HRVOJE TURKOVI

TEORIJA MONTAE (2013-2014)

8. Ambijentalni zvuk

10. XII. 2013.
ZVUK KAO IDENTIFIKATOR AMBIJENTA I
AMBIJENTALNE SITUACIJE
Ambijentalni zvuk zvuk koji ima izvor u ambijentu i karakterizira ga
Samo po zvuku moe se, uglavnom, razlikovati (Fargo ch. 7; ch. 12; 13) :
Tip ambijenta:
eksterijer od interijera
vrsta ambijenta (ulica, periferni krajolik, uionica ili kakva javna prostorija s
ljudima
veliina ambijenta (mali ili veliki) osobito interijera
blizina izvora zvuka ili udaljenost (promatrako-slualaki poloaj u ambijentu)
Pojam toke sluanja mjesto u ambijentu s kojeg sluamo prizorne
zvukove (vezan tipino uz toku promatranja, zvuna dimenzija
promatrake smjetenosti, ali moe biti i odvojen, disociran, od toke
gledanja)
Istovjetnost (prizornog) zvuka indicira istovjetnost ambijenta, bez obzira na
moguu promjenu vidnog polja zato je jakim indikatorom montanog
kontinuiteta a razliitost ambijentalnog zvuka
ZVUNA (TEMPORALNA) OBILJEJA AMBIJENTA
Neke ambijente karakterizira i odreen raspon tipinih zvukova
Gradski ambijent um prometa; seoski glasanje ivotinja, zvuk zvona, morski
um mora (Amelie ch. 4...)
Mnoge ambijente u razliitom razdoblju karakteriziraju razliiti tipini zvukovi
razliita zvuna slika (ukupna kombinacija svih zvukova)
u razliito doba dana (razliita u rano jutro, razliita u jeku dana (vrhuncima
prometa u gradu, npr.), razliita nou
u razliitom godinjem dobu (lie ne uti u svim godinjim dobima, niti je u
svima jednaka tiina kakva je u krajoliku pod snijegom
pod razliitim metereolokim prilikama (pod kiom; pod vjetrom; pod bljuzgom;
pod vjetrom) (Amelie, - ch. 4...)
U interijeru razliit raspon zvunosti (tiina i izdiferencirani zvukovi / ukupan
agor i brojni umovi bunog interijera) (Amelie, ch. 4, ch. 5...)
No ambijentalni zvuk je jedan od najjaih indikatora prigodnog prepoznavanja
istovjetnosti ambijenta
Utvrivanja jesmo li jo uvijek kontinuirano promatraki prisutni u ambijentu
ili vie nismo, nego se nalazimo u posve drugom vremenu promatranja.
Nagla promjena ambijentalnog zvuka jaka je indikacija promjene
ambijenta, ili razdoblja promatranja (ch. 5...)
Konstantnost ambijentalnog zvuka jaka indikacija da smo jo uvijek u
istom ambijentu i u istom vremenu njegova promatranja
GLOBALNE VRSTE ZVUKOVA
umovi (eng. noise, sound effects)
Zvukovi koji ne proizlaze iz djelatne, razraene artikulacije, nego bivaju
proizvedeni zvukotvornim zbivanjem
Tipino vrlo dobro razlikujemo artikulacijske zvukove (koje je neko svrhovito
modulirao glasanje, govor, glazba) od neartikulacijskih zvukova - umova
glasanje / govor (eng. voice, dialogue, narration, voice over)
Artikulirano, prvenstveno komunikacijsko, glasanje ivotinja i ljudi
glazba, muzika (eng. music)
Suvisle i izrazito pravilne zvukovne strukture umjetno proizvedene
(artikulirane osobitim instrumentima, ili prilagodbama) tipino bez
prigodne komunikacijske svrhe
DVA TIPA ZVUKA RAZLIITA STATUSA
PRIMJER: Amelie, J.-P. Jeunet (ch. 5; ch. 6.)
prizorni zvukovi (eng. diegetic sounds)
oni koji imaju izvor u promatranu prizoru
neprizorni zvukovi (eng. nondiegetic sounds)
oni koji nemaju izvor u promatranu prizoru, ne pripadaju mu
shvaaju se kao umjetno nadodani
Status zvuka moe se mijenjati od kadra do kadra (prizorni
moe postat neprizorni, a neprizorni prizorni) tzv.
prevlaenjem zvuka s kadra jednog prizora na novu scenu, tj. na
posve novi, zvuno drugaiji prizor
RASPOZNAVALAKE ZNAAJKE
PRIZORNOG ZVUKA IDENTITET
ZVUKA, SINKRONOST
1. Zvuk doivljavamo kao osobinu pojave koja ga proizvodi (Amelie,
ch.4)
zvuk dio identiteta pojave pojavu-zbivanje uz vizualno
identificiranje raspoznajemo i pomou zvuka
zvukotvorne promjene ono promjene (zbivanja, kretanja,
postupaka...) koje u prizoru koje proizvode ujni zvuk
2. Prizorni zvuk je sinkron sa zvukotvornim promjenama u prizoru
uzrokovan njima
Npr, podudaranje izgovora sa zvukom izgovora (engl. lip-sync);
podudaranje udarca cipelom o pod sa zvukom koraka, bljeska s
praskom...
asinkronost - nepodudaranje ujnih zvukovnih promjenama sa
zvuku odgovarajuim zvukotvornim promjenama u vidnom
polju (npr. Zvuk kasni ili rani u odnosu na svoj izvor

