Professional Documents
Culture Documents
Metodasilahhhhgddfghg
Metodasilahhhhgddfghg
4. METODA SILA
Kako je ranije re~eno, stati~ki neodre|eni nosa~i su takvi nosa~i koje nije
mogu}e rije{iti isklju~ivo iz jedna~ina ravnote`e. Razlog tome je to {to su kod stati~ki
neodre|enih sistema rubni uvjeti postavljeni tako da nije mogu}e za svaki {tap odrediti
presje~ne sile bar na jednom kraju {tapa, jer nema dovoljno rubnih uvjeta po silama.
Umjesto njih postoje rubni uslovi po pomjeranjima.
Metoda sila je metoda kojom se rje{avaju stati~ki neodre|eni nosa~i i u su{tini se
zasniva na tome da se odre|eni rubni uvjeti po pomjeranjima izra`avaju eksplicitno
posebnim jedna~inama iz kojih se dobivaju sile u vezama koje odgovaraju tim
pomjeranjima. Dakle, metoda se zasniva na tome da se dati stati~ki neodre|eni sistem
pretvara u stati~ki odre|eni, tako da se odre|eni broj rubnih uvjeta po pomjeranjima
ukida na taj na~in {to se veze kojom se obezbje|uju rubni uvjeti zamjenjuju
odgovaraju}im silama, koje su nepoznate. Ovako dobiveni sistem naziva se osnovni
sistem i to mora biti stati~ki odre|eni nosa~. Jasno je da je broj ukinutih veza, odnosno
nepoznatih sila, jednak stepenu stati~ke neodre|enosti, odnosno negativnoj vrijednosti
stepena slobode kretanja. Osnovni sistem je, dakle, stati~ki odre|eni nosa~, koji u
potpunosti odgovara zadatom stati~ki neodre|enom sistemu, izlo`en je istim uticajima
(optere}enje, promjena temperature, slijeganje oslonaca itd.) i optere}en nepoznatim
silama koje odgovaraju uklonjenim vezama.
Uklonjeni rubni uvjeti za pomjeranja se opisuju jedna~inama, tako da se
pomjeranja, koriste}i princip superpozicije, izra`avaju kao zbir pomjeranja uslijed
djelovanja datog optere}enja i pomjeranja uslijed djelovanja nepoznatih sila. Ovakvih
jedna~ina ima onoliko koliko je bilo suvi{nih rubnih uvjeta po pomjeranjima i nazivaju
se jedna~ine kompatibilnosti. Na taj na~in se dobiva sistem od n linearnih algebarskih
jedna~ina sa n nepoznatih. Rje{enja ovog sistema jedna~ina su nepoznate sile koje
odgovaraju uklonjenim vezama. Sve preostale nepoznate presje~ne sile i reakcije se
sada dobivaju iz uvjeta ravnote`e, jer se rje{ava stati~ki odre|en nosa~ optere}en datim
optere}enjem i sra~unatim silama uklonjenih veza.
4.1. Uticaj optere}enja
Gornji postupak }e se pojasniti na dva na primjera. Prvi primjer je prikazan na
slici 4.1. Radi se o kontinuiranom dva puta stati~ki neodre|enom nosa~u.
A
B
X
1
X
2
Slika 4.1.
Rubni uvjeti po pomjeranjima koje }emo izraziti eksplicitno su:
59
Teorija linijskih nosa~a II Metoda sila
1. ugao zaokreta u ta~ki A je jednak nuli (uklje{tenje): 0
1
=
2. vertikalno pomjeranje ta~ke B je jednako nuli: 0
2
=
Umjesto ova dva uvjeta, eksplicitno su se mogla izraziti i neka druga dva rubna
uvjeta po pomjeranjima, tj. odabrati druga~iji osnovni sistem. Pri odabiru osnovnog
sistema jedini uvjet koji se mora po{tovati je da osnovni sistem mora biti stati~ki
odre|en nosa~, tj. preostali rubni uvjeti za pomjeranja moraju obezbijediti
nepomjerljivost sistema.
