(1)

ZATITA PRIVATNOSTI DJECE

U MEDIJIMA
Zbornik priopenja s tribine
Zagreb
2009.
(2)
Izdava
Pravobranitelj za djecu, Zagreb, A. Hebranga 4
01/4929 669, www.dijete.hr
Za izdavaa
Mila Jelavi, dipl. iur.
Urednica
Maja Flego
Recenzenti
Prof. dr. sc. Marina Ajdukovi
Prof. dr. sc. Stjepan Malovi
Lektor
Kristian Lewis
Oblikovanje
Ivanica Srnec
Grafika obrada i tisak
Tamposit Nedelie
Naklada
500 primjeraka
Tiskano
Kolovoz 2009.
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu
Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 711097
ISBN 978-953-95451-7-6
1. Predgovor
2. Mila Jelavi
Djeca u medijima: Kako im osigurati zatitu privatnosti?
Iskustva Ureda pravobraniteljice za djecu
3. Maja Gabelica upljika
Psiholoki aspekt prikaza djeteta u medijima
4. Nada Zgrablji Rotar
Pravo na privatnost: Standardi za zatitu privatnosti djece u medijima
5. Renata Odeljan, Stipe Jagnji
Uloga policije u zatiti privatnosti djece u medijima
6. Sunica Blaevi, Julijana Stipii
Pravna zatita privatnosti djece u medijima
7. Igor Kaniaj
Mediji na rubu zakona
8. Prilozi
UNICEF- Naela za etiko izvjeivanje o djeci
Stajalita, inicijative i preporuke Ureda pravobraniteljice za djecu o
medijskom izvjetavanju o djeci
Zakljuci tribine Izvjetavanje o djeci Inicijativa za zatitu privatnosti
djece u medijima, Zagreb, 29. svibnja 2007.

Zakljuci tribine Zatita privatnosti djece u medijima, Split, 23.
studenoga 2007.

(3)
5
7
19
33
45
53
63
77
81
SADRAJ
83
85
5
PREDGOVOR
Proteklih su godina mediji znatno pridonijeli podizanju svijesti o vanosti zatite prava
djeteta i podizanju standarda zatite djejih prava. Upravo novinari sve ee i sve
glasnije upozoravaju na krenje prava djece u mnogim podrujima, pa tako i u medijima.
Stoga, s jedne strane, moemo biti zadovoljni to mediji sve vie piu o pravima djeteta i
kritiziraju slabosti sustava u socijalnoj skrbi, pravosuu, odgoju i obrazovanju, zdravstvu,
upozoravajui na nedostatnu zatitu djece. No, istodobno mnogi od njih sve vie i sve tee
kre prava djeteta na privatnost.
Vrlo se esto djeca u medijima prikazuju na senzacionalistiki nain, osobito kad se
izvjetava o dogaajima u koje su ukljuena kao rtve, poinitelji ili svjedoci kaznenih djela,
te kao sudionici vrnjakoga nasilja. Pritom se istiu negativni aspekti njihova ponaanja,
nepotrebno se iznose obiteljske prilike, podaci o zdravstvenom stanju ili se daju nestrune
procjene karaktera i ponaanja, to moe tetiti razvoju. Usto se vrlo esto zapaa
nemaran i neodgovoran odnos novinara i urednika prema obvezi zatite identiteta djeteta.
Bez razmiljanja o negativnim posljedicama medijskoga izlaganja, objavljuje se puno ime i
prezime te slike djeteta ili se njegov identitet otkriva tako to se objavi puno ime i prezime
njegovih roditelja, brae, sestara.
Pri izvjetavanju o dogaajima u koje su ukljuena djeca novinari esto zaboravljaju da ih i
Zakon o medijima i Kodeks asti obvezuju na osobito obziran pristup te zatitu identiteta
maloljetnika. Posebno je zabrinjavajue to to povjerljive informacije o djetetu, kojima
mogu raspolagati samo policija, zdravstveno osoblje i djelatnici socijalne skrbi koji su ih
duni uvati kao slubenu i profesionalnu tajnu, ipak dospijevaju do novinara i bivaju
objavljeni. Novinari svoje ponaanje opravdavaju interesom javnosti, meutim, pritom
zaboravljaju da pravo javnosti na informacije ne moe biti iznad prava djeteta na zatitu
privatnosti.
Neprimjereno izlaganje u medijima moe dodatno traumatizirati djecu i negativno utjecati
na njihov razvoj, potaknuti neeljene reakcije okoline, uiniti njihovu intimu dostupnom
5
1
5
svima, izloiti ih traumatizirajuem vrednovanju, neugodnim komentarima, a moda i
ugroziti njihovu sigurnost. Nove rizike i odgovornosti u zatiti privatnosti djece donosi i
internet.
Premda nai zakoni tite privatnost djece i predviaju visoke novane kazne za
objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta, ako se time ugroava njegova
dobrobit, u praksi se te sankcije rijetko primjenjuju. Sudska praksa, odnosno presude
protiv nakladnika i urednika zbog ugroavanja prava djece na privatnost, vjerojatno bi
pridonijela boljoj zatiti djece u medijima. No, uvjereni smo da e dugorono najbolje
rezultate u podruju zatite djejih prava u medijima dati profesionalna samoregulacija te
da se suradnjom s Hrvatskim novinarskim drutvom, novinarima, urednicima, ali i
nakladnicima, na tom planu mogu postii mnogobrojna poboljanja.
Upravo je zato u 2007. godini Ured pravobraniteljice za djecu organizirao, u suradnji s
Dravnim odvjetnitvom, MUP-om, Hrvatskim novinarskim drutvom i medijskim
strunjacima, dvije javne tribine o zatiti privatnosti djece u medijima. Prva je odrana u
Zagrebu 29. svibnja, a druga u Splitu 23. studenoga. Na tribinama se govorilo o
zakonskom okviru zatite prava djece na privatnost u medijima, o nainima izvjetavanja o
djeci i posljedicama koje otkrivanje identiteta moe imati na njihov razvoj, o etikim i
pravnim standardima zatite prava na privatnost te nainima njihove provedbe. Svrha tih
rasprava bila je pridonijeti podizanju javne svijesti o problemu te potaknuti postizanje viih
standarda izvjetavanja o djeci. Zakljuci rasprave i stajalita Ureda pravobraniteljice za
djecu o zatiti privatnosti djece u medijima upueni su Vladi Republike Hrvatske te
urednicima tiskanih i elektronikih medija.
Tribine su potaknule vei interes mnogih redakcija za pitanja zatite privatnosti djece i
potovanja etikih naela u izvjetavanju o djeci te se ta tema sve ee pojavljuje u
medijima. Rezultat je bolje poznavanje i razumijevanje djejega prava na privatnost,
spremnost da se javno raspravlja o toj temi i da joj se ustupi vei medijski prostor.
Naalost, zasad jo nije vidljiva promjena ponaanja urednika i novinara koja bi rezultirala
stvarnom veom zatitom privatnosti djece u svakodnevnom medijskom izvjetavanju, no
za to je vjerojatno potrebno vie vremena.
Sadraj svih izlaganja i zakljuci dviju tribina o zatiti privatnosti djece u medijima
objedinjeni su u ovome zborniku. eljeli bismo da i on bude poticaj ostvarivanju suradnje i
istinskog partnerstva s medijima i drugim strunjacima u podizanju razine javne svijesti o
potrebi zatite djece i djejih prava.
6
6
Mila Jelavi*
DJECA U MEDIJIMA
Kako im osigurati zatitu privatnosti?
Iskustva Ureda pravobraniteljice za djecu
Zatita privatnosti svih graana Republike Hrvatske jami se nizom propisa, kako
domaih tako i meunarodnih, koje je Republika Hrvatska potpisala i preuzela u svoj
pravni poredak, te kodeksima koje su sami novinari osmislili kako bi imali jasnija pravila
kojih se trebaju pridravati kad piu o temi koja se dotie graana i ulazi u sferu njihove
privatnosti.
Svi ti propisi i pravila uz dodatak najvanijeg dokumenta za zatitu djece na svjetskoj razini,
Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta i njezinih dodatnih protokola, pravo na
zatitu privatnosti jame i djeci. No, na pitanje potuju li mediji propise i pridravaju li se
pravila koja su i sami izradili, odnosno potuju li se djeja prava u medijima, nema
jednoznanog odgovora.
Bez imalo dvojbi moe se rei da su mediji pridonijeli podizanju svijesti o vanosti zatite
prava djeteta i podizanju standarda zatite djejih prava openito u naem drutvu.
Upravo novinari sve ee i sve glasnije upozoravaju na krenje prava djece u razliitim
podrujima djejeg ivota, pa tako i u medijima. Kritelje, dodue, ee i lake
prepoznaju u drugim institucijama i drugim medijima, ali injenica je da zahvaljujui i
medijima i pojedinim novinarima i urednicima, sve vie jaa svijest o vanosti potovanja
djejih prava i odgovornosti drave i drutva za zatitu njihove dobrobiti.
Meutim, iznenauje da se uz takvu svijest novinara, o vanosti zatite prava djece,
pojavljuju prilozi koji su znatno ispod doputene razine izvjetavanja o djeci i koji izravno
kre djeja prava. Rezultat je to nedovoljnog poznavanja propisa kojima se titi pravo
*
Pravobraniteljica za djecu
7
7
djeteta na zatitu privatnosti, a posebice Konvencije o pravima djeteta.
Pratei nain medijskog izvjetavanja o djeci, osobito njegove negativne aspekte, prema
prijavama pristiglim od graana, uviamo da su roditelji, nastavnici, odgojitelji, ali i drugi
zainteresirani graani sve osjetljiviji na krenje prava djece u medijima. Najee upada u
oi otkrivanje djetetove privatnosti, zatim slijedi nepotovanje dostojanstva djeteta,
izlaganje djeteta potencijalno tetnim medijskim sadrajima te nepotovanje prava djece
na dobivanje njima primjerenih i razumljivih informacija putem medija. Naime, istraivanja
pokazuju da pozitivnih ili prosocijalnih sadraja za djecu i o djeci u medijima gotovo i nema,
a upravo takve sadraje djeca najlake usvajaju i prihvaaju. Pozitivni sadraji vie utjeu
na djecu od negativnih (Gabelica upljika, 2007.).
Osim navedenog, mnogi medijski, ali i drugi strunjaci, sve ee upozoravaju na
zloporabu djece u oglaavanju i reklamnim kampanjama.
I internetske stranice, forumi, blogovi i drugi oblici javno dostupne elektronike
komunikacije sve ee se pojavljuju kao novi naini ugroavanja privatnosti i drugih
prava djece. Oni postaju novi mediji putem kojih se iznose osobni podaci, objavljuju
fotografije i otkriva intima djece, a esto ih se na taj nain izlae riziku od elektronikog i
drugog zlostavljanja.
Na pitanje kakva je slika djeteta u hrvatskim medijima danas mnogi e, gotovo bez
razmiljanja, odgovoriti da se djeca u novinama i na televiziji pojavljuju uglavnom u dvjema
ulogama. Najee, naalost, kao protagonisti crne kronike, rtve nesrea, nasilja,
zlostavljanja, bolesti ili neprimjernog ponaanja okoline ili kao likovi iz reklama koji e
itatelje, gledatelje i sluatelje potaknuti na kupnju.
Teko je u medijima nai djeja miljenja, njihove stavove o mnogobrojnim pitanjima koja
ih se tiu, o ljudima koji ih okruuju, rijetko se o djeci pie kao o subjektima, nositeljima
prava, poput prava na sudjelovanje i izraavanje vlastitoga miljenja. ee se govori o
ugroenosti pojedine djece te o potrebi da ih se zatiti od nasilja, zanemarivanja i
neprimjerenih uvjeta za odgoj i razvoj. Takva slika pridonosi stvaranju predrasuda o djeci,
uvjetuje i rezultira neprimjerenim odnosom drutva prema djeci, a moe potaknuti i drugu
djecu na identificiranje ili usporeivanje s prikazanim, esto neprihvatljivim i
uznemirujuim modelima ponaanja.
Istraivanja o djeci u medijima, s bilo kojeg aspekta, gotovo da i nema, tako da je
nemogue usporeivati stanje s onim prije nekoliko godina i u nekom drugom razdoblju.
Kad bi postojala sustavna istraivanja medijskog tretmana djece i objavljeni rezultati
8
istraivanja, vjerojatno bi to pomoglo boljem sagledavanju ugroavanja prava djeteta u
medijima; pridonijelo bi suoavanju strune i ire javnosti, posebno novinarske profesije,
ali i roditelja, sa stvarnim razmjerima toga problema i spoznajom o vanosti zatite prava
djeteta. Znanstveni pristup, egzaktni podaci, zacijelo bi dali precizniju sliku o tretmanu
djece u medijima i pomogli da se on pobolja.
Zatita prava na privatnost
Ustav Republike Hrvatske , kao najvii akt drave, sadrava dvije naoko oprene
odredbe prava na zatitu osobnog i obiteljskog ivota, dostojanstva, ugleda i asti (l.
35.) te jami slobodu izraavanja, miljenja i izraavanja misli (l. 38.). Sloboda
izraavanja miljenja obuhvaa osobito slobodu tiska, slobodu govora i javnog nastupa.
Postavlja se pitanje kako zadovoljiti, odnosno potovati, obje odredbe a da ni jedna ne
bude na tetu druge. To nije nimalo lak zadatak za medije i pred njih stavlja mnogobrojne
zahtjeve. S jedne strane u obvezi su potovati pravo na privatnost svakoga graanina, a s
druge zadovoljiti interes javnosti za informacijama.
Ustavne odredbe jednako su vane i ne moe biti govora o usporedbi odredaba po
vanosti, no kako smo se meunarodnim dokumentima, koji ine dio unutarnjeg pravnog
poretka, na temelju lanka 140. Ustava Republike Hrvatske, obvezali pravu djeteta davati
prednost (l. 3. Konvencije o pravima djeteta), nije teko zakljuiti da se pravu djeteta na
zatitu privatnosti ne moe, niti smije, pretpostaviti pravo javnosti na informaciju. Stoga
mediji imaju teak zadatak uravnoteivanja i balansiranja informacija kada izvjeuju o
djeci, s jedne strane da javnosti daju informacije koje ih se tiu i koje su od javnog interesa,
a s druge strane da ne ugroze niti prekre pravo djeteta na privatnost.
I Opa deklaracija o pravima ovjeka , kao i Konvencija o zatiti ljudskih prava i
temeljnih sloboda na isti nain i s jednakom vanou tretiraju zatitu prava na obitelj i
dom, slobodu, ugled, ast. I u tim dokumentima nedvojbeno se titi ovjekova intima te se
obvezuje drave lanice na osiguravanje mehanizama za ostvarenje i zatitu toga prava,
vanog za svakog pojedinca. No, za djecu na normativnom planu svakako je najvaniji
dokument na globalnoj razini Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta , s
dodatnim protokolima, koja na sveobuhvatan nain propisuje i jami zatitu djece i
ostvarivanje svih njihovih prava.
1
2
3
4
1
2
Narodne novine, broj 41/01 i 55/01.
Prihvaena i proklamirana rezolucijom Generalne skuptine UN-a 217A(III) od 10. prosinca 1948. g., ratificirana sl. l. 7/1971.
Narodne novine, Meunarodni ugovori, broj 6/1999. i 8/1999.
Slubeni list, Meunarodni ugovori, broj 15/1990.; Narodne novine, Meunarodni ugovori, broj 12/1993.
3
4
9
Preuzimanjem Konvencije o pravima djeteta u svoj pravni poredak Republika Hrvatska joj
je dala snagu iznad zakona. To znai da je u hijerarhiji pravnih akata ta, ali i druge
potpisane konvencije, po pravnoj snazi iznad zakona. To daje pravo, ali i obvezu onima
koji primjenjuju propise da Konvenciju o pravima djeteta direktno primjenjuju ako neko
pitanje za djecu nije regulirano unutarnjim propisom Republike Hrvatske ili ako unutarnji
propis nije u suglasju s Konvencijom.
Neprimjena ili ignoriranje ovakvog odreenja podlijee meunarodnoj kontroli. Naime,
temeljem odredbi Konvencije (l. 44.) drave lanice dune su u odreenim razdobljima
podnijeti izvjee o stanju prava djeteta u svojoj dravi Odboru Ujedinjenih naroda za
prava djeteta. Odbor razmatra izvjee, usporeuje razinu zatite djejih prava sa
standardima koji su uspostavljeni Konvencijom, razmatra i pojedinane sluajeve o
kojima na razliite naine moe doznati te trai objanjenja za pojedina postupanja. Utvrdi
li da se odreenja Konvencije ne potuju, Odbor daje preporuke dravi podnositeljici
izvjea koje imaju obvezujui karakter. Odbor, naime, prilikom razmatranja sljedeeg
izvjea najprije trai oitovanje o izvrenosti preporuka koje je prethodno dao i ne
odustaje od njih dok nije uvjeren da ih je drava na koju se odnose prihvatila i ostvarila. To
daje jamstvo da se standardi uspostavljeni Konvencijom o kojima Odbor vodi rauna nee
ignorirati.
Prilikom podnoenja posljednjeg Izvjea o stanju prava djece u Republici Hrvatskoj
(rujan 2004.) Odbor je, meu ostalim, izrazio zabrinutost zbog krenja prava na privatnost
djece u medijima te je preporuio Republici Hrvatskoj da poduzme mjere kako bi osigurala
da mediji u potpunosti potuju pravo djeteta na privatnost. Takoer, Odbor trai da u
sljedeem Izvjeu koje Hrvatska treba podnijeti (u listopadu 2008.) dostavi detaljne
informacije o tome to je uinila da bi poboljala stanje u medijima, ali i u drugim
podrujima djejeg ivota.
Ovdje valja napomenuti da je gotovo sve preporuke Odbora za prava djeteta Republika
Hrvatska ugradila u Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do
2012. godine . Nacionalni plan aktivnosti donijela je Vlada Republike Hrvatske u oujku
2006., a obvezuje sve nositelje aktivnosti i mjera da ih i ostvare. Nositelji nekih aktivnosti
su i mediji i medijske kue te njihova strukovna udruenja. No, pratei ostvarenje zadataka
iz tog dokumenta, valja rei da se zadaci ba i ne ostvaruju ili ne u onim rokovima koji su
dokumentom odreeni. Postavlja se pitanje na koji nain e drava opravdati nedovoljnu
angairanost u praenju i ostvarenju Nacionalnog plana aktivnosti, ali i preporuka Odbora,
prilikom predstavljanja sljedeeg izvjea.
5
5
www.mobms.hr
10
Propisi koji tite privatnost djece u medijima
Vie je zakonskih propisa koji sadravaju odredbe koje sankcioniraju zatitu privatnosti
svakog ovjeka u medijima. Zakon o medijima jedan je od osnovnih zakona kojim je
zajamena sloboda medija (l. 3.). Sloboda medija podrazumijeva slobodu izraavanja
miljenja, slobodu prikupljanja, istraivanja, objavljivanja informacija u cilju informiranja
javnosti, slobodu protoka informacija i otvorenosti medija za razliita miljenja, uvjerenja i
razne sadraje, dostupnost javnim informacijama, tiskanje i raspaavanje tiska i drugih
medija iz zemlje i inozemstva, proizvodnju i objavljivanje radijskog i televizijskog programa,
kao i drugih elektronikih medija, autonomnost urednika, novinara i ostalih autora
programskih sadraja u skladu s pravilima struke.
Tim se Zakonom (l. 7.) jami i svakoj osobi pravo na zatitu privatnosti, dostojanstva,
ugleda i asti. Zakon propisuje i da su mediji duni (l. 16.) potovati privatnost,
dostojanstvo, ugled i ast graana, posebice djece, mladei i obitelji. Navedenim lankom
zabranjeno je objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta ako se time
ugroava dobrobit djeteta te je propisana dunost medija na potovanje prava na zatitu
identiteta svjedoka i oteenika kaznenih djela. Bez znanja ili pristanka svjedoka ili
oteenika kaznenog djela, ne smije se otkriti njihov identitet.
U praksi se pojavljuje problem to tim Zakonom nije odreeno tko prati njegovu primjenu i
provedbu. Naime, za krenje odredbi toga Zakona predviena je prekrajna odgovornost,
odnosno mogunost pokretanja prekrajnog postupka i to po privatnoj tubi. To znai da
za povredu djetetova prava na privatnost roditelj ili skrbnik djeteta moe pokrenuti
prekrajni postupak protiv urednika ili nakladnika. U praksi takvih sluajeva gotovo i nema.
Na prvotnu ljutnju na medije zbog povrede prava na privatnost djeteta te iskazanu elju za
podnoenje prekrajne prijave roditelji ili skrbnik protekom vremena odustaju od
podnoenja tube uz obrazloenje da se ionako nita nee dogoditi, da su sudovi spori i
neuinkoviti, da ponovno davanje publiciteta sluaju moe samo ponoviti traumu kod
djeteta, pitaju se je li potrebno i vjetaenje itd.
Dodatan je problem ako je i sam roditelj ili skrbnik pridonio tome da je djetetova intima
izloena javnosti, to nije rijedak sluaj. Takvi roditelji ni ne iskazuju namjeru pokretanja
postupka. Dijete i u ovom sluaju ostaje nezatieno, dakle bez mogunosti da netko po
slubenoj dunosti pokrene prekrajni postupak, osim ako nije rije o otkrivanju identiteta
djeteta oteenog poinjenim kaznenim djelom kada dravno odvjetnitvo postupa po
slubenoj dunosti. Stoga bi valjalo Zakon o medijima doraditi na nain da mogunost
6
6
Narodne novine, broj 59/2004.
11
zatite djeteta, odnosno pokretanja prekrajnog postupka, ima i netko po slubenoj
dunosti, tj. uspostaviti, primjerice, po uzoru na Zakon o elektronikim medijima,
regulatorno tijelo koje e reagirati u sluaju krenja odredbi toga Zakona.
Nadalje, Zakonom o elektronikim medijima propisano je da se ne smiju objavljivati
programski sadraji koji ozbiljno tete fizikom, psihikom ili moralnom razvoju djece i
mladei. U programskim sadrajima zabranjeno je (l. 15.) poticati i iriti nacionalnu, rasnu
ili vjersku mrnju i netrpeljivost, antisemitizam i ksenofobiju, ideje totalitarnih reima, kao i
poticati na diskriminaciju ili neprijateljstvo prema pojedincima ili skupinama zbog podrijetla,
boje koe, politikog uvjerenja ili drugih odreenja ili osobina. Zabranjeno je objavljivati
priloge koji vrijeaju dostojanstvo ovjeka, osobito nemoralnoga ili pornografskog
sadraja, na bilo koji nain poticati ili veliati nasilje, poticati graane, a posebice djecu i
mlade, na uporabu duhanskih proizvoda, alkohola ili droga.
Tim Zakonom odreeno je i regulatorno tijelo koje prati i nadgleda njegovu provedbu. To je
Agencija za elektronike medije, koja je u svojem radu samostalna i nezavisna pravna
osoba s javnim ovlastima. Kroz svoje javne ovlasti Agencija, meu ostalim, provodi
postupak dodjele koncesije sukladno Zakonu, donosi odluku o oduzimanju koncesije,
osigurava nadzor nad provedbom odredaba o programskim naelima i obvezama, provodi
postupak utvrivanja nepotivanja ili krenja odredaba Zakona. Agencija je ovlatena
podnijeti prekrajnu prijavu protiv prekritelja odredaba Zakona, razmatra pritube
graana na postupanje nakladnika u provedbi Zakona itd.
Osim Zakona o elektronikim medijima ovdje valja spomenuti i Zakon o Hrvatskoj
radioteleviziji koji takoer sadrava nekoliko odredaba koje se odnose na djecu i mlade.
Tim Zakonom propisano je da Hrvatski radio i Hrvatska televizija moraju zadovoljiti
interese javnosti te osigurati odgovarajuu zastupljenost informativnog, kulturnog,
obrazovnog i zabavnog sadraja, a meu ostalim, moraju proizvoditi ili objavljivati emisije
namijenjene odgoju i obrazovanju djece, mladei i odraslih te emisije znanstvenog
sadraja. U ostvarivanju programskih naela Hrvatski radio i Hrvatska televizija duni su
pridonositi potovanju temeljnih ljudskih prava i sloboda, demokratskih vrednota,
unapreivati kulturu javnog dijaloga, potovati privatnost, dostojanstvo, ugled i ast
ovjeka i temeljna prava drugih, posebice djece i mladei. Tim Zakonom propisane su
identine zabrane kao i lankom 15. Zakona o elektronikim medijima.
Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji ustanovljeno je Programsko vijee HRT-a koje
7
8
Narodne novine, broj 122/2003. 79/2007.
Narodne novine, broj 25/2003.
7
8
12
zastupa i titi interes javnosti provoenjem nadzora i unapreenjem radijskog i
televizijskog programa.
Zakonom o sudovima za mlade (l. 55.), radi zatite privatnosti maloljetne osobe te
izbjegavanja publiciteta koji moe tetno djelovati na razvoj maloljetnika, zabranjeno je
objavljivanje tijeka postupka, kao i donesene odluke bez odobrenja suda. Zabrana se
odnosi na objavljivanje poduzetih procesnih radnji tijekom trajanja cijelog postupka
(pretpripremnog, pripremnog, odluivanje na sjednici vijea te na glavnoj raspravi).
Krenjem te zabrane ostvaruju se obiljeja kaznenog djela povrede tajnosti postupka,
propisana lankom 305. stavkom 2. Kaznenog zakona.
Kaznenim zakonom (l. 201.) propisano je da e se kazniti novanom ili zatvorskom
kaznom onaj tko iznese ili pronese neto iz osobnog ili obiteljskog ivota drugoga, to
moe tetiti njegovu ugledu. Ako to uini putem medija, pred vie osoba, na javnom skupu
ili na drugi nain na koji je intima pojedinca postala dostupna veem broju osoba, kaznit e
se i stroom kaznom. No, vrlo je vano spomenuti i lanak 203. Kaznenog zakona koji
pogoduje medijima u ovakvim situacijama, odnosno opravdava krenja prava na
privatnost jer propisuje da nema kaznenog djela iznoenja i pronoenja neega iz
osobnog ili obiteljskog ivota drugoga (l. 201.) to moe koditi asti i ugledu pojedinca
koji je uinjen u novinarskom poslu ako iz naina istraivanja i drugih okolnosti jasno
proizlazi da se ne radi o namjernoj teti po neiju ast i ugled. Takva odredba abolira sve
novinare jer nitko, pa makar i drukije mislio, nee priznati da je nekome povrijedio pravo
na privatnost namjerno. Dakle, za svoj postupak nai e opravdanje u eventualnom
sudskom postupku. Valjalo bi razmisliti moe li se postii bolja zatita privatnosti
pojedinca drukijom formulacijom ovoga lanka, odnosno pronai nain da se pravo
pojedinca ne podreuje pravu javnosti i javnom interesu.
I prema Prekrajnom zakonu propisano je da u postupku prema maloljetnim
poiniteljima prekraja, bez dozvole suda, nije doputeno objaviti tijek prekrajnog
postupka kao niti odluke koje se u tom postupku donose. Moe se objaviti samo onaj dio
za koji sud da odobrenje, ali se ni tada ne smije navesti ime maloljetnika niti drugi podaci iz
kojih bi se moglo prepoznati o kome je rije.
Relativno je nedavno (2005.) u Zakon o obveznim odnosima ugraena bitna novina, a
9
10
Narodne novine, broj 111/1997.; 27/1998. i 12/2002.
Narodne novine, broj 110/1997.; 27/1998.; 129/2000.; 51/2001.; 111/2003.; 105/2004. i 71/2006.
