Professional Documents
Culture Documents
6-MM Ho
6-MM Ho
ELICI
elici su legure eleza sa ugljenikom i drugim elementima. elici pred-
stavljaju najee korienu grupu mainskih materijala. U novije vreme
poznato je nekoliko hiljada raznih vrsta elika, koje se koriste u gotovo
svim oblastima mainske tehnike.
6.1. DOBIJANJE ELIKA
Dobijanje elika se svodi na rafinaciju gvoa dobijenog u visokoj pei
i dodavanju ferolegura. Gvoe za preradu u elik sadri do 4% C, 1,4%
Si, 1,5% Mn, 0,25% P i 0,12% S. Stoga se u procesu dobijanje elika sad-
raji ovih elemenata svode na zahtevane vrednosti. Rastopljeno gvoe
prerauje se u elike u:
u Simens-Martenovoj pei (plameni postupak);
u elektropei (pretapanjem) i
u Besemerovom ili Tomasovom konvertoru.
Bitna razlika izmeu Simens-Martenovog postupka i pretapanja u elek-
tropeima, konvertorskog postupka ogleda se u nainu dobijanja toplote
potrebne za dobijanje elika. Dok se u prvom sluaju radi o spoljanjim
izvorima toplote (sagorevanje gasa u Simens-Martenovom postupku ili
elektrini luk kao najea varijanta elektropei), dotle se za konvertorski
postupak potrebna koliina toplote obezbeuje hemijskim reakcijama
kojima se elik preiava, prvenstveno oksidacijom pomou kiseonika
pod pritiskom.
Izbor postupka za dobijanje elika zavisi od vie faktora, a najvaniji su
kvalitet i cena dobijenog elika, kao i hemijski sastav gvoa, tj. njegova
istoa. Na primer, za Simens-Martenov postupak i za pretapanje u elek-
tropeima gvoe, kao polazna sirovina, treba da ima to manje primesa,
tj. da je to vee istoe. Pri tome se dobija elik boljeg kvaliteta, ali
skuplji od konvertorskog elika. Za primenu konvertorskih postupaka
koriste se gvoa sa veim sadrajem silicijuma (Besemerov postupak),
odnosno sa veim sadrajem fosfora (Tomasov postupak), koji pri
preiavanju gvoa daju dodatnu koliinu toplote.
Oksidacija u procesu dobijanja elika bie objanjena na primeru kon-
vertorskog postupka. Kod konvertorskog postupka gvoe (sa elinim
83
otpacima i do 30%) se ubacuje u konvertor bavastog oblika, koji je
iznutra obloen odgovarajuom vatrostalnom oblogom, sl. 6.1a,b. Nepo-
sredno pre poetka reakcije sa kiseonikom dodaje se topitelj, koji pomae
izdvajanje troske na povrini rastopljenog elika, sl. 6.1c. U konvertor se
sputa cev sa kiseonikom (vazduhom), koja je oznaena strelicom na
sl. 6.1d.
a)
b)
c)
d)
e)
f)
Slika 6.1. Konvertorski postupak dobijanja elika: a) punjenje metalnim otpadom;
b) ulivanje rastopljenog metala; c) dodavanje peenog krea; d) uduvavanje
kiseonika; e) izlivanje rastopljenog elika; f) izbacivanje ljake
ist kiseonik reaguje sa elezom iz gvoa:
2Fe + O
2
= 2FeO,
Oksid FeO reaguje sa ugljenikom i primesama:
FeO + C = Fe + CO
2FeO + Si = SiO
2
+ Fe
FeO + Mn = MnO + Fe
5FeO + 2P = P
2
O
5
+Fe.
