Sveuilite u Zagrebu

Graevinski fakultet




Andrej Sekar

METODA JEDININE SILE
(ZAVRNI RAD)












Zagreb, 2010.


2

Sadraj


1. Uvod ....................................................................................................................................... 3
2. Iskaz teorema o virtualnim silama ......................................................................................... 4
2.1. Pojam rada ....................................................................................................................... 4
2.2. Zakon odranja energije .................................................................................................. 7
2.3. Bernouli-Eulerova teorija savijanja ................................................................................. 8
2.3.1. Odnos pomaka i deformacija za Bernoulli-Eulerovu gredu ..................................... 9
2.3.2. Geometrijski/kinematiki rubni uvjeti za Bernoulli-Eulerovu gredu ..................... 10
2.4. Teorem o virtualnim silama ........................................................................................... 11
3. Metoda jedinine sile ........................................................................................................... 13
3.1. Pomaci uzrokovani vanjskim silama ............................................................................. 13
3.2. Pomaci uzrokovani temperaturom ................................................................................. 15
4. Postupci izraunavanja integrala .......................................................................................... 17
4.1. Trapezno pravilo ............................................................................................................ 18
4.2. Simpsonovo pravilo ....................................................................................................... 19
4.3. Gaussova kvadratura ...................................................................................................... 22
4.4 Vereaginov teorem ...................................................................................................... 26
4.4.1. Dokaz Vereaginova teorema ............................................................................... 27
4.5. Primjeri numerikih integracija ..................................................................................... 28
4.5.1. Koncentrirani moment ............................................................................................ 28
4.5.2. Koncentrirana sila ................................................................................................... 32
4.5.3. Jednoliko distribuirano optereenje ........................................................................ 34
4.5.4. Trokutasto distribuirano optereenje ...................................................................... 37
5. Primjena metode jedinine sile u metodi sila ....................................................................... 41
5.1. Metoda sila .................................................................................................................... 41
6. Primjer .................................................................................................................................. 44
7. Zakljuak .............................................................................................................................. 67
8. Literatura .............................................................................................................................. 68





3

1. Uvod


Cilj rada je prouiti metodu jedinine sile i pokazati gdje se ona i kako najee primjenjuje.
Takoer e biti prikazani i objanjeni neki postupci numerikih integracija, potrebni za
rjeavanje problema metodom jedinine sile.

Metoda jedinine sile najeu primjenu ima kod izraunavanja pomaka proizvoljnih toaka
po proizvoljnom pravcu statiki odreene konstrukcije, ali je takoer i osnova za rjeavanje
statiki neodreenih sustava metodom sila, gdje nije mogue samo iz uvjeta ravnotee
odrediti sile u vanjskim vezama i unutarnje sile, jer je broj jednadbi ravnotee manji od broja
nepoznatih veliina potrebnih za izraunavanje unutarnjih sila.



4

2. Iskaz teorema o virtualnim silama


U ovom dijelu bit e objanjen pojam rada i teorija savijanja Bernoulli-Eulerove grede na
kojima e dalje biti prikazani teorem o virtualnim silama na kojem se temelji metoda
jedinine sile i metoda sila.



2.1. Pojam rada


Da bismo mogli iskazati teorem o virtualnim silama, prvo je potrebno definirati pojam rada.
Za silu koja djeluje na nekom putu kaemo da vri rad. Prema tome, rad je ovisan o iznosu
komponente sile na pravcu puta i o prijeenom putu.

Sila du puta moe mijenjati i vrijednost i pravac djelovanja, pa je prikazujemo vektorskom
funkcijom poloaja
3 3
: ,
: ( , , ) ( , , ) ( , , ) ( , , ) ( , , ) ;
x y z
F
F x y z F x y z F x y z i F x y z j F x y z k

= + +
R V

poistovjetimo li toku (x,y,z) s njezinim radijvektorom , r xi yj zk = + +

moemo krae
napisati :
: ( ) ( ) ( ) ( ) .
x y z
F r F r F r i F r j F r k = + +





Slika 2.1.
5

Rad sile F

na putu

AB , od toke A do toke B, po definiciji je skalarna veliina ija je

vrijednost jednaka vrijednosti krivuljnog integrala

( ) ( ) ( ) ( ) .
x y z
AB
AB AB
F r dr F r dx F r dy F r dz ( = = + +

W

U nekoj toki r

puta

AB
,
rad vri samo komponenta ( ) F r

sile ( ) F r

na pravcu puta (slika
2.1.). U najjednostavnijem sluaju, kada je put pravac, a sila konstantna po iznosu i po pravcu
djelovanja, rad je jednak umnoku vrijednosti sile i duljine prevaljena puta. Infinitezimalni
rad, koji e konstantna sila, jednaka sili ( ) F r

, izvriti pri neizmjerno malom pomaku dr

po
tangenti na krivulju puta, bit e:

, ( ) r dr F r dr d =

W( ) .

Komponenta ( ) F r

jednaka je ortogonalnoj projekciji sile ( ) F r

na pravac puta, a vrijednost
te projekcije jednaka je skalarnom produktu vektora sile i jedininog vektora
dr
t
dr
=

tangente na krivulju

AB u toki r

. Prema tome,

, ( ) ( ) ( )
dr dr
r dr F r dr F r dr F r dr
dr dr
d
(
( = = =
(

(





W( ) ,

a rad na putu

AB dobivamo integriranjem takvih infinitezimalnih radova po cijelom tom

putu:

,
AB
AB
r dr d =

W W( ).

Kako bi se izbjeglo raunanje krivuljnog integrala, put na kojem sila djeluje moe se opisati
parametarski zadanim lukom krivulje. U kartezijevom koordinatnom sustavu funkcije

( ), ( ), ( ), x x s y y s z z s = = =

odreuju gibanje toke, pa je time odreen i put, koji u vektorskom zapisu glasi:

: ( ) ( ) ( ) ( ) , r s r s x s i y s j z s k = + +



[ ]
,
A B
s s s .

Vektori ( )
A A
r s r =

i ( )
B B
r s r =

odreuju poetnu i krajnju toku puta, A i B. Smisao u kome
toka ( ) r s

prolazi lukom kada s raste od vrijednosti

A
s do
B
s odreuje pozitivnu
orijentaciju luka.

6

Vektor
( )
'( ) '( ) '( ) '( ) ,
dr s
r s x s i y s j z s k
ds
= = + +

ija orijentacija odgovara orijentaciji luka, odreuje tangentu na krivulju u toki ( ) r s

, a
jedinini vektor te tangente je
'( )
'( )
'( )
r s
t s
r s
=

.

Za infinitezimalni rad sile ( ) F r

na putu dr

sada dobivamo

[ ]
, ( ( )) ( ) ( ( )) ( ) '( )
( ( )) '( ) ( ) ( ( )) '( )
( ( )) '( ) ,
ds F r s dr s F r s t s r s ds
F r s r s t s ds F r s r s ds
F r s r s ds
d s
( ( = =

( = =

(
=

W( )


pa rad sile F

na putu

AB moemo izraunati pomou integrala:

( ) ( ) ( ) ( ) '( ) ( ) '( ) ( ) '( ) .

B
A
s
x y z
AB
s
F r s x s F r s y s F r s z s ds ( = + +


W


Sile moemo podijeliti na konzervativne i disipativne. Disipativne sile su sile kod kojih
energija pri vrenju rada izlazi iz promatranog sustava, to je najee uzrokovano trenjem
izmeu estica i oslobaanjem toplinske energije.

Konzervativne sile su sile kod kojih pri vrenju rada energija ostaje u promatranom sistemu.
Kod njih rad ne ovisi o putu koji je sila prela izmeu poetne i krajnje toke, ve samo o
poloaju tih toaka.

U matematikoj analizi, krivuljni integral je neovisan o putu integracije ako i samo ako je
njegov integrand potpuni diferencijal neke funkcije.
Neka je ( ) F r

sila, a ( ) , , U x y z neka skalarna funkcija. Da bi sila ( ) F r

bila konzervativna,
mora vrijediti da je

( ) , , .
x y z
U U U U U U
i j k F r F F F
x y z x y z

+ + = = = =








7

Sila je konzervativna i ako je njeno polje bezvrtlono:

( ) ( ) rot F r F r = =


( ) ( ) ( )
x y z
i j k
x y z
F r F r F r




( ) ( ) 0, rot F r F r = = =





a moe se pokazati i da je sila konzervativna ako je njen rad na bilo kojoj zatvorenoj krivulji
C jednak nuli:
( ) 0. C F r dr =

2.2. Zakon odranja energije


Pretpostavlja se da sile djeluju bez dinamikih utjecaja. Prema tome, moe se zanemariti
promjena kinetike energije, a promjena toplinske energije pri elastinoj deformaciji tijela je
zanemariva, pa moemo zakljuiti da je pri statikom optereenju elastinog tijela promjena
potencijalne energije vanjskih sila jednaka prirastu potencijalne energije deformacije tijela.


