Tomislav Marasovi

Sveuilite u Splitu
Izvorni znanstveni rad
predan 13. 7. 1989.
Prilog kronologiji
predromani ke arhitekture u
Dalmaciji
Saetak
Autor raspravlja osjetljivom problemu datiranja predromanike arhi-
tekture u Dalmaciji, koji se ni dosad nije zaobilazio, ali koji jo uvijek
eka prave odgovore. Poto je u uvodnom dijelu obrazloio na temelju
ega se mogu zasnivati zakljuci datiranju ranosrednjovjekovno crka
va, te odredio gornju i donju vremensku granicu dalmatinske predroma
nike (711. stoljee), klasificiraju se datirane graevine u tri osnovna
razdoblja, tj. postantike crkve 7. i 8. stoljea, crkve karolinkog i rani-
jeg otonskoga razdoblja 9. i 10. stoljea te crkve kasne predromanike,
koje se javljaju u 11. stoljeu istodobno ili ak kasnije od prvih gra-
evina rane romanike. Na kraju su kronoloka pregledno tabela i glavni
zakljuci koji proizlaze iz usporednoga kronolokog i tipolokog pre-
gleda dalmatinske predromanike.
Istraivanje ranosrednjovjekovno umjetnosti, koje u Dalma-
ciji ima relativno dugu tradiciju od preko stotinu godina, dalo
je odgovore, vie ili manje prihvatljive, na mnoga vana pita-
nja kao to su podrijetlo i razvoj crkvene arhitekture i njezina
tipologija, pojava skulpture i slikarstva, uloga naruilaca, sve-
enika, majstora i klesara kao i na neke druge probleme.
Nasuprot tome, mnoga pitanja i dalje ostaju nedovoljno prou-
ena ili uope neprouena, kao to je npr. konstrukcija i njezin
odnos prema formi (o emu se malo zna u prvom redu stoga
to se to ni ne obrauje), metroloka i modularna istraivanja,
odnos liturgije i oblika i jo mnogo pitanja, relevantnih za
razumijevanje umjetnikih, tehnikih, obrednih i drugih
dostignua tog razdoblja.
Meu pitanjima koja se nisu izbjegavala u dosadanjoj histo-
riografiji umjetnosti, ali koja oekuju daljnje odgovore, sva-
kako je i datiranje arhitekture, odnosno crkvenih graevina
kao kudikamo najbrojnije kategorije predromanikoga gradi-
teljstva u Dalmaciji.
1
Temeljitim prouavanjem pojedinih
graevina, a posebno novim nalazima i tumaenjima iz pod-
ruja epigrafike i diplomatike, postupno se napreduje i u dati-
ranju graevina ranoga srednjeg vijeka, odnosno pojedinih
njihovih dijelova. Tako se postupno, na temelju sigurnih
podataka, potvruju ili pak ispravljaju ranije pretpostavke
vremenu nastanka predromanikih crkava, njihova kamenog
namjetaja i drugih arhitektonskih detalja.
Kao prilog istraivanju u tom pravcu datiranja ranosrednjovje-
kovnoga graditeljstva, iznosim ovdje pokuaj kronoloke kla-
sifikacije odreenog broja predromanikih crkava u Dalmaci-
j i , potpuno svjestan sloenosti zadatka, ali uvjeren da i svaki
mali pomak naprijed moe u okviru ovoga specifinog pro-
blema dati odreeni doprinos obradi nae predromanike.
Ovakav zadatak trai prije svega odreenje metodoloke
osnove istraivanja. U situaciji kada je od stotinjak vie ili
manje sauvanih predromanikih crkava u Dalmaciji samo
manji broj tono vremenski odreen postojanjem nekog pou-
zdanoga dokumenta, valja na samompoetku neto kazati na
emu se sve mogu temeljiti zakljuci datiranju ranosrednjo-
vjekovnih graevina na prostoru kojim se bavimo.
Takav pristup vodi nas na sagledavanje dviju osnovnih skupina
graevina, podijeljenih s obzirom na sigurnost podataka vre-
menu nastanka. To su:
1. crkve datirane na osnovi povijesnih izvora,
2. crkve datirane na osnovi komparacija.
U razmatranju prve skupine s dokumentiranim datiranjem,
susrest emo se takoer s nekoliko podskupina, odreenih s
obzirom na sigurnost, odnosno potpunost, podataka
postanku graevina. To se odnosi na crkve koje su datirane:
1.1. izravno, tako da je njihova gradnja vremenski jasno odre-
ena nekim natpisomili dokumentom ili pak nekom drugom
metodom prirodnih znanosti (npr. radiokarbonskim ili den-
drolokim analizama, ako je u pitanju drvena graa);
1.2. posredno, pri emu se datiranje vezuje uz odreenu li-
nost ili dogaaj, a to je obino ipak manje precizno jer dozvo-
ljava vei vremenski razmak mogueg nastanka graevine. U
okviru ove skupine potrebno je opet razlikovati dvije katego-
rije i to:
1.2.1. posredno datirane graevine sigurne povijesne identifika-
cije, datiranje kojih je osnovano na sigurnim povijesnimizvo-
rima, te
1.2.2. posredno datirane graevine nesigurne povijesne identifi-
kacije, datiranje kojih je osnovano na izvorima kod kojih je
izraena sumnja u autentinost (to meutim ne znai uvijek i
da podaci koje pruaju takvi izvori moraju biti neprihvatljivi).
1.3. Posebnu skupinu graevina s dokumentiranim datiranjem
ine oni objekti kojima je vrijeme gradnje nepotpuno utvr-
eno nekim povijesnim izvorom koji odreuje donju ili gornju
moguu godinu nastanka. Stoga se u okviru ove skupine opet
razlikuju dvije kategorije:
1.3.1. graevine kojima je povijesno utvreno najkasnije
mogue vrijeme nastanka (terminus ante quem), te
1.3.2. graevine kojima je povijesno utvreno najranije
mogue vrijeme nastanka (terminus post quem). S obzirom na
moguu pojavu izmjena kamenog namjetaja u srednjovjekov-
nim crkvama, datiranje zasnovano na utvrenom vremenu
nastanka tog namjetaja (u najveem broju sluajeva to se
odnosi na oltarnu pregradu) - teorijski gledano - trebalo bi
imati osnovu samo za nepotpuno datiranje s utvrenom gor-
njom vremenskom granicom. Ipak, ako nema tragova pre-
gradnjama, datiranje namjetaja obino je prilino siguran
nain za odreivanje nastanka same crkve.
2. Najvei broj predromanikih graevina u Dalmaciji dosad
je samo priblino datiran na osnovi komparacija s drugim srod-
nim primjerima iz arhitekture u istonojadranskoj regiji ili pak
ire, u Evropi, odnosno irem mediteranskom podruju. U
pomanjkanju pouzdanijih podataka takvo odreivanje vre-
mena nastanka graevina ili njihovih dijelova moe takoer
biti korisno ako je zasnovano na temeljitim analizama. U
takvim analizama obino se uzimaju u obzir:
2.1. arhitektonski oblik (tlocrt i prostorni odnosi, proporcije,
mjerni sistem i dr.),
2.2. konstrukcijski sistem,
2.3. nain gradnje,
2.4. arhitektonski detalji,
2.5. ukrasni elementi (prvenstveno na crkvenome kamenom
namjetaju),
2.6. epigrafske osobine,
2.7. liturgike posebnosti ili pak neki drugi elementi relevantni
za odreivanje vremena nastanka.
Valja takoer napomenuti da je u klasifikaciji provedenoj pri-
mjenom navedene metode potrebno utvrditi da li se odreeno
vrijeme odnosi na:
a) izvornu fazu nastanka crkve ili pak na
b) naknadnu dogradnju ili pregradnju, kakvih je vrlo esto
bilo u irokom rasponu trajanja predromanike u Dalmaciji.
Da bismo uope mogli pristupiti klasifikaciji crkava u odre-
ene povijesne slojeve u vremenskom rasponu predromanike,
potrebno je prije svega odrediti donju i gornju vremensku gra-
nicu razdoblja to ga prouavamo, oslanjajui se na povijesne,
umjetnike, tehnike, liturgike i druge poznate odrednice.