Ove reakcije prati oslobaanje toplote, koja je dovoljna da elik ostane
u tenom stanju, a produkti oksidacije (CO, SiO
2
, MnO, P
2
O
5
) odlaze u
trosku ili u vazduh. Na taj nain se sadraj C, Si, Mn i P dovodi na potreb-
nu meru, dok se za smanjenje sadraja sumpora koristi kalcijum iz topi-
telja koji gradi hemijsko jedinjenje CaS, koje takoe odlazi u trosku. Sma-
njenje sadraja ugljenika, sumpora, fosfora, mangana i silicijuma tokom
84
opisanih procesa u konvertoru je prikazano na sl. 6.2. Na primer, ako se
sadraj ugljenika od 4% smanji na 2%, to odgovara maksimalnoj rastvor-
ljivosti ugljenika u eliku, sl. 5.4, znai da je u procesu oksidacije dolo do
sagorevanja ugljenika.
Slika 6.2. Smanjenje sadraja hemijskih elemenata tokom procesa oksidacije
Pred izlivanje, elicima se dodaju mangan, silicijum i aluminijum kao
dezoksidatori. Dezoksidacija se odvija prema sledeim hemijskim jednai-
nama:
FeO + Mn MnO + Fe
2FeO + Si SiO
2
+ 2Fe
3FeO + 2Al Al
2
O
3
+ 3Fe.
Nastala hemijska jedinjenja se odstranjuju u vidu troske.
Naredna faza u dobijanju elika je oblikovanje prilikom prelaza iz tenog
u vrsto stanje. Teni elik se lije u metalne kalupe kokile, sl. 6.1e, gde
ovrava u tzv. ingote. Oni se zatim zagrevanju na priblino 1200C i
valjaju u poluproizvode razliitih dimenzija (blumove, slabove i gredice).
Naknadnim hladnim ili toplim valjanjem dobijaju se deblji ili tanji limovi,
ice i slini poluproizvodi.
Tradicionalni nain livenja ingota sve vie se zamenjuje kontinualnim
livenjem, sl. 6.3. Rastopljeni elik se izliva u pomonu posudu, gde se sa
povrine uklanjaju neistoe, a zatim se ravnomerno i neprekidno proputa
kroz bakarni kristalizator u kome poinje ovravanje i komoru za
hlaenje, gde se ovravanje zavrava, sl. 6.3. Odlivak se izvlai, savija i
ispravlja, da bi uao u ureaj za seenje brzinom jednakom brzini ulivanja
u pomonu posudu. Za izvlaenje odlivka koristi se elina ipka, tzv.
starter. Sam postupak ima niz prednosti u odnosu na livenje ingota, jer se
85
dobija homogenija i sitnozrnija struktura elika usled vee brzine hlaenja,
a postupak je i ekonominiji.
U procesu dobijanja i izlivanja elik veoma lako rastvara gasove (O
2
,
N
2
, H
2
, CO
2
i CO) koji izazivaju poroznost i nehomogenost strukture, to
se loe odraava pre svega na mehanike osobine. Prema koliini zaostalih
gasova u toku ovravanja elici se dele na neumirene, poluumirene i
umirene.
Slika 6.3. Kontinualno livenje elika
Neumireni elici sadre do 0,3% C i oko 0,02% Si, i nepotpuno su dez-
oksidisani sa Mn i Al (dezoksidatori). Odlikuju se prisustvom gasnih pora
du spoljanje strane ingota, sl. 6.4a, to obezbeuje meki povrinski sloj, a
time i laku obradu deformacijom na hladno. Koriste se za izradu limova i
ipki. Pore prisutne u neumirenim elicima utiu na smanjenje ilavosti,
dinamike vrstoe i sposobnosti za zavarivanje.
Slika 6.4. Popreni presek ingota: a) neumireni; b) umireni; c) poluumireni elik
Umireni elici sadre vie od 0,3% C i od 0,15-0,6% Si. Oksidi se dezok-
sidacijom ne udaljavaju, ve stvaraju suspenziju u rastopu i ostaju u ovrs-
lom eliku. U umirenim elicima nema gasnih mehurova, ali se na vrhu
86
ingota formira lunker-upljina, sl. 6.4b, koja se otklanja odsecanjem. Umi-
reni elici imaju homogenu strukturu bez upljina i pogodni su za rad na
niskim temperaturama.
