SVEUILITE U ZAGREBU

GEOTEHNIKI FAKULTET








ANDREJA TOMAI









PRILOG RAZVOJU GEOTEHNIKOG INENJERSTVA
S NAGLASKOM NA UREENJE OKOLIA








ZAVRNI RAD











VARADIN, 2011


SVEUILITE U ZAGREBU
GEOTEHNIKI FAKULTET







ZAVRNI RAD










PRILOG RAZVOJU GEOTEHNIKOG INENJERSTVA
S NAGLASKOM NA UREENJE OKOLIA






STUDENT; MENTOR;
Andreja Tomai prof.dr.sc Boo Soldo














VARADIN, 2011



SADRAJ

1. UVOD............................................................................................................................1

2. OPENITO O GEOTEHNIKOM INENJERSTVU I UREENJU
OKOLIA..........................................................................................................................2
2.1. GEOTEHNIKO INENJERSTVO.........................................................................2
2.2. GRAA TLA.............................................................................................................2
2.3. OPENITO O UREENJU OKOLIA....................................................................5

3. PRIMJER UREENJA KOD SANACIJE KANALA..................................................9
3.1. UVOD U PROBLEM.................................................................................................9
3.2. ANALIZA UZROKA EROZIJE POKOSA.............................................................10
3.3. SANACIJSKA RJEENJA......................................................................................12

4. PRIMJER UREENJA KOD SANACIJE KLIZITA...............................................17
4.1. UVOD U NASTAJANJE KLIZITA......................................................................17
4.2. METODE ZA STABILIZACIJU KOSINA.............................................................18
4.3. PRIMJER SANACIJE CESTOVNOG KLIZITA..........................22

5. PRIMJER UREENJA KOD IZRADE POTPORNIH ZIDOVA..............................23
5.1. OPENITO O POTPORNIM ZIDOVIMA.............................................................23
5.2. KLASIFIKACIJA POTPORNIH ZIDOVA PREMA VRSTI
MATERIJALA................................................................................................................24
5.3. ESTI POTPORNI ZIDOVI....................................................................................28

6. ZAKLJUAK..............................................................................................................33

7. LITERATURA............................................................................................................34







1. UVOD

U dananje vrijeme potreba ouvanja okolia postaje neoporeciva. Ouvanje okolia
nije potrebno samo na mjestima gdje dolazi do zagaenja ili oneienja, ve i na
mjestima gdje se zbog prirodnih pojava ili ljudskih aktivnosti narui izgled i/ili
stabilnost terena.
Zadaa geotehnikih zahvata je osigurati dugorono funkcioniranje objekata, a time i
stabilnost terena na kojem ih gradimo. Za svaki takav zahvat vrijedi nai ono rjeenje
koje prua optimalnu sigurnost, a istodobno lei u granicama trokova koji su
ekonomski opravdani. Logino je da i estetska vrijednost, kao i brzina izvedbe igraju
veliku ulogu pri tom odabiru.
Naglasak teme ovoga rada lei na ouvanju okolia, zbog toga su obraene teme koje
svojom uinkovitosti i dobrim uklapanjem u okoli pridonose toj svrsi. Na slici 1.
vidimo potporni zid koji je dobar primjer za oboje.




SLIKA 1. Potporni zid







2. OPENITO O GEOTEHNIKOM INENJERSTVU I
UREENJU OKOLIA

2.1.GEOTEHNIKO INENJERSTVO

Geotehnika je grana graditeljstva koja se bavi prouavanjem svojstva, stanja i ponaanja
geoloke sredine. Nadalje geotehnika prouava zakonitosti promjena u geolokoj sredini
pod utjecajem odreene inenjerske djelatnosti ili prirodnog procesa. Dakle moemo
rei da je osnovni predmet prouavanja tlo, u kojem gradimo.
Zahvati i objekti kojima se bavi geotehnika su mnogobrojni; temeljenje, klizita, nasipi,
usjeci, zasjeci, graevinske jame, odlagalita otpada, itd. Naravno da se kod provedbe
navedenih radova javljaju odreeni problemi kao to su stabilnost tla, temeljenje na
slabo nosivom tlu ili visoki nivo podzemnih voda. Kod rjeavanje takvih problema
potrebno je opirno znanje iz fizike, mehanike krutih tijela, mehanike fluida, kemije,
geologije, informatike, itd.
Teko je pronai jednu osobu koja bi zadovoljila sva ta znanja, stoga se rjeenja trae u
okvirima timskog rada.

2.2. GRAA TLA


Tlo je nakupina zrnaca razliite veliine i oblika, slika 2. Posebno svojstvo tla je da je
tlo trofazni medij koji se sastoji od tekue, vrste i plinovite faze. Plinovita faza je zrak
a tekua faza je voda u porama tla. vrstu faza u tlu ini skelet tla, ako su zrnca
poredana gue kaemo da je tlo bolje zbijeno. Zastupljenost svake faze u uzorku se
moe iskazati pomou mase i volumena uzorka, koje odreujemo mjerenjima. Iz
omjera volumena ili mase uzorka mogu se odrediti neke od veliine koje su presudne
za donoenje odluka o tehnikom koritenju tla.










