Priroda Uzvrača Udarce

Zaprei, oujak 2008.
KATARI NA KNAPP
PRIRODA UZVRAA
UDARCE
OS V R T NA ZAHVATE KOJE MODERNA CI VI LI ZACI JA
PODUZI MA PROTI V PRI RODE I ZDRAVLJA LJUDI
S A DR A J
emu se moemo nadati? 9
Pregled recenzija i zahvala 11
Uvod 13
PRVI DI O - EKOLOGI J A 17
Zrak 17
BORBA S PRI RODOM 18
PRIMJERI NARUAVANJA PRI RODNE RAVNOTEE 1 9
Tlo 22
PROBLEMI U MODERNOJ POLJOPRI VREDNOJ
PROI ZVODNJI 23
Voda 28
SAMOPROI AVANJE VODA U PRI RODI 30
PRI SUTNOST VI RUSA U STAJAI M VODAMA 31
ZAGAENJ A U PODZEMNI M VODAMA 33
Napomene o poglavlju Ekologija 35
Pregled literature navedene u poglavlju Ekologija 36
DRUGI DI O - HRANA I PREHRANA 37
Problemi suvremene proizvodnje namirnica 37
PROBLEMI KOJI PRATE ZA TI TU POLJOPRI VREDNI H
PROI ZVODA 38
ZASTRANJI VANJA U PROI ZVODNJI SVJEEG MESA . . .39
MES NO- KO TANO BRANO I KRAVLJE LUDI LO 41
6 KAT ARI NA KNAP P : P RI RODA U Z V R A A UDA R C E
Prehrambeni aditivi (dodatci) 44
PRIMJENA PREHRAMBENI H ADI TI VA 44
TOKS I NOS T PREHRAMBENI H ADI TI VA 46
EMULGATORI 48
Nitro spojevi 51
NATRI JEV NI TRAT I NJEGOVA DANANJA
RAI RENOST 52
TOKS I NOS T NATRI JEVOG NI TRATA 55
PRIMJENA NATRI JEVOG NI TRI TA U NAMI RNI CAMA .56
TOKSI NOST NATRIJEVOG NITRITA I NI TROZAMI NA 57
Pregled literature navedene u poglavlju
Hrana i prehrana 60
TREI DI O - KONTROLA ZDRAVSTVENE
I SPRAVNOSTI NAMI RNI CA 63
Osvrt na kontrolu namirnica s obzirom
na primjenu aditiva 63
MES NI PROI ZVODI I Z MALI H POGONA 65
Kontrola koliine toksinih tvari unesenih
u organizam 68
ADI -VRIJEDNOST, NJEN I ZRAUN I VELI I NE 69
PRIMJENA A DI -VRIJEDNOSTI U KONTROLI
UNOSA NI TROSPOJEVA U ORGANI ZAM 70
TTC- VRIJEDNOST, UKUPAN UNOS TOKSI NI H
TVARI U ORGANI ZAM 72
SADRAJ 7
ETVRTI DI O - NAE ZDRAVLJ E 77
Rizici od upotrebe antibiotika i konzervama . . . 7 9
POREMEAJI MI KROBI OLOKE RAVNOTEE U
PROBAVNOM TRAKTU, UZROCI I POSLJEDICE 80
POREMEAJI MI KROBI OLOKE RAVNOTEE U
UROGENI TALNOM T RAKT U ENA I ZNAAJ
PRISUSTVA LAKTOBACI LA 8L
ZNAAJ MI KROBI OLOKE RAVNOTEE U PRIRODI . .83
Rizici od upotrebe hormona 85
MOGU E POSLJEDICE UPOTREBE HORMONA
KOD ENA 86
Rizici od prekomjerne upotrebe vitamina 89
OPASNOSTI OD HI PERVI TAMI NOZA 90
Pregled literature navedene u poglavlju Nae zdravlje 94
PETI DI O - POGOVOR 97
Dananja rairenost nitrospojeva i njihova povezanost
s naruavanjem zdravlja ljudi 98
PRI RODA UZVRAA UDARCE 101
Tuma pojmova 103
Biljeka o piscu 105
Reklamni prilog 107
E MU S E MO E MO NADAT I ?
Znanost ne moze predvidjeti budunost ljudskog
drutva, ili ak ima li ono uope neku budunost.
Izvorite opasnosti je u injenici da se nae moi
oteivanja ili unitavanja okolia i nas samih po-
veavaju veom brzinom nego li naa mudrost u
nadzoru upotrebe tih moi.
(Iz predavanja S. W. Hawkinga, znamenitog engle-
skog fiziara, koje je odrano 1991. na sveuilitu u
Cambridgeu.)
Ovim rijeima je dr. Hawking dao vrlo crnu prognozu bu-
dunosti ovjeanstva, ali naalost, vjerojatno istinitu. Za-
gaujemo atmosferu, trujemo vodu i hranu, prekomjerno
smo izloeni lijekovima, kemikalijama i raznim medicin-
skim tretmanima.
emu se moemo nadati?
P R E G L E D R E C E NZ I J A I Z A HV A L A
Sada, nakon zavretka ove knjige, osjeam potrebu da se
zahvalim mnogim ljudima, prijateljima i znancima koji su
mi pomagali u raznim fazama izrade teksta, koji su mi u
toku pisanja davali podrku i hrabrili me kad sam ve htjela
odustati. No, izmeu mnogih, moram istaknuti one koji su
neposredno pridonijeli da knjiga bude ovakva kakvu danas
imate u rukama.
Strunu recenziju teksta izvrio je dr. Dragan Jei li-
jeni k iz Baltimora, Maryland, SAD, dugogodinji lan re-
dakcije asopisa J AMA (Journal of the American Medical
Association). On je veoma ozbiljno i detaljno prouio moj
tekst i dao niz korisnih primjedbi, naroito u poglavlju o
prehrani i naem zdravlju. Nakon njegovih primjedbi ste-
kla sam sigurnost i samopouzdanje kao i potvrdu da moj
trud nije bio uzaludan.
Ovom prilikom mogu samo rei, velika mu hvala.
Recenziju i pregled teksta izvrila je takoer i dr. Marija
Vuemilo, profesorica na Veterinarskom fakultetu u Za-
grebu. Zahvaljujem joj na dobroj volji i trudu koji je uloila
u taj rad. Ona se suglasila sa svim postavkama navedenim
u knjizi, a posebice s problematikom opisanom u poglavlju
o ekologiji.
Velika hvala i dr. Vesni Tomai znanstvenoj suradnici u
amerikoj vladinoj agenciji FDA, koja mi je kao biolog dala
mnogo korisnih sugestija i pomogla u nabavkama strune
literature.
12
KAT ARI NA KNAPP: P RI RODA U Z V R A A UDA R C E
Veliku zahvalnost dugujem takoer i profesorici Mariji
Bievi, koja mi je puno pomogla svojim paljivim ita-
njem teksta, sugeriranjem koritenja praktinijih i suvre-
menijih jezinih konstrukcija kao i ispravljanjem gramati-
kih greaka, koje su kod nas laika esto prisutne.
U okviru organizacijskih poslova, pisanja i korigiranja
teksta, moram se u prvom redu zahvaliti svome suprugu
na svekolikoj pomoi i podrci, posebice zbog niza sugesti-
ja, koje mi je dao u poglavlju o ekologiji. Bez njegove surad-
nje ova knjiga zaista nebi ugledala svjetlo dana.
Zahvaljujem se takoer svojoj keri Zrinki Popovi na
pomoi oko kompjutorskog sreivanja teksta knjige.
U toku zavravanja teksta knjige, kad sam poela razmi-
ljati i brinuti se, kako u uope izai s knjigom u javnost,
pojavila se, meni spasonosna, podrka drutva "Zaprean"
u Zapreiu. Drutvo mi je ponudilo potpunu podrku i
pomo u finalizaciji i izdavanju ove knjige. Bez te pomoi
nala bi se u ozbiljnim tekoama. Stoga se i na ovom mje-
stu najsrdanije zahvaljujem cijelom odboru drutva.
Ovdje takoer elim i moram izraziti zahvalnost osoblju
Sveuiline biblioteke zbog izuzetne ljubaznosti i spremno-
sti za pomo, naroito kod prikupljanja starijih literaturnih
podataka,koji esto puta nisu bili lako dostupni. Dogaalo
se da je trebalo pretraivati starije arhive, koji su se katkada
nalazili ak i u podrumima.
U V O D
Ova knjiga namijenjena je naravno svim ljudima, jer svi
smo zajedno izloeni uvjetima i pritiscima modernog na-
ina ivota. Ipak, bit e blia onima koji ele i razmiljaju
kako ivjeti prirodnim nainom ivota i hraniti se zdravom
hranom, koliko je to danas jo uope mogue, a moda e
i nekim prehrambenim strunjacima i lijenicima skrenuti
panju na probleme o kojima moda nisu razmiljali. Moja
razmiljanja nastojala sam u tekstu poduprijeti navodima
europskih i amerikih strunjaka, naroito s podruja pre-
hrane i prehrambene mikrobiologije. Na taj nain eljela
sam ukazati na ozbiljnost problematike koju obraujem.
Zbog toga ova knjiga nema lako itljiv tekst, ve vie djeluje
kao struna studija, pa e se moda nekome initi teka za
itanje. Ipak mislim da e svaki paljivi itatelj u njoj nai
neto to e ga zanimati.
Kao veina ljudi, sklona sam razmiljanju o bolestima i
problemima povezanim s njima. Svakodnevno se susree-
mo s izvjeima o uspjesima moderne medicine. Doimlju
nas se uspjesi u modernoj kirurgiji, naroito operacije srca,
oiju, transplantacije organa i drugo. Uoavaju se veliki
uspjesi postignuti u imunologiji, otkrivanjem spasonosnih
cjepiva protiv tekih zaraznih bolesti koje su u prolosti ko-
sile ljudski rod. Ne manji uspjesi postignuti su i u dijagno-
stici bolesti, a primjenom antibiotika u terapiji infektivnih
bolesti dolo se do revolucionarnih rezultata.
S druge strane ovjek ostaje zbunjen injenicom, da
usprkos tako velikom napretku medicine, farmaceutske i
prehrambene industrije, problemi zdravlja nisu smanjeni.
1 4 KAT ARI NA KNAPP: P RI RODA U Z V R A A UDARCI :
Moe se uoiti da su jedni problemi rijeeni, a drugi su se,
ne manje teki, pojavili i, dapae, namnoili.
Analize zdravstvene problematike pokazuju ponovno
nadiranje virusnih bolesti, ali u novom ruhu, poput vi-
rusa AI DS-a, ebole, pa i nekih zloudnih tumora iji su
uzronici virusi. Slino je i s bolestima koje su povezane
s poremeajem metabolizma, poput eerne bolesti, goja-
znosti, degenerativne reumatske bolesti, bolesti titnjae,
osteoporoze, a naroito porast zloudnih tumora. Pojava i
irenje ovih bolesti poprima u svijetu takve razmjere da oz-
biljno zabrinjava kako zdravstvene strunjake, tako i iroku
javnost. S pravom se pitamo kuda sve to vodi.
Probleme modernog naina ivota i razvoj industrijski
pripremljenih namirnica pratila sam kroz dugi niz godina,
koje sam provela u prehrambeno-mikrobiolokim labora-
torijima. Neprekidno sam bila u prilici uoavati njihovu
povezanost s mnogim negativnim pojavama i bolestima
iji porast ih je pratio. Sve sam vie sazrijevala u ideji da to
moram na neki nain obraditi i objaviti. Smatrala sam da
bih time moda mogla nekome i pomoi.
U poetku, moram to navesti, u tim razmiljanjima,
veliki utjecaj na mene imalo je i moje prijateljstvo sa sta-
rim seoskim lijenikom. On je bio veliki ljubitelj prirode i
mnogo je radio na zatiti okolia. Njegove kritike na raun
dananje moderne medicine o prevelikoj upotrebi ljekova,
i o dananjem nainu prehrane, meni su se u poetku i-
nile pretjeranima, a moj prijatelj poprilino staromodan.
Zbog toga sam njegova razmiljanja u poetku primala s
prilinom rezervom. Meutim, kako su se nai sastanci i
razgovori produavali, sve sam vie shvaala i prihvaala
njegove stavove i sve me je vie zaokupljala ideja da njego-
ve tvrdnje provjerim u strunoj literaturi. On je najee
U V O D 15
kritizirao bezobzirno zagaivanje zraka, vode, tla i hrane.
Nita manje kritian nije bio niti prema nekim metodama
lijeenja, koje se primjenjuju u dananjoj medicini.
O ekologiji, prehrani, kao i o terapiji raznih bolesti napi-
sano je enormno mnogo znanstvenih lanaka u strunoj li-
teraturi i napisa u popularnim brourama i asopisima. Po-
to su se gledita mog prijatelja dosta razlikovala od mno-
gih napisanih, mislila sam da ih je vrijedno analizirati i ako
se potvrde, dokumentirati strunom literaturom. Rezultat
svega toga je ova knjiga, koja se kod mene raala dui niz
godina. Ona je na kraju obuhvatila mnogo iru problemati-
ku od poetnih ideja zbog kojih sam poela cijelu studiju.
Pregledala sam veliki broj priznatih strunih radova
objavljenih od pedesetih godina prolog stoljea do danas,
iz kojih sam kao saetak iznijela stavove navedene u po-
glavljima koja slijede, no kao navode izvora podataka u tek-
stu navela sam samo neke, po mom sudu znaajnije. Sma-
tram da navoenje velike bibliografije nije cilj ove knjige.
Izabrane izvore podataka navela sam u tekstu, a detaljno
citirala na kraju svakog poglavlja. Tekst sam nastojala pisati
to jednostavnijim rijeima, no niz strunih izraza ipak ni-
sam mogla izbjei. Neke izdvojene pojmove objasnila sam
na kraju knjige u Tumau pojmova.
Tekst cijele knjige podijeljen je u etiri glavna poglavlja,
koji predstavljaju zasebne cjeline, ali se pojedini podaci, po
potrebi, koriste iz poglavlja u poglavlje.
Poglavlja su slijedea:
I. Ekologija
II. Hrana i prehrana
III. Kontrola zdravstvene ispravnosti namirnica
IV. Nae zdravlje
i 6 KAT ARI NA KNAP P : P RI RODA U Z V R A A UDA R C E
PRVI DI O
EKOLOGIJA
Zrak
etnja umom po istom zraku, kako to zvui idilino! Na-
alost, malo je ljudi danas, koji mogu uivati i udisati i-
sti zrak. Mnogi su na to ve i zaboravili, naroito oni koji
ive u veim gradovima i industrijskim centrima. Neki su
ve zaboravili, a mladi moda nikad nisu niti osjetili miris
ume, miris svjee pokoene trave ili miris sijena. Industrij-
ski dimnjaci i ispune cijevi automobila - to je naa sva-
kodnevnica. Nivo zagaenja zraka najbolje se zapaa zimi
kada snijeg u gradovima za 2 do 3 dana izgubi svjeinu i
postaje sve sivlji. udimo se, kad odemo negdje na selo i
vidimo da je snijeg zapravo trajno bijel.
Meutim, ja ovdje ne elim raspravljati o takvoj vrsti za-
gaenja zraka. Neu raspravljati ni o dogovoru iz Kyota, o
isputanju COz u atmosferu, o uinku staklenika i global-
nom zatopljenju, makar su to globalni, i u ovom asu mo-
da najvaniji primjeri unitavanja ovjekove okoline.
U naoj zemlji imamo dovoljno primjera opasnih za-
gaivanja atmosfere. J edan od takvih je afera u Sisku, gdje
rafinerija preraujui naftu s visokim sadrajem sumpora,
a bez zadovoljavajuih filtera, zagauje zrak sa sumpornim
spojevima. U toj regiji je dokazan povean broj oboljenja
od karcinoma. Nije mnogo bolja situacija niti u kutinskom
industrijskom bazenu. Nae cementare (Split, Koromano,
Naice) daju takoer znaajan doprinos zagaenju zraka.
Afera s azbestom u Solinu je izgleda uspjeno rijeena za-
U tekstu sam se najvie zadrala na prehrani i zdravlju,
jer smatram da se ba kod prehrane moe najvie uiniti u
poboljanju naina ivota i utjecati na vlastito zdravlje, a to
su istovremeno i podruja u kojima sam kroz radni vijek
stekla najvie iskustava. Primjeri i podaci koje sam navela
u poglavlju o zdravlju moraju zabrinuti i prisiliti na razmi-
ljanje svakog itatelja.
Poglavlje o ekologiji djeluje moda malo turo, ali ono
je ovdje zapravo samo uvod u prehrambenu i zdravstvenu
problematiku. No, ekoloki problemi, koji se danas pojav-
ljuju paralelno s razvojem industrije, mogu izravno, djelo-
vanjem na okoli, predstavljati opasnost za zdravlje ljudi.
Moram napomenuti da sam imala mnogo problema u
traenju starijih podataka objavljenih u strunoj literaturi
prije 30, 40 ili ak 50 godina. asopisi i godinjaci iz tog
perioda davno su zavrili u podrumima i arhivima naih
zavoda i biblioteka, a sadraji uglavnom nisu niti mikrofil-
mirani niti snimljeni u kompjutorskim memorijama. Va-
nost starijih podataka, za usporedbu s novijima je u tome,
to je veliki dio novijih radova usko specijaliziran, a neki
su pri tom oito raeni uz financiranje i za interes raznih
industrijskih proizvoaa. esto puta se zanemaruju ili za-
boravljaju rezultati iz starijih istraivanja, pa se radovi po-
navljaju i iz njih se izvlae drugaiji zakljuci. To se moe
vidjeti u tekstu kod upotrebe hormona i nitrita, kao i kod
navoda o meudjelovanju bakterija i virusa.
Nadam se da sam u ovoj knjizi i ovim pristupom pre-
hrambenoj i medicinskoj problematici iznijela gledita koja,
mislim, nisu do sada bila dovoljno zastupljena u domaoj
strunoj, pa ni u popularnoj literaturi. Ako iznesene inje-
nice i izvedeni zakljuci potaknu itatelje na razmiljanje o
uvjetima i nainu ivota, ova knjiga je postigla svoj cilj.
i 8 KAT ARI NA KNAP P : P RI RODA U Z V R A A UDA R C E EKOLOGI J A 19
Moda bi ipak u takvoj situaciji trebalo razmisliti to
smo to uinili u prirodi da nam je potrebno svake godine
sve vie tona otrova za unitenje tetnika.
ovjek izmisli djelotvoran otrov i uniti ono to mu je
smetalo. Meutim, za neko vrijeme tretirani tetnik ili ko-
rov postane otporan na taj otrov i preivljava. ovjek izmi-
sli drugi, jai otrov, primijeni ga i cijeli ciklus se ponavlja.
Ovdje nije vano da li su ti tretirani subjekti mutirali ili je
po srijedi neto drugo, oito je samo to da se priroda bori
protiv naeg djelovanja i nastoji uspostaviti poremeenu
ravnoteu. Mogli bismo rei da ovjek u svojoj borbi za
opstanak zadaje udarce prirodi, ali priroda nam ih nemilo-
srdno uzvraa. Moemo razmiljati o toj borbi s prirodom,
i nadati se pobjedi, ali se moramo podsjetiti da je naa Ze-
mlja, i priroda s njom, kroz milijune godina, doivljavala
razne udarce i opstala, a mnoge biljne i ivotinjske vrste,
koje su dominirale u nekom periodu, jednostavno su ne-
stale.
PRIMJERI NARUAVANJA PRIRODNE RAVNOTEE
Interpretirat u ovdje dva, na izgled sitna, primjera i pri-
kazati kako poremeujemo ravnoteu u prirodi. Medu ra-
znim nametnicima istaknuto mjesto zauzimaju komari,
koje neprekidno unitavamo raznim nainima zapraiva-
nja. Moemo pretpostaviti, da smo moda, unitavajui
komarce, unitili i neke druge ivotinjske vrste, najee
kukce, pa meu njima i prirodne neprijatelje komaraca. I
zaista, stari ljudi u Dalmaciji znali su da postoje takvi pri-
rodni neprijatelji komaraca. To su u prvom redu ose i razne
vrste osica, koje se hrane jajacima komaraca. Zato i jesu ti
ljudi, promatrajui zbivanja u prirodi i na osnovi pojave ve-
tvaranjem tvornice. Velika zagaenja zraka u Zagrebu prije
vie godina uspjeno su smanjena kad je grijanje na lo ulje
zamijenjeno plinskim grijanjem. No niti takvi primjeri nisu
tema ove knjige. To su problemi velikih sistema koje mora-
ju rjeavati inspekcije na dravnom nivou, pa ak i drave
meusobnim dogovorima.
BORBA S PRIRODOM
Ovdje elim ukazati na probleme ekolokih odnosa u ma-
njim sredinama, gdje moda svaki pojedinac moe, svje-
snijim odnosom prema prirodi, utjecati na nivo zagaenja
svoje neposredne okoline. Noviji razvoj poljoprivredne i
voarske proizvodnje, tenja za sve veim prinosima i nu-
nost jeftinije proizvodnje, prisiljava poljoprivrednike na
primjenu sredstava koja e im to omoguiti. Opi razvoj
tehnike i kemije zadnjih desetljea razvio je i niz metoda
za uinkovitiju obradu zemlje i zatitu plodova. Zrakoplo-
vima i raznim vrstama modernih poljoprivrednih strojeva
tretiraju se velike poljoprivredne povrine insekticidima i
herbicidima, kako bi se poljoprivredne kulture zatitile od
raznih tetnika i korova. Naalost, ne postoje insekticidi
koji bi ciljano unitavali samo neke tetnike i korove. Na
tretiranim povrinama ne unitavaju se na taj nain samo
tetnici nego i drugi organizmi, koji su vrlo korisni u priro-
di. Nije potrebno biti veliki strunjak u ekologiji, pa da se
shvati to to znai za bioloku ravnoteu u prirodi.
Meutim pomalo se shvaa, da rat protiv tetnika i ra-
znih nametnika pomou otrova nije dobiven. Dapae, sva-
ke godine nuno je upotrijebiti sve vie i sve jae koncen-
tracije otrova, kako bi barem na kratko ljudi mogli brati
ljetinu i uivati u plodovima prirode, kakvi jesu da jesu.
2 0 KAT ARI NA KNAP P : P RI RODA U Z V R A A UDA R C E
eg broja osica, zakljuivali o izostanku najezde komaraca.
Ali, naalost, zapraivanjem komaraca ubili smo i osice, pa
se komari ponovno javljaju, moda u jo veem broju.