Slika 2.2

Pri statikom optereenju elastinog tijela, vanjske sile vre pozitivan rad na pomacima
toaka u kojima djeluju. Potencijalna energija deformacije U jednaka je radu vanjskih sila V,
tj. U=V. Unutarnje sile koje vre rad na deformacijama odupiru se pomacima tih toaka, tj.
8

nastoje sprijeiti deformaciju tijela, pa je njihov rad negativan, a potencijalna energija
deformacije U jednaka je negativnom radu unutarnjih sila U, U=-U .


Pri rastereenju elastinog tijela, unutarnje sile vraaju tijelo u prvobitan oblik i poloaj na
raun potencijalne energije deformacije, pa je sad njihov rad U

pozitivan dok je rad vanjskih
sila V negativan. Ako usvojimo pretpostavku da su sile konzervativne i da se energija ne
gubi, rastereenjem tijela se u potpunosti vraa rad obavljen pri optereenju.
A usporedimo li izraze

i
U
U
=
=
V
U


zakljuujemo da je V+U =0, to je u biti zakon o odranju energije koji kae da je pri
optereenju elastinog tijela, rad vanjskih sila jednak negativnom radu unutarnjih sila.



2.3. Bernouli-Eulerova teorija savijanja


Za Bernoulli-Eulerovu gredu vrijedi hipoteza ravnih poprenih presjeka. Pretpostavlja se da
pri savijanju elementa popreni presjeci ostaju ravni i okomiti na savijenu os tapa, tako da su
kutevi zaokreta ravnina poprenih presjeka jednaki kutevima zaokreta tangenata na os x
, . =



Slika 2.3
9

Za Bernoulli-Eulerovu gredu iz uvjeta = neposredno slijedi da ne dolazi do klizanja
ravnina poprenih presjeka, tj. kut zbog klizanja ravnine poprenih presjeka 0. = Kako
znamo da rad ovisi o duljini preenog puta i komponenti sile koja djeluje na tom putu,
moemo zakljuiti da je unutarnji rad poprenih sila jednak nuli.



2.3.1. Odnos pomaka i deformacija za Bernoulli-Eulerovu gredu



Slika 2.4

Vektor pomaka toke na elementu danom na slici 2.4 je ( ) ( ) ( ) , u x u x i w x k = +

pri emu je
( ) u x funkcija pomaka u smjeru osi x, a ( ) w x funkcija pomaka u smjeru osi z, tj. progib.
Uzduna deformacija elementa u smjeru osi x tada e biti

( )
( ) '( )
du x
x u x
dx
= = .

Iz geometrije prikazane na slici vidimo da vrijedi da je
dw
tg
dx
= , a kako su u podruju
elastinih deformacija progibi elemenata obino jako mali u odnosu na raspon, s dovoljnom
tonou moemo tvrditi da vrijedi tg .

10

Tako sa dovoljno velikom tonou dobivamo da je kut zaokreta ravnine poprenog presjeka
( ) x jednak derivaciji progiba po varijabli x

( )
( )
dw x
x
dx
= .

Sad, iz matematike znamo da je zakrivljenost krivulje odreena izrazom

2
2
3
2
2
1
d w
dx
dw
dx
=
(
| |
+
(
|
\
(

,

a ako se ograniimo na progibe koji su mnogo manji od raspona, tada je
2
1,
dw
dx
| |
<<
|
\
te ga u
gornjem izazu moemo zanemariti. Uzevi u obzir orijentaciju kuta, izraz za zakrivljenost
elementa e glasiti

2
2
( )
( ) ''( )
d w x
x w x
dx
= = .




2.3.2. Geometrijski/kinematiki rubni uvjeti za Bernoulli-Eulerovu gredu


Da bi tijelo u ravnini bilo nepomino, potrebno je zadovoljiti barem tri uvjeta.
Od ta tri uvjeta barem jedan mora biti za uzduni smjer

(0) (0)
ili
( ) ( ).
u u
u l u l
=
=


Drugim rijeima, u barem jednoj toki grede mora biti sprijeena translacija u smjeru osi x.




U poprenom smjeru potrebna su jo dva uvjeta
11


(0) (0)
ili
( ) ( ),
w w
w l w l
=
=

0
'(0)
ili
'( ) .
l
w
w l

=
=


Od ta dva uvjeta nuno je da barem u jednoj toki grede bude sprijeena translacija u smjeru
osi , z a drugi uvjet moe biti sprijeena translacija u smjeru osi z u jo jednoj toki ili
sprijeen zaokret u istoj ili nekoj drugoj toki.



2.4. Teorem o virtualnim silama


Virtualne sile su bilo koji, pa i zamiljeni skup meusobno uravnoteenih vanjskih aktivnih i
reaktivnih te unutarnjih sila.

Teorem o virtualnim silama glasi:
Ako polja pomaka i deformacija konstrukcije zadovoljavaju sve kinematike odnose onda je
rad po volji odabranih vanjskih virtualnih sila na stvarnim poljima pomaka jednak radu
unutarnjih virtualnih sila na infinitezimalnim prirastima tih polja.
I obratno, ako je rad po volji odabranih vanjskih virtualnih sila na stvarnim poljima pomaka
jednak radu unutarnjih virtualnih sila na infinitezimalnih prirastima tih polja, polja pomaka i
deformacija konstrukcije zadovoljavaju sve kinematike odnose.


Slika 2.5

12

Za Bernoulli-Eulerovu greadu, jednakost radova virtualnih sila bit e

[ ]
[ ]
0 0 0
0
0
(0) ( ) (0) ( ) (0) ( )
( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( )
= ( ) ( ) ( ) ( ) .
l l l
i i i i i i
i i i
l
l
N u N u l T w T w l M M l
P u x Q w x M x
p x u x q x w x dx
N x x M x x dx




+ + + + + +
+ + + +
+ + =
+

Lijeva strana jednakosti izraava rad vanjskih virtualnih sila na stvarnim poljima pomaka, dok
desna strana jednakosti izraava rad unutarnjih virtualnih sila na infinitezimalnim prirastima
tih polja.
Iz jednadbe moemo vidjeti da je za Bernoulli-Eulerovu gredu rad unutarnjih virtualnih
posminih sila zanemaren, to je u skladu s ranije navedenom pretpostavkom da posmine sile
na Bernoulli-Eulerovoj gredi ne vre rad.

13

3. Metoda jedinine sile


Koristei princip virtualnih sila moe se odrediti pomak bilo koje toke po proizvoljnom
pravcu na statiki odreenom nosau.
Za odreivanje pomaka moe se uzeti sila proizvoljnog intenziteta, jer o njoj ne ovisi veliina
pomaka, ali radi jednostavnosti najee se odabire jedinina sila, pa otuda i ime metode.



3.1. Pomaci uzrokovani vanjskim silama


Ponimo sa izrazom za jednakost virtualnih radova na Bernoulli-Eulerovoj gredi:

[ ]
[ ]
0 0 0
0
0
(0) ( ) (0) ( ) (0) ( )
( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( )
= ( ) ( ) ( ) ( ) .
l l l
i i i i i i
i i i
l
l
N u N u l T w T w l M M l
P u x Q w x M x
p x u x q x w x dx
N x x M x x dx




+ + + + + +
+ + + +
+ + =
+

U gornjem izrazu emo zanemariti rad distribuiranih sila. U proizvoljnoj toci na gredi neka
djeluje jedinina sila
1
F , a d

je projekcija pomaka hvatita sile

1
F na pravac njezina
djelovanja.
Uvedemo li jo i oznake
1 1
( ) ( ), ( ) ( ), M x m x N x n x = =

bit e


[ ]
0 0 0
1
1 1
0
(0) ( ) (0) ( ) (0) ( )

= ( ) ( ) ( ) ( ) .
l l l
l
N u N u l T w T w l M M l
F d
n x x m x x dx

+ + + + + +
+ =
+

Prebacimo li sad rad svih vanjskih sila osim rada jedinine sile na desnu stranu,

[ ]
1 1 1
0
0 0 0
( ) ( ) ( ) ( )
- (0) ( ) (0) ( ) (0) ( ) ,
l
l l l
F d n x x m x x dx
N u N u l T w T w l M M l


= +
( + + + + +

i uvrstimo iznos jedinine sile, dobivamo da je projekcija pomaka hvatita sile
1
F na pravac
njezina djelovanja
14

[ ]
1 1
0
0 0 0
( ) ( ) ( ) ( )
- (0) ( ) (0) ( ) (0) ( ) .
l
l l l
d n x x m x x dx
N u N u l T w T w l M M l


= +
( + + + + +

Ako dalje u tu jednadbu uvrstimo odnose sila i deformacijskih veliina, koji glase

( )
( )
( )
N x
x
EA x
=
( )
( )
( )
M x
x
EI x
= ,
gornja e jednadba glasiti

1 1
0
0 0 0
( ) ( )
( ) ( )
( ) ( )
- (0) ( ) (0) ( ) (0) ( ) .
l
l l l
N x M x
d n x m x dx
EA x EI x
N u N u l T w T w l M M l
(
= +
(

( + + + + +

Analogno tome, zadamo li u proizvoljnoj toki jedinini moment
1
1 M = dobit emo kut
zaokreta te toke, .