SLIKA 2. Tlo


Porozitet n je omjer volumena pora u uzorku V
p
i volumena cijelog uzorka V.
V
V
n
p
= (0 n 1)

Koeficijent pora e definiran je kao omjer volumena pora V
p
i volumena vrste faze V
s
u
uzorku.
s
p
V
V
e = (0 e )



Stupanj saturacije S
r
uzorka je omjer volumena pora ispunjenih vodom V
w
i volumena
pora V
p
u uzorku.
p
w
r
V
V
S = ( 0 S
r
1 )




Vlanost w predstavlja omjer mase vode M
w
u uzorku i mase suhog uzorka M
d
.
d
w
M
M
w = ( 0 w )

Ove etiri veliine su kvocijenti dimenzijski istovrsnih veliina, pa se izraavaju samo
brojem. esto su izraene u postocima, za to se moraju pomnoiti brojem 100.
Do sad smo tlo promatrali kao medij koji se sastoji od zraka, vode i vrstih estica, to
je vie ili manje realno za uzorak tla. Tlo u prirodi sadri mnogo ivih i neivih
organizama i nije homogeno, slika 3.







SLIKA 3. Tlo u prirodi














2.3. OPENITO O UREENJU OKOLIA

Okoliem se smatra itava ovjekova okolina, iva i neiva priroda te ovjekove
tvorevine. Svaki ljudski zahvat u prirodi ima neke posljedice. Kada gradimo graevinu,
prometnicu ili provodimo neki drugi zahvat, nae djelovanje uvijek utjee na izgled
okolia. Za vrijeme tih radova se izgled okolia narui, to je neizbjena injenica. No
nakon zavretka radova se neki objekti bolje uklapaju u izgled okoline od drugih. Ovdje
je, izmeu ostalog, vano da se upotrebljava materijal koji se ve nalazi u prirodi. Dalje
je vano da se sam izgled ljudske tvorevine optimizira, kako bi uljepao a ne naruio
izgled okoline. S jedne strane ljudski zahvati mogu naruiti prirodnu ljepotu okoline, a s
druge i okolina moe negativno djelovati na nae objekte. Zato moramo sprijeiti
negativno djelovanje s obje strane.




SLIKA 4. Naruavanje izgleda okoline


Gornja slika pokazuje kako je nuno promiljati i traiti rjeenja odreenih zahvata za
poboljanje zatite, sanacije i ureenja okolia.
esto se za stabilizaciju kosina koristi biljno raslinje, jer korijenje uvruje tlo.
Meutim biljno raslinje moe imati i negativne posljedice na objekte koji se nalaze u
blizini. U sluaju prikazanom na slici 5. korijenje ispod objekta dovodi do pucanja
zidova.

Korijenje upija vlagu iz tla, to dovodi do neravnomjernog slijeganja ispod cijele
graevine, a to opet do pucanja zidova.



SLIKA 5. Utjecaj korijenja drvea na graevinu



SLIKA 6. Utjecaj okolia na ljudske tvorevine




2.3.1. Sanacija oteenog tla

Postoji mnogo metoda za ojaanje tla, jedna od novijih metoda je duboko injektiranje
ekspanzijskom smolom. Ekspanzijska smola uvruje tlo na traenom podruju, a
ponaa se na razliite naine u skladu s karakteristikama tla. U rastresitom tlu mjeavina
popunjava praznine i djeluje kao hidrauliko vezno sredstvo, stvara monolitni
konglomerat sa znaajnim mehanikim svojstvima. U koherentnom tlu, mjeavina
stvara gustu mreu kanala, slinu korijenju biljaka. Tako nastaje komprimirana masa
koja je uvrsnuta tim kanalima.
Djelovanje smole je ogranieno na radijus od maksimalno 2 m, zbog velike brzine
kemijske reakcije prijelaza iz tekueg u vrsto stanje. Brza reakcija ima i pozitivne
strane jer nema rasipavanja materijala, i izbjegni se tete nastale nekontroliranom
infiltracijom materijala u teren. Stupanj ekspanzije smole je od 2 pa ak do 20 puta, a
ovisi o otporu na koji nailazi.
Ovako tretirana podruja se odlikuju dugoronom stabilnou. Propusnost
ekspandiranih smola se moe usporediti s glinenim tlom, to onemoguuje ispiranje
materijala.





SLIKA 7. Poboljanje svojstva tla ekspandirajuom smolom


2.3.2. Zatita i ureenje biljnim raslinjem

Ve su rano ljudi primijetili da korijenje vee tlo, te da takve padine imaju strmiji pad i
veu visinu bez veeg uruavanja. Korijenje u tlu djeluje kao prirodna armatura slika 8.
Ova metoda se esto koristi za sanaciju i stabilizaciju klizita.
Najprikladnije su grmolike vrste koje stimuliraju rasaivanje. Nadalje se mora voditi
rauna o prikladnosti pojedinih vrsta. Neke vrste ve spadaju u novo udomaene, a rastu
bre i bujnije od veine drugih vrsta.



SLIKA 8. Stabilizacija kosine biljnim pokrovom







SLIKA 9. Biljno raslinje i primjer ureenja kosine biljnim raslinjem








3. PRIMJER UREENJA KOD SANACIJE KANALA


3.1.UVOD U PROBLEM

Sredinji primjer na kojem e se analizirati uloga geotehnike u funkciji zatite okolia s
naglaskom na stabilizaciju i ureenje pokosa je odvodni kanal na HE Varadin. Kanal je
trapeznog oblika, projektiranog nagiba 1:2,5 izveden je dubokim iskopom u preteno
ljunanim naslagama dravske naplavine. Od samoga poetka rada se na pokosu kanala
u razini vodnoga lica javljaju erozijska mjesta; vododerine, odroni i osipavanje. Do
kojih dolazi u uvjetima promjenjivog reima rada elektrane. Pogled na odvodni kanal
prikazan je na slici 10.