Drugi primjer koji elim navesti takoer je u vezi s ak-
cijom zapraivanja komaraca. To je bila jedna alosna epi-
zoda kojoj je bio svjedok moj stari prijatelj. On je bio veliki
zaljubljenik u pelarstvo. Znao je da su pele i med riznica
zdravlja. Prouavao je na koji nain pele proizvode med,
skupljajui nektar s cvijea u prirodi. Fermentacijom tog
nektara pele u svom mednom mjehuru stvaraju dragocjen
proizvod poznat svakom ovjeku. v
Prouavajui kemijski sastav meda moj prijatelj je uoio
da med sadri organske kiseline, primjerice mlijenu, octe-
nu, propionsku i druge, kao i vitamine, naroito one iz gru-
pe B. Sve to zapravo ukazuje da bi u procesu fermentacije
i pretvaranja cvjetnog nektara u med, u mednom mjehu-
ru pela mogle sudjelovati mlijeno kisele i druge korisne
bakterije.
Ova pretpostavka potvrena je vrlo brzo podatkom
iz literature, kad su panjolski mikrobiolozi dokazali da
Lactobacillus bifidus u mednom mjehuru pela sudjeluje
u procesu stvaranja meda (i ). Moj prijatelj je vrlo dobro
poznavao znaaj laktobacila i za zdravlje ovjeka, pa ga je
nalaz panjolskih mikrobiologa upravo oduevio. Poeo je
obilaziti mikrobioloke laboratorije i molio da mu napra-
ve analize, kako bi i sam dokazao pomou mikrobiolokih
analiza prisustvo laktobacila u mednom mjehuru pela. To
mu je u nekoliko analiza i uspjelo.
Meutim, upravo u toku tih njegovih ispitivanja na
tom se podruju poela provoditi zrakoplovna akcija za-
praivanja komaraca. Ovdje se dogodila situacija koju sam
EKOLOGI JA 21
gore navela, zapraivanjem komaraca nastradale su i pele.
Otrov namijenjen komarcima naalost je upropastio med-
ne mjehure pela, naravno onih koje su preivjele zaprai-
vanje. Zdravi medni mjehuri izgledaju kao prozirne mje-
inice ispunjene bistrim nektarom, dok su bolesni medni
mjehuri bili upaljeni, crvene boje i neprozirni. Najalosnije
je od svega da u sadraju takvih mjehura vie nije bilo lak-
tobacila i te pele vie nisu mogle preraivati cvjetni nek-
tar. Ovo je samo jedan primjer kako se uskim gledanjem
na problem unitavanja komaraca moe poremetiti sklad
u prirodi.
Zapraivanja iz zraka, na koja se odnose gore navedeni
primjeri, danas su manje uestala od izravnih zapraiva-
nja koja se provode u vonjacima, vinogradima ili poljima.
Ovakvi radovi koji se izvode na zemlji, upravo zbog svoje
uestalosti, postaju znaajan izvor zagaenja zraka u okoli-
ci zapraivanog objekta i ire okolice. Meutim, rijetko koji
pojedinac, prskajui voke ili vinograd sredstvima protiv
nametnika ili herbicidima, razmilja o tome da time zaga-
uje i zrak. Vjetrovi raznose raspreni otrov, pa se nerijetko
dogaa da i sam izvritelj bude otrovan. Veoma je vano,
ako se ve mora obavljati zapraivanje, da se pazi na najpo-
voljnije meteoroloke uvjete za obavljanje tih radova. Pa-
njom i razmiljanjem moe se i kod malih akcija utjecati
na smanjivanje zagaivanja atmosfere i ouvanja ravnotee
u prirodi.
2 2 KAT ARI NA KNAP P : PRI RODA U Z V R A A UDA R C E
Tlo
Ako se eli promatrati tlo s ekolokog stanovita, onda se
moraju promatrati promjene prirodnih odnosa na povri-
ni zemlje i posljedice koje su one izazvale. To se, narav-
no, odnosi na promjene koje je izazvao ovjek i dananja
civilizacija svojim djelovanjem. Pri tome treba odvojeno
razmatrati velike zahvate koji su imali regionalni utjecaj, i
relativno mala djelovanja koja provodi pojedinac ili manja
zajednica.
U posljednja dva stoljea ovjek je zbog potrebe razvoja
drutva, zbog promjena naina ivota, poveanja ivotnih
potreba pojedinca i, konano, zbog poveanja broja ljudi
koji ive na Zemlji, izvodio niz veih i manjih zahvata ko-
jima je mijenjao sliku Zemljine povrine, ali je mijenjao i
prirodne odnose koji su do tada vladali.
Razvojem znanosti, a posebno tehnike, izgraene su
mnoge velike hidroelektrane i stvorena umjetna jezera,
isuivane su movare, skretani su tokovi rijeka. Izgraeni
su nadalje i mnogi veliki industrijski kompleksi, da o da-
nanjim nuldearnim centralama i ne govorimo. U okviru
toga mora se spomenuti i bezobzirno krenje uma s ci-
ljem da se poveaju obradive povrine. Tome treba dodati
razvoj i naglo poveanje gradskih urbaniziranih podruja i
njihov utjecaj na okolinu.
Takvi zahvati izazvali su promjene klimatskih i drugih
ekolokih uvjeta u podrujima oko tih objekata, promjenu
vegetacije i izumiranje ili migraciju raznih ivotinjskih vrsta.
No niz takvih lokalnih promjena prirode rezultirali su s glo-
balnim ekolokim promjenama. Pojavljuje se ope globalno
zatopljenje, otapaju se ledenjaci, poveavaju se povrine pod
EKOLOGI JA 23
pustinjama, a zadnjih godina znatno je porastao i broj trop-
skih oluja. Visoka emisija ugljinog dioksida iz industrijskih
pogona, energana i cestovnog saobraaja unitava atmos-
feru i stvara tzv. ozonske rupe na polovima kroz koje nam
prijeti opasno zraenje iz svemira. Sve ovo predstavlja, na
neki nain, opi i neizbjeni razvoj nae civilizacije. Ovdje
se naravno govori o negativnoj strani razvoja i, naalost, po-
jedinci teko mogu na takav razvoj utjecati. Pojedinac moe
razmiljati i poduzimati mjere za smanjenje zagaenja, koje
on sam i njegova blia okolica izaziva.
Ovdje bi veliko podruje razmatranja moglo biti sme-
e i otpad, koji ovjek svojom djelatnou stvara, i naini
zbrinjavanja toga otpada. To je meutim vrlo opseno po-
druje, zato ga ovdje samo spominjem kao problem koji
prati razvoj drutva i njime se u ovoj knjizi ne mogu ba-
viti. Podruje na koje u se detaljnije osvrnuti jeste poljo-
privredna proizvodnja i zagaenja tla, izazvana dananjim
metodama obrade.
PROBLEMI U MODERNOJ POLJOPRIVREDNOJ
PROIZVODNJI
U borbi za poveanje prinosa u poljoprivrednoj proizvod-
nji dolo se, zadnjih nekoliko desetljea, do zadivljujuih
rezultata. S jedne strane pronaene su nove sorte penice,
kukuruza i drugih poljoprivrednih vrsta. S druge strane,
obrada i tretiranje poljoprivrednih povrina raznim sred-
stvima danas daju takve prinose, da smo od nestaice hrane
doli u relativno kratkom vremenu do velikih vikova po-
ljoprivrednih proizvoda. Ovo je postignuto u prvom redu
upotrebom umjetnih gnojiva i primjenom raznih sredstava
za zatitu bilja od nametnika i suzbijanje korova.
To su svakako veliki uspjesi, meutim smatram da upra-
vo uz tu injenicu treba upozoriti i na negativne posljedice
njihove primjene. Oni su istovremeno glavni izvori zaga-
enja tla, uz industrijska i globalna zagaenja, koje sam ve
spomenula. Prevelika upotreba umjetnih gnojiva nosi sa
sobom stalnu opasnost trajnog prisustva nitrata u tlu, a za-
tim u podzemnim vodama i u vodoopskrbnim sistemima.
Ista je situacija s ostacima herbicida i pesticida koji, dje-
lovanjem oborinskih voda dospijevaju iz tla u podzemne
vode. Kontrolni laboratoriji vodoprivrednih poduzea u
poljoprivrednim podrujima kod nas su dosta esto nala-
zili takve sastojke u uzorcima vode.
Kako sam ve napomenula, dananja poljoprivred-
na proizvodnja je nezamisliva bez upotrebe sredstava za
zatitu bilja, u prvom redu pesticida i herbicida. Njihovo
djelovanje kao zagaivaa prikazat u na primjeru jednoga
od njih. Svojedobno otkriven herbicid Atrazin pokazao se
kao izvanredno sredstvo protiv korova, a naroito je dje-
lotvoran u uzgoju kukuruza. Naalost i kod tog kemijskog
spoja gledalo se samo na pozitivnu stranu. Njegovom upo-
trebom prinos poljoprivrednih kultura bio je izvanredan, a
zatita od korova takoer. I proizvodnja novog herbicida je
krenula. Tone i tone tog djelotvornog herbicida bacalo se
po poljima. No ubrzo se pokazalo, da taj herbicid vrlo brzo
prodire kroz tlo u podzemlje pa tim putem i u izvorita
vode za pie. Izgleda da Atrazin ima i dugi period razgrad-
nje, pa ga se jo dugo moe detektirati u pitkoj vodi. Tek
nakon masovne primjene tog herbicida znanstvenici su
se poeli pitati to taj kemijski spoj predstavlja u pogledu
zdravlja ljudi i ivotinja. Ispitivanja na pokusnim ivotinja-
ma pokazala su porazne rezultate.
EKOLOGI J A 25
Prema nalazima znanstvenika, ve i male koliine Atra-
zina, dakle one subtoksine, kroz due vrijeme uzimanja
kod pokusnih ivotinja izazivaju promjene na spolnim
organima. Te promjene se oituju kao zadebljanja stijen-
ki spolnih organa, to dovodi do steriliteta kod mukih i
enskih ivotinja. O tome ima mnogo podataka u strunoj
literaturi, a navest u radove dvojice naih strunjaka, J.
Kniewald 2000. g. (2) i M. Mitak 1998. g, (3). Nakon takvih
saznanja upotreba Atrazina zabranjena je u veini evrop-
skih zemalja. Naalost, zabranjen je jedan herbicid, a upo-
trijebiti emo druge, takoer moda nedovoljno ispitane.
Spomenut u jo jednu vanu poljoprivrednu kulturu,
gdje se upotrebljavaju vrlo ozbiljni pesticidi. Radi se naime o
pesticidima protiv krumpirove zlatice. Bez upotrebe pestici-
da, krumpirova zlatica desetkovala bi danas urod krumpira
u poljima. Nekad upotrebljavani pesticidi protiv krumpirove
zlatice bili su Pantakan, Ekolups, Regent i drugi, a danas se
sve vie upotrebljava vrlo uinkovit Prestige FS 290. To je
otrov iz najotrovnije tree skupine otrova. U prospektu stoji
jasno upozorenje, da je otrovan za ljude, domae ivotinje i
pele. O nastavku tretiranja krumpira kao gomolja u podru-
mima i trapovima govorit u opirno u sljedeem poglavlju.
U voarskoj proizvodnji i mamo jo goru situaciju. Pr-
skanje voaka pesticidima protiv nametnika zapoinje dok
jo voke spavaju zimski san. To je tako zvano zimsko pr-
skanje voaka. No prskanje se nastavlja tokom cijele vege-
tacije voaka. Zavisno o metereolokim uvjetima ili pojavi
nametnika na vokama, obavlja se prskanje voaka i do
petnaest puta u godini.
Slina je situacija i u vinogradarstvu. Prskanje se provo-
di protiv peronospore i drugih gljivica, ali i protiv paukova,
virusa i drugih. esto puta vinogradari prskaju tlo u vino-
gradu i protiv korova. O kakvim se sredstvima radi najvie
nam govore zatitna odijela radnika, koji obavljaju prska-
nje, te preporuke o maskama i upozorenja koja se nalaze u
uputama za upotrebu.
Kakvo je stanje u poljoprivredi, moemo se, posrednim
putem, uvjeriti uemo li u bilo koju prodavaonicu sjemenja
i preparata koji se preporuuju u poljoprivredi. Sve sjeme-
nje koje kupujemo u sjemenarnama tretirano je otrovima,
a priloene upute preporuuju nam upotrebu zatitnih
rukavica. Gledajui te preparate na policama, vrlo se brzo
stie utisak, da smo doli u prodavaonicu samih otrova.
Nude nam se otrovi protiv virusa, bakterija, gljivica, grinja,
pueva, glodavaca, i nuno te uhvati neki strah i nelagoda,
pa se pita gdje mi to ivimo.
Preparate za zatitu bilja koji nam stoje na raspolaganju
u prodavaonicama sjemenja, preporuuju nam i strunjaci
u poljoprivrednim asopisima, televiziji, teletekstu i inter-
netu. Logino je da otrovi za unitavanje tako irokog ras-
pona tetnika, ne mogu biti bezopasni za ljude, meutim
premalo je upozorenja na toksinost tih proizvoda. Dodu-
e, kod svih sredstava koja se upotrebljavaju za spomenuta
prskanja, priloeno je upozorenje o otrovnosti preparata s
kojim se prska, kao i podatak o karenci preparata, to jest o
vremenu raspada preparata nakon prskanja.
Poljoprivredni proizvoai vrijeme karence uglavnom
ne potuju. Voe i povre plasira se kada dozrije ili prema
potranji na tritu, a ne prema navedenoj karenci. I sto-
vremeno, stanje na tritu je takvo da praktino nema kon-
trole prisutnosti pesticida na vou i povru. U praksi bi to
bilo dodue i veoma teko kontrolirati. Meutim, nema ni
EKOLOGI JA 27
zakonske obveze da se potroa obavijesti kad je obavljeno
zadnje tretiranje prodavanog proizvoda i kojim zatitnim
sredstvom.
U takvoj situaciji, ipak me se najvie dojmio podatak
o otrovnosti pesticida, koji se upotrebljava pri uzgoju ba-
nana. To je pesticid Paraquat. Prema mnogim podacima,
to je jedan od najotrovnijih pesticida koji se danas koristi.
Spominju se smrtni sluajevi radnika, koji su na plantaa-
ma prskali banane. I onda pomislim koliko je tog pesticida
prodrlo u plodove banana koje tako oboavaju naa djeca.
Usput da napomenem, nigdje u literaturi nisam naila daje
netko analizirao banane na zaostali sadraj upotrebljenih
zatitnih sredstava.
Na kraju svega iznesenog, jasno je da sva sredstva iz na-
vedenih tretiranja (naravno i onih koje nisam spomenula)
ispiranjem putem oborina ili otpadanjem lia zavravaju
u tlu. Normalno da ih ima najvie tamo gdje se najvie i
koriste. Prema tome, moe se zakljuiti da je ovom vrstom
kemijskog zagaivanja najvie pogoeno tlo u poljopri-
vrednim ravniarskim i voarskim regijama, dok su nam
planine jo relativno iste. Slian raspored i odnos imaju i
zagaenja koja dolaze od raznih industrijskih postrojenja.
Zagaenost tla, meutim, ne bi nas trebala izravno
smetati, jer stvarni problemi nastaju kasnije. Prvi je u tome
to svi otrovi nataloeni u tlu, djelovanjem oborina i pro-
diranjem kroz tlo, dospijevaju u vode koje koristimo, dakle
zagaivanjem tla zapravo zagaujemo vodu. Drugi pro-
blem zagaenog tla je u tome to bilje, pa dakle i ono koje
ovjek koristi za hranu, apsorbira otrovne tvari i ugrauje
ih u svoje tkivo.
28 KAT ARI NA KNAP P : P RI RODA U Z V R A A UDA R C E
Voda
Narod kae, voda je izvor ivota, to je i velika istina. Me-
utim, ovjeanstvo se danas s pravom pita kako se od-
nosimo prema tom dragocjenom izvoru. Nekad iste rije-
ke, tijekom razvoja industrije u 20. stoljeu, a naroito u
zadnjih nekoliko desetljea, pretvorili smo u kloake naeg
otrovnog otpada. U mnogim zemljama u svijetu se zbog
zagaenosti vodovodna voda vie ne koristi za pie.
Kod nas je situacija, barem za sada, povoljnija. Naa
voda iz vodovodnih cijevi je uglavnom pitka voda. Izvori
nae pitke vode su planinska i brdska izvorita u bregovi-
tim regijama, a podzemne vode u ravniarskim regijama.
Nae planinske rijeke jo su preteno iste, pogotovo nji-
hova izvorita, od kojih su mnoga kaptirana i koriste se za
vodovodnu mreu.
No te iste rijeke, kad svojim tokom dospiju u ravniar-
ska i urbanizirana podruja, postaju sve zagaenije. Zaga-
enja dolaze iz raznih izvora. Glavni su izvori zagaenja
ispusti tehnikih i otpadnih voda iz industrijskih pogona,
zatim kanalizacije urbanih sredina te razni kanali i poto-
ci koji utjeu u rijeku, a skupljaju povrinska zagaenja tla
na svom podruju (pri tom mislim najee na zagaenja
uzrokovana poljoprivrednom djelatnou koju sam opisala
u poglavlju o tlu). Takva voda se vie ne moe izravno ko-
ristiti za vodovodne sisteme. No naa zemlja spada, po vo-
denim resursima, meu bogatije u svijetu, pa takvu vodu,
za sada sreom ne moramo koristiti.
Naa se ravniarska podruja, meutim, snabdijevaju
vodom iz podzemnih vodonosnih slojeva i tu se esto puta
pojavljuju problemi. Mnoga takva podruja, pogotovo ona
EKOLOGI JA 29
u porjejima Save i Drave, bogata su ljunanim i pjeanim
nanosima, ponegdje debljine i po nekoliko desetaka meta-
ra. Ti su nanosi zasieni vodom i predstavljaju bogate izvore
pitke vode. Sagraena su mnoga vodocrpilita s bunarima, a
razvijena je naravno i pripadna vodovodna mrea.
Sve je bilo dobro dok se nije intenzivirala i modernizi-
rala poljoprivredna proizvodnja, koja je zagadila tlo. Dje-
lovanjem oborina, u podzemlje su poeli prodirati ostaci
primijenjenih herbicida i nitrata iz umjetnih gnojiva, pa
danas podzemne vode vie nisu iste kao ranije. Ponegdje
su utvrene koncentracije u uzorcima vode prele i ured-
bama dozvoljene granice.
Prodiranje oneiivaa u podzemne vode ovisi o mno-
gim uvjetima i nemogue ih je pojedinano i egzaktno raz-
matrati. Vrijeme i jaina zagaenja voda ovisi o vrsti i poro-
znosti tla, o debljini slojeva iznad vodnog nivoa, o koliini
oborina i, naravno, o jaini i vrsti povrinskog zagaenja te
o karenci upotrebljenih zagaivaa.
Treba spomenuti jo jedan veoma vaan put zagaivanja
podzemnih voda o kojem se rijetko razmilja. Velike rijeke
poput Save ili Drave svojim vodama neprekidno popunja-
vaju ili ispranjavaju priobalne slojeve (ovisno o vodostaju).
One na neki nain ive sa svojim priobaljem. Podzemne
vode teku kao i rijeke, samo naravno daleko sporije. Iz toga
je jasno da i svi otopljeni kemijski spojevi, koje rijeka nosi
sa sobom ulaze i u priobalne podzemne slojeve. Organska
zagaenja i estice se filtriranjem na podzemnim ljuna-
no-pjeanim slojevima uglavnom zaustave. Gotovo sva
crpilita podzemnih voda smjetena su blizu rijenih obala
pa taj oblik zagaenja nije zanemariv. O situaciji s korite-
njem podzemnih voda govorit u neto kasnije.
SAMOPROI AVANJ E V OD A U PRI RODI
Ovdje bih eljela iznijeti jedno razmatranje o nainima
kako je priroda sama organizirala borbu protiv zagaiva-
nja, odnosno kako se u prirodi odvija proces samoproi-
avanja voda. J esmo li se ikad upitali kako to da se staja-
a voda u jezerima tipa Kopaki rit, Crna mlaka, Vransko
jezero kao i u malim jezercima i barama, ne pokvari i ne
usmrdi od stajanja? Naravno, odgovor postoji.
Priroda se u normalnim uvjetima pobrinula da svojim
odnosima osigura ravnoteu. To se vrlo dobro moe uoiti
ba u stajaim vodama. Na primjer, u prirodnim uvjetima,
kod takvih voda normalno dolazi do bakterijskog zagae-
nja zbog raznih organskih oneienja, raspadanja lia,
truljenja, kao i raznovrsnog zagaenja ivotinjskog porije-
kla. No unato tome, u prirodnim uvjetima ne dolazi do
gomilanja takvih organskih oneienja i kvarenja vode.
Ovdje su doli do izraaja zakoni prirode, takozvano sa-
moproiavanje vode.
Ovu pojavu znanstvenici su uoili i u laboratoriju. Uzeli
su uzorke vode stajaice i oekivali u takvoj vodi prisutnost
velikog broja bakterija, koje su se prema njihovom oekiva-
nju, vremenom trebale razmnoiti. Meutim, naeni broj
prisutnih bakterija u takvoj odstajaloj vodi bio je zauuju-
e nizak. No u toj su vodi istovremeno utvrdili prisutnost
velikog broja praivotinja (protozoa, ameba i drugih), koje
se u vodi vrlo brzo kreu. To saznanje ih je potaknulo da u
uzorke vode unesu E. coli, Proteus i druge fekalne bakteri-
je. Ustanovili su da nakon nekoliko dana u takvim uzorci-
ma vode unesenih ivih bakterija vie nije bilo. Pojele su ih
praivotinje.
EKOLOGI JA 31
Ovu pojavu danas koriste mnogi bioloki laboratoriji
koji se bave uzgojem praivotinja u znanstvene svrhe, gdje
praivotinjama dodaju bakterije kao hranu. Pokazalo se da
je ova pojava i te kako bitna u proiavanju voda u priro-
di. Dakle, bakterije u vodama u prirodi nemaju mogunost
prekomjernog razmnoavanja, jer ih, doslovce, pojedu
praivotinje. U nastavku razvojnog procesa praivotinja-
ma se hrane punoglavci, njima se opet hrane razni raii,
a njih pojedu ribe i tako se cildus zatvara. To je put kojim
je priroda osigurala ravnoteu i sprijeila pretjerani razvoj
pojedinih vrsta.
PRISUTNOST VIRUSA U STAJAIM VODAMA
Nakon ovih razmatranja postavlja se logino pitanje: to je
u tom ciklusu s virusima, koji se vjerojatno takoer razvijaju
u stajaim vodama. Valjalo je zaviriti u neto stariju stru-
nu literaturu, da bi se dolo do vrlo zanimljivih podataka.
Ameriki virusolog Mc Lean izvijestio je ve davne 1964.
0 nalazu virusa u vodi (4). O slinim nalazima izvijestio je
1 Berg G. 1965. (5) navodei brojne radove, koji su proua-
vali nalaze i znaaj virusa u otpadnim vodama. Saznanje
o nalazu virusa u vodi objavio je i Primavesi C. A. 1966.
