FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU

ODSJEK ZA POVIJEST






Seminarski rad

Kljune bitke islamskog osvajanja panjolske
od 711. do 732. i njihove posljedice









Naziv kolegija: Europska i svjetska povijest srednjeg vijeka
Nositelj kolegija: dr. sc. Hrvoje Graanin
Predava: dr. sc. Borislav Grgin
Student: an Luka Topalovi
Datum predaje: 14. srpanj, 2013.
1

Nastanak Omejadskog kalifata (661. 750.) oznaio je prekretnicu u politikom vodstvu
Muhammedove teokratske drave. Nakon niza graanskih ratova koji su prijetili slabljenjem i
dezintegracijom tek nedavno ostvarenog arapskog ujedinjenja, Omejadi, jedna od
najuglednijih porodica u tadanjoj Meki, odlunim je reformama nastojala ojaati nestabilnu
dravnu organizaciju. Centralizacijom dravne uprave, njezinim premjetanjem iz Meke u
Damask i uvoenjem administrativnog aparata nalik na bizantinske i sasanidske inaice,
kalifat je poprimio oblije mulk-a, kraljevstva.
1
Konsolidacijom islamske vjere u pokorenim
krajevima i toleriranjem drugih vjeroispovijesti, Omejadi su, potujui Muhamedov naputak,
takoer osigurali relativnu regionalnu stabilnost i znaajan novani upliv putem jizye
glavarine ili poreza koji su duni platiti nemuslimani. Konano, pokretanjem drugog vala
osvajanja, iji e se jedan dio napredovanja u ovom radu obuhvatiti, prema zemljama znatno
drugaijeg kulturnog nasljea od dosad vienog u ekspanzionistikoj politici prvotnih 4
arapskih kalifa
2
, nastojali su se iznai novi izvori bogatstva potrebni za sebino ispunjenje
osobnih interesa, odravanje uspostavljenog dravnog aparata i stabilnosti omejadske moi,
ugroene jedino hirovima arapske vojske.
Nju e otposlati u nove ratne pohode, u nadi da e unutarnje trvljenja izblijedjeti pred
sjajem ostvarenih ratnih pobjeda.
3
Njih je, naravno, bilo mnogo, a meu njima osobito se
istie brzo osvajanje Pirinejskog poluotoka poetkom 8. stoljea (Sl. 1), oznaujui tako
nevjerojatan doseg arapskih osvajanja zbog kojeg je Omejadski kalifat, uz pokorenje itavog
Bliskog Istoka, inio jednu od najveih teritorijalnih cjelina u povijesti. Ovaj dogaaj oznaio
je krajnost omejadskih dosega na Zapadu i konstantnu arapsku prisutnost na europskom
podruju sve do konca 15. stoljea, kada e islamska prevlast podlei opeoslobaajuem
pokretu Rekonkvistike. Poradi osobitosti i razlikovnih znaajki Istoka i Zapada, njihovog
konstantnog meuproimanja na podruju dananje panjolske i lakoe arapskog osvajanja
potonje, obrada teme ograniiti e se na osobitosti militaristikog pohoda koje su generalno
oznaile tri znaajne bitke (Sl. 2): kod Guadalete (711.), Covadonge (722.) i Toursa, odnosno
Poitiersa (732.). Sukladno s time, naglasiti e se njihove posljedice proizale iz pojedinanog
ishoda i zapravo pokuati uvidjeti generalnu sliku arapskih pretenzija nainjenu ne jedinim,
ali zasigurno dalekojenim vojnim srazovima.

1
Holt, P. M.; Ann K. S. Lambton, Bernard Lewis, ur. The Cambridge history of Islam. Vol. 1, The central
Islamic lands. Cambridge : Cambridge University Press, 1970., 76.
2
Abu-Bekr, Omar, Osman, Alija.
3
J. J. Saunders, A History of Medieval Islam (Wiltshire: Routledge, 1996), 82
2

Arapsko osvajanje jugozapadne Europe klasificira se kao konani vei vojni nasrtaj koji je
oznaavao irenje kalifatskog vlastodrtva, svojevrsni zapadni ekvivalent istonjakoj
okupaciji Turkestana na Istoku.
4
Jedan od preduvjeta zapoinjanja invazije bilo je djelomino
podinjenje sjevernoafrike obale (Magreba) 698. godine, kada je Kartaga pala u ruke
Hassanu bin al-Numanu. Njega je ubrzo naslijedio Musa bin Nusair kao guverner Magreba,
ujedno i zasluan za pacifikaciju Maroka. Nagovorio je velik broj Berbera da prihvate islam,
to e se kasnije pokazati kritiki vanim.
5