Veze kojima su navedena pomjeranja sprije~ena zamjenjujemo odgovaraju}im
silama: i tako smo dobili osnovni sistem, koji je ekvivalentan zadatom sistemu.
To zna~i da mo`emo navedene rubne uvjete po pomjeranjima izraziti i preko osnovnog
sistema.
2 1
X i X
1. Ugao zaokreta u ta~ki A se mo`e sra~unati kao:
0
12 11 1 1
= + + =
P
gdje je:
+ + =
S
s
L L L
p
s s s
GA
T T
k
EI
M M
EA
N N
1
0 0
1
0
1 1
1
- ugao zaokreta ta~ke A uslijed
djelovanja datog optere}enja na osnovnom sistemu - (3.53)
- ugao zaokreta ta~ke A uslijed djelovanja sile
11
1
X
- ugao zaokreta ta~ke A uslijed djelovanja sile
12
2
X
Po{to je odnos sila i pomjeranja linearan mo`e se napisati:
1 11 11
X =
i
2 12 12
X =
gdje su
11
ugao zaokreta ta~ke A uslijed djelovanja jedini~ne sile koja djeluje u pravcu
i smjeru sile , a nepoznati momenat uklje{tenja,
1
X
1
X
12
je ugao zaokreta ta~ke A
uslijed djelovanja jedini~ne sile koja djeluje u pravcu i smjeru sile , je nepoznati
intenzitet reakcije nepoznata sila u uklonjenoj vezi. Sada imamo:
2
X
2
X
0
1 2 12 1 11 1
= + + =
p
X X
2. Vertikalno pomjeranje ta~ke B je:
0
22 21 2 2
= + + =
P
gdje je: - vertikalno pomjeranje ta~ke B uslijed djelovanja datog
optere}enja na osnovnom sistemu
p 2
1
X
- vertikalno pomjeranje ta~ke B uslijed djelovanja sile
22
2
X
1 21 21
X = i
2 22 22
X =
gdje su
21
vertikalno pomjeranje ta~ke B uslijed djelovanja jedini~ne sile koja djeluje u
pravcu i smjeru sile , a
1
X
22
je vertikalno pomjeranje ta~ke B uslijed djelovanja
jedini~ne sile koja djeluje u pravcu i smjeru sile . Sada imamo:
2
X
60
Teorija linijskih nosa~a II Metoda sila
0
1 2 12 1 11 1
= + + =
p
X X
0
2 2 22 1 21 2
= + + =
p
X X
Koriste}i Maxwell-Mohrov obrazac lako se mogu sra~unati vrijednosti ~lanova matrice
metode sila:
= = =
+ =
+ = =
+ =
S
s
L
s
L
s
S
s
L
s
L
s
S
s
L
s
L
s
s s s s s s
EI
M M
EA
N N
EI
M M
EA
N N
EI
M M
EA
N N
1
0
2 2
0
2 2
22
1
0
2 1
0
2 1
21 12
1
0
1 1
0
1 1
11
, ,
Vektori slobodnih ~lanova se dobivaju prema jedna~ini (3.53). Na taj na~in se dobiva
sistem od dvije jedna~ine sa dvije nepoznate i . Nastavak prora~una se sastoji u
rje{avanju proste grede optere}ene poznatim optere}enjem.
1
X
2
X
Primjer 4.2.
X
2
X
1
X
3
X
3
A
1
A
2
X
2
X
1
Slika 4.2.