Narodne novine, broj 107/2007.
Narodne novine, broj 35/2005.
10
11
12
9
11
12
13
to je novi pravni institut pravo osobnosti. Tim je Zakonom (l. 19.) odreeno da svaka
fizika i pravna osoba ima pravo na zatitu svojih prava osobnosti pod uvjetima utvrenim
zakonom. Pod tim se podrazumijeva pravo na ivot, tjelesno i duevno zdravlje, ugled,
ast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog ivota. Povredom prava
osobnosti nastaje neimovinska teta, a kao oblike popravljanja tete ovaj Zakon poznaje
nenovanu naknadu (npr. povlaenje izjave) i pravinu novanu naknadu prema odluci
suda. Takoer, ovim se Zakonom jami svakoj osobi (l. 1048.) pravo da od suda ili drugog
tijela koje vodi postupak zahtijeva da naredi prestanak radnje kojom se povreuje pravo
neije osobnosti i uklanjanje posljedica.
Osim svih nabrojenih propisa, Hrvatsko novinarsko drutvo donijelo je i svoj akt Kodeks
asti hrvatskih novinara, kojim su razraena i objanjena pravila kojih se novinar mora
pridravati da bi sauvao neiju intimu od senzacionalizma i neopravdanog otkrivanja u
javnosti.
Pogledamo li nau zbilju, vidjet emo da pri izvjetavanju o dogaajima u koje su
ukljuena djeca novinari esto zaboravljaju da ih Kodeks asti obvezuje na osobito
obziran pristup te zatitu identiteta maloljetnika. Djeca su ranjiva te bi ih neprimjereno
izlaganje u medijima moglo dodatno traumatizirati i negativno utjecati na njihov razvoj,
potaknuti neeljene reakcije okoline, uiniti njihovu intimu dostupnom svima, izloiti ih
neugodnim komentarima, a moda i ugroziti njihovu sigurnost. Posebno je zabrinjavajue
to to mnoge povjerljive informacije o djetetu, kojima mogu raspolagati samo institucije
(primjerice policija, zdravstveno osoblje ili djelatnici socijalne skrbi) i dune su ih uvati kao
slubenu i profesionalnu tajnu, ipak dospijevaju do novinara koji ih onda objavljuju.
Novinari svoje ponaanje opravdavaju interesom javnosti, a zaboravljaju da ih
izvjetavanje o djeci obvezuje na poseban oprez.
Najei sluajevi otkrivanja djetetova identiteta
Vrlo se esto dogaa da novinar u tekstu izravno ili neizravno otkrije identitet djeteta koje
je rtva ili poinitelj nasilja, osumnjienik za kazneno djelo, svjedok nasilja, lan obitelji
poinitelja ili rtve kaznenog djela ili je rtva spolnog zlostavljanja. Bez pristanka djetetovih
roditelja ili skrbnika objavljuje se njegovo ime i fotografija. Takoer se fotografije djeteta
objavljuju izvan konteksta u kojem su snimljene, koriste se kao ilustracije neke negativne
teme, na primjer, naruenih odnosa meu zaposlenicima u odgojno-obrazovnoj ustanovi.
esto se bez prikrivanja identiteta snimaju djeca ispred kole u kojoj se dogodila nesrea.
injenica da su iskoriteni kao ilustracija za vijest o smrti ili stradanju kolege, uznemiruje i
djecu i njihove blinje.
14
Objavljivanje fotografija djece smjetene u domove za djecu bez odgovarajue roditeljske
skrbi, bez njihove suglasnosti i suglasnosti njihovih zakonskih zastupnika, takoer je est
oblik ugroavanja djejih prava.
Objava fotografija iz obiteljskog ili kolskog albuma, intimnog dnevnika ili domaih zadaa
djece koja su poginula u nesreama, kao i ulomaka iz oprotajnih pisama djece koja su
poinila suicid, predstavlja ugroavanje dostojanstva rtve. Novinari ih, meutim, esto
koriste da bi izazvali emocije itatelja i podilazili njihovoj znatielji. Dodatno je takav nain
izvjetavanja uznemirujui za djecu iz rtvina okruja, ali i za druge vrnjake koji bi se mogli
identificirati sa rtvom, osjeati krivnju ili strah.
Odgovornost roditelja za otkrivanje identiteta djeteta
Za ugroavanje djetetove privatnosti u medijima esto su odgovorni roditelji koji i sami
potaknu objavljivanje i otkrivanje identiteta djeteta, elei tako upozoriti na neprimjereno
funkcioniranje, primjerice, djejeg vrtia, kole, centra za socijalnu skrb, sudova i drugih
dravnih institucija. Mediji, takoer s tom namjerom i s uvjerenjem da zastupaju interese
djeteta, koriste mogunosti koje im stoje na raspolaganju: objave priu, no u elji da
pomognu djetetu esto prekorae granicu profesionalnosti te i sami ugroze prava djeteta.
Kritika analiza ustanova koje su dune skrbiti o djeci, ukazivanje na njihove propuste,
zacijelo je potrebna i esto opravdana, ali se pritom ne smije ugroziti djetetovo pravo na
privatnost.
Objavljivanje djetetovih fotografija u novinama i na televiziji predstavlja takoer oblik
manipulacije djecom, tijekom ili nakon razvoda roditelja, kad majka ili otac medijskim
izlaganjem djeteta nastoje izvriti pritisak na biveg branog druga ili partnera, ocrniti ga u
javnosti ili ostvariti neki svoj interes. Za te oblike krenja djetetova prava na privatnost
odgovorni su i mediji, dakle novinari, urednici i nakladnici, ali i roditelji koji za to daju
suglasnost, a nerijetko i sami iniciraju objavljivanje djetetove intime. Posebno su u
medijima este takve zloporabe djece poznatih roditelja.
Otkrivanje identiteta djeteta u pojedinim sluajevima moe biti u djetetovu interesu. Na
primjer, kad se nastoji prikupiti pomo za skupu operaciju ili lijekove koji su djetetu nuni za
ivot, a sustav zdravstva ih ne financira pa ih obitelj mora sama osigurati. No, pritom je
iznimno vano potovati dostojanstvo djeteta.
Nasilje meu djecom kolske dobi velik interes medija
Sve ee pojedinani sluajevi vrnjakoga nasilja u koli dobivaju velik prostor u
medijima, tretiraju se kao vijesti dana, o njima se viekratno izvjetava uz iznoenje
mnogobrojnih detalja, pretpostavki i nagaanja o moguim motivima, krivcima,
15
karakternim osobinama i obiteljskim prilikama sudionika sukoba. Pri izvjetavanju o
sukobima meu djecom esto se povreuje pravo djeteta na privatnost jer se razotkriva,
posredno ili neposredno, identitet rtve i poinitelja. Identitet rtve esto razotkriva sam
roditelj ili lanovi obitelji, elei upozoriti na neprimjereno postupanje institucija koje su
trebale zatititi dijete.
Zapaeno je da su o takvim sluajevima mediji izvjetavali vie puta, tretirajui pojedinani
dogaaj kao vijest od javnog interesa, koju je trebalo pratiti ak dva ili tri dana. Na primjer,
tunjave djevojica u nekoliko su navrata bile teme o kojima su izvijestili svi nacionalni
dnevni listovi neki na cijeloj stranici i s najavama na naslovnici, a sljedeih su dana
dodavali nove detalje. Lokalni mediji takoer sve ee izvjeuju o pojedinanim
sluajevima nasilja meu djecom kao o najatraktivnijim temama, iznosei previe detalja i
esto ugroavajui privatnost i sudionika i svjedoka sukoba. Zanimljivo je da jedan fiziki
sukob meu uenicima, pogotovo meu djevojkama, dobiva podjednak prostor kao vijesti
o ubojstvima te esto mnogo vei prostor od vijesti o fizikom obraunu meu odraslima.
Nasilje i zlostavljanje meu djecom zasluuju panju javnosti, ali kao pojave, a ne kao
sredinji medijski dogaaji. Posebno zabrinjava to to informacije medijima najee daju
roditelji rtve nasilja, koji smatraju da kola nije dovoljno zatitila njihovu djecu. tovie,
neki su od njih uvjereni da bi kola zatakala sluaj da se nisu obratili medijima.
Velik se publicitet daje i sluajevima spolnog zlostavljanja ije su rtve djeca tienici
domova za djecu. Opseno izvjetavanje o tome izlae djecu koja ive u djejem domu
neugodnim reakcijama okoline, neumjesnim ispitivanjima, pogotovo u koli, stigmatizira ih
se i promatra kao potencijalne rtve zlostavljanja.
Postupanje Ureda prema prijavama zbog ugroavanja privatnosti djece
Ured pravobraniteljice za djecu na navedene primjere ugroavanja djejih prava najee
reagira upuivanjem roditelja i zakonskih zastupnika u to na koji nain mogu zatititi
interese djeteta. Upuuje ih se da zatrae ispriku od medija, da sluaj prijave Hrvatskom
novinarskom drutvu te da pokrenu privatnu tubu protiv medija. Pravobraniteljica i sama
upuuje upozorenja i preporuke medijima koji su povrijedili djetetovo pravo na privatnost ili
druga prava, zatim prijavljuje pojedine sluajeve Novinarskom vijeu asti, zbog krenja
Kodeksa asti Hrvatskog novinarskog drutva te predlae Dravnom odvjetnitvu da
pokrene sudski postupak protiv nakladnika i glavnog urednika u sluaju krenja Zakona o
medijima i drugih zakona.
O ugroavanju djetetova prava na privatnost u televizijskim emisijama i u internetskim
glasilima izvjeuje se i Vijee za elektronike medije. Ako su i roditelji odgovorni za
neopravdano medijsko izlaganje djeteta, Ured preporuuje mjerodavnom centru za
socijalnu skrb da ih upozori da to nije u najboljem interesu djeteta.
16
Na temelju obavijesti Ureda, Dravno odvjetnitvo samostalno procjenjuje hoe li
pokrenuti sudski postupak protiv novinara, glavnog urednika i nakladnika.
Premda Zakon o medijima obvezuje medije na potovanje privatnosti, dostojanstva,
ugleda i asti graana, osobito djece, mladei i obitelji, te zabranjuje objavljivanje
informacija kojima se otkriva identitet djeteta ako se time ugroava njegova dobrobit, u
praksi se te odredbe esto kre, i to bez pravnih posljedica za poinitelje. Zakon predvia
prilino visoke kazne za nakladnike i urednike koji na takav nain ugroze dobrobit djeteta,
ali zasad, prema spoznajama Ureda, nijedan takav sluaj nije dospio na sud. Delikatnost
teme, ope nerazumijevanje vanosti zatite privatnosti djece, nedostatak iskustva i
sudske prakse na tom podruju, kao i nejasne ovlasti za nadzor nad izvrenjem Zakona o
medijima dodatno oteavaju stanje.
Umjesto zakljuka
I na kraju, to oekivati u budunosti? Svakako puno vie razumijevanja i potovanja djece
i njihovih prava, samoregulaciju kao osnovno opredjeljenje svih novinara koji piu ili
objavljuju o djeci, to zagovaraju mnogi medijski strunjaci. Na taj e nain novinar u svoj
profesionalizam ugraditi i odgovornost prema djeci te nee iekivati hoe li netko protiv
njega, u sluaju krenja djejeg prava, pokrenuti postupak utvrivanja odgovornosti. Bez
obzira na sve propise, protokole i druge dokumente, ovo bi sigurno bio najbolji nain
zatite djetetove privatnosti u medijima.
Literatura:
Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine 41/01 i 55/01
Opa deklaracija o pravima ovjeka Ujedinjenih naroda od 10. prosinca 1948.
Konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Narodne novine, Meunarodni
ugovori 6/99 i 8/99
Konvencija o pravima djeteta, Slubeni list SFRJ, Meunarodni ugovori 15/90, Narodne
novine, Meunarodni ugovori 12/93
Zakon o medijima, Narodne novine 59/04
Zakon o elektronikim medijima, Narodne novine 122/03; 79/07
Zakon o hrvatskoj radioteleviziji, Narodne novine 25/03
Zakon o sudovima za mlade, Narodne novine 111/97; 27/98 i 12/02
Kazneni zakon, Narodne novine 110/97; 27/98; 129/00; 51/01; 111/03 i 105/04
Prekrajni zakon, Narodne novine 107/07
Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine 35/05
Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine www.mobms.hr
17
Gabelica upljika, M. (2007) Zato su nam vani pozitivni sadraji za djecu i o djeci psihologijski
pogled,
Zbornik priopenja s Okruglog stola, Republika Hrvatska Pravobranitelj za djecu, Zagreb.
Kodeks asti hrvatskih novinara
Izvjee o radu pravobranitelja za djecu za 2007. godinu, www.dijete.hr
18
mr. sc. Maja Gabelica upljika*
PSIHOLOKI ASPEKT
PRIKAZA DJETETA U MEDIJIMA
Dijete je uronjeno u svoju socijalnu i fiziku okolinu koja na njega djeluje na razliite naine,
a to esto izaziva interes medija. Taj interes odraava se na tu istu okolinu kao i na dijete,
njegovu privatnost i njegovu sliku u javnosti. Na pitanje tko je u ovom meuodnosu
odgovoran i na to se tono odnosi ta odgovornost, nema jednoznanog i jednostavnog
odgovora. Stephen Whittle (2006), u odnosu na nadzor ureivake politike na BBC-u, pita
koliko odgovornosti trebaju mediji preuzeti od roditelja te istodobno citira odluku Ofcoma
u jednom sluaju da primarna briga pri emitiranju sadraja treba biti ranjivost djece. Ova
ranjivost proizlazi iz djetetovih razvojnih obiljeja koja ukljuuju kognitivnu nerazvijenost,
postojanje razvojnih kriza i ovisnosti o vanim odraslim osobama.
Kako emo ostvarivati odgovornost prema djeci ovisi o tome koliko znamo o njima i
njihovoj ranjivosti, o tome to smatramo privatnou i zato ju je uope potrebno uvati,
kao i o tome to smatramo ulogom i zadaom medija.
Lako se sloiti da je neosporna edukativna, informativna i zabavna uloga medija, koji
snano utjeu na javnost i na formiranje javnog mnijenja. Mediji potiu mnoga
humanitarna i prosocijalna ponaanja te ukazuju na negativnosti u drutvu. Utjeu na
postavljanje osobnih, strunih, drutvenih i politikih standarda zatite djece i njihovih
prava te ine mnogo toga da bi djeja prava bila vidljiva i prioritetna u drutvu.
U mnogim medijskim prikazima uinjeno je puno dobra za djecu kroz ukazivanje na
postojanje problema, nepostojanje politike volje i drutvenog standarda zatite u odnosu
na problem. Istodobno se, nerijetko, u medijskom izvjetavanju naruava djetetova
privatnost ili govori o detaljima njegova osobnog ili obiteljskog ivota.
U bavljenju psiholokim aspektima prikaza djeteta u medijima pokuat emo pojasniti na
*
1
Zamjenica pravobraniteljice za djecu
Ofcom (The Federal Office of Communications) neovisno je tijelo koje regulira medijsko emitiranje u Velikoj Britaniji.
19
to se privatnost odnosi te koji su psiholoki i razvojni razlozi tetnosti njezina razotkrivanja.
Bavit emo se psiholokim aspektom utjecaja na dijete te psiholokim aspektom
novinarskog djelovanja.
Iznijet emo i neke viegodinje podatke Ureda pravobraniteljice za djecu vezane uz
izvjetavanje medija o djeci.
to je pravo na privatnost?
Pokuaj definiranja privatnosti i privatnog ivota esto se povezuje s pojmom identiteta i
duevnog integriteta.
Privatni ivot odnosi se na razliita podruja ljudskog ivota koja se meusobno isprepleu,
a ukljuuju privatnost i tajnost (Dropuli, 2002). Ovaj vid ivota ukljuuje razliite ivotne
injenice koje bi trebale biti nedostupne ostalim ljudima (tajna sfera) ili dostupne tono
odreenim ljudima (privatna sfera). Privatna sfera podrazumijeva odnose s obitelji i
prijateljima, a tajna se sfera odnosi na bitno manji krug, najee samo jednu osobu.
Povrijedi li se tajna sfera, teta je vea i tee se uspostavlja raniji duevni mir. Povreda
privatne sfere ukljuuje vei broj povrijeenih, svih onih koji dijele privatni ivot s
neposredno oteenim. Iz toga proizlazi logino pravo osobe da ju se ostavi na miru i da se
ne ulazi u njezin privatni, tajni, osobni i obiteljski prostor. Dropuli navodi da je kod prava na
privatni ivot teite na oekivanju odreene osobe da povjerljive osobne informacije iz
privatnog ivota nee biti dostupne treim osobama jer bi njihova nekontrolirana
dostupnost mogla prouzroiti duevnu bol osobama na koje se odnose te informacije.
Povreda privatnosti ostvaruje se na dva naina: doznavanjem injenica iz privatnog ivota
iz znatielje ili slinih razloga i iznoenjem injenica iz privatnog ivota u javnosti.
Djetetov identitet titi se mnogim lancima Konvencije o pravima djeteta i povezuje se s
djetetovim imenom, porijeklom, dokumentima u kojima je njegovo ime zabiljeeno, s
nacionalnom, etnikom, kulturnom i religijskom pripadnou, aktualnim prilikama u kojima
dijete ivi (dijete u instituciji socijalne skrbi, posvojeno dijete ili ono kod udomitelja),
jezikom kojim govori (UNICEF, 2005). Vano je pitanje provjerava li se kako dijete eli da
ga se prikazuje te pitanje razumije li dijete kako se prezentira u javnosti i kakva se slika o
njemu stvara kroz medijsko izvjetavanje. Temeljno je pitanje je li pojedini prikaz stvarni
prikaz djeteta, prepoznaje li se ono u tom prikazu i na kraju interpretiraju li djetetov ivot
odrasli (novinari, osobe koje predstavljaju izvor informacija, javnost).
Duevni integritet moe se povezati s privatnim ivotom, a odnosi se na cjelovitost i
nepovredivost duevnih procesa i duevnog zdravlja te predstavlja ukupnost ovjekovih
20
osjeaja, svijesti i karakternih osobina (Dropuli, 2002). Povredu duevnog integriteta
moe izazvati i povreda nekog drugog osobnog dobra poput privatnog ivota, asti,
ugleda i dostojanstva.
Privatnost kao i druge fenomene ljudskog funkcioniranja moemo razmatrati kroz tri
socijalno-psihologijska pristupa: individualni, meuljudski i meugrupni (Pennington,
2001). Individualni pristup bavi se procesima unutar pojedinca, njegovom linosti i
emocionalnosti. Meuljudski pristup respektira procese unutar pojedinih grupa, stavove
prema njima, poloaj djeteta unutar jedne grupe ili "imagea" (nasilnik, rtva, pobjednik).
Zadnji, meugrupni pristup, bavi se odnosima meu grupama (djeca i odrasli, uenici i
nastavnici, rtve i nasilnici).
Dakle, na pitanje o emu je tono rije kad govorimo o privatnosti, moemo odgovoriti da
je rije o djetetovu privatnom ivotu, njegovu identitetu, duevnom integritetu, slici u
javnosti, sudjelovanju u stvaranju slike o njemu, razumijevanju interpretacije i tumaenja
njegova ivota i njega samog.
Identitet se otkriva objavom fotografije, imena, inicijala, podataka o obiteljskim prilikama,
osobnoj povijesti ili razvoju, prikazivanjem roditelja, citiranjem djetetovih rijei,
prikazivanjem djeteta, govorenjem o njemu. To se moe initi direktno, no i indirektno,
bavei se drugima koji su na razne naine povezani s djetetom. Svi ti sadraji mogu
djetetu biti direktno dostupni tako da ih ono vidi, uje, ita, ali ono moe o njima doznati i
tako da se suoi s reakcijama ljudi iz svoje okoline na konkretan medijski sadraj. Stoga
moemo rei da otkrivanje djetetova identiteta utjee na prikazano dijete, na okolinu, na
drugu djecu te na opu sliku o djeci u drutvu.
Nee svaki medijski prikaz natetiti djetetu. Naprotiv, elimo da djeca budu vidljiva u
drutvu, da se njihov glas uje i tu su mediji dragocjeno sredstvo i put. No problem nastaje
kad medijski prikaz nije u interesu djeteta, a profesionalcima u medijima treba pomoi u
razaznavanju to je to dobrobit djeteta i u stjecanju znanja o djeci i njihovu razvoju.
Pravobraniteljica za djecu proteklih je godina esto naglaavala da prikazivanje
traumatiziranog djeteta ili djeteta povrijeenog na bilo koji nain, esto u najboljoj
profesionalnoj namjeri novinara, moe postati varijabla koja dodatno negativno utjee na
dijete i njegove interese. Na taj nain, osim traumatskog iskustva, na dijete djeluje i sam
prikaz njegova iskustva. Prikaz o sebi dijete moe doivjeti kao poruku o sebi i svojemu
mjestu u svijetu, taj prikaz moe pojaati traumatsko iskustvo ili izloiti dijete, za njega
optereujuim, tuim procjenama i interpretacijama.
21
Prijave Uredu pravobraniteljice za djecu
Pri razmatranju moguih tetnih utjecaja medijskih sadraja (u tiskovinama, elektronikim
medijima i u podruju telekomunikacija) na dijete, a posebice s psiholokog aspekta, uoili
smo nekoliko skupina takvih sadraja o emu smo pisali u godinjim izvjeima u protekle
tri godine (20052007). U namjeri da sistematiziramo razliite pojedinane prijave, kojih je
u tri godine bilo vie od 120, i naa opaanja o ugroavanju djece u medijskom
izvjetavanju, uoili smo kriterije koji se ponavljaju i preklapaju. Kriteriji se odnose na:
direktnost ili indirektnost prikaza djeteta odnosno ulogu djeteta u emisiji ili tekstu,
pretpostavljenu namjeru i svrhu emisije ili teksta, roditeljsku suglasnost, pretpostavljeni
utjecaj na dijete i djetetovu participaciju. Ove skupine nisu jednoznane i neke od njih se
djelomino prekrivaju. Osnovni kriterij za grupiranje bilo je mjesto djeteta u medijskom
sadraju.
Uoili smo sadraje u kojima se izravno govori o samom djetetu, njegovoj obitelji ili je dijete
akter/rtva emisije, prikaza ili projekta, a ono to se s njim dogaalo sredinja tema (npr.
poginulo ili ubijeno dijete, dijete koje je doivjelo nesreu, kontakti djeteta s roditeljem ili
dijete u sreditu sukoba roditelja, odlazak od kue, nasilje u obitelji, instituciji ili na ulici,
dijete ugroeno u sportskom klubu, neprihvatljiva ponaanja djeteta snimana i
distribuirana mobitelom ili internetom, dijete koje je pokualo ili poinilo samoubojstvo).
U nekim situacijama dijete je indirektna tema medijskog sadraja, sudionik je emisije,
teksta ili medijskog projekta, a nije izravna tema (npr. djeca u promotivnim ili reklamnim
sadrajima, djeca u politikim kampanjama, u reality emisijama tipa Mijenjam enu). U
takvim situacijama djeca se koriste kao ukras, za zabavu odraslima, kao argument za neku
aktivnost koja u biti nema s njima nikakve veze, s namjerom pobuivanja emocionalnih
stanja i odgovora odraslih.
Nerijetki su medijski prikazi u kojima se identitet djeteta koristi za opremu medijskog
sadraja, kao i sadraji u kojima je dijete neadekvatno medijski tretirano uz roditeljsku
suglasnost ili ak na njihovu inicijativu.
Djeca se prikazuju i sudjeluju u edukativnim programima kao i u humanitarnim
kampanjama i akcijama, te se, to je rjee, prikazuju njihove vjetine, uspjesi i postignua.
Neki od sadraja, kroz mehanizam modeliranja, mogu negativno utjecati na djecu i njihove
stavove i vrijednosti ili biti tetni za djecu o kojoj se izvjetava (npr. medijski tretman djece
javnih osoba bilo u prikazu teme vezane uz roditelje bilo u sadraju koji se odnosi na njih
same; blog koji promie nezdrav i opasan nain ivota i prehrane).
22
Djeca se, dakle, prikazuju na direktan ili indirektan nain, o njima se stvara pojedinana ili
grupna slika, generaliziraju se zakljuci na temelju pojedinanih situacija. U svim ovim
situacijama i sadrajima postavlja se pitanje djetetova pristanka, njegovih stvarnih potreba,
pitanje motiva roditelja, ako sudjeluju, te pitanje opravdanosti interesa javnosti.
Svako izvjetavanje o djeci izlae ih na razliite naine panji i procjeni javnosti. Podaci
Ureda pravobraniteljice za djecu pokazuju da se u 2006. godini najvie izvjetavalo o
nasilju i zanemarivanju djece, o ugroavanju njihovih obrazovnih prava i o djeci koja su u
sukobu sa zakonom. Izvjetavalo se i o ugroavanju prava na ivot, ouvanju osobnosti,
pravu na ivot uz roditelje i pravu na roditeljsku skrb te o zdravstvenim i socijalnim pravima.
U velikom broju sluajeva prijave Uredu odnosile su se na djetetovo pravo na privatnost.
Dijete se u medijima prikazuje na razliite naine. Nekada samo kao lan homogene grupe
po kojoj se onda i naziva (bebe, adolescenti, nasilnici, rtve, huligani), a nekada kakvo
stvarno jest, u razliitim aspektima svojeg odrastanja. esto se prikazuje kroz izolirano
ponaanje koje je najee neadekvatno ili ugroavajue ili se smatra tipinim
ponaanjem neke djece. Prikazi uspjene djece u nekom podruju ili djece sportaa
nerijetko se plasiraju kao drutveni ideal i slika djeteta kakvo bi trebalo biti.
Mediji pokazuju interes za djecu koja su rtve zlostavljanja, nesree, siromatva, za dijete
svjedoka, za mrtvo dijete, bolesno dijete, dijete s tekoama, dijete javne osobe iz
podruja estrade, politike, posebne profesije, za djecu u ustanovama izvanobiteljske skrbi
ili kaznenim institucijama, za djecu u sukobu sa zakonom ili iji su roditelji u sukobu sa
zakonom. ini se da su medijima posebno zanimljiva djeca koja pokazuju probleme u
ponaanju odnosno ije ponaanje odstupa od norme .
Medijima su atraktivni i prikazi djece u razliitim reality emisijama koje, unato naslovu,
ne odgovaraju realnosti. Djeca su u takvim emisijama uvijek reducirana na jedan prostor,
jednu grupu, mali broj mogunosti, tek su dio pojave ili problema.
U medijima se prikazuju djeca razliitih dobi, djeca iz razliitih socijalnih okruenja, djeca u
2
Za opis problema u ponaanju u strunoj se literaturi esto koristi koncept internaliziranih i eksternaliziranih problema u ponaanju. Ovaj
koncept predstavlja suvremeni pristup problemima u ponaanju, razvio ga je T. M. Achenbach, a njihovo odreivanje korisno je u odabiru
intervencijskog pristupa u klinikom radu (Ajdukovi i Sladovi Franz, 2004). Internalizirani problemi odnose se na povlaenje, somatske
potekoe i anksioznost, odnosno depresiju. Eksternalizirani problemi ukljuuju delinkventno ponaanje i agresivnost. Iako se esto
susreemo s jednim od ova dva tipa ponaanja i ono dominira u djetetovom ponaanju, neka djeca mogu imati obje vrste problema. Problemi
u ponaanju kao odstupajua ponaanja dijele se takoer u dvije skupine (Ani, 1990) koje imaju slinosti s eksternaliziranim i
internaliziranim problemima u ponaanju. Jedna je skupina ponaanja u sudaru s okolinom ili okrenuta prema van, moe se opaati i
ometa okolinu te se uoava kao nemir, agresivnost, neposlunost ili jednom rijeju kao smetnje ponaanja. Drugu skupinu ine ponaanja
koje okolina manje opaa i zbog njih pate prvenstveno sama djeca. To su tzv. unutranja ponaanja ili emocionalne tekoe (straljivost,
povlaenje i depresivnost).