1 1
0
0 0 0
( ) ( )
( ) ( )
( ) ( )
- (0) ( ) (0) ( ) (0) ( ) .
l
l l l
N x M x
n x m x dx
EA x EI x
N u N u l T w T w l M M l

(
= +
(

( + + + + +

Slika 3.2

Promotrimo li izraz


0 0 0
(0) ( ) (0) ( ) (0) ( ) ,
l l l
N u N u l T w T w l M M l ( + + + + +



moemo vidjeti da je on uvijek jednak nuli. Ako su sprijeeni pomaci kao to je to na kraju 0
konzole na slici 3.2, tada su (0), (0) i (0) u w jednaki nuli, a na kraju l su sile
, i
l l l
N T M jednake nuli. Analogno bi vrijedilo i da su u toki l sprijeeni pomaci, a u
toki 0 sile jednake nuli.
15

Ukratko, ideja je da u toki u kojoj elimo odrediti pomak, nanesemo jedininu silu u smjeru
u kojem traimo pomak. Ako traimo kut zaokreta poprenog presjeka nanijet emo jedinini
moment.

elimo li pronai relativni pomak dviju toaka na pravcu koji prolazi kroz te toke, u tim
tokama nanijet emo dvije jedinine kolinearne sile suprotne orjentacije, a ako traimo
relativni kut zaokreta dvaju pravaca, nanijet emo dva jedinina momenta suprotnog smisla
vrtnje.
Ako je izraunati pomak pozitivan, tada je stvarni pomak te toke orijentiran isto kao i
jedinina sila, a ako je negativan tada je orijentiran suprotno.



3.2. Pomaci uzrokovani temperaturom


Pomaci na konstrukciji osim djelovanjem vanjskih sila mogu nastati i zbog utjecaja
temperature.


Slika 3.3.

Pretpostavimo da je temperatura na gornjem dijelu elementa promijeni za t
g
, temperatura na
donjem dijelu elementa za t
d
, gdje je t
g
>t
d
. Po visini elementa temperatura se mijenja po
linearnom zakonu. Zbog poveanja (smanjenja) temperature dolazi do produljenja (skraenja)
elementa, a kako je t
g
>t
d
dolazi i do zakrivljenja elementa.
Produljenje elementa izazvano promjenom temperature bit e

( ) ,
t s
x t =
16

gdje je
t
koeficijent linearnog toplinskog rastezanja materijala, a
2
d g
s
t t
t
+
= srednja
temperatura u polovitu visine poprenog presjeka.

Zakrivljenost elementa uzrokovana nejednolikom rasporedjelom temperature po visini
poprenog presjeka bit e
( )
t
t
x
h


= ,

gdje je
d g
t t t =

razlika temperature, a h visina elementa.

Uvrstimo li utjecaj temperature u izraz za izraunavanje pomaka toke, dobit emo

1 1
0 0
( ) ( )
( ) ( ) .
( ) ( )
l l
s
N x M x t
d n x t dx m x dx
EA x EI x h

( (
= + + +
( (

17

4. Postupci izraunavanja integrala


Integral ( )
b
a
f x dx

predstavlja povrinu koju funkcija ( ) f x zatvara s koordinatnom osi x na

intervalu od a do . b Prema tome, integral moemo priblino izraunati tako da interval
[ ]
, a b podijelimo na vie manjih odsjeaka i zbrojimo povrine ispod funkcije na svakom
odsjeku.



Slika 4.1

Po nainu na koji odreujemo odsjeke, postupke integriranja moemo svrstati u dvije grupe:
a) Postupke kod kojih su intervali odabrani unaprijed. Pri tom se vodi rauna o tome da se s
njima lagano rauna i najee su jednaki. Takve tehnike su priklade za runo raunanje
integrala. U ovu skupinu ubrajamo trapezno pravilo i Simpsonovo pravilo.
b) Postupke kod kojih se prvo odredi broj intervala i zatim se za taj broj odreuju intervali
koji e dati najveu tonost. U ovu skupinu spada Gaussova kvadratura.










18

4.1. Trapezno pravilo


elimo izraunati povrinu iscrtkanog lika, tzv. ,,krivuljnog trapeza'' na slici 4.1.
Prvo interval
[ ]
, a b podijelimo na n jednakih odsjeaka, svaki duljine
b a
h
n

= . Jedan takav
odsjeak prikazan je na slici 4.2. Povrina ispod funkcije ( ) f x na tom odsjeku dana je
integralom
1
( )
i
i
x
i
x
I f x dx
+
=

.


Slika 4.2

Ako je odsjeak h dovoljno malen, tada tu povrinu moemo aproksimirati povrinom trapeza
ABCD. Povrina pravokutnika ABDE je
i
y h , a povrina trokuta BCE je
( )
1
1
2
i i
h y y
+
.
Povrina krivuljnog trapeza tada je jednaka sumi povrina trokuta i pravokutnika,
( )
1
1
2
i i i
I h y y
+
= + .
Kako znamo da je ( ) ( ) ( ) za a<c<b
b c b
a a c
f x dx f x dx f x dx = +

, ukupnu povrinu ispod funkcije
( ) f x moemo prikazati kao sumu svih trapeza na intervalu
[ ]
, a b ,

1
0 1 2 2 1
0
( 2 2 ... 2 2 )
2
n
h i n n n
i
h
I I I y y y y y y

=
= = + + + + + +

.

19

Trapezno pravilo je najjednostavnije pravilo za raunanje integrala, ali takoer ima i najveu
pogreku zbog aproksimacije. Ta greka se smanjuje to je podjela na intervale finija, tj. to
su intervali manji.
Trapezno pravilo daje tonu formulu za raunanje povrina ispod funkcija koji su polinomi
prvog stupnja, tj. ispod pravaca.



4.2. Simpsonovo pravilo


Na slian nain kojim smo doli do trapeznog pravila moemo doi do jo jednog pravila za
raunanje integrala, Simpsonovog pravila.
Temeljna ideja je ista, ali dok kod trapeznog pravila povrinu ispod krivulje aproksimiramo
trapezom, kod Simpsonovog pravila ju aproksimiramo povrinom ispod kvadratne funkcije.
Ali kako bi dokazivanje Simpsonove fomule tim nainom bilo mukotrpno, ovdje e se
pokazati neformalniji nain kojim se moe doi do Simpsonovog pravila.

Interval
[ ]
, a b moemo podijeliti na n odsjeaka, pri emu je duljina svakog odsjeka
,
b a
h
n

= kao to je prikazano na slici 4.3. Priblina vrijednost integrala je I

h
.


Slika 4.3
20

Tu istu funkciju zatim podijelimo u m odsjeaka, gdje je m n , kao to je prikazano na slici
4.4. Duljina odsjeka je .
b a
k
m

= Priblina je vrijednost integrala sada .

k
I



Slika 4.4

Moe se pokazati da su rezultati integracije funkcije ( ) f x dani formulama:

2
2
,
h
k
I I Ch
I I Ck
= +
= +

gdje je ''( ),
12
b a
C y a b

= < < .
Ako je druga derivacija od y konstanta, moe se uzeti da je C isto konstanta.

Oduzmemo li izraze za I , dobit emo izraz za C, pa uvrtavanje u prvi izraz za I daje da je
integral fukcije ( ) f x jednak
2
2
1
h k
h
I I
I I
k
h

= +

.
21

Neka je sada 2 i .
2
n
k h m = = Tada su

0 1 2 2 1
0 2 2
( 2 2 ... 2 2 )
2
( 2 ... 2 ).
h n n n
k n n
h
I y y y y y y
I h y y y y

= + + + + + +
= + + + + +


Uvrstimo li te
h
I i
k
I u gornji izraz, slijedi da je

2
2
0 1 2 2 1
0 1 2 2 1
0 2 2
0 1 2 2 1
1
1 1
( ... )
2 2
1 1 1 1 1 1
( ... )
6 3 3 3 3 6
1 2 2 1
( ... )
3 3 3 3
1 4 2 2 4 1
( ...
3 3 3 3 3
h k
h
n n n
n n n
n n
n n
I I
I I
k
h
h y y y y y y
h y y y y y y
h y y y y
h y y y y y

= + =

= + + + + + +
+ + + + + + +
+
= + + + + + + )
6
n
y


( )
0 1 2 3 4 4 3 2 1
4 2 4 2 ... 2 4 2 4 .
3
s n n n n n
h
I I y y y y y y y y y y

= + + + + + + + + + +


Gornji se izraz zove Simpsonovo pravilo.

Kako u Simpsonovom pravilu krivulju zamjenjujemo kvadratnom funkcijom oekivali bismo
da e dati tone rezultate samo za polinome drugog stupnja ili nie, ali zapravo daje tone
rezultate i za polinome treeg stupnja. To je posljedica podjele funkcije na intervale h i k. Ako
promatramo te intervale u paru, ta dva intervala moemo zamisliti kao jedan dvostruki
interval, tako da umjesto u dvije toke integrand kod Simpsonovog pravila promatramo u tri
toke na dvostrukom intervalu.

Simpsonovo pravilo sa n toaka daje istu tonost kao i trapezno pravilo sa 2n toaka, te
zahtijeva dvostruko manje posla.






