Professional Documents
Culture Documents
Horvat Branko Politicka Ekonomija Socijalizma
Horvat Branko Politicka Ekonomija Socijalizma
POSEBNA IZDANJA
Recenzenti
dr ALEKSANDAR BAJT
dr IVAN MAKSIMOVIC
I
I
l
Branko Horvat
P O L I T I K
EKONOMIJA
SOCIJALIZMA
GLOBUS/ZAGREB
Branko Horvat
Naslov origiriala
The Political Economy of Socialism
M. E. Sharp e, Inc., Armonk, New York, 1982.
\
1G1H
I
Preveli s engleskog
DUBRAVKO MIHALJEK i MIA MIKle
. Predgovor jugoslavenskom izdanju.
Ovo je jedini od mojih radova koji je prije objavljen
u inozemstvu nego u zemlji. . S obzirom na potrebu da
tu inverziju normalnog slijeda objasnim.
Znanstvena istraivanja na osnovi kojih je pisana ova knjiga zahtije-
vala su mnogogodinji rad koji pojedinac ne moe sam financirati.
Imao sam da budem suradnik Instituta ekonomskih nauka u Beo-
gradu, koji je iz svojih oskudnih sredstava niz godina odvajao odredene
svote to mi je da se dio godine posvetim samo radu
na ovoj knjizi.
problem bila je nuna literatura. Jugoslavenske biblioteke
tako su slabo opremljene da je bilo. Kakav ozbiljan rad na
drutvenih znanostiu zemlji s popisom od 1.00 knjiga
u biblioteku, bih se sa 2-3 . knjige i
ostalih nije bilo. U Beogradu, je biblioteka bila razorena za vrijeme
rata, bilo je jo gore. Ako knjiga nema u bibliotekama, one
se od stranih. No, pozajmice
funkCioniraju u naoj zemlji. U Stockholmu bih na knjigu iz
druge zemlje 10 do 20 dana, u Beogradu 6 do 12 mjeseci. Morao
sam se stoga, kao i nekada u partizanima, snalaziti, i
vlastitog financiranja istraivanja u centralnim nacionalnim bibliote.-
kama u Parizu, Londonu, Berlinu, Stockholmu i Washingtonu. .
Nakon est godina takvih snalaenja knjiga se primicalazavret15u,
ali su sredstva Instituta presuila. Institut se stoga 1979. godine s
jom ekonomijom socijalizma prijavio na Fonda: za
djelatnost i rad Predsjednitva CK SK].
Nakon nekog vremena od Fonda je stigao ovaj odgovor:
Rad je projiciran ti knjige. iz samih naslova knjiga
teko se moe razabrati teorijsko-metodoloki pris.tup
kao ni polazna hipoteza. Dodue, autor u prvoj knjizi vri
klasifikaciju sistema kao predmeta kritike.
se samo na kapitalizam i etatizam autor "nije dao
istovremeno i dovoljno ubedljivo teorijsko i metodoloko obrazlo-
enje, odnosno teorijsko-istorijsku zasnovano st . svog stanovita.
Manje-vie eme ostalih knjiga izazivaju iste nedoumice. Stoga je
Upravni odbor ocenio da ne moe sufinancirati ovo
Sekretar UO Fonda"
Vlado .
5
U da zavrim i objavim knjigu u Jugoslaviji, obratio
sam se dugogodinjem engleskih prijevoda mojih radova u
New Yorku, Myronu Sharpeu. Sharpe. se bez oklijevanja prihvatio izda-
vanja a da nije vidio rukopis, niti je traio recenziju.
predujam je zavravanje rada, koji je zatim objavljen u
rekordnom roku u New Yorku i Oxfordu.
Ovo se izdanje neznatno razlikuje od engleskog, jedino je
popunjena jedna praznina. Da ne bih dalje odugo-
objavljivanje knjige, u engleskom sam izdanju izostavio istrai-
vanje transformacije ekonomskih odnosa.
