u Frankfurtu zaboraviti Modroga, zato eli poi sa mnom."
"Kad doemo u Frankfurt, nee mi trebati dugo da se u tebe zaljubim. Ja nisam kao ti:
nisu mi dovoljna dva dana da se zaljubim. Ako bude strpljiv i ne slomi me svojom
turskom ljubomorom, jako u te voljeti."
"Ali sad me ne voli", ree Ka. "Jo uvijek voli Modroga. Sto ga to ini tako
posebnim?"
"Drago mi je to to eli doznati, ali - strah me je kako e reagirati ako ti kaem."
"Ne boj se", ree Ka ne vjerujui vlastitim uima. "Jako te volim."
"Pa dobro: ja u ionako moi ivjeti jedino s onim tko me i nakon ovoga to u sad
rei bude mogao voljeti." Malo je poutjela, a onda pogled maknula s Kaa i okrenula
se snijegom pokrivenoj ulici. "Modri je jako njean, jako zanesen i plemenit", ree
toplim glasom. "Nikome ne eli zlo. Jednom je prilikom itavu no proplakao zbog
dvoje tenadi kojima su ubili majku. Vjeruj mi, nikome nije slian."
"Nije li on ubojica?" javi se Ka s ruba oaja.
"Svatko tko ga poznaje i deset puta manje od mene, shvatio bi koliko je to tvoje
pitanje glupo i smijao bi ti se. Ah, nikoga on ne bi mogao ubiti... On je dijete. I ba
kao dijete uiva u igrama i sanjarijama, voli oponaati i priati prie iz ahname i
Mesnevije: kao da u njemu ive na stotine ljudi! Siguran je u sebe, pametan, odluan i
vrlo snaan; a opet, i jako zabavan, i... Ali, duo, jako mi je ao, nemoj plakati: hajde,
dosta je bilo plakanja, molim te..."
Prestao je plakati samo na tren, dovoljan da joj kae kako vie ne vjeruje da e u
Frankfurt moi otii zajedno. Sobom je zavladala teka tiina, povremeno presijecana
Kaovim jecajima. Legao je na krevet, leda okrenuo prozoru i skutrio se poput djeteta.
I ona je legla uz njega, i zagrlila ga s leda.
Ka joj je prvo htio rei "Pusti me!" a onda je apnuo: "Zagrli me jo jae..."

Snijeg
Jastuk natopljen suzama hladio mu je obraz; to mu se svidjelo. Ugodan mu je bio i
Svilin zagrljaj. Zaspao je.
Kad su se probudili, bilo je sedam sati: oboje su ponovno vjerovali u sreu. Nisu se
mogli pogledati u lice, ali su oboje traili izgovor za novo zbliavanje. "Pusti, duo,
pusti sve to", rekla je Svila.
Ka nije znao je li to trebao biti znak oaja ili nade da e se sve iz prolosti jednom
zaboraviti. Vidio je da se ona sprema otii iz sobe. Jako je dobro znao da, ako se u
Frankfurt vrati bez nje, vie nee biti sposoban ponovno zakoraiti u svoju tunu
svakodnevicu. "Nemoj ii, sjedi jo malo", ree sa strahom. Nakon udne i
uznemirujue tiine ponovno su se zagrlili. "Boe, moj Boe, to li e biti?" ree Ka.
"Sve e biti dobro", odgovori mu ona. "Vjeruj mi!" Osjeao je da e se iz te more
izvui samo ako joj bude vjerovao poput djeteta. "Doi da ti pokaem stvari koje u
spakirati za Frankfurt!" ree Svila. Izlazak iz sobe dobro mu je doao. Svilinu ruku
koju je drao dok su silazili stubitem pustio je pred vratima stana gospodina Turguta,
ali je bio ponosan to su kroz predvorje proli kao "par". Otili su pravo u Svilinu
sobu. Iz ladice je izvukla ledeno-plavi pulover koji u Karsu nikada nije odjenula,
rairila ga i pokupila kuglice naftalina, stala pred zrcalo i prislonila ga na sebe.
"Ocijeni ga", rekao je Ka.
Kad je svukla iroki, vuneni pulover koji je imala na sebi i na bluzu odjenula ovaj
uski, Ka se ponovno zadivio njezinoj ljepoti. "Hoe li me voljeti do kraja ivota?"
upita je Ka. "Hou."
"Sad obuci onu haljinu koju si smjela nositi samo po kui." Svila otvori ormar, haljinu
skine s vjealice, izvadi vreicu naftalina, paljivo je raskopa i pone odijevati.
"Volim kad me tako gleda", ree uhvativi Kaov pogled u zrcalu. Gledao je njezina
lijepa, duga lea i ono izazovno mjesto na kojemu se kosa prorjeduje, i liniju
kraljenice, i jamice na ramenima kad je rukama pokupila kosu i podigla je kao da
pozira. Bio je i zadivljen i ljubomoran, i sretan i nesretan.
"Oho, to znai ta haljina?" ude u sobu gospodin Turgut. "Na koji se bal spremamo?"
Ali na licu mu nije bilo ni traga radosti. Ka si je to protumaio oinskom ljubomorom:
obradovao se.

343
"Otkako je Kadifa otila, reklame na televiziji postale su jo strasnije", ree gospodin
Turgut. "Ako nastupi, jako e pogrijeiti."
"Tata, hoete li i meni objasniti zato ne elite da se Kadifa otkrije?" Preli su u salon
do televizora. Na ekranu se pojavio spiker i objavio kako e "veeranji izravni
prijenos staviti toku na tragediju koja je godinama sputavala na drutveni i duhovni
ivot: veeranja predstava Karslije e spasiti od vjerskih predrasuda i otvoriti nam
put k modernom ivotu i jednakosti mukaraca i ena". Veeras se Karslije nemaju
ega bojati jer e se za njihovu sigurnost pobrinuti policija i aktualna vlast. Osim toga,
ulaz e biti besplatan. Zatim se na ekranu ukazao gospodin Kasim, pomonik efa
policije. Reportaa s njim bila je oigledno snimljena unaprijed. Nije bio raupan kao
za revolucionarne noi: kosa mu je sad bila uredno zaeljana, koulja izglaana,
kravata na svome mjestu. Nakon to je Karslijama ponovio da na veeranji kulturni
spektakl mogu doi bez straha, rekao je da su uenici vjerske kole ve bili u
policijskoj postaji gdje su obeali da e se veeras lijepo ponaati i pljeskati samo kad
to predstava bude zahtijevala, kako se i pristoji graanima Europe i ostalih
civiliziranih zemalja. Veeras se nee tolerirati nikakve ispade, nepriline ale ili
komentare, dodao je. Karslije su batinici tisuljetne kulture i znaju kakvo ponaanje
dolikuje kazalitu. S tim je rijeima nestao.
Tad se vratio spiker, rekao rije-dvije o predstavi te dodao kako se glavni glumac
Sunaj Zaim godinama pripremao za taj komad. Na ekranu su se vrtjeli zguvani
plakati jakobinskih predstava u kojima je Sunaj igrao Napoleona, Robespierrea i
Lenjina, Sunajeve crno-bijele fotografije (kako je Funda bila mrava nekada!) i razne
druge kazaline uspomene za koje je Ka pomislio da ih glumaki par nosi za sobom u
kovegu (stare ulaznice i programi, novinski isjeci iz vremena kad se Sunaj spremao
igrati Ataturka i bolni prizori iz anadolskih kavana). Dokumentarac je bio dosadan
kao da ga je snimila neka od turskih dravnih televizija, ali jedna Sunajeva fotografija
koja se poesto pojavljivala i oigledno bila novijega postanka uvjerljivo je
podsjeala na diktatore iz zemalja sovjetskog bloka, ili iz Afrike i s Bliskog istoka.
Stanovnici Karsa taj su dokumentarac gledali jo od jutra pa su ve povjerovali da je
njihovu gradu mir donio Sunaj: ve je postao jedan od njih, "graanin od povjerenja"
koji im je pomogao da ponu vjerovati kako se jo uvijek smiju nadati svjetlijoj
budunosti. Osamdeset godina prije, kad su se osmanlijska i ruska vojska povukle iz
Karsa prepustivi grad turskim i armenskim pokoljima, Turci su proglasili dravu i
nad gradom razvili barjak, znak svoje nezavisnosti. Sad se na ekranu zavijorio isti taj
barjak, flekav i pun rupa od moljaca

Snijeg
(nitko nije znao odakle su ga izvukli). Ugledavi ga, gospodin Turgut skoi kao da ga
je netko ubo:
"Taj je ovjek lud! Sve e nas upropastiti. Kadifa mora odustati, ovoga trena!"
"Tono, mora odustati", odgovori Svila. "Ali ako joj kaemo da ste joj to vi naredili,
ona e se - ta poznajete je, tata - otkriti iz inata."
"Pa to emo?"
"Neka Ka odmah ode u kazalite i nagovori je da ne izlazi na pozornicu!" ree Svila i
okrene se Kau, uzvinutih obrva.
Ka ve dugo nije gledao televiziju nego Svilu, ali ga je takva promjena plana potpuno
iznenadila: zbunio se i prepao.
"Ako se eli otkriti, moe se otkriti i kod kue, kad se stvari primire", ree gospodin
Turgut Kau. "Sunaj nam veeras opet priprema nekakav uas, u to nema sumnje.
Zato sam nasjeo na lundino nagovaranje, zato sam Kadifu predao tim luacima?..."
"Ka e otii u kazalite i razgovarati s Kadifom, tata."
"Do Kadifc sad samo vi moete doi, vi ste jedini kome Sunaj vjeruje. A to vam je s
nosiem?"
"Pao sam na ledu", odgovori Ka kao da je neto skrivio.
"I elo ste udarili, vidim, i elo vam je pomodrjelo."
"itav je dan hodao po gradu", ree Svila.
"Kadifu povucite u kakav zapeak tako da vas Sunaj ne primijeti...", ree gospodin
Turgut. "Nemojte joj ni sluajno rei da smo vas mi na to nagovorili, i pazite da ona
ne kae Sunaju to ste joj rekli. Neka sa Sunajem ne raspravlja, neka izmisli kakvu
ispriku. Nek' mu kae: 'Bolesna sam', da, to bi bilo najbolje; moe jo dodati: "Otkrit
u se sutra, kod kue'. Nek' mu tako obea. Kaite joj da je svi mi jako volimo.
Kadifa, srce moje."
U oima su mu se vrtjele suze.
"Tata, mogu li s Kaom malo nasamo porazgovarati?" ree Svila i povue Kaa do
stola. Zahida je ve prostrla stoinjak i postavila trpezu: nedostajala je samo veera.
Sjeli su za jedan kraj.
"Reci Kadifi da joj je Modri to poruio zato to je u opasnosti, kai joj da je u
kripcu."
"Prvo mi objasni zato si promijenila miljenje", odgovori Ka.
"Ah, dragi, nema me zato sumnjiiti, samo sam ocu dala za pravo, eto, samo toliko.
Sad se i meni ini da nam je veeras najvanije zatititi Kadifu."
"Nije tako", odgovori Ka oprezno, "neto te je drugo natjeralo da promijeni
miljenje".

345
"Nemamo se ega bojati. Ako e se Kadifa otkriti, moe se otkriti i kasnije, kod
kue."
"Ako se veeras ne otkrije, kod kue - tu, pred ocem - tu se nikada nee otkriti. To i
sama zna."
"Najvanije je da mi se sestra kui vrati zdrava i iva."
"Bojim se", ree Ka. "Bojim se da mi neto skriva."
"Dragi, nema niega takvog. Jako te volim. Ako me eli, poi u s tobom u
Frankfurt. Kad bude vidio koliko sam te zavoljela, zaboravit e sve ove dane. I
voljet e me, i vjerovati mi."
Ruku je spustila na Kaovu, vlanu i toplu. Gledao je Svilin odraz u zrcalu ponad
bifea; njezina izazovna leda zakrivena samo tankim naramenicama barunaste haljine
ostavila su ga bez rijei. Nije mogao vjerovati da su njegove oi tako blizu njezinim
prelijepim, krupnim oima.
"Kao da sam siguran da e se dogoditi neto strano", ree potom.
"Zato?"
"Zato to sam jako sretan. U Karsu sam napisao osamnaest pjesama, jo uvijek ne
znam kako mi je to uspjelo. Ako napiem jo jednu, imat u cijelu zbirku, zbirku koja
se sastavila sama od sebe. Vjerujem i da ti eli poi sa mnom i osjeam da me
oekuje jo vea srea. Opasno je biti ovako sretan, siguran sam da se sprema neto
uasno."
"to to?"
"im ja izidem odavde i krenem u kazalite, ti e se nai s Modrim."
"Hajde, kakve su sad to gluposti?" odgovori Svila. "Ne znam ak ni gdje se skriva."
"Mene su prebili zato to nisam htio odati njegovo skrovite."
"I nemoj odati", smrknu se Svila. "A kasnije e vidjeti koliko je tvoj strah bio
besmislen."
"E-e, to je sad, zar niste krenuli Kadifi?" ree gospodin Turgut. "Predstava poinje za
sat i petnaest minuta. Na televiziji kau i da e se ceste svakoga trena otvoriti."
"Ne elim ii u kazalite, ne elim izii odavde", proaputa Ka.
"Vjeruj mi, iz ovoga grada neemo moi otii ako Kadifa bude nesretna", ree Svila.
"U tom sluaju ni mi ne bismo mogli biti sretni. Ako nita drugo, otii i pokuaj s
njom razgovarati, barem e nam savjest biti mirna."
"Kad mi je prije sat i pol Fazil donio poruku od Modroga, nagovarala si me da ne
izlazim iz hotela."
"Kako ti mogu dokazati da neu izii iz hotela kad ode, reci brzo", upita ga Svila.

snijeg
Ka se nasmijei. "Poi e sa mnom u moju sobu, zakljuat u te. Uzet u klju sa
sobom; vratit u se za pola sata."
"Moe", odgovori ona radosno i ustane. "Tata, idem u svoju sobu na nekih pola sata, a
Ka e, ne brinite, odmah poi razgovarati s Kadifom... Budite tu, nemojte ustajati;
gore moram na brzinu dovriti jedan posli."
"Hajdete, nek' vam je Allah na pomoi", odgovori gospodin Turgut preplaenim
glasom.
Svila uze Kaovu ruku i provede ga kroz predvorje i uza stube.
"Vidio nas je Davit", ree Ka. "to e pomisliti?"
"Koga briga?" nasmije se Svila. Gore je iz Kaove ruke uzela klju, otkljuala sobu i
ula. U sobi se jo uvijek osjeao daak njihove ljubavne noi. "Ovdje u te ekati.
uvaj se. Nemoj se prepirati sa Sunajem."
"Kad Kadifu zamolim da ne izlazi na pozornicu, hou li joj rei da ne izlazi zbog nas i
vaeg oca ili zbog Modroga?"
"Zbog Modroga."
"Zato?"
"Kadifa ga jako voli - eto zato. Tamo ide da bi moju sestru izvukao iz nevolje. Pusti
sad ljubomoru, nemoj tako misliti na Modroga."
"Ako to budem mogao."
"U Njemakoj emo biti jako sretni", ree Svila s rukama oko Kaova vrata. "Hajde, da
ujem: u koje emo kino ii?"
"U Filmskom muzeju ima jedno kino koje subotom kasno uveer daje amerike artfilmove, bez titlova", ree Ka. "Tamo emo ii. Usput emo u restoranima oko
kolodvora jesti doner i kompot. Poslije kina ii emo kui: vrtjet emo po
televizijskim programima i zabavljati se. A nakon toga emo voditi ljubav. Oboje
emo moi ivjeti od moje prognanike plae i honorara s predstavljanja ove zadnje
zbirke, i neemo morati nita drugo raditi: moi emo se samo voljeti."
Pitala ga je kako e se zvati nova zbirka; rekao joj je.
"Ba lijepo", odgovori Svila. "Hajde, dragi, sad poi, jer e se otac zabrinuti pa e
sam krenuti."
"Vie se ne bojim", slae joj Ka. "Ali za svaki sluaj: ako se neto dogodi, ekat u te
u vlaku koji prvi krene iz grada."
"Ako uspijem izii iz ove sobe", nasmije se Svila.
"Gledaj kroz prozor dok ne skrenem za ugao, moe?"
"Moe!"
"Bojim se da te nikada vie neu vidjeti", ree Ka zatvarajui vrata.
Zakljuavi vrata, klju je spremio u dep kaputa.

347
uvare je na ulici pustio nekoliko koraka ispred sebe da bi se mogao bez ometanja
okrenuti Svili na svom prozoru. Vidio je kako ga gleda; stajala je mirno na prozoru
sobe 203, na prvom katu Hotela Snjena palaa. Jo je bila u haljini od kadife; njezina
ramena boje meda ve su drhturila od hladnoe. Stajala je ondje ogrnuta
blijedonaranastim svjetlom malene none svjetiljke. Taj e prizor Ka povezati sa
sreom i esto ga se sjetiti tijekom sljedee etiri godine.
Svilu vie nikada nee vidjeti.

40.
Mora da je teko biti dvostruki agent
Nedovreno poglavlje
KAD je Ka krenuo prema Narodnom kazalitu, ulice su ve bile potpuno puste; osim
nekoliko gostionica, sve su radnje ve posputale reetke. Zadnji gosti po ajanama,
iscrpljeni od dana provedena uz aj i cigarete, jedva su odvojili oi od ekrana kad su
poeli ustajati. Pred Narodnim kazalitem mirkala su svjetla tri policijska vozila;
neto dalje, pod kronjom divlje masline, pritajio se tenk. No je rastjerala studen: niz
ledenice sa streha curila je voda potapajui plonike.
Vojnici i policajci rasporeeni oko pozornice u praznoj dvorani sluali su jeku
glumakih glasova: proba je jo uvijek trajala. Ka je izabrao jedno od sjedala; paljivo
je pratio Sunajeve rijei, glasne i razgovijetne, neodlune i tihe odgovore pokrivene
Kadife i Fundine upadice ("recite to s osjeajem, draga Kadifa!") dok je po pozornici
razmjetala rekvizite (stablo i stol za minkanje s ogledalom).
Kad su na sceni ostale samo Funda i Kadifa, Sunaj je priao Kau spa-zivi u tami ar
njegove cigarete. "Ovo su najsretniji dani moga ivota", rekao mu je. Iz usta mu je
bazdjela rakija, ali nije bio pijan. "Koliko god sad isprobavali, sve e ovisiti o
osjeajima koji e nas ponijeti kad predstava pone zaozbiljno. Kadifa je ionako
talentirana za improvizaciju."
"Otac joj je po meni poslao poruku i amajlijicu, protiv uroka", ree Ka. "Mogu li na
tren porazgovarati s njom nasamo?"
"ujem da si bio prevario svoje uvare i nakratko im umakao. Snijeg se topi, vlakovi
samo to nisu krenuli, kau. Ali prije nego to se to dogodi, mi emo odigrati nau
predstavu", ree Sunaj. "Je li se Modri barem dobro skrio?" nasmije se.
"Ne znam." Sunaj ustade s obeanjem da e mu poslati Kadiru i pridrui se probi.