22

4.3. Gaussova kvadratura


Kod Simpsonovog i trapeznog pravila intervale smo odabirali po volji tako da budu jednaki i
da integracija bude to laka.
Kod Gaussove kvadrature intervali se odabiru tako da daju to veu tonost integracije pri
emu ne moraju biti jednaki.

Primjenom trapeznog pravila smo s pomou dvije vrijednosti funkcije tonu vrijednost
integrala dobili samo za linearnu funckiju. Gaussovim postupkom, uz pravilan izbor toaka u
kojima raunamo vrijednosti funkcije, dobivamo tonu vrijednost integrala za polinom treeg
stupnja.

Prvo promijenimo granice integracije od a do b na -1 do +1 kako bi se pojednostavnila
analiza. Definirat emo novu varijablu
2 ( ) x b a
u
b a
+
=

tako da je
( ) ( )
1 1
2 2
x b a u b a = + + .

Integral ( )
b
a
I f x dx =

tako postaje
1
1
( ) I u du
+

,

gdje je

1 1 1
( ) ( ) ( ) ( )
2 2 2
u b a f b a u b a
(
= + +
(

.

Na promatranom intervalu, funkciju emo aproksimirati pravcem
0 1
y u = +
takvim da vrijedi

1 1
0 1
1 1
( ) ( ) u du u du
+ +

+ =

.

23


Slika 4.5


Integral
1
0 1
1
( ) u du
+

je trapez prikazan na slici 4.5. Povrina tog trapeza bit e jednaka

povrini ispod krivulje ( ) y u = ako je povrina koso rafirana jednaka povrini koja je
rafirana vertikalnim crtama, pa emo tako odabrati pravac kojim aproksimiramo krivulju.
Povrina ispod krivulje bit e jednaka

0 0 1 1
( ) ( ),
G
I A u A u = +

gdje su
0 1 0 1
, , A A u i u odabrani tako da su koso rafirana i vertikalno rafirana povrina
jednake.
Imamo etiri parametra, pa moemo pretpostaviti da emo tonu vrijednost dobiti za polinom
treeg stupnja

2 3
0 1 2 3
( ) , u a a u a u a u = + + +
to dalje moemo napisati kao

0 1 0 1 0 1
( ) ( )( )( ) u u u u u u u = + + + .

Ako elimo da parametri
0
a i
1
a zadovoljavaju uvjet
1 1
0 1
1 1
( ) ( ) u du u du
+ +

+ =

, tada
0
u i
1
u moraju biti odabrani tako da

1
0 1 0 1
1
( )( )( ) 0 u u u u u du
+

+ =

,


24


to zahtijeva da vrijedi
1
0 1
1
( )( ) 0 u u u u du
+

1
0 1
1
( )( ) 0 u u u u u du
+

,

tj. poslije integracije
0 1
0 1
2
2 0
3
0,
u u
u u
+ =
+ =

iz ega slijedi da je
1 0
1
.
3
u u = =

Sada kada imamo
0
u i
1
, u trebamo jo samo nai
0
A i
1
A .

Uvrstimo li
1 0
1
3
u u = = u izraz za povrinu ispod krivulje, dobit emo

0 0 1 1
0 0 1 0 1 0 1 1
1
0 0 1 0 1
( ) ( )
( ) ( )
( ) ( ).
3
G
I A u A u
A u A u
A A A A

= +
= + + +
= +


Kako
G
I mora biti jednak
1
0 1 0
1
( ) 2 u du
+

+ =

za svaki
0
i
1
,

0 1
0 1
2
0,
A A
A A
+ =
=


pa slijedi da je
1
1
o
A A = = .

Izraz za povrinu ispod krivulje tada postaje

1 1
( ) ( )
3 3
G
I = + .

Izraz gore nazivamo Gaussovim pravilom ili Gaussovom kvadraturom za dvije toke.
Gornja formula za koju su koritene dvije toke daje toan rezultat za integraciju polinoma
treeg stupnja. Primjenom vie toaka mogu se dobiti i formule za polinome vieg stupnja.
25

Openito, za n toaka dobije se tona formula za polinom stupnja 2n-1.

Gaussova kvadratura sa n toaka daje istu tonost kao i Simpsonovo pravilo sa 2n toaka.


u

A
n=2 0,57735 02692 1,00000 00000
n=3 0,77456 66692 0,55555 55556
0,00000 00000 0,88888 88889
n=4 0,86113 63116 0,34785 48451
0,33998 10436 0,65214 51549
n=5 0,90617 98459 0,23692 68851
0,53846 93101 0,47862 86705
0,00000 00000 0,56888 88889
n=6 0,93246 95142 0,17132 44924
0,66120 93865 0,36076 15730
0,23861 91861 0,46791 39346
Tablica 4.1 Apscise i koeficijenti Gaussove kvadrature
























26

4.4 Vereaginov teorem


Neka je
1
( ) g x linearna ili nelinearna funkcija, a
1
G povrina ispod fukcije
1
( ) g x .
T
x je apscisa teita lika
1
G .
2
( ) g x je linearna funkcija, a
2
( )
T
g x vrijednost fukcije u apscisi teita lika
1
G .


Slika 4.6

Vereaginov teorem kae da integral umnoka funkcija
1
( ) g x i
2
( ) g x moemo izraunati
tako da pomnoimo povrinu lika
1
G ispod funkcije
1
( ) g x s iznosom fukcije
2
( ) g x u apscisi
teita lika
1
G :
1,2 1 2 1 2
( ) ( ) dx=G ( ) ( ).
b
T
a
I g x g x x g x =

Pri tome je nuno da je funkcija
2
( ) g x linearna.
Ovaj nain izraunavanja integrala prvi je pokazao A. N. Vereagin 1925. godine.





27

4.4.1. Dokaz Vereaginova teorema


Krenimo od izraza za integral umnoka funckija
1
( ) g x i
2
( ) g x

1,2 1 2
( ) ( ) .
b
a
I g x g x dx =

Linearnu funkciju kojom je odreen dijagram unutarnjih sila zbog jedininog optereenja
moemo zamijeniti jednadbom pravca
1,2 1
( ) ( )
b
a
I g x kx m dx = +

( )
1 1
( ) ( ) .
b
a
g x kx g x m dx = +

k i m su konstante, pa moemo dalje raspisati
1,2 1 1
( ) g (x) .
b a
a b
I k x g x dx m = +


Integral
1
( )
b
a
x g x dx

je statiki moment oko osi y koji na temelju Varignonova teorema

moemo napisati kao x
T
G
1
, gdje je x
T
apscisa teita lika G
1
:

1,2 1 1
1
x G G
( ) .
T
T
I k m
kx m G
= +
= +


( )
T
kx m + je vrijednost funkcije
2
( ) g x u apscisi teita ,
T
x

pa je

1,2 2 1
( ) .
T
I g x G =

Izraz gore je poznat kao Vereaginov teorem.

U sluaju da se promatrana konstrukcija sastoji od ravnih tapova, izraunavanje vrijednosti
integrala za pomake moe se znatno pojednostavniti.
Dijagrami unutarnjih sila od jedininog optereenja tada su uvijek odreeni pravcima, dok su
dijagrami unutarnjih sila od zadanog optereenja odreeni proizvoljnim krivuljama. Tada
umjesto mukotrpne integracije po cijeloj konstrukciji, pomake moemo znaajno
jednostavnije izraunati primjenom Vereaginova teorema.


28

4.5. Primjeri numerikih integracija


Kako bismo vidjeli razlike u tonosti izmeu metoda numerikih integracija, na primjeru
konzole pokazat emo za etiri razliite vrste optereenja, koncentrirani moment,
koncentriranu silu, jednoliko distribuirano optereenje i trokutasto distribuirano optereenje,
postupak raunanja vertikalnog pomaka kraja konzole pomou metode jedinine sile. Pri tome
emo naglasak staviti na usporedbu rjeenja kako bismo vidjeli razlike u tonosti u ovisnosti o
stupnju funkcije kojom su prikazani dijagrami unutarnjih sila.
Konzolu emo podijeliti na dva segmenta pa emo momentne dijagrame integrirati uzevi tri
toke.



4.5.1. Koncentrirani moment


Prvo emo traiti pomak toke za sluaj kada je kraj konzole optereen koncentriranim
momentom.


Slika 4.7

/1 1
1
0 20 0
20
M M
M kNm
= =
=

Momentni dijagram vanjskog optereenja bit e


Slika 4.8
29

Kako traimo vertikalni pomak konzole u toki 2, u toj toki emo nanijeti jedininu silu.


Slika 4.9


( )
/1 1
1
0 5 1 0
m 5
M m
kNm
= =
=

Slika 4.10

Momentni dijagram od jedininog optereenja bit e isti u svim primjerima tako da ga vie
neemo crtati.
Podijelit emo konzolu na dva jednaka dijela.


Slika 4.11


30

Vertikalni pomak kraja konzole prvo emo izraunati upotrebom trapeznog pravila.

