80

Prijevod
UDK 177.63
172.12
Primljeno: 15. studenoga 2010.
Prijateljstvo graana
HENNING OTTMANN
*
Saetak
Autor zagovara modernizaciju antikog nauka o prijateljstvu. Prijateljstvo
shvaeno u politikome smislu jest prijateljstvo graana kao regulacijska ide-
ja idealnoga politikog zajednitva. Takvo je prijateljstvo iznad pravednosti,
ono podrazumijeva trajnu i stabilnu meusobnu dobrohotnost, zajedniko iv-
ljenje, slogu, uzajamnost i jednakost, sudionitvo i suosjeanje, meusobno
otvoreno ophoenje i govorenje, kulturu dragovoljne suradnje i duh samo-
svjesne i samoodgovorne graanskosti. Danas, u globalnome selu medija ve-
liko je pitanje: bi li prijateljstvo svjetskih graana danas trebalo imati prednost
pred prijateljstvom graana? Nedvojbeno je poraslo znaenje univerzalizma
u modernome svijetu. Pravo kao ovjekovo pravo postalo je univerzalno, mo-
ralnost je refleksivna i univerzalna. Ipak, ostaju razlike izmeu bliskih i da-
lekih obveza. Orijentaciji pojedinca u moderni nune su dvije perspektive:
moralna i udoredna. Konkretne se udoredne i univerzalne moralne obveze
moraju rangirati. To se moe dogoditi jedino tako da se ispune obveze blisko-
sti i udorednosti te da se vodi rauna o univerzalnome zahtjevu. Autor zaklju-
uje kako se prijateljstvo svjetskih graana u modernom drutvu moe izraziti
u modelu stupnjevane obveze. U slobodnoj zajednici stranost i prijateljstvo
odgovaraju jedno drugome. Stranost nije sudbina. Vlastito i strano ne ine
protuslovnu opreku. Dug put od stranosti do prijateljstva graana zamisliv je
samo na temelju logike slobode, koja slobodu drugoga ne shvaa kao ograni-
avanje i granicu vlastite slobode, nego kao njezin uvjet.
Kljune rijei: prijateljstvo graana, prijateljstvo svjetskih graana, politika,
udorednost, moral, Aristotel, Ciceron, Kant
I.
Godine 1963, povodom obiljeavanja 100. godinjice SPD-a, odrao je Dolf Stern-
berger sveani govor. Dao mu je naslov Prijateljstvo s dravom (v. Sternberger,
1980: 209-246).
Ottmann, H., Prijateljstvo graana
*
Henning Ottmann, redoviti profesor politike znanosti na Institutu Geschwister Scholl Sve-
uilita u Mnchenu.
81
Taj pojam potjee od Friedricha Schillera.
1
Sternberger je u njemu vidio su-
vremeni oblik u kojemu se dao obnoviti aristotelski nauk o prijateljstvu. Meutim,
ne moe se nauk o prijateljstvu obnoviti pojmom prijateljstvo s dravom. Koli-
ko god da smo prijazni prema dravi, ona je apstrakcija. Prijateljstvo je, meutim,
neto izmeu osoba. Zato bih umjesto Schillerova i Sternbergerova prijateljstva s
dravom stavio drugi pojam: pojam prijateljstvo graana.
Pokuaj da se pojam prijateljstva obnovi u politikome smislu nailazi na pote-
kou zato to je pojam prijateljstva ve odavno privatiziran. On se danas rabi jo
samo za odnos meu privatnim osobama. Jo uvijek nije tono istraeno kako se to
dogodilo. Proces privatizacije prijateljstva poinje ve u kasnoj antici. Tako epiku-
rejci Grad vie nisu smatrali zajednicom prijatelja, nego kao ugovorom nastalo uza-
jamno osiguranje obrane od tete. Od Grada im je bio vaniji njihov krug privatnih
prijatelja. Stoici i cinici smatrali su se svjetskim graanima, koje vie nije zanimao
konkretni Grad u kojemu su ivjeli. Kranstvo je umjesto prijateljstva donijelo
ljubav prema blinjemu i prema Bogu. Kranin treba biti prijatelj Boga.
2
Augu-
stin pie: Blaen je tko Tebe (Boga H. O.) ljubi, u Tebi svoga prijatelja a, Tebi za
volju, i neprijatelja (beatus qui amat te et amicum in te et inimicum propter te,
De civ. Dei, IV, 10, 14). Kraninu se politika zajednica relativizira u svagda sa-
mo privremeni i predzadnji cilj tubitka. Civitas divina postaje mu vanija nego to
bi to ikada mogla biti civitas terrena. U novovjekovlju depersonalizacija drave i
ivotnih poredaka tjera prijateljstvo u privatnost. to su bezliniji moderni ivotni
poreci, to je privatni prostor vie suprotan pol postvarenome svijetu. Prijateljstvo
postaje pitanje srca i intimnosti, daleko od svake politike i javnosti.