2
23
razvojnim krizama, ona s kojima roditelji ne znaju to e, maloljetnici u seksualnoj
aktivnosti ili nasilnim ponaanjima koja se onda distribuiraju na internetu ili putem mobitela.
Koriste se i fotografije snimljene u posve drugim okolnostima.
Psiholoki aspekt utjecaja na dijete
Mogua teta od medijskog izvjetavanja ovisi o dobi djeteta, posebnosti njegova razvoja,
obiljeju grupe kojoj pripada, dosadanjem iskustvu s otkrivanjem identiteta, socijalnoj
podrci, reakcijama okoline, ponaanju o kojem se izvjetava, djetetovoj medijskoj
pismenosti i drutvenim vrijednostima u djetetovoj okolini.
Razliiti su psiholoki mehanizmi i procesi potaknuti medijskim izvjetavanjem o djetetu.
Izvjetavanje utjee na djetetovu sliku o sebi (samopoimanje i samopotovanje),
kognitivne procese (percepciju samoga sebe, doivljaj vlastite kompetentnosti, lokus
kontrole i atribucijski stil), na koliinu stresa te socijalne posljedice kao to su izolacija i
stigmatizacija od vrnjaka ili odraslih iz djetetove okoline.
Jedna je od reakcija djeteta na izvjetavanje koje nije usmjereno njegovim uspjesima i
postignuima da samo sebe percipira kao nekompetentno i tako razvija negativnu sliku o
sebi. Ovako promijenjena slika o sebi moe biti posebno rizina u doba adolescencije kad
su razvojne krize specifino povezane s krizom identiteta. Jedno je, naime, kad
nastavnica ili tata kau da si nesposoban, a drugo je kad to objave sve dnevne novine.
Ovakva je percepcija jako povezana s opim samopotovanjem, nainom na koji
doivljavamo uzroke zbivanja, socijalnom anksioznou, opim zadovoljstvom ivotom.
Slika o sebi ovisna je o sudovima drugih i njihovu ponaanju, a samopoimanje mladih,
osim to je pod utjecajem razvoja, pod utjecajem je i stvarnih ili zamiljenih interakcija s
vanim osobama (Lackovi Grgin, 1994). U djetetovom ivotu i razvoju vie nisu vani
samo roditelji, vrnjaci i uitelji, ve i novinari i mediji postaju vani drugi. Lako je zamisliti
da se dijete pita: Sviam li se medijima?.
Samopoimanje i samopotovanje je obiljeeno evaluacijom (procjenjivanjem,
vrednovanjem) samoga sebe te je povezano s vrednovanjem od strane drugih ljudi i
doivljajem toga kako nas drugi vrednuju. Kroz iskustvo izloenosti procjenama drugih
ljudi, unutar djeteta jaa strah od negativne evaluacije to je jedan od aspekata socijalne
anksioznosti. Ono e osjeati strepnju ili nelagodu u situacijama u kojima postoji
mogunost da ga drugi negativno evaluiraju. Mogue je stvaranje iracionalnih vjerovanja o
vlastitoj nemoi ili velikoj moi drugih (Ani, 1990). Zbog snage medijskog utjecaja,
percepcija vlastitih mogunosti i vlastite kompetentnosti te doivljaj samopouzdanja
24
(svijest i uvjerenje u ono to znamo i moemo) moe se mijenjati. Ta mogua promjena
nee biti ista za svu djecu. Prema Jesperu Juulu (1995) dijete s jakom i pozitivnom
samosvijeu (svijest o onom tko i to jesmo) odnosi se realno prema vlastitim
sposobnostima i moemo pretpostaviti da medijska slika o njemu nee na to bitno utjecati.
Osim na samopouzdanje, moemo pretpostaviti da mediji utjeu i na sam razvoj
samosvijesti, na onaj, prema J. Juulu, vrsti unutarnji stup u nama.
Kognitivni procesi u djejoj dobi drukiji su od tih procesa kod odraslih. Razlog tomu su
razvojno oekivana kognitivna ogranienja. Djeca drukije razmiljaju i ine kognitivne
pogreke, krivo percipiraju posljedice vlastitog ponaanja. S kognitivnim procesima
povezano je i socijalno uenje kroz koje dijete modeliranjem preuzima ili imitira tua
ponaanja, tumaenja, iskazivanje emocija, odnose s drugim ljudima. Kod djece koja nisu
usvojila razvojno uobiajenu samokontrolu i pokazuju neprimjerena ponaanja,
neprimjereno izvjetavanje o njima ili o drugoj djeci moe se dodatno omesti proces
usvajanja kognitivne kontrole ponaanja. Na pitanje je li otkrivanje identiteta stresno
iskustvo za dijete, odgovor moe biti u injenici da za neku djecu ozbiljan izvor stresa
moe biti i stigmatizacija zbog neke njihove tjelesne, rasne, vjerske, nacionalne ili neke
druge znaajke. U odnosima s vrnjacima, socijalna stigma esto utjee na
samopotovanje tako da ga smanjuje (Lackovi-Grgin, 2000). Ono to ohrabruje jest da
dijete moe razviti i neke samoobrambene mehanizme koji zatiuju samopotovanje i
umanjuju stres zbog stigmatizacije. Usporeivanje sa sebi slinima ili umanjivanje
vanosti procjene drugih ljudi (medija i javnosti) vrsta su ovih obrambenih mehanizama.
Bliske osobe i njihova podrka, kao i jaanje medijske pismenosti djece, tj. razumijevanje
da mediji stvaraju dojam da prikazuju stvarnu sliku o nekome, o njegovoj sposobnosti,
vrijednosti i kompetentnosti, olakat e aktiviranje ovih mehanizama.
Ljudi imaju potrebu objasniti i znati razloge zbivanja u sebi i uzroke dogaaja u svojoj
okolini te imati odgovor na pitanje Zato? Nekada ishode i razloge za sve ono to se
dogaa pripisuju snagama izvan sebe, srei, sluajnosti, sudbini, monim drugima to se
naziva vanjskim mjestom kontrole (eksternalni lokus). Postoji i unutarnje mjesto kontrole
(internalni lokus) uz koje ovjek smatra da sam moe kontrolirati i svojim postupcima
odreivati zbivanja u svojoj okolini te ishode ponaanja pripisuje vlastitim postupcima,
sposobnostima, nastojanjima (Bezinovi, 1990). Prevladava li vanjsko mjesto kontrole u
naem zahvaanju svijeta, ostaje malo prostora za na utjecaj i za svjesnost o tome da na
mnoge stvari moemo djelovati, mijenjati ih, poboljavati i unaprjeivati. Tako
izvjetavanje na koje dijete nema utjecaja moe iznimno jaati vanjski lokus i
obeshrabrivati dijete u vjerovanju u sebe i svoje snage.
25
Nain na koji osoba (dijete) sebi objanjava uzroke odreenih pojava, ugodnih i
neugodnih dogaaja i ponaanja naziva se i atribucijski stil. On predstavlja relativno
stabilan obrazac objanjavanja ishoda, razvija se u djetinjstvu i postaje, ako nema izravne
intervencije, doivotan (Milanovi i dr., 2007). Taj karakteristini stil objanjavanja utjee
na interpretiranje dogaaja u vlastitom ivotu i doivljaj samog tog ivota. Tako dijete
razvija pozitivan pogled na svijet i ivot (optimizam) ili, pak, negativan pogled (pesimizam).
Atribucije i atribucijski stilovi istrauju se i navode u literaturi unutar atribucijske teorije
bespomonosti, u sklopu analize rizinih i zatitnih faktora depresivnosti u djece i
adolescenata te u okviru istraivanja prosocijalnog ponaanja (Milanovi, 2007).
Ponekad medijski prikaz djeteta moe imati snagu intervencije. Upravo zbog mogueg
utjecaja medijskog prikaza na djetetov doivljaj i zbog rizinih faktora vezanih uz
depresivnost, odgovornost je medija prema djeci velika.
Nedvojbeno je da podsjeanje na traumatski dogaaj ili njegovo ponavljanje kroz
rekonstrukciju okolnosti u kojima se takav dogaaj zbivao mogu dodatno traumatizirati
dijete. Pri tom je vaan i nain opisivanja djeteta. Naziva li ga se prosjakom, zlostavljaem,
nasilnikom ili rtvom, generalizira se problem na itav njegov ivot, cilja se na njegovu
cjelovitost i to izaziva osjeaj nepopravljivosti. Opisuje li se samo ponaanje, tada je
popravak mogu i rije je o samo jednom dijelu neadekvatnog funkcioniranja.
Neka su djeca fascinirana medijima, posebice televizijom, pa imaju ideju o tome da e biti
vana, uspjena i poznata pojave li se na ekranu. Pri tome ne uviaju da to nije dobar put
za samoostvarenje te da najee gube kontrolu nad onim to se kasnije dogaa s
informacijom o njima.
Psiholoki aspekt medijskog djelovanja
Novinarsko djelovanje moe biti primjerom za cijeli medijski prostor. Od novinara se
oekuje da bude vjet u posredovanju informacijama i porukama, osjetljiv za ljudske
probleme, sposoban sagledati cjelovitost pojave ili dogaaja koji su mu predmet interesa.
Pri tome ne smije zanemariti etika naela profesionalnog novinarskog rada, treba biti
spreman na razliita tumaenja i mogunosti, nalaenje vie alternativnih rjeenja i
osjetljiv za uzrono-posljedine odnose u ljudskom ponaanju. Veina ovih sposobnosti i
vjetina potrebne su i za uspjeno rjeavanje meuljudskih problema.
Razliite su sastavnice psiholokog aspekta medijskog djelovanja. Jedna od njih odnosi
se na vidove novinarske komunikacije s primateljima njihovih poruka. Novinarsko
26
djelovanje moe se razmatrati unutar komunikacijskih modela, zatim pomou mehanizma
kauzalne atribucije kao naina tumaenja dogaaja o kojima se izvjetava te pomou
dijagnostikog aspekta novinarskog pristupa.
Komunikacijski model Shulza von Thuna ukljuuje psihologijske pristupe Rogersa, Adlera,
Perlsa i Watzlavicka (Shulz von Thun, 2001), a autor ga predstavlja komunikacijskim
kvadratom na ijim stranicama nalazimo etiri poruke. Ovaj komunikacijski model naziva
se i anatomijom obavijesti, a grafiki se moe prikazati na sljedei nain:
predmetni sadraj
odnos
obavijest - poruka
U prosjaenju zateeno i
etverogodinje dijete
apel samooitovanje
Jedna se strana pravokutnika odnosi na predmetni aspekt poruke (npr. U prosjaenju
zateeno i etverogodinje dijete) u kojem se jasno i razumljivo pokuava priopiti
odreeni sadraj, daje informacija o neemu. Oekuje se da je ova strana obavijesti u
prvom planu.
Druga se strana odnosi na samooitovanje onoga koji odailje poruku i odgovara na
pitanje to tvorac poruke njome govori o sebi. U gornjem se primjeru novinar moe
oitovati kao osoba koja se brine za djecu koja prose ili kao osoba koja misli da je nuno
poduzeti otre mjere da se prosjaci maknu s ulice. Ova strana obavijesti je psiholoki vrlo
vana.
Trea je strana tzv. odnosni aspekt koji govori o tome to autor poruke misli o primatelju i
kako se odnosi prema sugovorniku. Pri tome je vano koga smatramo sugovornikom:
27
djecu sline dobi, roditelje etverogodinjeg djeteta, centar za socijalnu skrb, policiju.
Poiljatelj poruke moe primatelja, ili vie njih, smatrati odgovornim za prosjaenje male
djece i predbacivati im pasivnost ili neuinkovitost ili ih benevolentno pozivati na djelovanje.
etvrta se strana naziva apelom kojim se nastoji neto potaknuti, promijeniti, utjecati na
nekoga ili u njemu pobuditi odreena razmiljanja i osjeaje. Naime, kada netko neto
kazuje, u pravilu time nastoji neto postii. Ovo nastojanje moe biti otvoreno ili prikriveno,
a ovisi kome je apel upuen i na koga se eli djelovati. U primjeru to moe biti: ponite
razmiljati i o toj djeci, hitno poduzmite neto i zatitite ih, zatitite turiste od rune slike, ne
dopustite da djeca budu iskoritavana za pronju.
Meutim, u praksi su medijske poruke i njihove sastavnice esto nejasne, implicitne,
dvosmislene ili vieznane, bez jasnog samooitovanja i apela. One potiu razliite
procese, esto bez odgovornosti za posljedice, bez partnerstva i jasne strategije i bez
podrke i pomoi strunjaka. Kroz svaki od navedena etiri aspekta obavijesti moe se
otkriti djetetov identitet i stoga za dobrobit djeteta nije svejedno kako javnost ili ono samo
doivljava medijske poruke.
U medijskim prikazima pokuavaju se razjasniti pojave, pronai njihovi uzroci te ih se
nastoji to jasnije povezati. Pri tome se pretpostavlja vie uzroka, ako nema jasne
informacije o jednom. Kako nas zanimaju uglavnom socijalni dogaaji koji ukljuuju djecu,
tako govorimo o kauzalnoj atribuciji socijalnih dogaaja. Kauzalna atribucija zakljuivanje
je u kojem se neko ponaanje pokuava objasniti, uvidjeti gdje mu je uzrok i odgovoriti na
pitanje zato se neto dogodilo. Pri tome se esto generalizira odnos uzroka i ponaanja i
na druge ljude i situacije i esto je rije o laikim ili povrnim objanjenjima nekih
ponaanja.
Novinarski je posao nekad slian dijagnostikoj procjeni djece u kojoj se razlikuju dvije
faze: prepoznavanje problema i analiza problema (ivi, 1990). Dok se u dijagnostici
utvruje postoji li problem uope, ve sama medijska panja implicira postojanje problema
kojeg moda uope nema (npr. mogue je da je rije o razvojnoj manifestaciji, a ne o
problemu ili odstupanju kako to sugeriraju mediji). Idealno bi bilo da novinar koristi nain
dijagnostiara to je teko ostvarivo, no moda mogu pomoi pitanja koja se u dijagnostici
postavljaju kao to su: kod koga je problem primarno prisutan, koliko je tipian za djetetovu
dobnu ili kulturnu grupu, je li kronian ili je rije o nekoj trenutnoj reakciji, je li toliko ozbiljan
da zahtijeva intervenciju, je li praktine ili psiholoke prirode, kako se moe pomoi djetetu
i umanjiti dotadanja teta.
U analizi se utvruje uestalost, intenzitet i trajanje ponaanja u razliitim situacijama i pita
28
se: koja su ponaanja problem te u kojim se situacijama javljaju i s kojim posljedicama.
Zanemaruju li se ova pitanja, problem ili ponaanje djeteta, upravo zbog snage medijske
rijei, moe se doivjeti kao uestalo, intenzivno, dugotrajno ili nepopravljivo, to ne mora
odgovarati stvarnosti.
Specifinost novinarske profesije jest mogunost stjecanja uvida u neiju privatnost i
nunost odgovorne prosudbe o tome je li objavljivanje tih informacija u interesu javnosti.
Ponekad se, posve neopravdano, pojedinosti iz osobnog ivota, ne samo javnih osoba ve
i anonimnih, proglaavaju javnim interesom. Tono je da nas u odreenoj mjeri, neke vie,
neke manje, interesira ivot drugih ljudi, time i njihova privatnost. Tako smjetamo svoje
ivote u nekakav okvir, tjeimo se da i drugi imaju problema, nadamo se da su i nai
problemi rjeivi ako iste ili sline probleme netko drugi uspijeva rijeiti. Tako
zadovoljavanje interesa i znatielje javnosti te elje za poznavanjem informacija o tuem
ivotu za konzumente moe imati i terapeutski efekt. No ako se doista, a ne samo
deklarativno, brinemo o djeci, bolje je govoriti o pojavi i drutvenom fenomenu, a ne o tuoj
nesrei ili djetetovom osobnom ivotu.
Pravi e smisao novinarsko izvjetavanje imati bude li pobuivalo empatiju i prosocijalno
ponaanje u drutvu, a ne iskljuivo zadovoljavalo znatielju javnosti.
Iskustvo je Ureda pravobraniteljice za djecu da se novinarima nerijetko javljaju roditelji koji
ele zatititi svoju djecu od nekog drugog djeteta koje je u njihovim oima problematino,
opasno za okolinu, a odgovorni nita ne poduzimaju pa se zatim tome pridaje velika
medijska panja. Na taj se nain nee zatititi ni pojedinano dijete ni druga djeca, ve e
se problem nadograditi i djeci uputiti poruka o nemoi odraslih i o opasnosti od vrnjaka
koji, na primjer, imaju zdravstvenih problema ili tekoa u odrastanju. Roditelji se obraaju
medijima u doivljaju osobne nemoi ili procijene da na drugi nain nee ostvariti neki svoj
cilj ili rijeiti problem, ali tako samo pokrenu proces koji vie ne mogu kontrolirati. Uredu se
svojedobno javio uzrujan roditelj traei zatitu, jer je u novinama sve krivo ispalo. Sam je
informirao novinare o sluaju, no kad je vijest objavljena neugodno se iznenadio: Nisam
davao izjave kako pie, Telefoni ne prestaju zvoniti, Ja sam upropaten, svi sada znaju
alio se.
Na tom se primjeru i primjerima slinih sluajeva postavlja pitanje roditeljske odgovornosti
za izlaganje djece medijskoj pozornosti, odnosno stajalita roditelja da je medijska obrada
dogaaja jedini nain da se pribavi pomo i doe do rjeenja problema. Nerijetko ujemo:
Vie se nemam kome obratiti, jedino vama i medijima.
Tako vanije postaju etike norme u djelovanju novinara koje su regulirane etikim
29
kodeksima. Kodeksi svjetskih nacionalnih novinarskih udruga takoer naglaavaju
vanost obzirnog izvjetavanja o djeci. Tako Drutvo profesionalnih amerikih novinara u
svojem kodeksu iz 1996. (Malovi i dr., 2007) tvrdi da novinari moraju pokazati suut
prema onima koji mogu biti pogoeni izvjetavanjem te se posebna osjetljivost mora
pokazati kada je rije o djeci i neiskusnim izvorima informacija ili protagonistima novinskih
pria. Navodi se jo da novinari moraju shvatiti da prikupljanje informacija i izvjetavanje o
njima moe uzrokovati tetu ili neugodnost, a traganje za informacijama ne daje licencu za
aroganciju te da privatne osobe imaju vee pravo na kontrolu informacija o sebi od javnih
osoba i ostalih koji tee za moi, utjecajem ili javnom pozornou.
esto se u kodeksima poklanja bezuvjetno vjerovanje u relevantnost i netetnost
roditeljskog pristanka na medijski tretman djeteta. Tako Britansko udruenje novinara
upozorava da novinar ne smije intervjuirati ili fotografirati djecu povezanu s priama koje
se tiu njihove dobrobiti bez dozvole roditelja ili druge odrasle osobe odgovorne za njihovu
dobrobit. Pokazalo se u praksi da roditeljska dozvola ili inicijativa za medijski prikaz nije
uvijek dobra za dijete, odnosno da ona nije dovoljna zatita djetetova interesa. Upravo je
Ured pravobraniteljice za djecu esto svjedok loih roditeljskih odluka i roditeljskog
ponaanja koje ugroava dijete. Nekada takve odluke i ponaanja imaju svoj izvor u
roditeljskom osjeaju nemoi i vjerovanju da je jedino rjeenje u moi medijske rijei. Drugi
put su roditelji voeni nekim svojim interesima koji postaju sredinji motiv za ponaanje pa
se iz tog razloga obraaju medijima i pri tome ne razmiljaju o posljedicama medijske
obrade neke situacije iz njihova ivota. esto nisu svjesni niti toga da kad neto postane
medijskim sadrajem i informacijom oni vie nemaju kontrolu nad tim na koje e sve
naine biti prezentirano i u javnosti doivljeno te kako e se to odraziti na njihovu djecu.
Zakljuno razmatranje
Mediji stvaraju sliku djeteta, utjeu na percepciju javnosti o tome tko su djeca, kakva su i
kako se ponaaju. Ta slika moe u javnosti poticati i razvijati potovanje prema djetetu i
njegovim snagama i ogranienjima, kao to se iz nje mogu iriti predrasude i stereotipi.
Onaj tko izvjetava o djeci ili iji izvjetaj na bilo koji nain ukljuuje dijete, mora biti
svjestan vlastite odgovornosti za svako pojedino dijete koje je direktno ili indirektno dio
medijskog prikaza, kao i za ono dijete koje je promatra ili korisnik medijskog sadraja.
Djecu u medijskom izvjetavanju ne treba tretirati kao odrasle u malom jer su ona ranjivija,
ogranienija u svojim kapacitetima, iskustvima i mogunostima sagledavanja posljedica
pojedinih postupaka, ovisna su o skrbi i potpori odraslih te nesamostalna. Dobro je da se
30
novinar i urednik pritom sami upitaju hoe li natetiti djetetu svojim izvjetavanjem, mogu li
minimalizirati tetu, kako bi se sami osjeali u djetetovoj koi da ih netko tako prikazuje
Stoga u svakoj prilici medijima preporuujemo i naglaavamo da bi pri izvjetavanju o djeci
interes javnosti trebao biti usmjeren na pojavu i fenomen, a ne na osobu i njezin privatni
ivot.
Razvojna psihologija govori nam da nee ugroziti dijete svaka situacija u kojoj je ono u
televizijskoj emisiji ili na slici u novinama, no prije objavljivanja svake od njih trebalo bi
promisliti o moguoj tetnosti za dijete te, prije konanog predstavljanja nekog medijskog
sadraja, procijeniti moe li on ugroziti ili osramotiti dijete, natetiti mu, ugroziti njegovu
privatnost ili natetiti posebno ranjivim skupinama djece. Pri tome treba raunati i na
dugorone efekte izlaganja djeteta procjenama i reakcijama drugih, a i njegovim vlastitima,
koji nam nisu jo dovoljno poznati i koje je nuno istraivati.
Promjena imena u medijskom prikazu, navoenje inicijala, zamueni lik ili prekrivanje oiju
djeteta na slici, ne znae uvijek potovanje djetetove privatnosti jer se njegov identitet
posredno otkriva brojnim drugim informacijama. Ponekad je to tek forma kojom se stvara
privid kako se vodi rauna o zatiti prava djeteta, a zapravo se time urednik i nakladnik ele
formalno zatititi od mogue tube.
Otkrivanje djetetove privatnosti na vie naina moe natetiti djetetu. Ono moe ugroziti
njegov razvoj, zadovoljavanje njegovih potreba, sliku o samome sebi, odnos sa
socijalnom okolinom. Naalost, roditeljska suglasnost i/ili djetetov pristanak na medijsko
izlaganje nisu uvijek u djetetovom najboljem interesu. Stoga, dok svaka roditeljska odluka
ne bude u interesu djeteta i dok se medijski djelatnici u dvojbi izmeu interesa javnosti i
prava djeteta budu odluivali za javnost, potrebno je i roditelje i medijske djelatnike
dodatno osvjetavati o ugroenosti djetetove dobrobiti medijskim izvjetavanjem.
Takoer, i u pozitivnim akcijama i pri najboljim namjerama da se medijskim prikazivanjem
pomogne djetetu, treba biti oprezan. U kampanjama i populariziranju vrijednih
humanitarnih aktivnosti dijete treba prikazivati s empatijom, a ne sa saaljenjem, dakle ne
kao bespomonu rtvu, ve kao osobu koja ima svoja prava i treba ih ostvariti.
Istodobno je vrlo vano, kroz sadraje medijske kulture, medijski opismenjavati djecu i
jaati ih u svojevrsnoj samozatiti od medija. Budu li poznavala funkcioniranje medija,
nain stvaranja i odabira medijskih sadraja, njegovu esto profitnu ili politiku svrhu, bit
e spremna oduprijeti se te tako umanjiti eventualnu tetu od medijskog izvjetavanja.
Takvom osnaivanju djece moe pridonijeti organizirani, formalni i neformalni medijski
odgoj i jaanje medijske pismenosti. Na taj nain e se, kroz razvijanje kognitivnih, etikih,
estetskih i filozofskih vjetina i znanja, omoguiti djeci, kao medijskim korisnicima, vei
31
nadzor nad medijima i vee znanje o naelima prema kojima mediji djeluju (Zgrablji Rotar,
2005). Tako e se umanjiti mo i mistifikacija medija i openito njihov tetni utjecaj na svu
djecu, ukljuujui i onu o kojoj se izvjetava u medijima.
Literatura:
Ajdukovi, M., Sladovi Franz, B. (2004) Samoprocjene ponaanja mladih u djejim domovima i
udomiteljskim obiteljima u Hrvatskoj, Drutvena istraivanja, god. 13 (2004), br. 6, str. 10311054.
Ani, N. (1990) Kognitivno-bihevioralne terapije u radu s djecom, u: Praktikum iz kognitivne i bihevioralne
terapije III, ur. Nada Ani, Drutvo psihologa Hrvatske, Zagreb.
Bezinovi, P. (1990) Percepcija vlastite kompetentnosti: mogua hijerarhijska organizacija, u: Praktikum iz
kognitivne i bihevioralne terapije III, ur. Nada Ani, Drutvo psihologa Hrvatske, Zagreb.
Dropuli, J. (2002) Pravo na privatni ivot i duevni integritet, Vizura, Zagreb.
Izvjee o radu pravobranitelja za djecu za 2006. godinu, www.dijete.hr
Izvjee o radu pravobranitelja za djecu za 2007. godinu, www.dijete.hr
Juul, J. (1995) Razgovori s obiteljima: perspektive i procesi, Alinea, Zagreb.
Lackovi Grgin, K. (1994) Samopoimanje mladih, Naklada Slap, Jastrebarsko.
Lackovi-Grgin, K. (2000) Stres u djece i adolescenata, Izvori, posrednici i uinci, Naklada Slap,
Jastrebarsko.
Malovi, S., Ricchiardi, S., Vilovi, G. (2007) Etika novinarstva, ICEJ i Sveuilina knjiara, Zagreb.
Milanovi, M., Lokner, M., Belobrajdi, T. (2007) Obiljeja atribucijskog stila kod uenika etvrtog razreda
osnovne kole, Napredak, god.148 (2007). br. 2, travanjlipanj.
Pennington, D. C. (2001) Osnove socijalne psihologije, Naklada Slap, Jastrebarsko.
Shulz von Thun, F. (2001) Kako meusobno razgovaramo 1, smetnje i razjanjenja, Opa psihologija
komunikacije, Erudite, Zagreb.
UNICEF (2005) The Media and Children's Rights, A resource for journalists by journalists, MediaWise i
UNICEF.
Whittle, S. (2006). A Child's Right to Privacy, Media ethics, The Guardian, Monday November 2006,
www.guardian.co.uk
Zgrablji Rotar, N. (2005) Mediji-medijska pismenost, medijski sadraji i medijski utjecaji, u: Medijska
pismenost i civilno drutvo, ur. Nada Zgrablji Rotar, Mediacentar, Sarajevo.
ivi, I. (1990) Kognitivno-bihevioralna procjena djece, Praktikum iz kognitivne i bihevioralne terapije III, ur.