(6). Godinu dana kasnije, Grosgebauer K. (7) iz Instituta
za mikrobiologiju medicinskog fakulteta u Berlinu objavio
je veliku studiju o antagonistikom djelovanju bakterija na
viruse, s naroitim osvrtom na nepatogene stafilokoke. J e-
dan zanimljivi prikaz na temu meudjelovanja bakterija i
virusa iznijela sam kasnije u poglavlju I V.-i, kod izlaganja o
poliomielitisu u SAD.
Mnogo se podataka moe nai o antagonistikom dje-
lovanju praivotinja - protozoa i ameba - prema virusima.
Ve je 1956. Knorr M. sa suradnicima ispitivao djelovanje
praivotinja, naroito ameba, na virus gripe i na virus krav-
ljih boginja (8). Ustanovili su da ve nakon 12 sati dolazi do
znatnog slabljenja moi spomenutih virusa, ako su drani
zajedno s amebama. Slina saznanja iznijeli su Mose J.R. i
sur. 1970. (9)- Oni su ustanovili snano antiviralno djelova-
nje protozoa prema virusu influence i vaccinia virusu.
Zanimljivo je da se zadnjih desetljea u strunoj literatu-
ri gotovo ne mogu nai radovi koji bi prouavali meusob-
no djelovanje virusa i drugih mikroorganizama. Ne znam
da li je ova znaajna problematika iscrpljena radovima u
starijem razdoblju ili je moda samo zanemarena. Istina je
vjerojatno negdje u sredini.
Iz gore navedenih starijih znanstvenih radova saznaje-
mo da protozoi i neke vrste bakterija unitavaju viruse u
vodi i time nas tite od njihovog prekomjernog razmnoa-
vanja. Dakle i virusi su ukljueni u gore navedeni ivotni
cildus. Iz svega navedenog vidljivo je kako u prirodi postoji
meusobna ravnotea biolokog svijeta, ili je barem posto-
jala dok ju ovjek svojim djelovanjem nije poremetio.
Poremeaji prirodne ravnotee koje izaziva dananji ci-
vilizacijski razvoj mogu dovesti do tekih posljedica. Mo-
ramo se zapitati to se dogaa sa svim korisnim bakteri-
jama i protozoima nakon masovnih isputanja otpadnih i
otrovnih tvari u prirodne vodotokove i mora. Priroda se
svojim polaganim procesima proiavanja ne moe bori-
ti s dananjim nivoima zagaenja. Otrovima sadranim u
otpadnim vodama, naime, unitavamo ranije spomenute
prirodne mikroorganizme koji su bitni u lancu proiava-
nja. U teim sluajevima oneienja voda otrovima, dolazi
nerijetko i do masovnog ugibanja riba. Tim ljudskim dje-
EKOLOGI JA 33
lovanjem ozbiljno se naruava proces prirodnog proia-
vanja voda.
Proiivai otpadnih voda, koji se u novije vrijeme
grade na kanalizacijskim sistemima u veim gradovima,
svakako otklanjaju organska oneienja i krute estice, ali
ne znamo kakva je situacija s kemijskim spojevima, koji su
potpuno otopljeni u vodi.
ZAGAENJA U PODZEMNI M VODAMA
Kakvo je stanje u podzemlju i podzemnim slojnim vodama?
Ve je navedeno da se u ravniarskim regijama pitka voda
crpi iz podzemnih vodenih slojeva. Veliki vodoopskrbni
sistemi, koji koriste takve vode, provode stalne laboratorij-
ske kontrole, i tu ne bi smjelo biti opasnosti. Meutim, ipak
treba navesti da su laboratorijske kontrole u zadnjih desetak
godina, u nekim vodovodima sjevernog dijela nae zemlje,
utvrdile prisutnost nedozvoljenih kemikalija i iznad propi-
sanih koncentracija. Poduzete su mjere sanacije i problemi
se pokuavaju rijeiti. No i dalje se pojavljuju uzorci vode u
kojima je sadraj nedozvoljenih kemikalija iznad graninih
vrijednosti. To je naroito sluaj u podrujima s intenziv-
nom poljoprivrednom proizvodnjom.
No najvei problem u vodoopskrbi je u seoskim po-
drujima gdje nema vodovoda i gdje jo mnogo ljudi ko-
risti vodu iz seoskih bunara. U tim bunarima uglavnom
nema organskih, dalde mikrobiolokih zagaenja, osim
naravno, kada su bunari iskopani preblizu tala ili sanitar-
nih jama. Meutim, kemijsko zagaenje koje je otopljeno u
vodi ne moe se izbjei. Kako je ve opisano u prethodnom
poglavlju, kemijsko zagaenje voda nastaje zbog upotrebe
pesticida i herbicida, ali i zbog masovne upotrebe umjetnih
gnojiva u kojima je natrijev nitrat glavni sastojak. Jo 1945.
god. zabiljeeno je oboljenje od methemoglobinemije kod
male djece uzrokovano koritenjem vode za pie koja je sa-
dravala nitrate (10).
Navest u jo jedan primjer o kojem se u javnosti malo
zna, a koji nam pokazuje kako eljeznice zagauju podze-
mne vode. Naime, du eljeznikih pruga masovno se sipa-
ju sredstva kojima se unitava raslinje, koje bi inae izraslo
du njihovih trasa i nasipa. Kemijskim unitavanjem rasli-
nja du pruga, izbjegava se skupo mehaniko uklanjanje
raslinja i ikara. Ono je nekad predstavljalo veliki problem
za eljeznicu, kada se raslinje uklanjalo pilama i sjekirama.
Daleko je lake i jeftinije posipati otrov uz prugu, a kod
toga se ne pitati, gdje taj otrov zavrava. Ne smije se za-
boraviti da su upravo uz eljeznike pruge ljudska naselja
gue smjetena, pa uz to naravno ima i vie bunara. Njih
danas uope ne kontroliramo.
Zna se da su bunarske vode danas najvei problem u
pogledu otrovnih kemikalija. Vlasnicima bunara ostaje
mogunost slanja vode na analizu u ovlatene laboratorije.
Meutim analiza vode na prisutnost herbicida i pesticida je
veini obinih ljudi nedostupna, kako zbog cijene analize,
tako esto puta i zbog lokacijske nedostupnosti laboratori-
ja. Osim toga, korist od takve analize je gotovo nikakva, jer
vlasnik bunara nema drugog izbora nego rabiti svoju vodu.
Upravni organi u dravi odobrili su upotrebu kemijskih
preparata, ali je bilo neophodno donijeti i uredbu o obve-
znoj besplatnoj kontroli bunarskih voda u poljoprivrednim
regijama i du eljeznikih pruga.
Tu se treba prisjetiti naeg velikana i ustrajnog borca za
ouvanje narodnog zdravlja, dr. Andrije tampara, koji je
EKOLOGI JA 35
jo dvadesetih godina prolog stoljea organizirao kontro-
lu kvalitete voda seoskih bunara i radio na prosvjeivanju
sela s higijenskog stanovita. Za svoj rad dobio je brojna
meunarodna priznanja. S Rockfellerovom donacijom, ko-
ju je dobio kao priznanje za takav rad, sagraeno je zdanje
"kola narodnog zdravlja" u Zagrebu 1927. godine. Aktiv-
nost te kole prema organizaciji dr. Andrije tampara bila
je usmjerena na zatitu narodnog zdravlja. Osnivani su hi-
gijenski zavodi s bakteriolokim, epidemiolokim, kemij-
skim, sanitarno tehnikim i socijalno medicinskim odjeli-
ma. Zadatak tih odjela bio je u prvom redu rad na sana-
ciji sela, kontrola seoskih bunara, sanacija otpadnih voda
i odravanje predavanja na terenu. Te ideje bi se i danas
trebale vie prakticirati.
Na kraju razmatranja o vodama moemo navesti da je
kod nas, barem za sada, kvaliteta vode bolja nego u vei-
ni zemalja u svijetu. U naoj zemlji moe se jo nai dosta
podruja i izvorita koja nisu zagaena, a i u veini rav-
niarskih vodovodnih sistema voda sadri nitrate i ostale
kemijske spojeve u dozvoljenim koncentracijama. Kod nas
se voda iz vodovoda jo uvijek pije. No ako nastavimo s
intenzivnom proizvodnjom u poljoprivredi i primjenom
agrotehnikih mjera po uzoru na svijet, ubrzo emo se i u
pogledu kvalitete voda nai na istoj razini.
Napomena 0 poglavlju Ekologije.
Ovo poglavlje o ekologiji htjela bih zakljuiti napomenom,
da ovdje iznesena razmatranja svakako ne predstavljaju
cjelovit pristup ekolokim problemima. Iz veoma iroke
ekoloke problematike izdvojila sam samo one detalje, koji
e posluiti kao nadopuna kasnijim razmatranjima u vezi s
prehranom, i zdravstvenim problemima koji se pojavljuju
kao posljedica naruavanja ekoloke ravnotee.
Ako se itatelj eli detaljnije i kompleksnije upoznati s
ekolokim odnosima i problemima, preporuam da proui
knjigu prof. Vjekoslava Glavaa: "Uvod u globalnu ekolo-
giju" koja prua vrlo detaljan pregled ekoloke problema-
tike.
Pregled literature navedene u poglavlju EKOLOGIJA
1. Giordani G. et al,. 1970, The bifid bacteria as characteristic
inhabitants of different species in the genus APIS, J. of Api-
cultural Research 9, 49 -51.
2. Kniewald J. et al, 2000, Disorders of male rat reproductive
tract under the influence of atrazine, J. Appl. Toxicol, 20 (1),
61-68.
3. Mitak M. 1998, Utjecaj subtoksinih doza atrazina i zearale-
nona na reprodukciju takora, Disertacija, Veterinarski fa-
kultet Zagreb.
4. Mc Lean D. M. 1964, Contamination of water by viruses, J.
Amer. Wat. Works Assoc. 56, 565.
5. Berg G. 1965, Die Virusubertragung auf dem Wasserweg,
Arch. Hyg. und Bakt. 310-316 .
6. Primavesi C. A. 1966, Virologische Untersuchung von Ober-
flachenwassern, Arch. Hyg.und Bakt. 150,196.
7. Grosgebauer K. 1967, Antagonistische Phanomen zwischen
Viren und Bakterien, Arch. Hyg. und Bakt. 151,146-173.
8. Knorr M. 1956, Das Schicksal des Virus im Fluswasser und im
Boden, Arch. Hyg. und Bakt.140,181-207.
9. Mose J. R. 1970, Inaktivirung von Viren durch Abwasserpro-
tozoen, Arch. Hyg. und Bakt. 4, 319-330.
10. Comly H. 1945, Cyanosis in infants caused by nitrates in well
water, J. Am. Med. Assoc.129,112-116.
DRUGI DI O
HRANA I PREHRANA
Problemi suvremene proizvodnje
namirnica
Poznata je izreka znamenitog grkog lijenika i znanstve-
nika Hipokrata: "Vaa hrana neka bude lijek, a va lijek
neka bude hrana" To je on napisao prije vie od dvije tisue
godina. Uistinu, zdrava hrana i ispravna prehrana, trebala
bi i danas biti lijek. Meutim, u doba moderne tehnologije
i naa je hrana postala industrijski proizvod, sa svim pro-
blemima koje moderna industrija nosi sa sobom.
Dananji nain ivota prisiljava nas na prehranu goto-
vim i polugotovim industrijskim jelima. U domainstvima
se danas rijetko pee kruh, ne pripremaju se vie doma-
i voni sokovi i ne spremaju se kisele paprike i krastavci
za zimu metodama naih baka ve se koriste konzervansi.
Danas se vie ne pije domae mlijeko, mlijeko krava pozna-
tih vlasnika. Sve je to daleka prolost.
Zbog brzog ritma ivota i nedostatka vremena hranimo
se industrijskim proizvodima. Moderna domaica nakon
napornog rada u tvornici, uredu ili koli ima u svako doba
u trgovinama veliki izbor polugotovih i gotovih jela, to joj
znatno olakava ivot u kui. Meutim, industrijski proi-
zvedena hrana uz oevidne prednosti, donosi sa sobom i
niz negativnosti, pa ak i opasnosti. U ovom poglavlju e-
lim govoriti upravo o tim problemima.
PROBLEMI KOJI PRATE ZATI TU
POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA
Ve je ranije navedeno koliko se, uglavnom otrovnih, tvari
upotrebljava na poljima prilikom uzgoja poljoprivrednih
proizvoda. Dokazano je (vidi kasnije navode) da dio tih
supstanci ostaje u poljoprivrednim proizvodima koje ko-
ristimo izravno u domainstvu ili koji slue kao sirovina u
prehrambenoj industriji.
Naalost kod nekih se poljoprivrednih proizvoda pri-
mjenjuje tretiranje otrovnim supstancama i u sldaditima.
Moemo za primjer uzeti krumpir. Da tijekom skladitenja
u podrumima i trapovima ne bi dolo do klijanja krumpira,
a time i do smeuravanja gomolja, proizvoai krumpira
tretiraju ga sredstvima protiv klijanja. U tu svrhu najee
se koristi Kloroprofarn, preparat odobren od Ministarstva
poljoprivrede i umarstva, 1997. god. Iz priloene upute za
upotrebu tog preparata vidljivo je, da se oito radi o otrov-
noj tvari, jer se prema uputi prilikom rukovanja moraju
primijeniti zatitne mjere (zatititi nos i usta), a neutroe-
no sredstvo ne smije se prilikom ispiranja izlijevati u vo-
dotokove. Prema priloenoj uputi, karenca, to jest vrijeme
raspadanja preparata, traje najmanje 42 dana. Usput treba
napomenuti interesantan podatak daje rok valjanosti istog
preparata, prema navodima iz upute, ak 5 godina. Ovo
sredstvo je prakasta supstanca koja se sipa po povrini
krumpira. Sigurno je da dio te supstance kemijski reagira i
raspada se u dodiru s krumpirom, ali dio i ostaje, naravno,
nerazgraden. Ako je suditi po izgledu krumpira koji se nudi
tijekom itave zime i proljea na naem tritu, krumpir je
oito tretiran sredstvom protiv klijanja.
HR A N A 1 PREHRANA 39
Na naim trnicama, odnosno u trgovinama prilikom
kupnje krumpira, ne moe se nai podatak o datumu tre-
tiranja krumpira, to jest kada se krumpir moe upotrijebiti
za jeOo s obzirom na karencu. Nakon toga postavlja se lo-
gino pitanje kemijske analize i kontrole takvog proizvo-
da, kao i zahtjev da proizvoai krumpira prilikom proda-
je obvezno navedu datum tretiranja krumpira sredstvom
protiv klijanja.
Slino je i s drugim poljoprivrednim proizvodima na
tritu. Kupus, rajica, paprika i itav niz drugih poljopri-
vrednih proizvoda uglavnom se tretiraju na poljima u svr-
hu zatite od tetnika. Zbog toga se moe pretpostaviti da
dio takvih tvari zaostaje u poljoprivrednim proizvodima,
koji slue kao sirovina u prehrambenoj industriji, ili se nji-
ma izravno koristimo u svakodnevnoj prehrani.
ZASTRANJIVANJA U PROIZVODNJI SVJEEG MESA
U lancu poljoprivrednih proizvoda, koji slue kao sirovina
u prehrambenoj industriji, treba spomenuti moda najva-
niji proizvod, a to je meso. U proizvodnji mesa, dalde pri-
likom uzgoja stoke i peradi, i opet je glavni cilj kako u to
kraem vremenskom razdoblju postii to veu teinu, to
e rei, to vei prinos mesa i to veu dobit proizvoaa.
Da bi se to postiglo, pribjeglo se proizvodnji raznih doda-
taka krmnim smjesama za stoku i perad prilikom uzgoja.
Poelo se s ribljim branom, pa nastavilo s dodavanjem
hormona i antibiotika u krmne smjese i kasnije s mesno-
kotanim branom. Kod sva tri dodatka pokazao se pozi-
tivan uinak na poveanje prinosa kod ivotinja prilikom
uzgoja. Meutim, riblje brano, iako vrlo jeftin i uinkovit
4 o KAT ARI NA KNAPP: P RI RODA U Z V R A A UDA R C E
HR A N A I P RE HRANA 41
vremena, kada su postojala takozvana ivotinjska groblja, i
zakonom je bila propisana stroga obveza da se na takvim
lokacijama moraju pokapati sve uginule ivotinje. U tim
prolim vremenima, kada jo nisu postojali tako uinkovi-
ti dezinficijensi (djelotvorna sredstva za dezinfekciju) niti
su postojale vakcine protiv zaraznih bolesti, naroito onih
koje se prenose sa ivotinja na ljude, kontrola pokapanja
uginulih ivotinja bila je od presudne vanosti.
MESNO-KOTANO BRANO I KRAVLJE LUDILO
Moderna vremena donijela su nove ideje za rjeavanje na-
vedenih problema. Razvijeni su novi tehnoloki postupci
spaljivanja klaonikog otpada, ali i trupla uginulih ivo-
tinja. Pogoni za spaljivanje takvog otpada prvo su poeli
nicati uz velike mesne industrije, a sluili su za sanaciju
klaonikog otpada. Ovi pogoni nazvani su kafilerijama.
Jednostavna i relativno jeftina metoda spaljivanja pokaza-
la se idealna i za zbrinjavanje i sanaciju uginulih ivotinja.
Meutim industrija je i ovdje nala mogunost izvlaenja
dobiti. Konani proizvod termike obrade u kafilerijama,
bilo je mesno-kotano brano.
Logiki nastavak lanca takvog tehnolokog procesa bila
je ideja o primjeni mesno-kotanog brana za ishranu ivo-
tinja. Eksperimenti na pokusnim ivotinjama dali su izvan-
redne rezultate u poveanju prinosa mesa kod ivotinja,
koje su hranjene krmnim smjesama uz dodatak mesno-ko-
tanog brana. Prerada uginulih ivotinja u mesno-kotano
brano, koje e sluiti za ishranu ivotinja, ve samo po sebi
ne zvui kao previe pametna ideja, a pokazala se vrlo brzo
i kao ozbiljan problem za zdravlje ljudi i ivotinja. Pojavila
se naime nova bolest nazvana kravlje ludilo.
dodatak krmnim smjesama, pokazao se vrlo brzo nepri-
hvatljivim, jer je meso ivotinja, hranjenih takvim smjesa-
ma, imalo neugodan riblji okus i miris.
Sto se tie primjene hormona i antibiotika kao dodataka
ivotinjskoj hrani, moe se rei da je tu dolo do izraaja
klasino usko promatranje problema. Gledalo se samo na
poveanje prinosa mesa, a nedovoljno se istrailo pitanje
zdravlja ljudi, koji e konzumirati takvo meso. Dodatak
hormona vrlo se brzo pokazao tetan za ljudsko zdravlje. U
SAD-u su vreni pokusi na ivotinjama, dodavanjem hor-
mona u njihovu hranu. Pokazalo se da hormon dietilstilbe-
strol, koji se najee dodavao u krmne smjese, djeluje kan-
cerogeno. Zbog toga je ve 1972. u SAD-u od strane Food
and Drug Administration (Slubene agencije amerike vla-
de za kontrolu kvalitete hrane i lijekova), za koju emo u
daljem tekstu koristiti kraticu FDA, zabranjena upotreba
toga hormona za krmne smjese. (Medicinska enciklopedi-
ja, Zagreb, MCMLXXI V, Dopunski svezak str. 248)
Upotreba antibiotika kao dodatka u krmne smjese po-
kazala se neprihvatljivom i zbog izgleda takvog mesa, tj.
blijeda boja i vodnjikavost mesa, te mekane kosti, o emu
su pisali i nai veterinarski strunjaci (1, 2).
Kod nas su zakonske odredbe o zabrani prometa mesa
koje potjee od ivotinja hranjenih dodacima hormona i
antibiotika donesene Pravilnikom o najveim koliinama
tetnih tvari i sastojaka u stonoj hrani, Narodne novine
4/92. Vidljivo je, dalde, da je koritenje hormona i antibio-
tika u prehrani stoke kod nas zabranjeno jo 1992. godine.
Ipak moda najtei problem koji smo stvorili u tenji za
to veim prinosom mesa, bila je upotreba mesno-kotanog
brana. Ovdje bi se trebalo prvo podsjetiti na davno prola
42 KAT ARI NA KNAII: P RI RODA U Z V R A A U D A R C E
Sve je poelo prije dvadesetak godina. U Engleskoj se
pojavila do tada nepoznata zarazna bolest koja je rezultirala
masovnim ugibanjem ovaca. Problem sanacije zaraze po-
kualo se rijeiti spaljivanjem uginulih i ubijenih ivotinja.
Mesno-kotano brano dobiveno spaljivanjem prolo je
vrlo visoku temperaturu i pretpostavljalo se da su uniteni
i najtermorezistentniji mikroorganizmi. Naalost, pojavio
se novi problem, pojavili su se prioni. Prioni su proteinske
estice sitnije od virusa, koje mogu izdrati dosad neza-
mislivu temperaturu, ak i vie stotina stupnjeva Celziusa.
Pokazalo se da prioni mogu uzrokovati kravlje ludilo.
Kravlje se ludilo kod ivotinja prvi puta pojavilo u Velikoj
Britaniji 1986, kada se kod nekoliko krava primijetilo udno
ponaanje. Veterinarskim pregledom ivotinja ustanovljeno
je da se radi o dosad nepoznatim simptomima bolesti. Mi-
kroskopskim pregledom mozgova tih ivotinja ustanovljeno
je, da su mozgovi takvih ivotinja postali spuvasti i rupia-
sti, to do tada nije bilo zabiljeeno u strunoj literaturi. Me-
utim, bolest kravljeg ludila naglo se irila. Tako, prema iz-
vjetaju Britanskog ministarstva poljoprivrede 1993. ve ima
vie od 25.000 zaraenih krava. Prema nekim nezavisnim
studijama, ta je brojka bila i znatno via. Javnost se s pravom
poela pitati, da li se ova bolest moe prenijeti na druge ivo-
tinje i na ljude, ako konzumiraju meso zaraene stoke.
Prve na udaru zaraze bile su male ivotinje. Ve 1990.
uginula je prva maka oboljela od spongiformne encefalo-
patije, to je struni naziv za kravlje ludilo. Ustanovljeno je
da se maka hranila suhom goveom hranom, najvjerojat-
nije proizvedenom od mesa zaraenih ivotinja.
Naalost, ubrzo se dogodilo i ono najgore. Godine 1994.
dolo je do prve pojave bolesti kod ljudi. Do 1996. u Veli-
H R A N A I P RE HRANA 43
koj Britaniji oboljelo je od ove smrtonosne bolesti deset,
uglavnom mladih osoba. Zavladala je panika meu ljudi-
ma. U ono vrijeme ni strunjaci nisu imali pravi odgovor,
jer se o novoj bolesti malo znalo. Tek kasnije, kad se bolest
bolje prouila i kada se dokazalo da su uzronici prioni
iz mesno-kotanog brana, poduzete su mjere i upotreba
toga brana je zabranjena.