Godine 703., Tarik ibn Zijad. vojni zapovjednik Muse bin Nusaira koji je u konanici
protjerao Bizantince s afrike obale, okupirao je Tangier. Po prirodi stvari i ondanjeg
ratovanja, Musa je, nakon Tarikova uspjeha, razmiljao kako se domoi plodne june
panjolske. Naime, kako bi se pridobiveni Berberi odrali na okupu i odagnalo ih na pomisao
o revoltu, bilo je potrebno namaknuti sredstava kojima e ih se zauzdati. Jedini nain na koji
se eljeni scenarij o stabilnoj podinjenosti mogao ostvariti jest pljakanje i osvajanje nove
zemlje.
6
tovie, jo jedno saznanje udahnulo mu je nadu u zarinue arapskog polumjeseca u
eljeno kransko tlo. panjolskom su dugi niz godina vladali Vizigoti (406. 711.) koji
unato dugotrajnom zaposjedanju nisu umjeli razrijeiti unutar-politike trzavice,
konzekventno dovodei zemlju u multietniko i vjersko rasulo. Neredi, ubojstva i dvorske
pobune bile su uestale, kao i gramzivost vizigotskih i rimskih plemia koji su nerijetko
podlijegali i oportunim namjerama crkve.
7
Kasnije e se jo ispostaviti da ni zakanjela
dalekovidnost vizigotskog kralja Vitize (702. 710.) nee biti sposobna oduprijeti se rapidno
nadiruoj arapskoj sili. S time na umu, obratio se Musa omejadskom kalifu Validu I. (705.
714.). Kalif, zadubljen vie u graditeljstvo doli ratovanje, Musinim prijedlogom nije bio
oduevljen te je iskazao zabrinutost zbog nepredvidivosti koje ukljuuju takvu operaciju.
8

Unato izraenoj sumnji, Musa je uznastojao takvo mnijenje eliminirati, stoga je srpnju 710.
godine naredio svome klijentu Tarifu ibn Maliku da u pratnji 400 berberskih pjeaka i 100
konjanika izvidi povoljnost situacije za daljnje napredovanje. Ohrabren uspjehom izviake
operacije, Musa se odluuje na daljnju mobilizaciju trupa, aljui Tarika ibn Zijada, sada
guvernera Tangiersa, da sa 7000 ljudi, veinom Berbera, inicira pohod na panjolsku.

4
Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas. (Sarajevo: Veselin Malea, 1967), 447.
5
J. J. Sanders, A History of Medieval Islam. (Wiltshire: Routledge, 1996), 87.
6
Paul Fouracre i dr., ur., The New Cambridge medieval history. Vol. 2, C. 700 - c. 900, ur. ser. Rosamond
McKitterick (Cambridge: Cambridge University Press, 2005.), 256
7
J. J. Sanders, A History of Medieval Islam. (Wiltshire: Routledge, 1996), 86 - 87.
8
Ibid., 87
3