Poluumireni elici sadre od 0,3-0,9% C i oko 0,15% Si, a dezoksidisani
su u veoj meri nego neumireni. Osim Mn i Al, kao dezoksidator deluje i Si.
Pore su koncentrisane na gornjem delu odlivka sl. 6.4c. Primenjuju se za
izradu profila i debljih limova. Dobijanje im je ekonomino.
6.2. PODELA ELIKA
elici mogu da se podele prema:
- hemijskom sastavu,
- nameni,
- strukturi,
- nainu dobijanja,
- kvalitetu,
- obliku i stanju poluproizvoda.
Prema hemijskom sastavu elici se dele na:
- ugljenine elike,
- legirane elike.
Prema nameni elici se dele na:
- konstrukcione elike,
- alatne elike,
- elike sa posebnim svojstvima.
Prema strukturi elici mogu da budu feritni, podeutektoidni, eutek-
toidni, nadeutektoidni, ledeburitni, austenitni i martenzitni
1
.
Prema nainu dobijanja razlikuju se Tomasov, Besemerov, Simens-
Martenov i elektro-elik.
Prema kvalitetu, tj. sadraju sumpora i fosfora, elici se dele na:
- elike obinog kvaliteta (ugljenine) sa sadrajem sumpora do 0,06% i
fosfora do 0,07%,
- kvalitetne elike (ugljenini i legirani) sa sadrajem sumpora 0,035-
0,04% i fosfora 0,035-0,04%,
- visoko kvalitetne elike (legirani) sa sadrajem sumpora do 0,025% i
fosfora do 0,025%,
- plemenite elike (legirani) sa sadrajem sumpora do 0,015% i fosfora
do 0,015%.
1
Martenzit je struktura koja se dobija termikom obradom - kaljenjem, koja se odlikuje
visokom tvrdoom.
87
Prema obliku i stanju poluproizvoda elici se dele na: valjane, vue-
ne, kovane, livene, bruene, presovane i ljutene.
6.3. UGLJENINI ELICI
Ugljenini elici su legure eleza i ugljenika (sa sadrajem C do 2,0%),
u kojima su prisutne primese. Na ugljenine elike otpada 90% svetske
proizvodnje elika, pa oni predstavljaju osnovni materijal u mainskoj
industriji. Ugljenik je osnovni i najuticajniji element od kojeg zavise
struktura i osobine elika.
Prema sadraju ugljenika, ovi elici se dele na:
- niskougljenine do 0,25% C,
- srednjeugljenine od 0,25% do 0,6% C,
- viskokougljenine preko 0,6% C.
Prema nameni, ugljenini elici se dele na:
- konstrukcione, do 0,6% C i
- alatne, preko 0,6% C.
6.3.1. Uticaj ugljenika na strukturu i svojstva ugljeninih elika
Prema metastabilnom dijagramu stanja, sa porastom sadraja ugljenika,
struktura elika se menja od feritne, feritno-perlitne, perlitne, do perlitno-
cementitne, sl. 5.4. Prema tome, mehanika svojstva ugljeninih elika
zavise od sadraja ugljenika.
Sadraj od 0,1% C poveava zateznu vrstou elika za oko 90 MPa, a
napon teenja za oko 45 MPa. Poreenja radi, za slian porast zatezne
vrstoe potrebno je 1% Mn, Si, ili Cr. Znai, ugljenik utie na osobine
eleza oko deset puta vie nego navedeni legirajui elementi.
Imajui u vidu svojstva pojedinih struktura elika (poglavlje 5.1), jasno
je da sa porastom sadraja ugljenika kod podeutektoidnih elika znaajno
raste zatezna vrstoa, R
m
, u manjoj meri napon teenja, R
eH
, i tvrdoa, a
smanjuje se izduenje, A, i kontrakcija, Z, sl. 6.5.