Glavne povijesne odrednice na poetku ranoga srednjeg
vijeka u Dalmaciji su avarsko-slavenska najezda i ruenje (ili
barem prekid, odnosno kraj urbanog kontinuiteta) nekih od
znaajnijih antikih gradova (Salona, Epidaur) u prvoj polo-
vici 7. stoljea, a s time u vezi i poetak promjene etnikog
sastava u njihovu zaleu definitivnom slavenizacijom tog pro-
stora. U primorskim gradovima, u kojima je proces slaveniza-
cije tekao znatno sporije, gasi se antika kultura, koja je s
J ustinijanovom obnovom u 6. stoljeu doivjela svoj posljed-
nji cvat, pa je od 7. stoljea nadalje i u Dalmaciji dolo do
prvih pojava ranosrednjovjekovne umjetnosti. U Zapadnoj je
Evropi umjetnost tog razdoblja vezana uz pojavu barbarskih
drava (najee poznata pod imenom merovinke umjetno-
sti, kao prva faza kulture Franaka, najznaajnije etnopoli-
tike zajednice, koja e uskoro biti vojno-politiki prisutna i
na istonojadranskom prostoru, ukljuujui i njegovo hrvat-
sko zalee). U Bizantskom Carstvu, koje u to doba upravlja i
dalmatinskim gradovima, umjetnost 7. stoljea odraava neto
vie kontinuitet prethodnog razdoblja, ali je svejedno ne
moemo vie svrstati u antiku, nego u ranosrednjovjekovnu
umjetnost.
Prema tome, 7. stoljee u Dalmaciji u povijesnom i umjetni-
kom pogledu prilino jasno obiljeava donju granicu predro-
manikog doba, pa s tim stoljeem valja zapoeti i kronoloku
klasifikaciju ranosrednjovjekovnog crkvenoga graditeljstva,
bez obzira na okolnost to upravo iz tog doba gotovo da i nema
sauvanih graevina ili povijesnih izvora koji bi pruili njima
neke podatke.
Problem gornje granice neto je sloeniji, jer se sasvim ne
poklapaju povijesne i kulturno-umjetnike odrednice, koje
definiraju kraj razdoblja ranoga, odnosno poetak razdoblja
visokoga srednjeg vijeka. Tako su glavne povijesne odrednice
novoga razdoblja: pojava autonomnih dalmatinskih gradova
na poetku 12. stoljea, odnosno kraj hrvatske drave kao naj-
znaajnije junoslavenske dravne zajednice ranoga srednjeg
vijeka pri koncu 11. stoljea, te prikljuenje Hrvatske Ugar-
skom Kraljevstvu pod dinastijom Arpadovia.
Predromanika umjetnost u Dalmaciji traje uglavnom do
kraja 11. stoljea, premda prvu pojavu romanike susreemo
ponegdje ve u drugoj polovici 11. stoljea, kako to pokazuju
pojedine graevine ili skulpture to nose izrazita obiljeja
novoga stila.
2
U crkvenom graditeljstvu naime nekoliko je
izrazitih distinkcija predromanike i romanike koje se mogu
pratiti i na graevinama toga graninog razdoblja na istonoja-
dranskom podruju izmeu sredine i kraja 11. stoljea. Za raz-
liku od rane romanike (protoromanike, prve romanike
umjetnosti), predromanici je svojstvena:
- nepodudarnost u organizaciji prostora i kompoziciji fasada;
- postojanje skrivenih prostora to se ne pokazuju na vanj-
tini;
- prostorni diskontinuitet, prouzrokovan uskim prolazima;
3
- karakteristian pleterni dekorativni repertoar na unutar-
njem namjetaju, vratima, prozorima, fasadama;
- pojava (ili nastavak jo od kasnoantikoga starokranskog
doba) plitkih nia na fasadama, uokvirenih obinimili dvostru-
kim lukom (rjee ravnim zavretkom); raspored tih nia,
ponegdje i bez kompozicijskog reda, podsjea na strah od
praznine (horror vacui), svojstven predromanikoj pleternoj
skulpturi;
- kontinuitet starokranskog arhitrava, zasjeenog na kraje-
vima neto povienim dovratnicima;
- oblikovanje lukova nad vratima i prozorima (katkada dvo-
strukim) upotrebom manjega priklesanog kamenja;
- karakteristina tehnika gradnje s upotrebom priklesanih
lomljenaca, vezanih obilnom bukom.
Primjenjujui navedene kriterije identifikacije, zapazit emo
kroz cijelo 11, pa ak ponegdje i u 12. stoljeu, itav niz gra-
evina koje treba svrstati u okvir predromanike, a ne romani-
ke.
4
S druge pak strane zapazit emo ve u drugoj polovici 11.
stoljea neke graevine koje odgovaraju kriterijima za stilsku
definiciju rane romanike.
5
Stoga je dakle potreban oprez kako
se ne bi povijesni pojam ranoga srednjeg vijeka do kraja 11.
stoljea uvijek poistovjeivao sa stilskim pojmom pred-
romanike.
U okviru tog relativno dugoga vremenskog raspona, koji
zahvaa pet stoljea razvitka predromanike u Dalmaciji, mogu
se razluiti karakteristina razdoblja, koja uglavnom prate
opu kronoloko-stilsku klasifikaciju evropske predromanike,
naravno s nekim specifinostima ovoga tla. To su:
a) Prvo postantiko razdoblje 7. i 8. stoljea koje bi odgova-
ralo merovinkoj umjetnosti Zapadne Evrope, ili - za nae
podruje jo blioj - langobardskoj umjetnosti u Italiji.
Sauvani primjeri crkvene arhitekture ili podaci koji bi nam
govorili graevinama ili njihovim dijelovima iz tog razdoblja
iznimno su rijetki. Antika je tradicija u tom razdoblju veoma
prisutna, odnosno - da se posluim jednom formulacijom svo-
jeg profesora Milana Preloga, ijoj uspomeni posveujem ovaj
prilog - negacija antike samo je pasivnog karaktera.
6
Skul-
ptura tog razdoblja jo uvijek se oslanja na organske antike
motive, koji se postupno stiliziraju.
b) Drugo razdoblje odgovaralo bi, prema zapadnoevropskoj
klasifikaciji ranosrednjovjekovne umjetnosti, tzv. karolin-
kom periodu, koji zahvaa kraj 8. stoljea, cijelo 9. stoljee
i nastavlja se (ovisno kulturnopovijesnim prilikama pojedi
nih regija) i kroz 10. stoljee poetnom fazom tzv. otonske
umjetnosti. Broj graevina koje se pouzdano mogu datirati u
to razdoblje neto je vei, a osobito je povean broj poznatih
dijelova crkvenog namjetaja i drugih komada datiranih ime-
nima hrvatskih knezova i kraljeva, koji posredno datiraju i
arhitekturu. Uz nastavak tradicije antikoga graditeljstva u
tom se razdoblju javljaju elementi aktivne negacije antike,
prvenstveno vezani uz prisutnost onih tipolokih, prostornih i
konstrukcijskih inovacija vezanih uz franaki utjecaj (npr.
westwerk). U skulpturi sasvim prevladava pleterna orna-
mentika geometrijskih motiva.
c) Tree razdoblje, koje bi u zapadnoevropskoj klasifikaciji
odgovaralo kraju otonske umjetnosti u prvoj etvrtini 11.
stoljea, a na naem se podruju protee ponegdje i do kraja
11. i poetka 12. stoljea, ima najvei broj pouzdano datiranih
crkava, odnosno njihovih ostataka i arhitektonsko-skulptural-
nih dijelova. Prisustvo zapadnoevropskih i osobito bizantskih
utjecaja na dalmatinsku predromaniku sada je jo izrazitije, a
u arhitekturi, skulpturi i slikarstvu javljaju se ve odreeni ele-
menti prijelaza na protoromaniku. U skulpturi to dolazi do
izraaja u ponovnoj pojavi organskih motiva i ljudskog lika.
Drei se iznesene osnovne klasifikacije, pokuat emo u nju
uklopiti pojedine predromanike graevine u Dalmaciji, dati-
rane na osnovi dokumenata ili komparativnom metodom, pro-
matrajui problem nastanka i u relaciji s oblikom.
7. i 8. stoljee
Najoskudniji su podaci za 7. i 8. stoljee kao prvo razdoblje
ivota dalmatinskih gradova i njihova zalea poslije antike.
U tim prvim stoljeima ranoga srednjeg vijeka, neposredno
poslije ruenja (ili prekida urbanog kontinuiteta) pojedinih
znaajnijih antikih gradova i naseljenja slavenskih plemena u
njihovu zaleu, iznimno su rijetki podaci izgradnji crkvenih
i drugih graevina. Tome je uzrok ne samo pomanjkanje povi-
jesnih podataka nego, bez sumnje, i smanjen intenzitet grad-
nje, vezan uz ekonomsku krizu u prvom redu gradova, koji
predstavljaju osnovno tlo graditeljskih aktivnosti. Stoga je
razumljivo da adaptacije postojeih graevina ine glavnu gra-
diteljsku djelatnost u gradovima i naseljima, koji odravaju
kontinuitet antike.