U travnju i svibnju 711. godine Tarik uspostavlja bitnicu na ogromnoj stijeni danas znanoj
kao Gibraltar. Povijesni je to kuriozitet jer je upravo po Tariku stijena dobila ime Jabal
oznaujui stijenu - dok je u kombinaciji s njegovim imenom kroz znatna iskrivljenja dola do
dananje inaice.
9
U meuvremenu je s druge, vizigotske strane bijesnio graanski rat izazvan
Vitizovom smjenom, i Roderikovim protuzakonitim okrunjenjem (710. 713.). Potonji je
zbog nastalih pobuna morao otii na sjever, gdje se sukobio s razjarenim Baskima.
10
Islamski
povjesniar egipatskog porijekla i prvi koji je zabiljeio arapski andaluzijski proboj, Ibd-al-
Hakem (umro oko 871.), u svome djelu Islamsko osvajanje panjolske spominje grofa
Julijana, Roderikova podanika, koji je, revoltiran kaotinim vlastodrtvom i oskvrnuem
Roderiku povjerene keri, potpomogao Tarika vlastitim snagama i informacijama o terenu i
neprijatelju koji ih oekuje.
11
Naalost, poznato je i da je Ibd-al-Hakem bio sklon unoenju
razliitih mitova u tekst, oteavajui nam stoga opravdano povijesno postojanje pojedinca koji
je vjerojatno mogao samo ubrzati i uvrstiti udarnu mo Arapa.
Kako bilo, Tarik je preao preko gibraltarskog tjesnaca s 12.000 vojnika te krenuo na
Sevillu. Roderik, saznavi za napad na jugu, pourio je onamo, s 25.000
12
, 40.000 ili 100.000
vojnika, ovisno o izvoru.
13
Vojske su nadole u sraz u bitci kod Guadalete 11. srpnja 711.
godine.
14
Mjesto okraja, kao i mnogi drugi podaci vezani uz ovu bitku, ne mogu se s
tonou utvrditi. No sudei prema arapskim izvorima, Sidonija, odnosno dananja Medina
Sidonija, odgovarala bi kao takav lokalitet, budui da je rijeka Guadalete od nje udaljena oko
19 kilometara.
15
I upravo je na tom je neznanom mjestu kralj Roderik doivio istovjetnu
sudbinu.
16
Jo za njegove vladavine postalo je oito da, zbog ve napomenutih dugogodinjih
trvljenja, nije bio sposoban uspostaviti valjanu i lojalnu jedinicu otpora, to e se odraziti i na
daljnje ubrzano osvajanje Pirinejskog poluotoka. Njegov poraz ne samo da je oznaio
mogunost daljnjeg arapskog napredovanja, nego je i zapeatio sudbinu vizigotske monarhije.
Njezini imuniji pripadnici mogli su, pak, nakon iznenadne Tarikove pobjede zadrati svoje
poloaje posredstvom uvijek prisutne crkve, koja je i prije iskuavala svoju utjecajnost nad

9
Ibid., 448
10
The Oxford encyclopedia of medieval warfare and military technology: volume 1: Aachen, Siege of -
Dyrrachium, Siege and Battle of (1081), s. v. Al-Andalus.
11
Internet Medieval Sourcebook. http://www.fordham.edu/Halsall/source/conqspain.asp
12
Filip, Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas. (Sarajevo: Veselin Malea, 1967), 449.
13
Kronike iz 754., anonimnog Mozaraba, veoma turo izvjeuje o ovom srazu, za razliku od bitke kod Toursa.
14
Internet Medieval Sourcebook. Ibid.
15
The Oxford encyclopedia of medieval warfare and military technology: volume 2: East central Europe:
Narrative (500-1000) - Menfo, batle of, s. v. Guadalete, Battle of.
16
Ibid.
4

monicima. Takvo stanje bilo je mogue zbog vjerske tolerancije (sura 2, stih 256)
17
koju je
islamska vjeroispovijest prakticirala, ali i zbog namjere uspostavljanja regionalne stabilnosti
koja e im omoguiti dugotrajan boravak na ekonomski poeljnom, geografski prikladnom i
doskora intelektualno plodotvornom teritoriju.
Tarikov porunik, Mughith, nastavio je dalje prema Cordobi, dok je on sam zauzeo Toledo
bez otpora. Tu je proveo zimu 711. - 712., iekujui dolazak ve zavidnog gospodara, Muse
ibn Nusaira. Godine 712. nadoao je s pojaanjem od 18.000 vojnika, preteito sazdanim od
Arapa, no nije se odmah prikljuio Tarikovoj vojsci. Isprva je krenuo prema Sevilli te je
zastao kod Meride 713. godine koju je ubrzo zauzeo. Nakon nje dvije su se arapske vojske
nale kod Talavere, u okolici Toleda, i ve sljedee godine nastavili pohod. No prije nego to
su nastavili dalje, Ibd-al-Hakem pie da je Tarik zbog neposluha bio kanjen jer se nije
zaustavio u prvotnoj fazi vojne operacije.
18
Uskoro se ni Musi nije pisalo mnogo bolje.
Godine 714. ujedinjenim su snagama krenuli na sjever, osvojivi putem Zaragozu, gornji tok
rijeke Ebro, Leon i Astorgu.
19
No kako je to sudbina htjela, Tarik i Musa nisu uspjeli u punini
osvajakog duha dugotrajnije ovladati novosteenim podrujima. Kalif Valid I. pozvao je
Musu u Damask da odgovara za svoj prijestup kao to je to Tarik bio primoran uiniti zbog
vlastite samoivosti. Unato sjajnom podvigu kojim su osigurali zauzee jednog od
najbogatijih podruja kalifata, dvojac je zapao u nemilost kalifa i neizbjenosti dvorskih
intriga te su ubrzo iezli.
Sin Muse ibn Nusaira, Abd-al-Aziz, ostao je u Sevilli, oenio se Roderikovom udovicom
20

