Sv. Franjo Asiki rodio se poetkom god. 1182.

u Asizu kao sin trgovca Pietra di

Bernardonea i Ivane. U odsutnosti oca krstila ga je majka davi mu ime Ivan. Otac je tome
imenu kasnije dodao Franjo, s kojim je taj svetac uao u ljudsku povijest. Malian je u upnoj
koli Sv. Jurja nauio itati i pisati. Kao djeak i mladi bavio se prodajom sukna, to je bilo
zanimanje i njegova oca. Uz posao ivahni je mladi u sebi osjeao vatrenu elju da bude
prvi, da prednjai, da se na neki nain odlikuje. Volio je sveanosti, rasko, bio prilino
lakomislen. Uz te manje savrene prirodne kvalitete imao je i boljih: tankoutnu osjeajnost,
samilost prema siromasima, kojima bi dijelio obilnu milostinju, a bio je i udoredno
neporoan. Bio je tako upadan i osebujan da je bio voa vesele mladenake asike drube,
kralj gozba i zabava, u kojima je znao potroiti dosta oeva novca. Zanesen avanturizmom i
slavom, sudjelovao je aktivno i u oruanim razmiricama izmeu Asiza i Peruggie, izmeu
naroda i feudalaca. Ve je u tom razdoblju njegova ivota nazrijevati neke klice Bojega
poziva.
Kad je Franjo doao iz zarobljenitva iz Peruggie te se oporavio od podulje bolesti, iako se
neto u dui bijae ve promijenio, pokuao je ipak poi za slavom novim putovima i to onom
slavom koja dolazi od oruja, od junatva u oruanoj vitekoj borbi. Uputio se stoga prema
pokrajini Pugli, a zaustavio u Spoletu. Uzrok tome bijae tajanstveni glas u snu, koji ga je
pozivao da slijedi radije gospodara nego slugu.
Franjo se tada vratio u svoj Asiz, ondje raskrstio s veselim drutvom te zapoeo ivot revnog
razmiljanja i pobonosti. Da svlada ono to mu po naravi bijae odvratno, dao se na djela
herojske ljubavi prema siromasima i gubavcima. U to je doba poduzeo i hodoae u Rim, u
baziliku sv. Petra, na grob apostolskog prvaka. U jesen god. 1205. bijae opet u rodnom
Asizu. Tada je u crkvici San Damiano triput uo zov Raspetoga: Franjo, poi i popravi mi
crkvu jer, kako vidi, sva je u ruevinama! Obnovio je crkvicu sv. Damjana te ondje
povuen provodio vrijeme u razmatranju, u molitvi, pomalo ipak zabrinut kako e izbjei
oevu gnjevu koji je bio nad njim razoaran. Razoaranje je dolazilo iz zemaljskih pobuda,
planova i ambicija, koje je imao sa sinom. Sve je to njemu neshvatljivim sinovljevim
ponaanjem palo u vodu.
Potpuno u srcu obraen i posve opredijeljen za Krista, Franjo se javno pred pobonim
asikim biskupom Gvidom II. odrekao svih dobara i prava na oinsku batinu. Time se kao
pokornik i Bogu posveena osoba podloio posve crkvenoj vlasti. Tada je izjavio: ujte me
i shvatite dobro! Do ovog sam asa svojim ocem nazivao Petra Bernaridonea, odsad s veim
pouzdanjem mogu rei: Oe na, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu
i zalog svog ufanja.