U sam dobio poziv od ekonomske asocija-
cije da u prosincu 1982. sudjelujem u New Yorku na simpoziju Sko- .
ranji razvoj ekonomske znanosti s posebnim osvrtom na
ekonomske odnose. Bilo je pozvano sedam ekonomista s namjerom
da predstavljaju teorijska gledita sedam regija svijeta.
Od mene se da izloim poglede na svjetsku
privredu. Taj poziv mi je da pripremim tekst koji je, s malim
izmjenama i dopunama, uao kao 19. poglavlje u ovu knjigu. Tako
je ovo jugoslavensko izdanje na neki ipak prvo potpuno izdanje.
Rukopis knjige zavren je i predan prije eta-
krize u Poljskoj. U poglavlju 17 ta je kriza bila prognozirana,
i moe sam usporediti analizu provedenu u tom poglavlju sa
stvarnim tokom Poljska me odavno zanimala, vie
afektivno nego znanstveno. Mnogi znanci i poznavanje jezika omogu-
su mi da pratim drutvene procese u toj zemlji. Nisam ipak mogao
pretpostaviti da - osim Papadopulosove .....:... Poljska biti je-
dina evropska zemlja gdje u poslijeratnom razdoblju biti uvedena
vojna diktatura. Jo se manje moglo pretpostaviti da general Jaru-
zetski ono to ni predratni diktator maral Pilsudski - koji je
bio socijalist - nije uradio, a nije uradila ni jedna meni
poznata diktatura: i formalno najaviti rat vlastitom narodu! Etatizam
je tako obogatio repertoar represije, i poljski da
se analiza etatizma u poglavljima 2 i 17 produbi. da su stvari jo
u toku, ostavio sam to za drugu priliku.
Iako ova knjiga predstavlja pokuaj zasnivanja
teorije drutva, a profili prijelaznih drutava su
za tri osnovne grupacije zemalja koje danas postoje, bilo bi poeljno da
se za jugoslavensko izdanje izradi i profil prijelaznog jugo-
slavenskog drutva. Predradnje za to izvrio sam u svojim knjigama
Ogled jugoslavenskom drutvu (Mladost, 1969), Jugoslavenski pri-
vredni sistem: Formiranje prve samoupravne privrede (Sharp e, 1976) i
Funkcioniranje jugoslavenske privrede (Liber, 1983), te u mnogobroj-
nim manjim radovima. dosad nije bilo ni vremena ni po-
voljnih okolnosti za sintetsku generalizaciju, pa i to ostavljam za drugu
priliku.
Englesko i izdanje knjige bilo je
ocjenama u progresivnim publikacijama, knjiga je ubrzo proglaena
jednom od knjiga godine, priprema se kineski prijevod, a objavljeno je
i drugo izdanje. Kod nas, nisu pokazali
zanimanje za knjigu, osim dviju - koje su odustale jer su ustano-
vile da bi objavljivanje bilo preskupo. Zbog toga izraavam vie nego
6
kurtoaznu zahvalnost drugovima koji su u SIZ-u za znanstveni rad
donijeli odluku da se knjizi dodijeli prema propisima
subvencija, to je objavljivanje. elim odati pri-
znanje Globus za ekspeditivan rad na objavljivanju,
a magistri Miji i magistru Dubravku Mihaljeku na savjesnom
.
'--'.
Zagreb, 30. srpnja 1983.
