Professional Documents
Culture Documents
Jun 04
Jun 04
1
x
.
2. Izraqunati
_
1
0
e
x
+ 1
e
2x
+ e
x
+ 1
dx.
3. U zavisnosti od R ispitati konvergenciju reda
n=1
_
_
1 +
1
n
_
n
e
_
.
4. Neka je funkcija f neprekidna na [a, b] i diferencijabilna na (a, b). Dokazati da postoji c (a, b)
takvo da je
(f(b) f(a))
b a
(f(b) + f(a) 1) = f
1
x
= x
_
2 + e
1
x
_
1
= x
_
2 + 1
1
x
+
1
2x
2
+ o
_
1
x
2
__
1
=
x
3
_
1
1
3x
+
1
6x
2
+ o
_
1
x
2
__
1
=
x
3
_
1 +
1
3x
1
6x
2
+
1
9x
2
+ o
_
1
x
2
__
=
x
3
1
9
+
1
18x
+o
_
1
x
_
. Sasvim sliqno se dobija i razvoj funkcije f kada x +: f(x) =
x
3
+
1
9
1
18x
+o
_
1
x
_
.
2. Asimptote: Funkcija nema vertikalnu asimptotu, a kada x , funkcija ima kosu asimptotu
y =
x
3
1
9
i nalazi se iznad e. Kada x +, funkcija ima kosu asimptotu y =
x
3
+
1
9
i nalazi
se ispod e.
3. Nule i znak funkcije: Jednaqina
|x|
2+e
1
x
= 0 nema rexea u skupu D = R \ {0}. Prema tome,
funkcija nema nule. Funkcija je uvek pozitivna jer su i brojilac i imenilac razlomka koji
definixe funkciju pozitivni.
4. Parnost, neparnost, periodiqnost: Funkcija nije ni parna ni neparna jer je f(1) =
1
2 +
1
e
a
f(1) =
1
2 + e
. Funkcija nije periodiqna jer je lim
x+
f(x) = +.
5. Prvi izvod: f
(x) = sgn x
2 +
_
1
1
x
_
e
1
x
_
2 + e
1
x
_
2
. Domen prvog izvoda je D. Znak prvog izvoda emo ispi-
tati kada odredimo drugi izvod. Sada moemo da odredimo lim
x0
f
(x) i lim
x0+
f
(x). lim
x0
f
(x) = 0
i lim
x0+
f
(x) =
1
2
.
6. Drugi izvod: f
(x) =
sgn x
x
3
e
1
x
1
x
2
_
2 + e
1
x
_
3
. Jedina nula drugog izvoda je x =
1
ln 2
, i vai:
f
(x) > 0 za x
_
1
ln 2
, 0
_
i f
(x) > 0, pa je f
(x) =
1
2
, zakuqujemo da
1
je f
t
2
+ t + 1 t
dt. U
novodobijeni integral uvodimo prvu Ojlerovu smenu:
t
2
+ t + 1 = t + s (odnosno s =
t
2
+ t + 1 t).
Tada je t =
s
2
1
1 2s
i dt = 2
s
2
s + 1
(2s 1)
2
ds, pa je I = 2
_
e
2
+e+1e
31
s
2
2s
12s
s
2
1+s2s
2
12s
s
2
s + 1
(2s 1)
2
ds
s
2
1
12s
=
2
_
31
e
2
+e+1e
s
2
2s
(s
2
1)(2s 1)
ds. Posledi integral je integral racionalne funkcije. Treba da odred-
imo koeficijente A, B, C tako da vai
s
2
2s
(s
2
1)(2s 1)
=
A
s 1
+
B
s + 1
+
C
2s 1
. Zameivaem s = 1,
s = 1 i s =
1
2
u prethodnu jednakost, dobijamo da je A =
1
2
, B =
1
2
i C = 1. Sada je I =
ln
2
3 (2
3 3)
2
ln
e + 1
e
2
+ e + 1
(
e
2
+ e + 1 e + 1)(2
e
2
+ e + 1 2e 1)
2
.
3. Ako je < 0, tada je lim
n
_
1 +
1
n
_
n
= lim
n
e
n
ln(1+
1
n
)
= lim
m+
e
ln(1+m)
m
= 1, pa opxti qlan reda ne
tei nuli. Takoe, ako je = 0, opxti qlan reda je 2 e i on ne tei nuli, xto znaqi da za 0
red sigurno divergira.
Neka je > 0. Qlanovi polaznog reda su negativni brojevi jer je
_
1 +
1
x
_
x
< e, za x > 0. Red
konvergira ako i samo ako konvergira red
n=1
_
e
_
1 +
1
n
_
n
_
. Kako je lim
n
e
_
_
1 +
1
n
_
n
_
1
n
=
lim
n
n
_
e e
n
(
1
n
1
n
2
+o(
1
n
))
_
= lim
n
e n
_
1 1 +
1
n
+ o(
1
n
)
_
= e, redovi
n=1
_
e
_
1 +
1
n
_
n
_
i
n=1
1
n
su ekvikonvergentni. Prema tome, dati red konvergira ako i samo ako je > 1.
4. Uvedimo pomonu funkciju F(x) = f
2
(x) f(x). Ako na u primenimo Lagranovu teoremu o sredoj
vrednosti dobijamo da postoji c (a, b) takvo da je
F(b) F(a)
b a
= F
(x) = 2f(x)f
(x) f
(x) = f