Na slici 4.2. je prikazan sistem kod kojeg su rubni uvjeti postavljeni tako da je
mogu}e na}i reakcije veza sa okolinom i unutra{nje sile u jednom {tapu iz uvjeta
ravnote`e. Me|utim, presje~ne sile u preostalim {tapovima nije mogu}e na}i, jer su
rubni uvjeti za sve preostale {tapove zadati preko pomjeranja drugih {tapova. U su{tini
problem se rje{ava na isti na~in. Jedina razlika je u tome {to se sada radi o unutra{njim
vezama i unutra{njim silama. Stepen stati~ke neodre|enosti jednak je 3. Rubni uvjeti za
pomjeranja koji }e biti uklonjeni glase:
1. Ugao zaokreta presjeka A
1
je jednak uglu zaokreta presjeka A
2
0
2 1 1
= =
A A
2. Horizontalno pomjeranje presjeka A
1
je jednako horizontalnom pomjeranju
presjeka A
2
0
2 1 2
= =
xA xA
u u
3. Vertikalno pomjeranje presjeka A
1
je jednako vertikalnom pomjeranju
presjeka A
2
0
2 1 3
= =
yA yA
u u
61
Teorija linijskih nosa~a II Metoda sila
Sli~no kao u prethodnom primjeru mogla se odabrati bilo koja ta~ka u kojoj }e se
postaviti ovakve jedna~ine. Napominje se da ovdje nije bilo mogu}e uklanjati vanjske
veze, jer tada ne bi bila obezbije|ena nepomjerljivost sistema.
Veze koje su uklonjene zamijenjene su odgovaraju}im silama. U presjek A
1
Postavljeni su momenat, horizontalna i vertikalna sila, {to odgovara uglu zaokreta
1 A
,
horizontalnom i vertikalnom pomjeranju , respektivno. U presjek A
1 xA
u
1 yA
u
2
postavljene
su sile istog intenziteta i pravca, ali suprotnog smjera, {to odgovara
2 2 2
, ,
yA xA A
u u .
Postavljanjem sila u parovima dobivaju su relativna pomjeranja:
2 1
, i :
3
0
1 3 13 2 12 1 11 1
= + + + =
P
X X X
0
2 3 23 2 22 1 21 2
= + + + =
P
X X X
0
3 3 33 2 32 1 31 3
= + + + =
P
X X X
gdje je - relativni ugao zaokreta presjeka A
1
1
u odnosu na presjek A
2
. Po{to se radi o
krutom uglu ovaj ugao je jednak nuli.
11
je relativni ugao zaokreta navedenih presjeka
uslijed istovremenog djelovanja para jedini~nih momenata u presjecima oko ta~ke A,
12
4.2. Pomjeranje oslonaca
Po svojoj definiciji oslonci su nepomjerljive ta~ke. Me|utim, poznato je da se
sve gra|evinske konstrukcije u stvarnosti temelje na tlu. Uslijed te`ine objekta i
korisnog optere}enja neizbje`no dolazi do pomjeranja temelja (naj~e{}e vertikalnog,
radi zbijanja tla), tako da se mo`e re}i da u stvarnosti ne postoje oslonci koji su
nepomjerljivi. Ukoliko su pomjeranja oslonaca i konfiguracija nosa~a takvi da izazivaju
deformacije nosa~a, tada se javljaju se unutra{nje sile. Drugim rije~Ima, ukoliko su
pomjeranja takva da izazivaju pomjeranja kompletnog sistema kao krutog tijela, tada se
ne pojavljuju sile uslijed slijeganja oslonaca. Takav je slu~aj kod stati~ki odre|enih
nosa~a, te kod stati~ki neodre|enih nosa~a gdje svi oslonci u jednom pravcu imaju isto
pomjeranje. Ina~e, princip je da su kru}e konstrukcije osjetljivije na pomjeranje
oslonaca, jer velika krutost zna~i veliku silu pri malom pomjeranju. Po{to su
62
Teorija linijskih nosa~a II Metoda sila
gra|evinske konstrukcije u principu krute, relativno malo pomjeranjr jednog oslonca u
odnosu na drugi (diferencijalno slijeganje) mo`e izazvati velike napone u {tapovima. Pri
prakti~nom projektovanju konstrukcija cilj projektanta konstrukcije je da oblikovanjem i
dimenzioniranjem temeljne konstrukcije onemogu}i pojavu diferencijalnih slijeganja,
odnosno da pomjeranja kompletne konstrukcije uslijed neminovnog slijeganja tla ispod
objekta budu pribli`no ujedna~ena.