SLIKA 10. Pogled na kanal












3.2. ANALIZA UZROKA EROZIJE POKOSA

Do najveih deformacija u pokosu dolazi u podruju denivelacije. Pri naglom padu
vodene razine se zrnati materijal znatno destabilizira, zbog ega dolazi do osipavanja
oblutica i ljunka. Sile koje imaju nepovoljni utjecaj na erozijsku otpornost pokosa su :
Hidrodinamike sile
Hidrostatike sile
Gravitacijske sile.
Hidrodinamike sile su sile vrtloenja, sile pri stacionarnom teenju kroz kanal, sile pri
povratnom procjeivanju vode kroz tlo. Hidrostatike su sile uzgona u pojasu varijacije
vodene razine. Gravitacijske su sile uveanja obujamske teine obalnoga materijala
zbog naglog pada razine vode u koritu.
Ve sama prisutnost vode u porama tla, kao i njezino teenje s mjesta vieg potencijala
na mjesto nieg potencijala ima sljedee posljedice:
Ispod razine vode sila uzgona djeluje na svaki uronjeni volumen
Spomenuti tok vode s vieg prema niem potencijalu izaziva hidrodinamike
sile.
Opisane pojave imaju za posljedicu sile koje djeluju na svaku esticu tla.
Najjednostavnija analiza stabilnosti pokosa je preko djelujuih sila u uvjetima
promjenjivog potencijala. Kad voda u tlu tee zbog razlike potencijala, tada mora
svladati trenje u esticama tla, pri tome se dio potencijalne energije pretvara u rad
trenja. Na potopljeni volumen djeluje dodatna sila trenja i skree rezultantu silu prema
smjeru teenja vode kroz tlo.

h
L
Kut nagiba
pokosa
Smjer strujanja vode je
paralelan s pokosom
p
S



SLIKA 11. Poligon sila za uronjeni obujam tla kroz kojega tee voda paralelno s pokosom





Iz slike 11. je vidljivo da vektorskim sumiranjem hidrodinamike sile S i uronjene
jedinine teine materijala nastaje nova rezultanta p na jedinicu volumena tla koja je
skrenuta prema smjeru toka vode u tlu.

Dakle, piemo : p = S +
S = i
w

=
sat
-
w

gdje je; i- strujni ili hidrauliki gradijent,
w
-zapreminska teina vode ( 10 kN/m
2
),

sat
-zapreminska teina suhog tla.
Hidrauliki gradijent ima opu formulu :
L
h
i

=

gdje je; h- razlika ukupnog potencijala, L- put procijeivanja

Tako je iz slike 2. vidljivo da je u sluaju paralelnog strujanja vode s pokosom

i = sin .

Takoer iz poligona sila moemo izraunati kut otklona rezultante p od vertikalne
komponente :

(

sin
cos
S
S
arctg

Kod nekoherentnih materijala kut nagiba pokosa moe, u graninom sluaju, biti
jednak kutu unutarnjeg trenja tla ( =). Drugim rijeima reeno to znai da je
najstrmiji kut pokosa jednak kutu unutarnjeg trenja za rahlo stanje tla.
Nagib pokosa odvodnog kanala HE Varadin iznosi 1: 2,5 ako zanemarimo strujanje
vode e kut unutarnjeg trenja za zaobljeni materijal s dobrom graduacijom iznositi
=34. Faktor sigurnosti raunamo kao omjer kuta unutarnjeg trenja tla i kuta nagiba
pokosa


69 , 1
8 , 21
34
= = =
tg
tg
tg
tg
Fs

U nekoherentnim tlima propusnost vode ne utjee na veliinu kuta unutarnjeg trenja, ali
porni tlak moe mijenjati otpornost na posmik. U promatranom kanalu je naizgled
smanjenje posmine otpornosti u podruju denivelacije ( do 2,5 m ). U sluajevima jake
kie, kad je pokos potpuno zasien do povrine, strujni tlak izaziva smanjenje otpornosti
na posmik u smjeru strujanja vode. Tako za sluaj najkritinijeg teenja kad se voda
procjeuje paralelno s pokosom piemo;

( )
( )
o
8 , 16
90 cos
90 sin
=
|
|

\
|
+
+
=

S
S
arctg

Sada je faktor sigurnosti manji od 1, te iznosi :

85 , 0
) (
=
+
=

tg
tg
Fs

Ovaj proraun upuuje na mogunost nestabilnosti pokosa pri strujanju vode paralelno s
pokosom. Mogue je izraunati minimalni kut unutarnjeg trenja kojega bi materijal u
pokosu morao imati. Tada bi faktor sigurnosti F
s
1, pa je potrebni kut unutarnjeg
trenja + , te konano iznosi 39. Kod ovoga kuta nebi dolo do uruavanja
materijala, jer bi sila trenja izmeu zrna tla bila vea od sila. Sanacijske metode bi
trebale imati cilj, kut unutarnjeg trenja materijala na pokosu to bolje pribliiti
optimalnoj vrijednosti, kako bi se poveala erozijska otpornost pokosa.