Dr Branko Horvat
7
Predgovor engleskom izdanju
U smislu, ova knjiga predstavlja ivotno djelo. Ne u
smislu stvarnog pisanja - na njoj sam radio samo tokom posljednjih
est godina. Ali razmiljao sam o njenom sadraju u toku cijelog svog
ivota. Jo otkako je moj razred napustio srednju kolu u malom pro-
vincijskom u Hrvatskoj da bi se pridruio partizanima u jugo-
slavenskoj revoluciji, socijalizam je bio moja stalna preokupacija. Moja
generacija prihvatila se ostvarivanja onog na to je Marx pozivao
u svojoj slavnoj tezi o Feuerbachu: mijenjanja svijeta, ne samo
vog
Pokazalo se da mijenjanje svijeta nije lak i jednostavan
posao. Nasuprot naim izvornim pogledima, . SOCijalizam se pokazao
neuhvatljivim . i nejasnim. Iako svijet nije bilo do-
voljno, bio je to jo uvijek neophodan uvjet da se on promijeni na
eljeni Zanemarivanje ozbiljnog teoretskog istraivanja nuno
bi imalo razorne posljedice. naih znanstvenih objanjenja
pala je na ispitu drutvene prakse. Pokazala su se naivnim r prostodu-
nim, ponekad i jednostavno potpuno pogrenim. Vrlo
brzo - jedva tri godine nakon svretka oruane borbe - potreba za
temeljitim preispitivanjem primljene teorije postala je
Od tada, razmiljao sam o ovoj knjizL
Kad sam zavrio srednju kolu, neto vie od godinu dana nakon
revolucije, nije mi bilo jasno na koji bih mogao biti naj-
korisniji u socijalizma. Studirao sam tehniku i onda
se prebacio mi ekonomiju, filozofiju i sociologiju. Na kraju sam za-
da ekonomija, da se bavi bazom drutva, prua pri-
liku za dostojno zanimanje. Tako sam postao ekonomist.
Moj program je stjecanje iskustva
iz planiranja privrednog razvoja i pisanje knjige od fundamentalnog
za teoriju ekonomije. Iz sam program
slijedio pomno. Moja druga disertacija, poslije objavljena na
nekoliko jezika, bila je teoretsko istraivanje, Ekonomska. teorija. pla.n-
ske privrede. Izraz ispustio sam iz naslova da ne bih
zastraio na Zapadu. U pogledu stjecanja iskustva,
pozvan sam da se pridruim Saveznom zavodu za privredno planiranje,
gdje sam postao odgovoran za metodologiju planiranja. Nekoliko godi-
na poslije, iz tog se odjela razvio Institut ekonomskih nauka, na
sam bio sedam godina. To je bilo razdoblje intenzivnog
9
empirijskog istraivanja problema ekonomskog i drutvenog razvoja,
i planiranja.
Rad na ekonomskoj teoriji morao sam, od-
goditi, i pomicati sve dalje u Na kraju, postalo je apsolutno
jasno da se ekonomija ne moe bez istraivanja drutvenih
odnosa i politike, Na studije sistema
i drutvenog razvoja nisu se pojavljivale, te je tako postalo nuno
razviti istovremeno ekonomsku i teoriju. To je,
dakle, bila geneza ove ekonomije socijalizma.
Moda je potrebno napomenuti da u mojoj upotrebi eko-
nomija ima donekle posebno Izraz ekonomija.
izumljen je prije tri da bi se upravljanje narodnom
privredom nasuprot upravljanju obiteljskim Vreme-
nom, to je doivjelo promjenu. ekonomija
je ekonomiku drutva: ona je teoriju
drutvene proizvodnje. To je teorija koja je po-
stala cilj Marxove Kritike ekonomije. Pojavom
ekonomije uklonjene su drutvene i dimenzije. Ostala je samo
ekonomija. Uskoro je ekonomska teorija
modela nepovezanih s bilo kakvim ekonomskim
vanjem ili rjeavanjem problema realnog svijeta. Tek odnedavno na
Zapadu oivljava zanimanje za pri-
stupom, zamijenjenim, u ekonomskom sociologijom.
Na Istoku ekonomija je ostala okamenjena na stupnju raz-
voja iz devetnaestog kao da se u svijetu i u teoriji otada
nije nita dogodilo. Stoga se malo moglo iz bilo
kojeg od ta dva izvora. S druge strane, problem s kojim sam se uhvatio
ukotac zahtijevao je vrlo jasanneortodoksan pristup. Kako socijalis-
drutvo - usprkos brojnim - jo ne
postoji, pristup bio je neprimjeren. I ekonomske i
institucije trebalo jc najprije skicirati, a tek potom njihovo
Prema tome, ekonomija zahtijevala je spa-
janje ekonomske i teorije u jednu jedinstvenu socijalnu teo-
riju. To je impliciralo brojne metodoloke probleme.