Nada Ani, Drutvo psihologa Hrvatske, Zagreb.
32
doc. dr. sc. Nada Zgrablji Rotar*
PRAVO NA PRIVATNOST:
STANDARDI ZA ZATITU PRAVA DJECE
U MEDIJIMA
1
Pravo na privatnost jedno je od osnovnih komunikacijskih graanskih prava.
Komunikacijska graanska prava danas spadaju u temeljna ljudska prava kojima se
graanima jami pravo na informaciju, pravo na sudjelovanje u medijima i pravo na
privatnost (Splichal, 1997). Meutim, u pitanjima se slobode izraavanja i prava na
privatnost teorijske rasprave i praksa esto sukobljavaju to uzrokuje razliite teorijske
prijepore i pravna tumaenja.
O zatiti prava djece u medijima raspravljaju meunarodne organizacije i institucije,
znanstvenici, profesionalni medijski djelatnici, civilne udruge, odgojitelji i roditelji, no
unato tome komunikacijska prava djece kao i odraslih u medijima se svakodnevno kre
(Carlsson i Feilitzen, 1998; Feilitzen i Bucht, 2001; Feilitzen, 2001a; Feilitzen i Carlsson,
2003; 2006) . ini se da je pitanje zatite prava privatnosti jedno je od najsloenijih
problema suvremenog novinarstva jer je na tom podruju oit pad etikih standarda koji
vodi u krizu novinarstva. Zbog toga taj problem zahtijeva javnu raspravu, suradnju politike i
razliitih drutvenih institucija te pravnu regulativu .
*
1
Zamjenica proelnika Odjela za informatologiju i komunikologiju Sveuilita u Zadru
lanak je nastao na temelju izlaganja na skupu Izvjetavanje o djeci Inicijativa za zatitu privatnosti djece u medijima. Skup je odran u
Zagrebu 29. svibnja 2007. godine u Hrvatskom novinarskom domu u organizaciji Ureda Pravobraniteljice za djecu, a u suradnji s Glavnim
dravnim odvjetnikom, Ministarstvom unutranjih poslova i Hrvatskim novinarskim drutvom.
Navedene studije objavio je NORDICOM (Nordic Information Centre for Media and Communication Research) pri kojem je godine 1997.
utemeljen zavod Djeca i nasilje na ekranu (Clearinghouse on Children and Violence on the Screen) uz financijsku potporu UNESCO-a i
vedske Vlade. Institucija je osnovana s ciljem unapreenja prava djece u medijima, meu ostalim i kroz praenje nasilja u medijima koje je
jedan od najtetenijih medijskih sadraja kad je rije o pravima djece. Navedene studije prikazuju teorijska polazita i rezultate mnogih
emprijskih istraivanja provedenih u razliitim zemljama svijeta.
Vlada Republike Hrvatske donijela je 2007. godine Nacionalni program zatite i promicanja ljudskih prava od 2008. do 2011. godine kojim se
kao lanica UN-a a na temelju preporuke Beke deklaracije, obvezuje na niz mjera i aktivnosti u cilju promicanja svijesti o ljudskim pravima,
njihovu unapreenju i zatiti. U vezi s djelovanjem Europskog suda po pitanjima zatite ljudskih prava naih graana i zatite privatnosti,
spominje se da se do 2007. godine povreda odnosi na lanke 6. i 8. Konvencije (Pravo na poteno suenje i Pravo na potivanje privatnog i
obiteljskog ivota) u 4% sluajeva (3 presude) te lanak 8. Konvencije (Pravo na potivanje privatnog i obiteljskog ivota) u 1,33% sluajeva
(1 presuda) (vidjeti: Nacionalni program zatite i promicanja ljudskih prava od 2008. do 2011. godine)
2
3
2
3
33
Tema postaje sve sloenija u suvremenim uvjetima trine orijentacije kad je medijima
osnovni cilj postalo ostvarenje dobiti. Zbog toga jaaju trendovi komercijalizacije i
tabloidizacije (Zgrablji, 2004), a sadraji postaju s jedne strane manje kvalitetni i sve
siromaniji, a s druge strane sve ekstremniji u prikazivanju stvarnih ili konstruiranih
skandala iz ivota javnih osoba, kao i intimnih dogaaja iz ivota obinih graana. Time se
dovodi u pitanje temeljna funkcija medija u drutvu i njihova drutvena odgovornost.
Naime, kao institucije koje sudjeluju u oblikovanju javnog ivota, utjeu na identifikaciju i
socijalizaciju te imaju utjecaja na javno miljenje, mediji ne bi smjeli imati snagu i mo sami
po sebi nego bi trebali zastupati interese graana, sluiti kao forum za razmjenu miljenja i
kao posrednik izmeu graana i vlasti za postizanje javnoga konsenzusa (McQuila, 1984).
S obzirom na utjecaj i posljedice koje mediji mogu imati na ivot pojedinca, svako je
neopravdano zadiranje u privatnost i intimu graana moralno i etiki nedopustivo.
Meutim, najee je upravo to najprofitabilniji dio sadraja nekih novina ili vijesti pa
objaviti takve priloge za novinare postaje stvar prestia i uspjeha. Motiv zarade u vremenu
korporativnog novinarstva najee nadilazi etika pravila profesije, ak i onda kada je
rije o djeci (Schor, 2006).
Medijska industrija prodaje nasilje, pornografiju i reklame kao unosnu robu, a sudbine i
tragedije ljudi kao dobre prie (Sheehan, 2004). Slijedei svoju vlastitu trinu logiku,
mediji nisu ni dobri ni loi, ali mogu biti i jedno i drugo, ovisno o tome koliko je drutvo
spremno za sueljavanje s novim trendovima liberalnog i korporativnog novinarstva i
ovisno o tome kolika je opa razina medijske pismenosti u drutvu (Zgrablji, 2003). U
nastojanjima da se ukae na taj problem te da se problem komunikacijskih prava djece i
zatite privatnosti djece u medijima drutveno regulira, UNESCO je Deklaracijom o
medijskom odgoju 1982. godine inicirao projekt medijskog odgoja (Koir, Zgrablji, Ranfl,
1999). Okupljena je ira meunarodna zajednica na senzibiliziranju profesionalnih i
obrazovnih institucija na probleme koje mediji mogu uzrokovati u razvoju djece. U tom se
kontekstu od tada potie na meunarodnu suradnju medijskih strunjaka i znanstvenika u
razvijanju profesionalnih i zakonskih strategija za uspostavljanje standarda kojima se
reguliraju prava djece. UNESCO nastavlja s konceptom medijskog odgoja, te je,
uzimajui u obzir razvoj komunikacijskih znanosti i komunikacijske tehnologije,
organizirano nekoliko vanih konferencija i prihvaena nova deklaracija s naglaskom na
4
4
Cj el ovi t j e tekst Dekl araci j e o medi j skom odgoj u (UNESCO Decl arati on on Medi a Educati on) dostupan na
http://209.85.135.104/search?q=cache:7N25CRqbkZEJ:portal.unesco.org/ci/en/files/5681/10346129690Policy_paper_by_Pr_David_Bu
ckingham.rtf/Policy%2Bpaper%2Bby%2BPr%2BDavid%2BBuckingham.rtf+media+education+1982+Gruenwald&hl=hr&gl=hr&ct=clnk&c
d=6 (posjeeno 10. listopada 2006.)
34
digitalnom dobu.
U svim se dokumentima i inicijativama posebna pozornost usmjerava na zatitu
privatnosti djece i napore da se to pitanje regulira, kako u klasinim tako i u novim
medijima.
Djeca u medijima
Uzimajui u obzir injenicu da je zatita prava privatnosti djece problem s kojim se susreu
sve zemlje, postavljanje standarda prelazi okvire pojedinanih drava pa je, kao to je
spomenuto, u rjeavanje i reguliranje toga podruja ukljuena ira meunarodna
zajednica. Vlade su na nacionalnim razinama dune primijeniti pozitivne zakone i pravila
te ukljuiti u zakonsku regulativu dokumente Europske unije i organizacija UN-a. U tom su
smislu, na razini razliitih meunarodnih institucija, na raspolaganju mnogi korisni
dokumenti kojima se regulira djelovanje medija i pravo na privatnost, provedene su brojne
inicijative i raznolike strategije (vidi Feilitzen i Bucht, 2001) . Vani su, primjerice, rezultati
koje je postigao UNESCO poticanjem suradnje meu narodima putem obrazovanja,
znanosti i kulture ime tei unaprijediti ope potovanje, pravdu i vladavinu zakona te
zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U tom kontekstu od sedamdesetih godina
prologa stoljea kontinuirano razvija i standarde komunikacijskih prava djece na temelju
Konvencije UN-a o pravima djeteta (1989) . Cilj je da se u cijelom svijetu promijeni odnos
prema djetetu, s posebnim naporima u podruju sloenog odnosa dijete mediji.
Konvencijom se naglaava potreba da se u medijskim politikama, kao i obrazovnim i
kulturnim strategijama i aktivnostima, posveti primjerena pozornost medijskim i
komunikacijskim pravima djece. U lanku 3. istie se da odrasli moraju uvijek djelovati u
interesu djeteta. Primijenjeno na medije to znai da i medijski profesionalci, bez obzira
na sve druge interese, moraju obavljati svoju profesiju tako da objave u medijima budu u
interesu ili barem ne na tetu djeteta.
5
Deklaraciju o edukaciji za medije u digitalnom dobu "Educating for the Media and the Digital Age". Iste je godine UNESCO donio i
Deklaraciju i akcijski plan za suzbijanje seksualnog iskoritavanja djece, pornografije i pedofilije na internetu (UNESCO Declaration on
Childe Pornography and Pedophilia on the Internet, Pariz, 19. sijenja 1999.). O definiranju koncepta "medijska pismenost" vidi: Aufderheide,
P. (1992) A Report of the National leadership conference on media literacy.
http://www.interact.uoregon/MediaLit/FA/aufderheide/report.html.
Temeljni je dokument Vijea Europe Europska kovencija o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda usvojena 1950. godine u Rimu. Posluila
je kao platforma za osnivanje Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Izmeu ostalog u dokumentu se istie pravo na slobodno
izraavanje kao osnovno ljudsko pravo, to podrazumijeva i prava djece u medijskom okruju te nunost zatite privatnosti djece i obitelji.
UN-ovu Konvencija o pravima djeteta, prihvatila je Republika Hrvatska 1992. godine te ugradila u medijsku regulativu.
UN Konvencija o pravima djece: l. 3 :"U svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne
skrbi, sudovi, dravna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost."
5
6
7
8
6
7
8
35
Pravo na privatnost djece definirano je lankom 13. Konvencije kojim se trai pravo djece
na sudjelovanje u medijima, pravo da bez ogranienja izraavaju ideje posredstvom
medija u razliitim oblicima pismeno, usmeno, u umjetnikim formama ili na bilo koji drugi
odabrani nain, kao i pravo na zatitu privatnosti. Iako je Konvencija ukljuena u nae
zakone o medijima te su novinari duni potivati svaki od navedenih lanaka, mediji
svakodnevno kre ne samo pravo na privatnost djece nego i pravo djece na sudjelovanje u
medijima na drutveno relevantan nain. Nazonost je djece u medijima marginalna,
mediji ine dijete nevanim i nevidljivim drutvenim subjektom. Slika djeteta u medijima
nije samo rijetka nego je i neobjektivna, jer informativni program predstavlja djecu
najee ili kao objekte pomoi odraslih ili, pak, u negativnom svjetlu, bilo kao rtve bilo
kao poinitelje prekraja i zloina (Kora i Vranjeevi, 2005). Djeca kao rtve kriminala,
droge, nasilja i siromatva zapravo su komercijalno najatraktivnije teme, to su
senzacionalistiki sadraji i naslovi kojima novine i televizijske vijesti privlae publiku, ali
upravo je to podruje u kojem je privatnost djece najugroenija.
Dijete, mediji, pornografija
lanak 17. Konvencije naglaava pravo djece na odgovarajuu informaciju. Zahtijeva da
vlade svih drava prepoznaju vanost medija u ivotu djece, u njihovu pravilnom
psihikom, fizikom i drutvenom razvitku, te da radi toga stvore uvjete kako bi mediji bili
izvor korisnih sadraja, koristan partner i saveznik u odrastanju djece (Feilitzen i Bucht,
2001a: 7). Taj lanak sadri jaku poveznicu s pitanjem privatnosti djece, jer su
neprimjerenim pornografskim, nasilnim i slinim sadrajima, djeca indirektne rtve medija
te su iznimno teko ugroena u svojoj privatnosti. Pornografija na filmu, televiziji ili
internetu, esta je tema rasprava i teak problem meunarodne javnosti i medijskih
strunjaka. Pornografija ili prikazivanje spolnih ponaanja na moralno neprihvatljiv pa i
protuzakonit nain, negativna je jer je uvijek usmjerena protiv nekoga, vrlo esto
iskoritava ene i djecu kao objekte to je opasno degradiranje ljudskih osjeaja i
dostojanstva. Pitanje pornografije u medijima nije jednostavno, ali u svakom sluaju ne
9
10
9
Kora i Vranjeevi (2005) istraivale su sliku djeteta u medijima u Srbiji na temelju komparativnog istraivanja u razliitim zemljama koje su o
toj temi inicirali UNESCO i Nordicom. Rezultati u veini zemalja su slini (vidi u Feilitzen, C. i C. Bucht. (2001) Outlooks on Children and
Media).
Opirna studija o dostupnosti pornografije na internetu i nainima spreavanja Ragnhild T. Bjrnebekk i Tor A. Evjan "Violent Pornography on
th
the Internet" predstavljena je 2001. godine (15 Nordic Conference on Media and Communication Research, Reykjavik, Island), a objavljeno
u Carlsson, U. (2006) "Violence and pornography in the Media" u Carlsson, U. i C. von Feilitzen (ur.) In the Service of Young People.
Gteborg: Nordicom, 273293. Prema navedenim izvorima: "violent pornography is defined as explicit sexual portrayals of acts that are
valued and experienced as violent because of their grotesque, bizarre, disgusting, perverse appearance; in the process of production, involve
physical or psychological injuries to individuals or creature; are evaluated as involving a credible threat of physical force; involve actual use of
credible force intended to physically harm an animate being or group of beings; lead to physically harmful consequences for an animate being
or group that occur as a result of unseen violent means."
10
36
moe opstati teza da je ograniavanje pornografije u medijima povreda slobode medija,
kao to se ponekad moe uti, ili pak da je to isto to i cenzura. Pornografija nije samo
diskurs odraslih nego je to i napad odraslih na djeju psihu i intimu te najgori oblik
zloporabe djeteta. Odrasli imaju mogunost izbora i naine borbe za svoja prava, a djeca
nemaju. Ona su samo objekti medijske industrije i nemaju razvijene obrambene
mehanizme kognitivnog, vrijednosnog i kritikog odnosa prema prikazivanim sadrajima,
to ih ini posebno osjetljivom grupom. Znanstvenici smatraju da je pornografija problem
koji nije vezan uz jedan incident, emisiju, dogaaj ili sluaj, nego je rije o tendenciji koja
preplavljuje cijelu nau kulturu (Alpert, 1989; Kristol, 1989). Trend do danas nije ni
smanjen te unato mnogim nastojanjima meunarodne zajednice i u kontekstu zatite
privatnosti djece ostaje teak zadatak. Medijska pismenost, ne samo za djecu nego i za
nastavnike i za roditelje, mogla bi pridonijeti uinkovitijoj osobnoj i drutvenoj komunikaciji
o problemu pornografije i posljedicama koje ostavlja na djeju psihu (Iliin, 2003; 2005).
Utjecaj Big Brothera na problem privatnosti
Iako je pravo na privatnost temeljno pravo svakoga pojedinca te unato tome to su
standardi za zatitu privatnosti graana i djece ugraeni i u medijske zakone i u novinarski
kodeks asti, novinari esto kre ta naela. Razlozi mogu biti razliiti, ali uvijek su u
suprotnosti s profesionalnou te zbog toga loe utjeu ne samo na rtve novinarskog
izvjetavanja, nego i na same novinare koji takvim ponaanjem degradiraju drutvenu
funkciju svoje profesije. Medijski trendovi idu na ruku takvom nainu rada. Zbog
komercijalnih razloga i razvoja industrije oglaavanja, sve je vie medijskih anrova koji
ugroavaju pravo na privatnost. Te se emisije prikazuju ne samo kao zabava nego i kao
korisno i pouno "tivo" za gledatelje, pa se prostor privatnosti, na neki nain, legalno sve
vie suava. anrovi kao to su, primjerice, reality show, Big Brother, Odred za istou,
Oprah ili kviz Trenutak istine prikazuju osobe u najintimnijim trenucima, u krevetu, u
kupaonici, spavaoj sobi ili bez stvarnog opravdanja iznose njihovu intimu pred sud
javnosti. Snimaju se osobni razgovori, doivljaji i osjeaji, voajerski se ulazi u tue privatne
prostore, stan, spavaonica, kupaonica. Tako je granica izmeu realnog i virtualnog svijeta
sve nejasnija, a prostor izmeu privatnog i javnog sve ui. Na neki se nain medijima
dobrovoljno ustupa pravo na vlastitu intimu i na privatnost. Mladi, u tom kontekstu, rado
ive ne samo da rado ive svoj ivot pred kamerama nego se daju snimati doslovno do
vlastite smrti. Time se mijenja cijeli sustav, cijeli koncept razumijevanja pojma privatnost.
To je moda jedan od razloga zbog kojega i novinari sve lake prelaze granicu izmeu
informacija od javnog i privatnog interesa, dakle onoga to javnost ne bi trebalo zanimati,
37
gubei na taj nain odnos prema profesiji i vlastiti profesionalni identitet.
I internet je utjecao na promjenu ideje privatnosti. U kontekstu postmodernoga
konceptualiziranja privatno-javnog i tehno-intimnog prostora najintimniji sadraji postaju
javni, a opasnosti za djecu se time ne smanjuju nego poveavaju. Roditelji najee s time
nisu dovoljno upoznati jer su njihova djeca tehnoloki pismenija od njih. To dovodi do
komunikacijskog paradoksa i generacijskog jaza to moe, kako smatraju strunjaci
psiholozi i pravnici, dovesti do opasnih posljedica u zatiti privatnosti djece u medijima
(Aftab, 2003).
Zatita privatnosti u tiskanim medijima i novinarskim objavama odnosi se na sadraje,
mjesta izvjetavanja i na ljude o kojima se izvjetava. Takvim se mjestima, prema
profesionalnim uputama mladim novinarima, imaju smatrati stan ili kua, okunica poput
vrta i dvorita, zatim hotelske sobe, dijelovi bolnice gdje se lijee pacijenti, ljeilita, centri
za rehabilitaciju, domovi za starije osobe, kole, mjesta gdje se odravaju privatne
proslave, privatni sprovodi i slino (Modri, 2008: 66).Pravo na zatitu privatnosti jami
graanima da se njihov privatni ivot ne smije u medijima objavljivati bez njihova pristanka,
osim u sluajevima kad je to opravdano viim interesima javnosti. I dok pravo na zatitu
privatnosti imaju svi graani, a posebno djeca i mladi, zatim starije i nemone osobe,
bolesnici, rtve razliitih traginih dogaaja, okrivljenici kojima nije dokazana krivica i
slino, dravni dunosnici, politiari ili estradni umjetnici koji sudjeluju u javnom ivotu,
odluuju o pitanjima javnoga interesa i koriste medije kao sredstvo utjecaja na javnost i
ostvarenje privatnog i poslovnog uspjeha, moraju raunati da je njihovo pravo na zatitu
privatnosti manje od ostalih graana.
Unato postojeoj regulativi i samoregulativi, mediji su svakodnevno puni neetikih priloga
koji zadiru u ljudsku privatnost. Zbog toga se provode stalne profesionalne inicijative
novinara na meunarodnoj razini protiv senzacionalistikog i "aferakog" novinarstva te
se jo od Deklaracije o naelima ponaanja novinara iz 1954. godine, kada su definirana
naela klasinog, normativnog, drutveno odgovornog novinarstva, prati razvoj medijske
industrije i aktualiziraju pravila za zatitu privatnosti kako bi se pomoglo urednicima i
novinarima u svakodnevnom radu. Godine 1998. Meunarodna federacija novinara (IFJ)
u dokumentu Djeca i mediji: Smjernice za novinare dopunjava pravila o ponaanju
11
12
11
Jedan je od tekih primjera novinarske neosjetljivosti nain na koji je TV Nova prikazala dogaaje oko ubojstva i sam pogreb nesretne
dvadesetogodinje studentice ubijene u malom mjestu kod Metkovia. Sniman je dom nesretne djevojke, njezin otac netom nakon
nesretnog dogaaja, sam in pogreba, intimni prostor i roditelji u trenucima teke tuge. Njihova bol, njihova izmuena lica i pla, nisu bili za
televiziju, ali ipak je to na ekranu trajalo iznimno dugo. Takvo se snimanje privatne tragedije, pogreba kao privatnoga mjesta alovanja i
intimnih osjeaja obitelji, ne moe smatrati interesom javnosti i pravom javnosti na tu informaciju, nego nedopustivim senzacionalizmom i
inom zadiranja medija u privatnost graana.
Deklaraciju je donijela Meunarodna federacija novinara u Bordeauxu 28. travnja 1954. godine, a dopunjena je u lipnju 1986. godine na 18.
Svjetskom kongresu u Helsinkiju.
12
38
novinara u izvjetavanju o djeci s ciljem to bolje zatite privatnosti djece. U smjernicama
se istie da su novinari:
- duni iriti znanja o pravima djece i sigurnosti djece
- duni pokazati posebnu osjetljivost u temama o djeci
- duni potivati djeji medijski prostor i medijske sadraje
- duni izbjegavati stereotipe i senzacionalizam u prikazivanju materijala o djeci
- duni primjenjivati vrhunske profesionalne i etike standarde u izvjetavanju o
djeci
- duni istraiti sve mogue posljedice objavljivanja materijala o djeci
- duni boriti se protiv vizualnog ili bilo kojeg drugog identificiranja djeteta, osim ako
je to doista u interesu javnosti
- duni dopustiti djeci da u medijima izraze svoje miljenje
- duni osigurati nezavisnu provjeru informacija koje je dalo dijete, ali tako da se
dijete ne dovede u opasnost
- nikada ne koristiti erotizirane djeje fotografije
- uvijek poteno, otvoreno i po pravilima dobiti privolu za fotografiranje djece
- provjeriti kredibilitet i kompetenciju bilo koje organizacije koja zastupa dijete i
govori u njegovo ime
- ne plaati djeci ni njihovim skrbnicima ili roditeljima za materijale koji su za njihovu
dobrobit.
Pravo na informaciju, slobodu izraavanja i kritiku jedno je od temeljnih prava svakoga
ljudskog bia bez obzira na spol, rasu, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest i politiko
opredjeljenje iz ega proizlaze i prava novinara.
"U svojem radu novinari su duni braniti ljudska prava, dostojanstvo i slobodu, uvaavati
pluralizam ideja i nazora, pridonositi jaanju pravne drave i kao demokratski dio javnosti
sudjelovati u kontroli nad djelovanjem vlasti i politike. Novinari se pridravaju Ustava i
pozitivnih zakona Republike Hrvatske, Statuta i akata Meunarodne federacije novinara
(IFJ) kao i akata Savjeta Europe o slobodi izraavanja i informiranja i ljudskim pravima.
Novinari njeguju kulturu i etiku javne rijei i uvaavaju dostignua i vrijednosti napredne
civilizacije. Svi lanovi HND obavezni su pridravati se najviih profesionalnih i etikih
naela. Ovaj kodeks mjerilo je takvih naela, te istodobno titi neotuiva prava pojedinaca
i pravo javnosti na informaciju."
Hrvatski novinari dakle, prihvaaju i pridravaju se pozitivnih zakona meunarodnih
profesionalnih institucija te su pravila Meunarodne federacije novinara (IFJ) o
izvjetavanju o djeci. Pravila su ukljuena u Kodeks asti hrvatskih novinara u lancima 16,
39
17 i 18.
Neizravno i lanak petnaest obvezuje novinara na etino ponaanje prema djeci i zatitu
njihove privatnosti (kao i privatnosti ostalih graana) jer se u tome lanku novinaru daje
sloboda odbiti neki radni zadatak ako je taj zadatak u suprotnosti s odredbama kodeksa.
Meutim, na podruju samoregulacije novinarske profesije u Hrvatskoj nije dovoljno
uinjeno zato to ne postoji konstruktivan dijalog i dogovor izmeu vlasnika medija
(nakladnika) i novinara. Taj bi dogovor unaprijedio etike i profesionalne standarde
novinarske profesije, to bi bio vrijedan doprinos i naporima za zatitu privatnosti djece u
medijima, omoguio bi novinarima da se bez straha zauzmu za potovanje naela, ak i
onda kada se od njih oekuje drugaije zbog trinih zakona i medijskog senzacionalizma .
Osim samoregulacijom profesije, koja bi mogla pridonijeti zatiti privatnosti djece u
medijima, na nacionalnoj se razini, u skladu s europskim dostignuima, zatita privatnosti
djece osigurava i medijskim zakonima i mehanizmima za njihovu provedbu . Vijee za
elektronike medije posebno je odgovorno jer ima najvee ovlasti za suzbijanje emiti-
ranja tetnih medijskih sadraja na komercijalnim televizijama, kao to Programsko vijee
HRT-a nadzire program Hrvatske televizije i potivanje prava djece. Meutim, upravo su
se ti mehanizmi pokazali nedovoljno uinkoviti u osiguravanju primjene postignutih
meunarodnih standarda.
13
14
15
17
18
16
13
16. Novinar treba tititi ovjekovu intimu od neopravdanog ili senzacionalistikog otkrivanja u javnosti. Novinar je obavezan potivati svaije
pravo na privatni i obiteljski ivot, dom, zdravlje i prepisku (intersubjektivnu komunikaciju). Objavljivanje podataka koji naruavaju neiju
privatnost, bez neije privole, mora biti opravdano interesom javnosti. Koritenje sredstava za snimanje izdaleka osoba u njihovom privatnom
okruenju i privatnom posjedu, a bez njihova odobrenje, neprihvatljivo je. Urednici ne smiju objavljivati materijale suradnika koji ne potuju ta
pravila. Posebna se pozornost i odgovornost zahtijeva kad izvjetava o nesreama, obiteljskim tragedijama, bolestima, djeci i malodobnicima,
u sudskim postupcima, potuje pretpostavku (presumpciju) nedunosti, integritet, dostojanstvo i osjeanje svih stranaka u sporu. U politikim
sukobima treba uvaavati graanska prava i slobode sudionika te nastojati ostati nepristran.
17. Novinar ne smije intervjuirati ni fotografirati dijete (do 14 godina) o pitanjima njegova ivota ili ivota druge djece bez nazonosti roditelja ili
drugog odraslog odgovornog za dijete. S uenicima se ne smije razgovarati niti ih se smije fotografirati u koli bez odobrenja kolskih slubi.
Djeci i mlaim maloljetnicima (od 14 do 16 godina) ne smije se plaati za obavijesti niti se smije plaati njihovim roditeljima ili skrbnicima, osim
ako to nije u interesu djeteta.
18. Novinar ne smije otkriti identitet djece upletene u sluajeve seksualnog zlostavljanja, bez obzira jesu li svjedoci ili rtve.
U novinskim izvjetajima (i drugim prilozima) o sluajevima seksualnog zlostavljanja djece sve formulacije moraju biti takve da:
a) dijete i maloljetnik ne mogu (ni izravno ni neizravno) biti identificirani
b) identificirana moe biti samo odrasla osoba.