U novovjekovlju pojam prijateljstva zamjenjuju drugi pojmovi, primjerice po-
jam solidarnosti ili pojam bratstva. Oba se preklapaju s pojmom prijateljstva. Ali
naspram njega imaju stanovite nedostatke. Pojam bratstva ima taj to doslovno
uzevi znai rodbinski odnos. Tako shvaen, on bi odgovarao jedino etnosu, ali ne
demosu, narodu u politiko-pravnome smislu. Derrida je s pravom ukazao na to da
se danas pojam mora denaturalizirati (Derrida, 2000). A gdje su sestre u fraternit?
Kao to je Olympe de Gougues objasnio za vrijeme Francuske revolucije, na njih se
uope nije mislilo. Solidarnost pak natuknica koja je krenula u svoj pobjedniki
pohod nakon bratstva ima prizvuk kriznoga stanja, potrebe za pomoi, osigu-
ranja, socijalne drave. Pojam potjee iz rimskoga jamstvenog prava, iz obligatio
1
Sternberger ne navodi gdje se u Schillera pojam moe nai. Neki upuuju na Demetrius-Frag-
ment, ali tu ga nema.
2
Thomas, S. theol. I/II, qu.26, a 4; qu. 65, a 5; II/II, qu. 23, a 1. U Gebet und Freundschaft Paula
Gerhardta stoji: Gospode, dopusti pak, / da mi ostane prijatelj do groba; / ostani moj prijatelj i
meu svima / moj najvjerniji, najjai oslonac. / Ako se povee sa mnom, / ve e se nai srce, /
koje e, dirnuto tvojim duhom, / meni pokloniti neto dobro.
Politika misao, god. 47, br. 3, 2010, str. 80-90
82
in solidum.
3
Jo ga odgovarajui lanak Diderotove i DAlambertove Enciklopedije
poznaje jedino u tome znaenju. U 19. stoljeu pojam se afirmira u radnikome po-
kretu i u katolikome socijalnom nauku.
4
Nedavno ga je filozof Rorty htio proglasiti posljednjom izvjesnou u relati-
vizmu postmoderne (Rorty, 1989). Ipak je solidarnost pojam koji se ne moe od-
nositi na politiku cjelinu. On gravitira prema socijalnome. On obuhvaa samo dio
meusobnoga politikog odnosa graana.
Prijateljstvo graana u tome je smislu regulacijska ideja idealnoga politikog
zajednitva, neto iznad pravednosti.
II.
Pojam prijateljstvo moniji je od pojmova solidarnost i bratstvo. On moe
obuhvatiti i rodbinske odnose i dragovoljno dogovorene oblike zajednice. On se
moe odnositi i na interesne i na vrijednosne zajednice. Zagonetno mi je to ga nisu
prihvatili ni komunitaristi ni neoklasici (kao Arendt, Voegelin, Strauss) ni Ritterova
kola. Je li prijateljstvo graana smatrano neim antikim? Ili neim to je nepo-
vratno izgubljeno? Ali koliko se puta upravo u tim kolama pokuavala oiviti an-
tika praktina filozofija? Smatram da nita ne protuslovi pokuaju modernizacije
aristotelskoga i ciceronskoga nauka o prijateljstvu. Pojam prijateljstva, prijatelj-
stvo shvaeno i u politikome smislu, ima vie prednosti. Navest u neke od njih.
Prednost br. 1: Kao svako prijateljstvo tako i prijateljstvo graana nadilazi pra-
vednost. Pravednost je ono to svakome dugujemo. Tamo gdje su prijatelji, kae
Aristotel, tu ne treba pravednost, ali pravednici trebaju jo k tome prijateljstvo (Ni-
komahova etika, VIII, 1, 1155a 26-28).
*
Otputujete li nekamo sa svojim prijateljem i
on pone svaku veer izraunavati to je tko toga dana potroio, onda biste se trebali
jednom upitati je li on doista va prijatelj. Prijatelji ne raunaju. Oni daju vie ne-
go to bi morali. Prijateljstvo graana u tome je smislu regulacijska ideja idealnoga
politikog zajednitva, neto iznad pravednosti.
Prednost br. 2: Prijateljstvo poinje dobrohotnou (eunoia, benevolentia).
Mora se naglasiti da ono time poinje. Dobrohotnost pokazujemo i prema neznan-
cima, npr. sportaima za koje navijamo (Nikomahova etika, IX, 5, 1166b 35-1166b
35-1167a 2). Za puni oblik prijateljstva dobrohotnosti je nuno potvrivanje. Prija-
teljstvo se iskazuje u trajnosti dobrohotnosti, kao to se govori o doivotnim prija-
3
O podrijetlu solidarnosti iz rimskog prava vidi Pfyffer von Wyher (1887).
