Interakcija odrasli-dijete i autonomija djeteta

UDK372J
Srtucrti rad
Vesni ca Ml i narcvi c, Osi j ek
KOMPETENCIJA ODGOJ1TELJA I AUTONOMIJA
DJETETA
SaXetak
Demokratizacija drutva bitno mijcnja ulogu odgojitelja od
izvrsitelja programa i ''prenositelja" znanja do stvaratelja i
interpretatora programa koji organizira okruzenje i djetetovo
u^enje uz primjereno vodenje i posredovanje. Navedene promjene
uvjetuju i novo shvadanje odgojiteljeve kompetencije opseg i
vrsnoca znanja i vjeStina uz sposobnost kritickog propitivanja
osobne odgojne prakse.
Kompctcncija, strudnost omogucuje odgojitelju autonomno
promisljanje odgojno-obrazovnih ciljeva, samostalni izbor i
odluke o nacinima ponasanja kao i uinkovitiju komunikaciju $
djetetom, roditcljima i suradnicima,
Razumijevanje djetetova razvoja, uvaiavanje njegovih potreba i
mogucnosti osnova su odgojiteljeve stru&ie kompetencije, Njoj
pripada i sklop komunikacijsko-interakcijskih znanja I vjcStina.
Visoko mjesto autonomije kao vrijednosti u odgojiteljevoj
implicitnoj pedagogiji i odgojiteljeva kompetencija temeljne su
..pretpostavke razvoja autonomije predSkolskog djeteta,
Burnc promjene (politicke, gospodarske, kulturne, demografske) u nas
i u svijetu zahtijevaju i bitno promijenjen vrt u kojeniu j e kakvoca zivljenja
bitna odrednica odgoja i obrazovanja. U svjetlu navedenih promjena potreban
j e i inovirani pristup edukaciji odgojitelja na osnovi promisljanja standarda
profesije odrediti temelj znanja
7
stavova i vjestina kao temelj za ostvarivanje
razlicitih odgojiteljevih uloga. Uz to se mijenja i status odgojitelja, a
transfonniraju se i njegove uloge,
Proces demokratizacije donio j e korjenitu promjenu uloge odgojitelja - od
izvrsitelja programa i "prenositelja" znanja do stvaratelja i interpretatora
programa koji organizira okruzenje i djetetovo ucenje uz primjereno vodenje i
posredovanje (I rovic, 1992)J Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja
predskolske djece i Humanisticko-razvojna koncepcija predskolskog odgoja
(Glasnik Ministarstva prosvjete i kulture RH 7/8, 1991) logicne su posljedice
demokratskih odnosa u nasem drustvu. Ovi m se dokumentom otvara prostor za
novu, kvalitativno drugaciju poziciju odgojitelja i djeteta.
143
U planiranju i neposrednom radu odgojitelja primarnom postajc usmjerenost na
potrebe djeteta i podrucja njegova razvoja. Obiljezje programa jest usmjerenost
na dijete, a sadrzaji su podredeni razvojnim potrebama djeteta. Ovaj dokunient
uvazava odgojitelje kao kompetentne stracnjake koji na osnovi aktualnih
razvojnih potreba djeteta kreiraju otvoreni program po mjeri djeteta, te na
osnovi suvremenih mjerila procjenjuju kakvocu odgojno-obrazovnog procesa i
unose novine i promjene u radu s djecom, stalno svjesni svrhe svoje djelatnostL
Da bi odgojitelj postao "stvarateljem" programa, pretpostavka j e autonomija
odgojitelja. Kako se interpretira odgojiteljeva autonomija?
Miljak, (1996) navodi sljedece karakteristike autonomnog odgojitelja:
neovisnost od autoriteta,
sigumost u svoju struenu kompetenciju,
sposobnost uvazavanja potreba i interesa djeteta,
kreativnost u stvaranju i realizaciji programa,
ravnopravno partnerstvo u suradnji sa strucnim timom, roditeljima i dr.
Autonoman j e dakle onaj odgojitelj koji svoju neovisnost o autoritetima temelji
na visokoj razini profesionalne kompetencije koja mu omogu6uje kreaciju
programa i krcativno ostvarivanje programa .
Tull (prema Goffin i Day, 1994) medutim tvrdi da prepreka profesionalnom
razvoju odgojitelja, kao i njegovoj autonomy i, lezi u nedostatku odgojitelj eve
"konzistentne edukacijske filozofije". Stoga postoji opasnost da odgojitelj u
osobnoj praksi uglavnom samo ponavlja naueene postupke. Imitacija naucenih
modela, ovisnost o "receptima" i autoritetima, pokazuje da odgojitelj nije
postigao stupanj autonomy e, Teorijskim znanjima (svedenim na memoriranje i
reprodukciju ), bez ucenja putem akcije i refleksije o akciji, suzava se prostor
za odgojitelje kao invcntivne i fleksibilne praktare.