349
Isti tren upalie se svjetla pozornice, a Ka shvati da glumaki trio povezuje duboka
privlanost. Prepao se brzine kojom je pokrivena Kadifa uletjela u kazalini svijet. Da
nije pokrivena i da ne nosi onaj runi, dugi ogrta kakav nose sve pokrivene djevojke;
da odjene suknju kao njezina sestra i barem malo otkrije duge noge, bila bi mu mnogo
blia. Pa ipak, kad je sila s pozornice i sjela kraj njega, u jednom je trenu osjetio
zato je Modri ostavio Svilu i izabrao nju.
"Kadifa, sastao sam se s Modrim. Pustili su ga, skrio se. Poruuje ti da veeras ne
nastupa i ne otkriva se. Poslao ti je i pismo."
Pismo joj je pruio kriom, kao da joj na ispitu dodaje alabahter. A Kadifa ga je
uzela, naoigled rairila i proitala. Proitavi ga jo jedanput, nasmijala se.
U njenim ljutitim oima Ka je ugledao suze.
"I tvoj otac tako misli. Koliko je pametno to to si se odluila otkriti, toliko je i glupo
to e to uiniti veeras, pred hordom iz vjerske kole. Sunaj opet priprema nekakav
uas. Nema potrebe da veeras bude ovdje. Reci im da si bolesna."
"Nikome se ja ne moram ispriavati. Sunaj mi je ionako rekao da ako elim, mogu
otii."
Kau je bilo jasno da ne razgovara s mladom djevojkom kojoj je u zadnji tren
zabranjeno nastupiti u kolskoj predstavi: srdba i razoaranje na Kadifinu licu
odraavali su mnogo tee stanje.
"Ostat e ovdje?"
"Ostat u, i nastupiti."
"Jesi li pomislila koliko e to raalostiti tvoga oca?"
"Daj mi amajliju koju mi je poslao."
"Nemam je, i/.mislio sam je da bih mogao s tobom razgovarati."
"Mora da je teko biti dvostruki agent."
Vidio je koliko joj je teko; jo ga je vie raalostilo to je primijetio da su joj misli
negdje drugdje. Htio ju je uhvatiti za ramena, privui i zagrliti, ali - nije uinio nita.
"Svila mi je rekla za svoje nekadanje odnose s Modrim", ree Ka. Kadifa bez rijei iz
depa izvadi kutiju cigareta, polako izvue jednu, stavi je u usta i zapali.
"Dao sam mu cigarete i upalja", ree Ka nevjesto. Nije odgovorila. "Hoe li to
uiniti zato to si zaljubljena u Modroga? to to on ima da ga toliko voli? Reci mi,
molim te!"
Vidio je da govori uzalud, i da sa svakom rijei sve dublje tone. Uutio je-

snijeg
Funda s pozornice pozove Kadifu: na nju je bio red.
Kadifa ga pogleda suznim oima i ustade. U zadnji su se tren zagrlili. Osjeajui jo
uvijek Kadifinu blizinu i miris, Ka je neko vrijeme gledao na pozornicu. Misli su mu
lutale, nije mogao pratiti predstavu. Izgubio je samopouzdanje, neto mu je
nedostajalo: ljubomora i kajanje nisu mu doputali da misli logino. Donekle je
shvaao zato pati, ali nije znao zato je patnja tako razorna i snana.
Zapalio je cigaretu razmiljajui kako e se ta patnja nadviti nad godine koje e sa
Svilom proivjeti u Frankfurtu - ukoliko je, naravno, uspije povesti. Bio je zbunjen.
Otiao je u zahod u kojemu se dva dana prije naao s Nedipom i uao u isti
pregradak. Otvorio je prozor i zagledan u mrano nebo cigaretu popuio do kraja.
Osjetivi da je jo jedna pjesma na putu, prvo nije mogao vjerovati. Moda mu je
poslana da ga utjei i ohrabri, pomisli i brzo je zapie u zelenu biljenicu. Ali kad je
zavrio s pisanjem, tijelom mu je jo uvijek kolala ona ista bol. Izjurio je iz kazalita
sa strahom.
Kad je krenuo snijegom pokrivenom kaldrmom, inilo mu se da e mu svjei zrak
dobro doi. Dva uvara gazila su uz njega, a on je bio jo zbunjeniji. Ovime smo doli
do toke na kojoj ovo poglavlje moram zakljuiti i - da biste priu bolje razumjeli zapoeti novo. To ne znai da Ka potom nije uinio neto to bi bilo vrijedno
zapisivanja, nego - morao bih prije pogledati kamo je Ka smjestio tu zadnju pjesmu s
naslovom "Mjesto gdje svijet prestaje" u svojoj zbirci koja se zove Snijeg.

4i.
Svatko ima svoju pahulju
Izgubljena zelena biljenica
"MJESTO gdje svijet prestaje" devetnaesta je i posljednja pjesma Kaova karskog
ciklusa. Kao to ve znamo, osamnaest od tih pjesama Ka je sauvao u zelenoj
biljenici koju je uvijek imao uza se. Zapisivao ih je im bi mu "dole" i kako ih je
"uo", makar i s pokojom prazninom. Jedina nezapisana pjesma bila je ona koju je
odrecitirao na pozornici one veeri kad se dogodila revolucija. U dva od etrdesetak
pisama i/. Frankfurta namijenjenih Svili koje nikada nije poslao, pisao joj je da sete
pjesme s naslovom "Mjesto na kojemu nema Allaha" nikako ne moe sjetiti; zbirku
bez nje nee moi zavriti pa bi Svili bio veoma zahvalan ako bi zavirila u video-arhiv
Televizije pograninog Karsa. U svojoj sobi u Frankfurtu dugo sam se zadrao nad ta
dva pisma te sam proitao i ono to nije bilo zapisano: niui retke pisama, Ka se
bojao da bi Svila mogla pomisliti kako mu je pria o pjesmi posluila samo kao
izgovor da joj poalje ljubavno pismo.
Pahuljicu na koju sam, poto sam se u hotelsku sobu vratio s Melindi-nim kasetama,
ve blago pripit naiao u jednoj od Kaovih biljenica stavio sam na kraj dvadeset i
devetog poglavlja ovog romana. Sljedeih sam dana proitao Kaove biljenice i
mislim - ili se usuujem rei - da sam barem donekle shvatio to je elio uiniti
rasporedivi pjesme iz Karsa po crteu estokrake pahulje.
Nakon to se vratio iz Karsa, Ka je u mnogim knjigama nailazio na biljeke o
pahuljama: doznao je tako da putanja svake pahulje - poevi od njezine kristalizacije
u nebu do gubljenja oblika i nestanka na zemlji - zahtijeva osam do deset minuta, a
kad je doznao da se svaki esterokraki kristali oblikuje djelovanjem mnotva
tajnovitih sila kao to su vjetar, hladnoa ili visina oblaka, zakljuio je da pahuljice i
ljudi imaju mnogo

sinjeg
toga zajednikog. Pjesmu "Ja, Ka" napisao je u karskoj knjinici imajui pred oima
jednu pahulju; kasnije e misliti kako se upravo ta pahulja nalazi u sreditu njegove
zbirke pjesama pod naslovom Snijeg.
Voden istom logikom, kasnije si je dokazao da i pjesme "Dennet", "ah" i "Kutija
okoladnih bombona" imaju svoje mjesto na zamiljenoj pahulji. Zato je, posluivi
se crteima pahulja po knjigama, nacrtao vlastitu pahulju i po njoj razmjestio sve
pjesme koje su mu dole u Karsu. Na taj je nain jednom pahuljom prikazao i
strukturu svoje nove zbirke i sve ono to je njega inilo onime to je bio. Vjerovao je
da svaki ovjek ima svoju pahulju, neto poput karte svoga postojanja. Nazive za tri
grane pahulje - Pamenje, Mata i Razum - uzeo je s Baconova stabla ljudske
spoznaje, ali je komentirajui pjesme iz Karsa mnoge stranice ispunio iscrpnim
analizama svake od njezinih devetnaest toaka.
Biljeke o pjesmama iz Karsa skupljene u tri biljenice velikim se dijelom mogu itati
kao disertacija o pahuljama, ali i kao Kaova rasprava o smislu vlastita ivota. Kad je,
recimo, pisao o pjesmi "Umrijeti ustrijeljen" i njezinu mjestu na pahulji, prvo je
pojasnio strah na kojemu se ona utemeljila, potom pokazao zato je ta pjesma morala
biti smjetena na izdanku okrenutu grani Mate, i zbog ega se smjestila na grani
Pamenja, u neposrednoj blizini pjesme "Mjesto gdje svijet prestaje". Uvijek je, ipak,
dodavao kako su i na pjesme i na njihov raspored utjecale mnoge sile ije mu
porijeklo i znaenje nije dano spoznati. Bio je, kao to je ve reeno, siguran da svaki
ovjek ima svoju pahulju: ljudi su jedni drugima slini samo kad ih se gleda izdaleka,
tvrdio je, a onaj koji eli i dokazati koliko se razlikuje od drugih, koliko je jedinstven i
neobian, moe to uiniti prikazom vlastite pahulje.
Kaova rasprava o zbirci i vlastitoj pahulji zahtijevala je stranice i stranice napomena i
dodatnih pojanjenja (npr.; Zato je pjesma "Kutija okoladnih bombona" smjetena
na grani Mate?, Kako je pjesma "itavo ovjeanstvo i zvijezde" utjecala na
kristalizaciju Kaove pahulje?, itd.), ali mi emo se na njima zadrati samo onoliko
koliko to roman bude zahtijevao. Kao mladi, Ka je ismijavao ve proslavijene poete
koji su i/, silna sebeljublja - uvjereni da e svaka njihova glupost jednoga dana postati
temom znanstvenih raspredanja - sami od sebe za ivota isklesali spomenike na koje
se na koncu nitko nije htio ni osvrnuti.
Ako se sjetimo da je godinama izrugivao i "moderne" pjesnike koji su ostajali
zbunjeni onime to bi napisali, zaudit emo se to je zadnje etiri godine proveo
tumaei samome sebi vlastite pjesme; no, i za to postoji objanjenje. Paljivim
itanjem njegovih biljeaka dolazimo do zaklju-

353
ka da je Ka bio uvjeren kako on nije jedini autor tih pjesama. Vjerovao je da su mu
te pjesme odnekuda "dolazile", a on je bio tek posrednik u njihovu zapisivanju ili, u
jednom sluaju, izgovaranju. Na nekoliko je mjesta zapisao da bi svoju "pasivnu"
ulogu mogao izmijeniti ukoliko bi razrijeio znaenje i skrivenu simetriju pjesama, za
to su mu biljeke bile nune. Nadalje, sve praznine svoje zbirke, nedovrene stihove i
ne-zapisanu pjesmu "Mjesto na kojemu nema Allaha" mogao je napisati tek poto je
razrijeio znaenje onoga to je u Karsu zapisao. Jer kad se vratio u Frankfurt, pjesme
su mu prestale "dolaziti".
Iz Kaovih biljeaka i pisama vidi se da je tek potkraj etvrte godine uspio proniknuti u
tajni ustroj pjesama i dovriti zbirku. Zbog toga sam, vrativi se u svoju sobu, itavu
no prevrtao po njegovim papirima i biljenicama. San sam rastjerivao rakijom i
samoga sebe iznova i iznova sluivao milju kako i pjesme moraju biti tu negdje, tu
negdje pod mojim rukama. Do zore sam, slijedei tragove iz biljenica, nekoliko puta
prevrnuo njegove isprane pidame, kasete s Melindom, kravate, knjige, upaljae (tako
sam primijetio da sam u stanu pokupio i upalja koji je Ka-difa bila poslala Modrom,
ali mu ga Ka nije uruio); nekoliko puta sam i zadrijemao pa se trzao od tunih i
zastraujuih snova (Ka mi je govorio da sam "ostario", bojao sam ga se), i na koncu zaspao.
Probudio sam se tek oko podneva; preostali dio dana proveo sam po bljuzgavim
frankfurtskim ulicama pokuavajui - bez pratnje Tarkuta Oluna - doznati to vie
informacija o Kau. Dvije ene s kojima je Ka bio u vezi tijekom onih osam godina
prije odlaska u Kars spremno su se odazvale mome pozivu na razgovor (rekao sam im
da piem njegovu biografiju). Prva njegova ljubavnica, Nalan, ne samo da nije znala
nita o njegovoj zadnjoj zbirci pjesama, nego nije znala ni da je pjesnik. Bila je udana;
skupa s muem vodila je dvije donerdinice i putniku agenciju. Nakon to mi je bez
ustruavanja rekla da je Ka bio teka osoba, svadljiv. mrzovoljan i uvredljiv, malo je i
zaplakala. (Vie nego za Kaom, alila je za njegovom mladou rtvovanom za
ljeviarske ideale.)
Kao to sam i pretpostavljao, ni njegova druga ljubavnica, djevojka Hildegard, nije
znala nita ni o zadnjim pjesmama, ni o zbirci Snijeg. Pomalo me pekla savjest to
sam joj svoga prijatelja i njegovo mjesto u turskoj poeziji predstavio daleko vanijima
nego to su bili, ali ni ona, inilo mi se, nije bila pretjerano iskrena. Povjerila mi je da
je nakon Kaa ljetne praznike prestala provoditi u Turskoj. Ka je, nastavila je koketno.
bio veoma "problematian": zapravo je bio pametno i usamljeno dijete koje je u vezi
trailo majinsku ljubav. Znao je i sam da takvu ljubav

Mtjeg
nikada nee nai: da ju je i naao, opet bi pobjegao svojini putem. I tako, zakljuila je,
koliko se lako bilo u njega zaljubiti, toliko ga je teko bilo voljeti. Ka joj mene nikada
nije spomenuo. (Niti znam zato sam joj to pitanje postavio, niti zato sam sad to
ovdje zapisao.) Kad smo se na kraju rukovali, otkrila mi je neto to nisam primijetio
tijekom itava razgovora (a trajao je sat i petnaest minuta!): pokazala mi je svoju
lijepu desnu ruku dugih prstiju i njenih zglobova, i tek sam tad primijetio da joj na
kaiprstu nedostaje prvi lanak. Nasmijala se: jednom kad su se posvaali, Ka joj se
zbog toga narugao.
Kad je zakljuio da je zbirku dovrio, Ka je nije odmah dao pretipkati i umnoiti,
nego je i s njom postupio kao i s prethodnim zbirkama: prvo ju je predstavio na
"knjievnim veerima". Tako je sa svojim rukopisom obiao Kassel, Braunschvveig.
Hannover, Osnabruck, Bremen i Hamburg. Da bih proao njegovim stopama, i ja sam
- odgovarajui na pozive raznoraznih domova kulture, i uz pomo Tarkuta Oluna organizirao "veeri" po istim tim gradovima. Kao i moj prijatelj, veliki tovatelj
uvijek tonih i urednih njemakih vlakova, i ja sam se divio njihovu "protestantskom
komforu", kako ga je opisao u jednoj od pjesama. Smjestio bih se na sjedite kraj
prozora (uvjeren da bi i Ka postupio jednako) i s tugom promatrao uredne livade i
njihove odraze u prozorima vlaka, ljupka sela s ivopisnim crkvicama to su
drijemala u dnu dolinka, i djecu s ruksacima u raznobojnim kabanicama po malenim
kolodvorima. Na odreditima bi me doekala po dva Turina, dva izaslanika turskih
drutava, s cigaretama meu zubima: njima bih odmah objasnio kako bih elio uiniti
isto to i moj prijatelj koji ih je posjetio sedam tjedana ranije. Tako bi me moji
domaini u svakom gradu prvo smjestili u kakav jeftin i malen hotel, a potom odveli u
neki od turskih restorana gdje bismo, uz zeljanicu i doner, razgovarali o politici i
turskoj - naalost - posvemanjoj nezainteresiranosti za kulturna pitanja. Kasnije bih
etao hladnim, praznim gradom i zamiljao se na mjestu svoga prijatelja koji je istim
ulicama prolazio pokuavajui zaboraviti tune uspomene na Svilu. Pred petnaestak,
dvadesetak posjetitelja zainteresiranih za politiku, knjievnost i raznorazna turska
pitanja, ravnoduno bih proitao strani-cu-dvije iz svoga najnovijeg romana, a zatim
temu naprasno skretao na poeziju; rekao bih im da sam blizak prijatelj velikog
pjesnika Kaa koji je nedavno ubijen u Frankfurtu i svoje izlaganje zakljuivao
pitanjem: "Sjea li se moda itko od vas bilo ega o pjesmama koje je ovdje proitao
za zadnjega posjeta?"
Tad bih otkrivao da veina posjetitelja moje "knjievne veeri" nije

355
posjetila i Kaovu. Po komentarima veine onih koji su bili i na njegovu predstavljanju
ubrzo bih zakljuio da su se ondje zatekli kako bi razgovarali o politici, ili da su doli
sasvim sluajno; o pjesmama mi ne bi mogli rei gotovo nita, ali su mi vrlo opirno
opisivali njegovu pojavu: sivi kaput iz kojega nije izlazio, blijedo lice, neurednu kosu
i nervozne pokrete. Za razliku od ivota i poezije moga prijatelja, njegova smrt im je
vrlo brzo privukla svu panju. Odsluao sam jako mnogo teorija u kojima su se kao
mogue ubojice spominjali islamisti, MIT-ovci, Armenci, njemaki skinbeadsi, Kurdi
i turski nacionalisti. Na sreu, uvijek bi se pojavila i pokoja suosjeajna i pametna
dua, pokoji odani poklonik knjievnosti koji je Kaa odsluao sa zanimanjem i
potovanjem. No, ni od takvih sluatelja ne bih, naalost, doznao nita novo: govorili
bi mi kako im je priao o svojoj novodovrenoj zbirci, proitao im pjesme "Ulice od
sna", "Pas", "Kutija okoladnih bombona" i "Ljubav" te slono zakljuivali kako su
im te pjesme bile jako, jako udne. Na nekoliko je mjesta spomenuo da je te pjesme
napisao u Karsu, to je sluateljstvo protumailo kao suosjeajno i domiljato
obraanje njihovoj enji za domovinom. Nakon jednog predstavljanja, prila mi je
neka crnomanjasta trideseto-godinjakinja. udovica s jednim djetetom, koja je jednako
tako bila prila i Kau. Sjeala se da je Ka bio proitao i pjesmu s naslovom "Mjesto na
kojemu nema Allaha". Proitao je, rekla je, samo jednu kiticu; bit e da se bojao da bi
tom pjesmom mogao koga povrijediti, lako sam joj dugo dosaivao pitanjima, ta se
paljiva zaljubljenica u poeziju sjeala samo da je pjesma govorila o "nekom jako
stranom prizoru". Doznao sam, ipak, i neto korisno: budui da je na "knjievnoj
veeri" u Hamburgu sjedila u prvom redu, jasno se sjeala da je Ka pjesme itao iz
zelene biljenice.
Iz Hamburga sam se u Frankfurt vratio nonim vlakom, istim vlakom kojim se vratio i
Ka. Iziavi iz kolodvorske zgrade, proetao sam - kao i on - kroz Kaiserstrasse i neko
se vrijeme zadrao po sex-sbopovima. (U samo tjedan dana na policama se pojavila
jo jedna Melindina kaseta.) Doavi do mjesta na kojemu mi je prijatelj ubijen,
zastao sam i samome sebi prvi put otvoreno priznao ono s im sam se u meuvremenu
ve nesvjesno pomirio: kad je Ka pao na zemlju, ubojica je pobjegao ukravi iz
njegove torbe zelenu biljenicu. Tijekom jednotjednog proputovanja po Njemakoj,
svaku sam no itao njegove biljeke i uspomene iz Karsa. Tjeio sam se: u videoarhivu karske televizije na mene eka barem jedna od Kaovih dugih pjesama.
Vrativi se u Istanbul, nekoliko sam noi u zadnjim vijestima gledao kakvo je vrijeme
u Karsu i zamiljao kako bih ondje mogao biti doekan.

Snijeg
Ako kaem da sam, ba kao i Ka, u Kars stigao u predveerje nakon to sam dan i pol
proveo po autobusima, da sam se s torbom u ruci, tresui se od hladnoe, smjestio u
Hotel Snjena palaa (nisam sreo ni zagonetne sestre ni njihova oca) i da sam sate i
sate proveo etajui po karskim snjenim i zaleenim ulicama, jednako kao i Ka etiri
godine prije (tijekom kojih je gostionica Zeleni zaviaj pretvorena u bijednu pivnicu),
ne bih elio da itatelji ove knjige pomisle kako sam bio na pravome putu da postanem Kaova sjena. Ka je poesto znao natuknuti kako kod mene nema ni traga
njegove tugaljivosti i pjesnikoga zanosa; to je bio zid koji je razdvajao ne samo nas
dvojicu, nego i njegov tuni Kars od bijednoga Karsa koji se otkrivao pred mojim
oima. No, pustimo sad to; na redu je pria o osobi po kojoj smo nas dvojica slini; o
osobi koja nas je povezala.
Svilu sam prvi put vidio na veeri kod predsjednika opine, prireenoj u moju ast;
jedan pogled na nju bio je dovoljan da mi se zavrti u glavi! A ja sam elio iskreno
vjerovati da me vrtoglavica spopala zbog rakije, da je mogunost da se u nju zaljubim
obina ludost, a ljubomora na moga prijatelja ista besmislica... Dok sam kasnije kraj
svoga prozora u Snjenoj palai gledao kako mokri snijeg - koji nije imao nita od
poetinosti Kaova snijega - pada po mokrim kaldrmama, tko zna koliko sam se puta
pitao zato iz Kaovih biljeaka nisam shvatio da je Svila toliko lijepa. Prepustivi se
porivu, izvukao sam nekakvu biljenicu i "ba kao Ka" (a to je fraza koju sam tih
dana esto ponavljao) poeo pisati neto to bi se danas moglo prepoznati kao poetak
knjige koju itate: sjeam se da sam Kaovu ljubav prema Svili pokuavao prepriati
kao da sam je sam doivio. Neki od skrovitih kutaka moga zbunjenog uma podsjetio
me tad na sljedee naravouenije, gorak plod mojih iskustava: ljubav u najlake
izbjei ako se u potpunosti predam kakvoj knjizi, bilo da je itam ili piem. Jer,
suprotno od uobiajena miljenja, ovjek - ukoliko eli - ljubav moe zaobii.
Ali da bi vam to polo za rukom, morate se rijeiti i ene koja vas je zaludjela, i "tree
osobe", duha koji vam je i podmetnuo ljubavni poar. Ja sam se, meutim, ve odavna
bio dogovorio sa Svilom da se sljedeega dana popodne sastanemo u slastiarnici
Novi ivot kako bismo razgovarali o Kau.
Ili sam barem mislio da sam joj rekao kako bih s njom htio razgovarati o Kau. U
slastiarnici nije bilo nikoga osim nas; dok se na onom istom crno-bijelom televizoru
dvoje ljubavnika grlilo pred mostom preko Bospora, rekla mi je kako joj nije nimalo
Iako priati mi o Kau. Svoje razoaranje i patnje mogla bi povjeriti jedino onome tko
bi je strpljivo sluao;

357
zato joj je laknulo kad je ula da je ta osoba Kaov bliski prijatelj koji je zbog njegovih
pjesama potegnuo sve do Karsa. Jer, ako bi me uspjela uvjeriti da prema Kau nije bila
nepravedna, moda bi barem donekle primirila svoje nedoumice. Ipak, oprezno mi je
daia do znanja da bi je moje nerazumijevanje teko povrijedilo.
Na sebi je imala dugu smeu suknju koju je nosila i onog "revolucionarnog" jutra dok
je Kau posluivala doruak, i isti staromodni iroki remen (budui da sam se s njima
susreo u Kaovim biljekama, odmah sam ih prepoznao); na licu joj se srdba
smjenjivala s tugom, kao i na Melindinu. Paljivo sam pratio svaku rije njezine duge
prie.