Prije svega, ideja o nacrtu novog' drutvenog sistema ima sve izglede
da bude s velikom sumnjom. Ne mirie. li to na utopiju, na
zavaravanje samoga sebe? Joseph Schumpeter je vrlo nedvosmislen
kad takav pokuaj naziva neznanstvenim.l Za razliku od inenjera,
je zadatak graditi nove strojeve, od drutvenog znanstvenika ne
se da gradi nove drutvene sisteme; njegov je posao da ih
analizira i da ih objanjava. Ipak, nema nikave razlike
ta dva zadatka - osim da je potonji mnogo tei. Konstrukcija
novog mosta, na primjer, moe biti jedinstvena, moe predstavljati
neto to nije nikada prije postojalo; svejedno, pouzdano moemo
kivati da se most sruiti ako su svi dobro napravljeni
i ako se koriste konstrukcijski materijali. Ili, da uzmemo
jedan drugi primjer, Einsteinova teorija mogla se 1905. godine
i jedva ju je itko bio spreman prihvatiti. Ali nitko je nije
nazvao utopijskom. I tek kad je prola na ispitu teoretske konzistent-
nosti i korespondencije sa bila je
Formiranje drutvenih institucija je jer na vrijed-
10
nosti za koje su ljudi spremni rtvovati ivot. Ono je
jer drutvena stvarnost jednu dodatnu dimenziju ivotnog
- svijest. Za razliku od gradnje mosta, konstrukcijski ma-
terijali se i sami mijenjaju. Zbog toga je izgradnja drutva mnogo slo-
enija i tea. Povrh toga, drutvena teorija nije samo dio konstrukcije
nego i sama postaje dio stvarnosti. Ova je knjiga ispitivanje
tog neistraenog Njena je namjera odgovoriti zahtjevu Ro-
berta Heilbronera za pretvaranjem ekonomije u instrument drutvene
znanosti svrha i opravdanje nije toliko rasvjetljavanje na
koji se drutvo stvarno ponaa, koliko formuliranje na koje bi
se ono trebalo ponaati ... nunih obrazaca ponaanja koji
drutvu postizavanje. postuIiranog cilja.2
Cijeli je problem mnogo nego to bi akademska rasprava
o metodologiji mogla odavati. Tradicija zanemarivanja izgradnje l:mdu-
drutva - u stvari, otvorenog proglaavanja svakog pokuaja takve
konstrukcije utopijskim i protuznanstvenim - vrlo je duga i
ukOrijenjena u pokretu. Ona je s Marxom i En-
gelsom, kOjima se moda moe oprostiti, jer je drutvo u kOjem su
ivljeli - suprotno njibovim vlastitim uvjerenjima - bilo vrlo uda-
ljeno od socijalizma. Ali ta je tradicija jo iva, i s razornim posljedi-
cama. Kad je 1891. godine SOCijaldemokratska partija pripre-
mala svoj Erfurtski program, neki su njezini zahtijevali da
program sadri i institucionalnu skicu za prijelazno razdoblje.
Karl Kautsky, partijski odbacio je taj prijedlog kao
neopravdan, jer vrijeme jo nije bilo zrelo. Kad je, dva i pol
poslije, 1918. godine, vrijeme bilo zrelo, partija nije imala nika-
kav akcioni program. Teturala se kroz poslijeratni kaos, izgubila vlast,
sukobila dijelove klase i gurnula zemlju u galopira-
inflaciju; proizala drutvena i ekonomska nestabilnost, golema
nezaposlenost i borbe komunista i socijalista otvorile su
put Hitleru i nacistima. Povijest austrijskog socijalizma gotovo je
ista. su ruski SOcijalisti 1917. godine bili jer ih
nita nije vodilo. Dakako, oni su eljeli vlast. Ali to kad se vlast
osvoji - bila je to zagonetka za koju se nitko nije zanimao. Krajem
1916. Lenjin - jedini koji je bio svjestan tog problema, a po-
taknut polemikom s Buharinom - prihvatio se ponovnog Marxa,
Engelsa i Kautskoga u cirikoj knjinici da bi otkrio rjeenja koja bi
oni sugerirali. Na toj je osnovi, nakon povratka u Rusiju, Lenjin
sastavio svoju Dravu i revolUCiju revolucija u
i listopadu 1917. njegov rad nije bio od velike koristi
jer se ideje iz te knjige nisu ili nisu mogle primijeniti na ruskoj pozor-
nici. Uskoro je Lenjin umro. i nekontrolirani procesi koji su
nakon njegove smrti zavrili su kontrarevolu-
cijom.