i vladao Al-Andalusom, ili zemljom Vandala kao prvi slubeni guverner (714 - 716)
novosteene kalifatske provincije. Do 716. godine praktiki itav poluotok, osim krajnjeg
sjevera (Baskije i budue Asturije) bio je pokoren i podinjen.
21
Nakon Abd-al-Azizova
ubojstva, godine 717. ili 718. al-Hurr ibn Abd-al-Rahman al-Thaqafi prvi je preao preko
Pirineja. Iste godine, ili moda kasnije, 722., odvio se omanji sukob kod Covadonge, pilje
na kraju uske udoline u kantabrijskim planinama blizu Cangas de Oviedo u Asturiji
22
. Prema
prii, Pelayo, koji e postati prvim kraljem Asturije, krenuo je prema selu Tuy na sjeveru,

17
The Oxford encyclopedia of medieval warfare and military technology: volume 1: Aachen, Siege of -
Dyrrachium, Siege and Battle of (1081), s. v. Al-Andalus.
18
Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas. (Sarajevo: Veselin Malea, 1967), 450.
19
Paul Fouracre i dr., ur., The New Cambridge medieval history. Vol. 2, C. 700 - c. 900, ur. ser. Rosamond
McKitterick (Cambridge: Cambridge University Press, 2005.), 257.
20
Miroslav Brandt, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitk (Zagreb: kolska knjiga, 1995), 452.
21
Paul Fouracre i dr., ur., The New Cambridge medieval history. Vol. 2
22
The Oxford encyclopedia of medieval warfare and military technology: volume 1: Aachen, Siege of -
Dyrrachium, Siege and Battle of (1081), s. v. Covadonga, Battle of.
5

kada ga je Munuza, guverner Gijona presreo, oteo njegovu sestru i njega kao taoca poslao u
Kordobu. Ovaj se na to pobunio te je 717. godine uspio pobjei u ve spomenutu pilju. Tamo
je nagovorio 300-tinjak izbjeglica da se pobune protiv arapskog reima.
23
Munuza, znajui
gdje se skriva, prvo alje kranskog izdajicu Opasa da ga odgovori od izbjeglitva. Nakon
propala pokuaja miroljubivog savladavanja, Munuza je otposlao 2000 vojnika pod vodstvom
al-Qama kako bi se rijeio potencijalne opasnosti. Pelayo je lukovao iskoristio konfiguraciju
terena te je svoje neprijatelje namamio u uski klanaca, od kuda su ih s visina kamenovali i
strijeljali. Opas je bio zarobljen, al-Qama ubijen, a ostatak vojske se rasprio u bijegu.
Posljedino je u Cangas de Onisu osnovao novu prijestolnicu asturijskog kraljevstva, u kojoj
je zbog zasluga postao njezin kralj.
24
Ovaj minoran incident, barem u kontekstu arapske
historiografije, koji je oznaio prvi poraz arapske vojske na pirinejskom tlu predstavljala
zametak budueg politikog pokreta i mukotrpnog kranskog osvajanja Pirinejskog
poluotoka, Rekonkvistike, s Pelayom kao centralnom figurom zanosa brojnih kranskih
pohoda. No osim to e posluiti kao faktor podizanja morala, kraljevstvo Asturije, uz druge
dravne tvorevine koje e se pojavljivati u njezinoj blizini, posluiti kao valjana platforma za
daljnje napredovanje kranskih trupa.
Arapi su nastavili svoje proputovanje u junu Francusku, gdje su s druge strane Pirineja
nailazili na brojne pljakake ciljeve. Tako je al-Samh ibn Malik al-Khawlani (718-721), 4.
nasljednik Muse ibn Nusaira, iskoristio trenutane trzavice merovinke dinastije s
akvitanskim vojvodom Odom i godine 720. zauzeo Septimaniju, teritorijalnu cjelinu nekada
podinjena vizigotskom kraljevstvu.
25
U Franakoj, tada aktivni Karlo, nije mogao prije
zaustaviti junjako naviranje poradi procesa konsolidacije politike moi koji je u tom
trenutku iziskivao zauzdavanje Friza.
26
U meuvremenu Arapi doivljavaju drugi, znaajniji
poraz 721. u opsadi Toulousea, kada je al-Khawlani, bio okruen i podlegao odlunim
udarcima vojne snage vojvode Oda Akvitanskog.
27
Zadobiveni poraz generalno je preustrojio
ratnu politiku guvernera Al-Andalusa. Tako je Anbasa ibn Suhaym Al-Kalbi (721-726)
uvrstio svoj poloaj u Narbonni, okupirao Carcassonu 725. i neke druge civitate te je