Kod nadeutektoidnih elika sa porastom sadraja ugljenika i dalje rastu
napon teenja i tvrdoa. Zatezna vrstoa raste do priblino 1,2% C, kada
dostie maksimum, a potom opada. Ovo moe da se objasni poveanjem
koliine sekundarnog cementita koji se izdvaja na granicama perlitnih
zrna, pri porastu sadraja ugljenika. To dovodi do smanjenja zatezne
vrstoe, a nema uticaja na tvrdou i napon teenja.
88
Slika 6.5. Uticaj ugljenika na mehanika svojstva ugljeninih elika
6.3.2. Uticaj primesa na strukturu i svojstva ugljeninih elika
Osim ugljenika, u sastav elika ulaze i drugi elementi koji se smatraju
prateim, skrivenim ili sluajnim primesama, to je ematski prikazano na
sl. 6.6. Pratee primese, Si, Mn, Al, S i P u eliku posledica su procesa
dobijanja gvoa (poglavlje 5.4) i elika (poglavlje 6.1).
PRIMESE U UGLJENINIM ELICIMA
PRATEE
PRIMESE
Si, Mn, S, P, Al
SLUAJNE
PRIMESE
Cu, Co, Cr ...
SKRIVENE
PRIMESE
N
2,
O
2,
H
2
Slika 6.6. ematski prikaz vrsta primesa u elicima
Skrivene primese u elicima (N
2
, O
2
, H
2
) potiu iz vazduha s kojim
rastopljeni elik dolazi u kontakt u toku izlivanja.
Sluajne primese su svi elementi koji ne spadaju u pratee ili skrivene
primese, a ima ih u eliku u sadraju manjem od minimalno propisanog.
Sadraj primesa u elicima treba da se svede na najmanju meru, s
obzirom na to da oni grade nepoeljna jedinjenja kao to su sulfidi, oksidi i
fosfidi.
Sumpor je tetna primesa. Rastvorljivost sumpora u elezu je toliko
mala da i najmanji sadraj sumpora dovodi do obrazovanja sulfida eleza
FeS. Izmeu FeS i eleza obrazuje se eutektoid koji se izdvaja na granica-
ma zrna i topi na 985C. Sumpor je esto uzrok pojave krtog loma,
89
poznatog pod nazivom crveni lom. tetan uticaj FeS se smanjuje ako se
doda mangan (FeS + Mn Fe + MnS). Nastalo hemijsko jednjenje MnS
topi se na ~ 1620C, pa se time otklanja opasnost od crvenog loma. Meu-
tim, pri hladnoj i toploj deformaciji MnS se deformie, izazivajui traka-
vost, odnosno raslojavanje ferita i perlita. Ipak, ova pojava nije tako tetna
kao crveni lom, jer trakavost moe da se otkloni naknadnim arenjem, tj.
normalizacijom.
Sumpor u elicima za automate moe da bude koristan jer pomae
stvaranje krte i lomljive strugotine, ime se ubrzava obrada rezanjem. Kod
ovih elika dozvoljen sadraj sumpora je do 0,3%.
Fosfor je takoe tetan jer sa elezom gradi fosfide koji utiu na sma-
njenje sposobnosti deformacije u hladnom stanju i izazivaju tzv. plavi lom.
Mangan i silicijum poveavaju vrstou elika, ali smanjuju njegovu
plastinost i ilavost. Aluminijum popravlja svojstva elika usitnjavajui
metalno zrno, osim u obliku oksida Al
2
O
3
, kada je tetna primesa.
Kiseonik se u eliku nalazi u vidu raznih oksida, koji nepovoljno utiu
na svojstva elika.
Azot obrazuje nitride koji poveavaju tvrdou, ali smanjuju ilavost
elika, pa se smatra tetnom primesom.
Vodonik je u elicima tetna primesa jer stvara pore, koje posle valjanja
ili kovanja prelaze u prsline, to smanjuje ilavost.