4
O povijesti i aktualnosti pojma: Schmelter (1991), Bayertz (1998), Isensee (1998); Baumgart-
ner (2004: 283-296), Dallinger (2009).
*
Usp.: Kad su ljudi prijatelji ne treba im pravednosti; doim kad su pravedni, treba im prija-
teljstva (Aristotel, 1982: 166) op. prev.
Ottmann, H., Prijateljstvo graana
83
teljima. I u politikome smislu vrijedi: graani moraju biti meusobno dobrohotni,
oni moraju svoju dobrohotnost potvrivati. Prijateljstvo nije kratkoroan nalet osje-
aja. Ono je neto stabilno i neto opteretivo.
5
Stabilnost i opteretivost visoke su
vrednote politike. Divimo se zajednicama koje se stoljeima mogu odrati s istim
ustavom, bilo antikoj Sparti bilo Sjedinjenim Dravama u moderni.
U Aristotela je glavni kriterij prijateljstva suivot, suzn (Nikomahova etika,
VIII, 5, 1157b 19).
*
To je obiljeje politikoga i privatnoga prijateljstva na isti na-
in. Privatni se prijatelji ele katkad vidjeti i neto zajedniki poduzeti. Takoer ra-
do zajedniki slave. Prijateljstvo graana takoer znai da se s drugima eli neto
poduzeti i s njima zajedniki ivjeti na jednom mjestu, u jednoj zemlji. I tu se po-
nekad slavi, a politika je sveanost kao izraz prijateljstva graana mjerilo kakvo
je stanje u nekoj zajednici. Aristotel kae da je sloga (homonoia, concordia) plod
prijateljstva (Nikomahova etika, IX, 6).
**
Ona doputa da sve raste, pa i ono malo,
dok u mrnji i neslozi sve propada, pa i ono veliko, concordia parvae res crescunt,
discordia maxime dilabuntur (Bell. lug. X, 6). Ako vie ne moemo zajedniki i-
vjeti, moramo se razii. To je tako, bilo u braku bilo u dravi.
Prednost br. 3: U svakome prijateljstvu postoji uzajamnost. U njemu je svagda
jednakost. Prijateljstvo je vrlina uzajamne dobrohotnosti, virtus reciprocae bene-
volentiae (Goclenius, Lex phil. [1613], 91 sl.). Ta se jednakost dade precizno dife-
rencirati u raznim ustavnim oblicima. U loim ustavima malo je jednakosti i malo
prijateljstva, uope nikakvih u tiraniji, samo po slojevima specifinih u vladavini
bogataa ili siromaha. Dobar ustav moe, naprotiv, biti jedino onaj u kojemu prija-
teljstvo graana prelazi granice slojeva i klasa. Graansko je drutvo drutvo jedna-
kih, a samo meu jednakima moe biti pravoga prijateljstva.
Prednost br. 4: Prijateljstvo je, po Kantu, ideal sudionitva i suosjeanja za
dobrobit svakoga od pojedinaca sjedinjenih moralnom dobrom voljom (Metafizika
udorea, dio drugi, Metafizika poela nauka o kreposti, 46).
***
To sudionitvo
i suosjeanje znai, prema Kantu, da prijatelj moe svoga prijatelja upozoriti na
njegove pogreke (ibidem). To e se u privatnome prijateljstvu otvorenije dogoditi
nego u prijateljstvu graana. ovjekove antagonistike potrebe da se, s jedne stra-
ne, otvara, a, s druge strane, zatvara, ulaze privatno i politiki u razliite pomijeane
5
To na svoj ironian nain izraava Oscar Wilde u svojoj dosjetki: Prijateljstvo je puno tragi-
nije od ljubavi, ono traje dulje.
*
Usp.: Jer nita tako ne pristaje prijateljima kao zajedniko ivljenje (Aristotel, 1982: 172)
op. prev.
**
Usp.: I slonost se ini kao prijateljska naklonost. (Aristotel, 1982: 200) op. prev.
***
Usp.: ... ideal uea i podjeljivanja dobra svakoga od njih sjedinjenih moralno dobrom vo-
ljom... (Kant, 1967: 277); ... ideal suosjeanja i sudjelovanja dobrobiti meu ljudima sjedinje-
nima moralno dobrom voljom... (Kant, 1999: 253) op. prev.
Politika misao, god. 47, br. 3, 2010, str. 80-90
84
odnose. Meutim, ve primjer privatnoga prijateljstva pokazuje da prijateljstvo ne
znai nekritiku suglasnost niti preuivanje i zatakavanje. tovie, dobrohotnost
koja obiljeava prijateljstvo prua pravi temelj na kojemu se kritika moe privatno
ili politiki oitovati. Prijateljstvo je ideal meusobnoga otvorenog ophoenja i go-
vorenja. Politiki je suprotstavljeno stratekome djelovanju i taktikoj tajnovitosti.