Odgojiteljevu autonomiju sagledavamo kao sposobnost samouvida u osobnu
"edukacijsku filozofiju", uz promisljanje njezine sukladnosti s vlastitom
odgojnom praksom. Navedeno predstavlja osnovu za (samo)vrednovanje,
analiziranje i unaprjedivanje osobne prakse, Autonomija odgojitelja ogleda se
dakle u osvjestenom izboru i donosenju odluka o odgojnim vrijednostima,
postupcima, prioritetima. Navedeno upucuje na refieksivnu praksu odgojitelja
kao sredstvo gradnje osobne i profesionalne autonomije. Odgojitelj tek kao
refleksivni istrazivac svoje prakse postaje stvarateljem kurikuluma. Va^ajmu
otkriti koju "sliku o djetetu" (implicitnu pedagogyu) provodJLu svom radu, jer
lipravo iz te slike proizlaze akcije (injgryencije) upuiene djetetuJ toje ono
pffina, interpretira i^sukladno tomu i djeluje (odgovara). To j e razvidno u
organizaciji ritma dana, cjelokupne materijalne sredine, naina planiranja i
programiranja rada, a nadasve u partnerskim odnosima svih sudionika odgojno-
obrazovnog procesa te poticajnoj komunikaciji i interakcijL Razumijevanje
djetetova razvoja, uvazavanje njegovih potreba i moguinosti, osnova su
odgojitelj eve strucne kompetencije* Njoj pripada i ski op komunikacijsko-
intcrakcijskih znanja i vjestina.
144
Interakeija odrasli-dijete i autonomiia djeteta
Razina suglasja vrijednosnog sustava i ponaSanja odgojitelja uvjetuje smjer,
uUen2itetTjjBinke djelovanja na razvoj djetetove kompetcacije (Babic, 1994),
Srnatramo da samo autonornan odgojitelj moze postati glavnimcimbenikom u
mijenjanju odgojno-obrazoviie prakse, stvaranju i razvijanju teorije odgojno-
obrazovnoga rada, istrazivanju i mijenjanju uvjcta i odnosa u vrtiinom
kontekstu, y.... nel^^njeiiL-tiainiL_&i^
grevladavao je^toritfttiyan til s pozJ cije maSi onib na visim razinama. _B_il&_je
trsridentna godredenqst progtapm, a ljestvica mnci i1a je qd yavnatelja do
djeteta sto je bila prepreka u stvaranju jiartnerske atmosfere i _pQzLtJvnilL,,
emocionalnjtuodaosa^W, Glasser (1990) navodi da je borba za moc najveci
neprijatelj kvalitete. Osjecati se autonomno i rnocno jedna j e od osnovnih
ljudskih potreba, Vecina ljudi osjeca unutamju autonotrmost i moc glede svojih
znanja, vjestina i karakternih osobina, Kvaliteta je putovanje, rast, mijenjanje
vrijednosti s promjenom ocekivanja, U torn kontekstu u proteklih desetak
godina promijenila su se i ocekivanja druStva u odnosu na odgojitelja. Njegova
promijenjena uloga zahtjevna je i slozena, kao i ocekivanja djece, roditelja,
strucnih suradnika, ravnatelja, savjetnika i sire drutvene zajednice* Takvoj
zahtjevnoj ulozi moze odgovoriti samo kompetentan odgojitelj koji posjeduje
temeljna znanja i vlada vjeStinama i strategijama za gralenje i njcgovanje
kvalitetnih odnosa,
m
Sporo all sustavno, odgojitelji kroz sustavnu i kontinuiranu edukaciju
postaju spremni identificirati, usvojiti i primijeniti postupke koji doprinose
razvoju djetetovih sposobnosti i autonomnosti, a onda razvijati uzajamno u
odnosima i vlastitu autonomnost. Proglasiti djecu kompetentnima znaii dati
djeci mogucnost povratne informacije i poyjerenje to ce i odgojitelju
omoguciti zadobivanje vlasitite izgubljene kompetencije te odbacivanje
neplodnih i bezosjeeajnih obrazaca ponaSanja (J esper J ul
t
1999.)- Naravno da
svaki odgojitelj mora pronaci svoj vlastiti stil postupanja, nafiin koji je uspjean
za njega i za djecu. Tada j e autonomy a obostrana, vecina potreba svih
zadovoljena, a ozracje u vrticu pozitivno,
Kompetencija kao preduvjet odgojitetjeve autonomije
Odgovarajuca pocetna strucna kompetencija odgojitelja predstavlja osnovu
daljega profesionalnog usavrSavanja i samoedukacije odgojitelja, Ako