42.
Spakirat u svoj kufer Iz Svilina kuta
KAD je Ka, krenuvi u Kazalite iza dva uvara, zastao i okrenuo se da zadnji put
pogleda Svilu, ona je bila puna nade, uvjerena da e ga jednoga dana iskreno voljeti.
Vjera da e nekog mukarca moi zavoljeti oduvijek joj je davala vie poleta i od
ljubavi i od zaljubljenosti; stoga joj se sad inilo da stoji na vratima novoga ivota, na
pragu sree kojoj je suen dug vijek.
Zato se tijekom prvih dvadeset minuta nakon Kaova odlaska uope nije brinula:
injenica da ju je ljubomorni ljubavnik zakljuao u sobu ne samo da je nije
uznemirila, nego ju je ak razdragala. Misli su joj se vrtjele oko kufera; ako bude
mislila o stvarima koje bi uza se voljela imati do kraja ivota, lake e preboljeti
rastanak s ocem i sa sestrom, a to se prije spakira, to e prije i sretnije s Kaom
pobjei iz Karsa.
Kad se Ka ni nakon pola sata nije vratio, zapalila je cigaretu. Sad je ve mislila koliko
je glupa to je samu sebe uvjerila da e sve biti u redu; zatoenje u sobi samo je
podjarivalo taj osjeaj; ljutila se i na sebe i na Kaa. Tad je ugledala recepcionara
Davita: iziao je iz hotela i nekamo otrao. Pitala se kako bi bilo otvoriti prozor i
dozvati ga, ali je deko nestao prije nego to je odluila da to i uini. Zavaravala se da
e Ka doi svakoga trena.
etrdeset i pet minuta nakon Kaova odlaska, tekom je. mukom otvorila zamrznuti
prozor i nekom mladiu na ulici - a bio je to jedan mirni uenik koji se drao daleko
od kazalita - doviknula da je ostala zakljuana u sobi 203 te ga zamolila da ude u
hotel i obavijesti recepcionara. Deko se zaudio, ali je ipak uao. Malo potom u sobi
je zazvonio telefon.
"Sto ti radi tamo?" viknuo je iz slualice gospodin Turgut. "Ako si ostala zakljuana,
zato nisi nazvala?"

359
Minutu poslije otac joj je rezervnim kljuem otkljuao vrata. Rekla mu je da je i ona
htjela s Kaom poi u Narodno kazalite, ali joj Ka nije dopustio pa ju je zakljuao u
sobu; budui da su gradske telefonske veze prekinute, mislila je da ni hotelski telefoni
ne rade. "Telefoni su proradili", odgovorio je gospodin Turgut. "Ka je odavna otiao,
brinem se", rekla je Svila. "Kako bi bilo da i mi poemo u kazalite i vidimo to je s
Kadifom i s njim?"
Mada je bio uznemiren, gospodin Turgut si je dao dovoljno vremena za pripreme oko
izlaska iz hotela. Prvo nije mogao nai rukavice; potom se sjetio da bi mu Sunaj
mogao zamjeriti ako doe bez kravate. I putem je otezao, dijelom zato to ga starake
noge nisu mogle bre nositi, dijelom da Svilu prisili da poslua njegove savjete.
"Nemoj se ni sluajno suprotstavljati Sunaju", rekla mu je Svila. "Nemoj zaboraviti da
je on nekadanji revolucionar koji se ponovno domogao moi!"
Ugledavi znatieljnu masu okupljenu pred ulazom u kazalite - uenike koje su
dovezli autobusima, prodavae to su jedva doekali takav skup, policiju i vojsku gospodin Turgut se sjetio slinih sastanaka iz mladosti; srce mu je zaigralo. Privinuvi
se jo jae uz Svilinu ruku, osvrtao se oko sebe i razdragan i preplaen: traio je
priliku za prepirku u koju bi se i sam mogao ukljuiti, sukob koji bi barem sa strane
mogao podrati. Uvidjevi da bi mu veina okupljenih mogla biti unuad, grubo je
odgurnuo jednog od mladia koji su se navlaili na ulazu i odmah se postidio svoga
nedjela.
Gledalite jo nije bilo popunjeno, ali se ve slutila obiteljska atmosfera, kao na
kolskim predstavama; Svili se uinilo da je zalutala u jedan od onih snova u kojima
sve poznate ugledate okupljene na istome mjestu. Nije, meutim, ugledala ni Kadifu
ni Kaa, pa se zabrinula. Uto im je priao neki vodnik i povukao ih u stranu.
"Ja sam otac glavne glumice", prigovorio mu je gospodin Turgut. "Morao bih je
vidjeti to je prije mogue."
Zvuao je poput zabrinuta oca koji je u zadnji tren odluio svojoj keri zabraniti
glavnu ulogu u kolskoj predstavi sumnjiva sadraja. 1 vodnik se zabrinuo te mu,
poput razborita uitelja, odluio svesrdno pomoi. Malko su priekali u sobi,
gledajui Ataturkove i Sunajeve slike po zidovima; Kadifa im se pridruila sama. im
ju je ugledala, Svila je znala da e ona veeras nastupiti, to god joj sad rekli.
Svila ju je pitala za Kaa. Odgovorila joj je da se nakon to je s njom razgovarao vratio
u hotel. Svila je nastavila rekavi kako ga ni usput nisu

snijeg
sreli, ali se vie nisu mogle zadrati na toj temi: gospodin Turgut je, sa suzama u
oima, Kadifu poeo preklinjati da ne nastupi.
"Sad je kasno, tata: moju su ulogu ve toliko razglasili, da mi je opasnije ne nastupiti
nego nastupiti", odgovorila mu je Kadifa.
"Zar ne zna koliko e razjariti mlade imame i hatibe ako se otkrije, zar ne zna
koliko e se svi ljutiti?"
"Ako smijem biti iskrena, tata, nakon svih godina, smijeno je uti vas kako me
nagovarate da se ne otkrijem: kao da se alite sa mnom."
"Nema tu ale, draga Kadifa", odgovorio joj je gospodin Turgut. "Reci im da si
bolesna."
"Ali - nisam bolesna..."
Tu je gospodin Turgut zaplakao. Svila ga je samo gledala: kao i uvijek kad bi se uspio
usredotoiti na najpatetiniju stranu kakva problema, i sam se udio svojim suzama.
Znao je kako se zadrati na povrini patnje, a primao ju je s takvom dobrodolicom da
se Svili uvijek inilo kako bi se jednako iskreno rasplakao i nad kakvim posve
suprotnim razlogom. I Svila i Kadifa voljele su tu njegovu osobinu, dokaz njegove
dobrote, ali u usporedbi s onim o emu su one sad htjele razgovarati, uzrok oeve tuge
inio im se sramno "lakim".
"Kad je Ka iziao?" pitala je Svila samo usnama.
"Odavna se trebao vratiti u hotel!" odgovorila je Kadifa na isti nain.
Jedna su drugoj u oima ugledale strah.
etiri godine kasnije, u slastiarnici Novi ivot. Svila mi je rekla da su u tom trenu
obje pomislile na Modroga: to je bio razlog njihova straha! A na oca se uope nisu
obazirale. Svilinu iskrenost protumaio sam kao izraz povjerenja; shvatio sam da u
kraj prie neizbjeno doivjeti iz njezina kuta.
Neko vrijeme nijedna nije progovorila.
"Rekao ti je da ni Modri ne eli da nastupi, zar ne?" Kadifa joj je pogledom rekla:
"uo je i otac." Obje su krajikom oka pogledale oca, i vidjele da njegovim
uplakanim oima nije promaklo njihovo doaptavanje; pratio ih je paljivo pa nije
propustio ni rije "Modri".
"Kako bi bilo, dragi tata, da nas dvije malo popriamo nasamo?"
"Uvijek se drite pametnijima od mene", mrcnuo je gospodin Turgut i iziao iz sobe.
Vrata nije zatvorio.
"Jesi li dobro promislila, Kadifa?"
"Jesam."
"Znam da jesi", odgovorila je Svila. "Samo, jesi li pomislila da ga moda vie nikada
nee vidjeti?"

3bi
"Ne znam", rekla je Kadifa oprezno. "A i jako se ljutim na njega."
Kadifina veza s Modrim sastojala se od uspona i padova - od ljubomornih ispada i
svaa, do mirenja i novih poetaka... Svila je sad pred oima imala povijest njihove
veze (osim zagonetnih dijelova koje su i pred njom uspjeli sakriti); bilo joj je teko.
Koliko su ve godina zajedno?... Nije bila sigurna, ali nipoto nije eljela ponovno
eprkati po onom vremenu kad su obje bile njegove ljubavnice. S ljubavlju je
pomislila na Kaa: on e joj pomoi da zaboravi Modroga.
Kadifa je sestrinskom intuicijom preuzela Sviline misli. "Ka je strano ljubomoran na
Modroga", rekla joj je. "Jako te voli."
"Nisam vjerovala da me je u tako kratkom vremenu mogao toliko zavoljeti",
odgovorila joj je Svila. "Sad vjerujem."
"Idi s njim u Njemaku."
"im se vratim kui, spakirat u kufer. Vjeruje li doista da emo nas dvoje moi biti
sretni?"
"Vjerujem", odgovorila je Kadifa. "Samo, nemoj mu vie priati o svojoj prolosti.
Ve zna previe, a jo i vie sluti."
Svila se gnuala nad Kadifinim samouvjerenim mudrovanjem, kao da o ivotu zna
daleko vie od starije sestre. "Govori kao da se poslije ovoga vie nee vratiti kui",
odgovorila joj je.
"Jasno da u se vratiti", prekorila ju je Kadifa. "Ali mislila sam da ti ide iz ovih
stopa."
"Ima li ikakvu ideju o tome kamo je Ka mogao otii?" Gledale su se u oi; Svila je
osjetila da su se obje uplaile istoga.
"Moram ii", rekla je Kadifa. "Moram se naminkati."
"Drago mi je to e se otkriti, ali me jo vie raduje to e se napokon izvui iz toga
runog modrog ogrtaa."
Ogrta joj je sezao sve do glenjeva. U nekoliko plesnih koraka Kadifa je napravila
piruetu gledajui kako oko nje lepraju njegovi rubovi. Uto se s hodnika zauo
staraki hihot: itav njihov razgovor kroz odkrinuta je vrata pratio i gospodin Turgut.
Vidjevi ga nasmijana, sestre su se zagrlile i poljubile.
Mora da se gospodin Turgut ve odavna bio pomirio s Kadifinim nastupom. Sad nije
zaplakao, a odustao je i od dijeljenja savjeta. Zagrlio ju je i poljubio te ih zamolio da
ga to prije izvedu iz kazaline guve.
Na izlazu iz kazalita i putem do hotela Svila se nadala da bi mogla sresti Kaa ili
nekoga tko bi znao neto o njemu; iako se na sve strane osvrtala, nije ugledala nita
to bi moglo biti od pomoi. Kasnije mi je rekla sljedee: "Kau je bilo kakav razlog
mogao biti dovoljan da ga u tre-

crnjeg
nu atre pesimizam. A ja sam sad traila jednako glupe razloge kako bih narednih
etrdeset i pet minuta provela u optimizmu."
im su uli u hotel, gospodin Turgut se smjestio pred televizor da bi hipnotiziran
neprekidnim reklamama za predstavu oekivao izravni prijenos, a Svila se dala u
slaganje kufera za Njemaku. Pitanje "Gdje li je Ka?" potiskivala je matanjem o
njihovu novom ivotu i pred otvorenim ormarom birala stvari koje e ponijeti. Dok je
u kufer gurala i donje rublje i arape ("mada ih ranije nisam planirala ponijeti mislei
da u Njemakoj sigurno imaju i kvalitetnije, ali, tko zna, moda se na njih ne bih
mogla naviknuti"), neto joj je reklo da pogleda kroz prozor: ugledala je kako pred
hotelom zastaje vojni kamion koji je ve nekoliko puta dolazio po Kaa.
Sletjela je niz stubite, i otac je bio na vratima. Izbrijani policajac orlovskoga nosa
kojega nikada prije nije vidjela rekao je "Turgut Jildiz" i njezinu ocu predao
zatvorenu kuvertu.
Gospodin Turgut ju je sveano preuzeo, blijed kao smrt. Kad ju je drhtavim rukama
otvorio, iz nje je prvo kiiznuo nekakav klju. Potom je izvukao pismo i poeo ga
itati: shvativi da je za Svilu, prvo ga je proitao do kraja, a zatim joj ga predao.
etiri godine poslije, Svila mi je - i iz samoobrane, i zato to je eljela da ono to u
napisati bude utemeljeno na istini - pruila to pismo.
Srijeda, u osam sati naveer
Gospodine Turgut, biste li bili tako dobri da ovim kljuem oslobodite Svilu koja je
zakljuana u mojoj sobi i da joj zatim predate ovo pismo? Sve e biti dobro. Molim
vas, nemojte mi zamjeriti. S potovanjem
Draga. Nisam uspio nagovoriti Kadifu da odustane. Vojnici su me, da bi me zatitili,
doveli ovamo, na eljezniki kolodvor. Put za Erzurum se otvorio, vojska me nasilu
prvim vlakom alje iz grada. Kree u pola /c. Uzmi moju torbu i svoje stvari i doi. U
devet i petnaest po tebe e doi vojno vozilo. uvaj se, nemoj izlaziti na ulicu. Doi.
Jako te volim. Bit emo sretni.
Slubenik orlovskoga nosa rekao je da e "u 21.15" ponovno doi i otiao.
"Odlazi?" upitao ju je gospodin Turgut.
"Brine me to e biti s njim", odgovorila je.
"uvaju ga vojnici, nita mu se nee dogoditi. Hoe li nas ostaviti i otii?"

3t>3
"Vjerujem da u s njim biti sretna. I Kadifa misli isto."
Ponovno je proitala pismo, kao da je dokument o buduoj srei; zatim je zaplakala.
Ali, ni sama nije znala zato plae. "Moda i zato to mi je bilo teko ostaviti oca i
sestru", rekla mi je godinama kasnije. Vidjela je koliko me zanima sve to je u tim
trenucima osjeala; moda je i zato u svoju priu sve dublje zaranjala. "A moda sam
se bojala i neeg drugog o emu sam tad mislila", rekla mi je potom.
Nakon to su joj suze stale pa je skupa s ocem otila u svoju sobu gdje su jo jednom
provjerili je li sve spakirala, preli su u Kaovu sobu i njegove stvari sloili u
tamnocrveni kufer. Oboje su bili puni nade. Kadifa e, insallah, brzo zavriti studij pa
e - govorili su jedno drugom - ona i otac doi k Svili u goste.
Kad su zavrili s Kaovim kuferom, sili su u stan i sjeli pred televizor vidjeti to je s
Kadifom.
"Samo da predstava brzo zavri i da sve bude dobro: da na vlak krene mirna", rekao
je gospodin Turgut.
Nita drugo nisu rekli; stisnuli su se jedno uz drugo kao da gledaju Ma-riannu, ali se
Svila uope nije mogla usredotoiti na televiziju. Od prvih dvadeset i pet minuta
izravnog prijenosa, sjeala se samo ovoga: Kadifa je bila pokrivena, u dugoj haljini
crvenoj kao krv, i u jednom je trenu izjavila: "Neka bude kako vi elite, dragi tata!"
Shvatila je da me iskreno zanima to je u tim trenucima mislila pa je dodala: "Misli su
mi, jasno, bile drugdje." Kad sam se nastavio vraati na to "drugdje", spomenula je
vlak u kojem ju je ekao Ka i putovanje koje im je slijedilo. Potom je spomenula
strah. Ali jednako kao to ni te veeri samoj sebi nije znala objasniti ega se boji, ni
meni sada to nije mogla rei. Prozori njezina uma bili su irom rastvoreni, sve je osim onoga na televiziji - zapaala mnogo paljivije nego inae. Osjeala se poput
putnika kojemu se, nakon duga izbivanja, dom iz kojega je krenuo i sve u njemu ini
neobinim, kao da se u meuvremenu i promijenilo, i smanjilo, i ostarjelo. udila se
stvarima oko sebe, ak i stoliima i naborima na zastorima. Vlastiti je dom gledala
kao stranac: po tome je shvatila da je svom ivotu dopustila da se od te noi nastavi
na nekom posve drugom mjestu, a to joj je, kako mi je objasnila u slastiarnici Novi
ivot, bio siguran dokaz da je te veeri bila odluna otii s Kaom.
Netko je pozvonio, potrala je i otvorila. Vojni kamion koji e je odvesti na kolodvor
bio je uranio. Slubeniku na vratima rekla je da e odmah doi; glas ju je izdavao.
Potrala je k ocu, sjela kraj njega i zagrlila ga to je jae mogla.

""t/'S
"Doao ti je prijevoz?" pitao ju je otac. "Ako si se spakirala, ima jo malo vremena."
Gledala je Sunaja na televiziji, a uope ga nije vidjela. Nije se mogla smiriti: potrala
je u svoju sobu i u kufer ubacila papue i torbicu za ivai pribor s patentnim
zatvaraem koju je uzela s prozorske daske. Sjela je na krevet i nekoliko minuta
plakala.
Kao to mi je kasnije rekla, kad se nakon toga spustila k ocu, vie uope nije sumnjala
u odluku da s Kaom pobjegne iz Karsa. Rijeila se i sumnje i neodlunosti pa joj je
laknulo; zadnje trenutke u Karsu odluila je provesti kraj voljenoga oca.
Kad je recepcionar Davit viknuo da je netko na vratima, drala se kao da se nje to ne
tie. Gospodin Turgut joj je predloio da donese Coca--Colu iz hladnjaka, i dvije ae,
da nazdrave.
Na kuhinjskim vratima ugledala je Fazila. Nikada nee zaboraviti njegovo lice:
njegov je pogled govorio da se dogodilo neto strano. I jo je neto govorio, neto to
je Svila tada prvi put zapazila: Fazil se smatrao dijelom njihove obitelji.
"Ubili su Modroga i Handu", rekao je, i otpio pola ae vode koju mu je pruila
Zahida. "A samo ju je Modri mogao odgovoriti od ovoga."
Zaplakao je; Svila se nije ni pomaknula. Rekao je da mu je unutarnji glas naredio da
pode k Modrom; s Modrim je bila i Handa, a vojska ih je napala na dojavu. Da ih
netko nije izdao, ne bi ih napalo toliko vojske, itav odred. Ne, ne moe biti da su
njega slijedili, jer kad je stigao, sve je ve bilo svreno. Ve su se bila trcala i djeca
iz okolnih kua, i on je skupa s tom djecom u svjetlu vojnih reflektora vidio truplo.
Truplo Modroga.
"Mogu (i ostati ovdje?" protisnuo je potom. "Ne ide mi se od vas, nikamo mi se ne
ide."
Svila je izvadila jo jednu au, za njega. Nije mogla nai otvara; otvarala je i
zatvarala pogrene ladice i pretince. Sjetila se da je u kufer stavila i bluzu na cvjetove
koju je imala na sebi kad je prvi put vidjela Modrog. Uvela je Fazila u salon i posjela
ga na stolicu kraj kuhinjskih vrata; na tu je stolicu bio sjeo Ka u utorak naveer kad se
napio i nije mogao pisati pjesmu jer su ga svi gledali. Zastala je, kao oduzeta:
oslukivala je bol koji se u njoj irio poput otrova. Fazil je bez rijei izdaleka gledao u
Kadifu na ekranu; prvo je njemu pruila au Goca-Cole, onda ocu. inilo joj se da
sve gleda izvana, kao da snima.
Otila je u svoju sobu. Nekoliko trenutaka stajala je u tami.
Uzela je Kaovu torbu. Izila na ulicu. Hladno je bilo vani. Policajcu u civilu koji ju je
ekao pred vratima rekla je da ona ne ide iz grada.

365
"Trebali smo vas odvesti na vlak", odgovorio joj je.
"Odustala sam, ne idem, hvala vam lijepa. Ovaj kufer, molim vas, dajte gospodinu
Kau."
Ula je, sjela kraj oca. uli su kako kamion odlazi.
"Rekla sam im da odu", kazala je ocu. "Ostajem."
Gospodin Turgut ju je zagrlio. Gledali su predstavu, nije im bas bilo jasno o emu se
radi. Pred kraj prvoga ina. Svila je ustala s rijeima: "Idemo Kadifi. Mnogo joj toga
moram rei."