U nekim od tih gradova stolne crkve i graevine koje pripa-
daju katedralnim sklopovima (krstionice, katekumeneumi,
biskupske palae) sagraene su ve u starokranskom razdob-
lju od 4. do 6. stoljea, pa je u doba predromanike ostvaren
samo kontinuitet upotrebe, uz veu ili manju promjenu unu-
tarnjeg namjetaja. To je sluaj sa zadarskom katedralom sv.
Stoije, kojoj je jo sauvan dio starokranske apside, ostaci
krstionice i katekumeneuma, te tragovi episkopija.
7
Njezina
predromanika upotreba dokazana je tekstom Konstantina
Porfirogeneta, koji je oko sredine 10. stoljea spominje kao
longitudinalnu graevinu sa slikama te je usporeuje s cari-
gradskom crkvom Halkopratejaca.
8
Iz katedrale potjeu i
brojni ulomci ukraenoga crkvenog namjetaja, meu kojima
i neki iz prvoga predromanikog razdoblja prije 9. stoljea.
9
U romanikoj rapskoj katedrali do danas je ostala sauvana
apsida, koja se svojim poligonalnim oblikom vezuje uz adrio-
bizantski graditeljski krug, to se moe datirati u kraj 5. sto-
ljea.
10
Bio bi to dakle jo jedan dokaz kontinuiteta starokr-
anske katedrale u ranome srednjem vijeku.
Nedavna istraivanja unijela su neto svjetla i u poznavanje
starokranske katedrale sv. Lovre u Trogiru, sagraene na
mjestu antikoga kultnog sredita.
11
Ni toj graevini me-
utim nemamo podataka za razdoblje 7. i 8. stoljea, koje nas
ovdje zanima.
Zato je u traganju za prvim predromanikim adaptacijama
dragocjen grad Split, koji za razliku od spomenutih gradova
nema gradski, nego samo graevinski kontinuitet iz antike.
Sve do ruenja Salone na poetku 7. stoljea, Dioklecijanova
palaa samo je graevina na irem gradskom podruju stare
Salone, velikoga antikog sredita. Tek s prestankom ivota
antike metropole stvaraju se uvjeti, odnosno potrebe, za
pojavu stolne crkve u Palai, pa je taj dogaaj ujedno terminus
post quem za datiranje splitske katedrale. Ipak je u historio-
grafiji ostalo kontroverzno tumaenje prve pojave splitske
nadbiskupije i posebno sporno pitanje djelovanja njezina
prvog nadbiskupa Ivana Ravenjanina.
Hrvatska historiografija, a i s njom usporedna historiografija
umjetnosti, ima naime svemu tome vrlo razliita tumaenja.
Dok se preteno stariji autori oslanjaju na Kroniku Tome
Arhidakona i prihvaaju sutinu njegovih podataka naselje-
nju Splita i djelovanju prvog nadbiskupa Ivana iz Ravenne,
razlikujui se ipak u tumaenju vremena nastanka grada u
Dioklecijanovoj palai u okviru ireg vremenskoga raspona
izmeu 7. i 9. stoljea,
12
dotle se u dijelu novije historiografije
osporava vjerodostojnost Tomina svjedoenja Ivanu Rave
njaninu,
13
a u dijelu historiografije umjetnosti osporava i atri
bucija sarkofaga u splitskoj krstionici toj linosti.
14
Ipak, naj-
novija istraivanja povijesnih vrela vraaju Tominim poda-
cima vjerodostojnost,
15
a sama okolnost postojanja jednog sar-
kofaga u splitskoj krstionici (izvornog podrijetla iz Mauzoleja
splitskih nadbiskupa juno od katedrale) s natpisom nadbi-
skupa Ivana i s izrazitom ornamentikom prvih predromanikih
stoljea nesumnjivo ide u prilog onom ranijem tumaenju po
kojem je ve u 7. ili 8. stoljeu dolo do organizacije splitske
nadbiskupije kao kontinuiteta salonitanske metropolije i do
adaptacije Dioklecijanova mauzoleja u stolnu crkvu ranosred-
njovjekovnog Splita. Ne ulazei ovom prilikom u raspravu
Ivanu Ravenjaninu i njegovu splitskom sarkofagu, nije
mogue u kronologiji dalmatinske predromanike ni sasvim
zaobii to pitanje, pa se stoga kao vjerojatna datacija preure-
enja Dioklecijanova hrama-mauzoleja u splitsku katedralu
moe uzeti 7. ili 8. stoljee, zasnovana na prilino uvjerljivoj
povijesnoj predaji splitske crkve, s ime se poklapa i ukras na
sarkofagu nadbiskupa Ivana, sve dok historiografska i povije-
sno-umjetnika istraivanja ne odbace takvu mogunost na
uvjerljiviji nain nego to su to dosad uradila. Predromanika
adaptacija splitske katedrale zahvatila je - sudei po Tominoj
vijesti - otvaranje junog ulaza
16
i izradu kamenog namjetaja,
od kojeg su pronaeni brojni ulomci oltarne pregrade.
17
Srod-
nost njihova ukrasa sa sarkofagom nadbiskupa Ivana dozvo-
ljava pretpostavku da je i kameni namjetaj splitske stolne
crkve, barem u jednoj svojoj fazi, izraen prije 9. stoljea.
Potanko prouavanje splitske povijesne predaje, zabiljeene u
mnogo mlaim vrelima, doputa ak da se taj iri vremenski
raspon poblie odredi u drugu polovicu 7. stoljea.
18
Sv. Mi hovi l in ripa maris u Splitu (foto: Z. Buljevi)
St Michael in ripa maris in Split (Photo Z. Buljevi)
Tlocrt crkve sv. Mi hovi l a in ripa maris u Splitu (T. Marasovi)
Ground plan oj the church of St Mihovil in ripa maris in Split (T.
Marasovi)
Tlocrt crkve sv. Mari j e u Trogi ru ( M. Marasovi)
Ground plan of the church of St Mary in Trogir (M. Marasovi)
Sv. Mari j a u Trogi ru poslije iskopavanja i konzervacije 1960.
St Mary in Trogir after the research and conservation 1960.
Sv. Mari j a u Trogi ru (crte Clerisseaua 1757)
St Mary in Trogir (drawing by Clerisseau, 1757)
Uz djelovanje Ivana Ravenjanina posredno je vezana i
nedavno istraena predromanika crkvica sv. Mihovila in ripa
mari.
19
Njezino datiranje u 7. ili 8. stoljee u okviru je spo-
menute kategorije nesigurne povijesne identifikacije, ali je
tome u prilog morfoloka analiza, po kojoj tu crkvu, s obzirom
na izrazito iroku apsidu, treba povezati sa starokranskim
uzorima.
20
Takvom zakljuku ide u prilog i nalaz kamenog
namjetaja, koji se po ukrasnim elementima moe datirati u 9-
10. stoljee, a pripada, bez sumnje, drugoj fazi razvitka te
crkve, jer se po svojim dimenzijama ne bi ni mogao smjestiti u
skuen prostor prvobitne graevine.
21
Iz pretkarolinkog razdoblja potjee meutim jedna graevina
centralnog tipa, kojoj se datiranje osniva na vrim povije-
snim podacima. Ostatke crkve sv. Marije de Platea u Trogi-
ru, koja je bila poznata po starijim podacima, ali je ruenjem
u 19. stoljeu bio izgubljen svaki njezin trag, otkrio sam 1957.
i , na osnovi komparacije s ostalim dalmatinskim graevinama
istog esterokonhnog tipa, datirao u ire vremensko razdoblje
8. do 11. stoljea.
22
Kad je u lenjingradskom Ermitau prona-
en Clerisseauov crte gotovo izvornog stanja te graevine,
23
otvorio sam mogunost njezina datiranja u kasnu predroma-
niku fazu 11. stoljea,
24
jer sam njezin oblik bio povezao s
otkrivenim ranoromanikim vratima. Nedavno prouen povi-
jesni podatak odreuje vrijeme gradnje te crkve (odnosno nje-
zina popravka iz temelja poto je stara crkva bila poruena) u
vrijeme bizantskog cara Teodozija III. i trogirskog biskupa
Petra, tj. 715-717.
25
Taj povijesni izvor, koji predstavlja zabi-
ljeku povjesniara I. Luciusa jednom starom zapisu njegova
prastrica iz 1511,
26
osim to daje podatke i graditeljima
(muratori de salina Isidorus, Demetrius, Melota et Theodo
rus et c), iznimno je vaan ne samo za datiranje trogirske
crkvice sv. Marije de Platea nego posredno pomae i u prou
avanju pojave esterokonhnog tipa u Dalmaciji, pomiui
njegovu pojavu na poetak 8. stoljea. Time ve iznesena pret-
postavka nastanku najbolje sauvane graevine tog istog tipa
- crkve sv. Trojice u Splitu - u 8-9. stoljeu, postaje uvjerlji-
vijom,
27
isto kao i datiranje ulomaka kamenog namjetaja
srodnih crkvica u Pridrazi i u Kaicu u 9. stoljee.