To mu pravo omoguava i Zakon o medijima iz 2004.
Zakon o medijima (NN 59/04)
Zakon o elektronikim medijima (NN 122/03,NN 79/07)
Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji (NN 25/03)
Vijee za elektronike medije i Programsko vijee HRT-a
Prema izmjenama Zakona o elektronikim medijima iz 2007. godine, osnovana je i Agencija za elektronike medije, tijelo koje za Vijee za
elektronike medije obavlja strune, administrativne i tehnike poslove.
Unato brojnim povredama prava djece koja se oituju u tome to komercijalne televizije u trinoj utrci za gledateljima, esto u najgledanijim
terminima emitiranju tetne pa opasne medijske sadraje, do sada nije primijenjena zakonom predviena moguost kanjavanja takve
prakse nego se opetovano ponavljaju opomene i upozorenja.
14
15
16
17
18
40
Vana je i uloga Pravobraniteljice za djecu kao izravnog zastupnika interesa djece u
drutvu, jer je to institucija koja prepoznaje i potie znanstvene inicijative te kroz razliite
projekte okuplja sve zainteresirane drutvene grupe i usmjerava njihovo djelovanje prema
stvaranju zajednike strategije kao platforme za razvoj medijskog zakonodavstva u
interesu djece.
Standardi u zatiti privatnosti ovise na kraju i o civilnim udrugama, odgojiteljima,
roditeljima (Zgrablji Rotar, 2008). Naime, usporedo s institucijama potrebno je medijskim
opismenjivanjem razvijati i etiku primatelja, odnosno medijskih korisnika te njihovu
odgovornost za zdrav okoli u koji spadaju i mediji. Zahtjev za slobodom, kvalitetom i
odgovornou masovnih medija ve se dugo ne smatra samo pitanjem proizvoaa nego i
korisnika medija (Bauer, 2005; Hamelink 1998: 51). Taj interaktivni odnos zahtijeva od
medijskih gledatelja, sluatelja i itatelja da kao graani i roditelji slijede pravila etikog
ponaanja meu koja Hamelink ubraja i etiku odgovornost za zatitu vlastite privatnosti.
Medijima se treba koristiti "oprezno" i kritiki, zahtijevajui pluralnost, autonomiju
urednika i odgovornost medijskih proizvoaa te, kako Hamelink (1995) zakljuuje, iako
etinost ne treba moraliziranje, medijski korisnici moraju donositi moralne odluke i
zastupati te svoje odluke u javnosti ako ele unaprijediti drutvenu odgovornost medija.
ZAKLJUAK
Problem privatnosti problem je korporativne moi i nove realnosti javnih politika koje utjeu
na stvaranje profesionalnih standarda u novinarstvu. Pod jakim utjecajem ekonomskih
zakona, razvojem agresivnog marketinga i oglaivake industrije, medijski se prostor
mijenja u smjeru stvaranja globalnoga konzumenta. Medijski zakoni tite prava pojedinaca
i djece, ali se na alost, pod utjecajem spomenutih trendova, zakoni ne provode.
Novinarski kodeksi detaljno su razraeni, ali se, opet iz istih ekonomskih interesa i
neobuzdane korporativne medijske prakse, svakodnevno kre, uglavnom bez posljedica.
Podizanje standarda na primjereniju razinu, s obzirom na teinu problema, omoguilo bi
se smanjenjem sadanje zakonske podnormiranosti o komunikacijskim pravima djece (za
komercijalne i javne medije i oglaivae). U tom smislu potrebno je primijeniti
meunarodne standarde, potrebna je vea angairanost i odgovornost graana i civilnih
udruga te mehanizama koji osiguravaju primjenu zakona (Vijea za elektronike medije i
Programskog vijea HRT-a). Potrebno je primijeniti zakonske i etike profesionalne
standarde jednako na javne i na komercijalne medije, te preporuene UNESCO-ove
inicijative za razvitak medijske pismenosti koja znai sposobnost pristupa medijima,
41
analize i vrednovanja medijskih sadraja i sposobnost koritenja medija (Aufderheide,
1992). Medijsku pismenost treba uvesti u obrazovni sustav (Erjavec i Zgrablji, 2000)
primjenjujui pozitivne primjere obrazovnih sustava u svijetu, posebno vodei rauna o u
cjeloivotnom medijskom obrazovanju nastavnika. Vano je poticati i jaati etiku primatelja
i ulogu civilnih udruga te poticati njihovu umreenost i suradnju prije svega meu
roditeljima (Zgrablji, 1996; Iliin, 2005), koordinaciju rada civilnih udruga, vlasti,
znanstvenika i medijskih vlasnika u cilju promicanja i unapreenja zatite privatnosti djece,
te utjecati na punu provedbu zajamenih medijskih prava djece.
Literatura:
Aftab, P. (2003) Kako prepoznati opasnosti Interneta. Vodi za kole i roditelje. Zagreb: Neretva.
Alpert, H. (1989) "The Case Against Censorship", Rodman, G. (ur.) Mass Media Issues. Iowa:
Kendall/Hunt Publishing Company, str. 226234.
Aufderheide, P. (1992) A report of the National Leadership Conference on the Media Literacy.
http//www.interact/uoregon/MediaLit/FA/aufderheide/report.html.
Bauer, A. Thomas (2005) "Medijska etika kao pitanje komunikacijske kulture", u Zgrablji Rotar, N.
(ur.) Medijska pismenost i civilno drutvo. Sarajevo:MediaCentar, 4577.
Carlsson, U. (2006) "Violence and pornography in the Media", u Carlsson, U. i C. von Feilitzen (ur.) In
the Service of Young People. Gteborg: Nordicom, 273293.
Carlsson U., i Feilitzen, C. (ur.) (1999) Children and Media. Image, Education, Participation. The
UNESCO International Clearinghouse on Children and Violence on the Screen at Nordicom.
Carlsson U., i C. Feilitzen (ur.) (1998) Children and Media Violence. Yearbook from the UNESCO
International Clearinghouse on Children and Violence on the Screen.
Carpenter, E. (1991) "The New Languages", u: Rodman, George (ur.) Mass Media Issues. Iowa:
Kendall/Hunt Publishing Company, 218223.
Erjavec, K. (2005) "Odgoj za medije: Od koncepta do kolske prakse" u Zgrablji Rotar, N. (ur.)
Medijska pismenost i civilno drutvo. Sarajevo:MediaCentar, 77107.
Erjavec, K. i N. Zgrablji (2000) "Europski model medijskog odgoja i hrvatski model", Medijska
istraivanja, br. 1, vol. 6, 2000, Zagreb, 89109.
Erjavec, K. i Z. Voli (2000) "Media Education: A Need for Curriculum Development of the Course", u
Erjavec, K. i L. Kalina (ur) Vzgoja za medije/ Media Education. Ljubljana: Open Society Institute
Slovenia i Informacijsko dokumentacijski center Sveta Europe Slovenija, 715.
Feilitzen, C. i C. Bucht. (2001) Outlooks on Children and Media. Yearbook, The UNESCO
International Clearinghouse on Children and Violence on the Screen at Nordicom.
Feilitzen, C. (2001a) Influences of Media Violence. A Brief Research Summary. The UNESCO
International Clearinghouse on Children and Violence on the Screen at Nordicom.
42
Feilitzen, C. i U. Carlsson (Ur.) (2003) Promote or Protect? Perspectives on Media Literacy and Media
Regulation. Gteborg: Nordicom, Gteberg University.
Fowles, J. (1999) The Case for Television Violence. London: SAGE.
Hamelink, J. C. (1998) "Etika korisnika medija", Medijska istraivanja/Media Research, god. 4, br. 1,
4761.
Iliin, V., A. Marinovi Bobinac, i F. Radin (2001) Dijete i mediji. Zagreb: DZZOMM i IDIZ.
Iliin, V. (2005) "Roditelji kao medijski odgajatelji: komunikacija djece i roditelja o medijskim
sadrajima" u Zgrablji Rotar, N. (ur.) Medijska pismenost i civilno drutvo. Sarajevo: MediaCentar,
231257.
Iliin, V. (2003) "Komunikacija djece o medijskim sadrajima", u: J. Bai i J. Jankovi (ur.): Lokalna
zajednica izvorite Nacionalne strategije prevencije poremeaja u ponaanju djece i mladih.
Zagreb: DZZOMM i Povjerenstvo vlade RH za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladih.
Iliin, V. (2003) "Mediji u slobodnom vremenu djece i komunikacija o medijskim sadrajima" Medijska
istraivanja/Media Research, god. 9, br. 2, 935.
Koir, M., N. Zgrablji, i R. Ranfl (1999) ivot s medijima. Prirunik o odgoju za medije za odgojitelje,
nastavnike i roditelje. Zagreb: Doron.
Kora, N. i J. Vranjeevi (2005) "Slika djeteta u medijima Srbije", u Zgrablji Rotar, N. (ur) Medijska
pismenost i civilno drutvo. Sarajevo: Media Centar, str 153179.
Kristol, I. (1989) "Pornography and Obscenity", u Rodman, G. (ur.) Mass Media Issues. Iowa:
Kendall/Hunt Publishing Company, str. 217226.
McQuail, D. (1994) Mass Communication Theory. London: SAGE Publication.
Medijsko zakonodavstvo RH (2003). Zagreb: Ministarstvo kulture RH.
Modri, S. (2007) Kako i zato? Vrijednosti i standardi novinarstva u EPH. Zagreb: EPH.
Postman, N. (1994) The Disappearance of Childhood. New York: Vintage Books.
Postman, N. (1995) Amusing Ourselves to Death. New York: Penguin Books.
Potter, W. J. (2001) Media Literacy. Second Edition. London: SAGE Publication
Schor, J. B. (2006) "When the Childhood Gets Commercialized, Can Children Be Protected?" u
Carlsson, U. i C. von Feilitzen (ur.) In the Service of Young People. Gteborg: Nordicom, 2749.
Sheehan, K. (2004) Controversies in Contemporary Advertising. Thousand Oaks, London, New
Delhi: SAGE.
Spaji-Vrka, V. (ur.) (2001) Zbirka meunarodnih i domaih dokumenata Obrazovanje za ljudska
prava i demokraciju. Zagreb: Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO.
Splichal, S. (1997) Javno mnenje. Teoretski razvoj in spori v 20. stoletju. Ljubljana: FDV. Biblioteka
Javnost.
Zgrablji Rotar, N. (2008) "Medijska pismenost i medijska etika u civilnom drutvu" u Mediji, kultura i
civilno drutvo, ur. Zrinjka Peruko, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk i HSD.
Zgrablji Rotar, N. (2005) "Mediji medijska pismenost, medijski sadraji i medijski utjecaji", u
Zgrablji Rotar, N. (ur.) Medijska pismenost i civilno drutvo. Sarajevo: Media Centar, 945.

43
Zgrablji, N. (2004) "Severina ili tabloidizacija javne televizije" Vjesnik, 8. lipnja 2004.
Zgrablji, N. (2003) "Medijska pismenost za ivot s medijima" u: J. Bai i J. Jankovi (ur.) Lokalna
zajednica izvorite Nacionalne strategije prevencije poremeaja u ponaanju djece i mladih.
Zagreb: DZZOMM i Povjerenstvo vlade RH za prevenciju poremeaja u ponaanju djece i mladih.
Zgrablji, N. (2003) "Uvodnik: Medijska pismenost/Media Literacy", tematski broj; Medijska
pismenost Medijska istraivanja/Media Research, god. 9, br. 2, str. 15.
Zgrablji, N. (2003) "Story SuperNova ili zabavljati se do smrti: Mali suvremeni gladijatori u areni
medijskoga trita", Vjesnik, 13. svibnja 2003.
Zgrablji, N. (1996) "Odgajanje za medije: Mama, tata, televizor i ja! A gdje je kola?", Trenutak
hrvatske komunikacije, Zbornik radova Trenutak hrvatske komunikacije, Fakultet politikih znanosti,
Odjel za komunikologiju i novinarstvo, Zagreb, str. 6064.
Korisni linkovi:
http://ecml.pc.unicatt.it/english/documents/guidelinesMediaLiteracy.htm
http://www.medialit.org/focus/tea_home.html
http://ecml.pc.unicatt.it/english/documents/guidelinesMediaLiteracy.htm#media2
http://medialit.med.sc.edu/tim.htm
http://www.unesco.ru/eng/pages/bythemes/stasya26012005104041.php
http://www.nordicom.gu.se/clearinghouse.php
http://gvanv.com/summit2000/engl/e-aml.html
http://europa.eu.int/comm/education/programmes/elearning/doc/studies/dig_lit_en.pdf
http://www.infolex.hr/htm/47563.htm
44
mr. sc. Renata Odeljan*
Stipe Jagnji**
ULOGA POLICIJE U ZATITI
PRIVATNOSTI DJECE U MEDIJIMA
U posljednjih se desetak godina u Republici Hrvatskoj, donoenjem zakonskih propisa i
njihovom provedbom, uinilo mnogo kako bi se zatitilo djecu od svih oblika zlostavljanja i
iskoritavanja. Meutim, osim nastojanja da se javnost putem medija informira i
senzibilizira o svim dogaajima koji su vezani uz maloljetniku delinkvenciju i
iskoritavanje djece, sva dravna tijela i ostali segmenti drutva suoili su se s novim
problemom kako zatiti privatnost djece u medijima, odnosno kako zatiti djecu od
sekundarne viktimizacije.
U radu oko zatite privatnosti djece u medijima, kao i u zatiti svih prava i interesa djece,
policija ima posebnu ulogu koju joj je Vlada Republike Hrvatske dodijelila jo 12.
studenoga 1994. godine donoenjem trideset i dviju dugoronih i kratkoronih
Programskih mjera za rjeavanje problema maloljetnike delinkvencije i zatite djece i
maloljetnika, od kojih je pet stavljeno u djelokrug rada Ministarstva unutarnjih poslova.
Rukovodei se najboljim interesima djece i ulogom koja mu je dana zakonskim propisima i
mjerama Vlade iz 1994. godine, Ministarstvo unutarnjih poslova unutarnjim je ustrojem od
1. sijenja 1996. godine uspostavilo samostalnu liniju odjela/odsjeka/grupa visoko
obrazovanih specijaliziranih policijskih slubenika za mlade, razliitih profila (diplomirani
kriminalist, socijalni pedagog, pedagog, psiholog, socijalni radnik, pravnik, defektolog i sl.),
koji specijalizaciju ostvaruju na temelju posebnoga nastavnog plana i programa, a u
sklopu specijalistikoga teaja za rad na suzbijanju maloljetnike delinkvencije i
kaznenopravne zatite djece i maloljetnika.
Nakon zavretka teaja polaznici dobivaju, sukladno odredbi lanka 66. stavka 2. Zakona
*
**
Voditeljica Odsjeka maloljetnike delinkvencije i kriminaliteta na tetu mladei i obitelji u Ministarstvu unutarnjih poslova RH
Voditelj Odsjeka za maloljetniku delinkvenciju Policijske uprave splitsko-dalmatinske
2
3
45
o sudovima za mlade, posebno uvjerenje o osposobljenosti i posebnoj nadlenosti za
primjenu policijskih ovlasti prema djeci i maloljetnicima te postupanju u predmetima
kaznenopravne zatite djece i maloljetnika. Specijalizirani policijski slubenici za
maloljetniku delinkvenciju nadleni su za postupanje u sljedeim predmetima:
- kaznena djela poinjena od strane maloljetnika
- kaznena djela poinjena na tetu djece i maloljetnika
- prekraji koje ine maloljetnici
- nasilje u obitelji
- nasilje meu mladima
- udaljenja i bjegovi maloljetnika iz roditeljskog doma i odgojnih ustanova
- proputanje roditeljske skrbi o tetnom druenju i zabrani nonih izlazaka djece i
maloljetnika
- ostali policijski poslovi vezani uz djecu i maloljetnike.
Iz navedenih zadaa policijskih slubenika za maloljetniku delinkvenciju vidljivo je da
upravo spomenuta problematika privlai najvie pozornosti javnosti i medija.
Kako je za djelotvorno obavljanje tih osjetljivih i sloenih poslova od osobite vanosti i
pravilna suradnja izmeu policije i javnosti, usmjerenjem iz toke 3.6. Programskog
usmjerenja Ministarstva, dostavljenog na provedbu 23. travnja 1996. godine, policijske su
uprave upuene da poduzmu sve mjere u cilju unaprjeenja suradnje s medijima. Obveza
je policije da pravodobnim i primjerenim obavjetavanjem javnost upozna s kanjivim
ponaanjem maloljetnih osoba i kanjivim ponaanjem na tetu djece i maloljetnika jer se i
na taj nain javnost usmjerava, ini osjetljivom i potie na zajedniko djelovanje u
otkrivanju i suzbijanju takvih ponaanja.
Na tom bi se podruju rada suradnja policije s medijima trebala temeljiti na zajednikom
djelovanju policije i javnosti u suzbijanju delinkventnog ponaanja djece i mladei, te na
jaanju njihove zatite od ponaanja i dogaanja koja ugroavaju ili mogu ugroziti njihov
odgoj i razvoj. Ipak, odnos policije prema javnosti mora imati u vidu i kriminalnopedagoke
uinke koje obavjetavanje javnosti moe imati na djecu i maloljetnike.
Zakonska je obveza policije da, u skladu s odredbom lanka 48. Zakona o sudovima za
mlade, sve mjere i radnje prema maloljetnim osobama poduzima obazrivo, tako da
obavljenim postupanjem ne teti razvoju njihove linosti.
Zatita privatnosti djece i maloljetnika odreena je s vie meunarodnih akata, a posebno
Konvencijom o pravima djeteta, Fakultativnim protokolom uz Konvenciju o prodaji djece,
46
djejoj prostituciji i djejoj pornografiji te Konvencijom o graanskopravnim aspektima
meunarodne otmice djece, ali i nae je nacionalno zakonodavstvo predvidjelo itav niz
zakona i odredaba kojima se titi privatnost djece u medijima.
Radi postizanja najvanije funkcije kaznenog postupka prema maloljetnicima
prekidanje procesa negativnog razvitka njihove linosti, odredbom lanka 55. Zakona o
sudovima za mlade odreeno je:
(1) Bez odobrenja suda ne smije se objaviti tijek kaznenog postupka prema
maloljetniku niti odluka donesena u tom postupku.
(2) Objaviti se moe samo onaj dio postupka, odnosno samo onaj dio odluke za koji
postoji odobrenje, ali se tada ne smije navesti ime maloljetnika i ostali podaci
na temelju kojih bi se moglo zakljuiti o kojem je maloljetniku rije.
Pod objavljivanjem tijeka postupka misli se na obavjetavanje javnosti, u pravilu putem
sredstava javnog priopavanja, o procesnim aktima, radnjama u postupku i njihovim
rezultatima.
Zabrana objavljivanja obuhvaa i mjere i radnje mjerodavnih tijela redarstvenih vlasti koje
su poduzete prema maloljetnim osobama u pretpripremnom postupku, dakle prije
pokretanja slubenoga kaznenog postupka. Zabrana se odnosi i na tijela koja izvravaju
odluke suda, ili te odluke unose u evidencije, te na tijela socijalnih slubi, zdravstvene i
odgojne ustanove koje po bilo kojoj osnovi mogu doznati podatke o postupku. Odobrenje
za objavljivanje daje samo sud, i to u pripremnom postupku sudac za mlade, a u
postupku pred vijeem ili nakon pravomonosti predsjednik vijea za mlade. Odredba
ovoga lanka, u smislu lanka 60. stavka 3. Zakona o sudovima za mlade, primjenjuje se
prema maloljetniku i u spojenom postupku s postupkom protiv punoljetne osobe.
Objavljivanje tijeka kaznenog postupka prema maloljetniku ili odluke u tom postupku,
protivno odredbi lanka 55. stavka 2. Zakona o sudovima za mlade, predstavlja
poinjenje kaznenog djela povrede tajnosti postupka, opisanog u lanku 305. stavak 2.
Nadalje, odredba lanka 55. Zakona o sudovima za mlade, u smislu odredbe lanka 111.
stavka 1. istog zakona, primjenjuje se i na mlae punoljetne poinitelje kod kojih su se u
smislu lanka 109. stavka 1. stekli uvjeti za primjenu odredaba koje vrijede za maloljetnike.
Isto tako, odredbom lanka 119. stavka 2. Zakona o sudovima za mlade, odreeno je da:
(2) Odredbe lanka 55. ovoga Zakona jednako pravno vrijede u kaznenim predmetima
47
protiv poinitelja kaznenih djela na tetu djece i maloljetnika.
Na osnovi navedenog slijedi da se i u predmetima kaznenih djela mlaih punoljetnika,
kada dolazi u obzir primjena maloljetnikoga kaznenog prava, i predmetima kaznenih
djela iz kaznenopravne zatite djece i maloljetnika, ne smije objaviti tijek kaznenog
postupka niti odluka u tom postupku. Postupanje protivno tim propisima predstavlja
poinjenje kaznenog djela povrede tajnosti postupka, opisanog u lanku 305. stavku 1.
Kaznenog zakona.
Osim ove zakonske odredbe u Kaznenom je zakonu zaprijeeno pod kaznenom
odgovornou iznoenje osobnih ili obiteljskih prilika. U lanku 201. stavku 2. navodi se
kako e se kaznom zatvora od est mjeseci do jedne godine kazniti onaj tko iznese ili
prenese neto iz osobnog ili obiteljskog ivota drugoga to moe koditi njegovoj asti ili
ugledu bilo putem tiska, radija ili televizije, bilo pred vie osoba, bilo na javnom skupu ili na
drugi nain zbog kojeg je iznoenje osobnih ili obiteljskih prilika postalo pristupano
veem broju osoba. U stavku 3. istog lanka propisano je da e se kaznom zatvora od 6
mjeseci do 3 godine kazniti onaj tko iznese ili prenese neto iz osobnog ili obiteljskog
ivota djeteta to bi ga izvrgnulo poruzi vrnjaka ili drugih osoba ili to bi mu uzrokovalo
tee duevne smetnje.
Prema lanku 8. Zakona o policiji i Zakona o pravu na pristup informacijama policija na
zahtjev graana, izravno ili putem sredstava javnog priopavanja, informira o dogaajima
i pojavama iz svojega djelokruga koji su od interesa za graane te o mjerama koje se u
povodu toga poduzimaju. Kako bi se uspjeno provodila navedena odredba, u svim je
policijskim upravama sistematizirano radno mjesto glasnogovornika koji ima vanu ulogu
u zatiti privatnosti djece u medijima. Odjel za odnose s javnou Ureda ministra dostavio
je 17. listopada 2002. godine smjernice glasnogovornicima svih policijskih uprava na koji
nain provoditi odredbu lanka 8. Zakona o policiji. Sastavni dio smjernica bile su i
preporuke Odsjeka maloljetnike delinkvencije sukladno kojima je propisano da
glasnogovornici policijskih uprava u obavjetavanju javnosti, a u primjeni odredbe lanka
55. Zakona o sudovima za mlade, postupaju na sljedei nain:
1. Priopenja za javnost davati sredstvima javnog priopavanja u pravilu tek nakon
upuivanja kaznene prijave ili posebnog ili opeg izvjea nadlenom dravnom
odvjetniku za mlade.
2. U tekstu priopenja za javnost navesti samo podatke o injenicama koje se
odnose na poinjeno kazneno djelo, odnosno prekraj ili prijestup, na nain kojim e se
48
osigurati da se iz priopenih podataka ne moe zakljuiti o kojem je maloljetnom ili mlaem
punoljetnom poinitelju rije, odnosno da se iz teksta i podataka o poinitelju i kaznenom
djelu na tetu djece i maloljetnika ne moe zakljuiti o kojoj se oteenoj maloljetnoj osobi
radi.
3. Sredstvima javnog priopavanja ne smije se dati preslika kaznene prijave,
posebnog ili opeg izvjea ili bilo kojeg drugoga pismena koje je nastalo ili do kojega se
dolo u postupanju policije u kaznenom predmetu.
4. U priopenju za javnost u predmetima maloljetnih ili mlaih punoljetnih
poinitelja, bez navoenja inicijala njihovih imena i prezimena, navesti samo dob tih osoba,
npr. desetogodinji/a djeak/djevojica, sedamnaestogodinji/a maloljetnik/maloljetnica,
dvadesetogodinji/a poinitelj/poiniteljica, a u predmetima kaznenopravne zatite djece i
maloljetnika navesti da je odreenim kaznenim djelom oteena npr. trinaestogodinja/i
djevojica/djeak, etrnaestogodinja/i maloljetnica/maloljetnik, a za odrasle poinitelje
(osobe koje su navrile 21 godinu ivota) navesti inicijale njegova ili njezina imena i
prezimena, bez navoenja zanimanja i mjesta gdje radi.
5. Pravodobno i pravedno obavjetavanje javnosti obavljati na nain kojim se
potuje temeljno pravilo da je svatko nevin dok mu se ne dokae krivnja, to doprinosi
ostvarenju temeljnih ustavnih prava kojima se titi obitelj, njezina privatnost i privatnost
svakog pojedinca.
6. U cilju poticanja i angairanja svih imbenika u lokalnoj zajednici na suzbijanju
delinkventnog ponaanja djece i maloljetnika i jaanju njihove zatite, najmanje jednom
godinje organizirati tiskovne konferencije na kojima e se javnost obavjetavati o
problematici zabiljeenog stanja, kretanju, teritorijalnoj rasprostranjenosti te obiljejima
pojavnih oblika maloljetnike delinkvencije i postignutoj kaznenopravnoj zatiti na
spomenutom podruju, kao i o zapaenim stanjima i ponaanjima koja ugroavaju
svekoliki razvitak djece i maloljetnika i doprinose ili potiu razvoj njihova delinkventnog
ponaanja.
7. U svim sluajevima u kojima se utvrdi postojanje osnovane sumnje da je zbog
nepridravanja propisa iz lanka 55. Zakona o sudovima za mlade poinjeno kazneno
djelo povrede tajnosti postupka, opisano u lanku 305. stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona,
sukladno zadaama i ovlastima iz lanaka 177. 179. Zakona o kaznenom postupku,
potrebno je poduzeti mjere i radnje u svrhu utvrivanja kaznenog djela i njegova poinitelja.
8. Za primjenu ovog postupanja, kojim e se u suzbijanju maloljetnike
49
delinkvencije i kaznenopravnoj zatiti djece i maloljetnika doprinijeti postizanju svrhe
odreene Zakonom o sudovima za mlade, kriminalistiki slubenici za suzbijanje
maloljetnike delinkvencije policijskih uprava duni su potpisom priopenja za javnost
osigurati pravilnu provedbu ovog naina postupanja u odnosima prema javnosti u
predmetima iz djelokruga ovoga Zakona.
U razdoblju od 1. sijenja 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine policija je podnijela
jednu kaznenu prijavu zbog postojanja osnovane sumnje da je poinjeno kazneno djelo
povrede tajnosti postupka, ali je prijavu odbacilo mjerodavno dravno odvjetnitvo.
Policijski su slubenici u jo tri sluaja provodili izvidne mjere i radnje, o emu je
obavjetavano dravno odvjetnitvo. Meutim, na temelju dostavljenoga prijavnog
materijala nisu utvreni elementi kaznenoga djela.
Unato nastojanjima policije da zatiti privatnost djece, u medijima nisu rijetke situacije
poput sljedee:
- Glasnogovornik policije izvijestio je da je policija zbog osnovane sumnje da je
petnaestogodinji maloljetnik poinio kazneno djelo spolnog odnoaja s djetetom
(oteena strana dravljanka) istog uhitila i uz kaznenu prijavu privela upanijskom sucu
za mlade.