43ene se ubijaju iz ponosa

Zadnji in
panjolsku tragediju Thomasa Kyda Sunaj je - pod utjecajem inspiracije, ali i itave
lepeze raznih drugih razloga - temeljito preradio, i tek joj u posljednji tren promijenio
i naslov: zato se samo u zadnjih pola sata neumornog reklamnog programa o njoj
poelo govoriti kao o Tragediji u Karsu. Za one koji su ve bili u kazalitu, promjena
naslova stigla je prekasno. Dio njih u kazalite je dopremljen vojnim autobusima;
drugi su nasjeli na pozive s televizije pa su doli ili uvjereni da im se nita ne moe
dogoditi dok ih uva vojska, ili iz znatielje, spremni rtvovati i ivot samo da bi
dogaaje vidjeli svojim oima (jer je povjerenje u "prijenos uivo" naruila teorija da
se prijenos daje s vrpci uvezenih iz Amerike). Dio gledatelja inili su nasilu dovedeni
dravni slubenici (sad nisu doveli i obitelji). Nitko od njih nije znao za novi naslov, a
da i jest, teko da bi - jednako kao i cijeli grad koji je predstavu gledao na televiziji shvatio o emu predstava govori.
Snimku prve i zadnje izvedbe Tragedije u Karsu naao sam etiri godine kasnije u
arhivu Televizije pograninog Karsa. Prvi njezin dio gotovo je nemogue saeti. Pria
se vrti oko krvne osvete u nekoj "zaostaloj, siromanoj i zalupljenoj" kasabi, ali se
nikako ne kae zato su se ljudi poeli meusobno ubijati, niti itko od likova - ni
ubojice, ni rtve koje padaju kao muhe - objanjava ili pita o emu se radi. Sunaj je
jedini lik koji se protivi primitivnim nagonima naroda, koji ih navode na krvnu
osvetu; o tome raspravlja sa svojom enom i s mladim enskim likom kod kojega
nalazi vie razumijevanja (to je Kadifa). Iako predstavlja bogata i prosvijeena
monika, Sunaj se rado zabavlja i plee s obinom pukom, a druenje s njima
ukraava mudrim replikama o smislu ovjekova postojanja, potkrepljujui ih - u duhu
"igre u igri" - monolozima iz Shakespearea,

367
Victora Hugoa i Brechta. Iako sa osnovnom radnjom - dakle, s pokoljem - nemaju
nikakve veze, u predstavi se tu i tamo javljaju i Sunajcvi monolozi o gradskom
prometu, o ponaanju za trpezom, nekim osobinama od kojih Turci i muslimani
nikada nee odustati, nemjerljivoj vanosti Francuske revolucije i korisnim stranama
cjepiva, prezervativa i rakije, a bogata prostitutka gledatelje pouava trbunom plesu
te uporabi ampona i kozmetike. Te kratke i poune scene ne naruavaju skladni nered
cijele predstave.
Jedino to povezuje svu silu improvizacija i naleta inspiracije jest Su-najeva
strastvena zaigranost: on je bio razlog da gledatelji nisu mogli maknuti oi s
pozornice. Kad god bi radnja zapela, a gledatelji se poeli zgledati od nezadovoljstva i
dosade, on bi se - prizivajui u sjeanje najsvjetlije trenutke svih svojih nastupa iznenada rasrdio i kritikama zasuo zloince koji su upropastili narod i dravu, ili se,
hramajui s jednog kraja pozornice na drugi, s tugom prisjetio kakve uspomene iz
mladosti, odrecitirao pokoji redak M. Montaignea o prijateljstvu, ili alostio gledatelje
objanjavajui im koliko je Ataturk bio usamljen. Lice mu se sjalo od znoja. Gospoda
Nurija, uiteljica i zaljubljenica u kazalite i povijest, koja ga je i dva dana ranije
zadivljena pratila iz prednjih redova, kasnije mi je rekla kako su prvi redovi bili
dobrano zapahnuti Sunajevim rakijskim zadahom. Ne, nije time htjela rei da je Sunaj
bio pijan: bio je "zanesen". 1 drugi su gledatelji ostali zadivljeni njegovim zanosom:
kar-ski dravni slubenici srednjih godina spremni na sve kako bi slavnome glumcu
prili to blie, udovice, mladi kemalisti koji su sline scene ve stotinu puta odgledali
na televiziji, i sva muka populacija eljna pustolovine i moi, svi su oni tvrdili da je
Sunaj te veeri "sjao", i zabljesnuo ih toliko da ga nisu mogli pogledati u oi.
Jedan od uenika koje je vojska nasilu prevezla u Narodno kazalite bio je i Mesut
(onaj koji se protivio zajednikom ukapanju vjernika i ateista). etiri godine kasnije i
on e mi povjeriti da ga je Sunaj te veeri oarao. Moda je to mogao priznati i zbog
svega to je u meuvremenu proivio: bio se, naime, prikljuio jednoj malenoj
naoruanoj islamisti-koj skupini, ali se i u njih razoarao pa se vratio u Kars i
zaposlio u nekoj ajani. Teko je, rekao mi je, objasniti zato su se uenici vjerske
kole divili Sunaju. Moda su ga potovali zbog apsolutne moi koja je tada bila u
njegovim rukama: isto su to i za sebe prieljkivali. Mogue je da su mu bili i zahvalni
to je svojim zabranama zakoio njihovo nepromiljeno izlaganje opasnostima i
dizanje ustanka. "Nitko nije imun na radost nakon vojnih udara: svi im se zapravo
potajno raduju", rekao

Snijeg
mi je. Jo ih se neto dojmilo: Sunaj je bio najmoniji ovjek u gradu, a nije se
ustezao pojaviti se na pozornici i predati se na milost i nemilost obinome narodu.
Kad sam, doavi kasnije u Kars, u zgradi Televizije pograninog Kursa gledao
snimku te veeri, i ja sam ostao zadivljen tiinom u dvorani. Kao da su svi zaboravili
na razlike i sukobe koji su ih dijelili: nije vie bilo podjele na oeve i sinove, na
mone i progonjene: jedna im je stvar svima bila zajednika: strah i zastraujue
uspomene. Ni sam nisam mogao biti ravnoduan pred osjeajem koji e jako dobro
razumjeti svaki stanovnik nasilnikih i agresivno nacionalistikih zemalja: pred
oaravajuim zajednitvom koje se skriva iza rijei "mi". Zahvaljujui Sunaju, nitko
se od prisutnih nije osjeao kao "stranac"; sve ih je povezala ista tragina pria.
Kadifa je bila jedina prijetnja tom zanosu: Karslije se u poetku nikako nisu mogli
naviknuti na njezinu prisutnost na pozornici. Bit e da je i kamerman to osjetio, pa se
u svim vanijim trenucima okretao samo Sunaju kao da Kadife i nema, prikazujui je
jedino za onih scena kad bi se poniavala pred monikom, kad bi ga opsluivala poput
slukinje u farsama. Ali kako su se jo od podneva vrtjele reklame koje su najavljivale
da e se Kadifa tijekom predstave otkriti, gledatelji su paljivo pratili svaki njezin
korak. Gradom se proirilo mnotvo pria; neki su tvrdili da ju je na otkrivanje
prisilila vojska, drugi pretpostavljali da se nee ni pojaviti na pozornici... Kao i
obino, i sad je gotovo svatko skovao svoju verziju moguih dogaaja: tako se
dogodilo da su i oni koji su dotad znali samo za njezinu aferu oko pokrivanja (a da joj
ak ni ime nisu znali), u samo jedno popodne o njoj doznali sve to se moglo doznati.
Zato je poetak predstave mnoge razoarao: kud se na pozornici rijetko pojavljivala,
tu je - makar je odjenula usku i dugu crvenu haljinu - jo uvijek bila pokrivena.
Tek u dvadesetoj minuti predstave, po dijalogu izmeu nje i Sunaja gledatelji su
naslutili da se od Kadife moe oekivati i neto vie: kad su nakratko ostali sami na
sceni, Sunaj ju je pitao "koliko je odluna" te joj pojasnio kako ne moe prihvatiti "da
se ljudi odluuju na samoubojstvo samo zbog bijesa".
Kadifa mu je odgovorila sljedeim rijeima: "U ovome gradu u kojemu se ljudi
meusobno ubijaju poput ivotinja tvrdei kako to ine za dobro i sreu ove
zajednice, tko se moe usprotiviti mome samoubojstvu?" te smugnula s pozornice kao
da bjei od Funde Eser koja se u tom trenu pojavila.
etiri godine kasnije paljivo sam posluao sve koji su mi htjeli priati

369
o toj veeri: prema njihovim svjedoenjima, gledajui na sat, rekonstruirao sam i
usporedio svaku minutu svega to se te veeri dogodilo. Tako sam izraunao da je to
bila scena kad je Modri Kadifu zadnji put vidio. Naime, prema priama stanovnika
susjednih kua i policajaca koji su jo uvijek radili u Karsu, kad im je policija
pokucala na vrata. Modri i Handa gledali su televiziju. U slubenom izvjetaju pisalo
je da je Modri, ugledavi na vratima vojsku i policiju, uletio u kuu, zgrabio oruje i
poeo pucati bez upozorenja; susjedi i uenici vjerske kole (kojima nije trebalo dugo
da Modroga proglase legendom) tvrdili su pak kako je Modri, pokuavajui spasiti
Handu, prvo viknuo "Ne pucajte!", ali im je Z. Demirkolov specijalni odred u asu
uletio u kuu i izreetao ne samo njih dvoje nego i itav stan. Unato stranoj buci,
nitko iz susjednih kua - osim nekoliko malih znatieljnika - nije reagirao na
pucnjavu. Karslije su ve bili navikli na takve none napade; osim toga, te veeri nita
nije moglo biti vanije od izravnog prijenosa iz Narodnog kazalita. Sve su ulice bile
puste, svi duani zabravljeni, i - uz nekoliko iznimaka - sve ajane pozatvarane.
Sunaj je jako dobro znao da su sve oi u gradu okrenute njemu: odatle je crpio
nadnaravnu snagu i samopouzdanje. Bit e da je i Kadila osjetila da e se moi
iskazati samo onoliko koliko joj on bude dopustio: zato se cijelo vrijeme vrtjela u
njegovoj blizini i spremno koristila svaku priliku koju joj je davao. Budui da. za
razliku od svoje sestre, Kadila kasnije nije htjela sa mnom razgovarati o tim danima,
nikada neu znati o emu je razmiljala, ni tih dana, ni te veeri. Tijekom sljedeih
etrdesetak minuta predstave gledateljima je postajalo sve jasnije da se Kadifa
odluno priprema za otkrivanje i samoubojstvo; zato su joj se, korak po korak, sve
vie divili. Kad se napokon uspjela nametnuti kao vaan lik, predstavu je povela
prema pravoj drami koju I-undine i Sunajeve napola poune, napola aljive i srdite
upadice nisu davale naslutiti. Napokon je postalo jasno da Kadifa predstavlja
junakinju koju je muko nasilje stjeralo u kut, junakinju koja je spremna na sve. Iako
"pokrivena buntovnica Kadifa" u Karsu nikada nije zaboravljena, mnogi moji
sugovornici saalijevali su je i godinama kasnije, tvrdei kako ju je itav grad svim
srcem prihvatio i u novoj ulozi. Kad bi se pojavila na pozornici, tiina bi zavladala i
dvoranom i itavim gradom; nakon svake njezine rijei eljad po kuama, okupljena
oko televizora, gurkala bi se s poluglasnim pitanjem: "to je rekla, to je rekla?"
Za jednog od takvih trenutaka duboke tiine, sa eljeznikog je kolodvora odjeknuo
zviduk: nakon etiri dana iz grada je kretao prvi vlak.

bmjeg
Ka je sjedio u vagonu u koji su ga vojnici smjestili nasilu. Kad je bio vidio da je vojni
kamion dovezao samo njegov kufer, a ne i Svilu, preklinjao je i molio vojnike da mu
dopuste da je jo jednom vidi; nisu mu dopustili, ali ih je barem uspio nagovoriti da
kamion jo jedanput poalju u hotel; kad se vozilo opet vratilo prazno, oficire je
zamolio da vlak u kolodvoru zadre pet minuta due, ali se Svila ni tada nije pojavila:
prometnik je tad zazvidao za pokret, a Ka je zaplakao. Dok je vlak kretao, suzne je
oi okrenuo prema izlazu iz kolodvorske zgrade koji je gledao na spomenik Kazima
Karabekira, zamiljajui dae ugledati kako prema njemu koraa povisok enski lik s
torbom u ruci.
Kad je vlak poeo ubrzavati, vlakovoda je jo jednom zasvirao. Svila i gospodin
Turgut uli su ga ba kad su iz Hotela Snjena palaa krenuli prema Narodnom
kazalitu. "Ode vlak", rekao je gospodin Turgut. "Da", odgovorila je Svila. "I ceste e
se otvoriti svakog trena pa e se valija i zapovjednik vratiti u grad." Dodala je jo
nekoliko rijei ("sad e i ovaj glupi vojni udar brzo zavriti, sve e se vratiti u
normalu"), mada uope nije razmiljala o onome to je izgovarala; govorila je samo
zato to se bojala da bi iz njezine utnje otac mogao zakljuiti kako misli na Kaa.
Koliko je u tim trenucima mislila na Kaa, a koliko na Modroga i njegovu smrt - to ni
sama nije znala. Teko se alostila jer je propustila priliku za sreu; mrzila je Kaa.
Vie ni najmanje nije sumnjala u uzroke svoje srdbe. etiri godine kasnije sa mnom
e nevoljko raspravljati o tim uzrocima; moja pitanja i sumnje e je uznemiriti, ali e
sama rei da je jo te noi shvatila da Kaa vie nikada ne bi mogla voljeti. Kad je
zaula zviduk vlaka koji je Kaa odvezao iz grada, srce joj se slomilo; moda je bila i
malo iznenaena. Ali jedino to je tada eljela, bilo je razgovarati s Kadifom.
"Kako je tiho, kao da je cijeli grad naputen", rekao je gospodin Turgut pomislivi da
je Svili tiina neugodna.
"Grad utvara", odgovorila je Svila samo da bi neto rekla.
Na jednom uglu pred njima se pojavila kolona od tri vojna vozila, skrenula i nastavila
njihovom ulicom. Gospodin Turgut je rekao da je to dokaz da su se i ceste otvorile.
Gledali su kako kolona nestaje u mraku sve dok im i svjetla na vozilima nisu nestala
iz vida. Prema mojoj kasnijoj istrazi, u srednjem su se vozilu nalazila dva mrtva tijela:
tijela Modroga i Hande.
Svjetlo na zadnjem dipu bilo je iskrivljeno; zato je u jednom trenu obasjalo izlog
Novosti graninoga grada pa je gospodin Turgut opazio da je ve izvjeen sutranji
broj. Zastao je i proitao: "Smrt na pozornici. Tijekom sinonje predstave poginuo
slavni glumac Sunaj Zaim."

371
Nakon to je vijest dvaput proitao, krenuli su prema kazalitu to su bre mogli. Pred
kazalitem su jo uvijek stajala ista vojna vozila, a malo dalje sjena istog tenka.
Na ulazu su ih pretraili. Gospodin Turgut je rekao da je "otac glavne enske uloge".
Ve je poeo drugi in; u posljednjem redu nali su dva prazna sjedala i sjeli.
I taj je in sadravao poneto aljivih scena koje je Sunaj godinama usavravao.
Funda je ak nekoliko puta zavrtjela trbuhom; izgledala je kao da se ali na vlastiti
raun. Ali i na pozornici i u dvorani atmosfera je postajala sve tea, a tiina sve
dublja. Kadifa i Sunaj sve su ee ostajali sami na sceni.
"Ipak bih vas morao zamoliti sljedee: objasnite mi zato ete se ubiti!" rekao je
Sunaj.
"ovjek to ne moe u potpunosti znati", odgovori Kadifa.
"Kako to mislite?"
"Kad bi ovjek znao zato se ubija, kad bi si mogao jasno predoiti razlog
samoubojstva, ne bi se ubio!"
"Neee, to uope nije tako! Neke se ene ubijaju zbog ljubavi, neke pokleknu pred
batinama svojih mueva, neke se ubijaju prije nego ih siromatvo izjede do kosti,
neke..."
"Kako je va pogled na ivot jednostavan!" ubaci se Kadifa. "Umjesto da se ubije
zbog ljubavi, ena se strpi, malko prieka, i ta bol proe! Ni siromatvo nije dovoljan
razlog za samoubojstvo. Umjesto da se ubije, ena uvijek moe pobjei od mua
tiranina, a to se siromatva tie - uvijek se negdje neto moe ukrasti."
"Dobro, a to je onda pravi razlog?"
"Jasno je da je osnovni razlog svih samoubojstava ponos. Ili je bar za ene tako."
"Mislite, ubiju se kad im ljubav pregazi ponos?"
"Uope ne razumijete!" nasmija se Kadifa prijezirno. "ene se ne ubijaju kako bi
pokazale da im je ponos povrijeen, nego da bi pokazale koliko su ponosne!"
"Jesu li se vae prijateljice zbog toga ubile?"
"Ne mogu govoriti u njihovo ime. Svatko ima svoje razloge. Ali svaki put kad
razmiljam o svome samoubojstvu, utim da su i one mislile jednako. Trenutak
samoubojstva za ene je trenutak kad su najusamljenije, i kad najbolje shvaaju to
znai biti ena."
"Jeste li tim rijeima svoje prijateljice nagovarali na samoubojstvo?"
"Same su se na to odluile; same su izabrale samoubojstvo."

snijeg
"Svi znamo da u Karsu nije zaivjelo ono to nazivamo 'osobnom, slobodnom
odlukom': da bi pobjegli od batine, ljudi se udruuju, skrivaju se po dematima i
uvlae u raznorazne zajednice. Priznajte. Kadifa, da ste se s tim djevojkama potajno
sastajali i nagovarali ih na samoubojstvo!"
"Ali kako bi to bilo mogue?! Poinivi samoubojstvo, te su djevojke postale jo vie
same: ak su ih se i oevi odricali zbog toga, za neke ak nije prireena ni denaza."
"A vi ete se sad ubiti da biste opovrgli njihovu usamljenost, da biste pokazali kako se
radi o masovnom pokretu? Kadifa, vi utite... Ali ako se ubijete, a ne kaete nam zato
ste se ubili, nee li poruka koju nam time elite dati biti pogreno protumaena?"
"Nita ne elim poruiti svojim samoubojstvom", odgovori Kadifa.
"Ali pogledajte koliko vas ljudi promatra: oni vas gledaju s brigom i zanimanjem.
Ako nita drugo, recite im ono to vam je sad na pameti!"
"ene se ubijaju s nadom da e tim postupkom neto postii", odgovori Kadifa. "A
mukarci, oni se ubijaju kad izgube nadu da e ikada ita postii."
"To je istina", ree Sunaj i iz depa izvadi pitolj marke Kirikkale. Pitolj zabljesnu
pod kazalinim svjetlima; gledatelji ga nisu isputali iz vida. "Kad uvidim da sam
dogurao do kraja, da sam dokraja poraen, hoete li me, molim vas, ovime ubiti?"
"Ne elim zavriti u zatvoru."
"Ali neete li se i vi ubiti?" ree Sunaj. "Samoubojstvom ete si ionako otvoriti put u
dehennem: ne morate se, prema tome, bojati kazne, ni na ovom, ni na drugom
svijetu."
"Eto, upravo se zato ene ubijaju: da bi pobjegle od kazni bilo koje vrste."
"Kad se pomirim s porazom, elio bih da mi kraj doe od ruke ovakve ene!" ree
Sunaj okrenuvi se pompozno publici. asak je poutio. U pravi je tren osjetio da se
publika poela dosaivati: zato je nastup nastavio s jednom od Ataturkovih ljubavnih
pustolovina.
Kad je drugi in priveden kraju, gospodin Turgut i Svila zadoe iza pozornice
potraiti Kadifu. Njezina garderoba, prostrana soba koju su nekada koristili akrobati
iz Moskve i Petrograda, armenske glumake skupine koje su igrale Molierea, i plesai
i glazbenici to su u Kars svraali tijekom turneja po Rusiji, sada je bila hladna kao
led.
"Mislila sam da ti odlazi", ree Kadifa Svili.
"Ponosim se tobom, draga moja, bila si sjajna!" ree gospodin Turgut i

373
zagrli Kadifu. "Da ti je dao oruje i zamolio te da ga ubije, ja bih ustao, prekinuo
predstavu i viknuo: 'Kadifa, ne pucaj!"'
"Zato?"
"Kako zato? Pitolj je moda pun!" ree gospodin Turgut i prenese joj vijest iz
sutranjih novina. "Serdar vijesti pie unaprijed s nadom da bi se mogle i ostvariti, ali
ih veina na koncu ispadne netona. Ne bojim seja Serdarovih vijesti. Ali znam da
ovako veliku vijest Serdar nikada ne bi mogao objaviti bez Sunajeva blagoslova: zato
se bojim! Oito je da mu ju je Sunaj izdiktirao. Mogue je da se ne radi samo o
reklami. Moda te eli navesti da ga na pozornici ubije. Draga keri, pazi to radi:
nemoj potegnuti obara prije nego to se uvjeri da je pitolj prazan! I nemoj se otkriti
zbog toga ovjeka! Svila ostaje. Jo emo mi ivjeti u ovome gradu; nemoj da nas
islamisti uzaman zamrze!"
"Zato je Svila odustala, zato nije otila?"
"Zato to vie voli svoga oca, i tebe, i sve nas", ree gospodin Turgut drei Kadifu za
ruku.
"Tata, mi bismo opet malo nasamo porazgovarale", ree Svila. im je to izgovorila,
na Kadifinom je licu ugledala strah. Dok se gospodin Turgut pribliavao Sunaju i
Fundi Eser koji su uli s drugog kraja pranjave sobe visoka stropa, Svila je Kadifu
zagrlila svom snagom. Vidjela je da ju je to jo vie uplailo; uzela ju je za ruku i
povela u kut koji je od ostaloga dijela prostorije bio odijeljen zastorom. Funda se
malo prije odatle izvukla s bocom konjaka.
"Bili ste sjajni, Kadifa", rekla je. "Ne dajte se smetati, opustite se kao da ste u svojoj
kui."
Kadifa je bila sve bijeda i bijeda; Svila joj je pomogla da sjedne. Uhvatila je njezin
pogled i oima joj rekla da se dogodilo neto strano. "Opkolili su Handu i Modroga, i
ubili ih", izgovorila je potom.
Kadifine su oi na tren zamrle. "Bili su u istoj kui? Tko ti je rekao?" Zautjela je
vidjevi koliko je Svila ozbiljna.
"Rekao mi je mali Fazil, deko iz vjerske kole. Odmah sam mu povjerovala. Jer,
vidio ih je svojim oima..." Zastala je da bi Kadifa, blijeda kao smrt, shvatila to joj je
rekla. Potom je nastavila: "Ka je znao gdje se Modri skriva. Nakon to se vidio s
tobom, nije se vie vratio u hotel. Mislim da je on odao specijalnom timu mjesto na
kojem su se skrivali Modri i Handa. Zato nisam otila u Njemaku s njim."
"Kako zna?" odgovori Svila. "Moda im nije rekao on, moda ih je netko drugi
odao."