28
Sv. Donat u Zadru, unutranjost (foto: N. Gattin)
St Donat in Zadar, interior (Photo N. Gattin)
Tlocrt crkve sv. Donata u Zadru (P. Vei)
Ground plan of the church of St Donat in Zadar (P. Vei)
9. i 10. stoljee
Podaci predromanikim crkvama u Dalmaciji 9. i 10. stoljea
znatno su brojniji od onih iz prethodnih dvaju tamnih stolje-
a. Tome su uzrok vei broj sauvanih graevina ili njihovih
ostataka, odnosno dijelova (koji uz ukrasne osobine esto sa-
dre i vane epigrafske dokaze nastanku), neto vei broj
sauvanih isprava u kojima se spominju predromanike crkve,
te osobito okolnost da u tom razdoblju pokrteni Hrvati u oko-
lici dalmatinskih gradova, odnosno u njihovu bliem ili dub-
ljem zaleu u Zagori, grade svoje crkve, ukraavaju ih pleter-
nim ukrasom na kamenom namjetaju, koji je katkad obilje-
en i imenom kralja, kneza ili upana, pa je i sama graevina
time posredno datirana.
Na samom poetku tog razdoblja dvije vane graevine, koje
oko sredine 10. stoljea spominje Konstantin Porfirogenet,
prilino su tono datirane. Zadarsku crkvu sv. Trojstva,
mnogo poznatiju pod imenom sv. Donata,
29
uglavnom se sma-
tra karolinkom rotondom, a datiranje oko 800. godine zasni-
valo se, meu ostalim, i na poznatim vezama njezina naruioca
biskupa Donata s karolinkim dvorom i moguim utjecajem
dvorske crkve Karala Velikog u Aachenu. Otkriem drvenih
greda s pleternim ukrasom, ugraenih u konstrukciju crkve, a
datiranih metodom C-14 oko 710. godine (+-25), otvorila se
mogunost datiranja crkve u drugu polovicu 8. stoljea. Time
se otklanjaju i pretpostavke eventualnom ranijem (starokr
anskom) podrijetlu te crkve, jednako kao i miljenje kasni
joj (ranoromanikoj) gradnji.
30
Drugu crkvu iz Porfirogenetova opisa, sv. Tripuna u Kotoru
(koju ovdje vezujem uz dalmatinsku predromaniku u smislu
povijesne, a ne dananje Dalmacije, s kojom podruje Boke
pokazuje nesumnjive srodnosti upravo u razdoblju ranoga
srednjeg vijeka), podigao je kotorski graanin Andrija (An-
dreaci) Saraceni 809.
31
Osim sarkofaga i ulomaka kamenog
namjetaja, koji su i ranije bili poznati, nedavno su ispod
sakristije romanike katedrale otkriveni i temeljni ostaci same
crkve, veoma znaajni jer se time i na naem tlu datira jedan
drugi centralni tip predromanike arhitekture.
32
Najvei broj drugih centralnih graevina nastao je u tom raz-
doblju. U istraivanju geneze esterokonhnog tipa svojedobno
sam predloio zadarsku krstionicu kao svojevrsni prototip iz 6.
stoljea.
33
Datiranje trogirske crkve sv. Marije razdobljem
bizantskog cara Teodozija III (715-717), jednako kao i mogue
vrijeme nastanka splitske crkve sv. Trojice u 8. stoljeu, pribli-
ilo je dvije spomenute crkvice uz taj prototip, dok se najvei
broj ostalih moe na osnovi ukrasnih osobina svrstati u 9. sto-
ljee. Osmerokonhna varijanta istoga tipa, sauvana u znat-
nim ostacima u selu Olju, moe se takoer posredno datirati
u isto razdoblje, imajui u vidu da je samo naselje u 10. sto-
ljeu (kao terminus post quem) spomenuto u djelu Konstan-
tina Porfirogeneta.
34
Drugi centralni tipovi datirani su takoer ante quemili pak na
temelju tipskih i ukrasnih osobina. Ninska crkva sv. Kria i
dalje ostaje otvoren problem, za koji postoje razliiti prijedlo-
zi, ukljuujui i mogui nastanak u 9. stoljeu.
35
Od jednoapsidnih centralnih graevina etvrtaste osnove dati-
rana je crkva sv. Viktora na Dugom otoku godinom 986-999.
ante quem,
36
a crkva sv. Jurja u Ravanjskoj slinog oblika
takoer ante quem godinom 1071.
37
Moe se pretpostaviti da
su obje iz 9. stoljea kao i Sv. Pelegrin na Dugom otoku, koji
pripada istoj tipskoj grupi.
38
Neke longitudinalne graevine 9. i 10. stoljea uglavnom su
vremenski odreene natpisima hrvatskih vladara, pa su prema
tome izravno ili posredno tono datirane. Ovdje spada adapta-
cija starokranske samostanske jednobrodne i jednoapsidne
crkve sv. Petra u Riinicama u starohrvatsku crkvu s oltarnom
pregradom. Na ulomku zabata sauvan je natpis kneza Trpimi-
ra, ije je vrijeme povijesno odreeno u sredinu 9. stoljea.
Neto kasnije, natpisom kneza Branimira s uklesanom godi-
nom 888. vremenski je odreena i crkva sv. Petra u Muu Gor-
njem,
39
za koju se ranije smatralo da predstavlja centralnu
graevinu etverolisnog tlocrta, dok nije novija revizija arheo-
lokih istraivanja pokazala da je rije adaptaciji jedne pro
fane antike zgrade od koje su u starohrvatskoj crkvi koriteni
longitudinalni zidovi i polukruna apsida.
40
Trea u tom nizu
vladarskih crkava, Sv. Luka u Uzdolju kraj Knina, datirana je
godinom 895. na natpisu zabata oltarne pregrade, na kojem se
spominje knez Muncimir.
41
Po irokoj polukrunoj apsidi
moe se pretpostaviti da je i ovdje rije koritenju starokr
anske crkve, ali raspored lezena i nia u unutranjosti, jed-
nako kao i dubokih vanjskih kontrafora, upuuje na zakljuak
presvoenju crkvenog prostora u ranome srednjem vijeku.
42
Dubrovaku crkvu sv. Stjepana, takoer jednobrodnu gra-
evinu s polukrunom apsidom, spominje Konstantin Porfiro-
genet kao postojeu graevinu, za koju je sredina 10. stoljea
prema tome terminus ante quem.
43
Imajui to u vidu, kao i
karakter pleterne ornamentike na fragmentu uzidanom na
novijem zidu oko predromanike crkve, moe se i za Sv. Stje-
pana pretpostaviti vrijeme nastanka u 9. stoljeu.
44
U 9. stoljee moe se datirati i crkva sv. Spasa na Vrelu Ceti-
ne, koja predstavlja posebnu varijantu uzdunoga jednobrod-
nog tipa, to ga ini produeni trolist.
45
Vrijeme gradnje te
crkve odreuje se prvenstveno analogijom pronaenog ukrasa
i epigrafskih elemenata oltarne pregrade s ulomcima iz opota
i drapnja, koji su prilino tono datirani imenom kneza Bra-
nimira (879-892).
46
Time se dakle posredno datira i arhitekton-
ski oblik,
47
koji se svojom genezomvee na starokranske
uzore (npr. Sv. Martin u Pridrazi), ali se u svojoj izrazito pre-
dromanikoj varijanti s westwerkom i zaobljenim kontrafo-
rima moe usporediti s karolinkim inovacijama 9. stoljea, to
je dakle sasvim u skladu s komparativnim datiranjem oltarne
pregrade.
48
Mogunost makar i priblinog datiranja te crkve to
je znaajnije jer se time odreuje i doba najstarijega sauva-
nog zvonika u Dalmaciji.
Tipski je najblia graevina Sv. Spasu crkvica na Lopukoj
glavici u Biskupiji, takoer karakteristina po produenom
trolisnom tlocrtu i kontraforima.
49
Njezina oltarna pregrada
usporeuje se s ulomkom iz Riinica, datiranim imenom kneza
Trpimira (sredina 9. stoljea,) to je opet veoma blisko vre-
menu nastanka crkve Sv. Spasa.
50
J edina sauvana dvobrodna predromanika crkva u Dalmaciji
- Sv. Petar Stari u Zadru - datirana je ante quem falsificira-
nom oporukom priora Andrije iz 908.