23
The Oxford encyclopedia of medieval warfare and military technology: volume 1: Aachen, Siege of -
Dyrrachium, Siege and Battle of (1081), s. v. Covadonga, Battle of.
24
The Oxford encyclopedia of medieval warfare and military technology: volume 3: Mercenaries - Zuerich,
Siege of ,s. v. Pelayo.
25
Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas. (Sarajevo: Veselin Malea, 1967), 453.
26
Archibald Lewis, The Development of Southern French and Catalan Society, 718-1050 (Printano izdanje.
University of Texas Press, 1965) http://libro.uca.edu/lewis/sfcatsoc.htm
27
Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas. (Sarajevo: Veselin Malea, 1967), 453.
6

zapoeo pljakake pohode u Rouergue i Albigeois, od kojih je jedna ak stigla sve do
Autuna (sl. 2).
28

Jedan od preivjelih u opsadi Toulousea 721. godine bio je Abd-al-Rahman al Gafiqi
(729-732), zadnji guverner Al-Andalusa koji vodio vojnu ekspediciju sjeverno od Pirineja. U
rano proljee 732. godine sukobio se na rijeci Garonne s ve spomenutim akvitanskim
vojvodom Odom. Nakon njegova poraza, Abd-al-Rahman nastavio je dalje svoj pohod
osvojivi Bordeaux na juri, da bi zatim opljakao Poitiers i svoje snage konano fokusirao na
Tours, uvalite relikvija sv. Martina. Na podruju dananjeg Chatelleraulta, na raskriju
rijeka Vienne i Clain, presreo je majrodom Karlo arapsko-berbersku vojsku u listopadu iste
godine.
29
Karlo i Abd-al-Rahman bili su iskusni vojskovoe s podjednako dobro obuenom
vojskom, uz izuzetak arapske superiorne opreme. Ona se, pak, sastojala od tekog oklopa,
paljivo izraenih kompozitnih lukova i dobro iskovanih maeva, spatha, nainjenih od
visokokvalitetnog elika.
30
No Abd-al-Rahman znao je da Karlo ima dvije prednosti. Prva je
bila sigurna i psiholoki prihvatljivija defanzivna uloga koju je Karlo morao poprimiti, ako je
htio zaustaviti nadiranje arapske vojske, dok se druga prednost oitovala u manjoj mobilnosti
arapske vojske koja je unato sposobnosti valjana povlaenja bila ugroena optereenjem
ratnog plijena.
31
Nakon nekoliko laki okraja kroz itav tjedan iekivanja, Abd-al-
Rahmanove snage pole su u ofenzivu. Unato arapskoj tehnolokoj superiornosti i reputaciji
prividne neunitivosti koju stekli, nita nije moglo suzbiti discipliniranost i psiholoku
vrstinu Karlove vojske. Laka konjica, koja je trebala razbiti franake vojnike redove,
doivjela je samoironian prevrat; razbila se pred vrstom i samoprijegornom falangom koju
su nainili vojnici stojei rame uz rame, vrsti kao bedem i nesavitljivi kao santa leda.
32
U
propalom napadu stradao je i sam Abd-al-Rahman. Karlove su snage, nakon povlaenja
mobilno inferiornih Arapa, ostale na mjestu, ne riskiravi raspad redova i iznenadan
protunapad. No je polako nadvladavala dan i amor bitke poeo je jenjavati. Karlo, od toga
dana zvan Martel, poprilino se iznenadio kada je umjesto ratne lukavtine, skrivene iza vela
tiine, zatekao ispranjeni arapski logor.