Snijeg
"I to je mogue, i o tome sam razmiljala. Ali srce mi je tako sigurno reklo da je to
uinio Ka, da sam shvatila kako razumom nikada neu moi povjerovati da nije kriv. I
shvatila sam da ga nikada neu moi voljeti: eto, zato sam odustala od Njemake."
Kadifi je ponestalo snage, nije vie mogla sluati Svilu. Svila je vidjela da je njezina
vijest tek sad do nje doprla.
Pokrivi lice rukama, Kadifa je poela ridati. Svila ju je zagrlila, i ona je plakala. Ali
plakala je tiho: djeli njezina uma govorio joj je da plae iz istog razloga iz kojega i
njezina sestra. Ve su nekada tako plakale, jednom ili dvaput, za onih sramnih dana
kad su se obje nemilosrdno borile za naklonost istog ljubavnika, Modroga. Svila je
slutila da je ovime sve svoje bitke privela kraju: nikada nee otii iz Karsa. Ostarjela
sam, pomislila je u jednom trenu. Pomiriti se sa starenjem, biti toliko pametna da od
svijeta vie nikada nita ne poeli: to je ono to e ponijeti iz svojih bitaka, ono za to
e sada biti sposobna.
Vie ju je brinula Kadifa; plakala je izaglasa. Vidjela je da je alost njezine sestre tea
i razornija. Na trenutak je osjetila zahvalnost to nije u njezinoj koi - ili je uivala u
osveti? - i odmah se postidjela. Iz dvorane se ula pjesma koju su u Narodnom
kazalitu uvijek putali na stankama (jer je, navodno, poboljavala prodaju leblebija i
sode): Baby come closer, closer to me, pjesma koju su i kao mlade djevojke sluale po
istanbulskim kinima. U to su vrijeme obje eljele nauiti engleski, a nijednoj to nije
uspjelo. Svila je vidjela da je pjesma Kadifu jo jae rasplakala. Zastori su bili malko
razmaknuti: na drugom kraju sobe Sunaj i otac su ivo raspravljali dok im je Funda u
ae nadolijevala konjak.
"Gospoice Kadifa, ja sam pukovnik Osman Nuri olak", ree jedan vojnik srednjih
godina nepristojno razgrnuvi zastor, i pozdravi ih naklonom do zemlje kao da je sad
siao s filmskoga platna. "Cijenjena gospoice, bih li ikako mogao olakati vau tugu?
Ako se vie ne elite vratiti na pozornicu, imam za vas radosnu vijest: putovi su
otvoreni, vojne su snage nadomak grada."
Osman Nuri olak te e svoje rijei kasnije ponavljati na vojnom sudu kao dokaz da
je grad pokuavao zatititi od besmislenog vojnog udara.
"Dobro sam, gospodine, sasvim sam dobro: hvala vam", odgovorila je Kadifa.
Po njezinim pokretima Svila je zakljuila da je Kadifa ve usvojila poneto od
Fundinog uvijek kazalinog dranja. A s druge joj se strane divila: skupila je svu
snagu da bi se pribrala. Jedva je ustala: popila je

375
au vode, a onda poela polako etati po irokoj prostoriji iza pozornice: izgledala je
kao utvara.
Pred poetak treeg ina, Svila ju je namjeravala izvesti prije nego to ih opazi otac.
Nije im uspjelo, priao im je u zadnjem trenu: "Ne boj se", rekao je gospodin Turgut
mislei na Sunaja i njegove prijatelje, "to su moderni ljudi."
Trei je in poeo s Fundom Eser: otpjevala je narodnu pjesmu o silovanoj eni. Za
razliku od nekih dijelova predstave koji su se gledateljima inili prezamrenim i
"previe uenim", pjesma ih je sve zagrijala. Kao i inae, l'unda je s jedne strane
plakala i psovala muki rod, a s druge s uitkom prepriavala zlo koje ju je snalo, do
najsitinijih pojedinosti. Nakon to je otpjevala jo dvije pjesme i gledatelje, pogotovo
djecu, nasmijala parodijom jedne reklame (kojom je ustvrdila da Ajgaz plinske boce
ne puni plinom nego prdeem), pozornica je zamraena: potom su na nju dostupala
dva vojnika koja su jezivo podsjeala na naoruane vojnike to su se dva dana ranije
pojavili pred kraj predstave. Na pozornicu su dovukli vjeala i postavili ih: dvoranu je
prekrio zloslutan muk. Vjealima su prili Kadifa i Sunaj, epajui.
"Nikada nisam mislio da e se dogaaji ovako brzo razviti", rekao je Sunaj.
"Je li to priznanje da niste uspjeli postii ono to ste eljeli ili ste uvidjeli da ste
ostarjeli pa elite umrijeti sa stilom?" upita Kadifa.
Svila je vidjela koliko se Kadifa mui da bi se zadrala na pozornici.
"Vrlo ste inteligentni, Kadifa."
"A to vas plai?" odgovori Kadifa napetim, srditim glasom.
"Da!" odgovori joj Sunaj, stari zavodnik.
"Ne bojite se vi moje inteligencije: bojite me se zato to sam svoja!" viknu Kadifa. "U
naem gradu mukarci se ne boje enske inteligencije; boje se da enama nee moi
upravljati!"
"Upravo suprotno", odgovori Sunaj. "Ovu sam revoluciju poduzeo da biste se vi ene
mogle ponaati kao Europljanke, da biste mogle same sobom upravljati. Zato sad
elim da se otkrijete."
"Otkrit u se", ree Kadifa. "A nakon toga u se objesiti kako bih dokazala da to
nisam uinila ni zbog vas, ni zato da bih oponaala Europljanke."
"Ali siguran sam da vi jako dobro uviate da ete takvim postupkom pobrati europske
aplauze i simpatije? Mislim, vi ste individua, i kao takva ete se objesiti; uviate, zar
ne? Ni va oduevljeni nastup za njemake

Snijeg
novine na onom takozvanom tajnom sastanku u Hotelu Azija nije proao nezapaeno.
Pria se da ste vi savjetovali djevojke koje su se ubile, jednako kao i pokrivene
djevojke."
"Samo se jedna djevojka ubila zbog pokrivanja: to je bila Teslima."
"Vi ete, dakle, biti druga..."
"Neu, otkrit u se prije nego to se ubijem."
"Jeste li dobro promislili?"
"Jesam", odgovori Kadifa. "Jako sam dobro promislila."
"Onda ste, bit e, razmislili i o ovome: samoubojice idu u dchcnnem. Mene, dakle,
moete ubiti bez straha: u svakom ete sluaju zavriti u dehennemu. Je li tako?"
"Nije", odgovori Kadifa. "Nije, zato to ne vjerujem da u zavriti u dehennemu ako
se ubijem. A tebe u ubiti da bih s ovoga svijeta izbrisala jednog neprijatelja naroda,
vjere i ena!"
"Hrabri ste i iskreni. Kadifa. Ali naa vjera brani samoubojstvo.'*
"Tono, sura ene Kurana asnog izriito zabranjuje samoubojstvo", odgovori
Kadifa. "Ali to ne znai da Svemogui Allah mladim djevojkama koje su se ubile
nee oprostiti i da e ih poslati u dehennem."
"Aha, vi ete dakle Kuran protumaiti onako kako vama odgovara."
"Ne, istina je upravo suprotna", nastavi Kadifa. "Nekoliko mladih djevojaka iz Karsa
ubilo se zato to se nisu mogle pokrivati, mada su to eljele. Uzvieni je Allah
pravedan i vidi njihovu patnju. A budui da i u mome srcu plamti ista takva boanska
ljubav, i ja u, kao i one, nestati iz ovoga grada u kojemu za mene nema mjesta."
"Svjesni ste, zar ne, da e taj va postupak rasrditi vjerske velikodostojnike koji su se
po ovoj hladnoi i snijegu probili do Karsa da bi oajne ene i djevojke odgovorili od
samoubojstva... A u Kur'anu..."
"O svojoj vjeri ne elim razgovarati ni s ateistima ni s onima koji se iz straha
pretvaraju da vjeruju. Dovrimo konano ovu igru!"
"U pravu ste. Namjera mi nije bila propitivati vau savjest: bojao sam se da bi vas
strah od dehennema mogao sprijeiti da me ubijete: zato sam razgovor skrenuo na
ovu temu."
"Nita ne brinite, ubit u vas bez imalo grinje savjesti."
"Lijepo", odgovori Sunaj uvrijeeno. "A ja bih vam sad povjerio najvanije
naravouenije svoga dvadesetpetogodinjeg kazalinog ivota: nijedan gledatelj ne
moe pratiti dijalog dui od ovoga; uskoro e poeti zijevati. Ako ste za, prijeimo s
rijei na djela!"
"Dobro."
Sunaj je i/vukao isti pitolj marke Kirikkale i pokazao ga i gledate-

377
ljima i Kadifi. "Vi ete se sad otkriti. Zatim u vam predati oruje i vi ete me ubiti...
A budui da e se takvo to po prvi put moi vidjeti u izravnom prijenosu, dopustite
mi da nae gledatelje jo jednom uputim na vanost..."
''Dosta!" ubaci se Kadifa. "Do sita sam se nasluala mukaraca koji objanjavaju zato
se djevojke ubijaju."
"Imate pravo", ree Sunaj igrajui se pitoljem. "Ipak, dodao bih jo rije-dvijc. Tek
toliko da se karski gledatelji koji su nasjeli na vijest i/, novina i sad nas gledaju ne
prepadnu. Pogledajte, Kadifa, arer ovoga pitolja. Kao to vidite, ovaj je arer
prazan." arer je izvadio, pokazao ga Kadifi i vratio ga na mjesto. "Vidjeli ste da je
prazan, zar ne?" ree poput vjeta maioniara.
"Da."
"Ali dajte da budemo posve sigurni!" Ponovno izvadi arer, okrenu se publici kao da
im pokazuje zeca iz eira, i ponovno ga vrati. "Dopustite mi da na kraju kaem
nekoliko rijei koje su mi na srcu. Netom rckoste da ete me mirne savjesti ubiti.
Pretpostavljam da se nada mnom gnuate 2ato to sam poveo ovaj vojni udar i pucao
po narodu jer ne nalikuje zapadnjacima; znajte, ipak, da sam to uinio za dobro naeg
naroda."
"Dobro", ree Kadifa. "A sad u se ja otkriti. Molim da me svi gledaju." Licem joj je
preletio gr; podigla je ruku i u asu svukla maramu. Dvorana je odgovorila mrtvom
tiinom. Sunaj ju je odmjerio glupavim pogledom, pretvarajui se da takvo to nije
oekivao. Potom su se oboje okrenuli publici, poput neuvjebanih glumaca koji su
zaboravili svoje retke.
Cijeli je Kars s divljenjem gledao Kadifinu kosu; dugu, kestenjastu, lijepu kosu. 1
kamerman je skupio svu hrabrost i po prvi put Kadifu uzeo u prvi plan. Vidjelo se
koliko joj je neugodno: stidjela se kao ena kojoj se u guvi raskopala haljina. Po
svemu se vidjelo da joj je jako teko.
"Dajte mi oruje", ree s nestrpljenjem.
"Izvolite", odvrati Sunaj i prui joj pitolj drei ga za cijev. "Ovako ete pritisnuti
obara."
Kad je Kadifa preuzela pitolj. Sunaj se nasmijao. Cijeli je Kars mislio da e se
razgovor jo nastaviti. Izgleda da je i Sunaj tako mislio. "Kosa vam je prelijepa,
Kadifa. ak bih vas i ja ljubomorno skrivao pred drugim mukarcima, samo da je ne
vide", rekao je Sunaj. kadli Kadifa potegnu obara.
Zauo se i pucanj. Vie nego pucnju, cijeli se Kars zaudio Sunaju koji se stresao i
pao kao da je doista ustrijeljen.

snijeg
"Kako je sve glupo!" rekao je Sunaj. "Niti razumiju modernu umjetnost, niti e ikada
biti moderni."
Gledatelji su oekivali dugi samrtniki monolog. Umjesto toga, Kadifa pitolj gotovo
prisloni na Sunaja i ispali jo etiri metka. Sunajevo je tijelo svaki put zadrhtalo i
poelo se pridizati da bi sa svakim metkom palo na /emlju kao da je sve tee i tee.
etiri metka ispaljena su uas.
Gledatelji nisu od Sunaja oekivali samo dobro odglumljenu smrt, nego i mudru
tiradu o smrti, ali kad su vidjeli da mu je lice oblila krv, prestali su se nadati. Gospoda
Nurija, uvjerena da su u kazalitu sva zbivanja i efekti vani koliko i tekst, ustala je da
bi zapljeskala: prepavi se Sunajeva lica, sruila se u sjedalo.
"Izgleda da sam ga ubila", rekla je Kadifa gledateljima.
"I dobro si postupila!" viknu iz zadnjih redova jedan uenik kole za imame i hatibe.
uvari i vojska po dvorani, zapanjeni dogaajem na pozornici, niti su vidjeli s kojeg
se mjesta javio taj djeak koji je probio tiinu, niti su ga pokuali uhvatiti. Kad je
gospoda Nurija - uiteljica koja je ve dva dana s divljenjem pratila Sunajeva
pojavljivanja na televiziji i bila na sve spremna samo da mu bude to blie - zaridala,
nije samo cijela dvorana, nego je i itav Kars shvatio da su dogaaji na pozornici
posve stvarni.
Dva vojnika navukla su kazalini zastor pritravi jedan drugome sitnim, smijenim
koracima.

44Danas ovdje Kaa nitko ne voli etiri godine kasnije u Karsu

IM je zastor navuen, Z. Demirkol i njegovi drugovi /grabili su Kadifu te je "radi
njezine sigurnosti" izveli kroz stranji izlaz na Kazim-begovu aveniju, posadili je u
vojni dip i odve/.li u eliju u centralnoj kasarni koja je toga dana bila ugostila i
Modroga. Nekoliko sati kasnije otvorile su se sve ceste oko Karsa; vojne jedinice
kojima je bilo nareeno da ugue maleni "vojni udar" grad su osvojile bez ikakvih
problema, nitko im nije pruio otpor. Valijin zamjenik, zapovjednik divizije i drugi
vlastodrci smijenjeni su zbog neizvravanja dunosti; aica vojnika i MIT-ovaca
optuenih da su suraivali s "revolucionarima" zavrila je u zatvoru, mada su tvrdili
da su to uinili "za dravu i narod". Gospodinu Turgutu i Svili tek je tri dana kasnije
bilo doputeno posjetiti Kadifu. im je vidio kako se Sunaj svija na pozornici,
gospodin Turgut je zgranut shvatio da je doista ubijen, ali se svejedno nadao da e se
Kadifa izvui bez posljedica pa je uinio sve to je mogao ne bi li ker jo iste veeri
poveo kui; uvidjevi da mu to nee uspjeti, pred zoru se praznim ulicama, drei se
sa starijom keri pod ruku, vratio u hotel: dok je on plakao, Svila je iz kufera vadila
stvari i slagala ih u ormar.
Karslije koji su dogaajima svjedoili kao gledatelji tek e sljedeega jutra, listajui
Novosti graninoga grada, doznati da je Sunaj doista preminuo neposredno nakon
svoje uprizorene smrti. Gledateljstvo iz kazalinih redova razilo se zbunjeno, ali u
tiini im su zastori navueni; gradska se televizija nikada vie nije vratila na
dogaaje triju prevratnih dana. Kars je bio sviknut ulinim progonima "terorista" koje
bi s vremena na vrijeme poduzeli specijalni timovi ili dravne oruane snage, i
agresivnim razdobljima izvanrednih vladavina, pa graanima nije trebalo dugo da i ta
tri dana prestanu smatrati po bilo emu iznimnima. Sljedee je jutro

onyeg
Glavni tab poeo s istragom u koju se ukljuio i vladin Ured za inspekcije; njima su
Karslije prepustili politiku stranu "kazalinog udara", jer su im se kazalini i
umjetniki dojmovi ionako inili vanijima. Jedno od vanijih pitanja oko kojih se
zadravala sva njihova znatielja bilo je, primjerice, sljedee: ako je Sunaj u pitolj
stavio prazan arer - a svi su vidjeli da jest - kako ga je Kadifa istim tim pitoljem
mogla ubiti?
Detaljni izvjetaj major-inspektora poslanog iz Ankare da u miru - nakon to je ivot
u Karsu krenuo starom koloteinom - istrai "kazalini udar" i kod ove mi je teme,
kao i na mnogim drugim mjestima u ovoj knjizi, bio od velike pomoi: nije se tu
radilo o arobnjakom triku, zakljuio je major, nego o neijoj vjetoj ruci. Budui da
Kadifa o toj noi nije htjela razgovarati ni sa sestrom ni ocem, ni s tuiteljima, pa ak
ni sa svojim odvjetnikom (unato njegovim dobrim namjerama), major-in-spektor je,
da bi doao do istine, postupio jednako kao i ja etiri godine kasnije: razgovarao je s
mnotvom sugovornika (ili, tonije reeno, uzeo je njihove izjave) i pretresao sve
mogunosti i govorkanja.
Prva od gradskih teorija koje je major-inspektor opovrgnuo bila je da je Kadifa Sunaja
Zaima ubila bez njegova doputenja, svjesno i namjerno: dokazao je da mlada ena
nije imala dovoljno vremena da bi iz depa izvukla drugi pitolj ili da bi prazni arer
zamijenila punim. Koliko god da se inilo da se Sunaj udi svakom pucnju, kasnija
policijska istraga
- koja je ukljuivala i detaljnu pretragu svega to je Kadifa imala na sebi
- pokazala je da je te veeri koriten jedan pitolj i jedan arer, to se jo i bolje
vidjelo na televizijskoj snimci. Karslijama se svidjela i teorija da je na Sunaja
istodobno pucao jo netko, iz nekog drugog kuta, ali su balistiki izvjetaj i rezultati
obdukcije nedvojbeno pokazali da su meci u glumevu tijelu ispaljeni pitoljem
marke Kirikkale u Kadifinoj ruci. Kadifine zadnje rijei na sceni ("Izgleda da sam ga
ubila!"), Karslijama su posluile samo kao dodatan poticaj da je proglase legendom,
gledajui u njoj i junakinju i rtvu; major je pak te rijei smatrao dokazom da se Kadifin in ne moe promatrati kao "ubojstvo s predumiljajem", to mu je, nadalje,
posluilo da tu vrstu ubojstva i pojam zloinake namjere - kao da je pred sobom ve
vidio tuitelja koji e voditi Kadifinu parnicu pa ga navodi na pravi put - nairoko
razradi na dvije razine (pravnoj i filozofskoj) te na koncu zakljui kako ni rijei koje
je Kadifa izgovarala nisu bile njezine, nego pokojnikove: ono to je nije uspio nauiti
na probi, u usta joj je znalaki stavio tijekom same predstave. Sunaj je dvaput rekao
da je arer prazan da bi ga potom utaknuo u pitolj: to je bila prijevara kojoj su
povjerovali i Kadifa i cijeli Kars. Ako mi dopustite, zakljuio bih ma-