Nakon svega treba se kritiki osvrnuti na upotrebu me-
sno-kotanog brana. Hranjenjem ivotinja s ovim vrlo jef-
tinim dodatkom, cilj je bio postizanje veeg prinosa mesa
u to kraem vremenu. Da bi se to postiglo, goveda se hra-
nilo mesno-kotanim branom, a pritom se zaboravilo da
goveda nisu mesoderi i da im je probavni trakt anatomski
graen za probavu biljne hrane. Rezultat te zablude je vid-
ljiv. Dobili smo novu bolest, koja se prenosi sa ivotinja na
ljude putem mesa.
Problem kravljeg ludila samo je jedan primjer kuda nas
moe dovesti tenja za jeftinijom i ekonominijom proi-
zvodnjom goveeg mesa, bez temeljitog ispitivanja mogu-
ih posljedica. Navedimo na kraju da se i nakon zabrane
koritenja mesno-kotanog brana, pa i sve do danas, jav-
ljaju sporadini sluajevi kravljeg ludila.
U ovom poglavlju iznijela sam neke od problema suvre-
mene tehnologije proizvodnje namirnica. Pokazala sam na
primjerima proizvodnje, posebice mesnih proizvoda, ko-
liko je bilo lutanja i zastranjivanja u tijeku razvoja raznih
tehnolokih procesa. Niz greaka u proizvodnji hrane, koje
su dokazane, tijekom vremena su i ispravljene. No budu-
nost e pokazati hoe li se jo neke greke pojaviti. Neke
od takvih problema, koji se ve sada pojavljuju, iznijet u u
sljedeim poglavljima.
4 4 KAT ARI NA KNAP P : P RI RODA U Z V R A A U D A R C E
Prehrambeni aditivi
(Dodatci u prehrambenim proizvodima)
Posljednjih nekoliko desetaka godina svjedoci smo novog
zastranjivanja u pogledu nae prehrane. Prehrambena in-
dustrija se, zbog modernog naina ivota i velike potranje
industrijski proizvedene hrane, naglo razvila. Veliki pre-
hrambeni koncerni, kao i ostale specijalizirane industrije,
preuzeli su dominaciju na tritu. Sirom svijeta razvili su se
financijski moni prehrambeni pogoni, a paralelno s njima
i veliki trgovaki lanci.
Preko velikih trgovakih kua nude se ogromne kolii-
ne svih moguih prehrambenih proizvoda, koji stalno sto-
je na raspolaganju potroau. Da ne bi dolo do kvarenja
tih proizvoda, a time i do neeljenih posljedica po zdravlje
potroaa, prehrambena industrija je pribjegla upotrebi
zatitnih dodataka, koji joj olakavaju proizvodnju i osigu-
ravaju trajnost proizvoda.
PRIMJENA PREHRAMBENI H ADITIVA
Prehrambena industrija je razvila cijeli niz dodataka koji se
primjenjuju kod proizvodnje raznih vrsta namirnica. Pre-
hrambeni aditivi su ope prihvaeni naziv za takve dodatke
u namirnicama. U veini zemalja, pa i kod nas, oni su si-
stematizirani, ozakonjeni i u slubenoj nomenklaturi ozna-
eni slovom E i pridruenim brojem. Svaki takav E broj
oznaava odreeni aditiv. Svrha tih aditiva je, njihovim do-
davanjem u namirnice, zatititi prehrambene proizvode i
napitke od kvarenja, postii prihvatljiv stabilan izgled, boju
i okus te konano produiti namirnicama rok valjanosti.
I zaista, moderna tehnologija prehrambene industrije
uspjela je pomou aditiva proizvesti namirnice i napitke
odlinog okusa, prihvatljive konzistencije i izgleda. Posti-
gla je da odreeni proizvodi i u velikim serijama imaju sta-
bilnu i uvijek jednaku boju (na primjer boja ulja), izgled i,
to je najvanije, dovoljnu trajnost. Takvi proizvodi se ne
kvare i na duem putu do potroaa i ne izazivaju bakterij-
ska trovanja.
Zbog tih svojstava je primjena aditiva u prehrambenoj
industriji masovno prihvaena, prvo u SAD, pa zatim u ve-
ini europskih zemalja. Primjena aditiva u SAD slubeno
je regulirana odlukama vladinog organa - Food and Drug
Administration - FDA, I FI C Broshure Januar 1992* u Nje-
makoj putem - Lebensmittel und Bedarfsgegenstandge-
setz, - LMBG. Slino je i u drugim zemljama Europske
Unije.
U Hrvatskoj je to regulirano Pravilnikom o prehrambe-
nim aditivima - Narodne novine 173-04- Pravilnik je doni-
jelo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. U navedenom
Pravilniku doputena je upotreba, za ivene namirnice i
osvjeavajua bezalkoholna pia, ukupno 293 prehrambe-
na aditiva. Ti se aditivi, prema svojstvima i njihovoj namje-
ni, mogu podijeliti u sljedee grupe: bojila, konzervansi,
antioksidansi, emulgatori, pojaivai okusa i sladila. Kao
to se vidi iz nabrojenih vrsta aditiva, ovim je Pravilnikom
prehrambena industrija dobila mogunost proizvoditi i-
roki spektar ljepih i atraktivnijih namirnica u smislu boje,
okusa, konzistencije i naroito trajnosti.
Ako pogledamo ope odredbe Pravilnika o prehrambe-
nim aditivima, lanak 7 govori, da se prehrambeni aditivi
mogu dodavati hrani uz sljedee uvjete:
da su toksikoloki evaluirani (ispitani)
da su tehnoloki opravdani
da se dodaju hrani u doputenim koliinama
da se njihovim dodavanjem potroa ne dovodi u zablu-
du u pogledu prave prirode sastojaka ili prehrambene
vrijednosti hrane
da bitno ne utjeu na prirodno svojstveni okus i miris
hrane kojoj su dodani, osim ako im to nije posebna na-
mjena
da se njihovim mijeanjem i dodavanjem hrani ne stva-
raju toksine tvari tijekom prerade, uvanja i uporabe
Sve ove navedene toke su ispravne i nune i preko njih se
je donositelj Pravilnika osigurao da se odobreni prehram-
beni aditivi ispravno koriste.
TOKSINOST PREHRAMBENI H ADITIVA
Kasniji razvoj dogaaja i novija istraivanja nametala su
nune promjene u primjeni prehrambenih aditiva. Treba se
osvrnuti upravo na prvi stavak lanka 7, koji kae da aditivi
moraju biti toksikoloki evaluirani. Naalost, u proteklom
periodu otkako se prehrambeni aditivi koriste u svijetu,
mnogi od njih, koji su bili odobreni kao toksikoloki isprav-
ni, kasnijim nalazima pokazali su se tetnima za zdravlje
potroaa, a neki ak i kancerogeni.
Kao primjer moe se spomenuti tartrazin E 102 - uta
boja koja se upotrebljava u osvjeavajuim napitcima, pu-
dinzima, sladoledima, slatkiima. Naeno je da aditiv E
102 izaziva alergijske reakcije, to su u svojim radovima
iznijeli Michaelsson G. 1973. (3), i Collins Wiliams C. 1985.
(4). Prema izvjetaju Michaelssona i sur., pojava urtikarija
nakon upotrebe tartrazina moe se pojaviti kod ak 35 %
korisnika. Collins Wiliams u svom radu upozorava da ova
najee upotrebljavana boja izaziva niz popratnih i ne-
eljenih reakcija poput urtikarija, astme i angioedema. Iz
statistikih podataka, u Njemakoj godinje vie od 10.000
ljudi trpi od urtikarija, koje potjeu od prehrambenih adi-
tiva, a na azoprehrambene boje ak 10% astmatiara reagi-
ra astmatikim napadom, kako u svojoj knjizi iznosi prof.
I. Elmadfa (5). Slino je i s crvenim bojilom Amaranth E
123, koje je zabranjeno u mnogim zemljama Europske Uni-
je zbog moguih alergijskih reakcija. U SAD je ovaj aditiv
naknadno zabranjen radi sumnje da je kancerogen.
Primjere, po mom miljenju, neodgovornih i prebrzo
donijetih strunih miljenja o neotrovnosti moemo nai
i u drugim skupinama aditiva. Tako je za natrijev benzoat,
koji se primjenjuje kao konzervans u bezalkoholnim napit-
cima kao i u nekim vrstama namirnica, naknadno dokaza-
no njegovo toksino djelovanje. Poto je njegova upotreba
veoma rairena, ovaj navod emo dokumentirati s nekoliko
podataka iz literature. Podaci u literaturi pokazuju da pre-
osjetljivost na benzoat uzrokuje poveano luenje histami-
na (7), to moe dovesti do anafilaktikog oka (6), kao i
problema dinih puteva (8).
Nakon ovih podataka ne mogu se oteti dojmu, da su
navedena bojila i natrijev benzoat odobreni bez dovoljnih
prethodnih analiza na toksinost. Zanimljivo je da su nave-
deni aditivi i danas u upotrebi. Napomenimo da se spome-
nuta bojila najee upotrebljavaju u proizvodnji pudinga,
krema, bezalkoholnih napitaka, instant juha, i sladoleda,
dakle proizvoda koje najee konzumiraju naa djeca.
EMULGATORI
Emulgatori su grupa prehrambenih aditiva koji se vrlo e-
sto upotrebljavaju u prehrambenoj industriji a koje, zbog
njihovih svojstava, elim posebno istaknuti. Ova grupa
aditiva dodaje se namirnicama, najee mesnim proizvo-
dima, u svrhu homogenizacije masti i vode. Pregledamo li
E brojeve oznaene na deklaracijama mesnih proizvoda na
naem tritu, moemo ustanoviti da su emulgatori prisut-
ni u gotovo svim vrstama kobasica i slinim suhomesnatim
proizvodima koje se danas nude potroaima.
Djelovanje emulgatora u tehnologiji mesnih kobasica je
toliko jako i znaajno, da se elim na to posebno osvrnuti.
Poznato je da se primjenom emulgatora u proizvodnji me-
snih kobasica postie jednakomjerno rasprivanje masti u
nadjevu kobasica. Mast kod kobasica koje sadre emulga-
tore ne izlazi iz nadjeva ak niti kod kuhanja kobasica, jer
ju emulgatori dre vezanu uz nadjev. Na taj nain dobiva-
mo utisak, daje kobasica, koju kuhamo, potpuno bez masti
i da jedemo dijetalni proizvod. To je naroito sluaj kod
kobasica za kuhanje, tipa hrenovki ili safalada, pa zatim
kod posebne kobasice i slinih. To su naime kobasice s po-
sve homogenim nadjevom, kod kojih se prisutna masnoa
na presjeku kobasice ni ne uoava. Iz toga proizlazi, da je
potroa doveden u zabludu u pogledu sadraja masnoe,
jer je ona na presjeku kobasice praktiki nevidljiva. Dakle,
stvorili smo pojam skrivene masnoe, jer potroa ne zna,
koju koliinu pojede u kobasicama. Smatram da se to kosi
s odredbom navedenom u lanku 7, stavak 4 Pravilnika o
prehrambenim aditivima. koji kae da se dodavanjem adi-
tiva potroa ne smije dovoditi u zabludu u pogledu kvali-
tete proizvoda.
U takvoj situaciji jo vie zauuje jedna zanimljiva i-
njenica. Naime gotovo u isto vrijeme, kada je odobrena
upotreba emulgatora u kobasicama, doneseni su i novi za-
konski propisi o kvaliteti mesnih proizvoda. Novi propisi
ne predviaju vie ogranienje sadraja masti u barenim
kobasicama, kao to su hrenovke, safalada, posebna koba-
sica i slino. (Pravilnik o kvaliteti mesnih proizvoda, Na-
rodne novine 53-91, 96-97, i 105-03). Zbog izostanka pro-
pisa o gornjim granicama doputene masnoe u novom
Pravilniku, koliina masnoe u kobasicama od strane in-
spekcijskih slubi praktiki se ne kontrolira, jer nema vie
zakonske podloge. I stovremeno proizvoa vie nije duan
navesti postotak masnoe na deklaraciji svog proizvoda. I
zaista danas, u deklaracijama na proizvodima tog podatka
vie nema.
Usporedbe radi, elim podsjetiti na stari, sada ve neva-
ei, Pravilnik o kakvoi mesnih proizvoda, SI. List SFRJ,
29-74. U tom starom Pravilniku koliina masnoe u ba-
renim kobasicama bila je ograniena na 30%. To dodue
takoer nije bilo malo, ali je koliina ipak bila normirana.
Sada je dakle dozvoljena upotreba emulgatora, koji svojim
djelovanjem u proizvodu potroaa dovodi u zabludu da
jede kobasice bez masnoe, a s druge strane inspekcijska
sluba na terenu nema vie zakonskih ovlasti na osnovu
kojih bi mogla kontrolirati koliinu masnoe u odreenom
proizvodu i kazniti eventualne prekritelje. Oito je da se
novim zakonskim propisima, po mom miljenju, ilo na
ruku mesnoj industriji da uz pomo emulgatora prikrije
stvarnu kvalitetu mesnih proizvoda.
Za poboljanje i pojaanje okusa mesnih jela, juha i ne-
kih drugih proizvoda, dozvoljen je jo jedan aditiv, natrijev
glutamat, sistematiziran pod brojem E 621, koji je dobio
vrlo iroku primjenu. On je danas neizbjean sastojak u
gotovim smjesama koja se dodaju jelima.
Meutim ubrzo su se pojavila upozorenja znanstvenika
o toksinosti toga aditiva. Ve je 1988. Choi (9) upozorio,
da natrijev glutamat ima neurotoksino djelovanje koje na-
staje zbog oteenja ivanih stanica. I neka novija istra-
ivanja potvrdila su neurotoksino djelovanje toga aditiva
(10). No bez obzira na upozoravajue podatke o natrijevu
glutamatu, ovaj se aditiv jo uvijek nalazi meu dozvolje-
nim aditivima u svijetu i u naem Pravilniku, i to samo da
bi poboljao okus namirnica.
HR A N A I PREHRANA 51
Nitro spojevi
Aditive iz ove kemijske grupe izdvojila sam u posebno po-
glavlje, jer zbog svoje vanosti u industrijskoj primjeni, ali
i zbog zdravstvenih rizika kojima prijete, zahtijevaju vrlo
opseno razmatranje. Nitro spojevi koje e se ovdje razma-
trati su: natrijev nitrat, natrijev nitrit i nitrozamin. Natrijev
nitrat sistematiziran pod oznakom E 251, i natrijev nitrit
sistematiziran pod oznakom E 250, su naim Pravilnikom
o prehrambenim aditivima dozvoljeni aditivi. Nitrozamin,
koji nije aditiv, nastaje iz nitrita procesom redukcije po-
mou bakterija. Aditivi E 250 i E 251 su neobino vani za
prehrambenu industriju zbog svojih izuzetnih svojstava i
pomoi koju oni, svojim djelovanjem, pruaju u tehnolo-
kom procesu proizvodnje namirnica.
Prije nego to se ponu razmatrati pozitivna i negativ-
na svojstva spomenutih aditiva moraju se ukratko objasniti
povezanost i kemijski odnosi meu navedenim nitro spo-
jevima. Cijelu ovu grupu nitro spojeva treba promatrati
zajedno, jer oni, procesom redukcije uz pomo bakterija,
lako prelaze jedan u drugoga. Situacija je zapravo sljedea.
Prvi spoj u kemijskom nizu je nitrat. Djelovanjem bakterija
procesom redukcije nitrat prelazi u nitrit, a ovaj daljnjim
djelovanjem bakterija prelazi u nitrozamin. Iz ovoga je ja-
sno da se ovi kemijski procesi mogu odvijati samo tamo
gdje su prisutne reducirajue bakterije. Stoga je prisutnost
ovih procesa u gotovim namirnicama praktiki zanemari-
va, jer je u njima, upravo zbog djelovanja nitrita, pa i nitra-
ta kao konzervansa, koncentracija bakterija zanemariva.
Neki istraivai su analizirali gotove proizvode s polica
u trgovinama i konstatirali da je u njima prisutnost nitro-
zamina zanemariva i da su kao takvi ispravni za konzumi-
ranje. Meutim, nisu uzeli u obzir injenicu da se cijeli niz
navedenih reducirajuih kemijskih procesa naglo aktivira
tek od trenutka unoenja namirnica u organizam, kada
nitro spojevi s namirnicom dospiju u probavni trakt. U
crijevnom sadraju zdravog organizma prisutne su ogro-
mne koncentracije raznih bakterija. Takvih koncentracija
bakterija, pa i onih koje provode navedene reakcije, nema
gotovo nigdje drugdje u prirodi. Prema tome, tek se u pro-
bavnom traktu, pomou navedenih mikrobiolokih pro-
cesa, stvaraju znatnije koliine nitrozamina. Prema nizu
objavljenih izvjetaja, nitrozamin je upravo taj koji izaziva
razliite, veoma ozbiljne, toksine reakcije i najopasniji je
od sva tri nitrospoja koji se ovdje razmatraju.
Na poetku treba navesti nekoliko rijei o primjeni ni-
trata i nitrita u prehrambenoj industriji. Nitrat kao konzer-
vans ima znatno slabije djelovanje od nitrita, pa se i znatno
rjee koristi. Nitrat se najee koristi u mlijenoj industri-
ji, kod proizvodnje sireva i u nekim drugim prehrambenim
industrijama, dok je upotreba nitrita daleko najea u me-
snoj industriji, gdje je on, zbog svojeg snanog djelovanja,
praktiki nezamjenjiv, o emu e se opirnije govoriti ka-
snije.
Cilj ovih razmatranja je, meutim, ukazati na zdrav-
stvene opasnosti, koje navedeni aditivi uzrokuju nakon nji-
hovog unoenja u organizam.
NATRIJEV NITRAT I NJEGOVA DANANJA
RAIRENOST
Natrijev nitrat je obvezan sastojak umjetnih gnojiva kojim
se na poljima obavlja prihranjivanje raznih poljoprivred-
nih kultura, kako itarica, tako i povra i voa. U poglavlju
o ekologiji tla navedeno je kojim putem dolazi do zagae-
nja tla i kako biljke preko korijena crpe iz tla zagaivae,
u ovom sluaju natrijev nitrat, i ugrauju ga u svoje tkivo.
Tako dolazi do poveanog sadraja natrijevog nitrata u po-
ljoprivrednim proizvodima, najee u povru. Proveden
je veliki broj istraivanja u raznim dijelovima svijeta na
uzorcima uzetih s polja na kojima se provodi intenzivan
uzgoj i svugdje je naen povean sadraj nitrata. On je na-
en u gotovo svim vrstama ispitivanog povra, u nekima
ak znatno povien.
U nastavku su prikazani rezultati jedne opsene studije
koju su proveli istraivai iz Novog Zelanda i Australije,
(n). Ispitivan je sadraj nitrata u raznim vrstama povra.
Autori su usporeivali rezultate ispitivanja iz svojih labora-
torija s nalazima istraivaa iz nekoliko drugih zemalja.
Ovi veoma zanimljivi rezultati prikazani su u tabeli sa-
stavljenoj prema rezultatima iz navedene studije. Studija je
obuhvatila veoma irok spektar raznih povrtnih kultura,
no u tabeli sam izdvojila samo neke za koje sam smatrala
da su zanimljive za nau regiju.
Navedene brojke predstavljaju srednje vrijednosti veeg
broja ispitanih uzoraka. Podaci o sadraju nitrata za druge
navedene zemlje preuzeti su takoer iz navedene studije.
Podaci za Kinu i Koreju su spojeni, jer studija u svakoj po-
jedinoj zemlji nije davala dovoljno podataka za razne vrste
povra. U studiji su navedeni autori istraivanja u pojedi-
nim zemljama. Za Englesku su spojeni rezultati dvaju istra-
ivanja. Sva navedena istraivanja su se provodila izmeu
1990. i 2004. godine.
TABELA 1
Usporedba meunarodnih podataka o sadraju nitrata NaNO u
raznim vrstama povra. Podaci su u mg/kg svjeeg sirovog povra.
vrsta
povra
Australija i
Novi Zeland
Engleska Danska
Kina i
Koreja
Cikla 3810 1211 1390
Kupus 542 860 1530
Mrkva 48 210 316
Celer 2100 1200 3600
Salata 1323 3000 2440 2430
pinat 990 2100 1783 4259
Krumpir 129 155 229 452
Rajica 19 17 78
Iz tabele se vidi da se podaci o sadraju nitrata razlikuju od
zemlje do zemlje, ali se isto tako vidi da iste vrste povra u
svim zemljama imaju istu tendenciju povienog ili snie-
nog sadraja nitrata.
Usporeeni su i podaci iz jedne, takoer vrlo opse-
ne ameriko-francusko-panjolske studije, koja je sabrala
podatke velikog broja istraivaa raene izmeu 1981. g. i
1998. g.(i2). Podaci o sadraju nitrata po vrstama povra
uglavnom se slau sa navedenima u gornjoj tabeli.
Zauuje podatak da je u nekim vrstama povra (ra-
zne vrste salata i pinat u novozelandskoj studiji, te radi
u ameriko-f'rancuskoj studiji) sadraj nitrata ak desete-
rostruko vei od zakonskih normativa, kao na primjer za
mesne proizvode.
HR A N A 1 P RE HRANA 55
O sadraju nitrata u povru u naoj zemlji nema u jav-
nosti dovoljno podataka, iako se moe vjerovati da se ne
razlikuju znaajnije, jer su i kod nas umjetna gnojiva u iro-
koj upotrebi. Kod nas, meutim, postoji Pravilnik o tetnim
tvarima u hrani (Narodne Novine br. 16 od 2005. g.) koji
govori o nitratima u povru. Dodue u Pravilniku se spo-
minje samo pinat i salata, dok se drugo povre ne navodi.
Moramo se upitati da li drugo povre kod nas ne sadri
nitrate? Osim toga navedene dozvoljene koncentracije su
iznenaujue visoke. Pravilnik dozvoljava sadraj nitrata
do 3000, odnosno 4500 mg/ kg, ovisno o godinjem dobu
branja povra, no ne objanjava zato granica tetnosti ni-
trata ovisi o razdoblju u godini kada je odreeno povre
ubrano. Visina ovih normativa zauuje kada se usporede
s normativima donesenim za nitrate u mesnim proizvodi-
ma i sirevima (250 mg/ kg), a pogotovo s normativom za
dozvoljeni sadraj nitrata u vodi za pie (50 mg/ lit.).
TOKSINOST NATRIJEVOG NITRATA
U nastavku u iznijeti podatke koji govore da problem
konzumiranja prevelikih doza nitrata nije bezazlen, ve
da moe izazvati teka otrovanja. Pojave trovanja nitra-
tom kod male djece zabiljeene su jo od pedesetih godina
prolog stoljea. Navest u dva starija rada. koji govore o
tome. Armstrong J. C.i sur. 1958. g. (13) su upozorili na sup-
stance koje mogu izazvati methemoglobinemiju kod djece.
Prema njihovom miljenju najei uzrok su nitrati prisut-
ni u vodi i hrani. Sander C. i Jacobi H. 1967- (14) spominju
sluaj methemoglobinemije kod dvogodinjeg djeteta na-
kon jedenja pinata.