Prednost br. 5: Prijateljstvo ima i tu prednost to moe obuhvatiti raznolikost
relacijskih oblika. Ve je Aristotelov pojam prijateljstva bio tako irok da je uklju-
ivao mnoge oblike zajednice: putnu zajednicu, drugarstvo, rodbinu, gostoprim-
stvo, prijateljstvo iz uitka i koristi te prijateljstvo u zajednikome dobru. Pretpoli-
tiki oblici prijateljstva imaju pritom neizravni politiki interes. Tako u vicarskoj
dio prijateljstva graana nastaje iz drugarstva vojnika. U Sjedinjenim Dravama
susjedstvo je svakodnevni medij prijateljstva. U 19. stoljeu graani su u drutvi-
ma stjecali meusobno povjerenje i susretali se dobrohotno i prijateljski. Danas
moemo udruge samopomoi, umreenja, milijune poasnih slubi, civilnopravna
ujedinjenja smatrati oblicima graanske kulture prijateljstva. Kultura dragovoljne
suradnje danas vie nije obiljeena podanitvom, nego duhom samosvjesne i samo-
odgovorne graanskosti. U tim nedunikim kooperacijskim oblicima pokazuje se
to moe uiniti smisao za zajednitvo. Koliko su takva ujedinjenja znaajna za slo-
bodarsku politiku, jasno je i s aspekta suprotnosti. U tiraniji su takva ujedinjenja u
pravilu zabranjena. Ili su prefunkcionirana u prisilna.
Prednost br. 6: Prijateljstvo graana moe, prema Aristotelu, imati dva glavna
oblika: prijateljstvo iz koristi i prijateljstvo u zajednikome dobru. Uenjaci se spore
o tome je li Aristotelov polis prijateljstvo iz koristi ili je on, povrh toga, prijateljstvo
u zajednikome dobru.
6
Smatram da Aristotelov polis ne moe biti puko prijateljstvo
iz koristi. Dodue, i polis je bio, kao svaka politika zajednica, ujedinjenje iz inte-
resa. Ali u Aristotela Grad nije ugovor na uzajamnu korist. On je zajednica dobroga
ivota. Kad bi se temeljio samo na prijateljstvu iz koristi, bio bi nestabilan kao i ono.
Takvo se prijateljstvo raspada im vie ne postoji dobit. Prijateljstvo iz koristi nje-
guju i loi ljudi. Rije stranaki prijatelj ili poslovni prijatelj moe pritom dobiti
neobian zvuk. U takvome prijateljstvu drugome se ne eli dobro zbog njega.
On se, tovie, u tome obliku prijateljstva upree u vlastite svrhe. Prijateljstvo
graana mora, drukije nego prijateljstvo iz koristi, vrijediti i u loim vremenima.
Graani se moraju upravo i tada potpomagati. To tono izraava stara poslovica:
Amicus certus in re incerta cernitur, Pravi se prijatelj u nevolji poznaje (Laeli-
us XVII, 64).
Prednost br. 7: Prijateljstvo graana moe se ujediniti s prijateljstvom svjetskih
graana. Pritom je, dakako, vano kako se to ujedinjavanje shvaa. Filantropija,
6
Za prijateljstvo iz koristi zalau se Cooper (1990: 220-241) i Annas (1990: 242-248).
Ottmann, H., Prijateljstvo graana
85
prijateljstvo s ovjekom ili s ovjeanstvom, imala je u antici neto podcjenjiva-
ko.
7
Bogovi ili junaci bili su oni koji su se udostojavali imati dobre nakane s obi-
nim ljudima. I humanitas, rimski ekvivalent za philanthropia, stvar je otmjenoga
obrazovanja.
8
I ona ivi od elitnoga razgraniavanja, razgraniavanja obrazovanih
od neobrazovanih. Prijateljstvo s ljudima nailazi, k tome, na problem da je prija-
teljstvo to razvodnjenije to je vei krug prijatelja. S kim smo sprijateljeni ako smo
svakome prijatelj?
Bilo je antiko temeljno uvjerenje da smo obvezniji prema blinjima (roaci-
ma, prijateljima, sugraanima) nego prema tuincima. Aristotel kae ... da je tee
prevariti druga za novac nego sugraanina, tee je ne pomoi bratu nego tuincu
(Nikomahova etika, VIII, 11, 1160a 3-7).
*
U tome smislu Ciceron kae: nama su
graani vaniji od tuinaca, roaci od nepripadajuih (Laelius V, 19). Zanimljivo
bi bilo upitati se koliko to jo danas vrijedi.