28
Archibald Lewis, The Development of Southern French and Catalan Society, 718-1050 (Printano izdanje.
University of Texas Press, 1965) http://libro.uca.edu/lewis/sfcatsoc.htm
29
Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas. (Sarajevo: Veselin Malea, 1967), 453.
30
Bernard S. Bachrach, Early Carolingian Warfare: prelude to empire (Philadelphia: University of
Pennsylvania Press, 2001), 176.
31
Ibid. 173-174.
32
Internet Medieval Sourcebook, ibid.
7

Vano je primijetiti da se ovaj sukob u mnogo emu razlikovao od prijanjih s kojima
smo se susretali na Pirinejskom poluotoku. Dok su potonji, odnosno poetni srazovi s
Vizigotima vonjali na nesigurnost i slabu vojnu kohezivnost, malo as predoeni sraz s
Francima iskazao je jednom jedinom falangom, i njezinom robusnou, kakva se eljezna
stega i visok moral krio u naizgledno primitivnom sijasetu drvenih titova, sjekira, kratkih
maeva gladiusa i krznenih oprava. tovie, nakon ove bitke franaka vojska spremno
obgrljuje osvjeujuu mijenu u samom nainu ratovanja; uza silnost pjeadije, kojom se
iskljuivo koristila u bici kod Toursa, konjica postaje novi trend franakog vojevanja te
istovremeno postaje zasadom europskog vitetva, i to sve zahvaljujui vienom i
posvjedoenom na strani arapskih napadaa.
33

No to je s egzaktnim povijesnim posljedicama, onih koji se dotiu teritorijalnih nadiranja
i jedne i druge strane? Izgleda da malobrojni onovremeni izvori ne iskazuju isto miljenje koji
dijele neki povjesniari o pobjedi Karla Martela nad Abd-al-Rahmanom; kao pobjedom
svekolikog europskog kranstva nad prijeteom vjeroispovjesnom konverzijom islama i
konzekventnim ostvarenjem gibbonovskog scenarija nicanja minareta i iitavanja Kurana
diljem Europe. Naime, u kontekstu dogaanja 730-ih godina, Martelova pobjeda u Toursu nije
nita drugaija od narednih uspjeha iz, primjerice 737. u Arlesu, ili 737. i 739. u blizini
Avignona. Dapae, ve znaajan napredak protuarapskih uspjeha oznauje i pobjeda Ode
Akvitanskog u Toulousu 721. godine. Ona je, vjeruje se, jednim dijelom i bila poticaj za
toursku sjevernjaku ekspediciju.
34
Nakon nje, arapski pohodi na sjever u potpunosti prestaju;
to zbog neslaganja Berbera i Arapa na Pirinejskom poluotoku koju traju od samog osvojenja
(sukobi Kaisita i Kalbidima i ak 10 emira od 711. do 732. godine
35
), to zbog oitovanja
generalne nezainteresiranosti za Sjever u vidnom nedostatku novih pljakakih ciljeva i
negostoljubivosti okruenja. Moda sa sigurnou ne moemo utvrditi makrohistoriografsku
vanost bitke kod Toursa ili odgonetnuti posljedice eventualnog poraza Karla Martela, no u
vidu ovog rada moemo samo zakljuiti da je poznati i u mnogim izvorima objelodanjeni
ishod zasigurno zaustavio sva daljnja arapska ekspanzionistika nadiranja na podruju
jugozapadne i zapadne Europe.

33
Phillipe Contamine, War in the Middle Ages. Preveo na engleski Michael Jones (Oxford; Malden, Mass.:
Blackwell Publishing, 2002)
34
The Oxford encyclopedia of medieval warfare and military technology: volume 3: Mercenaries - Zuerich,
Siege of. , s. v. Tours, Battle of
35
Miroslav Brandt, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitk (Zagreb: kolska knjiga, 1995), 452.
8