Neonatalna methemoglobinemija ili tzv. Blue baby sin-
drom je po ivot opasna komplikacija, koja je u literaturi
mnogo opisivana. Navest u jo dva izvjetaja iz ezdesetih
i sedamdesetih godina koji govore o djejoj methemoglo-
binemiji izazvanoj pinatom i mrkvom. Povre je sadra-
valo vee koliine nitrata. Jedan izvjetaj iznio je Simon C.
1966. g.(is) a drugi Keating J. P. 1973. g. (16). Takoer su
1970. g. (17) iz nacionalnog instituta za zatitu okoline u
SAD-u izvijestili o 320 sluajeva methemoglobinemije kod
djece povezanih s koritenjem bunarske vode koja je sadr-
avala nitrate. Sudei prema svim navedenim izvjetajima
iz literature, na kontaminaciju vode i hrane s nitratom i
nitritom, naroito su osjetljiva djeca. Strunjaci smatraju
da je razlog tome mnogo via pH vrijednost u eluanom
soku djece, a sposobnost njihovih eritrocita, da reduciraju
methemoglobin do hemoglobina znatno je slabija.
Zbog svega navedenog o rasprostranjenosti nitrata u
prirodi, ali i kao aditiva u industrijskim prehrambenim
proizvodima (a slino vai i za druge aditive), u svijetu se
poelo razmiljati o ukupnom dnevnom unosu pojedinog
aditiva. Isti aditiv moe se nalaziti u vie vrsta namirnica
koje potroa istovremeno koristi, pa se takav unos poku-
ao sumirati i normirati. Zbog toga je uveden pojam ADI
to znai "Acceptable daily intake" odnosno ukupan dnevni
unos pojedinog aditiva. No o njemu i njegovom znaenju
opirnije e se govoriti u poglavlju o kontroli.
PRIMJENA NATRIJEVOG NITRITA U NAMIRNICAMA
Ve je ranije reeno da ovaj kemijski spoj treba promatrati
samo kao prehrambeni aditiv. Njegovo prisustvo u prirodi
je zanemarivo, odnosno prisutan je onoliko koliko se dos-
pije reducirati iz nitrata. Natrijev nitrit se kao prehrambe-
ni aditiv najee koristi u mesnoj industriji. On je vrlo jak
konzervans, pa se njegovim dodavanjem postie velika si-
gurnost da u proizvodima nee doi do razmnoavanja bak-
terija, koje bi mogle pokvariti mesne proizvode ili ak iza-
zvati trovanje potroaa. Osim toga upotrebom natrijevog
nitrita postie se u mesnim proizvodima lijepa i vrlo stabilna
crvena boja, koja stajanjem na zraku ne blijedi. Upotrebom
natrijevog nitrita mesna industrija je osigurala trajnost, kva-
litetu i lijepi izgled mesnih proizvoda, koji se nude kupcima
u svako doba u velikim trgovakim centrima.
Pregledom E brojeva, koji se nalaze obvezno na dekla-
racijama mesnih proizvoda na tritu, moe se uoiti da je
natrijev nitrit, oznaen kao E 250, prisutan u gotovo 98 %
suhomesnatih proizvoda. Toliko o pozitivnim svojstvima i
rairenosti upotrebe natrijevog nitrita.
TOKSINOST NATRIJEVOG
NITRITA I NITROZAMINA
Cilj ove knjige je, meutim, razmotriti i ukazati na njihove
negativne osobine i posljedice njihove upotrebe. Otrov-
nost natrijevog nitrita odavno je poznata. Ve su 1939- go-
dine Padberg i suradnici izvijestili o smrtnim sluajevima
trovanja nitritom (18). Takoer postoji zapis Wilsona L. G.
1976. g., (19) o sluajevima trovanja natrijevim nitritom u
Australiji. Do trovanja je dolo zbog nesretne zamjene ni-
trita s kuhinjskom soli, s posljedicom teke methemoglo-
binemije. Poznato je, kada se nitrit u organizmu apsorbira
u krvotok, on reagira s hemoglobinom stvarajui methe-
moglobin. Methemoglobin je u krvotoku nesposoban
prenositi kisik do tjelesnih tkiva i organa i rezultat toga je
kova i ukazuje na endogeno stvaranje nitrozamina iz kon-
zumiranih nitro spojeva. I nteresantan je i jedan noviji rad
koji ukazuje na povezanost nitro-spojeva i nastajanja neo-
plazmi kod ljudi, Mirvish S. 1995- g- (30).
No iznenaujui su i dojmljivi rezultati relativno novi-
jih studija, koje ukazuju na povezanost prehrane trudni-
ca i pojavu zloudnih tumora kod tek roene djece. Tako
Mc Credie M. sa sur. 1994. g. (32) upozorava na vanost
zdravog naina ivota majke za vrijeme trudnoe, u prvom
redu na vanost zdrave prehrane. Slina upozorenja navodi
i Bunin G. sa sur. 1998. g. (31)- Oni takoer povezuju poja-
ve tumora na mozgu djece s nainom prehrane trudnica.
Epidemioloke studije provedene u SAD naglaavaju pove-
zanost majinog konzumiranja nitrita u salamurenim me-
snim proizvodima s tumorima djece, naroito tumora na
mozgu i leukemije. O tome izvjetavaju u svojim radovima
Murphy R. 1998. g. (33). Sarasua M. 1994- g- (34) i Peters J.
1994. g- (35).
Nakon tako ozbiljnih i upravo zastraujuih izvjetaja o
toksinom i ak kancerogenom djelovanju nitro spojeva i
ranije obraenih drugih aditiva, postavlja se pitanje, oda-
kle nam sve prijeti opasnost, odnosno, gdje se nalaze ovi
spojevi. Moramo se samo podsjetiti na sve to sam navela
u ranijim poglavljima. Kontaminacije nitro spojevima su
mogue putem vode, zatim iz tla, odnosno putem plodova
koje dobivamo iz tla. Drugi izvori opasnosti su preraene
namirnice u koje su dodani ovi aditivi.
Iz svega to je do sada navedeno, vidi se da smo u sva-
kodnevnom ivotu neizbjeno izloeni koritenju nitro
spojeva i raznih drugih otrovnih dodataka. Graani, naa-
lost, kod koritenja industrijskih prehrambenih proizvoda
cijanoza, to znai znaajna ozljeda organa zbog pomanj-
kanja kisika, i mogua smrt. Ovu problematiku su obrai-
vali mnogi istraivai, a ovdje u navesti jednog od ranijih,
Bodansky 0.1951. g. (20).
Razmotrimo sada nitrozamin i njegovo toksino djelo-
vanje. Nitrozamini su duini spojevi kojih u neznatnim
koliinama ima i u hrani, no oni najee nastaju u probav-
nom traktu ljudi i ivotinja, putem redukcije nitrita, kao
to je ve ranije opisano. O toksinosti pa i kancerogeno-
sti nitrozamina ima danas u strunoj literaturi enormno
mnogo podataka. Potrebno je na ovom mjestu spomenuti
barem neke od njih.
Prvo u navesti nekoliko izvjetaja o dokazanom tok-
sinom djelovanju nitrozamina na pokusnim ivotinjama.
Pokusi istraivaa dokazali su da nitrozamini kod pokusnih
ivotinja najee izazivaju rak eluca. Istraivanja su se
izvodila na takorima, mievima i zamorcima (21 do 24).
Meutim, ipak je najvanije istaknuti nalaze strunja-
ka o kancerogenom djelovanju nitrozamina kod ljudi. O
sposobnosti nitrozamina da induciraju zloudne tumore,
izvjetavali su ve poetkom 1970. g. mnogi autori. Navest
u ih nekoliko. Low H. 1974. (25) naglaava da je sposob-
nost nitro spojeva da induciraju tumore dobro poznata,
Shank R.C. 1975- g- (26) takoer upozorava na opasnost od
nitro spojeva. Wynder E. L. sa sur. 1972. g. (27) upozorava
da su neka odreena podruja-regije istaknuta kao opasna
za pojave raka eluca. On takoer sugerira na oprez kod
izbora hrane. Na sline opasnosti ukazuje i Weisburger J.
H. 1975- g- (28). Navest u jo jednu studiju Maga J. 1978.
g.(29) u kojoj autor upozorava na iroki spektar mogueg
konzumiranja nitro spojeva putem hrane, napitaka i lije-
6 o KAT ARI NA KNAP P : P RI RODA U Z V R A A U D A R C E HR A N A I P RE HRANA 61
11. Thomson B. et al, 2004, Nitrates and nitrites dietary exposu-
re and risk assessment, Institute of Environmental Science,
New Zealand.
12. EPIC - European Prospective Investigation on Cancer, Food
content of potential carcinogens.
13. Armstrong J. C. et al, 1958, Methaemoglobinemia in infancy,
Can. Med. Assoc. J. 79, 392-5-
14. Sander C, Jacobi H., 1967, Methemoglobinemia poisoning
in a two year old boy after eating spinach, Z. Kinderheilkd,
98, 222-226.
15. Simon C. 1966, Nitrate poisoning from spinach, Lancet I.
872-874.
16. Keating J. P. et al, 1973, Infantile methemoglobinemia cau-
sed by carrot, N. Eng. J. Med. 173, 824-826 .
17. National Institute of Environmental Health Science, Triangle
park N.CNTI S, 1970, Nitrate, nitrite and methemoglobine-
mia research.
18. Padberg L. R. et al, 1939, The fatal cases of sodium nitrite
poisoning, J. Am. Med. Assoc. 113,1733-6.
19. Wilson L. G. 1976, Accidental sodium nitrite ingestion, Med.
J. Australia 1,505-7
2o.Bodansky O. 1951, Methemoglobinemia and methemo-
globin-producing compounds, Pharmacological Review 3,
144-156.
21. Schoental R. 1963, Induction of tumors of the stomach
in rats and mice by N-nitroso-N-alkylurethanes, Nature
199.190-202,
22. Alexandrov V. A. et al, 1971, The teratogenic action of ethilu-
rea and nitrite in rats, Experientia 27, 538-9
23. Sugimura T. et al, 1967, Tumor production in glandular sto-
mach of rat by N methyl- N nitro- N- nitrosoquanidine, Na-
ture216, 943-944-
24. Druckrey H. et al, 1968, Erzeugung von Magen- und Pan-
kreas-krebs beim meerschweinschen durch methyl nitroso-
harnstoff und urethan, Z. Krebs 72,167-182.
nemaju veliku mogunost izbora, naroito kod suhome-
snatih proizvoda. Prisiljeni su kupiti ono to se nudi u trgo-
vakoj mrei. No istovremeno teko moemo saznati kojoj
smo koliini takvih opasnih kemikalija izloeni, bilo mo-
mentalno u nekom obroku, bilo dnevno ili dugorono. U
iduem poglavlju nastojat u to pitanje opirnije obraditi.
Pregled literature navedene u poglavlju
HRANA I PREHRANA
1. Forenbacher S. i sur. 1972, 0 utjecaju oksitetraciklina u hrani
na neke fizioloke i patoloke promjene u organizmu svinje,
Praxis Veterinaria 20,1-2.
2. Ivandija L. 1978, Utjecaj virginijamicina na stupanj odre-
enih morfolokih i histokemijskih promjena u skeletnom
miiju i miokardu svinja s posebnim osvrtom na sistemne
miodistrofije, Disertacija.
3. Michaelsson G. et al, 1973, Urticaria induced by preservati-
ves and dyes additives in food and drugs, Brit. J. Dermatol.
88, 525 - 32.
4. Collins Williams C. 1985, Clinical spectrum of advers reacti-
ons to tartrazine, J. Asthma 22 (3), 139-43.
5. Elmadfa 1.1996. E-numern, GU Kompass, Munchen.
6. Michils A. 1991, Anaphylaxis with sodium benzoate, Lancet
337,1424-5
7. Weber R. W. 1993, Food additives and allergy, Ann. Allergy
70,183-91,
8. Asero R. 2002, Multiple intolerance to food aditive J, Allergy
Clin. Imunol. 110, 531-532.
9. Choi D. W. 1988, Glutamate neurotoxicity and disease of the
nervous sistem, Neuron. 1, 623-634.
10. Ali M. M. 2000, Locomotor and learning deficits in adult
rats exposed to monosodium L glutamate during early life,
Neurosci Lett. 21,57-60.
62 KAT ARI NA KNAPP: PRI RODA U Z V R A A UDA R C E
25. Low H. 1974, Nitroso Compounds, Arch. Environ. Health 29,
256-260.
26. Shank R. C. 1975, Toxicology of N-nitroso compounds, Toxi-
col. Appl. Pharmacol. 31 361-368.
27. Wynder E. L. et al, 1972, Etiological and preventive aspects of
human cancer, Prev. Med. 1, 300-334.
28. Weisburger J. H. et al, 1975, Dietary factors and the etiology
of gastric cancer, Cancer Res. 35, 3469-3474.
29.Maga J. 1978, Amine in food, CRC Crit. Rev. Food Sci. Nutr.
373-403.
3o.Mirvish S. 1995-, Role of N-nitroso compounds (NOC) and
N-nitrosamin in etiology of gastric, esophageal, nasopharyn-
geal and blader and contribution of cancer of known exposu-
res to NOC, Cancer Lett. 1995. 93,17-48.
31. Bunin G. et al, 1998, Maternal diet during pregnancy and risk
of brain tumors in children, Int. J. Cancer Suppl. 0(11) 23-25.
32. Mc Credie M. et al, 1994, Antenatal risk factors for malignant
brain tumors in New South Wales children, Int. J. Cancer 56,
6-10.
33- Murphy R. et al, 1998/ irends in cured meat consuption in
relation to childhood and brain cancer in the United States,
Food Control 8,13-24.
34-Sarasua M. et al, 1994, Cured and broiled meat consuption
in relation to childhood cancer, Cancer Causes Control 5,
141-148.
35- Peters J. et al, 1994, Processed meats and risk of childhood le-
ukemia (California USA), Cancer Causes Control 5,195-202.
TREI DI O
KONTROLA ZDRAVSTVENE
ISPRAVNOSTI NAMIRNICA
Osvrt na kontrolu namirnica s
obzirom na primjenu aditiva
U ranijim je poglavljima navedeno da je naim Pravilnikom
o prehrambenim aditivima dozvoljena upotreba 293 pre-
hrambena aditiva. Veliki dio ovim Pravilnikom dozvoljenih
aditiva su tvari koje se u praksi rijetko koriste. Nadalje, zna-
tan dio aditiva su tvari koje nisu tetne za zdravlje. Za takve
aditive sc navedenim Pravilnikom ne odreuje najvea do-
putena koliina, odnosno koncentracija u namirnici, nego
se navodi oznaka DPP tj. "Dobra proizvoaka praksa". To
znai da je Pravilnik dozvolio da proizvoa prehrambe-
nih proizvoda upotrijebi onoliko toga aditiva koliko sma-
tra potrebnim, i tu se kontrola koncentracije ne provjerava.
U grupi aditiva s oznakom DPP su i mnogi, domaicama
dobro poznati dodaci, jer se veina njih koristila u doma-
instvu i prije donoenja Pravilnika o aditivima. Spomeni-
mo samo neke od njih: na primjer - octena kiselina E 260,
limunska kiselina E 330, karamel E 150, ekstrakt paprike E
160 C i niz drugih.
No nas potroae, kao i veinu nama slinih graana,
mora zanimati koji se aditivi najee koriste u namirni-
cama i da li su neki od njih opasni za nae zdravlje. Po-
troae bi moralo zanimati i to je li za takve aditive u Pra-
vilniku propisana maksimalna dozvoljena koncentracija i
kakva je kontrola sadraja takvih aditiva u namirnicama
na tritu. Pregledom proizvoakih deklaracija na nizu
proizvoda koji se nude na naem tritu (napitci, mlijeni
proizvodi, mesni proizvodi, proizvodi od brana i drugi)
moe se uoiti da se kod nas, a takoer i na deklaracijama
uvoznih proizvoda, koristi svega oko tridesetak aditiva od
onih ukupno dozvoljenih 293. No i od tih tridesetak vei
dio njih nije opasan za zdravlje potroaa, barem prema
sadanjim saznanjima i nalazima istraivanja. Meutim
dio njih, a pogotovo oni koje smo spominjali u prethod-
nim poglavljima, i te kako su opasni za zdravlje. Neki od
njih mogu biti opasni ve i u kratkoronoj upotrebi, ako
se prekorai normalna koncentracija. No neki su opasni i
kroz dugoronu upotrebu, makar ih konzumirali u okviru
dozvoljenih koncentracija.
U vezi s ovim zadnjim navodom, vano je razmatranje
ukupnog dnevnog konzumiranja nekog aditiva iz raznih
vrsta namirnica, to se ve uvelo u zakonske odredbe nekih
zapadnih zemalja. Uveden je pojam ADI , koji smo ve spo-
menuli u poglavlju I I .-3. ADI zapravo oznaava graninu
koliinu odreenog aditiva koju dnevno smijemo unijeti
u organizam, a da jo ne osjeamo zdravstvene probleme.
Pojam i primjenu ADI vrijednosti detaljno u objasniti u
iduem poglavlju. Potroau svakako mora biti najzani-
mljivija kontrola namirnica s obzirom na sadraj nitro-
spojeva, jer oni su, s gledita potencijalne toksinosti, naj-
opasniji. Smatram da sam to u prolom poglavlju dovoljno
opirno obrazloila.
U naoj zemlji kontrola namirnica, ukljuujui i sadraj
aditiva, definirana je odredbama Zakona o hrani (Narodne
novine 49/2007), zatim Pravilnikom o provoenju monito-
K O N T R O L A Z D R A V S T V E N E I S P RAVNOS T I NA MI R NI C A 6 5
ringa hrane radi utvrivanja razina nutrijenata, kontami-
nata, aditiva, drugih sastojaka i tvari (Narodne novine br.
135/2004) i konano Pravilnikom o prehrambenim aditivi-
ma (Narodne novine br.173/2004).
Ovim se odredbama odreuje koliina dozvoljenih adi-
tiva u mg/ kg za pojedine namirnice kao i nain kontrole
putem inspekcijskih slubi, a takoer i sankcije za prekr-
itelje.
Slina se kontrola provodi i u veini zemalja Europe i
svijeta. Meutim, ovdje treba upozoriti na neke specifi-
nosti u sadanjim trinim odnosima u naoj zemlji i tradi-
cionalnim navikama, koje oteavaju uinkovitu kontrolu i
djelovanje inspekcijskih slubi.
MESNI PROIZVODI IZ MALI H POGONA
Na je narod navikao razmiljati da e najkvalitetnije meso
i mesne proizvode nai kod privatnih proizvoaa u malim
mesarskim pogonima, a manje povjerenja ima u proizvo-
de velikih mesnih industrija. To je vjerojatno nekad i bilo
tono, no danas je situacija neto drugaija. Pokuat u to
obrazloiti.
Kod nas je Pravilnikom o prehrambenim aditivima do-
zvoljena upotreba prehrambenih aditiva u proizvodnji ko-
basica i drugih mesnih proizvoda svim proizvoaima, pa
tako i malim mesarskim pogonima. To, naravno, ukljuuje
i najee upotrebljavane nitrate, nitrite i emulgatore. Na-
vedeni aditivi stoje im na raspolaganju u slobodnoj prodaji i
svaki ih mesarski obrtnik, pa i obini graanin, moe kupiti.
U velikim mesnim industrijama postoje interne kon-
trolne slube, pa i interni laboratoriji, koji kontroliraju ti-
jek proizvodnje, kao i gotove mesne proizvode, i u kojima
6 6 KAT ARI NA KNAP P : P RI RODA U/ . V RA A UDARCI :
su zaposleni kompetentni strunjaci. Njihov rad, odnosno
proizvode, nadzire nezavisna inspekcijska sluba. Takvu
kontrolu u malim mesarskim pogonima vrlo je teko pro-
vesti u praksi. Privatni obrtnik je moda upotrijebio kva-
litetniju mesnu sirovinu, ali je u praksi teko provoditi
svakodnevnu kontrolu, koliko je i kojih dodataka stavio u
proizvod.
Nau zdravstvenu slubu morala bi zabrinuti jo jedna
injenica. Naime, od davnina kod nas su se na selu pro-
izvodili domai mesni proizvodi proistekli iz poznatih
naih svinjokolja. Na taj nain proizvodile su se cijenjene
domae kobasice za koje je svako domainstvo imalo svoj
recept. Tako su se proizvodili, i postali pojam, danas na i-
roko poznati slavonski kulenovi i dalmatinski pruti, koji
bi u buduim trinim odnosima u Europi trebali biti nai
vrlo traeni izvozni proizvodi.
Naalost, reklame trgovake mree i reklame agencija
za prodaju prehrambenih aditiva prodrle su i do seoskih
svinjokolja. Danas su i ljudima na selu postali dostupni
prehrambeni aditivi. Mnogi ma je za vrijeme svinjokolja
lake kupiti vreicu prehrambenih aditiva ili gotovih smje-
sa umjesto ienja bijelog luka. No na taj je nain zdravlje
ljudi dovedeno u pitanje. Prilikom kupnje aditiva nigdje
nema upozorenja o potencijalnoj kancerogenosti nitrita
koji je glavni sastojak smjesa aditiva za mesne proizvode,
pa se o tome i ne razmilja.
Prema najnovijem saznanju, pregledom deklaracija na
proizvodima na tritu, ak i nai kandidati da postanu na-
cionalni izvozni proizvodi, slavonski kulen i dalmatinski
prut, takoer se proizvode uz dodavanje gotovih smjesa
aditiva sa sveprisutnim nitritom. Nove velike proizvoae
kulena i pruta trebalo bi podsjetiti na viestoljetnu tradi-
ciju izrade ovih proizvoda na selu: dodavanje domaeg bi-
jelog luka i crvene paprike (kod kulena) koji su sluili kao
konzervansi. Dodavanje domaeg bijelog luka naglaavam
s razlogom. Vjerujem da je svaki ovjek, koji se bavi prav-
ljenjem kobasica ili ee koristi bijeli luk u svakodnev-
noj prehrani, mogao primijetiti razliku u kvaliteti izmeu
uvoznog bijelog luka, koji je preplavio nae trite i doma-
eg. Poznato je naime, da je bijeli luk kao poljoprivredna
kultura vrlo otporan na mnoga kemijska oneienja tla i
raste ak u blizini kemijskih tvornica, gdje mnoge druge
povrtne kulture uope ne uspijevaju. Koliko se takvih ke-
mikalija moe nai u uvoznom bijelom luku, nije poznato,
jer se to prilikom uvoza ne ispituje, iako je poznato, da je u
tim dalekoistonim zemljama, odakle nam stie bijeli luk,
tlo najzagadenije. Nama ostaje injenica, koja se lako moe
uoiti u domainstvu i kod pravljenja kobasica, da uvozni
bijeli luk nema onu kvalitetu niti jainu i snagu arome koju
ima domai.