Danas nam je, ini se, apstraktum ovjek blii nego antikim ljudima. U
globalnome selu medija upoznajemo se iz dana u dan sa sudbinom nama, zapravo,
potpuno stranih ljudi. Nastaje sugestija univerzalnoga susjedstva.
ini se da i pravo i ekonomija i komunikacija dospijevaju pod pritisak globa-
lizacije. Veliko je pitanje to e iz toga nastati. Bi li prijateljstvo svjetskih graana
danas trebalo imati prednost pred prijateljstvom graana? Hoe li graanina zami-
jeniti prijatelj ljudi?
Da bismo odgovorili na to pitanje, treba povui stanovite razlike. Nedvojbeno
je poraslo znaenje univerzalizma u modernome svijetu. Pravo kao ovjekovo pra-
vo postalo je univerzalno, moralnost je refleksivna i univerzalna. Ipak, ostaju razli-
ke izmeu bliskih i dalekih obveza. Orijentaciji pojedinca u moderni nune su dvije
perspektive: moralna i udoredna. Razlika meu njima ne moe se razrijeiti.
9
Ona
se u moderni moe zaotriti ak i do sukoba. Ne moe se od roditelja zahtijevati da
vole svu djecu na ovoj Zemlji isto onako kao svoju djecu. Od prijatelja se ne moe
zahtijevati da su sa svim ljudima sprijateljeni na isti nain kao to su sa svojim pri-
vatnim prijateljima ili svojim sugraanima. To vrijedi unato zahtjevu koji nastaje
iz nevolje i potrebe za pomoi mnogih nama stranih ljudi. Prijateljstvo nije caritas.
Ono nije nita paternalistiko, nego neto meu jednakima. Prijateljstvo, kao uosta-
7
Filantropija je isprva stvar bogova, heroja, kraljeva. Jo i Platon pridaje pojam bogovima
(Symp. 189 d 1; Nomoi IV, 713 d 5-6). Ksenofon ga pripisuje kraljevima Agesilaju (I, 22) i Kiru
(Kyrupdie I, 2,1). U helenizmu filantropsko moe spasti na dar i napojnicu, de Ruiter, S. T.,
De vocis quae est philanthropia significatione atque usu, u: Mnemosyne 59 (1931), 293.
8
Usp. Gellius, Noctes Atticae XIII, 17.
*
Usp.: ... kao to je stranije ugrabiti novac sudrugu negoli sugraaninu, te ne pomoi bratu
negoli tuincu... (Aristotel, 1982: 178).
9
O tome opirnije u: Ottmann (2009: 239-248).
Politika misao, god. 47, br. 3, 2010, str. 80-90
86
lom i solidarnost, ne mogu se proizvoljno iriti. Oni postaju utoliko slabiji ukoliko
je vei krug onih na koje se odnose.
U moderni se konkretne udoredne i univerzalne moralne obveze moraju ran-
girati. To se moe dogoditi jedino tako da se, prvo, ispune obveze bliskosti i udo-
rednosti te da se, drugo, vodi rauna o univerzalnome zahtjevu. Antika je filozofija
i za to imala pojam: oikeiosis. Valja poeti kod kue, u obitelji i meu rodbinom,
onda se obratiti prijateljima i sugraanima te, na koncu, svijetu i ovjeku. Prijatelj-
stvo pretpostavlja poznanstvo i prisnost. Nedvojbeno je da danas poznajemo sve vi-
e ljudi, a ako gledamo televiziju, gotovo pola svijeta. Takoer valja visoko cijeniti
postupno nastajuu svjetsku javnost kao medij kritike nepravednosti. Ali zar ona
ne vodi prije u univerzalno pravo nego u prijateljstvo? Prijateljstvo meu narodi-
ma sumnjiv je pojam, koji mirie na imperijalizam, usporediv sa slogom koju je
Aleksandar Veliki propagirao kao krilaticu za svoje svjetsko carstvo.
III.
Prijateljstvo graana prijateljstvo svjetskih graana moda se mogu ujediniti u
modelu stupnjevane obveze. Time, dakako, jo nije dodirnut najvei prigovor koji
se moe uputiti aktualizaciji prijateljstva graana. On bi se dao ovako formulirati:
ne moe se oiviti prijateljstvo graana jer se moderna drutva vie ne mogu ujedi-
niti neim intenzivnim kao to je prijateljstvo. Ona su za to prevelika, preraznolika,
suvie heterogena. Moderna drutva moraju se, ini se, zadovoljiti vezom prava.
Prenapregnula bi ih zajednika ideja dobroga ivota. ini se da umjesto ivota me-
u prijateljima moramo oekivati ivot s neznancima.