Ukoliko se pomjeranja pojedinih oslonaca poznata, prora~un stati~ki
neodre|enog nosa~a metodom sila je u osnovi isti. Jedina razlika je u odre|ivanju
slobodnih ~lanova sistema jedna~ina metode sila. Pretpostavimo da se ra~una sistem
bez optere}enja sa zadatim pomjeranjima oslonaca, kako je prikazano na slici 4.3.
c
1
c
2
c
3
A
B
C
X
1
R
11
R
13
X
2
R
23
R
21
Slika 4.3.
Pretpostavimo da su poznata vertikalna slijeganja oslonaca A, B i C: i .
Sada je ugao zaokreta u ta~ki A jednak:
2 1
, c c
3
c
0
12 11 1 1
= + + =
S
gdje je prema jedna~ini (3.53):
3 13 1 11
3
1
1 1
c R c R c R
i
i i S
= =
=
.
Vertikalno pomjeranje ta~ke B sada nije jednako nula, ve} rubni uvjet za ovo
pomjeranje glasi da je vertikalno pomjeranje ta~ke B jednako c
2
. Dakle:
2 3 23 1 21 12 11 2
c c R c R = + =
Sistem jedna~ina metode sila sada glasi:
0
1 2 12 1 11 1
= + =
S
X X
0
2 2 22 1 21 2
= + =
S
X X
3 13 1 11
3
1
1 1
c R c R c R
i
i i S
= =
=
,
3 23 2 1 21 2
c R c c R
S
+ + =
Dakle, pri rje{avanju stati~ki odre|enih nosa~a uslijed djelovanja slijeganja
oslonaca metodom sila postupak se sastoji u slijede}em:
63
Teorija linijskih nosa~a II Metoda sila
1. Usvaja se osnovni sistem koji treba biti stati~ki odre|en. Zadata
pomjeranja oslonaca nemaju uticaj na izbor osnovnog sistema.
2. Tra`e se reakcije na osnovnom sistemu od djelovanja jedini~nih sila.
3. Slobodni ~lan se ra~una kao rad tih reakcija na zadatim pomjeranjima
sa negativnim predznakom. U slu~aju da je osnovni sistem odabran
tako da je uklonjena veza koja odgovara zadatom pomjeranju, tada
reakcija u toj vezi ne postoji. Zadato pomjeranje se u svom cijelom
iznosu, pomno`eno sa -1, pojavljuje jedino u jedna~ini koja se odnosi
na to pomjeranje.
4. Dalji postupak je potpuno isti kao kada je sistem izlo`en uticaju
optere}enja.
4.3. Uticaj temperature
Sli~no kao i za slijeganje oslonaca, jedina razlika pri primjeni metode sila za
prora~un presje~nih sila uslijed ravnomjerne ili neravnomjerne promjene temperature
jeste prora~un slobodnih ~lanova. Prora~un slobodnih ~lanova se zasniva na Maxwell-
Mohr-ovom obrascu.
t
0
+t/2 D
A
B
C
t
0
-t/2
Slika 4.4.
Za sistem izlo`en ravnomjernoj i neravnomjernoj promjeni temperature i
osnovni sistem prikazan na slici 4.4. imamo:
0
1 3 13 2 12 1 11 1
= + + + =
T
X X X
0
2 3 23 2 22 1 21 2
= + + + =
T
X X X
0
3 3 33 2 32 1 31 3
= + + + =
T
X X X
gdje je
= =
= +
=
S
s
L
t i
S
s
L
s
t i iT
i ds t N ds
h
t
M
s s
1
0
0
1
0
3 , 2 , 1 ; (4.2)
To zna~i da kada primjenjujemo metodu sila za ravnomjernu promjenu
temperature, slobodni ~lan se ra~una tako {to se povr{ina dijagrama normalnih sila od
djelovanja jedini~ne sile mno`i sa termi~kim koeficijentom i vrijedno{}u promjene
temperature. Sile zatezanja i zagrijavanje su pozitivni.