odgojitelj shvaca kompleksnost odgojnog procesa, tada ga ne svodi samo na
ovladavanje sadrzajima i tehnikama. Uz to, od odgojitelja se ne oEekuje samo
"realiziranje kurikuluma" vec i posredovanje izmedu potreba svakoga
pojedinog djeteta i postizanja sve zahtjevnijih ciljeva icenja, u skladu s
djetetovim predznanjima, potrebama, osobnim stilom tcenja (Babic, Irovic,
Kuzma, 1999),
Goffin i Day (1994) sagledavaju znanja i yjetine koje predstavljaju
sastavnice odgojiteljeve kompetencije, Prema ovim autorima kompetentan
odgojitelj;
sposoban j e rasti i razvijati se, tj. kontinuirano vciti,
145
Zhornik radnva sa znanstvemog kol&kvija s medunarocbtim sudjelovaniem
bri zlj i v j e prpmatrac^
poznaje druStvo (zajednicu) u kojoj zivi i radi,
poznaje razvoj ne karakteristike djeteta,
ima smisla za humor,
J ^stavlj 3L?sfl!t vyitqj uca jpilaaja,
spreman j e na rizik,
shvaca da su pxganizacijairecLvazm,
vj est j e u grupnom menagementu.,
tolerira zbrku i jstra^uje,
fleksibilan j e i sposoban za cudenje.
da bi bio dobar odgoj itelj, mora voljeti poueavati
Standard I. (1996) navodi sljedeee karakteristike kompctcntnog, uspjesnog
odgoj itelj a:
koristi svoje znanje o djecjern razvoju i svoj odnos s djecom i
obiteljima za razumijevanje djeteta kao individuc i za planiranje u
skladu s njihovim jedinstvenim potrebama i potency alima,
prepoznaje i kapitalizira razlicitosti i slicnosti medu djecom,
promovira djetetov fizicki, emocionalni, govomi, kreativni,
intelcktualni, socijaini razvoj organiziranja sredine na nacin koji
najbolje olakSava razvoj i uecnje predskolske djece,
shvaca sredisnju ulogu igre u djecjern razvoju,
jaca tjelesno zdraviji rast i razvoj djece,
police socijaini razvoj i razvoj socijalnih vjeStina,
podrzava djecji emocionalni razvoj i samopostovanje,
podrzava razvoj djetetova govornog postignuca,
j aca pozitivne dispozicije i pristup ucenju.
Navedeno odreduje odgoj itelj ev i ndi vi dual s stil rada, odnos prema
djetetu i profesiji, ocekivanjima i motivaciji, Kompetencija odgoj itelj a
podrazumijeva relevantna znanja, vjeStine i stavove koje j e potrebno
sagledavati u povezanosti sa sirokim opsegom odgoj itelj evih stvamih i
mogucih uloga stvaratelja programa, organizatora ucenja i poucavanja,
donositelja odluka, posrednika ... (Babic, 1999, Babic, lrovic, Kuzma, 1993,
1999).
Kompetencija odgoj itelj a ne pociva iskljucivo u odnosu za djecu i
prema djeci. Cinjenica j e da odgoj i obrazovanje predskolske djece ukljucuje
slozenu interakciju s mnogobrojnim sudionicima (djeca, roditelji, kolege,
javnost) i poticanje ucenja i razvoj a djece kroz oblikovanje fleksibilne
organizacije, poticajnog okruzenja, otvorenog kurikuluma, djelotvornih
postupaka odgoj itelj a i kvalitetne interakcije. Ciljevi i vrijednosti unutar
predskolske ustanove i vrijednosti odgoj itelj a, roditelja i djece prividno su
istovjetni. Nesuglasje unutar ovih cimbenika socijalizacije i izmedu njih (sustav
vrijednosti i odgoj na praksa), moguci su izvor diskontinuiteta s negativnim
posljedicama na djetetov razvoj (Babic, Irovic, Krstovic
T
1998). Kompleksnost
146
Interakciia odrasli-diiete i autonomija djeteta
Babic, N., I rovi, S., Kuzma, Z. (1999). Put do prakticne kompetencije odgojitelja,
ucitelja, U: The Quality in Education and Teaching, Collection of scientific papers,
International Scientific Coloquimu,, Rijeka, Sveuilite u Rijeci
Goffin, S- G., Day, D. E. (Ed.)* (1994)* New Perspectives in Early Childhood
Education, New York, Teaschers College Press
Hansen, A. K., Kaufmann, R- K., Walsh, K- B., (1997), Humanisticko-razvojni
pristup u vrticu, CRI , \ 997.