Islamsko osvajanje panjolske prikaz je uspjenog, brzog i efikasnog vojevanja te
valjanog i pravovremenog pripremanja i iskoritavanja esencijalnih pobjednikih prilika. Iako
se prva bitka kod Guadalete moe klasificirati kao generalan uspjeh koji je unitenjem
vizigotskog kralja, i blagonaklonou kooperativnog stanovnitva, stvorio mostobran za
daljnje irenje i uvrenje vlasti, minorni okraj kod Covadonge, zametka kranske
Rekonkvistike, i bitka za ratni plijen van matinog Al-Andalusa, ona kod Toursa, oznaili su
osobite (budue) politike tekoe i potencijalne militaristike ogranienosti pretenzija
arapskih osvajaa pred zapadnoeuropskom zasadom vitetva. Od tog trenutka pa nadalje, sve
do konca 15. stoljea, neko provincija kalifata, a uskoro osamostaljeni emirati, prijei e iz
dine ofenzive u atriticijsku defenzivu, borei se za svaki pedalj zemlje pred sve rastuim i
monijim kranskim snagama Rekonkvistike.
















9

Prilozi
Slika broj 1: Islamski svijet od 7. do 10. stoljea

10

Slika broj 2: Kretanje muslimanskih trupa





Pobjeda arapske vojske
Poraz arapske vojske
11

Bibliografija
Literatura
Brandt, Miroslav. Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka. Zagreb: kolska knjiga, 1995.
Bachrach, Bernard S. Early Carolingian Warfare: prelude to empire. Philadelphia:
University of Pennsylvania Press, 2001.
Contamine, Phillipe. War in the Middle Ages. Preveo na engleski Michael Jones. Oxford;
Malden, Mass.: Blackwell Publishing, 2002.
Fouracre, Paul i dr., ur. The New Cambridge medieval history. Vol. 1, C. 500 - c. 700.
Cambridge: Cambridge University Press, 2005.
___. The New Cambridge medieval history. Vol. 2, C. 700 - c. 900. Uredila Rosamond
McKitterick. Cambridge: Cambridge University Press, 2005.
Hiti, Filip. Istorija Arapa: od najstarijih vremena do danas. Sarajevo: Veselin Malea,
1967.
Holt, P. M.; Ann K. S. Lambton, Bernard Lewis, ur. The Cambridge history of Islam. Vol. 1,
The central Islamic lands. Cambridge : Cambridge University Press, 1970.
Lewis, Archibald. The Development of Southern French and Catalan Society, 718-1050.
Printano izdanje. University of Texas Press, 1965. http://libro.uca.edu/lewis/sfcatsoc.htm
( posjet 11.7.2013.)
Sanders, J. J. A History of Medieval Islam. 8. izdanje. Wiltshire: Routledge, 1996.
Enciklopedije
The Oxford encyclopedia of medieval warfare and military technology: volume 1: Aachen,
Siege of - Dyrrachium, Siege and Battle of (1081). Priredio Clifford J. Rogers. New York :
Oxford University Press, 2010.
The Oxford encyclopedia of medieval warfare and military technology: volume 2: East
central Europe: Narrative (500-1000) - Menfo, batle of. Priredio Clifford J. Rogers. New
York : Oxford University Press, 2010.
The Oxford encyclopedia of medieval warfare and military technology: volume 3:
Mercenaries - Zuerich, Siege of. Priredio Clifford J. Rogers. New York: Oxford
University Press, 2010
Internetske stranice
Internet Medieval Sourcebook. http://www.fordham.edu/Halsall/source/conqspain.asp ( posjet
11.7.2013., zadnji puta mijenjano 11.7.2013.)
___. http://www.fordham.edu/Halsall/source/732tours.asp ( posjet11.7.2013., zadnji puta
mijenjano 11.7.2013.)
12

Slikovni materijali
Slika broj 1: Maria Rosa Menocal. The Ornament of the World: How Muslims, Jews, and
Christians Created a Culture of Tolerance in Medieval Spain. Little: Brown, 2009. http://
www.paradoxplace.com/Photo%20Pages/Spain/Spain_History/Al-Andalus_Chronology
.htm#maps (posjet 11.7.2013.)
Slika broj 2: Haywood, John; Brian Catchpole, Simon Hall i Edward Barratt. Der neue Atlas
der Weltgeschichte : von der Antike bis zur Gegenwart. Preveo na njemaki Jobst-
Christian Rojahn i Jochen Grube. Gtersloh ; Mnchen : Wissen Media, 2002