Podijeljena su pak miljenja o tome moramo li tako ocijeniti stanje. Tome mi-
ljenju skloni su liberali, komunitaristi e se nadati da se na poredak i danas temelji
na neem viem nego to je pravo. Quid leges sine moribus? Ne prethodi li pravu
navlastita graa zajednikosti? Ne ivi li politiki poredak od udorednih pretpo-
stavki koje on sam uope nije sposoban stvoriti? Stranost i prijateljstvo ne odgova-
raju, ini se na prvi pogled, jedno drugome. Prijateljstvo pretpostavlja prisnost, a
takva ne postoji meu neznancima. Ali ono ega nema moe postati. Stranost nije
sudbina. Ono to je nekome strano, moe mu postati prisno. Vlastito i strano ne ine
protuslovnu opreku. Kao to kae Georg Simmel u svome eseju o strancu, nisu nam
strani stanovnici Sirijusa (Simmel, 1987: 63). Oni to nisu jer nemaju nikakvoga od-
nosa s nama. Ali ve oduvijek imamo odnos prema stranome ili strancu. Taj odnos
pripada naem samorazumijevanju. O njemu se moe razmiljati i iz toga se dade
neto uiniti. U slobodnoj zajednici graani bi se trebali susretati s, recimo to tako,
pretpostavkom prijateljstva. Ne susreemo se unaprijed s nepovjerenjem. tovie,
polazi se od pretpostavke da bismo mogli postati prijatelji premda to jo nismo. Po-
nuda je tu. Tko je odbije, mora se zapitati zato eli ivjeti u odreenoj zajednici.
Ottmann, H., Prijateljstvo graana
87
Derrida je pokuao tu vrstu prijateljstva graana shvatiti kao gostoprimstvo
(Derrida, 2001; 2001a: 273-277). Nesretan pojam. Gost ostaje nekoliko dana, u
svakome sluaju ogranieno vrijeme. Tako se to prije zamislilo sa stranim radni-
cima [Gastarbeiter]. Ali tko ostaje zauvijek, nije gost. Pojam uope ne odgovara
Derridaovoj mesijanskoj ideji dmocratie venir. To je demokracija u dolasku i
od nje ovaj filozof oekuje da e jednom ostaviti za sobom sve granice nacija i dr-
ava. Ideja je neobuzdana. Ona uope ne odgovara na pitanje kako moderna drutva
mogu ujediniti konkretnu udorednost i univerzalni moral. Odnos prema drugome
Derrida misli kao dar, kao davanje sebe, kao iscrpljivanje sebe. Time se treba de-
konstruirati razlikovanje vlastitoga i tuega. Meutim, pojam dara pretpostavlja
razlikovanje vlastitoga i tuega. Dati se moe samo ono to sami posjedujemo. Po-
zvati moemo nekoga samo ako imamo svoj dom. Vlastito i tue, dar i uzdarje ine
nerazrjeiv odnos uzajamnosti. Ostavimo to tako...
Vlastito i tue ne moraju se posve meusobno ujednaiti. Preporuuje se raz-
likovati kulturnu i politiku asimilaciju. Ne valja od tuinaca zahtijevati totalnu
kulturnu asimilaciju. Ono to se pak moe zahtijevati jest politika integracija i to
bez zadrke. Ona predstavlja ulazni dug onoga tko eli postati graaninom. On se
mora staviti na tlo ustava, poistovjetiti se s politikim poretkom, on mora nastupiti
s voljom da postane dobar graanin. Na taj nain mogu nastati identiteti sa spojni-
com, kao to u Sjedinjenim Dravama postoje Italo-Amerikanci i drugi kulturno-
-politiki mijeani identiteti. U SAD-u se stanovnici ne daju u svome domoljublju
ni od koga nadmaiti. U Saveznoj Republici Njemakoj to nije ni blizu tako. Raz-
log tome nije samo mnogo raspravljani postotak protivnika integracije. Razlog je i
to to na strani onih koji su ve graani nije dovoljno razvijena svijest o izvrsnosti
vlastitoga poretka. Zato bi tuinci cijenili ono to mnogi od nas ne vole? Zato bi
cijenili prednosti naega poretka ako su mnogi od nas prema njemu ravnoduni?
Od stranosti do prijateljstva graana to moe biti dug put. Prijateljstvo gra-
ana moe, u svakome sluaju, ukljuiti one vrline koje su na tome putu korisne:
svakodnevna prijaznost ophoenja koja je mala sestra prijateljstva; tolerancija, koja
podnosi ono to se, zapravo, ne bi odobravalo; konano, priznanje, koje svjedoi
respekt i potovanje. Dok tolerancija, kao neko u apsolutizmu, jo i danas moe
imati neto podcjenjivako u sebi (trpi se neto to se, zapravo, ne bi smjelo trpje-
ti), prijateljstvo graana blie je respektu, blie potovanju, blie priznanju. Goethe
kae da bi tolerancija trebala biti prolazno uvjerenje: ona mora voditi u priznanje.
Trpjeti znai vrijeati.
10
U priznanju je izbrisan svaki trag podcjenjivanja. Tu vlada
opet za prijateljstvo karakteristina jednakost i uzajamnost. U priznanju ovjek do-
lazi do onoga to eli biti. On eli da ga drugi priznaju kao slobodno i jednako bie.