Pri neravnomjernoj promjeni temperature, za {tapove konstantne visine, slobodni
~lan se dobiva mno`enjem povr{ine dijagrama momenata uslijed djelovanja jedini~ne
sile sa konstantom
h
t
t
;
Slobodne ~lanove jedna~Ina metode sila dobivamo premno`avanjem dijagrama
momenata od optere}enja sa dijagramima momenata od jedini~nih sila. Dijagram
momenata od optere}enja predstavlja niz nezavisnih dijagrama momenata prostih
greda. Premno`avanje dijagrama
i
M sa dijagramom momenata od optere}enja se svodi
na premno`avanje samo na rasponima L
i
i L
i+1
:
+
+
+ =
1
0 1 0
i i
L
i
i P
L
i
i P
iP
EI
M M
EI
M M
(4.6)
Prvi integral u jedna~ini (4.6) predstavlja ugao zaokreta presjeka uz desni
oslonac proste grede du`ine L
i
optere}ene datim optere}enjem, a drugi ugao zaokreta
presjeka uz lijevi oslonac proste grede du`ine L
i+1
. Koriste}i Mohr-ovu analogiju uglovi
68
Teorija linijskih nosa~a II Metoda sila
zaokreta uz oslonce su na konjugovanom nosa~u fiktivne reakcije, tako da se ~esto u
literaturi ovi slobodni ~lanovi izra`avaju kao:
i
D
i
L
i iP
R R R = + = (4.7)
Ove reakcije zavise jedino od zadatog optere}enja, raspona i momenta inercije,
tako da se, za konstan moment inercije, mogu sra~unati za razna optere}enja i izraziti
preko du`ine grede. Sada se i-ta jedna~ina metode sila mo`e napisati kao:
0
6 3 3 6
1
1
1
1
1
1
= + +
+ +
+
+
+
+
+
i i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
i
R X
EI
L
X
EI
L
EI
L
X
EI
L
(4.8)
Ukoliko uvedemo pojam fiktivne du`ine polja definisan kao koli~nik stvarne
du`ine i proizvoda modula deformacija i momenta inercije grede u tom polju dobivamo
op{tu jedna~inu metode sila za kontinuirani nosa~, gdje su nepoznate momenti iznad
oslonaca kontinuiranog nosa~a:
( ) 0 6 2
1
'
1
'
1
'
1
'
= + + + +
+ + + i i i i i i i i
R X L X L L X L (4.9)
Jedna~ina (4.9) se naziva Klajperonova ili tromomentna jedna~ina. Koriste}i ovu
jedna~inu direktno se dobivaju jedna~ine ~ijim se rje{avanjem dobivaju momenti u
osloncima kontinuiranog nosa~a. U starijoj literaturi postoji veliki broj tablica sa
rije{enim kontinuiranim nosa~ima, koje su, do pojave ra~unara, bile osnovno sredstvo
za analizu konstrukcija.
U dana{njim uslovima, pri prora~unu kontinuiranih nosa~a bitno je odrediti
{eme optere}enja uslijed kojih se javljaju maksimalni tra`eni uticaji. Drugim rije~ima,
potrebno je odrediti polo`aje zadatog pokretnog optere}enja pri kojem nastaje
maksimalni uticaj (momenat u nekom presjeku, reakcija, ugib itd.). Naravno, ovo je
mogu}e ustanoviti jedino ako su nam poznati oblici uticajnih linija za pojedine uticaje.
Obi~no su kontinuirani nosa~i optere}eni stalnim optere}enjem koje se uniformno
rasprostire po cijeloj du`ini nosa~a i pokretnim optere}enjem. Pokretno optere}enje
mo`e biti ravnomjerno podijeljeno ili u vidu koncentrisanih sila. Ravnomjerno
podijeljeno optere}enje mo`e biti konstantne ili promjenjive du`ine. Na slici 4.8. su
prikazani oblici uticajnih linija za reakcije, momenat u polju i momenat nad osloncem
za kontinuirani nosa~. Oblik ovih uticajnih linija je poznat svakom gra|evinskom
in`injeru. Iz prikazanih uticajnih linija je jasno da je pokretno optere}enje, da bi se
dobila maksimalna reakcija u nekom osloncu, potrebno postaviti u polja oko oslonca, a
zatim na svako drugo. Istom {emom optere}enja se dobiva i minimalni moment nad
osloncem. Za maksimalni moment u polju pokretno optere}enje se postavlja u to polje,
a zatim u svako drugo.