RASPOZNAVALAKE ZNAAJKE PRIZORNOG
ZVUKA - PERSPEKTIVNOST
zvuna perspektiva; eng. sound perspective, acoustic perspective)
indikacija udaljenosti izvora zvuka od sluatelja (mikrofona)
Jaina, glasnoa, zvuka ovisi o udaljenosti izvora zvuka od toke
promatranja
Javlja se pomijean s drugim zvukovima u sklopu ukupne zvune slike
(ambijentalni zvuk)
Blii i jai zvuk maskira (pokriva, odstranjuje) dalji zvuk, odnosno druge
zvukove
Odvojeno snimanje glavnog zvuka od snimanja bune pozadine (amorenje,
amoranti)
to je izvor zvuka udaljeniji u zatvorenom (dijelom ili posve) prostoru to
je vie refleksnih zvukova (rezonanci) to prate izravni zvuk izvora
Refleksni zvuk valovi to se odbijaju od okolnih povrina i koji kasne za
izravnim zvukom, a razlikuju se i po zvunim svojstvima
to je vei zatvoreni prostor koji okruuje izvor zvuka to je vie
refleksnih zvukova, to ima vie onih jae odloenih
DOPUNSKA LITERATURA:
Paulus, Irena, 2011, Teorija filmske glazbe kroz teoriju filmskog zvuka
(poglavlje 3. Podjela filmskog zvuka), Zagreb: Hrvatski filmski savez
Turkovi, Hrvoje, 1996, Zvuk na filmu sistematizacija pojmovlja,
Hrvatski filmski ljetopis, 5/1996.
(http://bib.irb.hr/datoteka/240836.ZVUKFILM.DOC)
Turkovi, Hrvoje, 2007. Kompenzacijska teorija funkcije filmske glazbe,
Knjievna smotra, 39/2007, 143 (1),
(http://bib.irb.hr/datoteka/297492.TURKOVIC_Kompenzacijska_te
orija_popratne_filmske_glazbe.doc)
Turkovi, Hrvoje, 2007, Mit neprimjetnosti filmske glazbe, Hrvatski
filmski ljetopis, 50/2007, Zagreb: Hrvatski filmski savez, str. 3-15
(http://bib.irb.hr/datoteka/301909.TURKOVIC_Mit_neprimjetnosti.
doc)