51
Ako bismo, bez obzira
to je rije krivotvorenom dokumentu, prihvatili njegove
podatke, svjedoenje postojanju te crkve u 10. stoljeu
moglo bi se odnositi samo na njezinu prvu predromaniku
fazu, koja je konstatirana 1959. godine temeljitim istraiva-
njem te graevine, dakle prije oblikovanja njezina konanoga
dvobrodnog prostora.
52
Meu brojnim ostacima trobrodnih predromanikih bazilika u
Tlocrt bazilike sv. Cecilij e u Bi skupi j i (S. Gunjaa - Petri)
Ground plan of the basilica of St Cecilia in Biskupija (S. Gunjaa - Pe-
tri)
Sv. Spas u Cetini
St Spas in Cetina
Sv. Spas u Cetini (foto: N. Gattin)
St Spas in Cetina (Photo N. Gattin)
Tlocrt crkve sv. Spasa u Ceti ni (T. Marasovi)
Ground plan of the church of St Spas in Cetina (T. Marasovi)
Dalmaciji za kronoloku klasifikaciju posebno su vane crkve
sv. Marte u Bijaima i sv. Stjepana na Sustipanu u Splitu, obje
podignute na mjestu ranijih, starokranskih graevina. Polo-
aj crkve sv. Marte (Bijai) spominje se u Trpimirovoj ispravi
iz 852,
53
a sama crkva u Muncimirovoj ispravi iz 892,
54
to je,
dakako, terminus ante quem. Pleterni ukras i morfoloke oso-
bine (trobrodni tip s pravokutnom apsidom) sasvim su u
skladu s takvim datiranjem.
55
Benediktinski samostan sv. Stje-
pana u Splitu spominje se 1020, pa je logino pretpostaviti da
je to terminus ante quem i za trobrodnu baziliku, kojoj su
ostaci otkriveni 1960, kad je pronaen i ulomak kamenog
namjetaja, koji se moe datirati oko 10. stoljea.
56
Crkva se
kao trobrodna, jednoapsidna bazilika nesumnjivo tipoloki
vee uz starokranske uzore, ali pretpostavka njezinoj grad
nji u starokransko doba nije prihvatljiva.
57
Moda ovom istom razdoblju pripadaju i neke trobrodne
troapsidne graevine, poput bazilike Crkvine u Biskupiji. U
prilog datiranju te crkve u 9. stoljee bili bi, osim tragova west-
werka na zapadu (vjerojatno sa dva zvonika),
58
jo i pleterna
dekoracija ranije predromanike faze te novac Bazilija I (867-
886) u sarkofagu jednog plemia, pronaenom u zapadnom
dijelu crkve.
59
Novija komparativna razmatranja pribliila su tom razdoblju
druge polovice 9. stoljea i trobrodnu baziliku sv. Cecilije (tzv.
Stupovi) u Biskupiji, za koju se smatra da je bila mjesto
pogibije kralja Zvonimira, pa bi joj, prema tome, terminus
ante quem bila 1089.
60
Analizom skulpture ustanovljene su
analogije s ulomcima iz Nina i Mua, koji nose natpise kneza
Branimira, pa bi se tako i crkva sv. Cecilije nala u krugu gra-
evina iz zadnje etvrtine 9. stoljea.
61
Tragom istih analogija s pravom se u isti krug stavlja i stara
katedrala u Biogradu na Moru, kojoj su ostaci, naalost,
sasvim nestali,
62
ali su njezin tlocrti fotografije ostali u sauva-
noj dokumentaciji.
63
Time se, zapravo, cijela tipska grupa gra-
evina s oblim kontraforima (tzv. kraljevska predromani-
ka)
64
datira u isto vremensko razdoblje.
Natpis na sarkofagu kraljice J elene, osim to je dragocjen za
genealogiju hrvatskih vladara, prua vaan oslonac za datira-
nje trobrodnih bazilika s kupolom. Sarkofag je pronaen u
narteksu crkve sv. Stjepana na solinskom Otoku,
65
a datiran
godinom 976. prua vaan podatak da je tada ve postojala
crkva koja - sudei po otkrivenom tlocrtnom obliku - poka-
zuje da pripada trobrodnom tipu s kupolom,
66
odraavajui u
odreenom smislu i bizantski utjecaj.
11. stoljee
Premda je najvei broj predromanikih crkava u Dalmaciji
spomenut u ispravama 11. stoljea, a i znatan broj ulomaka
kamenog namjetaja moe se datirati u to doba, u tom razdob-
lju to ga u Zapadnoj Evropi oznaava zadnja faza tzv. oton-
ske umjetnosti, odnosno poetak protoromanike, na na-
em se tlu datiraju tim stoljeem samo graevine odreenih
tipova. Razlog tome treba traiti prije svega u injenici to su
mnoge crkve u dokumentima spomenute tada kao postojee
graevine, te to se u nekim sluajevima kameni namjetaj
odnosi na kasniju fazu ureenja crkvene unutranjosti.
Osim toga u okviru razdoblja 11. stoljea i neke su graevine
koje po svojim stilskim osobinama pripadaju ranoj romanici,
pa ih treba izostaviti iz kronolokog pregleda predromanike,
npr. Sv. Petar u Drazi na Rabu (1060),
67
Sv. Ivan u Biogradu
na Moru (1060),
68
Sv. Toma u Biogradu na Moru (1060-1062,
term. a. q.),
69
Sv. Petar i Mojsije u Solinu (1075, term. a. q.).
70
11. stoljee uvodi u predromaniku arhitekturu Dalmacije
Sv. Mi haj l o u Stonu, detalj june fasade (foto: N. Gattin)
St Michael in Ston, detail of the south facade (Photo N. Gattin)
Tlocrt i presjek crkve sv. Mi haj l a u Stonu ( . Bokovi)
Ground plan and section of the church of St Michael in Ston (. Bo-
kovi )
Tlocrt i idejna rekonstrukcija crkve sv. Stjepana u Solinu ( E. Dvggve)
Ground plan and reconstruction of the church of St Stjepan in Solin (E.
Dyggve)
Tlocrt crkve sv. Petra u Omiu ( D. Domani)
Ground plan of the church of St Peter in Omi (D. Domani)
Sv. Petar u Omiu (foto: N. Gattin)
St Peter in Omi (Photo N. Gattin)
snaniji utjecaj Bizanta. Pokazuju to u prvom redu dvije split-
ske crkve u kojima se odraava tip upisanog transepta s kupo-
lom, koji se razvija u doba makedonske dinastije. Najizrazitiji
je primjer utjecaja tog tipa crkva sv. Mikule u Splitu, koju se
poistovjeuje s crkvom to ju je poslije 1068. podigla Nemira
Mesagalina.
71
Poslije istraivanja 1948/49. osporena je takva
identifikacija, i zbog izrazito romanikih dijelova ta je crkva
datirana u 12. stoljee,
72
ali se pritom nisu uoile dvije razliite
faze u konstrukciji i dekoraciji crkve, od kojih je ona kasnija
zaista romanika, ali je ona ranija, bez sumnje, predromani-
ka. Stoga se treba vratiti identifikaciji s Nemirinom crkvom i
datirati gradnju oko sredine 11. stoljea.
73
Priblino u isto
doba mogla je nastati i druga crkva slinih tipskih oznaka - Sv.
Eufemija u Splitu, kojoj je vrijeme postojanja odreeno ispra-
vom utemeljenu enskoga benediktinskog samostana 1068.
74
Od crkve su ostali samo donji slojevi zida, ali sauvani nacrti
prije njezina ruenja u poaru 1888. pokazuju da je rije
dvoranskoj bazilici s upisanim transeptom i s kupolom uokvi
renom krunim tamburom.
75
Pleterni ulomci iz crkve u skladu
su s datiranjem oko sredine 11. stoljea.
Bizantska komponenta prisutna je i kod najrasprostranjenijeg
predromanikog tipa, koji je razvijen na podruju june Dal-
macije izmeu Boke Kotorske i Omia.
76
Od ukupno petnae-
stak vieili manje sauvanih crkvica koje pripadaju tom jedno-
brodnomu kupolnom tipu, dvije su posebno vane zbog odre-
ivanja vremena nastanka. Crkva sv. Mihajla u Stonu sauvala
je freske na kojima je, meu ostalim, prikazan kralj Mihajlo
kao ktitor s modelom crkvice u ruci. Identifikacija tog lika s
kraljem Mihajlom, koji je preuzeo zetsko prijestolje 1077,
odreuje i gradnju crkve u to doba.