3/
jorovim rijeima: kad smo se nali u njegovoj kui u Ankari, kamo se tri godine
nakon karske istrage povukao u prijevremenu mirovinu, razgovor sam na tren skrenuo
prema romanima Agathc Christie na njegovim policama, nato mi je povjerio da mu
se kod njezinih knjiga najvie sviaju naslovi te izjavio: "arer je bio pun".
injenicu da je Sunaj pun arer uspio prikazati kao prazan ne treba pripisati
opsjenarskim vjetinama iskusnoga kazalitarca: nakon tri dana nemilosrdnog nasilja
koje su njihovim gradom sijali Sunaj Zaim i njegovi prijatelji (broj mrtvih je, skupa sa
Sunajem, iznosio dvadeset i devet), Karslije su bili toliko zastraeni da su svi bili
spremni povjerovati da je prazna aa puna. Ako se slijedi takav nain razmiljanja,
dolazi se do zakljuka da Kadifa nije bila jedina Sunajeva suigraica. Svi su mogli
znati da e Sunaj na pozornici umrijeti jer je on svoju smrt unaprijed najavio, a ipak,
Karslije su dogaaje odgle-dali s uitkom - pod izgovorom da se radi samo o igri - pa
se i njih bez oklijevanja moe proglasiti sukrivcima. Sljedea gradska teorija tvrdila je
da je Kadifa Sunaja ubila da osveti Modrog: major je i to miljenje smatrao
neutemeljenim jer Kadifa nije mogla znati da je prazan pitolj pun. Druga je teorija
govorila da se ponijela lukavo: Sunaja je ubila, mada se sama nije namjeravala ubiti
(gradski islamisti su je zbog toga hvalili do neba, a prorepublikanski laici optuivali).
Major je na to odgovorio kratko: umjetnost ne treba brkati sa stvarnou. Neki su
govorili da je Kadifa Sunaja ubila uvjerena da e se nakon toga i sama ubiti, ali je na
kraju od samoubojstva odustala; ni to nije bilo mogue jer su i Sunaj i Kadifa znali da
su vjeala na pozornici bila od kartona.
Izvjetaj marljivoga major-inspektora poslanog od Glavnog taba kar-ski vojni
tuitelji i suci zasuli su hvalama i izrazima potovanja. Tako se dogodilo da Kadifa
nije osuena za politiki motivirano ubojstvo, nego je zakljueno da se radi o ubojstvu
iz nehata i nedostatka opreza, za to je dobila zatvorsku kaznu od tri godine i jednog
mjeseca, ali je putena nakon dvadeset mjeseci. Pukovnik Osman Nuri olak osuen
je po lancima 313. i 463. turskog Kaznenog zakona: zbog organiziranja ilegalnih
skupina i odgovornosti za ubojstva poinjena od strane nepoznatih izvritelja zatrpali
su ga tekim presudama, ali ga je ve est mjeseci kasnije zahvatila odluka o
pomilovanju, lako je uz pomilovanje dobio i prijetnju da o danima vojnog udara ne
smije nikome ni pisnuti, sljedeih mu se godina znalo dogoditi da mu se na
kasarnskim pijankama razvee jezik pa bi pred starim prijateljima tvrdio kako je tih
prcvratnih dana pokazao, "ako nita drugo", barem dovoljno hrabrosti da na svjetlo
dana iznese ideale koji lee u svakom Ataturkovu vojniku, to mu je, nadalje, davalo

bntjeg
pravo da prijatelje optuuje za strah od vjerskih fanatika, za tromost i kukaviluk.
Nekoliko vojnih lica i dravnih slubenika, koji su takoer bili upetljani u prevratne
dogaaje, svoja je nedjela pokualo pripisati pokoravanju zapovijedima ili
domoljublju; vojni sud nije imao sluha za njihove isprike pa ih je opteretio krivnjom
za ilegalno udruivanje, ubojstva i bespravno koritenje dravne imovine, ali je i njih
ubrzo oslobodila odluka o pomilovanju. Jedan od njih, mlad i umiljen potporunik
koji e kasnije postati vatreni islamist, po izlasku iz zatvora poeo je u islamistikom
asopisu 7,avjet objavljivati seriju tekstova pod naslovom "I ja sam bio revolucionar";
ubrzo je procijenjeno da njegovi tekstovi vrijeaju vojsku pa je dalje objavljivanje
zabranjeno. to se tie golmana Vurala, za njega je - im se slegla praina
revolucionarnih dana - ustanovljeno da se angairao u gradskom MIT-u. Ostale
lanove Sunajeve kazaline skupine i sud je proglasio "obinim umjetnicima". Iste
noi kad joj je mu poginuo. Funda se dala u nekontrolirani napad: vrijeala je
svakoga tko je pred nju kroio, prijetei da e pred javnost iznijeti sve to zna o
prljavim poslovima, izdajama i podvalama kojima je svjedoila u prethodna tri dana.
Zato joj je dijagnosticiran ivani slom pa je smjetena na psihijatrijski odjel Vojne
bolnice u Ankari gdje je etiri mjeseca zadrana na promatranju. Nekoliko godina
nakon to je putena iz bolnice proslavila se po cijeloj zemlji jer je glas posudila
vjetici u popularnoj djejoj seriji; najbolnija uspomena jo uvijek joj je bila mueva
propala borba za ulogu Ataturka ("propala zbog ljubomore i kleveta"), a jedina utjeha
Ataturkovi spomenici kojima su zadnjih godina kao model najee sluile fotografije
s upeatljivim i nezaboravnim pozama njezina mua ("koji je poginuo u jednoj
nesrei na radnome mjestu"). Budui da je major-inspektor u svome izvjetaju
definirao i Kaovu ulogu u prevratnim dogaajima, vojni sudac je i njega pozvao za
svjedoka. Ka se, meutim, na piva dva zasjedanja kad se oekivala i njegova izjava
nije pojavio te je sud za njim raspisao potjernicu.
Kadifa je zatvorsku kaznu izdravala u Karsu; gospodin Turgut i Svila posjeivali su
je svake subote. Za lijepih proljetnih i ljetnih dana, s doputenjem uviavnoga
upravitelja kaznionice, pod velikim dudovim stablom nasred kaznionikoga dvorita
prostrli bi bijeli stolnjak; dok bi se astili Zahidinim punjenim paprikama na
maslinovu ulju, nudei prenim uftama i druge zatvorenice, a kuhana jaja gulili tek
poto bi se njima kucnuli, sluali bi Chopinove preludije s prenosivog kasetofona
marke Philips koji je gospodin Turgut u tu svrhu dao popraviti. Gospodin

33
Turgut se svim silama trudio da mu ki zatvorsku kaznu ne doivi kao sramotu: zatvor
je usporeivao s internatom kroz koji svaki astan graanin proe prije ili kasnije.
Ponekad bi doveo i koga od obiteljskih prijatelja, primjerice gospodina Serdara,
novinara. Jednom im se pridruio i Fazil. Kadifa je kasnije zamolila da ga ponovno
dovedu. Dva mjeseca po izlasku iz zatvora vjenala se s tim mladiem, etiri godine
mlaim od sebe.
Prvih est mjeseci stanovali su u jednoj od soba Snjene palae, gdje je Fazil radio na
recepciji. Kad sam ja doao u Kars, ve su se - sa svojom bebom - preselili u stan.
Kadifa je svako jutro sa estomjesenim Omer-danom dolazila u hotel; dok bi se
zabavljala hotelskim poslovima, Svila i Zahida bi joj uvale i hranile sina,
preputajui ga potom zaigranom djedu, gospodinu Turgutu. Fazil se, da ne bi ovisio
o tastu, zaposlio u foto-saraju Svjetlost. Uz to je radio u Televiziji pograninog
Karsa; sa smijekom mi je rekao da mu se posao zove "asistent produkcije", mada
zapravo radi kao potrko.
Prvi dan kad sam stigao u Kars predsjednik opine je, kao ro sam ve napisao, u
moju ast priredio veeru. Sljedei dan oko podneva sastao sam se s Fazilom u
njihovu novom stanu u Aveniji Hulusija Ajtekina. Dok sam zamiljen gledao kako se
snijeg polagano sputa na tvravu i potok, Fazil me je dobroduno pitao zato sam
doao u Kars. Trgnuo sam se pomislivi da je tim pitanjem ciljao na Svilu, koja mi je
na jueranjoj veeri zavrtjela glavom; zato sam mu nairoko opisao svoje zanimanje
za pjesme koje je Ka napisao u Karsu te mu povjerio kako bih o njima moda pokuao
napisati knjigu.
"Ako pjesama nema, kako e o njima napisati knjigu?" upitao me prijateljski.
"Ne znam ni sam", odgovorio sam. "Jedna od pjesama trebala bi biti u televizijskom
arhivu."
"Nju emo naveer nai. Samo, ti si proao cijeli Kars, uzdu i poprijeko. Sve mi se
ini da ti zapravo namjerava napisati knjigu o nama."
"Obilazio sam mjesta koja je Ka spominjao u pjesmama", stao sam se braniti.
"Ali - na licu ti vidim da bi volio pisati o nama: da bi svojim itateljima volio
objasniti koliko smo siromani i drugaiji od njih. Samo, ja neu da me stavi u takav
roman."
"Zato?"
"Zato to me ne poznaje! Kad bi me i poznavao, i kad bi me mogao opisati onakvim
kakav jesam, tvoji itatelji na Zapadu ne bi bili u stanju vidjeti moj ivot; jedino to bi
prema meni mogli osjetiti bilo bi saalje-

snijeg
nje. Njima bi, naprimjer, bilo smijeno da ja piem islamistiki znanstve-nofantastini roman. Ne elim biti lik kojemu e se itatelji suosjeajno smjekati."
"Pa dobro."
"Znam da si se rastuio", rekao je Fazil. "Nemoj moje rijei uzeti k srcu, dobar si
ovjek. A opet, i tvoj prijatelj je bio dobar ovjek, i moda nas je elio i zavoljeti, ali
je na kraju svejedno uinio ono najgore to je mogao."
Da Modri nije bio ubijen, Fazil nikada ne bi mogao oeniti Kadifu, a sad je Kaovu
izdaju predstavljao kao nesreu koja je i njega pogodila. To mi se inilo u najmanju
ruku nepoteno, ali sam utio.
"Kako zna da je ta optuba istinita?" pitao sam mnogo kasnije.
"To zna cijeli Kars", odgovorio mi je mekim, gotovo njenim glasom, ne optuujui
ni Kaa ni mene.
U njegovim oima vidio sam Nedipa. Predloio sam mu da mi sad pokae svoj
znanstveno-fantastini roman; ve me prije pitao bih li ga bio voljan proitati, ali je
odmah dodao kako mi ga nee dati jer bi volio biti kraj mene dok ga budem itao.
Sjeli smo za stol gdje su on i Kadifa svaki dan veerali gledajui televiziju, i zajedno
bez rijei poeli itati prvih pedeset stranica Fazi lova znanstveno-fantastinog
romana, romana kakav je i Nedip zamiljao etiri godine prije.
"Kakav je, je li dobar?" pitao je Fazil samo jednom i kao da se ispriava. "Ako ti je
dosadan, ostavi."
"Ne, ne, dobar je", rekao sam i sa zanimanjem nastavio. Kad smo kasnije krenuli niz
snijegom pokrivenu Aveniju Kazima Kara-bekira, jo sam mu jedanput iskreno rekao
da mi se roman veoma dopao.
"Moda to kae i zato da bi me obradovao", rekao je Fazil ozaren. "Bilo kako bilo,
uinio si mi veliku uslugu. I ja bih tebi htio neto uiniti. Ako namjerava napisati
roman, moe spomenuti i mene. Pod uvjetom da i ja tvojim itateljima neto izravno
kaem."
"to to?"
"Ne znam. Ako se toga sjetim dok bude u Karsu, rei u ti." Razili smo se
dogovorivi se da emo se te veeri sastati u Televiziji pograninoga Karsa. Kad je
Fazil potrao prema foto-saraju Svjetlost, okrenuo sam se i pogledao za njim. Do koje
sam mjere mogao vidjeti Nedipa koji je u njemu ivio? Je li jo uvijek u sebi osjeao
Nedipovu prisutnost, onako kako je to bio povjerio Kau? Koliko ovjek u sebi moe
uti glas nekoga drugog?
Dok sam to jutro hodao karskim ulicama, razgovarao s ljudima s koji-

3*5
ma je i Ka razgovarao i sjedio u istim ajanama, mnogo mi se puta dogodilo da sam se
osjetio kao Ka. Zarana sam sjeo u ajanu Sretna braa gdje je Ka napisao pjesmu
"itavo ovjeanstvo i zvijezde" te sam, kao i moj dragi prijatelj, pokuao nai svoje
mjesto na ovome svijetu. Davit, recepcionar u Snjenoj palai, rekao mi je da kod
preuzimanja kljua klju ne uzmem nego zgrabim, "ba kao gospodin Ka". Dok sam
lunjao sporednim sokaiima, jedan me bakal pozvao u svoju radnju s rijeima: "Jeste
li vi pisac koji je doao iz Istanbula?" Zamolivi me da napiem kako su sve novinske
vijesti o samubojstvu njegove keri Teslime od kojega je prolo ve etiri godine bile
krive, sa mnom je razgovarao jednako kao i s Kaom, ak mi je ponudio Coca-Colu.
Koliko se tu radilo o sluajnosti, koliko o mojim konstrukcijama? Shvativi u jednom
trenu da sam zabasao u Ulicu Bajtarhane, pogledao sam u prozore tekije ejha
Saadetina te se. da bih doznao kako se Ka osjeao kad je u nju zaao, uspeo stepenicama iz Muhtarove pjesme.
Muhtarove pjesme naao sam medu Kaovim papirima koje sam donio iz Frankfurta;
Ka ih, oigledno, nije poslao Fahiru. No, ve u petoj minuti naeg prvog razgovora
Muhtar mi je, rekavi kako je Ka bio "pravi gospodin", objasnio kako su se Kau
njegove pjesme, kad mu ih je predao u Karsu, veoma dopale te ih je s pohvalama i
preporukama poslao jednom umiljenom istanbulskom izdavau. Bio je zadovoljan
svojim poslovima, nadao se da e se na predstojeim izborima izboriti za mjesto
predsjednika opine kao kandidat jedne novoosnovane islamistike stranke (nastale na
temelju zabranjene Stranke blagostanja). Muhtar je, zahvaljujui svojoj mekoj naravi
uvijek spremnoj na sporazum, sa svima bio u dobrim odnosima; zato su nas pustili i u
zgradu Policijske uprave (podrum nam. ipak. nisu htjeli pokazati) i u Bolnicu
socijalnog osiguranja gdje je Ka poljubio Nedipovo mrtvo tijelo. Dok mi je
pokazivao ruevine Narodnoga kazalita koje je pretvorio u skladite kuanskih
aparata, priznao je da je "donekle" odgovoran za stanje u kojemu se ta zgrada sada
nalazi, ali me pokuao utjeiti rijeima kako je "ionako nisu izgradili Turci, nego
Armenci". Pokazao mi je sva ona mjesta kojih se Ka prisjeao s enjom da jo
jednom vidi Svilu i Kars; proli smo pokraj hrpica izloenoga povra prekrivenog
snijegom, i svih eljezarskih radnjica u Aveniji Ka/ima Karabekira. U Poslovnom
centru Halid-paa predstavio me odvjetniku Muzaferu. svome protukandidatu. i
otiao, laj bivi predsjednik opine prepriao mi je, kao i Kau, povijest
republikanskoga Karsa; dok smo hodali mranim i tunim hodnicima poslovnoga
centra, jedan bogati vlasnik planinskoga stoarskog selita koji je stajao na vratima
Drutva

Snijeg
ljubitelja ivotinja oslovio me s "gospodine Orhanc" i uveo me unutra da bi mi
ispripovijedao kako je etiri godine prije - mada se on toga sjea bistro kao da je bilo
juer - ba nekako u vrijeme kad je ubijen direktor Pedagokog instituta. Ka uao
ovamo i zamiljen sjedio u jednom kutu u salonu za borbu pijetlova.
Nije bilo dobro to sam malo prije nego to u se sastati sa Svilom odsluao sve
pojedinosti o trenutku u kojemu je Ka shvatio da je u nju zaljubljen. Prije nego to
sam krenuo na mjesto sastanka, u slastiarnicu Novi ivot, zaao sam u pivnicu Zeleni
zaviaj i popio rakiju da se opustim i oslobodim straha od zaljubljivanja. Ali im sam
u slastiarnici sjeo nasuprot Svili, shvatio sam da su me moje pripremne mjere samo
jo vie razoruale. Rakija koju sam popio na prazan eludac vie me je zbunila nego
opustila. Imala je krupne oi i dugo, usko lice, ba po mom ukusu. Dok sam se
pokuavao naviknuti na njezinu ljepotu (inila mi se jo i ljepom od lika koji je od
naeg jueranjeg susreta ivio u mojim mislima), oajniki sam samoga sebe
uvjeravao da je ono to me zbunjuje ljubav koja je povezala nju i Kaa. ljubav o kojoj
sam znao sve pojedinosti. A to me upuivalo na jo jednu moju slabu stranu: za
razliku od Kaa koji je ivio kako je htio. u slobodi kakva je i pristajala pravom
pjesniku, ja sam bio samo obian romanopisac, pisar koji svaki dan u odreeno
vrijeme sjeda za svoj posao. Moda sam joj i zato rekao kako je Ka u Frankfurtu ivio
vrlo urednim ivotom i pobrojao joj, s neskrivenim simpatijama, osnovne toke
svakog njegovog dana: ustajanje u isto vrijeme, etnju istim ulicama, boravak u istoj
knjinici i rad za istim stolom.
"Ja sam doista bila odluila krenuti s njim u Frankfurt", odgovorila je Svila
potkrijepivi mi tu svoju odluku mnotvom detalja, sve do pripreme kufera. "Samo,
sad mi je teko prisjeati se koliko je Ka bio divan ovjek", zakljuila je. "A ipak.
prema vaem prijateljstvu osjeam veliko potovanje i htjela bih vam pomoi oko
knjige koju namjeravate napisati."
"Ka je - zahvaljujui vama - u Karsu napisao divnu knjigu", pokuao sam je izazvati.
"U svojim je biljenicama opisao svaku minutu ona tri dana koja je ovdje proveo:
nedostaje samo nekoliko sati pred polazak."
Sa zauujuom iskrenou, ne skrivajui ba nita, dala se u popunjavanje te
praznine: iako joj je oigledno bilo muno govoriti tako otvoreno, rekla mi je sve to
je znala ili pretpostavljala. Njezina me iskrenost zadivila.
"Niste imali nikakav dokaz kojim biste mogli opravdati to to niste otili s njim",
rekao sam joj nastojei da ne pomisli kako je optuujem.
"Neke stvari ovjek shvati srcem."

3*7
"Kad ste ve priu skrenuli na srce", zapoeo sam kao da se ispriavam te joj prenio
sve to sam doznao iz pisama koje joj Ka nikada nije poslao, a ja sam ih bio primoran
proitati kao grau za svoju knjigu: rekao sam joj da je Ka tijekom prve godine po
povratku svake veeri pio po dvije tablete za spavanje da bi mogao zaspati; da se
napijao do besvijesti; da mu se, dok bi hodao frankfurtskim ulicama, nerijetko
dogaalo da umjesto neke prolaznice u daljini ugleda nju; da je svaki dan nekoliko
sati provodio vrtei pred oima - poput usporene snimke - njihove, u njegovu sjeanju
uvijek ive, zajednike trenutke; da se smatrao iznimno sretnim kad bi je uspio
zaboraviti i na koji asak, da do smrti vie nikada nije bio ni s jednom enom, da se,
nakon to je nju izgubio, "vie nije smatrao ovjekom, nego utvarom"... Kad sam
primijetio kako joj oi sjaje od njenog suosjeanja, kao da mi govore: "Prestanite,
molim vas!" i kad sam zapazio da je obrve podigla kao da se udi neobinome
pitanju, shvatio sam da joj sve to nisam ispripovijedao da bih joj vratio sjeanje na
svoga prijatelja, nego da bih joj nametnuo sebe.
"Moda me je va prijatelj doista jako volio", rekla je. "Ali - ne i toliko da bi jo
jednom pokuao doi u Kars."
"Za njim je bila raspisana potjernica,"
"To nije bilo vano. Doao bi na sud, rekao rije-dvije i nita mu se ne bi dogodilo.
Nemojte me pogreno shvatiti, dobro je postupio to nije doao, samo - Modri je
godinama potajno dolazio u Kars samo da bi mene vidio, mada mu je glava bila
ucijenjena."
Srce mi se stegnulo kad sam vidio kako su joj, kad je izgovorila rije "Modri", smee
oi zabljesnule, a licem se razlila iskrena tuga.
"Ali va se prijatelj nije bojao suda", nastavila je kao da me tjei. "Jako je dobro
shvatio da sam ja znala to je bila njegova krivnja i da zato nisam dola na vlak."
"Tu mu krivnju nikada niste mogli dokazati", odgovorio sam.
"Jasno mi je da se sad i vi osjeate krivim, iz istog razloga", rekla je mudro i cigarete i
upalja spremila u torbicu kako bi pokazala da je naem sastanku doao kraj. Kazao
sam "mudro" jer sam, im je to izgovorila, poraen shvatio kako je njoj jasno da ja
nisam ljubomoran na Kaa, nego na Modroga. Kasnije sam ipak zakljuio da sam u
svojim analizama pretjerao: nije ona ciljala na to, nego me samo pokuala upozoriti
koliko sam i sam potonuo u Kaovu krivnju. Ustala je, bila je povisoka, sva je bila
lijepa; obukla je kaput.
Stajao sam zbunjen. "Veeras emo se ponovno vidjeti, zar ne?" rekao sam,
uznemiren. Uope nije bilo potrebe da to kaem.