ta tri povijesna primjera, ne elim da bi znanstveno
akcioni program i institucionalna skica sutranjice revolucije
nacizam i staljinizam. Na alost, drutveni sistem nije tako
jednostavan. Ali i nadalje tvrdim da je odsutnost svakog smislenog
programa izuzetno pomogla kontrarevoluciji u tim slu-
Podnaslov ove knjige govori da je ona istraivanje.
11
Izraz je potrebno na, poseban
On ne ponavljanje Marxovih koji su bili primjenjivi
u povijesnoj situaciji prije stotinu godina. To bi ilo u marksologiju,
ne u marksizam. On stav koji bi Marx vjerojatno zauzeo da ivi
danas. Netko to glatko odbiti, to hipotetskim koritenjem
izraza koje se ne moe provjeriti napokon, Marx je mrtav
i ne moemo ga konzultirati. Kako se moja teorija razilazi s Marxovom
u nekim vanim pitanjima, a u drugima se bavi problemima koje Marx
_nije nikada susretao,:moe se tvrditi ja odgov.oranza.nj!l:
kako je pod Marxovlm utjecajem, mogao bl se konst1ti
izraz s crticom, marksizam-horvatizam, koji je Benjamin Ward natuk-,
nuo mojem prijanjem ra.du. Ali ja jo uvijek vie volim svoj podnaslov.
Postoje bar dva razloga zbog kojih ovu knjigu treba' nazvati jedno-
stavno Jedan je liiti zadovoljstva trijumfalnog
da je, na kraju krajeva, ovo rasprava, te se kao
takva moe odbaciti. Dobro je unaprijed znati da je ona
tako da se njezini ne mogu odbaciti bez podnoenja zadovo-
protudokaza. Drugi je razlog fundamentalniji. J edan moj
prijatelj, poznati filozof, je da je Marx po-
stigao to je htio jer se mogao uspeti na ramena jednog intelektualnog
diva - Hegela. to se mene slobodno sam se uspeo _ na iroka
Marxova ramena. Ni jedna znanost ne ni od i nije lana
skromnost iskazati svoj dug velikim prethodnicima.
je moje prvo tivo iz socijalne teorije bio
manifest. Isto je tako da sain, poto satri ga sudje-
lovao u jednoj od malobrojnih istinskih SOCijalnih revolucija naega
doba. Marx i revolucija lijepo su se slagali, i moj nevini duh primio je
ostatak kao neto samo po sebi razumljivo. Tako je Marxovo razmilja-
nje vrlo prirodno ulo u mene; postalo je dio mog vlastitog razmiljanja
i mojeg vlastitog pristupa drutvenim fenomenima. Nisu me
marksizmu, ja sam ga ivio. I upravo stoga to sam marksizam spon-
tano prihvatio kao svoj vlastiti razmiljanja, nisam ni-
kakve zapreke u ispravljanju primljene teorije kad god se nije slagala
s Isto bi bio i Marx. '
Marxovi citati brojniji su Ilego to sam to htio; u mjeri
to se odnosi i na navode iz djela drugih autora. Za to postoje
razloga. Marx je, kao i svi veliki mislioci, tako pogreno
i krivo da bi za one koji nisu upoznati s njegovim
moglo biti korisno upoznati izvornog mislioca. One koji poznaju Marxa,
Citati bi trebali upozoriti da tvrdnja nije
razlog za citate jest da je, se, yrijedno truda istraiti
intelektualno porijeklo pojmova koje koristimo. Vie puta sam se izne-
midio time to su do mojih prije doli i drugi. to se nekih
drugih, na izgled suvinih, citata, njihova je svrha svaku
optubu o pristranosti. U gdje su strasti uzburkane,
gotovo je nesporazume. Ali, vrijedi pokuati. Mislim
da je John Kenneth Galbraith jednom rekao da se moramo uvijek
brinuti o svojim i tititi ih da ne nerazumnu pogreku
tamo gdje je to , -
Prihvatio sam zapadnih pisaca prilikom kritizi-
ranja drutvenog poretka u kojem ive, i pozivanja na istocne pisce
12
prilikom njihovih vlastitih drutava. Oni koji ive u odre-
drutvu trebali bi to drutvo najbolje poznavati, i mogu se
smatrati njihovim najboljim predstavnicima - ili sucima. To
nisam mogao sasvim dosljedno slijediti - tabui postoje i u naim
drutvima, ne samo u primitivnim, te se stoga o nekim temama jedno-
stavno ne raspravlja - ali sam sve to sam mogao,
literaturu na dvanaestak jezika.
