Sergej Flere: Proturjeja suvremenog

obrazovanja


Louis Altusser: Ideologija i ideoloki aparati drave
Geoff Whitty: Sociologija i problem radikalnog preobraaja






















Uvod

Tema kojom u se baviti na sljedeih nekoliko strana vodi nas kroz svijest istraivanja
sociologije odgoja i obrazovanja nekoliko stepenica unazad u povijesnom vremenu ali ne
toliko daleko da ju ne bismo mogli razumjeti ako ne kroz nae predznanje onda kroz objektiv
glavnog autora Sergeja Flera. On nam, naime, kroz priu o nastanku sociologije odgoja i
obrazovanja donosi razliita miljenja i istraivanja na njenom podruju, objanjavajui ih i
kritizirajui stajalitima suvremene znanosti tj. onog stajalita koje je prevladavalo u vrijeme
kada je knjiga izdana (1986.) (Mislim da je openito vano, prilikom itanja djela, bilo ono
znanstvenog karaktera ili pak lektira uvijek obratiti panju na vrijeme u kojem je nastalo jer se
,naroito u znanostima, danas velike promjene dogaaju iz dana u dan i promatrati ga samo iz
ugla naeg vremena bila bi velika greka i nepravda.)
Pri odabiranju knjige za seminarski rad, u mnotvu nepoznatih autora i razliitih tema,moram
priznati da je u moj ui izbor ova knjiga ula iskljuivo zbog svog naslova u kojem sam
najprije primijetila rije ''proturjeja''. Knjiga, tj. odabrana poglavlja tako su uskoro i ispunila
moja oekivanja otvorivi mi jedan mali prozori u svijetu ove znanosti kroz nekoliko
razliitih stajalita , naveli su me da barem priblino shvatim ime se to bavi ova grana
sociologije, koliki su joj dosezi i razmiljanja. Naveli su me da se na trenutke zamislim oko
pojedinih nepoznatih pojmova, dodatno ih istraim, podsjetim se starog gradiva iz srednje
kole a takoer i da se zapitam koliko u svemu iznesenom ima smisla i to ja o tome mislim.
Naravno da je moje znanje premaleno da bih o bilo emu sudila, tu sam da skupljam
informacije i pomalo s vremenom gradim stavove. Stoga u se u ovom izlaganju pokuati
drati samo stajalita Sergeja Flera iz njegova kratkog uvoda u kojem, kao to sam ve rekla,
iznosi ukratko priu o nastanku ove znanosti i svoje stavove i kritike te stavova dvaju autora
ija djela donosi u svom poglavlju Obrazovanje i dominacija u drutvu: Louisa Althussera i
Geoffa Whittya.