bntjeg
S rijeima: "Naravno, moj vas otac oekuje", nestala je simpatinim, sebi svojstvenim
koracima.
Rastuuje me to iskreno vjeruje da je Ka "kriv", rekao sam samome sebi. I samoga
sebe obmanjivao. Ono to sam prvotno elio bilo je da "svoga ubijenog prijatelja"
predstavim to ljepim rijeima, da njegove slabosti, pogreke i "krivnju" na povrinu
izvuem to polaganije i to neprimjetnije i time izbriem uspomenu na njega, da
bismo zatim mi krenuli na nae prvo zajedniko putovanje. San prve noi po susretu
sa Svilom - plan da je povedem u Istanbul - sad mi se inio veoma dalekim: prvo je
trebalo dokazati da Ka "nije kriv". Je li to znailo da sam uvidio kako - u
razraunavanju s dvojicom pokojnika - onaj na kojega sam bio ljubomoran nije bio
Ka, nego Modri?
Kad se poelo smrkavati, krenuo sam karskim ulicama pokrivenima snijegom; ta me
etnja samo dodatno rastuila. Televizija pograninoga Karsa preselila se u
Crnogorsku aveniju, u jednu novu zgradu nasuprot benzinskoj stanici. Taj trokatni
betonski poslovni centar Karslije su smatrali simbolom napretka: meutim, dvije
godine bile su i vie nego dovoljne da se u njegove hodnike zavue blatnjavo,
istroeno i mrano ozraje njihova grada.
Fazil me srdano doekao u studiju na drugom katu; upoznavi me dobronamjerno sa
svakim od svojih osam kolega, rekao mi je da bi eljeli da im za veeranje vijesti
dam kratku izjavu, a ja sam pomislio kako bi mi to moglo olakati poslove u Karsu.
Tijekom petominutnog snimanja, voditelj programa za mlade koji me intervjuirao,
Hakan Ozge, zatekao me s izjavom na koju ga je moda uputio i Fazil: "ujemo da
piete roman ija se radnja dogaa u Karsu!" Uspio sam promrmljati nekakav
komentar. O Kau nije bilo ni spomena.
Uavi u direktorov ured, pregledali smo police sa zakonski pohranjenim videovrpcama; prema datumima na njima nali smo snimke prva dva izravna prijenosa iz
Narodnog kazalita. Pred starim televizorom u nekoj malenoj, zaguljivoj prostoriji,
uz aicu aja prvo sam pogledao Kadifin spektakl. Tragediju u Karsu. Zadivile su
me "kritike vinjete" Fun-de Fser i Sunaja Zaima i njihovo parodiranje reklama koje
su bile veoma omiljene etiri godine prije. Prizor u kojemu Kadifa skida maramu i
otkriva svoju lijepu kosu da bi zatim ubila Sunaja nekoliko sam puta premotao i
paljivo odgledao. Sunajeva je smrt doista izgledala kao dio predstave. Osim
gledatelja u prednjim redovima, nitko nije mogao vidjeti je li arer pun ili prazan.
Gledajui drugu kasetu, shvatio sam da je veina scena iz predstave

3*9
Domovina ili marama, kao i imitacije, avanture vratara Vurala i trbuni ples draesne
Funde Eser, samo dio stalnog repertoara koji se pojavljivao pri svakom nastupu te
kazaline skupine. Razgovore snimljene na toj pohabanoj vrpci gotovo se nije dalo
razumjeti: sve to se ulo bili su uzvici iz dvorane, izvikivanje slogana i
nerazgovijetno urlanje. Ipak, nakon to sam vrpcu nebrojeno puta premotao da bih
iznova i iznova posluao Ka-ovu pjesmu koju e on kasnije nazvati "Mjesto na
kojemu nema Allaha", vei njezin dio uspio sam zapisati. Kad me je Fazil pitao zato
je Nedip ustao i poeo neto govoriti gledajui kako Ka recitira pjesmu koja mu je u
tom trenu dola, pruio sam mu papir da proita ono to sam zapisao.
Dvaput smo odgledali prizore u kojima vojnici pucaju po gledateljima.
Dok smo hodali kroz snijeg u Aveniji Ahmeda Muhtar-pae, na elu jednoga psa
crnog kao ugljen ugledao sam bijelu aru u obliku savrenog kruga. Odmah sam
shvatio da je to pas o kojemu je Ka napisao pjesmu pa sam od jednog bakalina kupio
kruha i kuhano jaje, ogulio ga i dao ivotinji koja je razdragano mahala zavrnutim
repom.
"To je kolodvorski pas", rekao je Fazil vidjevi da nam se pas prikrpio. "Maloprije ti
nisam rekao, bojao sam se da nee doi. Stara spavaonica uenikog doma je prazna.
Nakon revolucionarne noi proglasili su je teroristikim i reakcionarnim leglom i
zatvorili. Od tada je naputena, zato sam iz Televizije uzeo baterijsku svjetiljku."
Upalivi je, okrenuo ju je prema tunim oima crnoga psa. ivotinja je mahnula
repom. Vrtna kapija biveg uenikog doma, nekadanjeg armenskog konaka i
kasnijeg sjedita ruskog konzulata u kojemu je konzul ivio sa svojim psom, bila je
zakljuana. Fazil me je uhvatio za ruku i pomogao mi da preskoim nizak zid. "Nou
smo ovuda bjeali", rekao mi je pokazavi mi povisok prozor s razbijenim staklom.
Paljivo je uao, osvijetlio prostoriju i povukao me unutra. "Ne bojte se, nema nikoga
osim ptica." Stakla na prozorima, prljava i zaleena, nisu proputala svjetlost, a neki
su prozori bili zakovani daskama pa je unutra bilo mrano kao u rogu. Fazil je bez
imalo ustruavanja (bilo je oito da je ovamo ve dolazio) krenuo stubitem,
okrenuvi svjetiljku unatrag da bi meni obasjao put, poput radnika u kinima koji
okanjele posjetitelje odvode do mjesta. Sve je zaudaralo na prainu i pli-jesan.
Prolazili smo kroz polomljena vrata koja su, jednako kao i tragovi od metaka po
zidovima, bila uspomena na revolucionarnu no; pogledavajui u kutove visokih
svodova prostorija na gornjem katu i oslukujui lepet krila uznemirenih golubova
koji su se ugnijezdili u cijevima od pei, proli smo kroz redove praznih i zahrdalih
kreveta na kat. "Ovo je moj, a

Snijeg
ovo Nedipov", rekao je Fazil pokazavi dva susjedna gornja leaja. "Da ostale ne
bismo uznemirivali doaptavanjem, nekada smo po itavu no leali na istom leaju:
gledali bismo u nebo i razgovarali."
Kroz razbijena stakla u gornjem dijelu jednog prozora otvarao se pogled na krupne
pahulje koje su se tromo sputale kroz krug svjetlosti oko uline svjetiljke. Paljivo
sam se zagledao, zadivljen.
Mnogo kasnije Fazil je rekao: "A ovo je pogled koji se otvara s Nedi-pova leaja",
pokazujui na uzak sokai ispod prozora. Bio je to prolaz - ne bi ga se moglo nazvati
ulicom - irine jedva dva metra, odmah uz domski vrt, stisnut izmeu bonog, slijepog
zida banke Ziraat i stranjeg zida neke zgrade, bez prozora. Blatnjavo tlo svjetlucalo
je odraavajui fluorescentno plavu svjetlost svjetiljke na prvom katu banke. Da ga
netko ne bi smatrao ulicom, nasred prolaza stajao je crveni natpis: "Ne ulazi". U dnu
tog prolaza koji je, kako mi je Fazil prenio, Nedip nadahnuto nazvao "kraj ovoga
svijeta", stajalo je tamno, golo stabalce; dok smo ga gledali, ono iznenada planu
crvenom bojom. "Ima ve sedam godina kako je crvena reklamna svjetiljka nad fotosarajem Svjetlost pokvarena", apnu Fazil. "Crvena svjetiljka mirka, a Nedipu se,
kad bi ga gledao sa svoga leaja, inilo da se to stabalce divlje masline s vremena na
vrijeme zapali. On je ovaj prizor ponekad promatrao itavu no, do zore. Nazvao ga je
'ovaj svijet'. Nekad bi mi ujutro, nakon neprospavane noi, rekao: 'itavu sam no
promatrao ovaj svijet!' Oito je da ga je opisao tvom prijatelju pjesniku Kau, a on ga
je stavio u svoju pjesmu. To sam shvatio dok smo gledali snimku, zato sam te doveo
ovamo. Samo, tvoj prijatelj je tu pjesmu nazvao 'Mjesto na kojemu nema Allaha'; time
je Nedipa iznevjerio."
"Rahmetli Nedip mu je ovaj prizor i opisao kao 'mjesto na kojemu nema Allaha'",
rekao sam. "U to sam siguran."
"Ne vjerujem da je Nedip umro kao ateist", odgovorio je Fazil oprezno. "Samo je
sumnjao."
"Zar vie ne uje Nedipov glas u sebi?" nastavio sam. "Ne boji li se da bi s
vremenom mogao postati ateist, poput onog ovjeka iz prie?"
Nije mu bilo ugodno vidjeti da sam i ja doznao za sumnje o kojima je etiri godine
prije razgovarao s Kaom. "Sad sam oenjen, imam dijete", odgovorio je. "Te me teme
vie ne zanimaju kao nekada." Odmah se pokajao to se prema meni ponio kao da
sam zapadnjak koji ga pokuava navesti na ateizam. "Razgovarat emo o tome
kasnije", rekao je prijateljskim glasom. "Moj tast nas oekuje na veeri, ne bi bilo
zgodno da zakasnimo, zar ne?"

39'
Ipak mi je, prije nego to smo sili, u kutu jedne iroke prostorije koja je ruskom
konzulu sluila kao pisarnica pokazao stol, krhotine rakijskih boca i stolice. "Nakon
to su se ceste otvorile, Z. Demirkol i njegovi drugovi ostali su ovdje jo nekoliko
dana i nastavili s uklanjanjem kurdskih militanata i islamista."
Uplaio sam se tog detalja koji sam sve dotad uspjeno potiskivao iz misli. Nisam htio
misliti na Kaove zadnje sate u Karsu.
Crni pas nas je ekao na vrtnoj kapiji i otpratio sve do hotela.
"Nekako si se pokunjio". rekao je Fazil. "Sto ti je?"
"Moe li prije veere doi sa mnom u sobu? Neto bih ti dao."
Dok sam od Davita uzimao kljueve, pogledao sam kroz otvorena vrata stana
gospodina Turguta: unutra je bilo svijetlo i sveano, ugledao sam i postavljen stol,
uo glasove uzvanika i osjetio Svilinu prisutnost. U kuferu sam imao Kaove
fotokopije pisama koje je Nedip etiri godine prije napisao Kadifi. Kad smo doli u
sobu, dao sam ih Fazilu. Tek sam kasnije pomislio kako sam to uinio da bih ga
opteretio uspomenom na njegova pokojnog prijatelja, jednako kao to je i mene titalo
sjeanje na moga.
Dok je Fazil, sjedei na krevetu, itao pisma, iz kufera sam izvadio jednu od Kaovih
biljenica i jo se jednom zagledao u pahulju koju sam prvi put vidio u Frankfurtu.
Tako sam vidio ono to sam ve odavna znao: pjesmu "Mjesto na kojemu nema
Allaha" Ka je smjestio tono na granu Pamenja, a to je znailo da je Z. Demirkola
posjetio u naputenoj spavaonici uenikog doma, da je vidio ono to je Nedip
gledao sa svoga leaja i da je, prije nego to je napustio Kars, otkrio na to se oslanjao
Nedipov "prizor". Na granu Pamenja Ka je razmjestio samo one pjesme koje su
govorile o njegovim uspomena, bilo iz djetinjstva, bilo iz Karsa. Tako sam se i ja
uvjerio u ono to je znao itav Kars: nakon to se nije uspio spora/umjeti s Kadifom,
moj prijatelj je napustio Narodno kazalite i, dok ga je Svila ekala zakljuana u
njegovoj sobi, otiao k Z. Demirkolu koji ga je ekao u spavaonici da bi mu odao
skrovite u koje se sklonio Modri.
Lice mi vjerojatno nije izgledalo nita bolje od Fazilova, zbunjena i zgranuta. Odozdo
su dopirali nejasni glasovi gostiju, a s ulice uzdasi tunoga grada Karsa. Jednako kao i
Fazil, i ja sam se u tiini gubio u uspomenama na svoga dvojnika; tu nije bilo mjesta
za uzmak: nai su dvojnici bili i strastveniji, i sloeniji, i stvarniji od nas.
Pogledao sam kroz prozor: padao je snijeg. Rekao sam Fazilu da bismo se morali
spustiti na veeru. On je prvi otiao, potiten kao da je poinio zloin. I.egao sam na
krevet i muio se zamiljajui to je moj prijatelj mislio dok je iz Narodnog kazalita
iao prema uenikom domu. kako je

Snijeg
gledao u stranu dok je razgovarao sa Z. Demirkolom, kako je - jer sasvim sigurno nije
znao rei tonu adresu - s onim zloincima sjeo u isti auto i izdaleka im, s rijeima:
"Eno, tamo", pokazao kuu u kojoj su se skrivali Modri i Handa... Je li mi doista bilo
muno o tome misliti? Ili sam ja. 'pisar", potajno likovao nad porazom svoga prijatelja
pjesnika? Gnuao sam se i nad samim sobom i pokuao o tome ne misliti.
Kad sam siao medu goste gospodina Turguta, Svilina ljepota me samo dodatno
dotukla. Dopustite mi da vam tu no opiem u najkraim crtama: svi uzvanici poevi od uljudnog direktora Telefonske centrale gospodina Redaija. zaljubljenika u
knjievnost i memoare, preko gospodina Serdara, novinara, pa do samog domaina svi su dali sve od sebe da me oraspoloe, a ja sam se napio kao ivotinja... Kad god
bih pogledao u Svilu koja je sjedila meni nasuprot, u meni bi se neto slomilo. U
vijestima su prikazali intervju sa mnom: dok smo ga gledali, sramio sam se svojih
nervoznih pokreta. S domainom i s gostima razgovarao sam o povijesti njihova
grada, o novinarstvu u Karsu i o uspomenama na revolucionarnu no; sve sam to
snimio na diktafon koji sam u Karsu uvijek imao uza se, ali sam se drao poput
dremljiva novinara koji je odavna izgubio vjeru u svoj zanat. Dok sam srkao Zahidinu
orbu od lee, uinilo mi se da sam lik u kakvom provincijskom romanu iz 1940-ih...
Boravak u kaznionici Kadifu je uozbiljio i smirio - ili sam barem ja tako mislio. Kaa
nitko nije ni spomenuo - nije bilo rijei ak ni o njegovoj smrti - i to me jo vie
rastuilo. Kadifa i Svila su se u jednom trenu povukle da bi pogledale maloga
Omerdzana koji je spavao u drugoj sobi, a ja sam poelio poi za njima. Samo, va
pisac - za kojega su drugi uzvanici govorili da se "nalio ba kao pravi umjetnik" dotad je bio ve toliko pijan da ga noge nisu mogle ponijeti.
A ipak, jednog dijela te noi sjeam se kristalno jasno: u neki kasni sat Svili sam
rekao da bih elio vidjeti sobu broj 203 u kojoj je odsjeo moj prijatelj. Svi su zautjeli
i pogledali me.
"Dobro", rekla je Svila. "Izvolite."
S recepcije je uzela klju. Slijedio sam je uza stube. Vrata su se otvorila. Zastori,
prozor, snijeg. Miris sna, sapuna i blagi daak praine. Bilo je hladno. Dok me Svila
odmjeravala i sumnjiavo i dobronamjerno, spustio sam se na krevet na kojemu je
moj prijatelj u njezinu zagrljaju proveo najsretnije sate svoga ivota. Kako bi bilo da
ovdje umrem? Ili da Svili obznanim svoju ljubav? Ili da pogledam kroz prozor? Dolje
nas ekaju, da. tono, svi nas oni ekaju za stolom. Promrmljavi nekoliko gluposti,
uspio sam Svilu nasmijati. A kad mi se ve tako srdano nasmijala, pre-

393
valio sam preko usana i ove sramotne rijei, povjerivi joj ak da sam ih unaprijed
smislio:
"Nitauivotuovjekanemoeusreitiosimljubavi...ninjegoviromaniniputovanja...jakosamusamljcn...kadbihvamrekaodabihdokrajaivotaelioostatiovdjeuovomegradukrajvastobistemiodgovorili?"
"Gospodine Orhane". zapoela je Svila. "Muhtara sam svim silama eljela voljeti, nije
ilo; Modroga sam jako voljela, nije ilo; vjerovala sam da u moi voljeti Kaa, nije
ilo; jako sam eljela imati dijete, nije ilo. Nakon svega ovoga, ne vjerujem da u
ikada ikoga moi iskreno voljeti. Sad samo elim biti uz svojega neaka Omerdana.
Hvala vam, ali vi to ionako niste mislili ozbiljno."
Po prvi put nije govorila o "vaem prijatelju", nego je izgovorila Ka-ovo ime; za to
sam joj najiskrenije zahvalio. Moemo li se sutra oko podneva ponovno sastati u
slastiarnici Novi ivot da bismo razgovarali samo o Kau?
Naalost, bila je zauzeta. Ali kao dobra domaica, da me ne bi povrijedila, obeala mi
je da e sutra naveer i ona doi na eljezniki kolodvor da me isprati.
Ujutro sam se iskrao iz hotela nastojei da me nitko ne vidi i cijeli dan proveo
hodajui Karsom, prvo s Muhtarom, a kasnije s gospodinom Serdarom i Fazilom.
Budui da sam se dan prije pojavio u veernjem dnevniku, Karslije su me susretali
mnogo srdanije pa sam bez ikakvih tekoa sakupio mnotvo pojedinosti potrebnih
da bih svoju priu mogao dogotoviti. Muhtar me predstavio vlasniku Koplja, prvog
mjesnog islamistikog glasila s nakladom od 75 primjeraka, i njegovu najplodnijem
kolumnistu, umirovljenom ljekarniku koji je na na sastanak malo okasnio. Od njih
sam doznao da je islamistiki pokret u Karsu - pritisnut antidemokratskim mjerama
usmjerenima protiv njega - posustao; ak mu ni kola za imame i hatibe vie nije
davala podrku kakvu je nekada dobivao. Tad sam se sjetio kako su Nedip i Fazil tog
starog ljekarnika svojevremeno planirali ubiti zbog dva "sumnjiva poljupca" koje je
udijelio Nedipu. U istim novinama sad je pisao i vlasnik Hotela Veseli Kars koji je
nekada Sunaju Zaimu prijavljivao svoje goste; kad nas je razgovor doveo do sad ve
zastarjelih dogaaja, on me podsjetio na jedan detalj na koji sam bio potpuno
zaboravio: ovjek koji je etiri godine prije ubio direktora Pedagokog instituta nije,
nasreu, bio iz Karsa, rekao je. Identitet ubojice, inae glavnog konobara u jednoj
ajani u Tokatu, otkriven je ne samo prema snimci zabiljeenoj za vrijeme zloina,
ve i prema balistikom izvjetaju poslanom iz Ankare gdje se ispostavilo da

Snijeg
je istim orujem ubijena jo jedna rtva. Tijekom suenja priznao je da ga je u Kars
pozvao Modri. Budui da je sud zakljuio da se radi o "neuraunljivoj i
neuravnoteenoj osobi", tri je godine proveo u duevnoj bolnici Bakirkoj. Kad su ga
pustili, smjestio se u Istanbulu gdje je otvorio kavanu Veseli Tokat, a u asopisu
Zavjet poeo pisati kao kolumnist zaduen za zatitu prava pokrivenih djevojaka. A
to se tie pobune karskih pokrivenih djevojaka, njihov je pokret nakon to se Kadifa
otkrila na neko vrijeme zamro, i mada se inilo da je sad ponovno poeo uzimati
zamah, u odnosu na stanje u Istanbulu gotovo nije bio vrijedan spomena: njegove su
najvanije zastupnice ili izbaene s fakulteta, ili su kolovanje nastavile na
sveuilitima po drugim gradovima. Vatrogasac koji se tijekom postrevolucionarnih
dana proslavio kao pjeva, u meuvremenu je postao glavna zvijezda emisije
"Krajike melodije", koja se jednom na tjedan emitirala na Televiziji pograninog
Karsa. Ta se emisija snimala utorkom naveer, a emitirala petkom: glasoviti je
vatrogasac pjevao uz pratnju saza koji je svirao njegov bliski prijatelj, glazbeno
nadareni vratar bolnice Kars, inae jedan od stalnih posjetitelja tekije ejha Saadetina.
Gospodin Serdar me predstavio i djeaku koji se tijekom prevratne noi bio pojavio
na pozornici. Maleni "Dozluk" kojemu je otac nakon te noi zabranio da se ikada vie
- pa bilo to i u kolskim predstavama - pojavi na pozornici, sad je bio odrastao ovjek,
i jo se uvijek bavio raznoenjem novina. Zahvaljujui njemu, doznao sam ime se
bave karski socijalisti (koji su, da bi bili u tijeku, ovisili o istanbulskim novinama):
jo uvijek su se divili islamistima i kurdskim nacionalistima koji su spremni dati i
ivot da bi se suprotstavljali dravi, povremeno su objavljivali kolebljive proglase
koje nitko ne ita, a jedino za to su bili sposobni bilo je tugaljivo, ali gordo
prepriavanje nekadanjih junatava i rtava. Kod svih svojih sugovornika osjetio sam
enju za portvovnim junakom koji e sve nas izvui iz nezaposlenosti i siromatva,
spasiti nas od bezakonja i kriminala; budui da sam se pred njima pojavio kao donekle
poznat romanopisac, cijeli je grad, inilo mi se, pomislio da bih ja mogao biti taj
dugooekivani spasitelj. Ali - moje loe istanbulske navike - moja rasijanost i
neorganiziranost, opsesivno koristoljubivo svraanje razgovora na teme koje samo
mene zanimaju (kao grada za roman) i moja urba - nisu im se uope dopale, a oni se
nisu ustruavali pokazati mi koliko sam ih razoarao. Jedan kroja po imenu Maruf
koji mi je u ajani Jedinstvo ispriao cijelu svoju ivotnu priu, htio me povesti kui
da bi me upoznao sa svojim neacima pa da se svi zajedno napijemo; nagovarao me
da u Karsu ostanem jo dva dana kako bih u srijedu naveer