Za
7 2
3 10 / E kN m =
3
3 4
0, 5 0, 5
5, 2083 10
12
I m

= =
2
156250 , EI kNm =

vertikalni pomak kraja konzole bit e

[ ]
( )
5
0
0 0 2,5 2,5 5 5
3

1
2
2
1 2, 5
20 5 2 (20 2, 5) 20 0
156250 2
1 2, 5
200
156250 2
1, 6 10
M m
dx
E I
h
M m M m M m
EI
m

( = + +

= + +
=
=

Primjenom Simpsonovog pravila pomak e biti

[ ]
( )
5
0
0 0 2,5 2,5 5 5
3

1
4
3
1 2, 5
20 5 4 (20 2, 5) 20 0
156250 3
1 2, 5
300
156250 3
1, 6 10
M m
dx
E I
h
M m M m M m
EI
m

( = + +

= + +
=
=

31

Primjenom Gaussove kvadrature pomak e biti

( )
( )
5
0
1
0
0 0 0 1 1 1 2 2 2
3

1
( ) ( )
1
0, 5555555556 20 4, 436491673 0, 8888888889 20 2, 5
1
2, 5
0, 5555555556 20 0, 563508327 156250
1
2, 5 100
156250
1, 6 10
n
i i i
i
M m
dx
E I
A h M u m u
EI
A h M m A h M m A h M m
EI
m

=
= + +
+ + (
=
(
+

=
=

Primjenom Vereaginova teorema pomak e biti

( )
5
0
3

1 1
5 20 5
2
1
(250)
156250
1, 6 10
M m
dx
E I
EI
m

(
| |
=
| (
\
=
=

Moemo vidjeti da sve metode numerikih integracija daju tono rjeenje kada je integrand,
koji je umnoak funkcije prvog stupnja i konstante, funkcija prvog stupnja. Vereaginov
teorem, koji je metoda analitike integracije, uvijek daje tono rjeenje.










32

4.5.2. Koncentrirana sila


Sljedei sluaj bit e kada je kraj konzole optereen koncentriranom silom.


Slika 4.12

( )
/1 1
1
0 5 20 0
M 100
M M
kNm
= =
=

Slika 4.13

Vidimo da je momentni dijagram opisan linearnom funkcijom.

Primjenom trapeznog pravila, vertikalni pomak kraja konzole za koncentrirano optereenje od
20 kN bit e
[ ]
( )
5
0
0 0 2,5 2,5 5 5
3

1
2
2
1 2, 5
100 5 2 (50 2, 5) 0 0
156250 2
1 2, 5
750
156250 2
6, 0 10
M m
dx
E I
h
M m M m M m
EI
m

( = + +

= + +
=
=

33


Koristei Simpsonovo pravilo, vertikalni pomak bit e

[ ]
( )
5
0
0 0 2,5 2,5 5 5
3

1
4
3
1 2, 5
100 5 4 (50 2, 5) 0 0
156250 3
1 2, 5
1000
156250 3
5, 33 10
M m
dx
E I
h
M m M m M m
EI
m

( = + +

= + +
=
=

Primjenom Gaussove kvadrature, pomak kraja konzole bit e

( )
5
0
1
0
0 0 0 1 1 1 2 2 2

1
( ) ( )
1
0, 5555555556 88, 7298 4, 436491673 0,8888888889 50 2, 5
1
2, 5
0, 5555555556 11, 2702 0, 563508327 156250
1
2, 5 333, 3
156250
n
i i i
i
M m
dx
E I
A h M u m u
EI
A h M m A h M m A h M m
EI

=
= + +
+ + (
=
(
+

=

( )
3
32
5, 33 10 m

=


Koristei Vereaginov teorem, vertikalni pomak bit e

5
0
3

1 1 2
5 100 5
2 3
1
(833, 33)
156250
5, 33 10
M m
dx
E I
EI
m

(
| | | |
=
| | (
\ \
=
=

U sluaju kada je integrand, umnoak dviju funkcija prvog stupnja, funkcija drugog stupnja,
trapezno pravilo kao to je i bilo za oekivati, vie ne daje tono rjeenje. Greka iznosi
12,57%.

34

Da bismo vidjeli kako odabrani broj segmenata utjee na dobivenu tonost, za usporedbu
emo taj isti zadatak ponovno rijeiti primjenom trapeznog pravila, ali ovaj put konzolu
neemo podijeliti na dva segmenta, ve emo uzeti da je cijela konzola jedan segment.
Tada e rezultat biti

[ ]
[ ]
( )
5
0
0 0 5 5
3

1
2
1 5
100 5 0 0
156250 2
1 5
500
156250 2
8, 0 10 ,
M m
dx
E I
h
M m M m
EI
m

= +
= +
=
=

dok je primjenom trapeznog pravila s tri toke greka iznosila 12,57%, ta greka sada iznosi
gotovo 51%.
Simpsonovo pravilo i Gaussova kvadratura daju tono rjeenje za funkciju drugog stupnja,
dobiveno primjenom Vereaginova teorema.



4.5.3. Jednoliko distribuirano optereenje



Slika 4.14

( )
/1 1
1
5
0 5 20 0
2
M 250
M M
kNm
= =
=

35


Slika 4.15

Primjenom trapeznog pravila, vertikalni pomak kraja konzole za kontinuirano optereenje od
20 kN/m' bit e

[ ]
( )
5
0
0 0 2,5 2,5 5 5

1
2
2
1 2, 5
250 5 2 (62, 5 2, 5) 0 0
156250 2
1 2, 5
1562, 5
156250 2
0, 0125
M m
dx
E I
h
M m M m M m
EI
m

( = + +

= + +
=
=

Koristei Simpsonovo pravilo, vertikalni pomak bit e

[ ]
( )
5
0
0 0 2,5 2,5 5 5

1
4
3
1 2, 5
250 5 4 (62, 5 2, 5) 0 0
156250 3
1 2, 5
1875
156250 3
0, 01
M m
dx
E I
h
M m M m M m
EI
m

( = + +

= + +
=
=

36

Primjenom Gaussove kvadrature, pomak kraja konzole bit e

( )
5
0
1
0
0 0 0 1 1 1 2 2 2

1
( ) ( )
1
0, 5555555556 196,8245836 4, 436491673 0,8888888889 62, 5 2, 5
1
2, 5
0, 5555555556 3,175416346 0, 563508327 156250
1
156250
n
i i i
i
M m
dx
E I
A h M u m u
EI
A h M m A h M m A h M m
EI

=
= + +
+ + (
=
(
+

=

( ) 2, 5 625
0, 01 m

=


Koristei Vereaginov teorem, vertikalni pomak bit e

5
0

1 1 3
5 250 5
3 4
1
(1562, 5)
156250
0, 01
M m
dx
E I
EI
m

(
| | | |
=
| | (
\ \
=
=

Greka koju dobijemo koristei trapezno pravilo za funkciju treeg stupnja iznosi 25%.



U sluaju da trapezno pravilo primjenimo uzevi samo dvije toke, rezultat e biti

[ ]
( )
5
0
0 0 2,5 2,5 5 5

1
2
2
1 5
250 5 0 0
156250 2
1 5
1250
156250 2
0, 02 ,
M m
dx
E I
h
M m M m M m
EI
m

( = + +

= +
=
=

a greka sada iznosi 100%.
37

Iako neoekivano, Simpsonovo pravilo i za funkciju treeg stupnja daje tono rjeenje, ali tu
zanimljivost smo ve prije objasnili.
Gaussova kvadratura i u ovom sluaju daje tono rjeenje integracije, to smo provjerili
primjenom Vereaginova teorema.



4.5.4. Trokutasto distribuirano optereenje




Slika 4.16

/1 1
1
1 1
0 5 20 5 0
2 3
M 83, 33
M M
kNm
| | | |
= =
| |
\ \
=

Slika 4.17





38

Primjenom trapeznog pravila, vertikalni pomak kraja konzole za trokutasto distribuirano
optereenje bit e

[ ]
( )
5
0
0 0 2,5 2,5 5 5
3

1
2
2
1 2, 5
83, 33 5 2 (10, 42 2, 5) 0 0
156250 2
1 2, 5
468, 75
156250 2
3, 75 10
M m
dx
E I
h
M m M m M m
EI
m

( = + +

= + +
=
=

Koristei Simpsonovo pravilo, vertikalni pomak bit e

[ ]
( )
5
0
0 0 2,5 2,5 5 5
3

1
4
3
1 2, 5
83, 33 5 4 (10, 42 2, 5) 0 0
156250 3
1 2, 5
520, 85
156250 3
2, 77787 10
M m
dx
E I
h
M m M m M m
EI
m

( = + +

= + +
=
=

Primjenom Gaussove kvadrature, pomak kraja konzole bit e

( )
5
0
1
0
0 0 0 1 1 1 2 2 2

1
( ) ( )
1
0, 5555555556 58,214044176 4, 436491673 0,8888888889 10, 41666667 2, 5
1
2, 5
0, 5555555556 0,119289664 0, 563508327 156250
n
i i i
i
M m
dx
E I
A h M u m u
EI
A h M m A h M m A h M m
EI

=
= + +
+ + (
=
(
+

( )
3
1
2, 5 166, 66
156250
2, 66656 10 m

=
=




39

Koristei Vereaginov teorem, vertikalni pomak bit e

5
0
3

1 1 4
5 83, 33 5
4 5
1
(416, 65)
156250
2, 66656 10
M m
dx
E I
EI
m

(
| | | |
=
| | (
\ \
=
=

Integrand je umnoak funkcije treeg stupnja i funkcije prvog stupnja, tj. funkcija etvrtog
stupnja.
Greka u rjeenju do kojeg dolazimo trapeznim pravilom s tri toke iznosi 40,63%.