Sergej Flere: Proturjeja suvremenog obrazovanja

U uvodnom dijelu svoje knjige Flere nas postepeno navodi na priu o razliitim pogledima
unutar sociologije upuujui nas prvenstveno da odgoj i obrazovanje nisu nipoto novi
predmeti uenjakog zanimanja. Interes i istraivanja na tom podruju mogue je pratiti
daleko u povijesti i kako bismo bolje stvorili predodbu o onome o emu e biti govora
kasnije vano je istaknuti nekoliko stvari:
Sociologija obrazovanja, kako ju autor naziva, znanost je koja je konstituirana u SAD-u u
prolom stoljeu. Socioloka istraivanja bila su prvenstveno usmjerena na ispitivanje
socijalnih nejednakosti u obrazovanju i njihove povezanosti sa socijalnim nejednakostima u
drutvu u cjelini. Prouavala je kolsku organizaciju i naroito probleme djetetova
prilagoavanja koli, primarne i sekundarne grupe u koli.
U prvoj fazi sociolokih istraivanja prevladavao je sociografski deskriptivizam ali i
funkcionalizam kao teorijski pravac. Iako se funkcionalizam u kasnijim istraivanjima esto
promatra kao negativan i jednosmjeran pravac, Flere ga pokuava objektivno promotriti
istiui kako je on ukazao na potrebu drutva da kao izdvojena stvarnost zadovolji svoje
potrebe ostvarivanjem funkcija i ukazao veliku ulogu kulture u tome. Pri tome se drutvo
shvaa kao stabilan, uravnoteen sistem iji svi dijelovi doprinose njegovu odranju u takvom
stanju. Taj pogled ipak ne uvia sukobe i diskontinuitete u drutvu, niti ovjeka vidi kao
mogue ''svestrano bie prakse''.
Druga vana orijentacija u sociolokim promiljanjima o obrazovanju je marksizam.
''Kategorije naina proizvodnje i drutveno- ekonomske formacije, klasne vladavine i borbe,
shvaanje njih kao pokretaa drutvenog razvitka, ostavljaju kao i pojmovi otuenja iroko
polje za razvijanje teorije obrazovanja'' (S.Flere, Proturjenosti suvremenog obrazovanja,
Zagreb 1986., str.9.)
Flere kae da je bilo zanimljivih pokuaja shvaanja tog pravca za koje bi bilo dobro da su
kritiki preraeni a ne odbaeni kao to se dogodilo.
Osim dodira marksizma i funkcionalizma autor najavljuje neka djela s neposrednim utjecajem
Weberovih koncepata te fenomenologije. Veberijanstvo podrazumijeva socioloko stajalite
koje inzistira na prouavanju vrijednosti kao motiva i sukoba grupa koje nameu svoje
interese i sisteme vrijednosti. Fenomenologija tvrdi da je znanje drutveno konstruirano te da
postoje odreene neshvaene pretpostavke u svakodnevnom znanju.
Ono to je bitno istaknuti jest da do smjene tih pravaca dolazi zbog razliitih drutveno-
povijesnih okolnosti no to ne znai da je u nekom trenutka odreena teorija zamijenjena
boljom nego se one esto nadograuju jedna na drugu meusobno se nadopunjujui. Tako
Flere istie da je u trenutku kada nastaje njegova knjiga funkcionalizam pravac koji vie ''nije
u modi'' dok se fenomenologija i neomarksizam smatraju plodnima. Spominje takoer i
ekonomiku obrazovanja kao disciplinu ekonomske prirode koja prouava odnos trokova za
obrazovanje i njegovih ekonomskih efekata.
itav niz initelja doprinosi tomu da se tijekom sedamdesetih godina dvadesetog stoljea
poinje drugaije promatrati znaaj obrazovanja za drutvo i njegov razvoj te za ovjeka i
njegovu samoaktualizaciju. Marksistike teorije razvijaju se tako u dva pravca od kojih je
jedan bitan za temu kojom u se baviti u daljnjem razmatranju ovog seminara jer se tie
Louisa Althussera i njegova strukturalistikog marksizma. On naglaava nemo subjektivnih
snaga u mijenjanju drutva, a obrazovanje shvaa kao ''manje ili vie znaajna poluga u
reproduktivnoj moi graanskog naina ivota'' (S.Flere, Proturjenosti suvremenog
obrazovanja, Zagreb 1986., str.14.)
Na drugoj strani se marksistiki elementi spajaju s fenomenologijom i tu je sve ovjekovo i
drutveno ''konstruirano''. Obrazovanje se shvaa kao poluga koja moe mijenjati drutvo jer
se ono ionako odvija u sferi ovjekove subjektivnosti.
Kao kljuna tema koja udruuje veinu tih raznovrsnih pristupa u sociologiji obrazovanja
javlja se, dakle, problem uloge kole u sistemu drutvene, klasne dominacije, naroito u
kapitalistikom okviru. Mogue je tako razlikovati naine na koje kola tome doprinosi:
usaivanjem konformistikog sustava linosti, opravdavanjem postojeeg poretka,
prenoenjem znanja tehnikog karaktera potrebnih za funkcioniranje postojeeg poretka.
Naposljetku, Flere istie da su ovi pogledi donijeli mnogo zanimljivih novih ideja i motrita u
znanost no ipak su jednostrani te zanemaruju i podcjenjuju postignua na polju obrazovanja.
Zbog toga uvijek u istraivanju i stvaranju novih teorija treba uzeti u obzir i dotadanje
poglede i dostignua ali ne kao jedina valjana nego samo kao stepenicu prema konanom cilju
poboljanja trenutnog stanja.
U skladu s tim i mnogim drugim teorijama u obrazovanju su se dogaale razne reforme no
one uglavnom nisu davale velikoga uspjeha, pa se i na njih javljaju kritike i pitanja koliko su i
jesu li uope potrebne.
Ono to mi se svidjelo a to istie autor jest da bez obzira na malu samostalnu mo
obrazovanja, bez obzira na esto neoekivane i neeljene efekte mijenjanja kolstva ipak
moramo biti svjesni da se drutvo ne moe promijeniti bez uea kole u tim promjenama.
Louis Althusser Ideologija i ideoloki aparati drave