3.3. SANACIJSKA RJEENJA

Odvodni kanal HE Varadin je graen u aluvijalnim dravskim ljunkovito-pjeskovitim
materijalima, koji po svojoj prirodi nose veliku opasnost od erozijskog djelovanja
otvorenih kanalskih i povratnih procjednih voda.
Zato je sad vaan izbor odgovarajuih metoda i materijala da bi se poveala erozijska
otpornost. Dalje se mora voditi rauna o estetskom izgledu terena, to ukljuuje da se
provedeni zahvati moraju uklopiti u postojei izgled okoline. Izbijanjem zrna oblutica u
zoni denivelacije dolazi do destabilizacije cijelog pokosa, to se moe sprijeiti
materijalom iz kamenoloma jako velikog promjera kao i ianim koarama reno
madraca.

3.3.1. Istraivanja na materijalima

Na otpornost na smicanje uvelike utjee oblik zrna. O obliku zrna ovisi pokretljivost
estica pri jednakoj zbijenosti. Dio otpornosti koji ovisi o uklijetenosti zrna raste ako
su zrna uglasta a pada ako su zaobljena. Oblik zrna i graduacija imaju velik utjecaj na
kut trenja to prikazuje sljedea tablica.

TABLICA 1 Utjecaj oblika zrna i graduacije na kut trenja

Kut trenja []
Oblik zrna i garduacija
rahlo zbijeno
Zaobljen, jednolina (U) 30 37
Uglast, jednolina (U) 35 43
Zaobljen, dobra (W) 34 40
Uglasto, dobra (W) 39 45

Prema podacima o veliini estica i njihovom udjelu u tlu (graduacija) izraujemo
granulometrijski dijagram. Granulometrijski dijagram prikazuje granulometrijski sastav
tla tj. sadraj zrna razliite veliine u odreenoj koliini tla izraen u postocima mase,
slika 12.

SLIKA 12. Granulometrijski dijagram


Dalje definiramo promjer efektivnog D
10
i dominantnog D
60
zrna. Promjer efektivnog
zrna je onaj promjer zrna kojega u ukupnoj koliini teine zajedno sa sitnijim esticama
ima 10%. Promjer dominantnog zrna je onaj promjer od kojega je u danom uzorku 60%
zrna manje.

Njihov omjer definira koeficijent jednolinosti C
u
.

10
60
D
D
C
u
=

Koeficijent zakrivljenosti je C
c
, a definiran je

60 10
2
30
) (
D D
D
C
c

=

gdje je; D
30
onaj promjer od kojega je u danom uzorku 30% zrna manje.

Ako je koeficijent jednolinosti C
u
> 4 onda je materijal ljunak, a ako je C
u
> 6 je
materijal pijesak. Kada je koeficijent zakrivljenosti granulometrijske krivulje 1<C
c
<3 je
materijal dobro graduiran. Ako jedan od ova dva uvjeta nije ispunjen onda je ljunak
odnosno pijesak slabo graduiran.
Oblik granulometrijske krivulje uvelike utjee na kut otpornosti na smicanje. Kada
koeficijent jednolinosti raste e pri istom utroku rada za zbijanje, koeficijent pora e
biti manji, a sa time e rasti utjecaj uklijetenosti pa konano i kut trenja . Odabir
optimalnog kompozita koji bi nakon ugradnje na predvieno mjesto morao iskazivati
dobra mehanika svojstva vri se prema sljedea etiri kriterija:

1. Granulometrijska raznolikost
2. Veliina zrna
3. Uklijetenost i hrapavost zrna
4. Nesferian oblik.





S druge strane je ekstremno nepovoljno ako upotrebljeni materijal ne odgovara
navedenim kriterijima. Ako zrna imaju kuglastu formu ili su jednakih dimenzija s
glatkim oplojima onda je nasipni kut takvih materijala gotovo jednak nuli. Iz
navedenog slijedi da zasipni materijal na HE Varadin nije odgovarao navedenim
kriterijima.

3.3.2. Zatita lomljenim kamenom

Zatita lomljenim kamenom se u sluaju hidroelektrane Varadin provodi samo u
gornjem dijelu pokosa, zapoinje cca. 1m ispod razine min. vode, a zavrava na bermi.
Potporni temelji se izvode kao trakasto ojaanje od lomljenoga kamena. Zatita pokosa
je predviena u denivelacijskom pojasu kanala, a upotrebljeni materijal se obavezno
mora dopremiti iz kamenoloma.
Ovdje je vano da je upotrebljeni kamen dobro graduiran ( granulometriska
raznolikost), dalje je vano da su zrna dovoljno velika. Zrna nasmiju biti glatka jer
hrapava zrna imaju vei kut unutarnjeg trenja, i moraju odstupati od kuglastog oblika.
Kao to se vidi na slici 13. se najsitniji granulat postavlja do razine berme.


max RV 169,50
min RV 167,00
1
.
2
,
5
c
c
a

4
,
3

m
c
c
a

3
,
7
m
c
c
a

4
,
8

m
M1
M2
M3
M1 - 30-70 cmcca 7 m
3
/m' kanala;
M2 - 7-15 cmcca 3 m
3
/m' kanala;
M3 - 3-7 cmcca 2 m
3
/m' kanala.