Ako zadatak rijeimo trapeznim pravilom, ali sa dvije toke, rezultat e biti

[ ]
( )
5
0
0 0 2,5 2,5 5 5
3

1
2
2
1 5
83, 33 5 0 0
156250 2
1 5
416, 65
156250 2
6, 6664 10
M m
dx
E I
h
M m M m M m
EI
m

( = + +

= +
=
=

Greka sada iznosi 150%.
Simpsonovo pravilo nam vie ne daje tono rjeenje, a greka u ovom primjeru iznosi 4,17%.
Kao to smo do sada radili sa trapeznim pravilom, sada emo primjer ponovno rijeiti
Simpsonovim pravilom, ali ovaj puta sa dvije toke.

[ ]
( )
5
0
0 0 2,5 2,5 5 5
3

1
4
3
1 5
83, 33 5 0 0
156250 3
1 5
416, 65
156250 3
4, 44427 10
M m
dx
E I
h
M m M m M m
EI
m

( = + +

= +
=
=

40

Greka sada iznosi 66,67%.

Gaussovom kvadraturom ponovno dolazimo do tonog rjeenja, to smo provjerili rijeivi
zadatak primjenom Vereaginova teorema.

Gaussova kvadratura daje tono rjeenje za funkciju (2 1) n stupnja, gdje je n broj koritenih
toaka ili vorova. Do sada smo koristili 3 toke, to daje tone rezultate zakljuno s
funkcijom petog stupnja.


Rijeit emo sada ponovno ovaj primjer Gaussovom kvadraturom, ali koristei samo dvije
toke.

( )
[ ]
( )
5
0
1
0
0 0 0 1 1 1
3

1
( ) ( )
1
1
2, 5 1, 0 40,88021768 3,943375673 1 0,786448986 1,056624327
156250
1
2, 5 162, 037037
156250
2, 5926 10
n
i i i
i
M m
dx
E I
A h M u m u
EI
A h M m A h M m
EI
m

=
= +
= +
=
=

Greka iznosi 2,77%

Vidimo da Gaussova kvadratura u kojoj se sluimo sa dvije toke vie ne daje tono rjeenje,
ali greka je osjetno manja nego primjenom trapeznog ili Simpsonovog pravila.














41

5. Primjena metode jedinine sile u metodi sila


U ovom poglavlju pokazat emo vanost metode jedinine sile u rjeavanju statiki
neodreenih sistema.
Statiki neodreeni sistemi su sistemi kod kojih je broj nepoznatih veliina potrebnih za
izraunavanje sila u vanjskim vezama i unutarnjih sila vei od broja moguih jednadbi
ravnotee. Dodatne jednadbe potrebne za proraun sila dobivamo iz kinematikih uvjeta
konstrukcije. Jedna od metoda rjeavanja statiki neodreenih sistema je metoda sila. Ovdje
neemo ulaziti u detalje o toj metodi, samo emo dati pregled osnovnih zamisli i jednadbi
bez ulaenja u njihovo podrijetlo.



5.1. Metoda sila


Prvi korak u rjeavanju sustava metodom sila nam je da od poetnog statiki neodreenog
sustava napravimo statiki odreeni sustav, osnovni sistem.
To emo uinit tako da maknemo prekobrojnu vezu, pritom pazei da sustav ne pretvorimo u
mehanizam.


Slika 5.1





42

Sljedei korak je rijeiti statiki odreeni sistem, ime dobivamo unutarnje sile
0
M i
0
N .


Slika 5.2

Posljedica uklanjanja prekobrojnih veza je ta da progibna linija osnovnog sustava ne odgovara
progibnoj liniji stvarnog sustava.
Uklonjene prekobrojne veze moramo nadomjestiti generaliziranim silama
i
X iji e iznosi
biti tono takvi da osiguraju podudaranje progibnih linija ili neprekinutost polja pomaka.
Ako smo oslobodili translacijski pomak vezu emo nadomjestiti silom na mjestu i na pravcu
osloboenog pomaka, a ako smo oslobodili zaokret vezu emo nadomjestiti momentom.

Uklanjanjem prekobrojnih veza oslobaa se par sila, ali ako oslobodimo vezu koja spaja
element s podlogom, druga sila djeluje na nepominu podlogu te je izostavljamo iz prorauna.

Vrijednosti prekobrojnih sila
i
X izraunat emo iz uvjeta iezavanja pomaka njihovih
hvatita. Uvjeti kompatibilnosti pomaka ne mogu se zadovoljavati pojedinano, jer svaka
prekobrojna sila utjee na pomake hvatita svih prekobrojnih sila, pa se rjeenje dobiva
rjeavanjem sustava jednadbi:

, ,0
1
0, 1,..., .
n
i j j i
j
X i n
=
+ = =

Te jednadbe nazivamo jednadbama kompatibilnosti.
U
, i j
prvi indeks,
[ ]
1, i n , oznaava da je rije o pomaku hvatita sile
i
X po pravcu njezina
djelovanja. Drugi indeks,
[ ]
1, j n , je oznaka sile
j
X koja je uzrokovala taj pomak.
,0 i
je pomak hvatita sile
i
X uzrokovan vanjskim djelovanjem.

Pomake
, i j

i
,0 i
raunamo primjenom jedinine sile.
Na mjestu i u smjeru svake prekobrojne veze stavimo jedininu silu i odredimo dijagrame
unutarnjih sila
i
m .
43

Pomak na mjestu i u smjeru jedinine sile tada e biti

,
0
( )
( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( )
e
l
i e j e i e j e
i j
e
e e
m m n n
dx
EI EA

(
= +
(

,
0 0
,0
0
( )
( ) ( ) ( ) N ( )
( ) ( )
e
l
i e e i e e
i
e
e e
m M n
dx
EI EA

(
= +
(

pri emu se zbroj protee po svim elementima sistema, a ( )
e
oznaava lokalne koordinatne
osi pojedinih elemenata.

Uvrtavanjem pomaka i rjeavanjem sustava jednadbi kompatibilnosti dobijemo vrijednosti
prekobrojnih sila
i
X .

Pretpostavljamo statiku linearnost, tj. da se uvjeti ravnotee vanjskih i unutarnjih sila
postavljaju na nedeformiranoj konstrukciji, a njena je posljedica linearnost uvjeta ravnotee.
Uz to pretpostavljamo i materijalnu linearnost, tj. da je odnos unutarnjih sila i odgovarajuih
deformacijskih sila linearan.
Tada konane vrijednosti unutarnjih sila u statiki neodreenom sistemu moemo izraunati
kao algebarski zbroj vrijednosti tih veliina u osnovnom sistemu uzrokovanih vanjskim
silama i onih uzrokovanih prekobrojnim silama:

0
1
0
1
0
1
( ) ( ) ( ),
( ) ( ) ( ),
( ) ( ) ( ).
n
i i
i
n
i i
i
n
i i
i
M x M x X m x
T x T x X t x
N x N x X n x
=
=
=
= +
= +
= +

44

6. Primjer


Za primjer na kojem emo prikazati primjenu metode jedinine sile u metodi sila odabran je
tri puta statiki neodreen sustav na slici 6.1.



Slika 6.1

1
2
3
100 kN
150 kN
200 kN
20 kN/m'
175 kNm
20
s
P
P
P
q
M
t C
=
=
=
=
=
=

7 2
5 1
: / 50 / 50
: / 50 / 60
3 10
1, 2 10
stup b h cm
greda b h cm
E kNm
K

=
=
=
=




45

Prvi korak rjeavanja statiki neodreene konstrukcije metodom sila je pretvaranje statiki
neodreenog sustava u statiki odreeni sustav uklanjanjem prekobrojnih veza i
nadomjetavanje tih veza za sada nepoznatim silama.


Slika 6.2

Dalje, na statiki odreeni sustav nanosimo zasebno vanjsko optereenje i jedinina
optereenja na mjestu i po pravcu raskinutih prekobrojnih veza te svaki taj sustav rjeavamo.
Kako se nalazimo u okviru Bernoulli-Eulerove grede, poprenu silu zbog njenog malog
doprinosa zanemarujemo, pa dijagram poprenih sila neemo ni crtati.