U ovom radu koji se pojavio 1970. godine Althusser iznosi svoje stajalite o koli u kojem je
saeta njegova cjelokupna teorijska misao. On se, kao to sam ve prije spomenula, u svom
teoretskom izlaganju vrlo vjerno nastavlja na Marxa.
Radi lakeg razumijevanja njegove ideje pokuat u ovaj rad izloiti u nekoliko osnovnih crta.
Althusser, dakle, polazi od toga da je svaka drutvena tvorevina rezultat prevladavajueg
naina proizvodnje. Proces proizvodnje pokree proizvodne snage koje postoje unutar
utvrenih proizvodnih odnosa. Proizvodnja nije mogua bez reprodukcije proizvodnih
sredstava. Reprodukcija, pak, radne snage osigurava se pomou nadnice, no radnoj snazi nije
dovoljno osigurati samo materijalne uvjete za ivot, radna snaga mora biti ''specijalistiki
osposobljena''. Takvo osposobljavanje provodi se, naravno, u koli. Tu se ve nazire kljuni
problem ovog izlaganja. Naime, u koli se, po Althusseru, osim vanih vjetina ue i pravila
ponaanja tj. pravila poretka koji je utvrdila vladajua klasa. Ui se ''dobro govoriti'', ''dobro
pisati'', ''dobro zapovijedati''. kola tako, poput crkve, osigurava pokoravanje vladajuoj
ideologiji.
Nadalje, sve politike klasne borbe vrte se oko drave tj. oko osvajanja ili ouvanja vlasti
odreene klase. Bitno je razlikovanje dravne vlasti i dravnih aparata. Dravni aparati mogu
biti represivni i ideoloki. Represivni dravni aparati ( vojska, policija) svoju nadmo
osiguravaju uglavnom provodei nasilje. Za razliku od njih ideoloki dravni aparati ( crkva,
kola, obitelj, pravo, politika, sindikati, komunikacije, kultura) funkcioniraju na modelu
ideologije. Svi oni vode istom cilju a to je reprodukcija proizvodnih odnosa.
Nakon estoke klasne borbe protiv ideolokog aparata drave na vlasti u zrelim
kapitalistikim tvorevinama vladajui poloaj dodijeljen je kolskom ideolokom aparatu koji
je zamijenio dotadanji vodei crkveni ideoloki aparat. To se dogaa stoga to navedeni
aparat ima ''lijepu i ugodnu glavnu ulogu, iako se ne uje njegova glazba- toliko je tiha!''
(S.Flere, Proturjeja suvremenog obrazovanja, Zagreb 1986., str.136.)
kola uzima djecu iz svih drutvenih klasa ve od vrtia kada su djeca ''najranjivija'' te im
usauje razna umijea zaogrnuta vladajuom ideologijom (jezik, raunanje, znanosti,
knjievnost) ili pak vladajuu ideologiju u istom obliku (moral, graansko obrazovanje,
filozofija).
Mnogo se toga moe nauiti u obitelji i u crkvi ali nijedan drugi aparat nema tu mo da kao
kola raspolae tolikim godinama obveznog pohaanja, i to je ujedno jedan od najveih
problema drutva kako ga vidi Althusser.
Kako bismo jo bolje razumjeli iznesenu teoriju bitno je ukratko izloiti i ono to za
Althussera kae autor knjige, Sergej Flere. On istie da u ovom hiperdeterministikom okviru,
kakvog stvara Althusser, nigdje zapravo nema mjesta za ovjekov svjesni karakter i za
njegovo stvaralatvo. Althusser kolu, kulturu pa ak i jezik vidi iskljuivo u kontekstu
klasnih odnosa mada je, po Fleru, oevidno da oni sadre neke aspekte i funkcije koje su
opedrutvene, bitne sa stajalita razvitka ljudske linosti, sa stajalita komunikacije meu
ljudima, i izvan klasnog konteksta ma koliko taj kontekst bio vaan i dominantan u slici
povijesti modernog drutva. Takoer istie da sama injenica da neki od navedenih ideolokih
aparata, po Althusseru, kao to su religija, kola, jezik, umjetnost postoje i u drutvima koja
ne poznaju klasne podjele upuuje na to da se oni ne mogu objanjavati iskljuivo pomou
klasa. Flere smatra da stav o postojanju ideolokih aparata drave svakako nalazi opravdanje
no po njemu bi ih trebalo promatrati ne kao aparate nego ''instrumente klasne vladavine
duhovnog karaktera''. Althusser takoer stavljajui kolu u prvi plan zanemaruje npr. utjecaj
medija koji je gotovo jednako visok a za razliku od kole nema onu opekulturnu funkciju
prenoenja i unaprjeenja jednog relativno objektiviziranog sustava znanja uglavnom
nezavisnog od povijesnih, ekonomskih i klasnih uvjeta u kojima ta kola djeluje. Istiui
zanemarivanje ujedno ovjeka kao svjesnog i aktivnog bia i istovremeno negiranje napora i
uitelja i uenika te njihovu aktivnu ulogu u bilo kojem smjeru, Flere nas navodi na stav da je
Althusserova teorija, mada u osnovi utemeljena na nekim moguim gleditima, ipak
manjkava, neobrazloena i neobogaena empirijskom podlogom.