SLIKA 13. Sanacija mijeanim materijalom



3.3.3. Reno madraci

Posebna izvedba gabiona su tzv. reno madraci, to su tanke gabionske koare napunjene
oblim granulatom. O gabionima e biti rijei u poglavlju 4. potporni zidovi. Ove koare
karakterizira veliki odnos povrinskih dimenzija prema debljini koare. Nakon punjenja
ove koare se prekrivaju poklopnom mreom, koja se uvruje za poboke i pregrade
koara ianim kopama. Na primjeru HE Varadin koristile su se ove koare u
dimenzijama 4x2x0.3 m. Kod ugradnje Reno madraca najvanija je procjena kuta
unutarnjeg trenja izmeu Reno madraca i prirodnog materijala na pokusu. Izgled koare
reno madraca i pokosa zatienog ovom metodom prikazani su na slikama 14 i 15.



SLIKA 14. Izgled koare reno madraca



SLIKA 15. Zatita pokosa kanala reno madracem



4. PRIMJERI UREENJA KOD SANACIJE KLIZITA

4.1. UVOD U NASTAJANJE KLIZITA

Pojam klizanje obuhvaa pokrete tla ili stijena koji nastaju zbog sloma materijala na
granicama pokrenute mase.
Zbog utjecaja gravitacije i dodatnih optereenja u tlu nastaju naponi smicanja koji su
uzrok kretanjima masa niz kosine. Brzina kretanja moe biti vrlo velika (brzo klizanje )
ili neprimjetna ( puzanje ). Na prirodnim kosinama je nagib nakon dugog vremenskog
razdoblja prilagoen stvarnoj vrstoi tla na smicanje. Tako se objanjava da su u
prirodi strmije kosine od materijala vee vrstoe kao npr; pijesak, ljunak i sl. a one
blae od prainastog i glinovitog materijala. Do klizanja takvih kosina dolazi kada iz
bilo kojeg razloga doe do poveanja napona smicanja, tako da premae vrstou tla.
Na kosini nastaje slom i klizanje manjeg ili veeg podruja.
Klizanje e se zaustaviti kad se opet uspostavi ravnotea vrstoe tla i optereenja tj.
kada se oblik kosine prilagodi promjeni napona ili kada prestanu djelovati utjecaji koji
su izazvali promjene ( razina podzemne vode, strujni tlak i sl.).
Do promjene napona ili osobina materijala u povrinskom sloju, moe doi sa i bez
ljudske aktivnosti . Prema tome da li je klizanje posljedica ljudske aktivnosti ili nije,
uzroke klizanja dijelimo u dvije kategorije. U prvu kategoriju ubrajamo postepen porast
strmine kosine uslijed erozije u koritima vodotoka, promjene razine podzemne vode ali i
trajni uinak izluivanja materijala zbog strujanja podzemne vode.
U drugu kategoriju ubrajamo klizanja nastala zbog ljudske aktivnosti; promjene oblika
kosine iskopavanjem ili nasipavanjem, promjene optereenja gradnjom graevina kao i
promjene prirodnog reima i razine podzemne vode na obalama akumulacijskih jezera.
Kada na prirodnim kosinama mijenjamo uvjete stabilnosti moramo voditi rauna o
osiguranju trajne stabilnosti tih podruja. Potrebno je nai onaj nagib koji jami trajno i
sigurno funkcioniranje graevina a istovremeno lei u granicama ekonomske
opravdanosti.













SLIKA 16. Izgled klizita

4.2. METODE ZA STABILIZACIJU KOSINE

Prilikom projektiranja zemljanih radova moe se dogoditi da dobiveni podaci o faktoru
sigurnosti pokazuju preniske vrijednosti. Dakle u toku radova mogu se pojaviti
nestabilnosti. Odgovarajuim mjerama mora se osigurati zadovoljavajua stabilnost. Da
bi tehniko reenje bilo ekonomski opravdano i sigurno, moraju se nai razlozi
predviene ili uoene nestabilnosti.
Postoji puno metoda za stabilizaciju kosina, ovdje su nabrojene samo neke;
Promjena geometrije presjeka
Drenane mjere
Potporne konstrukcije
Armiranje tla
Poumljavanje








4.2.1. Promjena geometrije presjeka

Promjena geometrije presjeka ukljuuje ublaavanje nagiba kosine, dodavanje tereta na
stopu kosine te preraspodjelu mase u presjeku kosine.
Ublaavanje nagiba kosine je vrlo efikasna metoda ako je kritina povrina relativno
plitka ( slika 17 a ).
Dodavanje tereta na stopi kosine je za razliku od ublaavanja nagiba efikasna metoda
ako je kritina povrina relativno duboka (slika 17 b ).
Preraspodjela mase u presjeku kosine je mogua u sluaju usjeka i zasjeka na padini.
Premjetanje mase tla sa vieg na nii dio kosine, ili uklanjanje materijala ime se
formira blaa kosina, su u kombinaciji sa dreniranjem ili dodavanjem tereta u stopi
kosine vrlo pouzdane metode.