I rovic, S. (1992). Odgojitelj i promiSljanje programa* Nova koncepcijsko programska
usmjerenja - iskustva u primjeni i projekciji razvoja predSkolskog odgoja u Hrvatskoj*
HPKZ, Zagreb 54- 55.
I rovi, S* (1998)* Interaktivni pristup u vrticu, U: Kvaliteta u odgoju i obrazovanju,
Zbornik radova (ur. RosiC, V.), Medunarodni znanstveni kolokvij, (269-279), Rijeka,
Sveuilite u Rijeci
Glasser, W. (1994). Kvalitetna kola, Educa, Zagreb
J esper, J . (1996). Vase kompetentno dijete; za nove temeljne vrijednosti obitelji,
Educe, Zagreb .
Miljak, A., (1996). Humanistidki pristup teoriji i praksi predskolskog odgoja models
Izor. Persona, Velika Gorica, Zagreb
Programsko usmjerenje odgoja i obrazovanja predskolske djece
y
(1991). Glasnik
Ministarstva prosvjete i Sporta 7/8, Zagreb.
Summary
The process of democratisation of the society changes the role of
a pre-school teacher from that of being the performer of the
programme and "transmitter" of the knowledge to being the
surroundings and teaches the cild through appropriate teading and
mediation. These changes result in the new conception of the pre-
school teacher's competencethe quantity and quality of
knowledge and siklls along with the ability of critical judgement
of one's own educational practice.
Competence makes a pre-school teacher ready for automous
consideration of educational goals, his own choice and decisions
about the ways of behaviour as well as a more effective
communication with a child, his parents and assistants.
Comprehension of a child's development and consideration of the
child
r
s needs and bilities are the base of the teacher's competence.
I t also includes complex communicative and interactive
knowledge and skills.
High rank of autonomy as a part of the pre-school teacher's
implicit pedagogy and the teacher's competence are the base of
the development of a preschool child's autonomy.

149
. Interakcija odrgsli-dijete i autonomija djeteta
i slozenost odgojiteljeve uloge j e i u koordiniranju osobnog odgojnog
djelovanja s djelovanjem ostalih odgojnihcimbenika (posebice obitelji) u svrhu
postizanja kontinuiteta odgoja,
Autonomija djeteta u odgojiteljevoj implicitnojpedagogiji i odgojnojpraksi
Pod autonomyom djeteta podrazumijeva se neovisnost u miSljenju i ponaSanju,
inicijativnost, svojevrsna samoregulacija (Babic, Irovic, 1999). Razvijajuci
autonomiju dijete postupno postaje sposobno donositi odluke, vrsiti izbor,
zalagati se za vlastita prava, odupirati se pritiscima autoriteta, braniti vlastita
misljenja. Ovaj proces razvoja osobne djetetove autonomije dogala se u
socijahiom kontekstu. Interakcija s odraslim, posebice s roditeljem i
odgojitelj em, kao vaznim licnostima u djetetovu iivotu, konkretan j e kontekst
razvoja autonomije. Stavovi i praksa odraslih mogu se kretati od autoritamosti
do demokratienosti. 'j
^ sustavu odgojiteljevih vrijednosti djetova autonomija moze biti razlcito
vrednovana^
Visoko mjesto autonomije kao vrijednosti u odgojiteljevoj implicitnoj
pedagogiji i odgojUeljeya kqmpetencija temeljne su pretpostavke razvoja
autonomije predSkolskog djeteta. Odgojitelj koji cijeni autonomiju djeteta*
ugraduje j e u ciljeve odgojnog djelovanja, tezeci da svako dijete razvije
sposobnost da "kriticki razmislja i bude u stanju odabtati" (Hansen, Kaufmann,
Walsh, 1997, 20) (j Uzuj pi j ea^an^
indiyidualnostir-rezultira praksornu kojoj odgojitelj ohrabnyejdjecn_na_vrsenje
i zbora^onoi eni e^odl uka, jieSavanj^ylastitih-problema, zastupanj^jylastitih
prava^^^postoyanje drngjh i saj ^postoyj ^g^J J ^j amni ni potovanjem na
rg^agrji ndgojjtfilj riij^t* graHi gp zdrflYO QTTflrjft ^U_.QdgPJ^j_skupi5r
Odgojitelj modeliraj?onaanje koiim alj^pona^ojrazumijevanju i postoyanju
jer j e "kyaliteta postovanja kxyu djeca iskuse kljucni faktor njihoya_tek
stasajuceg samopoStovanja" (Hansen, K^ufmaim/WaJ sh, 1997). Odgojitelj se.
ponasa kao-partncL^mentor^Lvodic k^ji j ^Tr^i sgOndm^n^^^^" Hjptetovjjri^
po^ban^a^ftri fi to^^aterakti jai e i fcooperativne postiipl^e.