Nakon nekoliko dana u gradskom je listu objavljen lanak koji u potpunosti opisuje tijek
radnji redarstvenih vlasti, upanijskoga dravnog odvjetnitva i upanijskog suca za
mlade. Takoer je navedeno puno ime i prezime prijavljenog maloljetnika, to je u
potpunosti suprotno lanku 55. Zakona o sudovima za mlade. O svemu je obavijeteno
dravno odvjetnitvo, meutim, nisu utvreni elementi kaznenog djela jer je novinarka
podatke dobila od roditelja prijavljenog maloljetnika.
U posljednje se vrijeme specijalizirani policijski slubenici susreu s novim problemom.
Naime, prilikom provoenja izvidnih mjera i radnji s ciljem utvrivanja osnovane sumnje da
su na tetu djece i maloljetnika poinjena kaznena djela zlostavljanja ili iskoritavanja,
rtve zlostavljanja kao i njihovi roditelji esto od policijskih slubenika trae da uine sve
to je u njihovim mogunostima da se sluaj ne pojavi u medijima. tovie, u nekoliko se
sluajeva dogodilo da djeca i roditelji uvjetuju specijaliziranome policijskom slubeniku
svoj iskaz o spolnom, fizikom ili emocionalnom zlostavljanju jamstvom da mediji o tome
nee nita doznati. esto djeca, prilikom provoenja kriminalistikih obrada, prekinu
razgovor zbog straha da e se o dogaaju pisati u novinama. Tada se pitaju jesu li ispravno
postupili prijavivi zlostavljanje i je li to vrijedno obiljeavanja i stigmatizacije cijele obitelji.
50
Puno djece i maloljetnika, posebno adolescenata, navodi da e im biti problem pohaati
nastavu i ostvarivati kontakte s prijateljima dozna li se to im se dogodilo.
Nisu rijetke ni situacije da roditelji, nakon to je sluaj njihova djeteta u medijima detaljno
iznesen, ponovno dou u policiju i vidno uznemireni izjavljuju kako zbog lanka u tisku u
daljnjem tijeku postupka ne ele vie niti ponoviti iskaz niti dalje sudjelovati u postupku.
Prilikom prijave spolnog zlostavljanja djece u vie se navrata dogodilo da su roditelji doli u
policijsku postaju s prvotnim ciljem da se raspitaju o postupku, kao i o mogunosti da iskazi
njihove djece ostanu tajna tijekom svih faza moebitnoga kaznenog postupka, pritom
stavljajui zlostavljanje u drugi plan.
Jedan takav sluaj nedavno se dogodio. Naime, otac jedne rtve spolnog zlostavljanja
doao je u policiju i raspitivao se o postupku u sluaju prijave spolnog nasilja na tetu
djeteta. U samom poetku odbijao je prijaviti da je na tetu njegova djeteta poinjeno
kazneno djelo bludnih radnji i zadovoljenje pohote pred djetetom ili maloljetnom osobom
bojei se moguih medijskih napisa. Ustrajnou specijaliziranih policijskih slubenika
utvrena je osnovana sumnja kako je na tetu tog djeteta i jo nekoliko druge djece
poinjeno vie spolnih delikata.
Isto tako, specijalizirani policijski slubenici prilikom postupanja u predmetima
kaznenopravne zatite djece i maloljetnika gotovo u svim sluajevima susreu se sa
strahom i traumatiziranou kod rtava zlostavljanja. Osim toga, prisutan je strah i stres
zbog mogueg otkrivanja identiteta i stigmatizacije putem medija. Stoga nije fraza da se
rtva naknadno viktimizira kroz medijske napise.
Policijski slubenici iz svojega iskustva zakljuuju da je jedan od razloga visoke "tamne
brojke" kaznenih djela na tetu djece i maloljetnika strah od krenja njihove privatnosti.
Stoga se moe zakljuiti da je problem zatite privatnosti djece u medijima puno vaniji i
sloeniji nego to se do sada mislilo. Zato smatramo kako bi se problemu krenja
privatnosti djece trebalo ozbiljno posvetiti. Radi postizanja toga cilja zatite djeje
privatnosti nuno je dosljedno provoenje cijelog niza meunarodnih akata i nacionalnih
zakona kojima se titi privatnosti djece u medijima.
Kao primjer dobre policijske prakse u zatiti privatnosti djece moe se navesti Kraljevina
Norveka. Naime, norveka se policija ne rukovodi tvrdnjom da javnost ima pravo znati o
pojedinim dogaajima, ve objavljivanjem dogaaja u koja su ukljuena djeca ele
pokazati da policija i druga dravna tijela problem maloljetnike delinkvencije i kaznenih
djela na tetu djece shvaaju ozbiljno. U sluajevima kada javnost obavjetavaju o nekom
dogaaju vezanom uz dijete ili maloljetnu osobu, s posebnom panjom sastavljaju sadraj
51
priopenja za javnost kako rtvu, a posebno onu koja ivi u maloj sredini, ne bi prepoznali
njezini susjedi ili sugraani. Policija Kraljevine Norveke u pojedinim sluajevima daje
priopenje za javnost s vie podataka, ali samo kada postoji mogunost da e od graana
dobiti podatke koji bi pomogli u razrjeavanju poinjenoga kaznenog djela. U tom sluaju
moe se navesti nain poinjenja djela, vrijeme i mjesto, te neto openito i zajedniko
svim rtvama ako ih ima vie (Interpol Oslo, 2007.).
Prema dosadanjim iskustvima policije mislimo da bi u Republici Hrvatskoj o kaznenim
djelima i prekrajima poinjenim na tetu djece i maloljetnika trebalo pisati samo
problemski i u odreeno vrijeme, ne navodei nikakve podatke koji bi mogli povezati
odreenu osobu s odreenim dogaajem. Na taj nain javnost bi jednako kvalitetno bila
upoznata sa svim problemima koji su vezani uz djecu i mlade, a ne bi dolazilo do povrede
privatnosti djece i njihove dodatne viktimizacije.
Literatura:
Singer, M., Hirjan, F. (1998) Komentar Zakona o sudovima za mlade i kaznenih djela na tetu djece i
maloljetnika, MUP RH, Zagreb.
Pavii, B., Vei, P. (2006) Kazneni zakoni, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb.
Protection of children's privacy in media, information on good practice (2007) Interpol Oslo.
52
Sunica Blaevi*
Julijana Stipii**
PRAVNA ZATITA PRIVATNOSTI
DJECE U MEDIJIMA
Govoriti o pravnoj zatiti privatnosti djece u medijima najprije znai ukazati na postojanje
najvanijih meunarodnih konvencija, koje je ratificirao Hrvatski sabor, te zakona i
kodeksa koji definiraju ta delikatna pitanja.
Pravo na privatnost openito se titi Ustavom Republike Hrvatske u lanku 35. gdje se
izrijekom navodi da se svakom jami tovanje i pravna zatita njegova osobnog i
privatnog ivota, dostojanstva, ugleda i asti. Ta odredba predstavlja osnovu za
donoenje i provedbu zakonskih propisa koji izravno ureuju prava koja iz nje proizlaze.
S druge strane, naelo javnosti sudskog postupka ugraeno je u kazneno zakonodavstvo
Republike Hrvatske sukladno lanku 119. Ustava Republike Hrvatske, pri emu je jedna
od iznimaka od tog naela vezana uza zatitu maloljetnih sudionika kaznenog postupka.
Kako ipak ne moemo osporiti injenicu da mediji svojim djelovanjem znatno doprinose
senzibiliziranju javnosti za temu zatite prava i interesa djece, potrebno je paljivo odrediti
granicu izmeu potrebe o izvjeivanju javnosti o kaznenom postupku i zatite privatnosti
djece i maloljetnika, bilo kao sudionika kaznenog postupka ili kao rtava kaznenog djela.
Ope nerazumijevanje vanosti zatite privatnosti djece, nedostatak iskustva i sudske
prakse na tom podruju, kao i nedostatak nadzora nad izvrenjem odredaba Zakona o
medijima, dodatno oteavaju rjeavanje tog pitanja.
Meunarodna zajednica izraava stalnu zabrinutost zbog potencijalno tetnog utjecaja na
djecu zbog neetinog medijskog izvjeivanja, no ipak su standardi kojima se tite interesi
*
**
Zamjenica upanijskog dravnog odvjetnika u upanijskom dravnom odvjetnitvu u Zagrebu
Opinska dravna odvjetnica u Opinskom dravnom odvjetnitvu u Splitu
3
53
maloljetnih osoba u podruju medija samo okvirno utvreni u instrumentima koji imaju iri
doseg.
Najvaniji meu njima su:
1. Konvencija o pravima djeteta
2. Protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o trgovini djecom, djejoj prostituciji i
pornografiji
3. Standardna minimalna pravila Ujedinjenih naroda za primjenu sudskih postupaka
prema maloljetnicima.
Dakle, do danas dakle nije izraen jedinstven meunarodni instrument kojim bi se
sveobuhvatno uredila pitanja prava djece i mladih te mehanizmi njihove zatite na
podruju medija, a najvaniji je globalni ugovor svjetske zajednice, koji je nastao kao
odraz svijesti o potrebi jednake zatite djece irom svijeta, Konvencija UN-a o pravima
djeteta. Prihvaena je 20. studenoga 1989., a taj se dan slavi kao Meunarodni dan
djeteta. Republika Hrvatska smatra se strankom Konvencije o pravima djeteta od dana
osamostaljenja, tj. od 8. listopada 1991.
Na zatitu privatnosti djece odnose se sljedei lanci Konvencije:
lanak 16.
- dijete nee biti podvrgnuto samovoljnom ili nezakonitom mijeanju u njegovu privatnost,
obitelj, dom ili dopisivanje, niti nezakonitim napadima na njegovu ast ili ugled
- dijete ima pravo na zakonsku zatitu protiv takvog mijeanja ili napada.
lanak 40. stavak 2. alineja VII.
- navodi da se djetetova privatnost potuje tijekom svih stadija postupaka.
Kako je vidljivo na temelju citiranih odredaba, proizlazi da nije dopustivo u medijima
otkrivati identitet djeteta protiv kojega se vodi postupak ili da se o djetetu ire obavijesti
koje su za njega poniavajue i uvredljive.
Inae, Konvencija pod pojmom dijete podrazumijeva svako ljudsko bie mlae od 18
godina, osim ako punoljetnost po domaem pravu nije steklo prije.
Uz Konvenciju o pravima djeteta, Glavna skuptina UN-a donijela je i Fakultativni
protokol o prodaji djece, djejoj prostituciji i djejoj pornografiji (Hrvatski sabor
54
ratificirao ga je 21. oujka 2002.) koji u lanku 8. stavku l.e propisuje da su drave stranke
dune donijeti odgovarajue mjere za zatitu prava i interesa djece rtava od postupanja
zabranjenih na temelju tog Protokola u svim fazama kaznenog postupka, a posebno titei
privatnost i identitet djece rtava kako bi se izbjeglo neprimjereno irenje informacija koje
mogu dovesti do njihova prepoznavanja.
Nadalje, vezano uz izvjeivanje o djeci u medijima valja slijediti i Standardna minimalna
pravila UN-a za primjenu sudskih postupaka prema maloljetnicima iz 1985. (tzv.
Pekinka pravila) i to posebno pravilo 8 koje titi pravo maloljetnika na privatni ivot kako
bi se izbjegla teta koju moe donijeti pretjerani publicitet i ujedno se zabranjuje objava bilo
kakvih informacija prema kojoj bi maloljetnik mogao biti prepoznat.
Svaka drava koja je ratificirala Konvenciju duna je Odboru za prava djeteta Ujedinjenih
naroda podnositi izvjee o mjerama koje se poduzimaju te o napretku koji je postignut u
provedbi prava djeteta.
Prilikom razmatranja posljednjeg izvjea Republike Hrvatske u listopadu 2004., Odbor za
prava djeteta izrazio je zabrinutost zbog krenja prava privatnosti djece u hrvatskim
medijima. Na to se odnosi Preporuka 34 Odbora za prava djeteta UN-a koja glasi:
Odbor preporuuje dravi lanici da poduzme potrebne mjere kako bi osigurala da mediji
u potpunosti potuju pravo privatnosti djeteta te da u svom sljedeem izvjeu prui
detaljne i konkretne informacije (primjere, dobru praksu) vezane uz primjenu u praksi
potivanja prava djece sadranih u l. 13. 17. Konvencije, osobito o zatiti privatnosti u
obiteljima, socijalnim institucijama, kolama i mjestima zadravanja (misli se na pritvor,
maloljetniki zatvor, odgojne ustanove i sl.).
Zbog toga se od Hrvatske zahtjeva da u sljedeem izvjeu, koje je drava duna podnijeti
2008. godine, prui detaljne i konkretne informacije o potivanju prava djece iz Konvencije
o pravima djeteta.
Nae je nacionalno zakonodavstvo predvidjelo zatitu privatnosti i osobnog ivota djeteta
ve u Ustavu Republike Hrvatske, a zatim i u kaznenom zakonodavstvu, propisujui
odreena kaznena djela za krenje tih prava, kao i kroz postupovne odredbe u Zakonu o
kaznenom postupku u kojima se sudionicima nalau odreene obveze ili predviaju
ogranienja. Posebno se tite djeca koja su poinitelji odreenih kaznenih djela ili rtve
takvih djela i sukladno odredbama Zakon o sudovima za mlade. Zatita njihovih prava,
poblie od nasilja, predviena je i novijim zakonom Zakonom o zatiti od nasilja u obitelji,
a isto tako i Obiteljskim zakonom.
55
Kazneni zakon je u lanku 201. normirao kazneno djelo iznoenja osobnih ili obiteljskih
prilika prema kojem je u stavku 2. predvieno kanjavanje onoga tko putem tiska, radija,
televizije i sl. iznese osobne ili obiteljske prilike i tako ih uini pristupanima veem broju
osoba. Predvieno je tee kanjavanje za iznoenje neega iz osobnog ili obiteljskog
ivota djeteta zbog ega bi ono bilo izvrgnuto poruzi ili bi kod njega nastupile tee duevne
smetnje. Takoer je predvieno i (stroe) kanjavanje za poinitelje tih kaznenih djela
kada ih u odnosu na dijete poine slubene osobe ili ako su djela poinjena u obavljanju
profesionalnih djelatnosti. No, potrebno je istaknuti da se kazneni postupak za sva
kaznena djela protiv asti i ugleda, pa tako i ovo kazneno djelo koje je uvrteno u tu glavu,
pokree privatnom tubom, a to znai od strane zakonskog zastupnika, tj. roditelja djeteta
ili skrbnika.
Zakonodavac je predvidio i razloge za iskljuenje protupravnosti kod tih kaznenih djela,
istiui kako nema kaznenog djela osim ako iz naina izraavanja i drugih okolnosti jasno
proizlazi da je rije o ponaanju s ciljem da se nakodi neijoj asti ili ugledu. Time je
zakonodavac odredio granicu slobodnog priopavanja, a istodobno je izrazio i stav o
zabranjenim ponaanjima u tom podruju.
U cilju zatite, posebno djece u kaznenom postupku, Kaznenim zakonom predvieno je i
kanjavanje poinitelja za kazneno djelo povrede tajnosti postupka iz lanka 305. Svatko
moe biti poinitelj ovog kaznenog djela, a ponaanje se sankcionira kroz dva oblika i to:
1. Neovlateno otkrivanje onoga to je saznao u postupku, bilo pred sudom ili u
upravnom postupku, pred javnim biljenikom ili u stegovnom postupku, a to se na temelju
zakona ili odluke utemeljene na zakonu smatra tajnom.
2. Posebno se kanjava onaj koji bez dozvole suda objavi tijek kaznenog postupka
prema maloljetnoj osobi ili odluku u tom postupku. Ne postoji vremensko ogranienje
objavljivanja, osim u sluaju primjene instituta zastare kaznenog progona. I u sluaju
primjene ovog instituta posebno se tite djeca (maloljetne osobe) jer za kaznena djela
poinjena na njihovu tetu zastara kaznenog progona ne tee do njihove punoljetnosti.
Prema Zakonu o sudovima za mlade javno se nee objaviti presuda prema
maloljetnom poinitelju kaznenog djela, dok se bez odobrenja suda ne smije objaviti ni
tijek postupka prema maloljetnoj osobi, niti odluka o tom postupku. Objaviti se moe samo
onaj dio odluke za koji postoji odobrenje, ali se ni tada ne smije navesti ime maloljetnika ni
ostali podaci na temelju kojih bi se moglo zakljuiti o kojem je maloljetniku rije. Ovo vrijedi
i u sluajevima poinjenja kaznenih djela na tetu djece ili maloljetnih osoba koja su izriito
navedena u lanku 117. Zakona o sudovima za mlade tzv. djela kaznenopravne zatite
56
djece i maloljetnika.
Ipak, najbolje se djeca tite u kaznenim postupcima kroz odredbe Zakona o kaznenom
postupku na nekoliko naina. Tako lanak 207. omoguuje istranom sucu ili slubenoj
osobi redarstvenih slubi koja poduzima istranu radnju da naloi uvanje tajne osobama
koje su nazone ili razgledaju spise odreenih injenica ili podatka koje su tada doznale,
te da ih upozori da je odavanje tajne kazneno djelo. Ova mogunost je predviena ako to
zahtijevaju probici kaznenog postupka, uvanje tajne, javnog reda ili razlozi morala. Nalog
se unosi u zapisnik i biljei na spisu uz potpis upozorene osobe.
Zakonodavac je predvidio i mogunost iskljuenja javnosti tijekom glavne rasprave, ili po
slubenoj dunosti, ili na prijedlog stranaka, za cijelu ili za dio rasprave, ako je potrebno i
radi zatite osobnog ili obiteljskog ivota okrivljenika, oteenika ili drugog sudionika u
postupku; uvanje tajne kojom bi tetila javna rasprava ili zatite probitaka maloljetnika.
Iskljuenje javnosti ne odnosi se na stranke, oteenike i njihove zastupnike te branitelje.
Meutim, sudac je duan upozoriti nazone osobe da su dune kao tajnu uvati sve ono
to su na raspravi doznale jer je s iste javnost iskljuena, a odavanjem tajne poinile bi
kazneno djelo.
Isto tako i prema novom Prekrajnom zakonu iz listopada 2007. u postupku prema
maloljetnim poiniteljima prekraja predvieno je da se bez odobrenja suda ne smije
objaviti tijek prekrajnog postupka niti odluka u tom postupku, odnosno smije se objaviti
samo onaj dio postupka i odluka za koju postoji odobrenje, ali ni tada se ne smije navesti
ime maloljetnika ni ostali podaci na temelju kojih bi se moglo zakljuiti o kojoj osobi je rije.
Zakon o medijima propisuje da su mediji duni potivati privatnost, dostojanstvo, ugled i
ast, osobito djece te da se zabranjuje objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet
djeteta ako se time ugroava njegova dobrobit.
Prema lanku 2. Zakona o medijima za njegovo provoenje nadleno je Ministarstvo
kulture, dok je za krenje odredaba Zakona o medijima zakonodavac propisao izrazito
visoke novane kazne. S obzirom na to da, prema raspoloivim podacima Visokog
prekrajnog suda Republike Hrvatske, ne postoji niti jedan sluaj prekrajnog kanjavanja
nakladnika ili urednika prema odredbama Zakona o medijima, iako se on primjenjuje jo
od svibnja 2004., moe se primijetiti nedostatak nadzora nad openitim provoenjem
odredaba Zakona o medijima.
Meutim, osim Ministarstva kulture, kao tijela uprave nadlenog za nadzor potivanja
odredaba Zakona o medijima, i Dravno je odvjetnitvo ovlateno u pojedinim
57
sluajevima pokrenuti takve prekrajne postupke, i to kada i ako procijeni da takav
postupak treba pokrenuti Dravno odvjetnitvo, odnosno kada je to u interesu kaznenog
postupka kojim se djeca i maloljetne osobe tite od kriminalnog zadiranja u njihov tjelesni,
psihiki i spolni integritet, pri emu treba imati u vidu da je temeljno pravo i dunost
Dravnog odvjetnitva progon poinitelja kaznenih djela za koje se progon poduzima po
slubenoj dunosti. U sluajevima utvrivanja povrede zakonskih odredaba od strane
medija i pritom poinjenih kaznenih djela, bilo bi potrebno procesuirati ne samo novinara
ve i glavnog urednika, a i medijsku kuu kao pravnu osobu, pa bi u tom smislu
najprimjerenija sankcija bila novana kazna.
Zakonom o elektronikim medijima zabranjeni su programski sadraji koji ozbiljno tete
fizikom, psihikom ili moralnom razvoju djece. Oni programski sadraji koji mogu tetiti
djeci ne smiju biti na rasporedu u vremenu kada e ih djeca vjerojatno gledati, dok je prije
njihova objavljivanja nakladnik obvezan objaviti upozorenje. Isto tako, u programskim
sadrajima zabranjeno je objavljivati priloge nemoralnoga i pornografskog sadraja ili one
koji veliaju nasilje i kriminal, kao i one koji potiu na uporabu duhanskih proizvoda,
alkohola ili droga, posebice radi zatite djece i mladei.
Zakon o pravu na pristup informacijama je novi zakon koji ureuje pravo na pristup
informacijama, kao i njegove iznimke, te postupak za ostvarivanje i zatitu prava na pristup
informacijama. Iako je osnovno naelo tog Zakona davanje informacija, postoje iznimke
kada e se uskratiti pravo na pristup informaciji ako je ona zakonom proglaena tajnom ili
je zapeaena zakonom kojim se ureuje podruje zatite osobnih podataka. Dakle, iz
navedenog je razvidno da u tim sluajevima ne postoji mogunost pristupa informaciji, dok
se to pravo takoer moe uskratiti ako je osnovana sumnja da bi se objavljivanjem
onemoguilo otkrivanje ili progon poinitelja, nepristrano voenje sudskoga ili drugog
postupka, izazvalo ozbiljnu tetu za ivot, zdravlje ili sigurnost ljudi. To znai da Dravno
odvjetnitvo moe odbiti informaciju u predmetima u pretkaznenom postupku i za vrijeme
istrage, ovisno o stanju predmeta i interesa. To poblie opisuje spomenuti Zakon u lanku
8.
Prethodno spominjane preporuke Odbora za prava djeteta upuene Republici Hrvatskoj
sa svrhom unaprjeenja zatite i promocije djejih prava bile su jedan od kljunih kriterija
za izradu Nacionalnog plana aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012.,
koji je Vlada Republike Hrvatske prihvatila 22. oujka 2006.
Prema tom dokumentu Dravno odvjetnitvo Republike Hrvatske duno je poduzimati
mjere u cilju zatite prava na privatnost djece u medijima, slijedom ega su sva dravna
58
odvjetnitva izriito obvezana:
1. potivati odredbe vaeih zakonskih propisa u zatiti identiteta djece i maloljetnika
prilikom provoenja sudskih postupaka
2. sudske postupke vezane uz djecu i maloljetnike na temelju vaeih zakonskih
odredaba proglaavati tajnima
3. voditi evidenciju o postupcima prema djeci i maloljetnicima te primjerima dobre
prakse prilikom medijskog izvjeivanja.
U odnosu na toku 3., dravna odvjetnitva duna su provjeriti sve sluajeve medijskog
izvjeivanja o maloljetnim poiniteljima kaznenih djela te, ako se postupilo protivno
Zakonu o sudovima za mlade (lanak 55.), protiv novinara formirati kazneni spis kada se
steknu zakonski uvjeti kaznenog djela Povreda tajnosti postupka iz lanka 305. stavka 2.
Kaznenog zakona. U sluajevima dobre prakse medijskog izvjeivanja dravna
odvjetnitva duna su novinske lanke kontinuirano dostavljati Dravnom odvjetnitvu
Republike Hrvatske.
Na isti su nain dravna odvjetnitva duna postupiti i u kaznenim postupcima koji se
odnose na kaznenopravnu zatitu djece i maloljetnika (lanak 117. Zakona o sudovima za
mlade) u kojima e se takoer provjeriti jesu li novinari u medijima izvjeivali protivno
odredbama lanka 119. stavka 6. u svezi s lankom 55. Zakona o sudovima za mlade,
odnosno lanka 207. i lanka 293. Zakona o kaznenom postupku, te tako na tetu interesa
djece i maloljetnika ostvarili bitna obiljeja kaznenog djela iz lanka 305. stavka 1. i 2.
Kaznenog zakona.
Iz podataka dravnih odvjetnitava proizlazi kako je 2007. godine novinarka jednog
dnevnog lista proglaena krivom zbog kaznenog djela iz lanka 305. stavka 2. Kaznenog
zakona. Zbog vie objavljenih lanaka bez odobrenja suda, u kojima je navela podatke o
maloljetnim poiniteljima kaznenih djela i njihove iskaze s rasprava, sud joj je izrekao
sudsku opomenu. Osim toga sluaja, u nekoliko se sluajeva protiv novinara za koje
postoji osnovana sumnja da su bez odobrenja suda objavili podatke o kaznenim
postupcima koji se vode prema maloljetnicima, vodi kriminalistika obrada, a u jednom
sluaju doneseno je rjeenje o odbacivanju kaznene prijave protiv novinarke jednog
dnevnog lista jer je tijekom izvida utvreno da u svojim lancima nije objavila podatke s
pomou kojih bi se mogli identificirati maloljetni poinitelji kaznenih djela, a o tijeku glavne
rasprave izvjeivala je nakon to je za to dobila odobrenje nadlenog suca.
Inae, veina se dravnih odvjetnitava izjasnila da, sukladno mogunostima, prate
59
medijsko izvjeivanje o kaznenim postupcima prema maloljetnim poiniteljima i protiv
odraslih poinitelja kaznenih djela na tetu djece i mladei, ali da nije naena osnova za
pokretanje kaznenih djela protiv novinara, iako je u pojedinim sluajevima uoeno da su
novinari odstupili od etikog kodeksa, odnosno da je na odreen nain dolo do zadiranja u
pravo djece i maloljetnika na privatnost.
S tim u svezi istaknut je problem izvjeivanja javnosti o delikatnoj temi zatite djece i
maloljetnika koji su rtve kaznenih djela, posebno kada je rije o najosjetljivijim, esto
osobama s intelektualnim tekoama. Osobito je indikativan jedan sluaj medijskog
praenja u kojem dodue nije otkriven identitet rtve, ali se o injenicama kaznenog djela
izvjeivalo s nepotrebnim senzacionalizmom, to je ugrozilo ionako osjetljivu
psihosocijalnu linost dugo zlostavljane maloljetnice, za koju postoji opasnost da se
zatvori i posve povue, ime se dovodi u opasnost ishod kaznenog postupka.
U takvim sluajevima i dobre namjere novinara da senzibiliziraju javnost mogu izazvati
loe posljedice u kaznenopravnoj zatiti djece i mladei.
Od ostalih dokumenata koji reguliraju ovu problematiku vano je spomenuti donoenje
Nacionalne strategije zatite od nasilja u obitelji i Nacionalni program zatite i
promicanja ljudskih prava od 2008. do 2011. godine koji prema 60. toki cilja predvia
osiguranje potivanja prava na privatnost djece kod izvjeivanja u medijima i zatitu djece
od tetnih sadraja u medijima kroz odreene mjere te nositelja ovog cilja. Isto tako
ciljevima je predvieno i promoviranje prava djece te informiranje i senzibiliziranje javnosti
o pravima djece.