SLIKA 17. Stabilizacija kosine promjenom oblika presjeka










4.2.2. Dreniranje

Drenane mjere se poduzimaju radi smanjenja i kontroliranja kretanja vode po povrini
kosine, i zbog umanjenja pornih pritisaka. Na slici 18. su prikazani neki tipovi
dreniranja. Osim povrinskog dreniranja koje uz vegetaciju predstavlja preventivnu
zatitu kosina, postoje drenane mjere za smanjenje artekih pritisaka i/ili presijecanje
vodonosnih slojeva koji utjeu na stabilnost kosine. Ovdje se primjenjuju buotine,
bunari, drenani tuneli i ahtovi.





SLIKA 18. Tipovi dreniranja



4.2.2.1. Iskop drenova

Prvo se postavljaju glavni a zatim dodatni drenovi. Kopani drenovi izvode se pomou
traktorskih rovokopaa, tako da teoretska irina drena bude cca. 50cm. Radove
postavljanja drenova treba planirati u sunom razdoblju, iako se i tada moe oekivati
uruavanje drenanih rovova do 50% teoretskog obujma. Dno drena bi moralo biti
dublje od klizne plohe, a prosjena dubina je do 3m. Nakon iskapanja jarka u istoga se
postavlja geotekstil 200-300 g/m
2
. Na dnu drena postavlja se PCV drenana cijev preko
koje se stavlja drenani zasip to je mjeavina ljunka i pijeska s odgovarajuim
filtarskim sposobnostima. Na kraju se jarak zatvara glinenim slojem kojem je zadatak
da sprijei poniranje povrinskih voda u dren.

Vano je napomenuti da se drenovi obavezno kopaju od niih prema viim kotama.
Postupak graenja drenanog jarka omotanog geotekstilom prikazan je na slici 19.





SLIKA 19. Graenje drenanog jarka omotanog geotekstilom;
a)iskop
b)postavljanje geotekstila
c)nasipavanje posteljice cijevi
d)nasipavanje i zbijanje drenanog materijala
e)omatanje geotekstilom
f)zasipavanje i zbijanje materijala

















4.3. PRIMJER SANACIJE CESTOVNOG KLIZITA

Na slici 20. prikazan je zavrni sanirani izgled potpornog gabionskog zida uz trup
ceste. esti geotehniki problemi vezani uz ceste su kod stabilnosti odnosno
nestabilnosti pokosa, kako na gornjim tako i na donjim pokosima cesta. Uzroci ovim
problemima su prije svega reguliranje oborinskih i procjednih voda. U mekanim
materijalima, pod utjecajem veih koliina vode, dolazi do natapanja i promjene u
koheziji to moe utjecati na stvaranje kliznih ploha te prouzroiti pomake i odrone tla.
Mogua rjeenja su prihvat i odvoenje oborinskih voda, ali i stabilizacija pokosa.
Pokos se moe stabilizirati primjenom lomljenog kamena, te gabionskih zidova.










SLIKA 20. Potporni gabionski zid uz trup ceste













5. PRIMJER UREENJA KOD IZRADE POTPORNIH
ZIDOVA

5.1. OPENITO O POTPORNIM ZIDOVIMA

Potporna konstrukcija je svaka ona koja osigurava sigurno i stabilno vanjsko lice tla,
nagnuto pod kutem veim od onog koji je mogu bez tog zahvata. One su geotehnike
graevine jer preuzimaju optereenje od tla. Mogu se izvoditi od svih vrsta materijala
koji se koriste u graevinarstvu.
Postoje dvije osnovne vrste potpornih konstrukcija;
One koje pridravaju zasjeke u prirodnom tlu
One koje pridravaju nasipe

Postoji jo mnogo klasifikacija potpornih konstrukcija, kao to se vidi na slici 21. je
jedna od njih na gravitacijske i fleksibilne.



SLIKA 21. Klasifikacija potpornih konstrukcija

Takoer je mogue potporne zidove klasificirati prema vrsti materijala na;
Potporne zidove od nasutog materijala
Potporne zidove od lomljenoga kamena
Potporne zidove od betona i armiranog betona






5.2. KLASIFIKACIJA POTPORNIH ZIDOVA PREMA VRSTI
MATERIJALA

5.2.1. Potporni zidovi od nasutog materijala

Potporne konstrukcije od nasutog materijala su iane koare ispunjene ljunkom ili
kamenom. iane koare su nainjene od pocinane eline ice koja je pojaana na
rubovima okvira od okruglog elika. Prazne koare slau se na mjesto gdje se podie
zid, a potom se napune zatvore i veu. Ovaj postupak ponavljamo do eljene visine.
Ovakvi zidovi su vrlo prikladni za stabilizaciju manjih klizanja uz ceste jer se mogu
izvoditi na kratkim dionicama, a time se izbjegava poremeaj nestabilne kosine.
Prednosti gabiona su da osiguravaju dobro dreniranje tla iza zida, a njihova podatljivost
omoguuje primjenu u tlima nejednolike krutosti koja mogu izazvati probleme krutim
zidovima. Nedostatak je to punjenje kamenom zahtjeva mnogo runog rada koji je u
dananje vrijeme skup. esto se koriste za stabilizaciju kanala rijeka. Ove konstrukcije
jo nazivamo i gabionima, a izgled jedne koare prikazan je na slici 22. Zidovi od
nasutog materijala se dobro uklapaju u okoli, jer materijal u koarama izgleda
prirodno, a mogue ih je ukrasiti biljem ili cvijeem, slika 23.