6.4. LEGIRANI ELICI
Legirani elici osim ugljenika (i primesa) sadre i druge legirajue
elemente, koji se dodaju radi poboljanja zahtevanih svojstva. Legirani
elici se dele prema broju, sadraju i vrsti legirajuih elemenata.
Prema broju legirajuih elemenata, elici se dele na jednostruko i
viestruko legirane.
Prema ukupnom sadraju legirajuih elemenata, elici se dele na:
- nisko legirane do 5% legirajuih elemenata i
- visoko legirane vie od 5% legirajuih elemenata.
Nisko legirani elici imaju istu strukturu i sline osobine kao ugljenini
(nelegirani) elici. Neke njihove osobine poboljavaju legirajui elementi u
zavisnosti od vrste i koliine. Glavne prednosti nisko legiranih elika u
odnosu na ugljenine su vea ilavost pri istoj vrstoi, vii napon teenja,
vea vrstoa na povienim temperaturama i manja sklonost ka stvaranju
prslina.
Visoko legirani elici imaju, po pravilu, specijalna svojstva koja
nemaju ugljenini i nisko legirani elici, kao to su vatrootpornost, otpor-
nost prema habanju, sposobnost rezanja pri crvenom usijanju i koroziona
90
postojanost. Osim toga, neki visoko legirani elici imaju specifine elek-
trine i magnetne osobine ili mali koeficijent linearnog irenja.
Prema vrsti legirajuih elemenata, razlikuje se vie grupa elika, koji
se nazivaju prema legirajuim elementima: Cr-Ni elici, Cr elici, Ni
elici, Mo elici, Cr-Mo-V elici, Mn elici, V elici, Si elici.
6.4.1. Uticaj legirajuih elemenata na strukturu i svojstva elika
Za svaki element odreena je gornja granica do koje se on smatra
primesom, odnosno legirajuim elementom preko te granice, tab. 6.1.
Tabela 6.1. Minimalni sadraj legirajuih elemenata u elicima
element
Si
Mn
Cr
Ni
W Mo
V Co
Ti
Cu
Al
min. sadraj (%)
0,60 0,80 0,30 0,30 0,10 0,08 0,01 0,10 0,05 0,4 0,10
Kao to je prikazano u tab. 6.2, legirajui elementi u eliku mogu da:
- se rastvaraju u i -elezu, gradei vrste rastvore;
- stvaraju sopstvene karbide ili se rastvaraju u cementitu;
- stvaraju intermetalna jedinjenja ili jedinjenja sa nemetalima i
- budu u elementarnom obliku.
Tabela 6.2. Uticaj legirajuih elemenata na stvaranje odgovarajuih struktura u
legiranim elicima
Element
vrst
rastvor
Legirani
cementit
Karbid
Jedinjenje
Element.
stanje
Nikl Ni Ni
3
Al
Silicijum Si SiO
2
M
x
O
y
Mangan Mn (Fe, Mn)
3
C MnS; MnOSiO
2
Hrom Cr (Fe, Cr)
3
C Cr
7
C
3
; Cr
23
C
6
Molibden Mo Mo
2
C
Volfram W W
2
C
Vanadijum V VC
Titan Ti TiC
Niobijum Nb NbC
Aluminijum Al Al
2
O
3
; AlN
Olovo Pb
Uticaji pojedinih legirajuih elemenata na mehanika i ostala svojstva
moe da se opie na sledei nain:
- Sa poveanjem sadraja mangana poveavaju se zatezna vrstoa i
tvrdoa, u manjoj meri i napon teenja, dok se ilavost smanjuje.
- Sa poveanjem sadraja silicijuma poveavaju se napon teenja i
zatezna vrstoa, a smanjuje sposobnost deformisanja i ilavost.
91
- Do sadraja od 5 - 6% Cr poveavaju se zatezna vrstoa, napon tee-
nja i sposobnost deformisanja, a iznad tog sadraja ova svojstva
opadaju. Sadraj Cr iznad 1% smanjuje ilavost. Poveanjem sadraja
Cr poveavaju se otpornost prema oksidaciji na povienim temperatu-
rama i otpornost prema koroziji.