U tome je njegov zahtjev kao ovjeka. Logino ustrojstvo priznanja isto je kao ono
10
Maximen und Reflexionen, 507.
Politika misao, god. 47, br. 3, 2010, str. 80-90
88
prijateljstva. Oboje vee a da ne zavezuje. Oboje pokazuje paradoks koji je Hegel
nazvao slobodni bitak kod sebe samoga u drugome.
Kako se moe biti slobodan a ipak se odnositi, ujedno, na drugoga, biti upuen
na njega? Vie od 2000 godina prevladavajua supstancijska metafizika nije bila
sposobna za adekvatno poimanje toga paradoksalnog jedinstva slobode i vezanosti,
odnoenja na samoga sebe i na drugoga. Supstancijalno-metafizika sloboda drugo-
ga postaje akcidencijom moje slobode. U duhu tradicijske logike slobodan sam time
to se odnosim na samoga sebe, a odnos prema drugome odbacujem kao nevaan
za svoju slobodu. Ako drugo sebe samo shvaa isto tako, nastaje uzajamno isklju-
ivanje drugoga. Svatko pokuava ovladati svojim samoodnosom i odnosom prema
drugome, unato svoj upuenosti na drugoga. Nastaje zrcaljenje, refleksivnost, koja
se ipak nijee. Rezultat je uzajamno presezanje vlastitoga u drugo. Iz toga ulanenja
izlaz je jedino logika slobode, koja slobodu drugoga ne shvaa kao ograniavanje i
granicu vlastite slobode, nego kao njezin uvjet. Modernim odnosima priznanja udo-
voljava samo jo logika slobode.
Priznanje je oblik potovanja, a prijateljstvo moe integrirati taj element pri-
znanja. Tako potovanje moe, to nadilazei, povezivati s osjeajem dobrohotnosti.
Kant definira prijateljstvo kao potovanjem povezanu ljubav (Metafizika udorea,
52).
*
Prijateljstvo ima ono to priznanje zahtijeva, a to je uzajamnost i potovanje.
Ono ima jo neto vie: nagnue, osjeaj. Kant nije raspoloen prema toj osjeajnoj
strani prijateljstva, a mnogi i pri prijateljstvu graana osjeaju pomalo nelagodu. U
Kantovim je oima prijateljstvo obveza svih dobronamjernika, a ono to je obveza
ne smije se, prema njemu, pomijeati s nagnuem. To distanciranje Gracija od ob-
veze inspiriralo je Schillera i Goethea za poznatu rugalicu: Rado sluim prijatelji-
ma, no to, naalost, inim s nagnuem / pa me tako esto mui da nisam krepostan
(Xenien, 388 sl.). Ti stihovi pjesnika navode na drugaiji zakljuak. Nagnue i ob-
veza ne moraju protusloviti jedno drugom; svakako je bolje rado nego nerado initi
udoredno. K tome, osjeajna strana prijateljstva pokazuje da je ono neto to se ne
moe propisati. Prijateljstvo graana nije nita to bi se moglo dekretirati. Kao sva-
ko nagnue ono mora samo rasti, a to moe biti njegova Ahilova peta.
Bez prijatelja ne bismo eljeli ivjeti, kae Aristotel. Prijatelji su dio sretnoga
ivota. To vrijedi i privatno i politiki. Politici je potreban pojam javne sree, public
happiness. To u modernim drutvima znai, ponajprije, da mi nitko ne moe pro-
pisati to razumijevam pod sreom. Meutim, ako to razumijevanje sree ne treba
voditi u drutvo autista, onda su nam za sreu potrebni i istomiljenici, tada nam tre-
baju prijatelji koji s nama dijele zajedniku ideju dobroga ivota. Zavravam rijei-
ma iz Ciceronova dijaloga o prijateljstvu Laelius. On je nastao u proljee ili ujesen
one godine kada je ubijen Cezar.
*
V. Kant, 1967: 295; 1999: 271 op. prev.
Ottmann, H., Prijateljstvo graana
89
Ciceron se tada jo jednom uvjeravao u prijateljstvo republikanaca za koje u
Rimu uskoro vie nee biti mjesta: Tko naime svoj pogled usmjeri na pravoga pri-
jatelja, gleda, takorei, na uzor samoga sebe. Tako se dogaa da su odsutni prisutni,
siromani bogati, slabi jaki i, to se jedva moe rijeima rei, mrtvi ivi: u toj mjeri
prati ih ast, uspomena i enja prijatelja..., ako se, pak, dokine veza koja izrasta iz
naklonosti, tada vie ne moe postojati nikakva kuna zajednica, nikakav Grad, a
ak se ne moe nastaviti ni obrada polja (VII, 23).