77
Druga graevina istoga
tipa - Sv. Petar u Omiu - tipoloki jo znaajnija zbog troku-
tastih zabata na fasadama etvrtaste kupole, spominje se kao
postojea crkva priblino u isto doba (1080),
78
pa bi se cijelu
tipsku grupu moglo datirati oko sredine druge polovice 11. sto-
ljea.
79
Na osnovi arhitektonskih i posebno skulpturalnih karakteri-
stika datira se u 11. stoljee i zadarska crkva sv. Lovre,
80
una-
to tome to se spominje u problematinoj ispravi priora
Andrije iz 809.
81
Konano, nedavnim nalazom oltarne pregrade u crkvi sv. Teo-
dora (Gospe od Zvonika) u Splitu, vezana je i ta crkva zajedno
sa svojim zvonikom uz jednu poznatu povijesnu osobu, tj. uz
Iznoenjem dosadanjih saznanja nastanku predromanikih
crkava u Dalmaciji, uz koritenje nekih novih podataka i
korekcija ranijih pretpostavki, doli smo do prijedloga krono-
loke klasifikacije koja se prikazuje na preglednoj tabli:
Sv. Teodor (Gospa od Zvoni ka) u Splitu (foto: Z. Buljevi)
St Theodore (Gospa od Zvonika) in Split (Photo Z. Buljevi)
splitskog priora Firmina, pa je time gradnja datirana oko
godine 1089.
82
Taj se zvonik ponegdje smatra ranoromani-
kom gradnjom, iako na njemu prevladavaju predromanike
osobine (nain gradnje, plitka nia, pleter na stupiu bifore i
dr.), pa ga valja izdvojiti iz tipine ranoromanike arhitektu-
re.
83
Ovakvi i drugi primjeri koji nisu zahvaeni ovom kronolokom
klasifikacijom (poput predromanikih crkvica na Brau) poka-
zuju da se predromanika arhitektura u Dalmaciji javlja isto-
dobno s prvim crkvama rane romanike, pa ak ponegdje i
kasnije od njih.
* * *
Izneseni pregled, u kome su izostavljene i neke znaajne gra-
evine za koje je datiranje jo uvijek otvoreno,
84
kroz uspo-
redno promatranje njihova vremena nastanka i oblika, omo-
guava odreene zakljuke pojavi predromanikog crkve-
noga graditeljstva:
1. U prvom postantikom razdoblju u 7, 8. pa i 9. stoljeu jav-
ljaju se adaptacije antikih (pretkranskih ili starokranskih)
prostora. Iako u manjem opsegu, pregradnje i koritenje
ranije arhitekture nastavljaju se kroz cijeli rani srednji vijek,
kako to dokazuje crkva sv. Teodora (Gospe od Zvonika) u
Splitu, datirana oko godine 1089.
2. Kontinuitet starokranskih arhitektonskih formi moe se
pratiti i u nekim datiranim predromanikim graevinama kao
to su Sv. Mihovil i Sv. Stjepan u Splitu, to ide u prilog pozna-
toj tezi prevladavajuoj ulozi lokalnih kasnoantikih uzora u
ranome srednjem vijeku.
3. Potvruje se pretpostavka i izravnom utjecaju kasnoan
tikih centralnih formi na predromanike polikonhne gra-
evine veoma ranom pojavom datirane predromanike crkve
sv. Marije u Trogiru (715-717) esterolisnog tlocrta.
Vrijeme
gradnje
Terminus
ante quem
Crkva Tipska oznaka
7-8. st.
8. st.
7-8. st.
715-717.
750-800.
809.
845-864.
oko 850.
950.
Split, katedrala sv. Marije
Zadar, katedrala sv. Stoije
Split, Sv. Mihovil na obali
Trogir, Sv. Marija de Platea
Zadar, Sv. Donat
Kotor, Sv. Tripun
Solin, Sv. Petar u Riinicama
Biskupija, crkva na Lopukoj
glavici
adaptacija antikog hrama
predromaniko ureenje
postojee crkve
jednobrodna, jednoapsidna
centralna, esterokonhna
koncentrina
troapsidna rotonda
centralna, upisani kri
predromaniko ureenje
postojee crkve
produeni trolist
oko 850.
oko 850.
888.
oko 890.
oko 890.
9. st.
9-10.st.
10. st.
10. st.
sredina 11. st.
oko-1070.
1077.
11. st.
11. st.
1089.
892.
867-886.
1080.
oko 950.
986-999.
976.
1020.
1068.
1080.
Bijai, Sv. Marta
Biskupija, Sv. Marija
(Crkvina)
Mu, Sv. Petar
Cetina, Sv. Spas
Biskupija, Sv. Cecilija
(Stupovi)
Dubrovnik, Sv. Stjepan
Dugi otok, Sv. Viktor
Solin, Sv. Stjepan
Split, Sv. Stjepan
Split, Sv. Eufemija
Split, Sv. Nikola
Ston, Sv. Mihajlo
Omi, Sv.Petar u Priku
Zadar, Sv. Lovre
Split, Sv. Teodor
(Gospe od Zvonika)
trobrodna, jednoapsidna
trobrodna, troapsidna
adaptacija rimske zgrade
izdueni trolist, zvonik
trobrodna, troapsidna
jednobrodna, jednoapsidna
centralna, etvrtasta,
jednoapsidna
trobrodna s kupolom
trobrodna, jednoapsidna
upisani transept, kupola
upisani transept, kupola
jednobrodna s kupolom
jednobrodna s kupolom
trobrodna s kupolom
adaptacija rimskog
hodnika, zvonik
4. Pojedine datirane graevine u 9. stoljeu potvruju karo-
linki utjecaj u raznim tipskim skupinama:
a) rotonde (Sv. Donat u Zadru), koju novi nalazi vezuju ak
u rano karolinko razdoblje prije 800. u prvoj fazi gradnje,
b) centralnog tipa upisanog kria (Sv. Tripun u Kotoru),
c) produenog trolista s westwerkom (Sv. Spas u Cetini i
Lopuka glavica u Biskupiji).
5. Ispravlja se ranije prihvaeno miljenje pojavi trobrodnih
troapsidnih bazilika tek u 11. stoljeu, jer su pojedine gra-
evine (Sv. Marija i Sv. Cecilija u Biskupiji) datirane ve u 9.
stoljee.
85
6. Bizantski utjecaj dolazi do izraaja na crkvama koje su
datirane u 10. i osobito 11. stoljee, a to je u skladu s difuzijom
tipa s kupolom na etiri stupa.
Valja oekivati da e se daljnjim istraivanjem nadopuniti broj
datiranih predromanikih crkava u Dalmaciji, a moda i ispra-
viti neki ovdje izneseni zakljuci. Osjetljiv problem datiranja
ranosrednjovjekovne arhitekture moi e se samo tako rjea-
vati postupnim stvaranjem jedne kronoloke slike, koja
nikada nee biti sasvim dovrena.
Bi l j eke
1
Pitanj em datiranja predromanikih crkava bavi se historiografija pred-
romanike umjetnosti u Dalmacij i od svojih prvih studija u drugoj
polovici 19. stoljea pa do naj novij ih radova V. GOS S A (Early Croa-
tian Architecture, a Study of the Pre-Romanesque, London, 1987) i .
RAPANI A (Predromaniko doba u Dalmaciji, Split, 1987). Meu
broj nim obj avlj enim lancima predromanikoj umjetnosti u Dal ma-
ciji metodski se bavi pitanjem kronologije prilog I. P E T RI CI OL I J A,
Oko datiranja umjetnikih spomenika ranog srednjeg vijeka, objavljen
u Gunjainom zborni ku, Zagreb, 1980, str. 113.
2
Datirane crkve 11. stoljea u Dalmacij i izrazito ranoromanikih (od-
nosno protoromanikih) osobina jesu: Sv. Petar u Supetarskoj Drazi
na Rabu, datiran ispravom osnutku benediktinskog samostana 1060
(Codex Diplomaticus / CD/ , I, Zagreb, 1967, str. 85-87) i krunidbena
bazilika kralja Zvoni mi ra - crkva sv. Petra i Moj si j a u Sol i nu, koj oj je
1075. terminus ante quem ( CD, I, 1349-141).
3
Na spomenute distinkcije izmeu predromanike i romanike upozorava
V. GOS S , Znaaj starohrvatske arhitekture za opu povijest evropske
predromanike, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split,
1978, str. 113; Early Croatian Architecture..., str. 97.
4
To je sluaj s crkvicama trolisnog tlocrta (Sv. Krevan na Kr ku i Sv.