R
1
69
Teorija linijskih nosa~a II Metoda sila
2
M
2
M
P
Slika 4.8. Uticajne linije na kontinuiranom nosa~u
Dakle, prilikom prora~una kontinuiranih nosa~a potrebno je izvr{iti prora~un za
vi{e {ema optere}enja. Za svaku {emu optere}enja se ra~unaju maksimalni uticaji u
svakom presjeku i na taj na~in se dobiva tzv. anvelopa uticaja. Na slici 4.9. je prikazana
tipi~na anvelopa momenata za kontinuirani nosa~. Pozitivni momenti su dobiveni
preko {ema za maksimalni momenat u polju, a negativni preko {ema za minimalni
moment nad osloncem. Donedavno su uticajne linije bile najefikasnije sredstvo za
dobivanje pribli`ne anvelope uticaja. Naime, po definiciji anvelopa uticaja predstavlja
maksimalni uticaj u svakom presjeku. To zna~i da anvelopa momenata predstavlja
maksimalnu pozitivnu i negativnu vrijednost momenta u svakom presjeku od zadatog
stalnog i pokretnog optere}enja. Na osnovu oblika uticajnih linija postavljaju se
odgovaraju}e {eme optere}enja i vr{e se prora~uni kompletnog nosa~a za te {eme.
Slika 4.9. Anvelopa momenata na kontinuiranom nosa~u
Ukoliko unutar pokretnog optere}enja postoje koncentrisane sile, da bi se dobila
ta~na anvelopa momenata potrebno je integrirati uticajne linije za momenat u svakom
presjeku, {to je prakti~no nemogu}e izvesti. Razvojem memorije ra~unara, proizvo|a~i
softvera za analizu konstrukcija su ovaj problem rije{ili na direktan na~in. Naime, kao
ulazni podatak se zadaju vrijednosti intenziteta pokretnog optere}enja (koncentrisane
sile ili ravnomjerno optere}enje) i njihov me|usobni polo`aj, koji mo`e biti zadat i
trodimenzionalno. Potom se zadaje putanja kojom to optere}enje mo`e pro}i preko
konstrukcije. Prora~un se vr{i tako da se zadata {ema pomjera po zadatoj putanji i za
svaki polo`aj optere}enja se izvr{i prora~un kompletnog nosa~a. Softver pamti
maksimalne pozitivne i negativne uticaje u svakom presjeku nakon svakog polo`aja
optere}enja. Rastojanje izme|u prora~unskih polo`aja optere}enja se daje kao ulazni
podatak i zavisi od veli~ine modela i memorije ra~unara. Naravno, ovakav postupak
ima smisla jedino ako su koncentrisane pokretne sile tako velike da imaju znatan uticaj
na dimenzioniranje konstrukcije (objekti preko kojih mogu pre}i te{ka vozila).
70
Teorija linijskih nosa~a II Metoda sila
1.6. Pojednostavljenje metode sila
Kako je ranije re~eno, metoda sila je do pojave ra~unara bila naj~e{}e
upotrebljavana metoda prora~una konstrukcija. U takvim uslovima najte`a faza
prora~una je bila rje{avanje sistema jedna~ina, posebno za vi{estruko stati~ki
neodre|ene nosa~e. Radi toga su razvijane metode kojima se rje{avanje sistema
jedna~ina ili izbjegavalo ili pojednostavljivalo.
METODA ELASTI^NOG TE@I[TA
Cilj ove metode je da se formiraju takve jedna~ine metode sila gdje }e svi
~lanovi matrice, osim dijagonalnih, biti jednaki nuli. U op{tem slu~aju ovo se mo`e
posti}i tako da se za odabrani osnovni sistem sra~una matrica metode sila i
karakteristi~ni polinom te matrice, odnosno sopstvene vrijednosti i sopstveni vektori
matrice. Ovakav pristup mo`e biti jako komplikovan u svojo primjeni.