Kontrola koliine toksinih tvari
unesenih u organizam
U ovom u poglavlju iznijeti razmiljanja i navesti mogu-
nosti, ali i tekoe prilikom kontroliranja koliine opasnih
tvari koje prehranom unosimo u organizam. Opa inspek-
cijska kontrola proizvoda na tritu, koja utvruje da li se
proizvoai pridravaju zakonskih propisa o dozvoljenoj
koncentraciji aditiva u odreenom proizvodu, nije pred-
met naeg razmatranja.
U nastavku izlaganja pridravat u se pretpostavke da
proizvodi na tritu odgovaraju propisanim normativima.
U takvim uvjetima, ako pretpostavimo da na tritu ras-
polaemo namirnicama na iji sastav ne moemo utjecati,
i ako se eli provoditi neka vrsta kontrole konzumiranja
opasnih tvari, onda moramo uzeti u obzir pojedinca, po-
troaa.
Potroa mora sam paziti to kupuje i koje aditive i ko-
liko njih konzumira. Pri tome moram odmah napomenuti
da je ovakvu kontrolu, zbog problema koji e proizai iz
svega to u u nastavku iznijeti, u praksi veoma teko pro-
voditi. Nju bi potroa morao provoditi sam, pazei na vr-
stu namirnica koje koristi i na koliine koje unosi u organi-
zam. No isto tako moram napomenuti, da takvu kontrolu u
tijeku svakodnevnog ivota smatram vrlo kompliciranom,
pa i, naalost, gotovo nemoguom, no o tome kasnije.
Nezavisni prehrambeni strunjaci u Americi i u zapad-
nim zemljama, gdje se proizvodnja industrijski preraenih
namirnica najjae razvila, uvidjevi da su aditivi u namir-
nicama svugdje prisutni, poeli su razmiljati kako pomoi
graanima u samokontroli koliina aditiva unesenih u or-
ganizam.
ADI -VRIJEDNOST, NJEN IZRAUN I VELIINE
Raznim istraivanjima dolo se do podataka koje su gra-
nine, a jo neopasne koliine pojedinog aditiva koje o-
vjek moe dnevno unijeti u organizam. Istraivanja su se
provodila na pokusnim ivotinjama i bila su veoma opse-
na. Najprije su kod ivotinja, kojima je uz hranu dodavan
pojedini aditiv, utvrene letalne doze, zatim su one sma-
njene na 50%. Daljim smanjivanjem doza dolo se do koli-
ina kod kojih ivotinje u roku od 90 dana nisu pokazivale
nikakve znakove trovanja. Istraivai su tako dobivene be-
zopasne doze za primjenu na ljudima smanjili za faktor 10,
a onda jo za faktor 10, da bi imali dovoljnu zdravstvenu
sigurnost.
Ovako dobivene doze definirane su kao dnevna, jo
dozvoljena, koliina aditiva koju ovjek moe unositi u
organizam. Na taj nain je dobiven pojam ADI jedinice tj.
"Acceptable daily intake" koju smo ve na vie mjesta ranije
spomenuli. ADI je brojana vrijednost koja bi trebala vaiti
i za djecu i za odrasle, za mrave i debele, pa je stoga izra-
ena po kilogramu tjelesne teine.
U tabeli 2, u nastavku, iznijeto je nekoliko podataka o
ADI vrijednostima za pojedine aditive i, radi usporedbe,
njihova dozvoljena koncentracija u namirnicama.
Podaci o dozvoljenoj koncentraciji navedeni su na te-
melju naeg Pravilnika o prehrambenim aditivima, a ADI
vrijednosti i E-oznake na temelju podataka iz knjige Prof.
Dr. I. Elmadfa i sur; "E-Nummern" koju smo naveli u pre-
7 0 KA T A RI NA KNAP P : P RI RODA U Z V R A A UDA R C E
gledu literature pod brojem (5) u poglavlju o hrani. Gore
navedeni prikaz, kako se dolo do vrijednosti za ADI , pre-
uzet je takoer iz te knjige.
Vrijednost ADI za nitrat u pitkoj vodi nisam nigdje
nala, ali je logino da bude isti za sve izvore nitrata koje
dnevno koristimo, pa sam prenijela vrijednost navedenu za
mesne proizvode.
TABELA 2
Aditiv
E-
oznaka
Dozvoljena
koncentr.
ADI -
veliina
Natrijev nitrat u mesnim
proizvodima
E-251 250 mg/ kg 5 mg
Natrijev nitrit u mesnim
proizvodima
E-250 100 mg/ kg 0,1 mg
Natrijev benzoat u
napitcima
E-211 150 mg/ lit 5 mg
Kalijev benzoat u
napitcima
E-212 150 mg/ lit 5 mg
Natrijev nitrat u vodi za
pie (kontaminent)
50 mg/ lit 5 mg
PRIMJENA ADI -VRI J EDNOSTI U KONTROLI UNOSA
NITROSPOJEVA U ORGANIZAM.
Odmah u poetku primjene gornjih podataka, graanin,
koji eli provoditi kontrolu konzumiranih aditiva, nailazi
na probleme. Morao bi znati gdje se pojedini aditiv nala-
zi, morao bi vagati koliko je neke namirnice pojeo u poje-
dinom obroku, znati koncentraciju aditiva u namirnici i,
konano, vjerovati napisanoj koncentraciji. I tako za svaki
opasniji aditiv. Mislim da se odmah uoava koliko je to te-
K O N T R O L A Z D R A V S T V E N E I S P RAVNOS T I NA MI R NI C A 71
ko provedivo, no prikazat u to i jednom malom rauni-
com na primjeru natrijevog nitrita.
ADI vrijednost za nitrit prema europskim propisima i
kako je navedeno u tabeli 2 iznosi 0,1 mg na kg tjelesne
teine. ovjek od 70 kg smio bi dakle dnevno konzumirati
70 puta 0,1, to jest 7 mg nitrita. Dozvoljena koncentracija
nitrita prema naem Pravilniku iznosi 100 mg na kg nekog
suhomesnatog proizvoda, a to prema propisanim vrijed-
nostima za ADI znai da potroa smije dnevno konzumi-
rati ukupno samo 7 dkg takvih suhomesnatih proizvoda,
a da o drugim namirnicama, koje moda takoer sadre
navedeni aditiv, i ne razmiljamo.
To su oito nerealni odnosi, jer ovjek koji konzumira
razne suhomesnate proizvode nee paziti na ukupnu koli-
inu od 7 dkg dnevno. A ovdje bi se trebalo podsjetiti jo i
na pretvorbu nitrata u nitrite u probavnom traktu o kojoj
smo govorili u poglavlju o hrani, ako smo uz suhomesnate
proizvode jeli salatu ili neki drugi takav prilog koji sadri
velike koliine nitrata. Takva pretvorba kroz probavni trakt
poveava dnevnu apsorbiranu koliinu nitrita.
Zanimljiva je i raunica s benzoatima koji se dodaju
kao konzervansi u bezalkoholne napitke. ADI vrijednost
za benzoate je 5 mg, to znai da bi mladi ovjek od 40
kg smio dnevno konzumirati maksimalno 40 puta 5 tj. 200
mg benzoata. Dozvoljeno dodavanje prema normativima u
svijetu i kod nas iznosi 150 mg na litru napitka. To nadalje
znai da takav mladi ovjek smije ukupno dnevno popi-
ti tek neto vie od jedne litre raznih napitaka koji sadre
benzoat.
A da li je i to ba tako? itajui deklaracije na piima, na
nekima se moe nai da su dodani i natrijev benzoat i kali-
jev benzoat. Na deklaracijama ne pie, ali svaki vjerojatno
ima pravo sudjelovati sa svojih dozvoljenih 150 mg na litru,
to onda znai da je moda dodana dvostruka koliina go-
tovo istovrsnog konzervansa. To nuno smanjuje dozvolje-
nu koliinu napitka na pola.
U zapadnim zemljama su ve uoili da neke vrijednosti
za ADI ne odgovaraju, tj. da su preniske, da koliinski ne
dozvoljavaju normalnu konzumaciju suhomesnatih proi-
zvoda, i ve se razmatraju korekcije. To se posebno odnosi
na natrijev nitrit. Treba takoer napomenuti da sadanje
ADI vrijednosti ne idu na ruku ni prehrambenoj industriji,
jer ne dozvoljavaju dovoljno visoku potronju namirnica s
takvim aditivima, pa i ona propagira promjenu normativa.
Normativi su, gledajui kroz praksu, pa i prema gore izve-
denim raunicama zaista preniski, ali obzirom na sve to
sam ranije navela o opasnostima koje oni mogu izazvati,
njihova korekcija zahtijeva temeljita i ozbiljna prehrambe-
no-zdravstvena ispitivanja.
TTC-VRI J EDNOST, UKUPAN UNOS TOKSINIH
TVARI U ORGANIZAM.
Strunjaci za prehranu u svijetu su u svojim razmiljanjima
otili i korak dalje. Uoilo se da nije dovoljno promatrati
samo pojedini aditiv i njegovo toksino djelovanje, nego da
treba kompleksno promatrati djelovanje ne samo svih adi-
tiva, nego i drugih toksinih kemikalija koje se pojavljuju u
hrani i svemu ostalom to ovjek konzumira. Zbog toga je
amerika vladina agencija za hranu FDA u dogovoru s FAO
uvela novi pojam "Threshold of toxicological concern" od-
nosno kao kratica TTC. Znaenje TTC-a se moe opisno
prevesti kao granina vrijednost ukupne koliine raznih
otrovnih supstanci koje smijemo dnevno konzumirati. O
tome se detaljnije moe proitati u sljedeem lanku (R.
Kroes, Gunhild Kozianowski, "Threshold of toxico-logical
concern-TTC- in food safety assessment" 2002, Toxicolo-
gy Letters 127,43-46).
Definicija TTC-a je slina ADI -u, ali trai obuhvaa-
nje konzumiranja svih tetnih aditiva i ostalih zagaivaa
i otrova kojima smo izloeni. Pokuat u to prikazati na
primjeru, koji odraava nau prehrambeno-ivotnu situa-
ciju. Neka kemikalija moe biti u jednom sluaju aditiv, a
u drugom se nalazi kao normalni sastojak neke namirnice.
Taj primjer sam obradila u poglavlju II.3. za natrijev nitrat,
a on je i najvaniji takav sluaj, pa u preko njega nastaviti
razmatrati te odnose. Usporeujui tabele 1 i 2 vidimo da
je sadraj natrijevog nitrata u povru zauujue visok u
odnosu na koncentraciju koja mu je dozvoljena kao pre-
hrambenom aditivu u namirnicama.
Sada moemo nitrat promatrati na dva naina. Prvo raz-
motrimo izravnu apsorpciju nitrata iz namirnica. Uzmimo
podatke iz tabele 1, zbrojimo tamo navedene koncentracije
nitrata na primjer za pinat i salatu, jer su to po sadraju ni-
trata sline namirnice i dobivamo priblinu prosjenu vrijed-
nost sadraja nitrata od 1500-2000 mg na kilogram povra.
ADI-vrijednost za natrijev nitrat prema tabeli 2 iznosi 5 mg,
to znai da bi ovjek od 70 kg smio ukupno na dan konzu-
mirati 70 puta 5 mg , to iznosi 350 mg natrijevog nitrata,
odnosno oko 20 dkg navedenog povra. Meutim, ta osoba
bi istovremeno morala voditi rauna i o koliini unesenih
nitrata iz drugih izvora osim povra, na primjer iz vode, koju
dnevno popije, ili sireva koje konzumira.
biljno i detaljno obradili, u praktinom ivotu beskorisne,
kako sam na poetku i iznijela.
Pojedinac, obuzet ostalim ivotnim problemima, jed-
nostavno nije u mogunosti provoditi navedene izraune
i kontrole, niti se obraniti od konzumacije cijelog spektra
raznih otrova prisutnih u namirnicama i piima.
Potroau, koji je svjestan svih navedenih opasnosti,
preostaje samo da pazi to i kod koga kupuje. Ako je mo-
gue, neka kupuje domae proizvode kod malih i njemu
poznatih proizvoaa, posebice kod onih koji provode
ekoloku proizvodnju.
Sva razmatranja koja sam iznijela, razrauju i prehram-
beni strunjaci u zapadnim zemljama. Oni pokuavaju nai
izlaz iz situacije, iz koje se zapravo ne vidi izlaz. Suoava-
ju se s problemom neizbjene svakodnevne konzumacije
otrova sjedne strane, i svoje profesionalne elje kako zati-
titi potroaa s druge strane.
Meutim, o zdravstvenim problemima s kojima se moe
susresti potroa koji je prisiljen troiti industrijski proi-
zvedene namirnice, pa je time izloen stalnoj i neizbjenoj
potronji raznih aditiva i otrova, opirnije u raspravljati u
iduem poglavlju.
Drugi smjer promatranja opasnosti od sadraja nitra-
ta u namirnicama je kad nitrat promatramo kroz njegovu
pretvorbu u nitrit, i nakon toga ga dalje slijedimo kao kon-
zumaciju nitrita. U poglavlju II-3 opisala sam kako se ni-
trat u probavnom traktu reducira u mnogo opasniji nitrit.
Strunjaci su u nizu radova ispitivali koliki se postotak ni-
trata u prolazu kroz probavni trakt dospije pretvoriti u ni-
trit. Normalno da su dobili veoma razliite rezultate, jer ta
pretvorba ovisi o nizu individualnih i fiziolokih faktora, ali
su se sloili da se taj postotak kree izmeu 5 i 20 %. I sada
bi potroa u okviru kompleksne prehrane morao raunati
koliko je nitrata pojeo u povru, koliko se pretvorilo u nitrit
(uzevi 13% kao srednju vrijednost izmeu onih 5 i 20 %) i
koliko je nitrita bilo u konanoj ukupnoj konzumaciji. Pri
tome naravno treba uraunati i izravno konzumirani nitrit,
na primjer onaj iz suhomesnatih proizvoda.
Ovdje sam prikazala s kojim se problemima moramo
suoiti ako elimo pratiti dnevnu konzumaciju jednog adi-
tiva, a kao tipian primjer uzela sam nitrat. Meutim, pri-
mjenjujui TTC, prema definiciji koju sam ranije navela,
potroa bi morao sabrati dnevnu konzumaciju ne samo
svih aditiva koji djeluju na zdravlje, ve i drugih toksinih
supstanci koje na bilo koji nain konzumira.
Kod nas graanin teko moe doi do podataka koliko
stvarno ima nitrata u vodi za pie, a nigdje nema dostupnih
podataka niti o drugim otrovima o kojima smo govorili u
ranijim poglavljima. to je sa sadrajem atrazina, i raznih
drugih herbicida? Sto je s otrovima na krumpiru, te u vou
i povru? O svemu tome obian graanin nema podataka i
nije ih u stanju ukljuiti ni u kakva konkretna razmatranja.
Zbog toga smatram da su ove rasprave, makar smo ih oz-
ETVRTI DI O
NAE ZDRAVLJE
U prolim poglavljima opirno sam opisala probleme mo-
derne prehrane i sve opasnosti koje nam donosi neizbjeno
koritenje industrijski proizvedenih namirnica, kao i svih za-
gaenja koje moderan ivot i proizvodnja donosi sa sobom.
U ovom poglavlju elim iznijeti i razraditi razmiljanja
i saznanja o posljedicama naruavanja odnosa u ljudskom
organizmu nastalom zbog zahtjeva i naina modernog
ivota uzrokovanog razvojem i reklamiranjem proizvoda
prehrambene i farmaceutske industrije, kao i primjene ne-
kih metoda moderne medicine.
Iznijet u takoer i neke drugaije poglede na zdrav-
stvene probleme dananjeg ovjeka, drugaije od gledita
s kojeg dananja slubena medicina promatra zdravstvenu
problematiku. Moje ivotno i laboratorijsko iskustvo, koje
sam stelda kao prehrambeni mikrobiolog, nuno mi name-
e gledite da su mnoge dananje bolesti ili, bolje reeno,
poremeaji zdravlja, uzrokovani poremeajima ravnotee
u organizmu.
U ovom poglavlju u preteno govoriti o poremeenoj
bakteriolokoj ravnotei. Takvi poremeaji se najee po-
javljuju u probavnom traktu, te u mokranim i spolnim orga-
nima, posebice kod ena. Govoriti u i o poremeenoj hor-
monalnoj ili vitaminskoj ravnotei u organizmu. Svaki takav
poremeaj manifestira se kao bolest, a moda je uzrokovan
samo, prividno bezazlenim, prekomjernim uzimanjem ne-
kog preparata, ili nedostatkom nekog sastojka u organizmu.
U nastavku ovog poglavlja, osim ve obraene teme o
aditivima i konzervansima, koju u kao rezime ponoviti, u
kratkim potpoglavljima obradit u i probleme koji se po-
javljuju zbog pretjerane upotrebe hormona, umjetnih vita-
mina i antibiotika.
Prvenstveno u iznijeti probleme i popratne pojave koje
se javljaju zbog poremeene mikroflore u organizmu. Izni-
jet u i neka razmiljanja o uzrocima enormnog porasta vi-
rusnih bolesti u zadnjim desetljeima, kako obinih viroza
tako i nekih veoma opasnih, poput AI DS-a, ptije gripe ili
virusom uzrokovanih zloudnih tumora.
NA E ZDRAVLJE 79
Rizici od upotrebe antibiotika
i konzervama
O upotrebi aditiva i konzervansa i njihovoj prisutnosti u
namirnicama ve sam mnogo govorila u ranijim poglav-
ljima. Danas su i antibiotici svugdje prisutni, jer se moraju
koristiti u terapiji mnogih bolesti te ih kao neizbjean lijek
ne moemo izbjei. Konzervansi i antibiotici mogu se ovdje
razmatrati zajedno, s obzirom na njihovo slino djelovanje
u organizmu. Kod toga, se naravno, elim osvrnuti na ne-
gativne posljedice koje oni izazivaju, jer pozitivna djelova-
nja su opepoznata i zbog njih ih u stvari i koristimo.
Osvrnimo se najprije na antibiotike. Najznaajnija i
izravna posljedica njihove upotrebe je svakako poremeaj
mikrobioloke ravnotee u probavnom traktu. Ovdje go-
vorimo samo o antibioticima koji se uzimaju oralno. Oni
djeluju, naravno, na bolesti za koje su namijenjeni, meu-
tim, oni prolazom kroz probavni trakt, ubijaju i velik dio
bakterija koje se tamo nalaze, pa dakako i one korisne.
Djelovanje antibiotika u probavnom traktu je jako izrae-
no, meutim, nakon zavretka kure primanja antibiotika,
organizam se moe relativno brzo nanovo oporaviti i po-
novno uspostaviti mikrobioloku ravnoteu, naroito uz
upotrebu mlijeno-kiselih proizvoda poput jogurta ili aci-
dofilnog mlijeka.
Sasvim drugaija opasnost naruavanja prirodne bakte-
rioloke ravnotee prijeti od konzervansa, koje unosimo u
organizam putem hrane i napitaka. Za razliku od antibi-
otika, ovdje smo suoeni s posljedicama trajnog, svakod-
nevnog izlaganja konzervansima, poput nitrata u povru
8 o KAT ARI NA KNARR: P RI RODA U Z V R A A UDA R C E NA E ZDRAVLJE 81
broju objavljenih radova, vana tema medicinskih izvjea.
Namee se zakljuak da je njena pojava i irenje povezana s
modernom prehranom i svakodnevnim koritenjem kon-
zervansa.
Navest u jo jedan primjer opasnog naruavanja pri-
rodne ravnotee meu bakterijama. Mikrobiolozima je
poznato, da u zdravom crijevnom sadraju prebivaju bak-
terije pod imenom Oxalobacter formigens. Ove bakterije
svojim prisustvom igraju vanu ulogu u razgradnji oksalata
u crijevnom sadraju, a time i u spreavanju stvaranja bu-
brenih kamenaca. O meusobnoj povezanosti tih bakte-
rija i pojavljivanja, odnosno, nepojavljivanja bubrenih ka-
menaca izvijestili su mnogi lijenici univerzitetskih klinika
Amerike i Europe. Meu prvima je bio Ammon B. Peck Ph
Dr sa University of Florida, College of Medicine, jo deve-
desetih godina prolog stoljea. Oni su ustanovili da kod
bolesnika s bubrenim kamencima i bolesnika s cistinom
fibrozom u crijevnom sadraju nedostaju crijevne bakte-
rije Oxalobacter formigens. O povezanosti nedostatka pri-
sutnosti ovih bakterija i stvaranja bubrenih kamenaca jo
uvijek se obavljaju mnoga istraivanja, no da je to ozbiljan
problem pokazuju i statistiki podaci. Danas od bubrenih
kamenaca pati 5 - 10 % stanovnika svijeta.
POREMEAJ MIKROBIOLOKE RAVNOTEE
U UROGENITALNOM TRAKTU ENA I ZNAAJ
PRISUSTVA LAKTOBACILA
Jo jedan vaan primjer poremeene bakterioloke rav-
notee, naroito nakon dugotrajne upotrebe antibiotika i
drugih agensa, imamo kod rodnice ena. U zdravoj rodnici
ena naseljeni su laktobacili, koji se smatraju korisnim bak-
i nitrita u mesnim proizvodima, te benzoata i sorbata u
napitcima. Konzervansi se u probavnom traktu svojim dje-
lovanjem ponaaju kao i antibiotici, iako nemaju njihovu
snagu udarnog djelovanja. Ipak, naalost, trajnom svakod-
nevnom prehranom konzervansima stvaramo uvjete za
ozbiljne poremeaje u naem tijelu.
POREMEAJI MIKROBIOLOKE RAVNOTEE U
PROBAVNOM TRAKTU, UZROCI I POSLJEDICE
Iznijeti u nekoliko primjera vrlo ozbiljnih posljedica pore-
meene mikrobioloke ravnotee u organizmu. Navedeni
primjeri mi se ine najpristupaniji shvaanju svakog gra-
anina, iako ima jo niz drugih moguih posljedica koje
ovdje neemo obraivati.
U naem tijelu, naroito u probavnom traktu nastanjeno
je milijarde bakterija, koje igraju bitnu ulogu u probavi hra-
ne. Samo se po sebi razumije, da u procesu probave sudje-
luju sasvim odreene bakterijske vrste i nije svejedno koje
su to bakterije. No svakodnevnom upotrebom namirnica
i napitaka, koji sadre vrlo uinkovite konzervanse, stal-
no potiskujemo korisne i druge manje otporne bakterije u
naem probavnom traktu. Naalost, na njihovo mjesto na-
seljavaju se otpornije bakterije koje nisu uvijek bezazlene.
Jedna od takvih je danas dosta poznata, Helicobacter jejuni.
Ova bakterija, koja svojim prisustvom upozorava na mo-
gunost loe prognoze za zdravlje, unijela je strah i trepet
meu ljude.