Ni kol a u Ni nu, bez obzira na pojavu nekih izriito romanikih eleme-
nata poput unakrsnih rebara na kupoli) i l i pak s j ednobrodnim crkvi -
cama na otoku Brau. Polazei od stilskih, a ne kronolokih kriterij a
svrstao sam u predromaniku i crkvu sv. Petra kod naselja Kamen u
Splitskom polj u (T. MARASOVI , Prilog morfolokoj klasifikaciji
ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Split, 1978). Takva stil-
ska atribucija moe ostati na snazi i poto je L. DOBRONI (Crkvica
sv. Petra pod Kamenom, Kul turna batina, 14, Split, 1983, str. 46)
obj elodanila dokument iz kojeg proizlazi da je graevina mogla nastati
oko 1175. Stilske retardacije poznate su u Dal maci j i i u drugim povi-
jesno-umjetnikim razdoblj ima (npr. kasna romanika na samom kraj u
14. stoljea u Splitu /!/ i l i gotika u 16. stoljeu u Dubrovni ku) .
5
Vi di bi l j . 2.
6
M. P R E L O G , Izmeu antike i romanike, Peristil, 1/1954, str. 5.
7
N. KLAI - I. PETRI CI OLI , Zadar u srednjem vijeku do 1409,
Zadar, 1976, str. 118.
8
Documenta, str. 404.
9
I. PETRI CI OLI , Contribution a la recherche de la plus ancienne phase
de construction de la cathedrale de Zadar, Vj esnik Hrvatskog arheolo-
kog drutva ( HAD) , Disputationes salonitanae, II, Split, 1984, str.
243. I. Petricioli objavljuje u ovoj istoj edicij i najnovije rezultate istra-
ivanja predromanike faze zadarske katedrale.
10
M. DOMI J AN, Rab, Li kovna enciklopedij a Jugoslavije, II, str. 666.
11
I. BABI , Starokranski ulomci u Trogiru, Pri l ozi povijesti umjetno-
sti Dal maci j e, 25/1985, str. 25.
12
F. BULI - J. B E R V A L D I , Kronotaksa solinskih biskupa, uz doda-
tak Kronotaksa spljetskih nadbiskupa, Split, 1912; L j . K A R A M A N ,
Sarkofag Ivana Ravenjanina u Splitu i ranosrednjovjena pleterna orna-
mentika u Dalmaciji, Starinar, ser. III, Beograd, 3/1914-1915, str. 43;
G. N O V A K , Povijest Splita, I, Split, 1957.
13
N. KLAI , Ivan Ravenjanin i osnutak splitske metropolije, Vj esnik
H A D , Split, 65-67/1963-1965, str. 209; I STA, Povijest Hrvata u ranom
srednjem vijeku, Zagreb, 1971.
14
. RAPANI , Dva splitska ranosrednjovjekovna sarkofaga, Arheol o-
ki radovi i rasprave, 8-9/1982, str. 233; ISTI, Predromaniko doba u
Dalmaciji, Split, 1987.
15
R. KATI I , Vetustiores ecclesiae spalatensis memoriae, Starohrvat-
ska prosvjeta, ser. III, sv. 17, Split, 1987, str. 17.
16
T. A R H I D I A K O N , Kronika (prij evod V. Ri smondo) , Split, 1960, str.
24.
17
. RAPANI , Kamena plastika ranog srednjeg vijeka u Arheolokom
muzeju u Splitu, Vj esni k H A D , Split, 60/1968, str. 65.
18
Na to upuuje podudarnost nekoliko podataka iz splitske povijesne
predaje kao to je popis nadbiskupa i vremenska podudarnost unuka
Severa Vel i kog s bizantskim carem Teodozi j em III. Usp. R. KAT I -
I , Vetustiores ecclesiae..., str. 41.
19
I. L UCI US (De regno, 385) donosi podatak naveden kod Cutheisa da
se crkva sv. Mi hovi l a vezuje uz djelovanje prvog splitskog nadbiskupa
Ivana Ravenj anina.
20
T. MARASOVI - . Z E K A N , Istraivanje ranosrednjovjekovne
crkve sv. Mihovila na obali u Splitu, Starohrvatska prosvjeta, ser.
III, sv. 12, Split, 1982, str. 111.
21
Isto, str. 122.
22
T. MARASOVI , Iskapanje ranosrednjovjekovne crkve sv. Marije u
Trogiru, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 8-9, Zagreb, 1963, str.
83-100.
23
Crte u Lenj ingradu otkrio je T. McCormi ck 1982.
24
T. MARASOVI , Izvorni izgled ranosrednjovjekovne crkve sv.
Marije u Trogiru, Rasprave S A Z U , Hauptmanov zborni k, Lj ubl j ana,
1966, 99-108.
25
M. I VANI EVI , Trogir u povijesnim izvorima od 438. do 1097,
Mogunosti, 27 (1990), br. 10-11, Split, 1981, 968-969.
26
R. KATI I , Vetustiores ecclesiae..., str. 31-32.
27
J . MARAS OVI - T . MARAS OVI - M. MARASOVI , Crkva sv.
Trojice u Splitu, Split, 1971.
28
N. J AKI , Srednjovjekovni zabati oltarnih pregrada u Dalmaciji (od
Zrmanje do Cetine), Stilsko-tipoloka analiza (magistarski rad,
Zagreb, 1980).
29
I. PETRI CI OLI , Donat, sv., Enci kl opedi j a l i kovni h umj etnosti, sv. 2,
Zagreb, 1982, str. 73-75; P. VEI , Crkva sv. Trojstva (sv. Donata) u
Zadru, Zagreb, 1985. Tamo je navedena i sva osnovna literatura
crkvi.
30
Za datiranje crkve u 6. stoljee usp.: M. SUI , Prolost Zadra, sv. 1,
Zadar, 1981, str. 336. Za ranoromaniku atribuciju usp. K. J.
C O NA NT , Carolingian and Romanesque Architecture 800-1200, 1978,
str. 111.
31
J. KOVAEVI , u: Istorija Crne Gore, Ti tograd, 1967.
32
Istraivanja je vodi o J . Martinovi, koj i prvi preliminarni izvjetaj
objavljuje u Arheolokom pregledu, a priprema temeljitu studiju
rezultatima arheolokih iskopavanja u kotorskoj katedrali.
33
T. MARASOVI , esterolisni tip u arhitekturi ranog srednjeg vijeka u
Dalmaciji, 1958 (neobjavljena doktorska disertacija na Sveuilitu u
Zagrebu).
34
T. MARASOVI , Ranosrednjovjekovna crkvica u Olju kod Stona,
Peristil, II, Zagreb, 1957, str. 85.
35
V . GOSS, Early Croatian Architecture..., str. 104, spominje nalaz
novca datiran po Konstantinu Koproni mu (741-775), prema kome bi se
crkva mogla datirati i prije 800.
36
C D, I, str. 49-50; I. P E T RI CI OL I , Spomenici iz ranog srednjeg vijeka
na Dugom otoku, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 3, str. 53-64.
37
C D , I, str. 123-124; I. P ETRI CI OLI , Crkva sv. Jurja u Ravanjskoj,
Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 8-9, str. 177-180.
38
I. PETRI CI OLI , Spomenici..., str. 53-56.
39
C D , I, str. 4-6.
40
. Z E K A N , Prilog prouavanju arhitekture iz koje potjee natpis
kneza Branimira u Muu Gornjem, Gunjain zborni k, Zagreb, 1980.
str. 133.
41
L. M A R U N , Ruevine crkve Sv. Luke na Uzdolju kod Knina, Staro-
hrvatska prosvjeta, n. s., 1,-14, Zagreb, 1927, str. 272-315.
42
Karakteristino nepodudaranje vanjske i unutranje ralanjenosti i u
ovom sluaju odaje predromaniku.
43
De administrando, I, str. 135.
44
V. GOSS (Early Croatian Architecture..., str. 120) otvara mogunost
datiranja crkve sv. Stjepana u 7. i l i 8. stolj ee, ali to nije vjerojatno ni
s obzi rom na poloaj u gradu, odnosno irenje jezgre od zapada prema
i stoku, gdje je smjetena ta graevina.
45
T. MARASOVI , Prilog morfolokoj klasifikaciji..., str. 57-61.
46
I. P E T RI CI OL I , Oko datiranja..., str. 114.
47
I. P E T RI CI OL I , Prilog diskusiji starohrvatskim crkvama s oblim
kontraforima, Izdanja H A D , 8, Split, 1984, str. 221.
48
Mogunost ranijeg datiranja crkve sv. Spasa otvorio je . RAPANI
(Predromaniko doba u Dalmaciji, str. 171).
49
S. GUNJ AA, Kako i gdje je svrio hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir,
Rad J A, 288, Zagreb, 1952, str. 205-332.