Me|utim, kod tri puta stati~ki neodre|enih nosa~a, koji su uklje{teni ili su dati u
zatvorenoj formi bez zglobova, ovaj postupak se mo`e na sprovesti na relativno
jednostavan na~in. Osnovni sistem opisanih stati~ki neodre|enih nosa~a se mogu dobiti
uklanjanjem veza koje odgovaraju momentu, horizontalnoj i vertikalnoj sili. Ozna~imo
horizontalnu silu sa , vertikalnu sa i momenat sa , kao na slici 4.10.
1
X
2
X
3
X
x X
3
X
1
y
X
2
a
X
1
X
3
b
X
2
X
2
Slika 4.10.
Za ovakav osnovni sistem dobi}emo sistem jedna~ina:
0
1 3 13 2 12 1 11
= + + +
P
X X X
0
2 3 23 2 22 1 21
= + + +
P
X X X (4.10)
0
3 3 33 2 32 1 31
= + + +
P
X X X
Za ovakav sistem mo`emo napisati jedna~ine momentnih linija uslijed
djelovanja jedini~nih sila: 0 . 1 ; ;
3 2 1
= = = M x M y M . Uvr{tavaju}i ove funkcije u izraze
za ~lanove matrice metode sila dobivamo:
= = = = = xds ds x yds xyds ds y
23
2
22 13 12
2
11
; ; ; ;
Cilj je postaviti ove sile na takav na~in da novi sistem jedna~ina bude oblika:
71
Teorija linijskih nosa~a II Metoda sila
0
0
0
3 3 33
2 2 22
1 1 11
= +
= +
= +
P
P
P
X
X
X
To zna~i da polo`aj i nagib jedne od sila moraju biti takvi da budu zadovoljeni
uslovi: 0 ; 0 ; 0
13 23 12
= = = . Uzimaju}i u obzir oznake na slici 4.10. mo`emo
napisati slijede}e jedna~ine za jedini~ne momente kada sile zauzmu `eljeni polo`aj:
( ) ( ) 0 . 1 ; ; sin cos
3 2 1
= = + = M a x M a x b y M
gdje su i - koordinate polo`aja elasti~nog te`i{ta, tj. ta~ke gdje treba postaviti
nepoznate sile kako bi se dobila dijagonalna matrica metode sila,
a b
- ugao djelovanja
sile u odnosu na horizontalu. Ove tri veli~ine se dobivaju iz tri uslova:
1
X
( ) ( ) ( ) [ ]
( )
( ) ( ) [ ] 0 cos sin
; 0
; 0 cos sin
13
23
12
= =
= =
= =
ds b y a x
ds a x
ds b y a x a x
( )
33
23
33 23
0
= = = =
a a ds a xds ds a x
( ) ( ) ( )
33
13
33 13 23
0 cos sin cos sin
= = =
b b ds b y ds a x
( )( )
( )
+
+
=
= =
ds a xds a ds x
ds ab yds a xds b xyds
ds a x
ds a x b y
2 2 2
12
2
tan 0
2
23 33 22
33 12 23 13
33
23 23
22
33
23 13
33
23 13
33
23 13
12
tan
+ +
=
Primjer 4.3.