Ako ovjek malo lista po izvjeima ozbiljne medicinske
literature, moe uoiti, da se problem prisustva bakterije
Helicobacter u. elucu ovjeka prije 1980. godine uope nije
spominjao (vidi Index Medicus), a danas je, sudei prema
8 2 KAT ARI NA KNAP P : P RI RODA U Z V R A A UDARCI :
terijama, jer svojim prisustvom sprjeavaju razvoj drugih
bakterija, pa time tite rodnicu od raznih infekcija. Naa-
lost, pokazuje se da su laktobacili vrlo osjetljivi na antibi-
otike i druge terapeutske tretmane, pa i na svakodnevnu
izloenost konzervansima. Njihovim nestankom iz rod-
nice dolazi do vrlo ozbiljnih zdravstvenih problema kod
ena. U vezi s tim poznate su gljivine infekcije, ali i in-
fekcije uzrokovane Chlamidiom. To je vrsta bakterija, koja
danas sve ee naseljava rodnicu ena nakon potiskivanja
laktobacila. Za klamidiju se smatra da moe izazvati steri-
litet kod ena, a kod trudnica prema mnogim izvjeima
izaziva pobaaje.
U okviru ovih razmatranja ne moe se dovoljno istaknu-
ti vanost prisustva i djelovanja danas ve dobro poznatih
laktobacila, specijalno vrste Lactobacillus acidophilus, koji
se nastanjuju ne samo u rodnici ena ve i na sluznici mo-
kranih puteva, to jest mokranog mjehura i mokraovo-
da. O nalazu laktobacila na sluznici mokranih puteva u
literaturi gotovo da i nema podataka, iako je njihovo prisu-
stvo neophodno za odravanje ravnotee bakterijske flore i
spreavanje infekcija mokranih puteva.
Ako izvrimo mikroskopski pregled sedimenta mokra-
e ena, moemo uoiti da u mokrai ima mnogo stanica
ploastog epitela, koje se normalno otkidaju sa sluznica
mokranih puteva. Zanimljivo je da se na tim ploastim
stanicama kod zdravih ena, pod mikroskopom mogu
uoiti, kao snoplje jedan do drugoga poslagani, laktobaci-
li. Oni izgledaju kao uvari zdravlja rodnice i mokranih
puteva ena, i ovdje oito imaju ulogu barijere i zatite od
drugih infekcija mokranih puteva i rodnice. Medu te in-
fekcije svakako moemo ubrojiti tvrdokornuEshericiu coli,
NA E ZDRAVLJE 83
zatim Proteus i druge. Ove infekcije kao to je poznato, u
pravilu se javljaju nakon dugotrajne antibiotske terapije,
kada su vrlo osjetljivi laktobacili eliminirani s tih mjesta.
Mikrobiolozima je antagonizam izmeu raznih vrsta bak-
terija dobro poznat i on je eksperimentalno dokumentiran.
Priroda se i ovdje pobrinula za mikrobioloku ravnoteu,
tako da je kod zdravih ena naselila laktobacile koji, svojim
prisustvom, sprjeavaju naseljavanje drugih bakterija.
U novije vrijeme mikrobiolozi izvjeuju i o djelovanju
laktobacila na viruse, kao na primjer na papiloma virus, koji
izaziva rak grlia maternice. Prema izvjetaju Seymoura i
suradnika iz Medicinskog fakulteta u Washingtonu (1), oni
su uspjeli pomou velikih doza Lactobacilus acidophilusa
inaktivirati ak i virus AI DS-a.
ZNAAJ MIKROBIOLOKE RAVNOTEE U PRIRODI
Ulogu bakterija u odravanju ravnotee u prirodi, a time i
ouvanju zdravlja uoili su strunjaci u SAD nakon neko-
liko epidemija virusne bolesti poliomielitisa koje su harale
Amerikom u prvoj polovici prolog stoljea, a najjaa epi-
demija bila je 1916. god. Za vrijeme tih epidemija 27.000
osoba je ostalo paralizirano, a preko 6000 je smrtno stra-
dalo. Statistikom obradom epidemiolokih podataka ame-
riki su epidemiolozi doli do zanimljivih podataka. Naime
u toj epidemiji oboljelo je samo 15% djece koja su potjecala
iz siromanih obitelji, a 85% oboljelih bilo je iz bogatih obi-
telji s viim ivotnim standardom. To se protumailo tako
da su djeca iz siromanijih obitelji ivjela u manje higijen-
skim uvjetima, bila vie u dodiru s raznim bakterijama i
stekla bolji prirodni imunitet. Ovaj podatak je veoma zna-
ajan i posredno mnogo govori o odnosu bakterija prema
virusima. Bakterije oito antagonizmom sprjeavaju ra-
zvoj virusa. U dananje vrijeme, kad je ivotni standard u
svijetu pa i kod nas dosegao prilino visok nivo, kao i zbog
este primjene antibiotika, ivimo u bitno manjem dodi-
ru s bakterijama iz prirode. Jedna od negativnih posljedica
toga, danas je nadiranje niza raznih vir usnih infekcija, koje
popularno zovemo virozama.
No vratimo se poetnim temama iz ovog poglavlja i
iznesenim problemima naruene mikroflore u probavnom
i urogenitalnom traktu. Moramo biti svjesni da se antibi-
oticima moramo lijeiti, a da aditive ne moemo izbjei.
Kroz to elim naglasiti vanost koritenja mlijeno-kiselih
napitaka za popravljanje naruenih odnosa i mogue spr-
jeavanje razvoja neke od gore navedenih bolesti. Lijenici
danas s pravom preporuuju da se uz, ili nakon, upotrebe
antibiotika obavezno konzumiraju mlijeno-kiseli proi-
zvodi, poput raznih vrsta jogurta, jer u tim napitcima ima
mnotvo razliitih mlijeno-kiselih bakterija. Ja bih ovdje
dodala, s obzirom na stalno i svakodnevno konzumiranje
konzervansa, da takve napitke treba koristiti stalno.
NA E ZDRAVLJE 85
Rizici od upotrebe hormona
U ovom poglavlju osvrnut u se samo na znaaj i terapij-
sku primjenu enskog spolnog hormona estrogena ili to-
nijim kemijskim nazivom dietilstilbestrola (DES-a), i na
zdravstvene posljedice njegove upotrebe. Sigurno je da je
hormon dietilstilbestrol, u daljem tekstu emo ga navoditi
samo kao DES, najee upotrebljavani hormon, a moe
se slobodno rei i najee upotrebljavani farmaceutski
pripravak, kojeg koriste ene. Ostali hormoni se veoma ri-
jetko koriste kao terapijska sredstva, pa smatram da ih ne
treba posebno razmatrati.
Hormon DES najee se upotrebljava kao kontracep-
cijsko sredstvo poznato pod popularnim nazivom antibaby
pilule, a zatim se propisuje i kao lijek, koji ublaava tegobe
enama u menopauzi i kao pomo enama u rizinoj trud-
noi.
iroka primjena ovog hormona zapoela je nakon to
je on kemijski sintetiziran i to 1938 god., a u primjeni je od
pedesetih godina prolog stoljea, kada je zapoelo njego-
vo koritenje.
Naravno da su prije primjene hormona obavljana i vrlo
opsena istraivanja sa svrhom da se dobiju podaci o uvje-
tima primjene i o popratnim pojavama koje ona eventual-
no izaziva. Kod eksperimenata na pokusnim ivotinjama,
pored pozitivnih svojstava zapaene su i druge popratne
pojave, kao to su prekomjerni nagli porast tjelesne teine,
porast krvnog tlaka i promjene na titnjai.
Porast tjelesne teine, uoen na pokusnim ivotinjama,
dao je ideju da bi se ti hormoni mogli iskoristiti u uzgoju
stoke. Prva ispitivanja su pokazala da se tretiranjem stoke
ovim hormonom znatno ubrzava rast nemasnog miinog
tkiva, a time poveava i prirast mesa. Raunalo se, kako
takav hormonski dodatak moe znatno poveati proizvod-
nju mesa, i smanjiti trokove uzgoja stoke, a time naravno,
i poveati zarade proizvoaa.
I tako se prilo masovnoj upotrebi toga hormona u pre-
hrani stoke, dodavanjem u stonu hranu. To se dogaalo
u toku ezdesetih i sedamdesetih godina prolog stoljea.
Meutim, ubrzo su se pojavile i prve sumnje i prvi nala-
zi o tetnom djelovanju hormona zaostalog u mesu tako
hranjenih ivotinja. Zbog toga je ve 1972. vladina agen-
cija FDA u SAD-u zabranila upotrebu hormona u stonoj
hrani. Ubrzo nakon toga zabranjena je njegova upotreba u
svim europskim zemljama, pa i u naoj zemlji. Ali, danas se
ponovno javljaju pritisci udruenja velikih uzgajivaa stoke i
poljoprivrednih lobija na komitet eksperata FAO-WHO da
se ukine zabrana upotrebe hormona za stonu hranu (2).
MOGUE POSLJEDICE UPOTREBE HORMONA
KOD ENA
No vratimo se upotrebi hormona kod ena. Primjena DES-
a danas je u obliku kontracepcijskih pilula rairena po cije-
lom svijetu. Mnogo se koristi i u svrhu prevencije sponta-
nih pobaaja, kao i pomo enama od tegoba u menopauzi.
U vezi s ovim zdravstvenim problemima tretirano je s hor-
monom DES do danas vie milijuna ena u SAD i Europi.
Ali, sve se ee govori i o posljedicama koje ovaj hormon
izaziva kod tretiranih ena. Meu najopasnijim posljedica-
ma najee se spominje rak dojke. Od mnogih autora koji
obraduju ovu tematiku, navesti u rad Magnussona i sur.
(3) iz 1999. god.. Prema izvjeima vie autora, opasnost od
NA E ZDRAVLJE 87
pojava raka dojke se poveava s duljinom trajanja uzimanja
hormona. Poto su trudnice relativno krae vrijeme izloe-
ne tretiranju hormonima, a isto bi se moglo rei i za ene
u menopauzi, pretpostavlja se da je najrizinija ona grupa
mladih ena, koja upotrebljava kontracepcijske pilule. To
su istovremeno ene koje najdue koriste hormone. Usput,
moe se spomenuti da epidemioloki izvjetaji u Hrvatskoj
govore da rak dojke danas prijeti svakoj jedanaestoj eni.
Zanimljive su rasprave koje se medu istraivaima vode
o raku grlia maternice i njegovoj povezanosti s upotrebom
hormona. Ovu vrstu raka u stvari uzrokuje virus za kojeg
je utvreno da se prenosi spolnim putem. O povezanosti
hormonske kontracepcije i uestalih pojava raka grlia ma-
ternice opirno je u svojoj studiji izvijestila Jennifer Smith
sa suradnicima (4).
No prema miljenju Epsteina (5), ovdje se zapravo ne
radi samo o upotrebi hormona ve i o poveanom izlaga-
nju virusnoj infekciji. Slino zakljuuje i J. Gregson (6). On
navodi da oko 80% ena koje upotrebljavaju hormonalne
kontraceptive ne primjenjuje dodatnu zatitu, smatrajui
da su hormoni dovoljna zatita od neeljene trudnoe. Pri
tome one ne razmiljaju da se treba zatititi i od infekcije
virusom koji se prenosi spolnim kontaktom. Time se po-
kazalo da je hormonalna kontracepcija posredni uzrok u
potpomaganju virusne zaraze grlia maternice. Uestalost
raka grlia maternice u svijetu i u naoj zemlji stalno raste.
Pitanje je koliko su tome posredno pridonijeli hormoni.
Prema gore navedenim istraivanjima uzrok irenja zara-
ze virusom, koji izaziva rak grlia maternice, je slobodno
spolno ponaanje ena, nakon upotrebe hormonskih kon-
traceptiva, a bez mehanike zatite protiv zaraze.
NA E ZDRAVLJE 89
Rizici od prekomjerne
upotrebe vitamina
Vitamini su organski spojevi, koji sudjeluju u mnogobroj-
nim procesima u naem organizmu. Oni ne daju energet-
ski doprinos organizmu, ali su neophodni katalizatori u
cjelokupnom ivotnom procesu. Njihov nedostatak ubrzo
dovodi do usporavanja ivotnih procesa, a kod ekstremnog
pomanjkanja i do pojava bolesti.
I u primjeru vitamina se vidi kako je priroda organizi-
rana. Prirodni vitamini se nalaze u mnogim biljkama, na-
roito u vou i povru, pa zatim u mesu, mlijeku, i drugim
namirnicama koje su prirodna hrana ovjeku ali i drugim
ivim biima. Iz toga slijedi, a to je i tono, da bi putem
zdrave i raznolike hrane, s obiljem voa i povra ovjek u
pravilu trebao namiriti dnevne i trajne potrebe svih vrsta
vitamina. Priroda se pobrinula da ivi organizmi u svojoj
prehrani dobivaju sve to im je potrebno za ivot.
No kod nepravilne ishrane kao i kod mnogih bolesnih
stanja, gdje je moda nedovoljna resorpcija vitamina u or-
ganizmu ili je zbog nekog bolesnog procesa poveana po-
treba za vitaminima, moe se pojaviti nedostatak vitami-
na. Poznato je, da nedostajanje vitamina u organizmu, to
zovemo avitaminozama, dovodi do ozbiljnih poremeaja,
pa i do bolesnih stanja. U povijesti je zabiljeeno dosta pri-
mjera bolesti uzrokovanih avitaminozama. Karakteristian
primjer je pojava skorbuta kod pomoraca u srednjem vije-
ku, kad na dugim putovanjima nisu imali dovoljno svjee
hrane. Zabiljeena je zatim i beri-beri bolest u ekstremno
siromanim zemljama. U takvim sluajevima svakako je
potrebno nadoknaditi nedostatak, u prvom redu, ako je
I konano jo jedna, moda manje opasna, posljedica
koritenja DES-a je pojava debljine tj. porasta tjelesne te-
ine, koju smo ve opisali kod hranjenja stoke hormonima.
injenica je da danas velik broj mladih ljudi ima preko-
mjernu teinu. Dio razloga treba svakako traiti u moder-
noj prekalorinoj prehrani, ali je injenica da i hormoni u
tome pridonose svoj dio. O posljedicama debljine na zdrav-
lje, o sranim bolestima, o bolestima krvoilnog sustava, o
eernoj bolesti i drugom, neemo ovdje raspravljati, to su
poznate posljedice.
Na kraju, kao rezime, trebalo bi se ponovno podsjetiti
na sve opasnosti koje prijete od iroke upotrebe hormona.
Jo se uvijek raspravlja koliko je primjena hormona prido-
nijela porastu broja oboljelih ena od raka dojke. Uesta-
lost raka grlia maternice u svijetu i u naoj zemlji stalno
raste. Pitanje je koliko su tome pridonijeli hormoni, a ko-
liko nedostatak spolnog obrazovanja kod mladih ljudi. Ja,
naalost, ne raspolaem statistikim podacima o utjecaju
prevelikog izlaganja hormoni ma u zadnjim desetljeima i
svim popratnim pojavama koje su u porastu, ali poplava
debljine u svijetu je ope poznata. Slino je i s bolestima
krvoilnog sustava i titnjae te gore spomenutim vrstama
raka. Podsjetimo se, da su ove neeljene pojave nakon upo-
trebe hormona, znanstvenici uoili kod pokusnih ivotinja
jo prije vie od 50 godina, no na njih se izgleda sasvim
zaboravilo.
9 0 KAT ARI NA KNAPP: P RI RODA U Z V R A A UDA R C E
mogue, koritenjem izabranih namirnica, a zatim, ako
treba, i sintetskim vitaminima. No takva dopuna eventu-
alnog nedostatka vitamina, trebala bi biti strogo pod nad-
zorom lijenika, jer je poznato da prevelika doza nekih vi-
tamina moe izazvati isto tako ozbiljne poremeaje kao i
nedostatak istih.
Meutim, u dananje vrijeme dolo se do sasvim druge
situacije. Radi se zapravo o novom trendu iroke primje-
ne vitaminskih preparata, koja se pod parolom potrebe za
zdravijom prehranom, posljednjih 20-ak godina naglo iri.
Mi mo lijenikih preporuka, a na temelju nasilnih rekla-
ma putem televizije, dnevne tampe i raznih broura, pro-
daja i potronja vitaminskih preparata naglo se poveava
u cijelom svijetu. Prema statistikim podacima potronja
vitamina u SAD u posljednjih 25 godina porasla je desete-
rostruko. Meutim, ovu prekomjernu potronju vitamina
nigdje ne prati upozorenje o opasnostima prekomjernog
uzimanja vitamina. Nema, dodue, jo ni zakonskih pro-
pisa o tome.
U ovom poglavlju elim govoriti upravo o prekomjernoj
izloenosti vitaminima i o posljedicama koje hipervitami-
noze mogu izazvati. O tome se ve dosta dugo obavljaju
istraivanja i ima mnogo upozoravajuih izvjea.
OPASNOSTI OD HIPERVITAMINOZA
Na poetku, prije izlaganja o hipervitaminozama, treba
istaknuti, da se prirodnim vitaminima, ako jedemo i mno-
go voa i povra, ne moemo predozirati. Priroda se pobri-
nula da nas svojim mehanizmima titi od hipervitaminoza,
naravno samo dok su u pitanju prirodni vitamini. Svakom
je ovjeku jasno, da se ne moe predozirati, na primjer vi-
NA E ZDRAVLJE 91
taminom C, ako je pojeo eventualno previe zelene salate
ili nekog voa.
Isto tako zna se da jedui moda previe mrkve, neemo
u organizmu izazvati hipervitaminozu vitamina A. Dodue
samog vitamina A u prirodi, pa i u mrkvi, ima malo. Ovaj
vitamin se u povru i vou nalazi u obliku provitamina,
koji se tek u organizmu pretvara u vitamin A. Nakon toga
su doli do izraaja zakoni prirode. Prirodni odnosi su se
pobrinuli da se u naem organizmu ne stvori vie vitamina
A nego to mu je potrebno. S prirodnim provitaminom A
nije u strunoj literaturi zabiljeen sluaj hipervitaminoze.
Slina je situacija i s vitaminima B kompleksa, koji se
takoer stvaraju u organizmu. Taj se proces odvija u crije-
vima uz pomo crijevnih bakterija. Kao to smo ranije re-
kli, kod takvih procesa, gdje se vitamini stvaraju u samom
organizmu, nema opasnosti od hipervitaminoza.
Meutim u dananje vrijeme, nakon to je industriji
uspjelo sintetizirati vitamine, izloeni smo pritiscima far-
maceutskih industrija o potrebi nadoknaivanja vitamina
pomou tableta i drugih pripravaka. Svakodnevno nam
se preko medija, poruuje, kako je naa hrana siromana
vitaminima, a potrebe za vitaminima sve vee s obzirom
na intenzivan tempo ivota. Uvjeravaju nas kako emo se
nakon vitaminskih kura osjeati bolje i zdravije.
ak su i neki vrlo obrazovani ljudi podlegli vjerovanju u
korisnost velikih doza umjetnih vitamina.
Moemo navesti kao primjer dobitnika Nobelove nagra-
de, poznatog kemiara Paulinga, koji je bio gorljiv zagovor-
nik uzimanja megadoza vitamina C. On je smatrao da nas
velike doze vitamina C mogu zatititi od raznih infekcija, u
prvom redu prehlada, pa ak i od tumora. On je to i objavio
u svojoj knjizi (7).
Naalost upravo zbog takvih razmiljanja, mislim da je
nuno osvrnuti se na probleme prekomjernog i nekontro-
liranog uzimanja sintetskih vitamina i na posljedice koje
takvo predoziranje moe izazvati. Zbog toga sam odluila
napisati ovo poglavlje.
Prvo u se osvrnuti na prekomjerno i nekontrolirano
uzimanje vitamina A. Vitamin A je moda prvi vitamin
koji je, u sintetskom obliku, naao vrlo iroku primjenu
kod ljudi. U poetku, on se koristio prema preporukama li-
jenika za sanaciju dermatolokih problema i promjena na
sluznicama. No tijekom vremena preao je u iroku i, mo-
emo slobodno rei, nekontroliranu upotrebu. Ve 1989.
god. imamo prva upozorenja na posljedice prekomjerne
upotrebe vitamina A (8), i na promjene na oima koje je
on izazvao.
Dolaze takoer i upozorenja o moguoj povezanosti
uzimanja prevelike koliine tog vitamina s pojavama oste-
oporoze (9). O opasnosti od poveane upotrebe vitamina
A i povezanosti s promjenama gustoe kostiju medu prvi-
ma su upozorili jo 1990, Sower i suradnici (10). Takoer
Anderson 2002. god. (11) upozorava na povezanost izmeu
prevelikog uzimanja vitamina A i fraktura kostiju, naroito
kod starijih osoba.
Navest u sada neto o hipervitaminozama vitamina D
i E .
Prekomjerna upotreba sintetskog vitamina D nije bez
opasnosti. Francuski lijenici su ve 1988. izvijestili o te-
kom trovanju jednog djeteta s prevelikom dozom vitamina
D(l 2)
Zabiljeene su i negativne popratne pojave kod preve-
like upotrebe vitamina E. Ameriki znanstvenici vrili su
NA E ZDRAVLJE 93
pokuse na ivotinjama ispitujui simptome koji nastaju
nakon previsokih doza toga vitamina. Na osnovi rezultata
pokusa oni su zakljuili, da visoki iznosi vitamina E mogu
utjecati na pojavu aterosklerotikih oteenja na aorti i po-
vieni kolesterol, (13).
Na opasnosti od prevelikih doza nekih pripadnika vita-
mina B skupine upozorila je Charlotte M. Yong ve 1973,
(14). Vitamin iz skupine B vitamina, folna kiselina upotre-
bljavala se u lijeenju perniciozne anemije. Prevelika ko-
liina dovela je do tekih neurolokih manifestacija. Ista
autorica upozorava da je prodaja bez recepta vitaminskog
preparata koji sadri folnu kiselinu u dozi veoj od 0,1 mg
na dan u SAD-u zabranjena Federalnim Registrom od
20.VI.1963., dakle veoma davno, pa se to i zaboravilo.
I ma jo jedna vrlo vana pojava koja moe biti opasna u
sluajevima hipervitaminoze i na koju, mislim, treba upo-
zoriti. Radi se naime, o meusobnoj ovisnosti pojedinih
sintetskih vitamina. Prevelike doze jednog vitamina mogu
izazvati nestaicu nekih drugih vitamina u organizmu. Na
primjer, prekomjerne koliine vitamina C u organizmu iza-
zivaju nestaicu vitamina E. To je dokazala amerika znan-
stvenica Linda H.Chen s pokusima na ivotinjama (15). Isto
tako viak vitamina E izaziva veu potrebu za vitaminom
K, kojeg ovdje nismo posebno spominjali. O meudjelo-
vanju vitamina izvijestili su takoer Herbert i suradnici
(16). Oni govore o destrukciji vitamina B12 pomou velikih
doza vitamina C.