SLIKA 22. Gabionska koara















SLIKA 23. Gabionski zid

5.2.2. Potporni zidovi od lomljenoga kamena

Lomljeni kamen je klasian materijal za potporne konstrukcije. Danas se vie ne
upotrebljavaju jer se ove konstrukcije izvode runo. Rijetku primjenu nalaze jedino u
sklopu arhitektonski vanih graevina. Kameni zidovi mogu biti sloeni bez maltera pa
se esto nazivaju suhim zidovima. Suhi zidovi slue na jadranskom obalnom podruju
za terasarsko oblikovanje poljoprivrednih povrina.
















SLIKA 24. Kameni potporni zid


5.2.3. Potporni zidovi od betona i armiranog betona

Potporne konstrukcije od betona i armiranog betona su danas vrlo este. Masivne zidove
gradimo od betona, olakane i montane zidove od armiranog betona. Vano je da
upotrebljeni beton odgovara standardima i propisima za betonske konstrukcije te da je
vodonepropusan i otporan na mraz. Slobodne povrine ovakvih zidova ostaju ne
obraene, zato oplate moraju biti paljivo izraene da nebi bilo neravnina. Betonski
zidovi se ne smiju bukati. Izmeu buke i zida nastaju diferencijalne deformacije zbog
temperaturnih promjena koje s vremenom dovode do opadanja buke. Ovi zidovi mogu
imati razliite oblike, neki su prikazani na slici 25. S obzirom da zidovi od betona i
armiranog betona tvore monotone povrine u veini ne pridonose uljepanju okoline,
svakako se radi svoje stabilnosti esto upotrebljavaju.














SLIKA 25. Armirano betonski zid T i L oblika





SLIKA 26. Armirani betonski zid








5.3.ESTI POTPORNI ZIDOVI

5.3.1.Gravitacijski potporni zid

Teina gravitacijskog zida preuzima vodoravni tlak zasipa i usmjeruje ga tako da
rezultanta prolazi kroz bazu temelja na tlo. Naponi koji djeluju uz rubove temelja ne
smiju biti vei od doputenog optereenja. Takoer tangencijalna komponenta sila na
bazi temelja mora biti manja od otpora tla na smicanje. Osnovni oblik temelja
gravitacijskih potpornih zidova je pravokutan s istakom na prednjoj strani, to zahtjeva
najveu koliinu i teinu materijala. Na slici 27. je prikazana mogunost smanjenja
utroka materijala. Nagib prednje strane zida pomie njegovo teite prema stranjoj
ivici temelja, a nagnuta i lomljena stranja povrina zida smanjuje i povoljnije
usmjeruje rezultantu tlaka. Gravitacijske zidove gradimo od betona, lomljenog kamena
ili od gabiona.






SLIKA 27. Presjek gravitacijskog potpornog zida









5.3.2. Potporni zid s konzolom

Uteda mase gravitacijskog zida moe se postii ako se dio teine zasipa iskoristi da se
povoljnije usmjeri rezultanta sila koja djeluje na zid. To postiemo izradom armirano
betonske konzole na prikladnoj visini stranje strane zida. Ukupna rezultanta tlaka koja
djeluje na zid je manja nego na zidu bez konzole. Ovi zidovi su prikladni za visoke
zidove jer se trokovi mogu znatno smanjiti.










SLIKA 28. Potporni zid s konzolom











5.3.3. Potporni zid sa zategom

Zid sa zategom je potporni zid od armiranog betona koji samo svojom teinom ne moe
uravnoteiti sustav sila koji na njega djeluje te mu se dodaje zatega ili sidro. Ovi zidovi
se koriste za svladavanje veih visina. Zatege i sidra su elementi koje dodajemo u sustav
da preuzmu dio vodoravnih optereenja i prenesu ih u zalee zida.
Zatege ugraujemo u zidove koji pridravaju nasipe ili u zidove koji iza sebe imaju
vodoravne povrine. One su usidrene u zalee zida, sidrene blokove ili sidrene zidove, a
mogu biti eline ipke ili uad, armirano betonske grede a javljaju se i noviji materijali
kao na primjer karbonska vlakna.
Geotehnika sidra ugraujemo ako se iza zida nalazi autohtono tlo nagnute povrine.
Ovi elementi imaju istu ulogu kao i zatege, a sidrimo ih u sidreni injektirani dio duboko
u tlo.
Oba sidrina tijela se moraju nalaziti izvan aktivnog kliznog klina i nesmiju na njega
vriti nikakav utjecaj, kako se nebi vrilo dodatno optereenje na zid i tako umanjilo
djelovanje zatege. Ako zatege postavimo na povoljnoj visini preuzimaju vodoravnu
komponentu tlaka te ukupna teina zida moe biti manja nego u gravitacijskoj varijanti.