46

a) Vanjsko optereenje


Slika 6.3


/
0 12 175 7 150 3 100 4, 5 (3 20) 3 200 0
12B 175 1050 300 270 600 0
4, 58
V
A
V
V
M B
B kN
= + + =
+ + =
=

0 100 3 200 0
160 4, 58 0
164, 58
y V V
V
V
F A B
A
A kN
= + + =
+ =
=

47


Slika 6.4

/
0 6 3 150 0
75
V
E
V
M F
F kN
= + =
=

/
0 6 100 3 150 6 0
175
V
F
V
M E
E kN
= + =
=

Slika 6.5

/
0 3 100 3 3 0
300 3 175 3 0
75
0 150 0
75
V H
D
H
H
x H H
H
M E E
E
E kN
F E F
F kN
= + =
+ =
=
= + + =
=

48

0 0
75
0 0
75
x H H
H
y V V
V
F D E
D kN
F D E
D kN
= + =

= + =

Slika 6.6

/
0 3 3 .100 60 1, 5 2 1 200 6 4 0
3 ( 75) 300 90 2 200 987, 48.200 0
186, 24
H V H
C
M D K S A A
S
S kN
= + + + + + =
+ + + + =
=

0 100 20 3 0
100 60 164, 58 75 0
70, 42
y V V V
V
V
F A D C
C
C kN
= + + + =
+ + =
=

0 200 0
200 75 186, 24 50 0
261, 24
x H H H
H
H
F D C A S
C
C kN
= + + + + =
+ + =
=

49


Slika 6.7


Slika 6.8






50

b) Jedinina sila na mjestu i po pravcu prekobrojne veze X
1



Slika 6.9

/
0 1 12 0
B 0, 0833
V
A
V
M B
kN
= + =
=

0 0
0, 0833
y V V
V
F A B
A kN
= + =
=

0 0
x H
F A = =

0 ; 0
0 ; 0
0 ; 0
V H
V H
V H
D kN D kN
E kN E kN
F kN F kN
= =
= =
= =

51


Slika 6.10

/
0 6 2 0
3 0, 25
V
C
V
M A S
S A kN
= + =
= =

0 0
C 0, 25
x H
H
F C S
kN
= + =
=

0 0
C 0, 0833
y V V
V
F A C
kN
= + =
=

52


Slika 6.11


Slika 6.12

53

c) Jedinina sila na mjestu i po pravcu prekobrojne veze X
2



Slika 6.13


/
0 1 12 0
B 0, 0833
V
A
V
M B
kN
= + =
=

0 0
0, 0833
y V V
V
F A B
A kN
= + =
=

0 0
x H
F A = =

0 ; 0
0 ; 0
0 ; 0
V H
V H
V H
D kN D kN
E kN E kN
F kN F kN
= =
= =
= =



54


Slika 6.14


/
0 2 1 6 0
2 6 1
0, 25
V
C
V
M S A
S A
S kN
= + =
=
=

0 0
C 0, 25
x H
H
F C S
kN
= + =
=

0 0
C 0, 0833
y V V
V
F A C
kN
= + =
=

55


Slika 6.15


Slika 6.16

56

d) Jedinina sila na mjestu i po pravcu prekobrojne veze X
3




Slika 6.17


/
0 2 1 12 0
B 0,17
V
A
V
M B
kN
= + =
=

0 0
0,17
y V V
V
F A B
A kN
= + =
=

0 1 0
1
x H
H
F A
A kN
= + =
=

0 ; 0
0 ; 0
0 ; 0
V H
V H
V H
D kN D kN
E kN E kN
F kN F kN
= =
= =
= =


57


Slika 6.18


/
0 2 4 6 0
2 4 ( 1) 6 (0,17) 0
2, 5
H V
C
M S A A
S
S kN
= + =
+ =
=

0 0
C 1 2, 5 0
C 1, 5
x H H
H
H
F A C S
kN
= + + =
= + =
=

0 0
C 0,17
y V V
V
F A C
kN
= + =
=

58


Slika 6.19



Slika 6.20

59

Sljedei korak je izraunavanje pomaka uzrokovanih na mjestu i po pravcu jedinine sile.
Prvo emo primjenom Vereaginova teorema izraunati pomake
1,0 2,0 3,0
, i

prouzroene
djelovanjem vanjskog optereenja.

1 1
10
0 0
( ) ( ) ( ) ( )

( ) ( )
1 1 1 2 1 2 1
1 100 0, 25 1 36, 25 0, 25 1 36, 25 0, 25 0, 5
2 3 2 3 2 3 3 1
1 1 2
1 372, 5 0, 25 0
2 3 3
l l
s
S
M x m x N x n x
dx t dx
EI x EA x
EI

( (
= + +
( (

| | | | | | | | | | | |
+ + + +
| | | | | |
\ \ \ \ \ \
=
| |
+ +
|
\

1 2 1
, 25 2 372, 5 0, 5 1
2 3 3
1 2 1 1 1 2
3 372, 5 0, 5 0, 25 3 121, 25 0, 5 0, 25
2 3 3 2 3 3
1 1 2 2 0
+ . 3 121, 25 0, 25 22, 5 3
2 3 3
G
EI
(
(
(
+
(
| | | | | |
+
( | | |
\ \ \
| | | | | | | |
+ + +
| | | |
\ \ \ \
| | | | | |
+ +
| | |
\ \ \
( ) ( ) ( ) ( )
4
, 25 1 2
3 211, 25 0, 25
2 2 3
1 2 1 1 1 2
3 211, 25 0, 25 0, 5 3 197, 5 0, 25 0, 5
2 3 3 2 3 3
1
. 12 186, 25 0, 25 12 2, 4 10 0, 25
1
1
G
S
EA
EI

(
(
(
(
| | | | | |
+ + +
( | | |
\ \ \
(
(
| | | | | | | |
+ +
(
| | | |
\ \ \ \
(
( + +


= ( ) ( ) ( ) ( )
4
1 1
65, 83 145, 625 558, 75 7, 2 10
221, 01674
G G
EI EA

+ + +
=

60

( )
2 2
20
0 0
( ) ( ) ( ) ( )

( ) ( )
1 1 2 1 1 2 1
2 100 1 1 100 1 0, 75 1 36, 25 0, 75 1
2 2 3 3 2 3 3
1 1 2 1 1
1 36, 25 0, 75 0, 5
2 3 3
l l
s
S
M x m x N x n x
dx t dx
EI x EA x
EI

( (
= + +
( (

| | | | | | | | | |
+ + + +
| | | | |
\ \ \ \ \
| | | |
= + + +
| |
\ \

2 1
1 372, 5 0, 5 0, 75
2 3 3
1 2
2 372, 5 0, 5
2 3
1 2 1 1 2 1
3 372, 5 0, 5 0, 25 3 121, 25 0, 25 0, 5
2 3 3 2 3 3
1 1 2
+ . 3 121, 25
2 3
G
EI
(
(
(
(
| | | |
+ + +
( | |
\ \
(
(
| | | |
+
(
| |
\ \
| | | | | | | |
+ + +
| | | |
\ \ \ \
| |
+
|
\
( ) ( )
2 0, 25 1 2
0, 25 22, 5 3 3 211, 25 0, 25
3 2 2 3
1 2 1 1 1 2
3 211, 25 0, 25 0, 5 3 197, 5 0, 25 0, 5
2 3 3 2 3 3
1
. 12 186, 25 0, 25
G
EA
(
(
(
(
| | | | | | | | | |
+ + + +
( | | | | |
\ \ \ \ \
(
(
| | | | | | | |
+ +
(
| | | |
\ \ \ \
( +

( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( )
4
4
12 2, 4 10 0, 25
1 1 1
134,17 145, 625 558, 75 7, 2 10
588, 63326
S G G
EI EI EA

(
+

= + + +
=

3 3
30
0 0
( ) ( ) ( ) ( )

( ) ( )
1 2 1 2 1 1 2 1
2 100 2 1 100 2 0, 5 1 36, 25 0, 5 2
2 3 2 3 3 2 3 3
1 1 2 1
1 372, 5 1 0, 5
2 3 3
l l
s
S
M x m x N x n x
dx t dx
EI x EA x
EI

( (
= + +
( (

| | | | | | | | | | | |
+ + + +
| | | | | |
\ \ \ \ \ \
| | | |
= +
|
\ \

1 1 2
1 36, 25 1 0, 5
2 3 3
1 1 2
2 372, 5 4 1
2 3 3
1 2 1 1 1 2
3 372, 5 1 0, 5 3 121, 25 1 0, 5
2 3 3 2 3 3
1 1 2
+ . 3 121, 25 0, 5
2 3
G
EI
(
(
(
(
| | | |
+ + +
( | | |
\ \
(
(
| | | |
+
(
| |
\ \
| | | | | | | |
+ + +
| | | |
\ \ \ \
| |
+
|
\
( ) ( ) ( )
4
2 0, 5 1 2
22, 5 3 3 211, 25 0, 5
3 2 2 3
1 2 1 1 2 1
3 211, 25 0, 5 1 3 197, 5 1 0, 5
2 3 3 2 3 3
1
. 12 186, 25 2, 5 12 2, 4 10
G
EA

(
(
(
(
| | | | | | | | | |
+ + + +
( | | | | |
\ \ \ \ \
(
(
| | | | | | | |
+ +
(
| | | |
\ \ \ \
( + +

( )
( ) ( ) ( ) ( )
3
2, 5
1 1 1
461, 67 291, 25 5587, 5 7, 2 10
1022, 615
S G G
EI EI EA

(

= + + +
=


61

Pomaci
1,1 1,2 1,3 2,1 2,2 2,3 3,1 3,2 3,3
, , , , , , , i su pomaci uzrokovani jedininim silama.
Pritom vrijedi

1,2 2,1
1,3 3,1
2,3 3,2
.