Prilikom medijskog izvjeivanja moraju se potivati, osim zakonskih propisa, i pravila
Kodeksa asti hrvatskih novinara. Prema lanku 16. Kodeksa asti hrvatskih novinara
novinar treba tititi intimu svakog ovjeka od neopravdanoga ili senzacionalistikog
otkrivanja u javnosti. Posebna se pozornost zahtijeva kod izvjea o obiteljskim
tragedijama, bolestima, djeci i maloljetnicima, u sudskim postupcima mora se potivati
integritet, dostojanstvo i osjeaj svih stranaka u sporu.
Svim navedenim odredbama zakona i drugih akata te njihovim naelima i ogranienjima
suprotstavlja se naelo javnosti sudskog postupka koje je predvieno naim
zakonodavstvom, a isto tako i sloboda medija, javnog priopavanja i dostupnosti
informacija svim graanima u Republici Hrvatskoj. Uloga medija je viestruka, pa oni
nainom na koji iznose odreene teme i sluajeve mogu natetiti ili doprinijeti
senzibiliziranju javnosti, posebno kada je rije o djeci. U svakodnevnom ivotu teko je
odrediti granicu izmeu zatite djece i informiranja javnosti pa stoga sve osobe koje rade s
60
djecom ili su s njima u kontaktu moraju paziti na koji nain izlau i iznose svoje stavove i
probleme vezane uz konkretne osobe.
Obveza je Dravnog odvjetnitva potivati odredbe vaeih zakonskih propisa o zatiti
identiteta djece tijekom postupka, a posebno paziti na propise koji nalau da se sudski
postupci proglaavaju tajnima te ujedno voditi evidenciju o medijskim izvjeivanjima u
postupcima prema maloljetnim osobama i u predmetima kaznenopravne zatite djece i
maloljetnika.
S tim u svezi, Glavni je dravni odvjetnik Republike Hrvatske, sukladno lanku 26. Zakona
o dravnom odvjetnitvu, svim dravnim odvjetnitvima dao obvezatni naputak za rad i
postupanje radi jedinstvene primjene zakona kojima se titi privatnost djece i prati
potivanje tih prava u medijima. Naputak je donesen 13. sijenja 2005. pod oznakom O-
1/05 i nosi naziv Obvezatni naputak o postupanju u predmetima kaznenopravne zatite
djece i maloljetnika zatita privatnosti maloljetnih oteenika i naelo tajnosti postupka.
Na taj se nain od dravnih odvjetnika trai da u kaznenim postupcima tite privatnost
djece i to primjenom odredaba o tajnosti postupka, tj. objavljivanja tijeka postupka ili
odluka o tim postupcima, iskljuenjem javnosti u sluajevima kada to zakon predvia i
doputa, dok e se u sluajevima povrede tajnosti postupka i radi zatite prava i interesa
djece postupati po naelu legaliteta s posebnim osvrtom i pozivanjem na lanak 16.
Konvencije o pravima djeteta.
Nadalje, dunost je Dravnog odvjetnitva da titi prava djece provjeravajui je li za
izvjeivanje (u medijima) dano odobrenje suda (provjerom sudskih spisa), kao i
pregledavajui objavljene novinske lanke radi pronalaenja eventualnih povreda te
prikupljajui dobre primjere izvjeivanja u medijima. U tu svrhu dravna odvjetnitva
prate lanke u novinama te je tako uoeno kako u pojedinim sluajevima novinari
odstupaju od etikog kodeksa u svezi sa zatitom prava djece u medijima. Meutim, u
veini sluajeva postupanja novinara nisu bila gruba u tolikoj mjeri da bi sadravala sva
zakonska obiljeja odreenih kaznenih djela pa uglavnom nije bilo mjesta daljnjem
postupanju odvjetnitva, osim u nekoliko ve spomenutih sluajeva. Prilikom davanja
informacija Dravno odvjetnitvo vodi rauna o dunosti uvanja slubene tajne, potujui
pritom pozitivne zakone i Pravilnik o unutarnjem poslovanju u dravnim odvjetnitvima, a
priopenja daje sam dravni odvjetnik ili zamjenik kojega on ovlasti te glasnogovornik, ako
postoji.
Valja napomenuti kako je tekst citiranog Naputka dostavljen svim mjerodavnim
institucijama koje su dune pratiti i primjenjivati propise o zatiti privatnosti djece u
61
medijima, a takoer je u cijelosti objavljen u asopisu Dijete i drutvo (broj 1/2005.).
Naputak je 19. prosinca 2005. dopunjen tako da su dravni odvjetnici obavijeteni i o
zakljucima Skuptine Hrvatskog novinarskog drutva od 25. studenoga 2005. u Opatiji, o
tome kako se novinari i urednici trebaju pridravati Etikog kodeksa Hrvatskoga
novinarskog drutva i zakona, slijedom ega se pozivaju mjerodavna pravosudna tijela,
posebno Dravno odvjetnitvo, na progon osoba koje kre propise o zatiti djece u
medijima, odnosno ako ine kazneno djelo iz lanka 305. Kaznenog zakona.
Na kraju ovog izlaganja, koje je imalo vie informativni nego analitiki zadatak, moe se
zakljuiti da je znanje osnova za prepoznavanje krenja djejih prava na privatnost,
slijedom ega je nuno da se svi koji rade s medijima upoznaju s okvirima za etino i
legalno postupanje te da ih u radu primjenjuju i potuju, a prilikom traenja ravnotee
izmeu prava na privatnost djece i prava javnosti na informaciju, mjere prisile i kaznena
odgovornost onih koji izvjeuju o djeci trebale bi biti posljednje sredstvo u zatiti
privatnosti djece.
Literatura:
Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, Slubeni list SFRJ, Meunarodni ugovori, broj
15/90, Narodne novine, Meunarodni ugovori, broj: 12/93
Kazneni zakon, Narodne novine 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 105/04, 84/05, 71/06,
110/07
Zakon o kaznenom postupku, Narodne novine 110/97, 27/98, 58/02, 143/02, 62/03, 115/06
Zakon o sudovima za mlade, Narodne novine 111/97, 27/98, 12/02
Standardna minimalna pravila za primjenu sudskih postupaka prema maloljetnicima Ujedinjenih
naroda, UN Doc. A/40/53, 1985.
Kodeks asti hrvatskih novinara
Grgi, M. (2003) Djeca i mlade u kaznenom postupku, Press Data, Zagreb.
Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine www.mobms.hr
Obvezni naputak Glavnog dravnog odvjetnika RH broj 1/05 od 13. sijenja 2005. s dopunom od 19.
prosinca 2005.
62
mr. sc. Igor Kaniaj*
MEDIJI NA RUBU ZAKONA
Od trenutka kada dijete pone percipirati predmete oko sebe izloeno je medijima. U prvoj
fazi, zaslugom roditelja a kasnije vrnjaka, sve e vie biti pod utjecajem medija, to e se
pokazati i kao vaan dio socijalizacije. Stoga ne iznenauje podatak do kojega su jo u
prolom stoljeu doli strunjaci iz SAD-a, prema kojima e mlada osoba do trenutka
diplome provesti oko 12.000 sati u koli te 18.000 sati kod kue pred televizorom (Gimlin,
1982.). Slobodno vrijeme, ini se, sve ee znai medijsko vrijeme (Bonfadelli, 1993.).
Moe se pretpostaviti kako je u 21. stoljeu zasigurno dolo do poveanja broja sati koje
adolescenti provode uz televiziju. Ni graani Hrvatske vjerojatno se ne razlikuju od svijeta
jer kod nas gotovo 90% mladih prati TV program svaki dan. Stoga roditelji, obrazovne
institucije i medijski strunjaci s pravom svakoga dana postavljaju pitanje kakav je taj
medijski sadraj koji svi percipiramo konzumiramo, te na koji nain medijski sadraj
moe utjecati na mlade. Bonfadelli je jo 1988. doao do nalaza koji pokazuju kako
konzumiranje medija moe dovesti do loijih ocjena u koli, pada itanja knjiga i poveanja
razine apatije u gotovo svakoj generaciji adolescenata.
Zanimaju nas dva aspekta odnosa djece i medija. Prvi se odnosi na to kako mladi
percipiraju medije i koju ulogu ti mediji imaju u njihovim ivotima, a drugi se bavi analizom
pisanja o djeci dakle kako mediji izvjetavaju o djeci.
Imaju li mediji utjecaj?
U svakoj raspravi o medijima treba poi od osnovnog pitanja imaju li mediji utjecaj ili im u
svakodnevnici pridajemo preveliku vanost. Oko toga se ni teoretiari nisu mogli sloiti.
Poznato je kako su istraivanja zapoela s tezom da je utjecaj medija izuzetno velik.
Slijedile su nove spoznaje o ogranienosti uinaka, preko teze o kultivaciji, pa sve do toga
*
1
Znanstveni novak na Fakultetu politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu
GFK, svibanj 2006., www.gfk.hr
1
63
da se o utjecaju moe govoriti samo ako u isto vrijeme uzmemo u obzir i nain na koji
publika percipira sadraj. Dakle, odreeni uvjeti moraju postojati da bi mediji mogli imati
utjecaj.
Krenimo za poetak od pretpostavke da mediji imaju odreeni, ali ogranieni utjecaj.
Kakve to veze ima sa slikom djece u medijima?
Vrlo esto na stranicama dnevnih novina itamo o traginim dogaajima koji ukljuuju
djecu i koji nerijetko zavravaju sa smrtnim posljedicama. Zadnjih su dana u svijetu
zaredali naslovi o samoubojstvima djece. U izvjetajima se vrlo detaljno donose
pojedinosti o traginom dogaaju, razotkriva se identitet djeteta, novinari piu
psihoanalize, trae se izjave susjeda, koriste se miljenja strunjaka i sve postaje javno.
Novinari su uvjereni da rade u interesu javnosti detaljno prikazujui sve podatke, a
roditelji i rodbina nesretnika ne znaju kako bi odbili novinare i zapravo kao da na neki nain
trae podrku javnosti. Na prvi pogled jedna posve normalna situacija, ali s dalekosenim
posljedicama.
Ovaj je sluaj znakovit jer pokazuje dva najopasnija medijska uinka. Prvi se zove
Wertherov efekt, a odnosi se na posljedice objavljivanja Goetheove knjige Patnje
mladog Werthera. Nakon njezinog objavljivanja u Njemakoj su zaredala samoubojstva, a
kasnije je u znanosti taj efekt okarakteriziran kao posljedica objavljivanja informacija o
samoubojstvima. Dokazano je kako to moe biti poticaj drugima da uine isto. Zbog toga
ozbiljne i odgovorne novinske redakcije izbjegavaju izvjetavanje o samoubojstvima. U
veini se hrvatskih medija informacije o samoubojstvima i dalje objavljuju.
Pod pritiskom novinara i urednika roditelji i nesretna obitelj nerijetko su prisiljeni govoriti o
traginom dogaaju. Na taj nain postaju poznati, razotkriveni i oznaeni u javnosti.
Njemaki su istraivai ujedno otkrili da veina osoba u kriznim situacijama pod medijskim
reflektorima proivljava jo jedan efekt koji se zove sekundarna viktimizacija, a govori o
tome da svaki put kada osoba pogoena traginim dogaajem daje izjave o njemu to
dovodi do ponovnog proivljavanja dogaaja, ali bez korisne terapije, to se u konanici
negativno odraava na pojedinca (Kunczik, Zipfel, 2006.).
Naveli smo samo dva poznata medijska efekta koji se odnose na nesree, no u teoriji
postoji veliki broj drugih efekata od kojih veina u odreenim okolnostima moe imati neki
tip utjecaja na publiku.
64
Kako mladi konzumiraju medije?
Mladi predstavljaju veliki izazov za urednike i medijske vlasnike. Rije je o publici koja e
ubrzo ui u dobnu skupinu 20 50 koja obuhvaa skupinu graana koji imaju najvie
prihode i najzanimljiviji su oglaivaima. No, privlaenje mladih prvenstveno televizijskom
programu poinje daleko ranije, ve s prvim crtiem.
Strunjaci za marketing zatim razvijaju subliminalne tehnike djelovanja na mlade kako bi
oni utjecali na kupovne preferencije roditelja, a kasnije stvaraju posebne programe samo
za mlade. Cilj je industrije odgovoriti na zahtjeve mladih koji se stvaraju u intenzivnim
socijalnim kontaktima, karakteristinim za adolescente. No, mladi se danas u
adolescentskom razdoblju najprije okreu novim medijima internetu i svim novim
formatima koje on donosi, zatim televiziji te tisku i radiju. Istraivanje IDIZ-a iz 2005.
godine pokazuje da 70,9% mladih esto gleda televiziju, a dnevne novine u isto vrijeme
esto ita 48,5%. Neznatno manje, ukupno 47,2% anketiranih, izjavilo je kako esto slua
radio. To su, prema dostupnim izvorima, tri dominantna medija komunikacijska kanala
kojima mladi primaju informacije.
Vrijedi analizirati i teme koje mladi prate u medijima. Na prvom je mjestu, prema
navedenom istraivanju, zabava estrada. ak 64,3% mladih esto prati tu temu, zatim
sport, znanost i obrazovanje, a tek onda crnu kroniku. Vanjska politika, lokalna politika i
stranaki ivot na samom su zaelju tablice preferencija. I druga su svjetska istraivanja
dola do slinih spoznaja. Wilson i Smith su tako 1995. godine doli do zapanjujueg
rezultata prema kojem su ak 3/4 djece koja su gledala vijesti izjavila kako su prema
njihovu miljenju zastraujue.
Medijske promjene s velikim posljedicama
Istraivanja (Jurii, Kaniaj i sur. 2007., Kaniaj 2007., Kaniaj, 2006.) koja smo zadnjih
godina proveli u Hrvatskoj pokazuju da mediji, posebno tisak i televizija, doivljavaju
velike promjene. Ponajprije treba rei kako je rije o pravom medijskom procvatu, gotovo
dvostrukom, a ponegdje i trostrukom poveanju broja medija u zadnjih 15 godina.
Urednici u redakcijama sve se ee mijenjaju, a vlasnici ele povisiti profit i ulagati to
manje sredstava u kvalitativni pristup, nestalo je iskusnih mentora u redakcijama (koji su
uili mlade novinare), a pritisak oglaivaa ima sve vei utjecaj na ureivaku politiku.
Novine preko tjedna postaju sve tanje, donose sve vie fotografija na manjem formatu i po
nioj cijeni ili ak besplatno.
65
U takvoj situaciji potrebno je stvoriti medijski sadraj koji e se istaknuti i privui kupca. To
se postie osjetljivim temama kojima se eli isprovocirati emocije kod graana. Djeca,
zapravo, u takvom okruju postaju idealan objekt izvjetavanja jer urednici pretpostavljaju
kako ni jedan potencijalni kupac nee ostati indiferentan na neki tragini dogaaj koji
ukljuuje djecu, tim vie ako je i sam roditelj. Lukava strategija sa zajamenim uspjehom!
Namjerno govorim objekt jer istraivanja provedena izvan Hrvatske pokazuju da se u
samo 20% tekstova djeci i mladima daje prilika da budu subjekt, da komentiraju i daju
izjave, to je okantan podatak koji samo potvruje da su djeca najtia populacija u
drutvu. (Grossberg, 1994:25) . Jesu li djeca iz toga razloga bez utjecaja na kreiranje
slike o sebi?
Promjene u ureivanju, koje se sada vie oslanja na osobni dojam i emocije, uoene su
davno prije i u europskim medijima s najviom nakladom. Rezultat je to trinog natjecanja
u kojem radi opstanka na tritu novine moraju nuditi sadraj koji e biti namijenjen
oglaivaima agencijama, ali i itateljima, odnosno publici.
Novi trend u izvjetavanju nametnule su trenutano najitanije dnevne novine 24 sata.
Istraivanja istodobno pokazuju da graani najvie itaju novine koje imaju najvie
profesionalnih propusta u pisanju i opremi tekstova na prvih pet stranica. (Kaniaj, 2007.)
Ovdje treba napomenuti jo jednu vanu injenicu u analizi novina. Naime, istraivanja su
takoer pokazala da se mladi kao tema na prvih pet stranica rijetko pojavljuju u pozitivnom
kontekstu, ve ee kao reakcija na neki negativan dogaaj, nesree i incidente. U
pozitivnom e se kontekstu djeca i mladi vrlo teko izboriti za prve stranice novina,
najgledanije emisije i programe. No, o tome vie u sljedeem poglavlju.
Slika djece u medijima
U raspravama o medijima (vidi zbornik Medijski etvrtak, 2007.) sve se ee istie teza
kako se mladi u zadnje vrijeme dominantno pojavljuju kroz negativan pristup u medijima,
odnosno kroz tragine dogaaje. Moemo se jednim dijelom sloiti s takvom tvrdnjom ako
znamo da veina graana koji itaju novine prije pamte loe nego dobre naslove. Ali posve
je pogrean pristup sliku i percepciju medija stvarati na temelju nekoliko loih naslova ili
2
3
2
3
Eng. the most silenced population
Prema podacima agencije Media metar u sijenju 2008. najitanije dnevne novine sa 17,7% itanosti u populaciji 20 50. N=10500.
http://www.mediametar.hr, 14.2.2008.
66
tekstova.
U Hrvatskoj smo na kraju 2006. godine, u prosincu, usporeivali izvjetavanje Jutarnjeg
lista i Veernjeg lista . Najvea razlika u plasmanu tema uoena je kod teme nesree.
Veernji list objavio je dvostruko vie takvih lanaka. Treba istaknuti i kako je znatna
razlika uoena i u kategoriji zdravstvo, gdje je Jutarnji list objavio dvostruko vie tekstova
nego Veernji list. Najvie slinosti postoji u izvjetavanju o socijalnim temama,
obrazovanju i zabavi. S obzirom na to da smo istraivali izvjetavanje u prosincu, lako je
objasniti zastupljenost teme darivanja i humanosti, koja je svake godine u prosincu
nadprosjeno zastupljena u odnosu na druge teme, stoga smo ovu temu izdvojili kao
zasebnu. Analizirajui pisanje medija o djeci u proteklih nekoliko mjeseci, izvjetavanje
smo podijelili na etiri osnovne teme: izvjetavanje o nesreama i kriminalu, novinari u
pomoi potrebnima, djeca kao sluajne rtve te pozitivno-afirmativne prie.
Izvjetavanje o nesreama i kriminalu
Nesree i kriminal teme su koji urednici rijetko ignoriraju u svakodnevnoj selekciji
odabiru vijesti. Postoji nekoliko razloga zbog kojih se to dogaa. Sa stajalita novinara to
su zahvalne teme u kojima u pravilu novinari imaju pristup vjerodostojnom izvoru policiji.
Moe se rei kako je zajednika karakteristika novinara u Hrvatskoj, ali i u svim drugim
europskim dravama, oslanjanje na dostupne slubene izvore na koje se mogu uvijek
pozivati.
Drugi je razlog dominacije ovih tema taj to svaka loa vijest uzrokuje reakciju kod
graana: iznenaenje, nevjericu, strah, ok A emotivna reakcija publike jedan je od
preduvjeta da uope prodate svoje novine. Konano, svaka nesrea djece ili mladih
udvostruuje emocionalnu reakciju kod graana. Brojne su analize izvjetavanja o djeci i
mladima. Meunarodna federacija novinara u dokumentu Putting Children in the Right
donosi istraivanje Chai Hui Junga (2002.) koji je analizirajui vijetnamske dnevne
novine doao do zakljuka da novinari kada izvjetavaju o mladima i djeci esto
zaboravljaju na njihove godine te da se odnose prema njima kao prema odraslima,
predstavljajui ih u javnosti na isti nain kao i sve druge drutvene skupine.
Jedna od posljedica trinog natjecanja hrvatskih dnevnih novina jest i u tome da je dolo
do novih pristupa u izvjetavanju. Svaki novi novinski proizvod morao se razlikovati od
4
4
Istraivanje koje su vodili doc.dr.sc.Jelena Jurii i mr.sc. Igor Kaniaj, zajedno s 20 studentata Fakulteta politikih znanosti.
67
ostalih, pa su izdavai uvijek ili korak dalje u odnosu na konkurenciju. To nas je dovelo do
kljune posljedice izvjetavanja: razotkrivanja identiteta, to ima dalekosene posljedice
za rtvu, napadaa, socijalno okruje, drutvo, a u konanici i za redakcije, dakle za sve
ciljne skupine. Da su djeca i mladi interesantna tema za urednika pokazuje i selekcija
prema kojoj se teme koje ulaze u crnu kroniku, a odnose se na djecu, u veini sluajeva
ipak objavljuju na prvih pet stranica, dakle ne u rubrici crna kronika, oito kako bi se
privukla to vea panja itatelja.
Iako takvih primjera na novinskim stranicama ima gotovo svakodnevno, prikazat emo
jedan koji najbolje ilustrira pristup temi. Dnevne su novine 14. studenoga 2007. godine
objavile tekst u kojem donose podatak kako su dvojica uenika pala pod vlak na peronu
stanice. Veernji list tekst najavljuje na naslovnoj stranici: Ubio ga vlak, a htio je postati
strojovoa. Iznad naslova nalazi se fotografija s razotkrivenim identitetom. U knjinom
bloku pojavljuje se lager s nekoliko fotografija, okantnim podacima i informacijama iz
privatnog ivota obitelji. Na slian nain, reagirale su i druge novine poput 24 sata, dok je
Jutarnji list dodatno objavio i fotografiju sa sakramenta sv. krizme, to je bilo u najmanju
ruku nepotrebno i neprimjereno. Zajednika karakteristika svih novinara je da su
objavljivanjem ovih informacija prekrili najmanje jedan zakon i etiki kodeks HND-a.
Naime, Zakon o medijima u lanku 16. propisuje: Zabranjuje se objavljivanje informacija
kojima se otkriva identitet djeteta, ukoliko se time ugroava dobrobit djeteta. Kodeks asti
HND-a, takoer u lanku 16. nalae: Objavljivanje podataka koji naruavaju neiju
privatnost, bez neije privole, mora biti opravdano interesom javnosti. U nastavku
kodeksa kljuni akt samoregulacije novinara u Hrvatskoj takoer propisuje: Novinar ne
smije intervjuirati ni fotografirati dijete (do 14 godina) o pitanjima njegova ivota ili ivota
druge djece bez nazonosti roditelja ili drugog odraslog odgovornog za dijete. Tragino je,
ali je u navedenom sluaju stradavanja dijete imalo 15 godina, pa oito nije bilo potrebe za
reakcijom Vijea asti HND-a!?
Iako ovaj rad primarno donosi analizu tiska i ilustrira karakteristine primjere iz tiskanih
medija, vano je istaknuti i kvalitetu sadraja televizijskih programa. Istraivanje
psihologinja s Hrvatskih studija Analiza sadraja vodeih TV postaja u RH: uestalost i
obiljeja prikaza nasilja, pokazuje da 51,4% emisija sadri barem jednu agresivnu scenu.
U igranim filmovima taj postotak iznosi 21,1%, u sapunicama 18,3%, a u animiranim
filmovima 13,6%. U informativnom programu taj postotak iznosi ak 11% (prema Gabelica
upljika, 2007:8).
68
Novinari u pomoi
Odmah nakon prve kategorije, koja privlai najvie panje analitiara jer je rije o oitom
krenju zakona, vrijedi istaknuti mnoge sluajeve u kojima novinari u dobroj namjeri prate
socijalne teme humanitarne akcije, donosei afirmativne prie o mladima i djeci u potrebi.
Jedan od primjera odnosi se na humanitarnu akciju za pedijatriju u Klaievoj. Veernji list
je prole godine objavio niz tekstova kao pokrovitelj te akcije, meu kojima i tekst pod
naslovom Pla za mamom dok se drugi bezbrino igraju. Tekst je to koji donosi probleme
roditelja i djece koja su smjetena na odjelu onkologije u poznatoj zagrebakoj djejoj
bolnici. Objavljene su etiri potresne prie, s etiri fotografije, dok je glavni dio teme
dodatno naglaen fotografijom koja prikazuje mamu i dijete koje plae. Eto primjera koji
nikoga nee ostaviti ravnodunim. Oito je da je rije o pozitivnom pristupu novinara i
urednika koji objavom potresnih fotografija ele potaknuti graane na reakciju. Meutim, i
u ovom je sluaju objavljen identitet djeteta i majke. Trebaju li se na isti nain tretirati ovakvi
sluajevi kao prethodni navedeni? Moe li objavljivanje identiteta dugorono imati i
negativne posljedice?
Razlika izmeu drutveno odgovornih novina i tabloida u ovom se sluaju prepoznaje po
ukupnom pristupu temi. Ako tema i nakon nekog dogaaja ostaje prisutna u mediju samo
na povrnoj razini, ne moe se govoriti o afirmativnom i odgovornom pristupu temi. Ne
postoji ni jedan valjani razlog da se u takvim sluajevima, dakle kada novinari
izvjetavajui nastoje problemski pisati o temi, identitet djeteta i dalje spominje, bez obzira
na to o kakvom je problemu rije.
Dobar primjer loe realizacije moemo vidjeti i u traginoj smrti desetogodinjeg djeaka iz
Vodica krajem sijenja 2008. godine. Jutarnji list, dva dana nakon smrti, 20. sijenja 2008.
godine, objavio je preko naslovne stranice fotografiju djeaka s naslovom: Niki (10) nije
bilo spasa? Vei dio teksta na 2. i 3. stranici zapravo dobro prikazuje problemski pristup u
kojem se ne pie toliko o tragediji ve o reakciji sustava zdravstva, alergijskim reakcijama
koje su dovele do smrti, ali i sustavnom programu pristupa alerginoj djeci. Takav je tekst
zasigurno imao pozitivan odjek, ali nije bilo potrebe da se kroz tzv. sekundarnu
viktimizaciju ponovno iz dana u dan objavljuje identitet djeteta.
Djeca kao sluajne rtve
Iako e mnogi rei kako je razotkrivanje identiteta u nesreama i kaznenim postupcima
najvei problem pristupa novinara izvjetavanju o djeci, u zadnje se vrijeme u strunim
krugovima sve ee moe uti sintagma sluajne rtve, koja opisuje situacije u kojima
69
roditelji nesvjesno ili svjesno izlau javnosti svoju djecu oito ne razmiljajui o
posljedicama takvog pristupa. Dva su takva sluaja obiljeila kraj prole godine.
Kroz nekoliko su tjedana novine izvjetavale o tome je li poznati glumac Goran Vinji
imao vezu s javnosti nepoznatom Mirelom Rupi, kao i je li njezina ker i njegova.
Zanimljivo je da su temu na isti nain plasirali mjesenici, tjedne novine, kao i dnevne. Tako
24 sata 28. studenoga 2007. godine na naslovnici pie Vinji eli vidjeti ker, nakon to je
zavrila pria o tome je li on otac ili nije. Naslov ne sugerira nita sporno u prezentaciji, ali
objavljen je na fotografiji Mirele Rupi s keri u naruju, a citirana je i njezina izjava: Bit u
najsretnija kada Goran uzme ker u naruje. Rije je o potpuno nepotrebnom
razotkrivanju djetetova identiteta, to je na vrijeme prepoznao i nadleni Centar za
socijalnu skrb, pa je upozorio gospou Rupi da se na taj nain ne moe nastupati u
javnosti. Reakcija socijalnih slubi dola je prekasno, ali ovaj primjer moe posluiti kao
poticaj i svim ostalim socijalnim slubama u Hrvatskoj da na vrijeme reagiraju u slinim
situacijama.