SLIKA 29. Potporni zid s zategom











5.3.4. Armirano tlo

U neto novije vrijeme se upotrebljava tzv. armirano tlo. To je sloenac u kojem vlana
naprezanja preuzima armatura. Armirano tlo se sastoji od dvije vrste gradiva to su
armatura i nasip. Armatura moe biti metalna ili plastina. Za nasip se upotrebljava
nekoherentno tlo, zbog dobrog prianjanja i filtracijskih sposobnosti. Armirano tlo ima
iroku primjenu u graditeljstvu, tonije kod graenja u loim tlima. Koherentna tla
sama od sebe imaju odreenu vlanu vrstou, koja se ugradnjom armature povea.
Nekoherantna tla nemaju nikakvu vlanu vrstou, stoga se je njihova primjena u
graditeljstvu proirila dodavanjem armature. Ova metoda poboljanja svojstava tla
primjenjuje se u novije vrijeme tj. od 60-tih godina prologa stoljea. Svoj izum Terre
Armee je 1966 patentirao francuski arhitekt H. Vidal. Osnova ovog izuma je elina
trakasta armatura privrena na metalnu koaricu na licu potporne graevine. Temelj
Vidalove tehnologije je aktiviranje trenja izmeu metalnih traka i tla. Druge vrsta
armatura (geotekstil, geomree) djeluju na istom principu.




SLIKA 30. Armirano tlo









5.3.5. Potporni zid od montanih elemenata

Ovi zidovi se izvode od kratkih armirano betonskih ili drvenih elemenata koji se slau u
vitla u obliku pravokutnika. Pravokutnici se ispune pijeskom, ljunkom ili sitnim
lomljenim kamenom ovisno o ekonominosti i dostupnosti. Materijal za ispunu mora
biti vodopropusan. Popreni elementi su na krajevima podebljani jer se na njih odupiru
uzduni elementi i tako prenose dio bonog tlaka ispune. Prednost ovih zidova lei u
brzini i jednostavnosti montae. Za rad su dovoljne lake mehanike dizalice, a nije
potrebna obrada i dugotrajna priprema gradilita kao na primjer postavljanje oplate ili
ugraivanje i obrada betona. Takoer nije potrebno ekati da se beton stvrdne jer se
ispuna moe ugraivati kako visina zida raste pa zid postepeno u toku izvedbe preuzima
optereenja. Ako se uzduni elementi s vanjske strane ukopaju ispod razine smrzavanja
nisu potrebni temelji. Ovi zidovi su prikladni za trajnu stabilizaciju manjih i veih
klizita.




SLIKA 31. Potporni zid od montanih elemenata

6. ZAKLJUAK

Na primjeru HE Varadin prikazano je jedno suvremeno rjeenje zatite korita kanala
primjenom Reno madraca. Ova metoda prua dobru zatitu, no isti uinak moemo
postii primjenom drobljenoga kamena odreenih frakcija. Sredinji primjer sanacije
klizita je sanacija cestovnog klizita potpornim gabionskim zidom. U radu je dati
pregled esto primjenjenih potpornih zidova. Potporni zidovi sa zategom i armirano tlo
imaju najbolju perspektivu za daljnu primjenu zbog brze i ekonomine izvedbe, ali i uz
visoke estetske vrijednosti.
Na kraju ovoga rada dolazim do zakljuka da se primjenom geotehnikih metoda
uvelike moe pridonjeti ouvanju i ureenju okolia. Kod primjene potpornih zidova ili
nekih drugih geotehnikih metoda je vano nai onu metodu koja najbolje odgovara
karakteristikama podruja.
Nabrojene metode se rijetko koriste same, ve u kombinaciji. Svaka metoda moe biti
efikasna ako se upotrijebi na ispravan nain i ako se uzmu u obzir svi vani parametri.
Iz navedenih razloga se konana odluka moe donjeti samo na temelju viestrukog
sagledavanja odreenih situacija.





























7. LITERATURA

[1] Bedekovi D. Prilog razvoju potpornih zidova s naglaskom na ureenje okolia,
Varadin, 2006.

[2] Maksimovi, Mehanika tla, Beograd AGM knjiga, 2008.

[3] Nonveiller, Mehanika tla i temeljenje graevina, Zagreb , kolska knjiga, 1979.

[4] Soldo B. Skripta iz predmeta Geotehniko ekoloki zahvati, Geotehniki fakultet;
Sveuilite u Zagrebu, 2010.

[5] Soldo B. i drugi, Projekt sanacije klizita u Opini Bednja, Geotehniki fakultet;
Sveuilite u Zagrebu, 2009.

[6] Soldo B. I drugi, Projekt zatite pokosa odvodnog kanala HE Varadin, Geotehniki
fakultet; Sveuilite u Zagrebu, 2007.

[7] web stranice
http://www.danas.net.hr preuzeto 29.08.2011
www.brujic.gradjevinans.net preuzeto 01.09.2011













SAETAK

Tema ovog zavrnog rada je PRILOG RAZVOJU GEOTEHNIKOG
INENJERSTVA S NAGLASKOM UREENJE OKOLIA. Zbog toga sam pokuala
navesti najprimjenjivanije metode geotehnike koje pridonose ouvanju okolia. Rad se
sastoji od etiri poglavlja koja su; openito o geotehnikom inenjerstvu i ureenju
okolia, primjeri ureenja kod sanacije kanala i ureenja kod sanacije klizita, te
potporni zidovi.
Na poetku rada se govori openito o pojmovima geotehnika i ouvanja okolia, a dati
je i primjer poboljanja svojstva tla ekspandirajuom smolom.
Stabilizacija i ureenje pokosa e se analizirati na primjeru odvodnoga kanala HE
Varadin. Sanaciju klizita obraujem kroz definiciju pojma klizanja i nekih najeih
metoda sanacije. Na kraju su nabrojene neke vrste potpornih zidova, koji svakako
svojom funkcijom i izgledom pridonose ouvanju okolia.