=
=
=


( ) ( )
1 1 1 1
11
0 0
( ) ( ) ( ) ( )

( ) ( )
1 1 2 1 2 1 1 1 2
2 0, 5 0, 5 4 1 1 2 1 1 0, 5 2 0, 5 1 0, 5
2 3 2 3 3 2 3 3
1 1
+ . 6 0, 5
2
l l
s
S
G
m x m x n x n x
dx t dx
EI x EA x
EI
EI

( (
= + +
( (

(
| | | | | | | | | | | |
= + + + + + +
| | | | | | (
\ \ \ \ \ \
|

\

( ) ( )
( ) ( ) ( )
2 1
0, 5 2 . 12 0, 25 0, 25
3
1 1 1
5, 33 1 0, 75
10, 23274
G
S G G
EA
EI EI EA
(
| | |
( +
| | (
\
= + +
=

( )
2 2 2 2
22
0 0
( ) ( ) ( ) ( )

( ) ( )
1 1 2 1 1 2 1 1 2
2 1 1 2 1 1 0, 5 2 0, 5 0, 5 1 2 0, 5 0, 5
2 3 3 2 3 3 2 3
1 1
+ . 6 0, 5
2
l l
s
S
G
m x m x n x n x
dx t dx
EI x EA x
EI
EI

( (
= + +
( (

( | | | | | | | | | | | |
= + + + + + +
| | | | | | (
\ \ \ \ \ \
|

\

( ) ( )
( ) ( ) ( )
2 1
0, 5 2 . 12 0, 25 0, 25
3
1 1 1
3, 33 1 0, 75
6, 77674
G
S G G
EA
EI EI EA
( | | |
( +
| | (
\
= + +
=


3 3 3 3
33
0 0
( ) ( ) ( ) ( )

( ) ( )
1 2 1 2 1 2 1 2
2 2 2 2 2 2 2 1 1 4 4 4
2 3 2 3 2 3 2 3 1
1 2 1 1
4 2 4 1
2 3 3
l l
s
S
m x m x n x n x
dx t dx
EI x EA x
EI

( (
= + +
( (

| | | | | | | | | | | | | | | |
+ + +
| | | | | | | |
\ \ \ \ \ \ \ \
=
| | | |
+ + +
| |
\ \

( ) ( )
( ) ( ) ( )
1 2
1 2 4 1
2 3 3
1 1 2 1
+ . 6 1 1 2 . 12 2, 5 2, 5
2 3
1 1 1
40 4 75
75, 37
G G
S G G
EI EA
EI EI EA
(
(
(
(
| | | |
+
( | |
\ \
(
| | | |
( +
| | (
\ \

= + +
=

62


1 2 1 2
12
0 0
( ) ( ) ( ) ( )

( ) ( )
1 1 2 1 1 1 1 2
2 0, 5 0, 5 1 2 1 0, 5 2 0, 5 0, 5
2 3 3 2 3 2 3
1 1 2
+ . 6 0, 5 0, 5
2 3
l l
s
S
G
m x m x n x n x
dx t dx
EI x EA x
EI
EI

( (
= + +
( (

( | | | | | | | | | | | |
= + + + +
| | | | | | (
\ \ \ \ \ \
| | |

|
\

( ) ( )
( ) ( ) ( )
1
2 . 12 0, 25 0, 25
1 1 1
0, 66 1 0, 75
2,13526
G
S G G
EA
EI EI EA
( |
( +
| (
\
= + +
=


( ) ( )
1 3 1 3
13
0 0
( ) ( ) ( ) ( )

( ) ( )
1 1 1 2 1 2 1 1 1 2
2 0, 5 2 1 4 1 2 2 1 4 1 2 0, 5 4 1
2 3 3 2 3 3 2 3 3
1 1
+ . 6 0, 5
2
l l
s
S
G
m x m x n x n x
dx t dx
EI x EA x
EI
EI

( (
= + +
( (

( | | | | | | | | | | | |
= + + + + + + +
| | | | | | (
\ \ \ \ \ \
|

\

( ) ( )
( ) ( ) ( )
2 1
1 2 . 12 0, 25 2, 5
3
1 1 1
12 2 7, 5
22, 961
G
S G G
EA
EI EI EA
( | | |
( +
| | (
\
= + +
=

( ) ( )
2 3 2 3
23
0 0
( ) ( ) ( ) ( )

( ) ( )
1 1 2 1 1 1 2 1 1 2
2 1 1 2 1 2 1 2 0, 5 2 1 2 0, 5 4 1
2 3 3 2 3 3 2 3 3
1 1
+ . 6 0, 5
2
l l
s
S
G
m x m x n x n x
dx t dx
EI x EA x
EI
EI

( (
= + +
( (

( | | | | | | | | | | | |
= + + + + + + +
| | | | | | (
\ \ \ \ \ \
|


( ) ( )
( ) ( ) ( )
2 1
1 2 . 12 0, 25 2, 5
3
1 1 1
2 2 7, 5
1, 681
G
S G G
EA
EI EI EA
( | | |
( +
| | (
\ \
= + +
=

Sada te pomake koje smo dobili uvrtavamo u sustav jednadbi
, ,0
1
0, 1,..., ,
n
i j j i
j
X i n
=
+ = =

a rjeenje tog sustava dat e nam vrijednosti prekobrojnih sila kojima smo nadomjestili
raskinute veze.

63


10 11 1 12 2 13 3
20 21 1 22 2 23 3
30 31 1 32 2 33 3
0
0
0
X X X
X X X
X X X



+ + + =
+ + + =
+ + + =


1 2 3
1 2 3
1 2 3
221, 01674 10, 23274 2,13526 22, 961 0
588, 63326 2,13526 6, 77674 1, 681 0
1022, 615 22, 961 1, 681 75, 37 0
X X X
X X X
X X X
+ + + =
+ + =
+ + =


1
2
3
139, 578
29, 5143
55, 3231
X
X
X
=
=
=


Konani dijagrami sila na statiki neodreenom sustavu dobiveni su, kako je ve prije
navedeno, kao algebarski zbroj unutarnjih sila izazvanih vanjskim optereenjem i unutarnjih
sila izazvanih jedininim silama te pomnoenih s prekobrojnim veliinama,
0
1
0
1
0
1
( ) ( ) ( ),
( ) ( ) ( ),
( ) ( ) ( ).
n
i i
i
n
i i
i
n
i i
i
M x M x X m x
T x T x X t x
N x N x X n x
=
=
=
= +
= +
= +

Slika 6.21
64



Slika 6.22


Slika 6.23
65

Za usporedbu dani su rezultati dobiveni programom LinPro 2.7.

Momentni dijagram:

Slika 6.24

Dijagram posminih sila:

Slika 6.25
66


Dijagram uzdunih sila:


Slika 6.26


U usporedbi rezultata moemo vidjeti manje razlike. Razlog tome je to program, osim
momenata, u obzir uzima i uzdune sile koje su u proraunu, s izuzetkom uzdune sile u
zatezi, bile zanemarene.








67

7. Zakljuak


Metoda jedinine sile omoguava relativno jednostavno raunanje pomaka bile koje toke na
konstrukciji. To je znaajno krai i jednostavniji postupak od analitikog rjeavanja
diferencijalne jednadbe progibne linije, a primjena Vereaginova teorema na tapnim
konstrukcijama to svodi na jednostavno odreivanje povrine i traenje teita na dijagramu
unutarnjih sila od vanjskog optereenja te odreivanje ordinate u teitu dijagrama unutarnjih
sila od jedininog optereenja.
Provoenjem prorauna na Bernoulli-Eulerovoj gredi zanemarujemo poprenu silu to
dodatno olakava cijeli proraun. Takoer moemo zanemariti i uzdunu silu N, osim ako je
ona dominantna sila na elementu, zato to je njezin doprinos u odnosu na doprinos momenta
najee jako mali.



68

8. Literatura


[1] Aneli, Milutin: Graevna statika II, Graevinski fakultet Sveuilita u Zagrebu,
Zagreb, 2005.
[2] Dorn, William S.; McCracken, Daniel D.: Numerical Methods with Fortran IV Case
studies, John Wiley & Sons, New York, 1972.
[3] Doli, T.; Sandri, N.: Matematika 1: Skripta iz matematike 1,
http://www.grad.hr/nastava/mat1/MAT1.html
[4] Fresl K.; Simovi V.: Graevna statika I: biljeke i skice s predavanja,
http://www.grad.hr/nastava/gs/bilj1/index.html
[5] Press, W.H.; Flannery, B.P.; Teukowsky, S.A.; Vetterling, W.T.: Numerical Recepies
in C (The Art of Scientific Computing), Cambridge University Press, Cambridge,
1988.
[6] Simovi, V.: Graevna statika I, Graevinski institut Zagreb, Zagreb, 1988.
[7] imi, Vice: Otpornost materijala I, kolska knjiga Zagreb, Zagreb, 2007.
[8] imi, Vice: Otpornost materijala II, kolska knjiga Zagreb, Zagreb, 2002.