Poznati esto ne prepoznaju koliko je vano uvati identitet djeteta od javnosti. Slinu
pogreku napravila je i Vlatka Pokos nakon svae sa suprugom. U nekoliko intervjua koji
su uslijedili nakon svae, bez pravog se povoda pozivala na svoju estogodinju pokerku
i tako ju bespotrebno uvlaila u brakorazvodne svae. Ovdje je rije prije svega o
odgovornosti subjekta o kojem se izvjetava, pri emu treba jasno rei kako novinari
svojim radom i pridravanjem etikih kodeksa mogu na vrijeme pravilno reagirati i ne samo
tititi privatnost maloljetnika ve i uskratiti medijski prostor takvim osobama.
Dodajmo na kraju i primjer u kojem se navodno prikriva identitet. Primjer takvog teksta
objavljen je u Veernjem listu 31. svibnja 2007. godine pod naslovom Jedan snimao, drugi
cipelario djevojicu. U tekstu otac govori o nasilju nad svojom keri iji je identitet
zamagljen i prikriven, ali je oev u potpunosti razotkriven. U malom mjestu esto nije
potrebno rei sve da bi sugraani sve shvatili I u ovom se sluaju postavlja pitanje je li
bilo nuno na taj nain progovoriti u javnosti. Je li realno od novinara oekivati da u takvim
situacijama sugerira roditeljima da promisle je li nuno razotkriti identitet i tite li na taj
nain svoju djecu? Moe li se to oekivati od novinara koji se ne pridrava etikih kodeksa,
koji ne zna da postoje pravni propisi koji tite identitet djece?
Afirmativne prie
Novinari svojim radom najvie mogu utjecati na percepciju graana o mladima. No,
afirmativan se pristup kosi s osnovnim pravilom tabloidiziranih novina da donesu senzaciju
70
i da isprovociraju reakciju. Suvremeni tabloidni formati koji naglaavaju dramu, nasilje,
zvjezdane traeve i seks mogu privremeno poveati naklade, ali zapravo mogu biti
kontraproduktivni u svojem glavnom zadatku: razvijanju publike koja e aktivno tragati za
vijestima. Tako je Allan Hume (1996.) opisao dugorone posljedice tabloidnog pristupa u
koji se ni najmanje ne uklapaju afirmativne ljudske prie koje naglasak stavljaju na veliki
uspjeh malih pojedinaca. Zbog toga u novinama ne moemo svaki dan itati vijesti o
nevjerojatnim svjetskim uspjesima hrvatskih adolescenata poput one objavljene u
Veernjem listu o jedanaestogodinjem Alenu koraku koji je na meunarodnom
maevalakom turniru u Austriji prole godine osvojio tree mjesto. Gotovo istovjetan
pozitivan pristup imao je Jutarnji list kada je prole godine pisao o desetogodinjem Svenu
koji je sudjelovao na natjecanju u govorenju japanskog jezika na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu. Cinici e odmah primijetiti da je i u ovakvim situacijama trebalo uvati identitet.
Naravno da je rije o posve drugom kontekstu koji motivira, alje pozitivnu poruku
itateljima i potie drugu djecu da krenu njihovim putem.
Presudna uloga roditelja i novinara
U svim se navedenim sluajevima o djeci pisalo, a da nismo znali jesu li roditelji dali
pristanak za objavljivanje. Moda su neki namjerno poticali objavljivanje informacija poput
humanitarnih socijalnih lanaka. Ne znamo jesu li roditelji nakon objava kontaktirali
urednitva i komentirali informacije i nain na koji su predstavljene. Ne znamo jesu li
objavljene prie prouzroile tetu ili korist onima o kojima se pisalo No sigurno je da se
od roditelja oekuje da u takvim trenucima donesu ispravnu odluku o komuniciranju s
medijima. To ujedno otvara i pitanje odgovornosti i obrazovanosti roditelja te njihove
sposobnosti da ispravno reagiraju u takvim trenucima. Naravno da u kriznim i stresnim
situacijama takva oekivanja postaju teko ostvariva. Hrvatsko novinarsko drutvo trebalo
bi stoga izraditi posebne smjernice za odnos novinara prema izvorima i oteenima
rtvama u izvjetavanju o nesreama, kriminalu, s posebnim naglaskom na dio koji se
odnosi na djecu i roditelje.
to roditelji mogu uiniti za svoju djecu?
Istraivanja (npr. IDIZ, 2005.) pokazuju da se sve vie smanjuje vrijeme koje djeca
provode zajedno s roditeljima, a da se poveava vrijeme koje mladi provode uz medije.
esto se dogaa da upravo s djecom gledamo televiziju pa tako zajedno ispunjavamo
svoje slobodno vrijeme, a da taj dan moda nismo uope razgovarali. Dokazano je,
71
nadalje, da djeca najtraginije dogaaje gledaju zajedno s roditeljima. Ako se ve naete
u takvoj situaciji, objasnite im pozadinu prie i pomozite da odagnaju strah. Ali, ako je
mogue, sauvajte djecu to dulje od takvog programa jer trajna izloenost vijestima o
nasilju potie osjeaje straha, zabrinutosti i tjeskobe kod djece.
Kada bi roditelji bili dobro obrazovani i informirani, kada bi obrazovne institucije na vrijeme
upuivale suprunike na koji se nain trebaju postaviti prema medijskom sadraju, kada bi
razvijali sposobnosti kritikog promatranja medija, onda bi roditelji lake donosili odluke
stavljajui se u poziciju djeteta. Stoga prosudite o pozitivnim i negativnim posljedicama
izlaganja medijima i preuzmite odgovornost za svoje postupke. Informirajte djecu o tome
to su mediji, kako funkcioniraju, o sadraju koji objavljuju. Objasnite im kako nastaju
vijesti, zbog ega ima toliko nasilja i nesrea u vijestima, to je od toga stvarno, a to
izmiljeno te kakve to posljedice ima na nae ivote. Koristite se tehnikama aktivnog
posredovanja koje govore kako je vano da svaki prilog koji moe biti dvoznano shvaen
dodatno pojasnite i olakate djeci da shvate o emu je zapravo rije. Gledanje televizije
zajedno s djecom ima smisla samo ako se nasilni sadraji jasno poprate negativnim
komentarima. (Kunczik, Zipfel: 2006:238) Potaknite djecu na to da se uvijek informiraju iz
vie, a ne samo iz jednog izvora. Pazite na to koliko vremena provode ispred ekrana i koji
sadraj konzumiraju. Konano, budite kritini prema sebi i uvijek iznova procjenjujte je li u
jednom danu vae dijete posvetilo previe vremena medijima, odnosno kako je ispunjeno
njegovo slobodno vrijeme.
Od velike je vanosti na vrijeme poeti odgajati djecu, ve u fazi kada se njihova stajalita i
nain ponaanja jo nisu formirali, kako bi im se dala odgojna podloga za adolescentsko
razdoblje kada e na njih vie utjecati prijatelji nego roditelji (Kunczik, Zipfel: 2006:239).
Uz poticaj vrtia, kola, akademskih institucija i nevladinih udruga trebalo bi stvoriti
preduvjete da roditelji svojim znanjem i brigom te odgojem za medije nastoje ispravno
usmjeriti svoju djecu i pripremiti ih za sve to ih danas oekuje u medijima. Moda je i
najvanije od svega navedenog da naue djecu kako zatititi svoja ustavom zajamena
prava. Od urednika i novinara oekuje se da potuju pravila samoregulacije, na to se
novinarska profesija sama obvezala. Predstavnici novinarskih drutava moraju se
suprotstaviti lanovima koji ignoriraju sve pozitivne pravne propise i propisane kodekse.
Profesija mora dati mnogo vei doprinos u pripremi novinara i trajnoj edukaciji za
izvjetavanja o djeci i maloljetnicima. U zatiti se neijeg ustavom ili zakonom propisanog
prava oekuje i pomo drave i nadlenih institucija koje moraju otvoreno i javno
komunicirati s onima koji kre zakone i ignoriraju sve prihvaene propise. U situaciji kada
u sadraju medija sve ee sreemo destruktivne pristupe izvjetavanju o djeci, slijepo
72
dranje propisanih zakona ini se kao jedini pravedan put u zatiti dostojanstva i prava
djece u medijima.
Literatura:
Bonfadelli, H. (1993) Adolescent Media Use in Changing Media Environment, European Journal of
Communication; 8; 225.
Bonfadelli, H. (1988), Jugendliche, Medien und Socialization: Fragestellungen, Ansatze, Methoden
und Befunde der Forschung, str. 16789, u M. Radde, U. Sander i R. Vollbrecht (ur.), Jugendzeit
Medienzeit, Weinheim Mnchen.
Child Rights and the Media Putting Children in the Right, International Federation of Journalists,
Brussels, Belgium, 2002.
Gabelica upljika, M. (2007), Zato su nam vani pozitivni sadraji za djecu i o djeci psihologijski
pogled, Zbornik priopenja s Okruglog stola, Republika Hrvatska, Pravobranitelj za djecu, Zagreb.
Gimlin, H. (ur.) (1982) Youth Problems. Washington, DC: Congressional Quarterly.
Grossberg, L. (1994) The political status of youth and youth culture., u J. S. Epstein (ur.), Adolescents
and their music: If it's too loud, you're too old (pp. 2546). New York: Garland.
Hume, A. (1996) The New Paradigm for News, Annals of American Academy of Political and Social
Science, Vol. 546, The Media and Politics, str. 144.
Iliin, V. (ur.) (2005) Mladi Hrvatske i Europska integracija, Zagreb: IDIZ.
Jurii, J., Kaniaj, I. i sur. (2007), Manipulacija itateljima prikriveno oglaavanje u hrvatskim
novinama, Politika misao, Vol. 44 (1), 117135.
Kaniaj I. (2007) Opa ispolitiziranost dnevnih novina izvjetaj Hrvatska, u Vjerodostojnost novina,
Malovi S. (ur), ICEJ & Sveuilina knjiara, Zagreb.
Kaniaj, I. (2006) Manjine izmeu javnosti i stvarnosti, ICEJ & Sveuilina knjiara, Zagreb.
Kunczik, M., Zipfel, A. (2006.) Uvod u znanost o medijima i komunikologiju. FES, Zagreb.
Wilson, B.J. & Smith, S.L. (1998), Children's responses to emotional portrayls on television, u P.A.
Anderson i L.K. Guerrero (ur.), Handbook of communication and emotion: Research theory,
application and contexts (pp. 533569), New York, Academic Press.
73
(74)
PRILOZI
(75)
(76)
UNICEF - NAELA ZA ETIKO
IZVJEIVANJE O DJECI
Izvjeivanje o djeci i mladima postavlja posebne izazove. U nekim sluajevima
izvjeivanje o djeci dovodi njih same ili drugu djecu u opasnost od odmazde ili
obiljeavanja.
UNICEF je postavio ova naela kako bi pomogao novinarima u izvjeivanju o pitanjima
koja se tiu djece. Ona su ponuena u obliku smjernica koje e, UNICEF vjeruje, pomoi
medijima da o djeci izvjeuju s dovoljno osjetljivosti te na nain primjeren njihovom
uzrastu. Svrha je smjernica podrati najbolje namjere moralnih izvjestitelja: sluenje
javnom interesu ne ugroavajui pritom prava djece.
I. Naela
1. Dostojanstvo i prava svakoga djeteta moraju se potivati u svim okolnostima.
2. Pri intervjuiranju djece i izvjeivanju o njima potrebno je posvetiti posebnu panju
pravu svakoga djeteta na privatnost i povjerljivost, na mogunost da se uje njegovo
vlastito miljenje, na sudjelovanje u odlukama koje ga se tiu te na zatitu od stvarne i
mogue patnje i odmazde.
3. Zatita najboljih interesa svakoga djeteta prethodi svim drugim obzirima, pa i
zagovaranju djejih pitanja kao i promicanju djejih prava.
4. Pri odreivanju onoga to je u najboljem interesu djeteta potrebno je, u skladu s
djetetovom dobi i zrelosti, dati odreenu teinu njegovom pravu na uvaavanje vlastitog
miljenja.
5. O politikim, drutvenim i kulturnim posljedicama svakog novinskog izvjea treba se
savjetovati s osobama koje su najblie djetetovoj situaciji i najbolje ju mogu procijeniti.
6. Nemojte objaviti priu ili sliku koja bi dijete, njegovu brau i sestre ili vrnjake mogla
dovesti u opasnost, ak i kada su im imena promijenjena, zamuena ili se uope ne koriste.
II. Smjernice za intervjuiranje djece
1. Nemojte nanositi tetu niti jednom djetetu; izbjegavajte pitanja, stavove ili komentare
77
koji osuuju, ne uvaavaju kulturne vrijednosti djeteta, izlau ga opasnosti ili ponienju, ili
oivljavaju njegovu bol i tugu izazvanu nekim traumatinim dogaajima.
2. Nemojte diskriminirati djecu pri izboru za intervju s obzirom na spol, rasu, dob, vjeru,
status, obrazovanje ili fizike sposobnosti.
3. Nema namjetanja: ne traite da djeca ispriaju priu ili uine neto to nije dio njihove
vlastite prie.
4. Djetetu ili staratelju jasno dajte do znanja da razgovaraju s novinarom. Objasnite svrhu
intervjua i kako e biti uporabljen.
5. Potrudite se dobiti doputenje od djeteta i njegovog staratelja za svaki intervju,
videosnimku i, kada je mogue, za dokumentarne fotografije. Kada je mogue i prikladno,
to doputenje treba biti u pismenom obliku. Doputenje se mora dobiti u okolnostima u
kojima se jami da niti dijete niti staratelj nisu ni na koji nain prisiljeni te da razumiju da su
dio prie koja moe biti objavljena u njihovoj zemlji i svijetu. Ovo se obino jami samo
onda kada je doputenje dobiveno na djetetovom materinskom jeziku i odluka donesena u
dogovoru s odraslom osobom kojoj dijete vjeruje.
6. Obratite panju na to gdje i kako intervjuirate dijete. Ograniite broj osoba koje
postavljaju pitanja, kao i fotografa. Pokuajte omoguiti da se djeca osjeaju ugodno i da
mogu ispriati svoju priu bez vanjskog pritiska, ukljuujui i od osobe koja postavlja
pitanja. U filmskim, video i radio intervjuima, imajte na umu to izbor vizualne ili zvune
pozadine moe dati naznaiti o djetetu i njegovom ivotu i prii. Osigurajte da dijete nije
ugroeno ili izloeno neugodnostima zbog prikazivanja njegovog doma, zajednice ili
okruenja u kojem ivi.
III. Smjernice za izvjeivanje o djeci
1. Nemojte dodatno obiljeavati niti jedno dijete; izbjegavajte svrstavanje ili opise koji
dijete izlau odmazdi ukljuujui dodatnu fiziku ili psihiku patnju, ili doivotno
zlostavljanje, diskriminaciju ili odbacivanje od strane njegove lokalne zajednice.
2. Djetetovu priu ili sliku uvijek stavljajte u toan kontekst.
3. Uvijek promijenite ime i zamutite lik svakog djeteta za koje je utvreno da je:
a. rtva seksualnog zlostavljanja ili iskoritavanja
78
b. Poinitelj fizikog ili seksualnog zlostavljanja
c. HIV pozitivno, ili dijete oboljelo od AIDS-a, osim ako dijete, roditelj ili staratelj potpuno
svjesno daju suglasnost
d. Optueno ili osueno za zloin.
4. U odreenim okolnostima u kojima postoji stvarna ili mogua opasnost od patnje ili
odmazde, promijenite ime i zamutite lik svakog djeteta za koje je utvreno da je:
a. Sadanje ili bive dijete-vojnik
b. Traitelj azila, izbjeglica ili interni prognanik.
5. U odreenim sluajevima koritenje djetetova identiteta njegovog imena i/ili
prepoznatljive slike u njegovom je najboljem interesu. Meutim, i kada se djetetov
identitet koristi, ipak ga se mora zatititi od patnje i podrati ga u sluaju bilo kakvog
obiljeavanja ili odmazde.
Neki su primjeri ovakvih posebnih sluajeva:
a. Kada dijete stupi u kontakt s izvjestiteljem u elji ostvarivanja svoga prava na slobodu
izraavanja i prava da se uje njegovo miljenje.
b. Kada je dijete dio neke tekue kampanje ili drutvenog pokreta te eli biti prepoznato
kao takvo.
c. Kada je dijete ukljueno u psihosocijalni program te je javno predstavljanje imenom i
likom dio njegovog zdravog razvoja.
6. Potvrdite tonost onoga to dijete ima za rei, bilo u razgovoru s drugom djecom ili
nekom odraslom osobom, a najbolje i s jednima i s drugima.
7. Kada niste sigurni je li dijete u opasnosti, izvjeujte o opim prilikama u kojima djeca
ive umjesto o pojedinome djetetu, bez obzira koliko je pria vrijedna kao vijest.
Izvori: Konvencija o pravima djeteta; Prava djeteta i mediji: Smjernice za novinare,
Meunarodna federacija novinara; Mediji i djeca koja trebaju posebna zatita, (interni
dokument), UNICEF-ov Odjel komunikacija; Drugo meunarodno savjetovanje o HIV-
u/AIDS-u i Ljudskim pravima, Glavni tajnik Ujedinjenih Naroda.
79
(80)
STAJALITA, INICIJATIVE I PREPORUKE
UREDA PRAVOBRANITELJICE ZA DJECU
Dijete nee ugroziti svaka situacija u kojoj je ono u TV emisiji ili na slici u novinama. Ipak, prije
objavljivanja, trebalo bi promisliti o moguoj tetnosti za dijete te prije konanog predstavljanja
nekog medijskog sadraja procijeniti moe li ugroziti ili osramotiti dijete, natetiti mu, ugroziti
njegovu privatnost ili natetiti osobito ranjivim skupinama djece.
Mediji imaju izrazito pozitivnu i snanu ulogu u promicanju prava djece, u otkrivanju za djecu
ugroavajuih situacija i u obavjetavanju javnosti o tomu; mediji snano utjeu na drutvene
vrijednosti i na senzibilitet javnosti za izloenost djece razliitim negativnim utjecajima.
Uloga medija je takoer vana u pomaganju djeci i u poticanju humanitarnog djelovanja i
prosocijalnog ponaanja graana; osobito su korisne medijske kampanje vezane uz razliite
socijalne i zdravstvene projekte.
Iz svega navedenoga proizlazi mo medija da svojim izvjetavanjem potaknu ili sprijee negativne
oblike ponaanja.
Nekim medijskim kuama Ured je, na temelju prijava, preporuio da u svim buduim situacijama
koje potencijalno ugroavaju prava i dobrobit djece, kontaktiraju mjerodavan centar za socijalnu
skrb, a osobito onda kada su interesi djece i roditelja ili drugih njihovih zakonskih zastupnika makar
i u potencijalnoj koliziji.
1. Slobodu izraavanja nuno je povezati s drugim temeljnim ljudskim pravima poput prava
na zatitu privatnosti.
2. O djeci treba izvjetavati s velikom panjom i oprezom.
3. Prava djece nuno je ugraditi u programe dodiplomskog, preddiplomskog, diplomskog i
poslijediplomskog studija za novinare te ih obraivati i u izbornim kolegijima.
4. Etika pitanja moraju biti predmetom novinarske edukacije i osposobljavanja, kao i
odredbe Konvencije o pravima djeteta.
5. Novinari i urednici mogu pojaavati drutvenu svijest o krenju prava djece.
6. Novinari ili novinarska udruenja trebaju dogovorno kreirati pravila izvjetavanja o djeci
naglaavajui primjere dobre prakse i tako stvarati ope standarde izvjetavanja o djeci.
1
Predstavljeno na Radionici za novinare Meunarodnog centra za edukaciju novinara, Opatija, svibanj 2006.
1
81
7. Prilikom izvjetavanja treba voditi rauna o maksimalnoj zatiti djetetova identiteta,
obiteljskih prilika ili okolnostima iz kojih bi se posredno moglo zakljuiti o identitetu djeteta.
8. Uvijek i bez izuzetaka treba pribaviti suglasnost djeteta i njegova zakonskog zastupnika za
fotografiranje i prikazivanje u konkretnom kontekstu, pri emu dijete treba jasno i
nedvosmisleno biti upoznato s razlozima zbog kojih se s njime kontaktira, gdje e sadraji
biti prikazani i o tome tko e to vjerojatno itati ili gledati.
9. Osobitu pozornost treba obratiti na ranjive skupine djece, primjerice mlade poinitelje
prekraja ili kaznenog djela nedopustivo je objavljivanje njihova identiteta ili drugih
podataka o djetetu, kao i interpretacija i tumaenje uzroka njegova negativnog ponaanja i
sl.
10. Djecu koja ive u siromatvu ili bolesnu djecu ne treba prikazivati tako da se izaziva
saaljenje.
11. Djecu s tekoama u razvoju ne treba prikazivati kao osamljene, izolirane i bespomone
ljude, ve kao sastavni dio drutva te ukazivati na njihova postignua i napredak.
12. Osobito treba paziti na primjerenost rjenika te izbjegavati one rijei koje imaju pogrdno ili
diskriminirajue znaenje, kao primjerice: hendikepiran, retardiran, invalid, kriminalac,
prosjak, siroe, vanbrano dijete, domsko dijete i sl.
13. Trebalo bi koristiti znanstvene spoznaje o razvoju djece i razvoju njihovog socijaliziranog
i/ili prosocijalnog ponaanja i moralnog rezoniranja.
14. Prema nekim istraivanjima, dijete e prije usvojiti prosocijalne sadraje nego agresivne,
no naalost, prosocijalnih je sadraja malo u programskim sadrajima namijenjenima ili
dostupnima djeci. Stoga ih treba ugraivati u programe.
15. Apeliramo na odgovornost svakoga tko se na bilo koji nain bavi djecom i na njegovu
svijest o vlastitu utjecaju i mogunosti da maksimalno umanji izravne ili neizravne
negativne utjecaje na djecu.
16. Apeliramo na svijest o mogunostima sudjelovanja u stvaranju uvjeta za najbolje razvojne
interese djece, u emu urednici, novinari i ureivaka tijela mogu izravno sudjelovati svojim
svakodnevnim djelovanjem ili slijeenjem odredaba Kodeksa asti novinarskog drutva.
17. Apeliramo da se izvjetava o pojavi koja ugroava dijete, a ne o dogaaju kojega je dijete
dio.
82
ZAKLJUCI TRIBINE
IZVJETAVANJE O DJECI - INICIJATIVA ZA ZATITU
PRIVATNOSTI DJECE U MEDIJIMA
29. svibnja 2007.
1. Komunikacijska prava djece, temeljna su prava suvremenog drutva
zasnovanoga na medijima, koja obuhvaaju pravo na informaciju, pravo na
sudjelovanje u medijima i pravo na zatitu u medijima, a zajamena su djeci
meunarodnim i domaim propisima i svi, kako javni tako i komercijalni mediji,
duni su ih potovati.
2. U izvjetavanju o dogaajima u kojima se spominju djeca, u skladu s etikom
novinarske profesije, treba izbjegavati senzacionalizam i pod svaku cijenu tititi
identitet djeteta.
3. Mediji svojim nainom izvjetavanja stvaraju sliku djeteta koja ne smije biti
stereotipna, nego treba pridonijeti razumijevanju pravih potreba djece i
uvaavanju djece kao ravnopravnih graana koji imaju pravo na privatnost.
Potrebno je izvjetavati o fenomenu, a ne o osobi.
4. Vlasnici medija i oglaivai trebaju postati partneri u borbi za zatitu privatnosti
djece u medijima. Sloboda medija ne smije biti iznad prava na zatitu privatnosti
djece u medijima.
5. Civilno drutvo moe djelovati pozitivno u zatiti djejih prava kao etiki odgovorno
graanstvo.
6. Policija i Dravno odvjetnitvo trebali bi koordinirano djelovati na intenzivnijem
postupanju u pravcu zatite privatnosti djece u medijima.
7. Sva nadlena tijela duna su aktivno provoditi mjere iz Nacionalnog plana
aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine glava XIII. Mediji.
8. Potrebno je detaljnije normirati prava djece na zatitu privatnosti.
9. Potrebno je omoguiti medijsku pismenost graana, osobito djece; medijska
pismenost treba biti sastavnim dijelom obrazovnog sustava na svim razinama.
83
Roditelje i strunjake koji rade s djecom, potrebno je educirati o tome kako tititi
privatnost djece.
10. Nuno je poticati i jaati dijalog i suradnju izmeu strunih slubi (pravnika, policije,
psihologa...) i novinara, a u cilju zatite interesa djeteta i njegova prava na
privatnost
11. Potrebno je senzibilizirati javnost za posljedice koje mogu nastati kod djece zbog
krenja njihove privatnosti u medijima te javno raspravljati o problemu krenja
privatnosti djece u medijima.
12. Potrebno je razviti senzibilitet za prepoznavanje najboljeg interesa djeteta.
Pristanak djeteta i suglasnost njegovog roditelja ili skrbnika nisu uvijek u skladu s
tim naelom.
13. Potrebno je poticati sudjelovanje djece u kreiranju medijskih sadraja.
84
ZAKLJUCI TRIBINE
"ZATITA PRIVATNOSTI DJECE U MEDIJIMA"
Split, 23. studenoga 2007.
1. Komunikacijska prava djece temeljna su prava suvremenog drutva, koja obuhvaaju
pravo na informaciju, pravo na sudjelovanje u medijima i pravo na zatitu u medijima. Ona
su zajamena djeci meunarodnim i domaim propisima, koji obvezuju i javne i
komercijalne medije.
2. U izvjetavanju o dogaajima u kojima se spominju djeca, u skladu s etikom novinarske
profesije, treba izbjegavati senzacionalizam i po svaku cijenu tititi identitet djeteta.
3. Mediji svojim nainom izvjetavanja stvaraju sliku djeteta koja ne smije biti stereotipna,
ve treba pridonijeti razumijevanju pravih potreba djece i uvaavanju djece kao
ravnopravnih graana koji imaju pravo na privatnost.
4. Potrebno je senzibilizirati javnost za posljedice koje mogu nastati kod djece zbog
krenja njihove privatnosti u medijima te javno raspravljati o problemu krenja privatnosti
djece u medijima. Roditelje i strunjake koji rade s djecom potrebno je educirati o tome
kako tititi privatnost djece.
5. Nuno je razviti senzibilitet novinara za prepoznavanje najboljeg interesa djeteta, jer
pristanak djeteta i suglasnost njegovog roditelja ili skrbnika nisu uvijek u skladu s tim
naelom.
6. Vlasnici medija i oglaivai trebaju postati partneri u borbi za zatitu privatnosti djece u
medijima, a sloboda medija ne smije biti iznad prava na zatitu privatnosti djece u
medijima.
7. Policija i Dravno odvjetnitvo trebaju koordinirano djelovati na intenzivnijem
postupanju u zatiti privatnosti djece u medijima. Nuno je detaljnije normirati prava djece
na zatitu privatnosti te poticati i jaati dijalog i suradnju izmeu strunih slubi (pravnika,
policije, psihologa...) i novinara, radi zatite interesa djeteta.
8. Medijska pismenost treba biti sastavnim dijelom obrazovnog sustava na svim razinama.
Vano je takoer poticati sudjelovanje djece u kreiranju medijskih sadraja.
85
9. Nedopustivo je da se prava djece svakodnevno kre u oglaavanju i promotivnim
kampanjama.
10. Pozivamo nadlena tijela i strukovne udruge da razotkriju i sankcioniraju prikriveno
oglaavanje u hrvatskim medijima, kao sve prisutniji nain manipulacije djecom i njihovim
roditeljima.
86
POTPIS 1
POTPIS 1
87
ZATITA PRIVATNOSTI
DJECE U MEDIJIMA
Zbornik priopenja s tribine
Zagreb 2009.
(88)