Geoff Whitty: Sociologija i problem radikalnog
preobraaja obrazovanja

Whitty zapoinje svoje izlaganje uvodei i kritizirajui pojam ''nove'' sociologije kojom
podrazumijeva odmak od dotadanje ''ortodoksnosti akademske sociologije'' prema
''radikalnoj tradiciji''.
Iznosei stavove nekih svojih suvremenika autor nam pokazuje da bi u svojim stajalitima
oito volio ostati negdje na ''sredini'' upozoravajui pritom da bi se ''sociologija obrazovanja
koja je s pravom skrenula s tradicionalnog puta koji odgovornost za nedostatke obrazovanja
pripisuje vanjskim snagama i snagama prisile, takoer trebala uvati posibilizma koji je na
rubu romantikog individualizma, jer u njega lako moe upasti.'' (S.Flere, Proturjenosti
suvremenog obrazovanja, Zagreb 1986., str.203.)
Prvo je razmatranje krajnosti u koju je u odreenom trenutku poela zapadati ''nova''
sociologija obrazovanja koja se namee kao mogunost osloboenja. Whitty navodi stavove
autora Eslanda i Gorbutta. U Gorbuttovoj teoriji drutvo se odrava i mijenja stalnom
interakcijom pojedinaca, istina i objektivnost smatraju se ljudskim proizvodom, nema
stvarnosti neovisne o znaenju i tumaenju to ih pojedinim dogaajima ljudi sami pripisuju.
''Za njih ideja da je objektivistiki pogled na znanje dehumanizirajui ukljuuje naputanje
svakog pojma o objektivnosti ili ak upotrebljivosti 'znanja treeg svijeta''' (S.Flere,
Proturjenosti suvremenog obrazovanja, Zagreb 1986., str.206.)
Jedina opravdana aktivnost u tim, po Whittyu, ekstremnim teorijama u konanici postaje
stjecanje znanja. Autor stoga upozorava da su oslobaajue snage tih strategija vjerojatno vrlo
ograniene. Misli da bi bilo korisnije ispitati kompleks drutvenih odnosa unutar kojih znanje
postaje prisilno.
''Nova'' sociologija odbija svaki postojei oblik pozitivizma i objektivizma smatrajui da su
istina i objektivnost proizvodi ovjeka koji je tvorac stvarnosti. Autor smatra probleme
prevladavanja ''lane svijesti'' mnogo veima nego to su ih tvorci teorija mogli zamisliti.
Ukorijenjenost pretpostavki kulture pozitivizma, tj. stava da su znanje i injenice izvanjski
date i treba ih se objektivno promatrati, u kulturi kole iznimno je teko poricati.
Nadalje, inzistiranjem na ideji da je stvarnost drutveno konstruirana zanemaruje se pitanje
kako i zato je to tako i zato se ta gradnja stvarnosti odupire prevratu jer openito nije bitno
samo osvijestiti problem, bitno je biti svjestan mogunosti promjene.
Upravo zato Whitty naglaava potrebu povratka na onaj dio Marxove teorije u kojem se istiu
okolnosti jer one odreuju parametre unutar kojih su promjene mogue. Ne bi se trebalo,
dakle, naglaavati niti to da je znanje nemono ali istovremeno niti uveliavati samo stjecanje
znanja kao osnovu.
Za sebe autor kae da pokuava zastupati ''ozbiljno miljenje'' koje nije ni isti materijalizam
ni isti idealizam.
Ako u sredite pozornosti stavimo okolnosti odnosno povijesni kontekst koji jednako ''stvara
ovjeka'' koliko i ovjek njega stvara, nau svijest moemo razumjeti kao primjer srastanja
okolnosti i naeg naina shvaanja tih okolnosti. Iz toga slijedi da bi i stavovi spomenutih
autora Gorbutta, Eslanda i dr., koje Whitty kritizira ovim radom, bili mnogo bolji i korisniji
kada bi ti autori prestali vjerovati u mogunost nekih nadteorijskih osloboenja



