Pomo}u elasti~nog te`i{ta na}i dijagram momenata za dati sistem:
0 . 6 , 5 . 13 , 5 . 4 , 0 . 36 , 5 . 13 , 0 . 9
33 23 13 22 21 11
= = = = = =
6 . 0
5 . 13 6 * 36
6 * 5 . 13 5 . 13 * 5 . 4
tan ; 75 . 0
6
5 . 4
; 25 . 2
6
5 . 13
2
=
= = = = = m b m a
3
X
1
3.0 3
20
X
2
X
3
1.0 3.0
72
Teorija linijskih nosa~a II Metoda sila
1.5435
0.5145
X
1
90
1.029
2.25
0.75
X
2
647 . 2
3
8 . 1 5435 . 1
3
2 . 1 029 . 1
3
2 029 . 1
3
5145 . 0
2 2 2 2
11
=
+ =
0 . 6 ; 625 . 5 3 75 . 0 75 . 0
3
75 . 0
3
25 . 2
33
3 3
22
= = + + =
( )
kN X
P
56 . 6 36 . 17 25725 . 0 3 90
6
25725 , 0 029 . 1 2 90 5 . 1
1 1
= =
+
=
kN X
P
39 38 . 219 75 . 0 3 90
2
25 . 0 90 5 . 1
2 2
= =
=
kNm X
P
25 . 56 5 . 337 3 90
2
5 . 1 90
3 3
= =
=
kNm M
kNm M
kNm M
kNm M
D
C
B
A
62 . 5 90 5435 . 1 56 . 6 75 . 0 39 25 . 56
25 . 11 90 029 . 1 56 . 6 75 . 0 39 25 . 56
31 . 25 257 . 0 56 . 6 75 . 0 39 25 . 56
13 . 28 5145 . 0 56 . 6 25 . 2 39 25 . 56
= + + =
= + =
= =
= + =
Kod simetri~nih nosa~a ugao je jednak nuli, ako se sile zadaju u pravcu i
okomito na os simetrije. U prikazanom primjeru to bi se moglo posti}i ako se sile
zadaju pod uglom od 45
o
, jer se osa simetrije nosa~a nalazi pod tim uglom. Za
nesimetri~ne nosa~e postoji mogu}nost da se sile stave u elasti~no te`i{te bez njihovog
rotiranja. U tom slu~aju je 0
12
.
DVOJNE SILE
Ovim postupkom se sistem jedna~ina metode sila rastavlja na dva sistema sa
manjim brojem nepoznatih, {to olak{ava pronala`enje nepoznatih sila. Osnovni uslov
za primjenu ovog postupka je da nosa~ mora biti simetri~an. Optere}enje mo`e biti
zadato proizvoljno. Su{tina postupka je da se i optere}enje i nepoznate zadaju kao zbir
simetri~nih i antimetri~nih komponenti. Posmatrajmo nosa~ dat na slici 4.11. Zadato
optere}enje se lako mo`e rastaviti na simetri~no i antimetri~no. Osnovni sistem mora
biti tako|er simetri~an. Pri tome se nepoznate sile daju u parovima, tako da jedan par
daje simetri~ni, a drugi antimetri~ni dijagram momenata. Na taj na~in se dobivaju samo
simetri~ni i antimetri~ni dijagrami, koje treba premno`avati. Jasno je da se
73
Teorija linijskih nosa~a II Metoda sila
premno`avanjem simetri~nog i antimetri~nog dijagrama dobiva nula, {to za posljedicu
ima dva odvojena sistema jedna~ina: u jednom su nepoznate sile koje daju simetri~ne
dijagrame momenata, a u drugom sile koje daju antimetri~ne dijagrame.
P
q
H
M
P/2
q/2
P/2 P/2
q/2
H/2
H/2 H/2 H/2
X
2
X
3 X
2
X
3
M/2
M/2
X
6
X
5
X
5
X
6
M/2
P/2
q/2
M/2
X
4 X
1
X
1
X
4
Simetrine sile Antimetrine sile
Slika 4.11. Postupak dvojnih sila
14 15 16 24 25 26 34 35 36
0 = = = = = = = = =
11 12 13 1 1
21 22 23 2 2
31 32 33 3 3
0
P
P
P
X
X
X
+ =
6
44 45 46 4 4
54 55 56 5 5
64 65 66 6 6
0
P
P
P
X
X
X
+ =
Sada su reakcije u osloncima A i B jednake:
1 4
2 5
3
AV
AH
A
R X X
R X X
M X X
= +
= +
= +
1 4
2 5
3 6
BV
BH
B
R X X
R X X
M X X
=
=
=
74