Da bih ideje koje sam razvio u knjizi izloio kritici, ras-
pravljao sam o njima na brojnim znanstvenim skupovi-
ma. To je iskustvo ponekad bilo vrlo smo se s velikim
u uspostavljanju komunikacije. bih se jedne opaske
Karla Kautskog: Svaka nova zamisao institucija
se utopijskom onima koji su poredak uzimali zdravo za go-
tovo. bi sudionici u raspravama izbjegavali svaku analizu i
jednostavno tvrdili da je zamisao nestvarna, ako ne i pot-
puno Poblie ispitivanje onoga to su mislili redovito je
pokazivalo da su oni podrazumijevali da sve drugo ostaje nepromije-
njeno. nije provesti nijednu radikalnu promjenu ili
unaprijediti bilo koju vanu drutvenu instituciju - to jest jedan pod-
sistem - ako drutvenI sistem ostaje n'epromijenjen. Stoga moram
upozoriti na da je ovo pokuaj konstruiranja sistema.-
poredak ne samo da se ne uzima zdravo .za, gotovo; on se
preispituje u svakoj Da bih to pokazao, pozivam da mi
pridrui u istraivanju transformacije i mijenjanja posto-
drutvenih sistema.
Ova knjiga ima najmanje jedan veliki nedostatak: njena se institu-
_, skica zaustavlja na granicama nacionalne drave. Socijalizam
svjetski fenomen. ekonomija socijalizma ne
- moe biti zqokruena ako ne odnose u
narodnim razmjerima. To je osobito u suvremenom podijelje-
nom svijetu. Postoje dva razloga zbog kojih sam se ispitati
socijalizam samo u okviru jedne zemlje. J edan od njih je metodoloki
realizam. Ako je netko, kao marksist, zainteresiran za mijenjanje svi-
jeta, on ga ne moe cijelog promijeniti najednom. U svijetu
nacionalnih suvereniteta, promjene se mogu provoditi samo unutar
nacionalnih jurisdikcija. Stoga je primjereno istraivanje svih
socijalizma samo u jednoj zemlji. Drugi je raz-
log pragmatski. Pisanje ove knjige, takve kakva jest, trajalo je predugo.
Njeno bi izdavanje nuno bilo da je jo trebalo istraiti i
sloeno ekonomskih i odnosa. Pri-
znajem da bi jedan globalni pristup, vjerojatno izmijenio
neke ove studije. Ali to znanstvena kritika koju
Jednom u novo izdanje sadravati poboljanja
i proirenja.