50
I. P E T RI CI OL I , Oko datiranja..., str. 115.
51
C D , I, str. 25-28.
52
I. P E T RI CI OL I - S. VUENOVI , Crkve Sv. Andrija i Sv. Petar
Stari u Zadru, Di adora, 5, str. 177-202.
53
C D , I, str. 3-8.
54
C D , I, str. 22.
55
D. J E L O V I NA - D. VRSALOVI , Sv. Marta, Bijai kod Trogira -
arheoloka revizija 1967. i 1968, Arheoloki vesnik, 10, Beograd, 1967,
str. 173. T. MARASOVI , Prilog morfolokoj klasifikaciji..., gdje
sam ustvrdio da crkva predstavlja varij antu trobrodne bazilike s ugla-
tom apsidom. Na takvo tipoloko svrstavanje ima primj edbe M. Jur-
kovi, koj i u istonim kraj evima bonih brodova bez razloga vidi apsi-
de. Us p. M. J URKOVI , Crkve s westwerkom na istonom Jadranu,
Pri l ozi povijesti umjetnosti u Dal maci j i , 26, Split, 1986/87, str. 61-86.
56
T. MARASOVI - D. VRSALOVI , Srednjovjekovna opatija na
Sustipanu u Splitu, Vj esni k H A D , Split, 1965-1967, str. 175-207.
57
Pretpostavku je iznio N. C A MB I , Problemi starokranske arheologije
na istonoj jadranskoj obali, Materi j al i XI I , I X. kongres arheologa
Jugoslavije, 1972, Zadar, 1976, str. 239. Takvu atribuciju osporio sam
u radu Prilog morfolokoj klasifikaciji..., str. 64.
58
T. MARASOVI , Prilog morfolokoj klasifikaciji..., str. 64.
59
V . GOS S , Early Croatian Architecture..., str. 150.
60
S. GUNJ AA, Kako i gdje je svrio..., str. 260-264.
61
I. P E T RI CI OL I , Oko datiranja..., str. 115.
62
Isto.
63
Ej nar D Y G G V E , Ar hi v - Split.
64
Naziv prema V. GOS S U, Early Croatian Architecture..., str. 73-86,
148-155.
65
F. BULI , Nadgrobni natpis hrvatske kraljice Jelene, Vj esni k H A D ,
n. s. 3, str. 19-24.
66
E. D Y G G V E , History of Salonitan Christianity, Osl o, 1951.
67
C D , I, str. 85-86.
68
C D, I, str. 88-91.
69
C D , I, str. 97-98.
70
C D, I, str. 123, 139, 160, 165.
71
C D, I, str. 112.
72
C. FI SKOVI , Istraivanja u srednjovjekovnoj crkvi sv. Nikole u Spli-
tu, Historij ski zborni k, 2, Zagreb, 1949, str. 211-221.
73
T. MARASOVI , Prilog morfolokoj klasifikaciji..., str. 86-88. Do
istog zakljuka prvobitnoj predromanikoj gradnji i romanikoj pre-
gradnji crkve sv. Ni kol e u Splitu doao je i V. GOSS, Early Croatian
Architecture..., str. 143.
74
C D , I, str. 110, 186, 188.
75
C. FI SKOVI , Iskopine srednjovjekovne crkve sv. Eufemije u Splitu,
Hi stori j ski zbornik, I, Zagreb, 1948, str. 201.
76
T. MARASOVI , Regionalizam u ranosrednjovjekovno! arhitekturi
Dalmacije, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 14, Split, 1984.
77
Lj . K A R A M A N , vremenu gradnje Sv. Mihajla u Stonu, Vj esnik
muzealaca i konzervatora Hrvatske, 9, str. 81-82.
78
C D , I, str. 174.
79
T. MARASOVI , Regionalizam str. 155-156.
80
I. PETRI CI OLI , Crkva sv. Lovre u Zadru, Starohrvatska prosvjeta,
ser. III, sv. 117, Split, 1987, str. 53-73.
81
C D , I, str. 25-28.
82
. RAPANI , Prior Firmin i njegove ene, Slobodna Dal maci j a.
Split, 30. XI I . 1988.
83
Usp. T. MARASOVI , Zvonici u graditeljstvu ranog srednjeg vijeka u
Dalmaciji, Adri as, I, Split, 1987, str. 200.
84
Meu znaajnim predromanikim graevinama koje su izostavljene iz
ovog pregleda jest i stara crkva ispod dubrovake romanike katedra-
le. Vodi t el j istraivanja u toj crkvi J . Stoi obj elodanio je prelimi-
narne izjetaje, ali za konane zakljuke datiranju valja saekati nje-
govu detaljnu obradu i eventualne druge interpretacije tog vanog
nalaza. Usporedi : Josip STOI , Istraivanja, nalazi i problemi pre-
zentacije pod katedralom i Bunievom poljanom, Obnova Dubrovni ka
1979-1989, Dubrovni k, 1989, str. 326-335; ISTI, Prikaz nalaza ispod
katedrale i Bunieve poljane u Dubrovniku, Izdanja Hrvatskog arheo-
lokog drutva, XI I , 1988, str. 15-38.
85
Na to je prvi upozorio I. P E T RI CI OL I , Oko datiranja..., str. 13-14.
Summary
Tomislav Marasovi
Towards a Chronology of Pre-Romanesque
Architecture in Dalmatia
The dating of Pre-Romanesque architecture in Dalmatia is one
of the more complex problems of art historiography. It has not
been neglected up to now but too many questions still remain
open. In the wish to contribute to further research, the author
proposes a chronological classification of Dalmatian Pre-Ro-
manesque which also includes some new findings.
Owing to the fact that only a smaller number of Pre-Romanes-
que churches in Dalmatia can be dated precisely on the basis of
a document, the author discusses various premises of the pro-
cess of dating before venturing on his own dates. With this in
mind, the following different categories of monuments are pro-
posed:
1. Churches dated on the basis of historical sources:
1.1. directly by an inscription, document etc.
1.2. indirectly, in relation to a personality or event which can be
1.2.1. of certain or
1.2.2. uncertain historical identification
1.3. incomplete with a defined
1.3.1. latest (terminus ante quern) or
1.3.2. earliest date of origin (terminus post quem)
2. the most numerous group Pre-Romanesque churches in Dal-
matia can be dated through comparisons.
After proposing the above methods of dating, the author deter-
mines the time frame of Pre-Romanesque in Dalmatia, with its
lower limit at the Avar-Slavic invasion in the seventh century
and the upper limit the fall of the state of the Croatian rulers at
the end of the eleventh century, ie the beginning of the period of
autonomous Dalmatian cities which coincides with the appea-
rance of Romanesque art.
In this framework the author distinguishes among three chara-
steristic periods in which he includes those churches which can
be dated. These are:
a) the first post-classical period, 7 and 8th c
b) the Carolingian and earlier Ottoman period, 9th (or even
end of 8th) and 10th c
c) late Ottoman period of the first half of the 11th c, in some
parts also the entire 11th c.
After classifying the Pre-Romenesque churches in Dalmatia in
this way, at the end of the paper the author offers a chronologi-
cal table also containing the most pertinent formal elements.
From a comparative view of the time when the Pre-Romanesque
churches came into being in Dalmatia, as well as of their form,
certain conclusions can also be drawn about the time when early
medieval architecture appeared in this area:
1. Adaptations of earlier buildings mostly occurred in the first
period (7th and 8th c), such as Split and Zadar cathedral,
and are extended to the end of this period - St Theodore in
Split
2. The contuinity of old Christian forms can be followed in
certian dated churches such as St Mihovil (Michael) in Split
(7-8th c) and St Stephen (Stjepan) in Split (10th c)
3. The premise can be confirmed that there was direct influence
of late classical central buildings, by the very early appearan-
ce of the church of St Mary in Trogir (which has been dated
715-717 and has a six-foil ground plan)
4. Certain dated churches from the 9th c confirm a Carolingian
influence in various type groups
a) rotunda (St Donat in Zadar, the origin of which should be
transferred into the second half of the 8th c)
b) central type of inscribed cross (St Tripun in Kotor)
c) elongated trefoil with westwerk (St Spas in Cetina and Lo-
puka glavica)
5. the earlier belief that three-naved three-apsed basilicas ap-
peared as late as the 11th c must be corrected, because indivi-
dual churches, such as St Mary and St Cecilia in Biskupija
have been dated in the 9th century.
6. the Byzantine influence is most evident on churches from the
10th and 11th centuries (the type with dome and one nave,
churches with inscribed transept), which is in accordance
with the diffusion of the type which has a cupola on four
columns.
It is to be expected that further research will increase the
number of dated Pre-Romanesque churches in Dalmatia.