Od gore spomenute 1963. godine, i onda donesenih
ogranienja o upotrebi prevelikih doza folne kiseline u
SAD, prolo je mnogo vremena i mnogo je zakonskih odre-
daba doivjelo izmjene. Mi moemo sa svoje strane samo
KAT ARI NA KNAP P : P RI RODA U Z V R A A UDA R C E
konstatirati, da se i u naoj zemlji nalaze vitaminski pre-
parati u slobodnoj prodaji, podrani stalnim reldamnim
porukama o potrebi za vitaminima. Teko se moe nai
neki sok ili drugo pie, a da nije obogaeno dodavanjem
vitamina. I stovremeno nigdje nema upozorenja o tetnosti
konzumiranja prevelikih koliina vitamina.
Pregled literature navedene u poglavlju NAE ZDRAVLJE
1. Seymour J. et al, 1991, Viricidal effect of Lactobacillus aci-
dophilus on human immunodeficiency virus type 1- Possible
role in heterosexual transmission, J. Exp. Med. 174, 289292.
2. Anna-Maria Andersson et al, 1999; Exposure to exogenous
estrogen in food-possible impact on human development and
health, European Journal of Endocrinology 140, 477 485.
3. Magnusson C. et al, i999 Brest cancer risk folowing long-
term oestrogen-progestin replacement therapy, Int. J. Can-
cer 5, 81,339-44.
4. Smith J. S. et al, 2003, Cervical cancer and use of hormonal
contraceptives - a systematic reviev, Lancet 361,1159-1167.
5. Epstein R. J. 2003, Hormonal contraception and cervical
cancer, Lancet 1915-I917.
6. Gregson J. et al, 1999, Double Dutch, Looking at the usage
of combined pill plus condom in girls, Eur. J. Contracept. Re-
prod, Health Care4, 45-48.
7. Pauling L. 1970, Vitamin C and the common cold Freeman,
San Francisco.
8. Biezalski H. K. 1989, Comparative assesment of the toxicology
of vitamina A and retinoids in man, Toxicology 57,117-161.
9. Whiting S. J. et al, 1999, Excess retinol intake may explain
the high incidence of osteoporosis in northern Europe, Nutr.
Rev. 57,192-195-
10. Sower M. R. et al, 1990, Retinol supplemental vitamin A and
bones status J.Clin. Epidem. 43, 693-699.
NA E ZDRAVLJE 95
11. Anderson J. J. 2002 , Over supplementation of vitamin A
and osteoporotic fracture in elderly, J. Bone Mineral Res. 17,
1359-163.
12. Velin P. et al, 1988, Severe acute hypercalcemia in a child ca-
used accidental vitamin D poisoning, Pediatric 43, 753-756.
13. Godfried S. L. et al, 1989, Potentiation of atherosclerotic lesi-
on in rabbits by a high dietary level of nitamin E, Brit. J. Nutr.
61, 607-617.
14. Charlotte M. Yong, 1973, Overnutrition, World Review of
Dietetics, 16,179-202.
15. Linda H.Chen, 1981, An increase in vitamin E requirement
induced by high suplementation of vitamin C in rats, Amer.
J. Clin. Nutr. 34,1036-104
16. Herbert V. et al, 1974, Destruction of vitamin B12 by ascorbic-
acid, J. Am. Med. Assoc. 230, 241
PETI DI O
POGOVOR
Kroz sva, u knjizi navedena poglavlja, obraen je niz ra-
znih, smatram veoma vanih tema u kojima sam nasto-
jala ukazati na probleme i odnose koje je ovjeanstvo u
tijeku razvoja stvorilo. Odnosi u ljudskom drutvu koji su
stvoreni u zadnjih sto godina, bitno su pogorali ekolo-
ke, ivotne i zdravstvene uvjete o kojima ovisi i ono samo
u globalnim uvjetima, ali i svaki pojedinac. Jasno je da je
industrijski razvoj i prisutnost novih tehnologija, posebi-
ce razvoj elektronike, nametnuo novi, drugaiji, bri nain
ivota. Nadalje, iznenaujue brzi, ak eksplozivni porast
broja stanovnika na zemlji zadnjih pedesetak godina na-
metnuo je problem prehranjivanja tolikog broja ljudi.
U vrijeme naih srednjokolskih godina uili smo da na
zemlji ivi oko dvije milijarde ljudi, a danas nas ima oko
est milijardi. Sve to opravdava potrebu i nunost vee
proizvodnje raznih ivenih namirnica, a naroito poljo-
privrednih proizvoda. Meutim, kako smo to ve na vie
mjesta u tekstu naveli, taj razvoj ima uz pozitivnu i svoju
jako izraenu tamnu stranu. Nune mjere i zahvati, koji su
pratili poveanje poljoprivredne i industrijske proizvodnje,
znatno su utjecali na kvalitetu ivota.
Iz svega to je izneseno u poglavlju o ekologiji vidljivo je
koliko smo naruili odnose u prirodi. Upotrebom kemikalija
u svrhu poveanja prinosa u poljoprivredi zagadili smo nau
okolinu, naroito vodu i tlo. Tu se radi u prvom redu o upo-
trebi umjetnih gnojiva, zatim pesticida, herbicida i raznih
drugih otrova u neposrednoj poljoprivredi i u kasnijoj skla-
dinoj zatiti poljoprivrednih proizvoda. Veliki problem su
umjetna gnojiva, koja sadre nitrate. Ona, kao i rezidui pe-
sticida i herbicida, prelaze putem tla i rasta u poljoprivred-
ne proizvode, a preko poljoprivrednih povrina, spiranjem
prodiru u vodoopskrbne sustave i u vodu za pie.
DANANJA RAIRENOST NITROSPOJEVA I NJIHOVA
POVEZANOST S NARUAVANJEM ZDRAVLJA LJUDI
U poglavlju o prehrani navedeno je mnogo izvjetaja iz ra-
znih laboratorija o sadraju nitrata u poljoprivrednim proi-
zvodima, poput salate, pinata, cikle i drugih. Naeno je da
sadraj nitrata u navedenim poljoprivrednim proizvodima
moe iznositi i vie tisua mg/ kg, i to redom u vrstama po-
vra koje se najee koriste u prehrani.
to se tie vode za pie i ovdje se susreemo s prisutno-
u nitrata. Prema naim slubenim normativima, dozvo-
ljen je sadraj nitrata do 50 mg u jednoj litri vode. Ako se
usporedimo sa svijetom, kvaliteta naih voda je, u pogledu
sadraja nitrata, veinom znatno bolja. Iznimku ine vode
koje potjeu iz poljoprivrednih podruja, gdje su zbog upo-
trebe umjetnih gnojiva nitrati prodrli i u izvorita vode za
pie, i gdje se povremeno u uzorcima nadu nitrati ili drugi
zagaivai iznad dozvoljenih granica.
U poglavlju o prehrani izneseni su zdravstveni proble-
mi koji se pojavljuju u vezi primjene raznih prehrambenih
aditiva, a naroito nitrita, koji se dodaju u gotovo sve suho-
mesnate proizvode. Iz svega to je tamo navedeno proizlazi,
da smo svakodnevno izloeni ne samo nitratima iz povra i
vode, nego i nitritima u suhomesnatim proizvodima, kao i to
da prilikom nabave namirnica nemamo drugog izbora.
P O G O V O R 99
Svakako su nitro spojevi sa svojim toksinim djelova-
njem najvei svakodnevni problem. Najozbiljnija posljedi-
ca njihovog djelovanja mogu biti zloudni tumori.
Osim problema koje stvaraju aditivi i nitro spojevi mo-
ramo spomenuti i zdravstvene rizike koje sam obradila u
poglavlju o hormonima i vitaminima. Vidjeli smo da preko-
mjerna upotreba sintetskih vitamina moe izazvati mnoge
poremeaje u organizmu, poput, na primjer, osteoporoze.
Vidjeli smo takoer kako koritenje estrogena moe do-
vesti do raznih poremeaja i stvoriti preduvjete za razvoj
zloudnih tumora.
Koliko sve ove injenice pridonose pojavama odnosno in-
cidenciji (uestalosti) zloudnih bolesti u dananje vrijeme,
ne znamo. Odgovor na ova pitanja svakako bi trebali dati
nai epidemiolozi. Meutim, incidencija, tj. broj registrira-
nih novootkrivenih sluajeva raka u svijetu pa i kod nas su
u porastu. Pritom nas ne smiju zadovoljiti podaci o blagom
padu ili stagnaciji stope incidencije novodijagnosticiranih
zloudnih tumora kod ljudi u posljednjih 5 godina, koji se
moe vidjeti u godinjim biltenima hrvatskog registra za rak.
Dobro je pogledati i porast incidencije u periodu od 20 godi-
na. Tako je za Hrvatsku, prema statistikim podacima, stopa
incidencije zloudnih tumora na 100.000 stanovnika 1982
god. iznosila 281 dok je2002 god. iznosila 442 sluaja.
Isto tako nimalo utjeni ne bi nam smjeli biti statistiki
podaci o mnogo veem broju zloudnih tumora u zapad-
nom svijetu, kojem zapravo teimo.
No priroda nam i ovdje uzvraa udarac i to u najosjetlji-
vijoj domeni, u razvoju zloudnih tumora kod nae djece.
Naime, prema izvjetajima u posljednjih desetak godina,
mnogo je napisa, naroito u amerikoj literaturi, o estoj
loo KAT ARI NA KNAPP: P RI RODA U Z V R A A U D A R C E P O G O V O R 101
PRIRODA UZVRAA UDARCE
Na kraju ove knjige, i nakon iznesenog gornjeg kratkog
rezimea o svemu navedenom u tekstu, trebala bi iznijeti
konane stavove o cjelokupnoj problematici. Meutim,
mislim da je veoma teko donijeti konkretan i jednoznaan
zakljuak. Pokuat u to obrazloiti kroz slijedee izlaga-
nje, koje odraava moja gledita to sam ih iskazivala u po-
zadini svih tekstova navedenih u knjizi.
ovjeanstvo ivi, raste i razvija se. Razvijaju se tehno-
logije u svim pravcima. Naa civilizacija mora stvarati uvje-
te za ivot i preivljavanje sve veeg broja ljudi na zemlji.
Ona to i provodi, no vidjet e se kakvi e biti dugoroni
rezultati. Nas ovdje primarno ne zanima nagli razvoj elek-
tronske, mehanike, kemijske ili nekih drugih tehnologija,
koje omoguuju sve lagodniji ivot pojedinaca. Sve te teh-
nologije, na kraju svojim otpadnim materijalima zagauju
i oneiuju ivotnu okolinu. Meutim, smatram da je ci-
jeli lanac proizvodnje hrane, s nuno sve veom proizvod-
njom, glavni naruitelj odnosa u prirodi.
Najprije sipamo tone umjetnih gnojiva za dobivanje vi-
sokih prinosa, zatim sipamo tone raznih otrova da nam sve
te prinose ne prerastu korovi i ne pojedu nametnici. U toku
prerade, u namirnice dodajemo razne dodatke kako bi ih sa-
uvali da se ne pokvare na putu do potroaa. Sve te faze,
svaka u svom dijelu i svaka na svoj nain, naruavaju odnose
u ivotnoj okolini, i kao posljedicu naruavaju zdravlje ljudi.
Niz dananjih zdravstvenih tegoba, da ne kaem bolesti,
uzrokovan je poremeenim ivotnim uvjetima. Pri tome
mislim na odnose u okolini i na nain prehrane, ili da to
kaem obinim rijeima, sami se trujemo, putem zraka,
vode i namirnica.
pojavi zloudnih tumora kod male djece. U izvjeu Julije
Ross pod naslovom "Pediatric Cancer in the United States;
The Children's Oncology Group Epidemiology Research
Program" iznesenim u asopisu "Cancer Epidemiol. Bio-
markers" 2004, 13 (10), 1552-1554 navodi se da se u SAD
svake godine dijagnosticiraju zloudni tumori kod vie od
8500 djece ispod 15 godina starosti.
No mene kao majku, a konano i kao baku, najvie su se
dojmili izvjetaji, od kojih sam neke ve navela u poglavlju
o nitrospojevima, ali ih ovdje elim ponovno istaknuti. Ri-
je je 0 povezanosti prehrane trudnica koje su se tijekom
trudnoe hranile suhomesnatim proizvodima, s pojavama
zloudnih tumora kod njihove tek roene djece.
U izvjeu I nternational Classification of Childhood
Cancer, iz 2005 god. izneseni su podaci o pojavama tumora
na mozgu kod djece do jedne godine starosti. Prema nave-
denom izvjeu u razdoblju od 2001. do 2004. god. u SAD
bila je stopa incidencije 50 sluajeva na 1.000.000 stanov-
nika za neuroblastom, i 48 sluajeva za leukemiju. Istovre-
meno, ta stopa za leukemiju u starosnoj skupini djece od 1
do 4 godine jo je vea i iznosi 91 sluaj na 1.000.000 sta-
novnika. Problem djeje onkologije postoji i u Hrvatskoj,
no nisam uspjela doi do pouzdanih statistikih podataka
o pojavama zloudnih tumora kod novoroene djece, od-
nosno za starosnu grupu do 1 godine. Takav bi podatak,
naravno uz daljnja istraivanja, mogao ukazati na poveza-
nost s nainom ivota i prehrane trudnica, pa vjerovatno i
na povezanost s konzumacijom suhomesnatih proizvoda.
U svakom sluaju nad tim se izvjetajima trebamo za-
misliti, da ne bismo u budunosti, umjesto djejih vrtia i
kola, morali graditi djeje onkoloke klinike.
102 KAT ARI NA KNAPP: P RI RODA U Z V R A A UDA R C E
Meutim, ni sama priroda ne miruje. I ona pokuava
suzbiti preveliki i prebrzi razvoj ovjeka kao bioloke vrste.
Ona se pokuava boriti stvaranjem uvjeta i naina za sma-
njenje broja ljudi na zemlji. Jedan od tih naina su uestale
pojave novih bolesti, bilo genetskih, bilo zaraznih, naroi-
to u zadnjih nekoliko desetaka godina. Smatram da razvoj
i porast zloudnih tumora, pojava AI DS-a, ptije gripe i
drugih virusnih bolesti, stalno pojavljivanje novih imiti-
ranih otpornih bakterija i niza slinih novih poasti, nije
sluajna.
Priroda se bori protiv prevelike brojnosti i tehnoloke
nadmoi ljudske vrste, a ovjek se bori da se zatiti i opsta-
ne. U sadanjem vremenu teko moemo ocijeniti, kako je
Stephen Hawking rekao u uvodnom motu, da li bre uni-
tavamo nae ivotne uvjete ili dovoljno brzo razvijamo
nau mudrost da prevladamo tekoe koje smo stvorili.
I zaista ne znamo kakva nas budunost eka.
T U MA P O J MO V A
U ovom pregledu navela sam neke pojmove i izraze za koje mi-
slim da su moda previe struni, a u tekstu nisu mogli biti de-
taljnije objanjeni. Nastojala sam ih navesti abecednim redom
bez obzira gdje su u tekstu spomenuti.
anafilaktiki ok - ok, fatalna alergijska reakcija usljed preo-
sjetljivosti na odreene strane bjelanevine koje su unesene u
organizam, ili se stvaraju u organizmu, (histamin).
angioedem - oteklina rahlog potkonog tkiva i sluznica respira-
tornog trakta, zbog bolesti krvnih ila.
benzoati - soli benzenske kiseline, koriste se kao konzervansi u
napitcima.
beri-beri bolest - avitaminoza, bolest ivanog sustava koja na-
staje zbog pomanjkanja vitamina B-i.
bijanoza - modrilo sluznica i koe, nastaje zbog pomanjkanja
kisika u krvi. Vidi Methemoglobinemiju.
Dogovor iz Kvota - na meunarodnoj konferenciji UN odra-
noj 1997. g. u japanskom gradu Kyotu dogovorene su kvote, tj.
koliine zagaivaa, odnosno staklenikih plinova, koje svaka
pojedina zemlja smije isputati u atmosferu (uglavnom C02 )
efekt staklenika - zagrijavanje zemlje zbog povratnog toplin-
skog zraenja koje se reflektira na sloju C02 u atmosferi.
herbicidi - otrovni kemijski spojevi koji se koriste u poljopri-
vredi za suzbijanje korova.
histamin - organski spoj prisutan u organizmu. Oslobaa se
kod alergijskih reakcija.
kaptaa - kaptiranje vodocrpilita, obrada izvora odnosno vo-
docrpilita kojom se osigurava crpljenje vode bez vanjskih za-
gaenja.
io4 KATARI NA KNAPP: P RI RODA U Z V R A A U D A R C E
karcinom, neoplazma i zloudni tumor su sinonimi, tj. imaju
isto znaenje
Lactobacillus bifidus i acidophilus - vrste mlijeno kiselih
bakterija korisnih u organizmu.
letalna doza - smrtna doza nekog otrovnog sredstva, vidi - Su-
btoksina doza
methemoglobin - oksidirani hemoglobin. Takav hemoglobin je
nesposoban za prijenos kisika u krvotoku.
methemoglobinemija - poviena razina methemoglobina u
krvi, odnosno manjak kisika u krvotoku.
neonatalno - koje se odnosi na novoroenad.
neoplazma - tumor, izraslina.
neuroblastom - jedna vrsta tumora na mozgu, najea kod
male djece.
ozonske rupe - oteenje ozonskog sloja u atmosferi. Rupe u
ozonskom sloju pojavljuju se iznad zemljinih polova i kroz njih
suneve zrake sa znatno veom snagom dolaze na zemlju.
pesticidi - otrovni kemijski spojevi koji se koriste u poljoprivre-
di protiv plijesni, gljivica, bakterija i dr..
poliomielitis - djeja paraliza. Opasna djeja bolest koja je bila
veoma rairena, dok nije polovicom prolog stoljea pronaeno
cjepivo.
prion - zarazna proteinska estica sitnija od virusa. Utvrena je
kao uzronik kravljeg ludila.
praivotinje - protozoa - mikroskopski sitna jednostanina
bia. ive u vodi.
rezidui - ostaci raznih jo ne raspadnutih kemikalija.
stafilokok - vrsta bakterije koja izaziva gnojne upale.
subtoksina doza - koliina nekog otrova koja se smatra jo ne-
opasnom.
urtikarija - koni osip, koprivnjaa.
B I L J E K A O P I S C U
Katarina Knapp roena Oreki zavrila je gimnaziju u Va-
radinu, a diplomirala 1956. god. na Veterinarskom fakul-
tetu u Zagrebu.
Doktorsku disertaciju pod naslovom, "Izvori i vrste klo-
stridija izoliranih iz mesnih konzervi, te neki faktori koji
utjeu na njihovu termorezistenciju" izradila je pod stru-
nim rukovodstvom prof. Dr. Mirka Francetia, i obranila
1965. god.
Najvei dio svog radnog vijeka provela je u mikrobio-
lokoj kontroli kvalitete ivenih namirnica. Nakon kratke
veterinarske prakse rad je nastavila kao voditelj mikrobio-
lokog laboratorija u I straivakom institutu mesne indu-
strije Sljeme.
Dr. Knapp je zatim preuzela voenje mikrobiolokog
laboratorija u farmaceutskoj industriji Pliva. Njezin labo-
ratorij je imao zadatak provoditi kontrolu kvalitete doje-
nake hrane, koju je Pliva u to vrijeme proizvodila. Upravo
taj rad i svijest da je o njihovoj kvalitetnoj kontroli ovisilo
zdravlje novoroenadi, pobudilo je potrebu za istraiva-
kim radom.
U cijelom radnom vijeku Dr. Knapp je, obavljajui teku-
e poslove za potrebe poduzea, i odano se brinui za obi-
telj, ukljuujui odgoj troje djece, uvijek nalazila vremena i
za istraivaki rad.
Izradila je vei broj struno naunih radova koje je re-
dovito iznosila na godinjim mikrobiolokim kongresima,
a ti radovi su kasnije bili tiskani u kongresnim materija-
i o6 KAT ARI NA KNAP P : P RI RODA U Z V R A A UDA R C E
lima. Osim tih objavljenih radova, Dr. Knapp je izvrila i
niz neobjavljenih, ali veoma zanimljivih istraivanja iz po-
druja mikrobiologije. Uz ostalo, mnogo se bavila uzgojem
i svojstvima bakterije Lactobacillus acidophilus, o kojoj je i
u ovoj knjizi dosta govorila.
Dr. Vesna Tomai,
Silver Spring, Maryland, USA
REKLAMNI PRI LOG:
O T K R I J T E MO P R I R O D N I H
P R O I Z V O D A
I P OM OGN I T E SV OM OR GA N I Z M U
Prirodno bogatstvo naeg tijela su dobre bakterije.One su
izravna zatita od nepoeljnih mikroorganizama. Dobre
bakterije koje nazivamo i probioticima stimuliraju imuni-
tet i imaju niz pozitivnih uinaka na nae zdravlje.
Probiotiki terapijski pripravci
A C I D O V E R U S i B I F I D O V E R U S
koji se izrauju u specijaliziranom laboratoriju za pro
izvodnju ljekovitih mlijenih napitaka, sadre veoma ve-
lik broj ivih bakterija laktobacilus acidophilus odnosno
laktobacilus bifidus koje imaju sposobnost naseljavanja na
sluznice.
Proizvodi su visoko djelotvorni kod naruenog imuniteta,
sklonosti alergijama te cijelog niza smetnji i bolesti probav-
nog trakta i urogenitalnog sustava. Neophodni su kod ob-
navljanja crijevne mikroflore nakon antibiotskih terapija i
kemoterapije, kao i za eliminacije kliconotva.
B I F I D O V E R U S posebno preporuamo kod bolesti
jetre, trudnicama, dojiljama, djeci do 7 godina i starijim
osobama. Bifidobakterije su prirodni stanovnici zdravih
sluznica debelog crijeva i imaju pozitivne uinke na ope
zdravlje i vitalnost. One su zatitna mikroflora u crijevima
dojenadi hranjenih majinim mlijekom i prirodna obrana
imuniteta. Dojenad hranjena na boicu nema dovoljnu
zatitu od crijevnih infekcija i alergija i zato preporuamo
koristiti BI F I DO VE R U S kao nadoknadu.
Terapijske pripravke
A C I D O V E R U S i B I F I DO V E R U S ,
preporuamo uzimati zajedno, jer se na taj nain postie
cjelovito i trajno djelovanje.
Probiotiki pripravci se pripremaju na kravljem mlijeku,
sojinom mlijeku ili kozjem mlijeku i nosioci su znaka " Hr-
vatska kvaliteta "
Svi pripravci se proizvode
runim radom u malim serijama u specijaliziranom
laboratoriju,
uz odobrenja i stalan nadzor nadlenih inspekcija.
Za sve detaljnije informacije o zdravstvenim primjenama
ili o mogunostima nabave molimo zainteresirane da se
obrate na adresu:
V A L S d.o.o. Petrova 101, Zagreb,
tel/fax 01/2348661

Priroda Uzvrača Udarce

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Priroda Uzvrača Udarce

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Zaprei, oujak 2008.

You might also like