Zakljuak

Poglavlja koja sam ovim seminarskim radom obradila zahvaaju, dakle, okvir sociologije
odgoja i obrazovanja sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljea.
Izloila sam uvod autora knjige S. Flera koji nas postepeno upuuje openito o sociologiji
obrazovanja i njenim pravcima kritizirajui u konanici neke ''proturjene'' stavove. Zatim
smo se upoznali s idejama dvojice autora L.Althussera i G. Whittya od kojih se prvi pojavljuje
kao nastavlja marksistike tradicije i zagovornik teorije o koli kao ideolokom aparatu
drave a drugi iznosi i kritizira dosege ''nove'' sociologije obrazovanja pokuavajui se odrati
na stajalitu koje nije niti isti materijalizam ni isti idealizam.
Iz povijesti nam je poznato kako je to razdoblje bilo puno previranja na razini politike ali i na
ostalim podrujima ovjekova dosega tako da su se odjeci pokuaja popravka drutvene
situacije logino odrazili i preko kole jer kako i sam autor Sergej Flere istie: ''bez obzira
na malu samostalnu mo obrazovanja, bez obzira na esto neoekivane i neeljene efekte
mijenjanja kolstva ipak moramo biti svjesni da se drutvo ne moe promijeniti bez uea
kole u tim promjenama.'' To je ono to je jasno i nama danas kao i starim filozofima u
prolosti.
Ono to se javlja kao mogui problem jesu krajnosti i proturjeja od kojih smo se nekima
bavili i ovdje s kojima na tako bitnom podruju kao to je odgoj i obrazovanje, za koje
vjerujemo da sudjeluju u kreaciji ovjeka, moramo uvijek biti oprezni. Ono to moemo
nauiti iz ove knjige nije samo situacija u sociologiji kakva je bila nekada, popis od nekoliko
autora i pojmova koji obiljeavaju njihove teorije, nego i injenica da i danas ivimo u
drutvu prepunom eksperimenata na istom podruju, drutvu u kojem svaka vlast provodi do
pola po jednu svoju reformu obrazovanja a da su promjene i dalje rijetke i nedostatne.
Moda bismo se stoga, kao i Geoff Whitty u svojem radu, i mi danas trebali zapitati to je to u
drutvu to nam ne doputa promjene iako smo svjesni gdje su problemi te da kao budui
pedagozi i profesori ne ulazimo u svijet kole samo sa idejama za budue reforme nego da
svatko od nas krene prvenstveno od mijenjanja sebe i promjenama nad vlastitim shvaanjima i
drutva i znanja i kolstva uope.

.Literatura

- Flere, Sergej ( Proturjeja suvremenog obrazovanja), 1986., Radna zajednica
republike konferencije saveza socijalistike omladine