. U ponaanju odgojitelja prema djctetu vrednovanje djetetove autonomije
\ vidljivo j e iz sljedecih konkretnih postupaka koji se ocituju u njegovu
verbalnom i neverbalnom ponasanju:
odgojitelj uvijek koristi djetetovo ime,
obraca mu se gto cegce,
spusta se na djetetovu razinu pri razgovoru s djetetom,
slusa djetetove iskaze i reagira na njih,
drzi obecanja data djeci,
iskazuje iskreno vrednovanje djetetova rada i uradaka,
koristi djetetove prijedloge,
zamjecuje i pohvaljuje djetetova postignuca (Hansen, Kauimann, Walsh, 1997,
61).
147
Zhornik radova xa znanstvemog kolokvifa s medunarodnim sudjelovanrem
Ponasajuci se na opisani nacin, odgojitelj djetetu alje eksplicitne i implicitne
poruke o vrijednosti autonomije te stvara komunikacijski okvir koji doprinosi
razvoju djetetove autonomije. Razvijajuci osobnu komunikacijsku vjestinu
odgojitelj ce osvijestiti poruke koje upueuje djeci ne samo rijeeima veci i
pogledom, mimikom i gestom, pa i sutnjom. Komunikacija s djecom na tajce
nacin postati senzibilnija, bliza umijecu "ciste komunikacije"
+
Socijalnom interakcijom orijentiranom na osobnost djeteta, odgojitelj djetetu
pruza rnogucnost samoizrazavanja, razumijevanja i samoostvarivanja.
* * #
Novo ozracje u vrticu danas zahtijeva od odgojitelja sklop vrijednosti, znanja i
umij eca koj ima ostvaruj e:
* priznavanje individualnosti i razvojne razine svakog djeteta,
nj egovanj e uzaj amnog poStovanj a i poyj erenj a,
* dizajniranje poticajne i razvojno primjerene sredine,
kreiranje prilika za djetetovu kooperaciju s drugima,
* stvaranje mogucnosti za izbore,
* gradnju pozitivne slike o sebi,
poticanje kreativnih potencijala djece,
jacanje autonomije i kompetencije djeteta.
Navedene zahtjeve moze ostvarivati samo odgojitelj koji visoko cijeni
autonomiju kao vrijednost, koji posjeduje visoku razinu struSne kompetencije,
koji j e sposoban refleksivno promisljati vlastitu odgojnu praksu, povezujuii j e
s osobnom edukacijskom filozofijom. Kompetentan odgojitelj tezi
kontinuiranoj refleksiji svojih postupaka (samouvidu), a osobnu odgojno-
obrazovnu praksu usmjerava prema sutragnjici djecjega razvoja. Njcgujuci
osobnost, posebnost svakog djeteta, odgojitelj mijenja i svoj vlastiti stil i nacin
rada, cineci ga isto tako j edinstvenim i posebnim.

LITERATURA
Babic, N. (1994). Diskontinuitet i kontinuitet odgoja u obitelji i djecjem vrticu. U: 3,
dani predSkolskog odgoja, Cakovec 94, Cakovec, 23 - 31.
Babic, N. (1999). Nove-transformirane utoge odgojitelja u razvojno primjerenim
predskolskim programima. U: Rosic, V. (ur,), Drugi medunarodni znanstveni kolokvij
Nastavnik-Cimbenik kvalitete u odgoju i obrazovanju, Zbomik radova, (str
T
196.-207,)*
Filozofski fakultet, Rijeka.
Babic, N., IrovR* S., (1999)- Interakcijom do autonomije djeteta, U: Kvalitetno
djelovati - dobro se osje^ati, (13-20) Centar za prcdskolski odgoj Osijek, Visoka
uCiteljska Skola, Osijek
Babic, N*, Iro\i, S* Krstovic, J. (1997). Vrijednosni sustav odraslih, odgojna praksa
i razvojni ucinci, DruStvena istrazivanja 4,5 (303 1):55 1-573
Babic, N*, Irovi, S*, Kuzma, Z*. (1998)- Autonomija i "monitoring" u predskolskom
odgoju, U: The Quality in Education and Teaching, Collection of scientific papers,
International Scientific Coloquimu, (279-286), Rijcka, Svcuciligte u Rijeci
148