S njemakoga preveo
Tomislav Martinovi
LITERATURA
Annas, J., 1990: Comments on Cooper, u: Patzig, G. (ur.), Aristoteles Politik, Gttingen,
str. 242-248.
Aristotel, 1982: Nikomahova etika, Fakultet politikih nauka/Liber, Zagreb, bibl. Poli-
tika misao (preveo: Tomislav Ladan).
Bayertz, K. (ur.), 1998: Solidaritt. Begriff und Problem, Frankfurt/M.
Baumgartner, A., 2004: Solidaritt, u: Heimbach-Steins, M. (ur.), Christliche Sozial-
ethik, Bd. 1: Grundlagen, Regensburg, str. 283-296.
Cooper, J. M., 1990: Political Animals and Civic Friendship, u: Patzig, G. (ur.), Aristote-
les Politik, Gttingen, str. 220-241.
Dallinger, U., 2009: Die Solidaritt der modernen Gesellschaft, Wiesbaden.
Derrida, Jacques, 2000: Politik der Freundschaft, Frankfurt/M.
Derrida, J., 2001: Von der Gastfreundschaft. Mit einer Einladung von Anne Dufour-
mantelle, Be.
Derrida, Jacques, 2001a: Le principe dhospitalit, u: Derrida, Jacques: Papier Machine,
Pariz, str. 273-277.
Isensee, J. (ur.), 1998: Solidaritt in Knappheit. Zum Problem der Prioritt, Berlin.
Kant, Emanuel, 1967: Metafizika udorea, Veselin Maslea, Sarajevo, bibl. Logos
(preveo: Viktor D. Sonnenfeld).
Kant, Immanuel, 1999: Metafizika udorea, Matica Hrvatska, Zagreb (preveo: Draen
Karaman).
Ottmann, Henning, 2009: Moralitt und Sittlichkeit ein neuzeitlicher Konflikt?, u:
Dssing, E.-K. / Klein, H.-D. (ur.), Geist und Sittlichkeit. Ethik-Modelle von Platon
bis Levinas, Wrzburg, str. 239-248.
Pfyffer von Wyher, Paul, 1887: Wesen und Unterschied von Korrealitt und Solidaritt
nach Rmischem Recht, Kstner, Gttingen.
Politika misao, god. 47, br. 3, 2010, str. 80-90
90
Rorty, R., 1989: Kontingenz, Ironie und Solidaritt, Frankfurt/M.
Schmelter, J., 1991: Solidaritt. Die Entwicklung eines sozialethischen Schlsselbegriffs,
Mnchen.
Simmel, G., 1987: Der Fremde, u: Landmann, M. (ur.), Das individuelle Gesetz,
Frankfurt/M., str. 63-71 (prvi put objavljeno 1908).
Sternberger, D., 1980: Staatsfreundschaft. Rede zur Hundertfeier der Sozialdemokrati-
schen Partei Deutschlands. Mit drei Glossen, u: Staatsfreundschaft. Schriften IV,
Frankfurt/M., str. 209-246.
Henning Ottmann
FRIENDSHIP OF CITIZENS
Summary
The author advocates a modernization of the antique doctrine of friendship.
Friendship understood in the political sense is the friendship of citizens, as a
regulative idea of ideal political community. Such friendship is above justice,
it implies a permanent and stable mutual benevolence, living together, har-
mony, mutuality and equality, involvement and compassion, mutual openness
in words and deeds, a culture of voluntary cooperation and a spirit of self-
aware and self-responsible citizenship. Nowadays, in the global village of the
media, we face a major question: should the friendship of world-citizens take
precedence over the friendship of citizens? The importance of universalism in
the modern world has undoubtedly increased. The right of man has become
universal, morality is reflexive and also universal. Still, differences remain be-
tween close and remote obligations. Two perspectives are necessary to the in-
dividuals orientation in modernity: the moral perspective and the ethical per-
spective. The actual ethical and universal moral obligations must be divided
into ranks. This can be done only by fulfilling the obligations of closeness and
ethics and taking into account the universal requirement. The author concludes
that the friendship of world-citizens in modern society can be expressed in a
model of graded obligation. In a free community, foreignness and friendship
correspond to one another. Foreignness is not destiny. The own and the foreign
do not constitute a contradictory opposition. The long stretch between foreign-
ness and friendship of citizens is conceivable only on the basis of the logic of
freedom, which does not perceive the freedom of the other as a limitation of
and boundary to its own freedom, but as a prerequisite of it.
Keywords: friendship of citizens, friendship of world-citizens, politics, ethics,
morality, Aristotle, Cicero, Kant
Kontakt: Henning Ottmann, Geschwister-Scholl-Institut fr Politische Wissen-
chaft, Oettinger Str. 67, D 80538 Mnchen. E-mail: Henning Ottmann@gsi.uni.
muenchen.de
Ottmann, H., Prijateljstvo graana