U pothvatu kao to je ovaj, autor se s velikom
upadanja u provincijalizam. Svi smo mi pod snanim utjecajem naih
vlastitih socijalnih i nacionalnih sredina, naih vlastitih iskustava i pre-
ferencija. Jedini da ne ispadne glup nacio-
nalne osebujnosti globalno istinama jest da izloi svoje ideje
kritici. J a sam to kao svaki znanstvenik,
knjige i Ali to je daleko od dovoljnog. mora
13
ivjeti u drutvenim i nacionalnim sredinama da bi stvari
mogao promatrati iz uglova. U tom pogledu, imao sam
da studiram i predajem u vie zemalja. Mnogo sam od svojih
u Manchesteru, Londonu i Cambridgeu. Moji stu-
denti u Stockholmu i Parizu, u Washingtonu, Ann Arboru j Notre Da-
meu, Santiagu de Chile i Dar es Salaarnu, i, naravno, u mojoj vlastitoj
zemlji, koja je kulturni makrokozmos u malom, bili su moji prvi i
Teko je da li sam vie kad su se
slagali sa mnom ili kad se nisu slagali. To je iskustvo nadopunio i moj
rad na savjetovanju stranih vlada zainteresiranih za samoupravljanje
i socijalizam, te govori pred publikom u ulozi pozvanog pre-
na vie od pedeset akademija i insti-
tucija u cijelome svijetu, neovisno od svih njegovih podjela. Ako nakon
svog tog ideja neke od njih jo nose tragove upadanja
u provincijalizam, to se mora smatrati tvrdom jezgrom mojih' vlastitih
sam bio povlaten da pripadam skupini drutvenih znan-
stvenika koji se nekoliko godina sastaju u Zagrebu pod vodstvom
Eugena i Rudija Supeka. Tema kOja je ujedinjavala sve te sa-
stanke bila je i sistem. ideja sadranih u ovoj knjizi
izloena je na sastancima grupe, i imao sam velike koristi od prijatelj-
ske ali bespotedne kritike svojih kolega.
Primio sam vrijedne sugestije (id i Roberta Lanea,
koji su poglavlja 10 i 11, te od Josipa upanova koji je
poglavlje 14. Naravno, oni ni na koji nisu odgovorni za sadanju
verziju tih poglavlja. zahvaljujem i re-
daktorima, koji su mi dopustili koritenje citata i mojih izdanih radova.
i punokrvni socijalist treba imati slobodnog vremena' da raz-
milja i pie o socijalizmu. Zahvalan sam vedskom institutu za
narodna ekonomska istraivanja i njegovu direktoru Assaru Lindbecku
na velikodunom pozivu da provedem sedam mjeseci na institutu bez
ikakvih obaveza. Promjena sredine - vedska je toliko od
Jugoslavije - prijateljska i poticajna atmosfera na institutu, neposto-
janje pritiska administrativnih i ostalih dunosti i dobra biblioteka
pruili su mi sve to je bilo potrebno za dugo odlagani rada.
Cijeli prvi dio knjige napisan je u Stockholmu. dio ostatka
knjige napisan je u Beogradu, na Institutu ekonomskih nauka. Htio bih
se iskreno zahvaliti institutu na pruenoj financijskoj i drugoj
Posebnu zahvalnost dugujem Ljubi bibliotekarki Insti-
tuta ekonomskih nauka. Bez njezine pisanje ove knjige bi se
znatno oduljilo, ili bi sadravala neprihvatljive propuste. sam
dovoditi drugaricu u dugim popisima potrebnih krijiga,
od kojih se mnoge nisu mogle nabaviti u Beogradu pa ni u zemlji.
Mjesecima je strpljivo tragala za mojom obaveznom literaturom i, na
kraju, knjige bi se pojavile na mojem stolu. Ugodna mi je dunost
zahvaliti joj na brizi.
Beograd, prosinca mjeseca 1979.
Branko Horvat
14
PRVI DIO
Kritika suvremenih
drutveno-ekonomskih sistema
Mislim na bezob zirnu kritiku svega bezobzirnu u dva
pogleda: kritika se ne smije bojati svojih
a isto tako ni sukoba s silama.
MARX Arnoldu Rougeu (1843)
klasa i klasa proletarijata izraavaju isto ljudsko
je klasa zadovoljna svojim poloajem
IOSJeca se na njemu SIgurnom, razaznaje kao
vlastitu i stoga posjeduje u njemu privid ljudske
egzistencije. Druga se klasa unitenom tim
vidi u njemu svoju i stvarnost neljudske egzistencije.