395
mogao prisustvovati skupu Ataturkove mladei, prijateljski me nudio cigaretama im
bi vidio da mi je prethodna dogorjela i naruivao nam aj za ajem (cigarete i ajcve
uglavnom nisam odbijao). ovjek iz Vartoa s kojim je Fazilov otac drugovao jo od
vojnikih dana rekao mi je kako je u protekle etiri godine jako mnogo kurdskih
nacionalista ili poubijano ili pozatvarano: nitko se vie nije prikljuivao planinskim
odredima. Nijedan od mladih Kurda koji su sudjelovali na sastanku u Hotelu Azija
nije vie ivio u gradu. Zahidin neak, simpatini mladi kockar, poveo me na borbu
pijetlova koja se odravala svake nedjelje popodne; tamo su nam ponudili rakiju u
aicama za aj. Popio sam dvije, jednu za drugom, i to s uitkom!
Kad je pala veer, po snijegu sam se tekim koracima - poput nesretna putnika bez
ikoga svoga - vratio u hotel. Do odlaska sam imao jo mnogo vremena, ali sam iz
hotela htio krenuti sam, da me nitko ne vidi, pa sam se odmah dao u slaganje kufera.
Dok sam izlazio kroz kuhinjska vrata, naiao sam na pijuna Safeta koji je jo uvijek
svaku veer dolazio k Za-hidi na zdjelicu orbe. Sad je bio u mirovini: prepoznao me
jer me je dan ranije vidio na televiziji. Htio je sa mnom razgovarati. Kad smo sjeli u
ajanu Jedinstvo, rekao mi je da mu, iako je umirovljen, drava jo uvijek s vremena
na vrijeme dodijeli kakav manji zadatak. Konano, pravi karski pijun nikada i ne
moe otii u mirovinu. Gradske tajne slube zanimalo je po kojem sam poslu ja stigao
u grad i to sam doao istraiti. (Staru "armensku stvar", kurdske pobunjenike, vjerska
udruenja ili politike stranke?) Ako bih mu na to odgovorio, moda bi od tajne
slube mogao izvui koji novi, rekao mi je s dobrodunim smijekom.
Paljivo birajui rijei spomenuo sam mu Kaa, a onda ga, podsjetivi ga da je etiri
godine prije moga prijatelja pratio po ovome gradu, zamolio da mi o njemu kae koju
rije.
'"Bio je dobar ovjek, volio je ljude. I pse", rekao je. "Ali pamet mu je bila u
Njemakoj, bio je jako utljiv. Danas ga ovdje nitko ne voli."
Dugo smo utjeli. Ne oekujui da u dobiti ikakav odgovor, pitao sam ga, i opet
oprezno, zna li moda ita o Modrom: tako sam doznao da je godinu dana prije jednako kao to sam ja sad doao pratei Kaov trag - iz Istanbula stigla skupina
mladih islamista i dravnih neprijatelja da bi se raspitala o njegovu grobu. No, ovdje
nita nisu nali: gotovo je sigurno da je njegovo tijelo iz aviona izbaeno nad puinom
kako mu grob ne bi postao odreditem hodoasnika. Pridruio nam se i Fazil; i on je
rekao da je uo slina govorkanja, te dodao kako su mu prijatelji iz kole za imame i
hatibe pripovijedali da je ista ta skupina, preselivi se kasnije u

Snijeg
Njemaku jer je i Modri ondje neko vrijeme proboravio kao "hadija", u Berlinu
osnovala islamistiku organizaciju koja se s vremenom sve vie i vie irila pa je
poela objavljivati i svoj asopis koji se zove Hidra, u ijem su prvom broju napisali
da e se onome koji je ubio Modroga osvetiti. Tako smo pretpostavili da su oni ubili
Kaa. Bit e da je i rukopis Kaove zbirke Snijeg zavrio u rukama nekoga od berlinskih
"hadija", pomislio sam zagledan u snijeg koji je vani padao.
Tad je za na stol sjeo jo jedan policajac, koji mi je odmah rekao kako su sve
brbljarije kojima su ga opteretili njegovi sugraani ista la. "Nemam ja eljezne oi!"
rekao je. Oigledno nije shvatio zato ga je njegova nesretna i nesuena izabranica,
rahmetli Teslima, prozvala "eljezno-okim starcem". Volio ju je svim srcem i - da se
nije ubila - jasno da bi je oenio. Tad sam se sjetio kako je etiri godine prije Safet u
knjinici Fazilu oduzeo iskaznicu. Taj dogaaj, koji je Ka opisao u svojim biljenicama, Safet i Fazil moda su odavno zaboravili.
Kad smo Fazil i ja izili na snjene karske ulice, i policajci su krenuli za nama. (Ne
bih mogao rei je li se to trebalo protumaiti kao prijateljsku gestu ili kao
profesionalnu znatielju.) alili su se na ivot i nevolje koje on donosi, na ljubav i
starost. Obojica su bili gologlavi; pahulje su se. ne topei se, skupljale na njihovoj
sijedoj i rijetkoj kosi. Kad sam ih pitao je li grad sad jo siromaniji i prazniji nego
etiri godine prije, Fazil je odgovorio da sad svi jo vie gledaju televiziju i da
nezaposleni, umjesto da idu u ajane, radije ostaju kod kue i gledaju filmove na
besplatnim satelitskim programima sa svih strana svijeta. Svi su nekako uspjeli skupiti novca da kraj prozora montiraju bijeli antenski tanjur: to je ujedno jedina novost
koja se u meuvremenu dogodila u ureenju grada.
U slastiarnici Novi ivot svi smo kupili po jedan kolai od oraha, poslasticu u
obliku polumjeseca koja je direktora Pedagokog instituta stajala ivota, i pojeli ga
umjesto veere. Vidjevi da smo se uputili prema eljeznikom kolodvoru, policajci
su se od nas oprostili, a nas smo dvojica, oslukujui kripu svojih koraka, nastavili
tunim ulicama oba-sjanima tek pokojom neonskom svjetiljkom; prolazili smo kraj
zabravlje-nih radnji, praznih ajana, naputenih armenskih kua, pored zaleenih
osvijetljenih izloga i ispod grana topola i divljih maslina, otealih od snijega. Budui
da policajci nisu bili za nama, skrenuli smo u sporedne ulice. Mada nam se ranije bilo
uinilo da bi snijeg mogao stati, sad je padao sve jae i jae. a ja sam bio sve tuniji.
Ne znam je li me rastuila pusto gradskih ulica ili sam se alostio zbog odlaska;
osjetio sam ak i

397
krivnju, kao da u Fazila ovdje ostaviti samoga. Kroz zavjesu od ledenica koje su se
sputale sa sasuenih i isprepletenih grana dvaju stabala divlje masline prhnuo je
vrabac; preletio nas je, zbunjen tekim pahuljama, i nestao. Netaknuti, paperjasti
snijeg puste je ulice pokrio takvom tiinom da nismo uli nita osim svojih koraka i
daha koji je, kako smo napredovali, bivao sve bri i dublji. Tiha ulica, s redovima
kua i duania, podsjeala je na ulice iz snova.
Naas sam zastao nasred ulice i pogledao prema nebu; izabrao sam jednu pahulju i
njezinu putanju pratio sve dok se nije spustila na tlo. Fazil mi je uto pokazao
izblijedjeli plakat koji je ve etiri godine stajao povie ulaza u ajanu Svjetlost:
OVJEK JF. AI.LAHOVO REMEK-DJELO, A SAMOUBOJSTVO JE HULA
"U ovu ajanu dolaze policajci pa se nitko nije usudio taknuti plakat", rekao je Fazil.
"Osjea li se ti kao Allahovo remek-djelor" pitao sam ga.
"Ne. Jedino je Nedip bio Allahovo remek-djelo. A kad je Allah uzeo njegovu duu,
ja sam se udaljio i od straha od ateizma, i od nastojanja da produbim svoju ljubav
prema Allahu. Eto, tako je to bilo: nek' mi sad dragi Allah oprosti!"
Do kolodvora smo stigli kroz pahulje koje, inilo mi se, nisu padale, nego su visjele u
zraku. Lijepe kamene kolodvorske zgrade, ponosa rano-republikanskoga razdoblja,
koju sam spomenuo u svome romanu "Crna knjiga", sad vie nije bilo: na njezinu je
mjestu podignuto neugledno betonsko zdanje. Na kolodvoru su nas doekali Muhtar i
pas crn kao ugljen. Deset minuta prije polaska vlaka stigao je i gospodin Serdar,
novinar: predavi mi stare brojeve Novosti graninoga grada u kojima je bilo rijei o
Kau. zamolio me da - kad u svojoj knjizi budem pisao o Karsu i njegovim nevoljama ne kaem nita loe ni o gradu ni o njegovim stanovnicima. Vidjevi da mi je
gospodin Serdar predao svoj dar, i Muhtar mi je s ustruavanjem pruio plastinu
vreicu: u njoj je bila boica kolonjske vodice, maleni kolut karskoga sira kaara i
njegova prva zbirka pjesama koju je u vlastitoj nakladi tiskao u Erzurumu, s
posvetom. Psiu o kojemu je moj dragi prijatelj napisao pjesmu kupio sam sendvi, a
sebi kartu. Dok sam ga hranio gledajui kako mi razdragano mae repom, dotrali su i
Kadifa i gospodin Turgut. Od Zahide su u zadnji tren doznali da sam otiao.

snijeg
Razmijenili smo nekoliko kratkih reenica o karti, putovanju i snijegu. Gospodin
Turgut mi je s ustezanjem pruio novo izdanje Turgenjevljeva romana (Prva ljubav)
koji je u zatvoru preveo s francuskoga. Pogladio sam Omerdana u Kadifinu naruju.
Majka mu je bila zaogrnuta elegantnim istanbulskim alom; na pramenove koji su
ostali otkriveni sputale su se pahulje. Okrenuo sam se Fazilu jer vie nisam mogao
gledati u lijepe oi njegove ene te ga pitao je li smislio reenicu koju bih mogao
staviti u svoj roman smjeten u Karsu, ako ga jednoga dana napiem. Sto bi htio
poruiti mojim itateljima?
"Nita", odgovorio mi je odlunim glasom.
Vidjevi da sam se razoarao, predomislio se. "Mislio sam neto, ali ne znam, moda
vam se nee svidjeti...", ree. "Ako napiete roman koji se dogaa u Karsu i ako u
njega stavite i mene, vaim bih itateljima htio poruiti da ne povjeruju ni u jednu
rije koja bude govorila o meni ili o nama koji ovdje ivimo. Nitko tko ivi daleko od
nas ne moe nas razumjeti."
"Pa ionako nitko ne bi vjerovao takvom romanu."
"A ne, povjerovali bi, sigurno bi povjerovali", zajapuri se Fazil. "Da bi sebe mogli
smatrati pametnima, nadmonima i humanima, nas e pokuati doivjeti kao smijene
i simpatine: ak e sami sebe uvjeravati da nas razumiju i vole. Ali ako negdje
stavite ove moje rijei, moda e ostaviti mjesta za sumnju."
Obeao sam to uiniti.
Kadifa je primijetila da mi pogled bjei prema kolodvorskom ulazu pa se pridruila
naem razgovoru: "ujem da imate malenu i lijepu ker koja se zove Ruja", ree.
"Moja sestra nije mogla doi, ali me zamolila da vam prenesem pozdrave /a vau
djevojicu. A ja sam vam donijela ovu uspomenu na moju nedovrenu kazalinu
karijeru." Pruila mi je fotografiju koja je prikazivala nju i Sunaja Zaima na pozornici
Narodnoga kazalita.
Prometnik je zazvidao za pokret. Vjerojatno sam bio jedini putnik. Zagrlio sam i
pozdravio svakoga od svojih domaina. Fazil mi je u zadnji tren u ruke tutnuo torbu s
kopijama video-vrpci i Nedipovom kemijskom olovkom.
S darovima u rukama, jedva sam se popeo u vlak koji je ve kretao. Svi su stajali na
peronu i mahali mi; i ja sam se nagnuo kroz prozor i mahnuo njima. Tek sam u zadnji
as primijetio da je crni pas, isplazivi veliki ruiasti jezik, veselo trao za mnom du
cijelog perona. A onda su svi nestali u sve guim krupnim pahuljama.

399
Sjeo sam. Promatrao sam naranasta svjetla zadnjih kuica rubnih mahala koje su se
kroz snijeg jedva razabirale i navirivao se u bijedne sobike pune ljudi okupljenih oko
televizora: zagledan u tanke i drhtave vitice dima iz niskih dimnjaka na snijegom
pokrivenim krovovima, poeo sam plakati.
Od travnja 1999. do prosinca 2.001.

Rjenik turcizama
abdest obredno pranje muslimana prije molitve
aferim uzvik Bravo!
ajet stavak, ulomak ili reenica iz Kur'ana
ajran mlijeni napitak slian kefiru
allahemanct pozdrav Zbogom!
Allahu ekber uzvik Bog je velik!
aman uzvik Milost!
amida stric
bajram najvei islamski blagdan (u godini su dva: Ramazanski i
Kurban-bajram); muko ime bakal, bakalin trgovac na malo (ivenim namirnicama)
bakalnica malena trgovina ivenim namirnicama beg plemika titula u Osmanskom
carstvu; visoki vojni ili civilni
dostojanstvenik; gospodin, gospodar berber brija
berietan blagoslovljen, sreonosan berzeh po islamskom vjerovanju, prostor i
vrijeme u kome umrli
iekuju sudnji dan
besmela fraza U ime Allaha, milostivog i samilosnog beika kolijevka
bujrum Izvoli!, Izvolite!
ajdija kuhar aja u ajanama i gotovo svim javnim institucijama
arija trnica, dio naselja u kojemu se odvija trgovaki i drutveni
ivot olak jednoruk, sakat orba gusta juha

Iefnuti se prohtjeti se
epica mala plitka pletena kapa
daida ujak
defterdar upravitelj financija
dervi islamski redovnik, sljedbenik nekog od mistinih redova
divan vrsta sofe
divanska knjievnost knjievno stvaralatvo uenih krugova u okviru
Osmanskoga Carstva, nastalo pod utjecajem islamske kulture doner mesni specijalitet
donerdinica ugostiteljska radnja u kojoj se prodaje doner dehennem pakao demat
muslimanska vjerska opina; podruje jedne damije ili
jednog imama denaza muslimanski pogrebni obred dennet raj
derahije ime jednog dervikog reda din nevidljivo duhovno bie, dobar ili zao
demon duma-namaz sveana podnevna molitva koja se petkom obavlja u
damiji dozluk naoale efendija gospodin, gospodar clem dakle
evlija kod muslimana "sveti", odnosno "dobri" ovjek fereda vrsta enskog ogrtaa
gazi heroj, junak
hadija hodoasnik koji je obavio had hamam javno kupalite han drumska krma;
konaite handar dug dvosjekli no
hatib propovjednik, imam koji petkom i bajramima dri propovijed hczbollahije
pristalice 1 le/bollaha hidra seoba Muhamedova iz Meke u Medinu, polazna toka
islamskoga kalendara (622. g.n.e.) imam muslimanski sveenik, osoba koja predvodi
molitvu inallah fraza Ako Allah da jahnija vrsta mesnog jela jok ne kabadahija
siledija, grubijan

403
kadaif slastica od peenih tankih vlakana tijesta prelivenih ukuhanim
eerom kajmakam upravitelj administrativnog okruga unutar jedne pokrajine kalpak
sveana krznena kapa kasaba gradi kasapnica mesnica kebab mesni specijalitet
kepija velika lica s dugom drkom kijamct sudnji dan konak zgrada valije ili
kojeg drugog visokog upravnog ili vojnog
zapovjednika; bolja kua, kua uglednog domaina lcblebije preni slanutak mahala
gradska etvrt maallah rije divljenja i odobravanja melek aneo minder divan, sofa
mula teolog, teoloki obrazovan ovjek namaz muslimanska molitva koja se obavlja
pet puta na dan, u
odreeno doba dana padiah car, vladar paramparad sitni dijelovi, komadii
pastrma sueno ovje meso paa plemika titula; general patika sportska cipela,
tenisica rahat na miran nain, komotno rahatlokum slastica rahmetli pokojni
ramazan deveti mjesec islamskog kalendara, mjesec velikog posta salep toplo
zaslaeno bezalkoholno pie koje se pije zimi araj dvor, palaa saruk zavoj oko kape,
alma satara mesarska sjekirica saz vrsta tambure s dugom drkom simit pecivo sa
sezamom sokak ulica
srma ukrasna srebrna nit suduk kobasica od ovjeg ili goveeg mesa sura jedno
od 114 poglavlja Kur'ana

ah car
ehit musliman koji junakom smru pogine u borbi za vjeru; muenik
ejh starjeina nekog dervikog reda i tekije
cjtan Sotona
erbe, erbet slatki bezalkoholni napitak
erijat muslimanski vjerozakon
erijatija fanatini pristalica erijata
tabut mrtvaki koveg kod muslimana
tarikat derviki red, sljedba
tekbir izgovaranje rijei Allahu ekber, "Bog je velik"
tekija derviki samostan
tespih muslimanska brojanica
ulema muslimanski vjerski uenjak
vahdetije islamistika organizacija vaiz propovjednik
vala doista, zaista, bogami
valija guverner pokrajine zulum nasilje

Prevoditeljiine biljeke
1. Ugledna etvrt u europskom dijelu Istanbula.
2 "U tvravi"; karska etvrt koja se nalazi na podruju nekadanje karske tvrave.
3 Refah Partisi, stranka zabranjena nakon dravnog udara 1997. godine.
4 Milli Istihbarat Tekilati, Nacionalna tajna sluba.
5 An-Nur, Sura xxiv.
6 Al-Ahzab, Sura xxxni.
7 ANAP, Anavatan Partisi, Domovinska stranka.
8 Pogledati pahuljicu na kraju 29. poglavlja.
9 An-Nisa, Sura iv.
10 Kemalisti su nasljednici i pronositelji ideja Kemala Atatiirka, koje se mogu saeti
u tzv. 6 naela: republikanizam, nacionalizam, laicizam, populizam, etatizam i
revolucionarni reformizam.
n Ulogu i znaaj koji vojska ima u Republici Turskoj teko je prispodobiti ulozi
vojske u poslijeratnoj samostalnoj Hrvatskoj. Stoga sam se prevodei vojne termine
priklonila njihovim znaenjskim ekvivalentima iz vremena Jugoslavije.
12 Sulejmandije (tur. Sulevmancilar) su tarikat koji je kao islamistika organizacija
aktivan u Turskoj i u nekoliko europskih zemalja.
U Njemakoj im je sjedite u Kolnu. Obzorai (prema tur: Milli Goru^, "'Nacionalni
pogled") su pripadnici teroristike, islamistike i proturepublikanske organizacije.
Djeluju u Turskoj, Europi i Australiji. Europsko sjedite im je u Kolnu. Cemalettin
Kaplan je voda islamistike. teroristike i proturepublikanske organizacije. Godine
1983. Kaplan je u Kolnu objavio osnivanje tzv. Islamistike Federativne Drave
Anadolije, a sebe, proglasivi se kalifom, postavio za njezina predsjednika.
13 Od tur. onbe. petnaest. Generacija roena 1899. ili 190c. koja je s petnaest
godina pozvana u 1. svjetski rat.
14 Maka (tur. Maka) je ime jednog istanbulskog naselja (i parka koji je u njemu).
Ta rije u turskom jeziku nema nikakvo znaenje, a porijeklo joj nije jasno: ne treba je
povezivati sa znaenjem koje ima u hrvatskom.

O autoru
Orhan Pamuk, roen u Istanbulu 1952., najistaknutiji je suvremeni turski
romanopisac, autor sedam romana, a djela su mu prevedena na vie od dvadeset
jezika. Bijelizamak (1985.), njegov trei roman, dobio je Independentovu nagradu za
stranu knjievnost i time mu otvorio put k meunarodnoj afirmaciji. Uslijedili su
Crna knjiga (1990.) i Navi ivot (1994.), najvei turski bestseler do tada, no roman
Zovem se Crvena (1998.) uskoro ga je nadmaio, priskrbivi mu 2003. i uglednu
knjievnu nagradu IMPAC Dublin. Pamuk je potom objavio roman Snijeg (2002.) te
Istanbul: grad. sjeanja (2003.). Orhan Pamuk dobitnik je Nobclove nagrade za
knjievnost 2006.
O prevoditeljici
Marta Andri (Strizivojna, 1977.), zavrila studij povijesti, etnologije i turkologije.
Od 2004. radi na Katedri za turkologiju zagrebakog Filozofskog fakulteta.
Sudjelovala je u prijevodu Pamukova romana Zovem se Crvena.