- Do sadraja od 10% Ni poveavaju se napon teenja i zatezna vrsto-
a, a neznatno se smanjuje sposobnost deformisanja. Naroito povo-
ljan uticaj Ni ima na ilavost na niskim temperaturama.
- Molibden, vanadijum i volfram imaju slian uticaj koji se ogleda u
poveanju napon teenja, zatezne vrstoe i tvrdoe, uz smanjenje
ilavosti. Osim toga, ovi elementi popravljaju mehanike osobine na
povienim temperaturama, kao i otpornost prema koroziji.
- Mala koliina Al u eliku poveava zateznu vrstou, ali smanjuje
plastinost i ilavost. Sa Cr i Si, Al poveava otpornost prema oksi-
daciji na povienim temperaturama.
- Sa poveanjem sadraja bakra poveavaju se zatezna vrstoa i napon
teenja, kao i otpornost prema atmosferskoj koroziji i koroziji u
morskoj vodi, ali se bitno smanjuje ilavost.
- Niobijum i titan poveavaju zateznu vrstou, ali smanjuju ilavost.
Koriste se i kao stabilizirajui elementi kod elika otpornih prema
koroziji u agresivnim sredinama.
- Olovo poveava krtost strugotine, pa se koristi kod elika za automate.
6.5. OZNAAVANJE ELIKA
Prema standardu JUS C.B0.002
2
elici se oznaavaju nizom slovnih i broj-
anih simbola. Opta oznaka elika moe da se predstavi na sledei nain:
XXXX(X).X(X)-X(X)
- slovni simbol : - oznaka za elik ili
L - oznaka za elini liv
- osnovna oznaka - sastoji se iz etiri ili pet
brojanih simbola kojima se oznaava vrsta elika
- dopunska oznaka - sastoji se iz jednog, dva ili vie
brojanih ili slovnih simbola ili njihovih kombinacija,
kojima se oznaava namena, odnosno stanje proizvoda
- ostale dopunske oznake - sastoje se iz jednog, dva ili vie
brojanih ili slovnih simbola ili njihovih kombinacija, kojima
se po potrebi oznaavaju druge karakteristike elika
2
U toku je promena ovog standarda, odnosno usaglaavanje sa EN.
92
Prema standardu elici su svrstani u dve grupe:
- elici sa utvrenim mehanikim svojstvima i
- elici sa utvrenim hemijskim sastavom i mehanikim svojstvima.
elici sa utvrenim mehanikim svojstvima u osnovnoj oznaci imaju:
- na prvom mestu broj 0;
- na drugom mestu broj koji oznaava nazivnu, odnosno minimalnu
vrednost zatezne vrstoe koja je utvrena za elike u toplo oblikova-
nom ili normalizovanom stanju. Znaenje simbola dato je u tab. 6.3;
- na treem, etvrtom i petom mestu broj koji oznaava pripadnost elika
podgrupi, tab. 6.4.
Tabela 6.3. Znaenje simbola na 2. mestu osnovne oznake elika sa utvrenim svojstvima
R
m
,
MPa
- < 320
320-
360
360-
380
380-
480
480-
580
580-
680
680-
780
780-
880
> 880
simbol 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9
Tabela 6.4. Znaenje simbola na 3., 4. i 5. mestu osnovne oznake elika sa utvrenim svojstvima
Simbol
Podgrupa elika
00 do 44 Ugljenini elici bez utvrenog sadraja S i P
101 do 449 Slobodno
45 do 79
451 do 799
elici sa ogranienim sadrajem S i P. Za elike iz
ove podgrupe delimino se ograniava sadraj C, Si i Mn
80 do 99
801 do 999
elici sa ogranienim sadrajem S i P, delimino utvrenim sadr-
ajem C, Si i Mn, i sa legirajuim elementima koji se dodaju radi
postizanja specijalnih mehanikih svojstava.