MARX I ENGELS, Sveta porodica (1844)
_ ... -- ._ ... __. ..... -----
Uvod
u . drugoj polovici dvadesetog dva divovska bloka zemalja
bore se za prevlast u svijetu. Dva bloka identificiraju se s dva drutveno-
-ekonomska sistema: kapitalizmom i socijalizmom (ili komunizmom).
Kapitalizam karakterizira slobodno trite i privatno vlasnitvo nad
sredstvima za proizvodnju, socijalizam centralno planiranje i dravno
vlasnitvo. Raspravlja se da li je - i nuno - da dva sistema
mirno koegzistiraju i da li putovi razvoja dva sistema moda konver-
giraju. manje razvijene zemlje mogu birati samo iz-
trino orijentiranog kapitalizma i dravno kontroliranog soci-
jalizma.
To je pOPJllarna slika suvremene svjetske pozornice - u stvari tako
popularna da je i drutvenih znanstvenika bez
ikakvog preispitivanja. Razlikuju se samo po odgovorima na postav-
ljena pitanja, osobito u tko biti pobjednik
u toj borbi.
Takva je slika, pogrena. su i upotrijebljeni izrazi
pobrkani. je, velike sile bore se za prevlast. Velike sile su se
oduvijek borile za prevlast: danas, u dva svjetska rata, u devetnaestom
.. Ali, sve je to imalo malo veze sa SOcijalizmom. Niti je
o socijalizmu u sadanjoj borbi. U stvari, jedini vaan interes,
i jednom i drugom bloku, jest pravi
razvoj bilo gdje u svijetu. tolerirane intervencije i
vojne agresije u Kini, Vijetnamu, Latinskoj Americi,
i zajedno s totalnom blokadom Jugoslavije od zemalja
Kominforma i Kube od Sjedinjenih Drava, s okupacijom Afganistana,
podravanom agresijom na Nikaragvu i pomaganjem vojnih diktatura
u i Poljskoj - pokazuju to s vanjske strane. Brojni procesi i osude
progresivnih osoba pokazuju to s unutranje strane.
Mnoge prostodune ljude to zbunjuje. Zar nije oktobarska revolu-
cija bila prava revolucija? Naravno da je bila! da
je ta revolucija bila pobjedonosna, i da nije uslijedila kontrarevolucija,
jasno je da Sovjetski Savez mora biti zemlja. Istina, Sta-
ljin je odgovoran za mnoge krupne pogreke - milijuni ljudi nestali
su u koncentracionim logorima - i za mnoga zastranjivanja. To je
bio nesretan ishod kulta Ali greke se mogu ispraviti i zastra-
njivanja dokinuti. Kad se to i imat istinski
drutvo. Nakon kratkog razmiljanja, vidimo da se isto moe i za
kapitalizam. I naravno, to se neprekidno i govori. Buroaske revolucije
2 ekonomija socijalizma
17
bile su inspirirane uzvienim idealima, ba kao i revolu-
cije. Na alost, njihovo oivotvorenje nije sasvim doseglo eljene stan-
darde. No. ipak, kad se uklone kapi!alizma:
jedno pristojno drutvo koje, ako netko zeh, moze zvati socIJahsticko
(ili slobodno, iii kako god mu drago). .
s takvim razmiljanjem je da nema mnogo veze sa stvarmm
svijetom. Da bi se uklonili neophodno
je - ponekad i nasilno. ums.tltl - kapltahzam
je dosta vremena - i ivotno djelo -. da ljudi
tu jednostavnu istinu. Stoga ne da se Ista takva Istina
o reimima jC: dobro
povijest se ponavlja. U proslom stoljecu burz?aska
cirala je drutvo kao utjelovljenje slobode l Jednak1h IZ-
gleda za sve. U naem ideologija birokracija misti-
ficira njihova vlastita drutva kao najbolja od svih Sada -
kao i onda - demistifikacija je neophodno potrebna. .
stoga nae istraivanje kratkim osvrtom na
istaknute osobine dvaju suprotnih drutvenih sistema.
i8
Poglavlje l
Kapitalizam
Kapitalizam je uz nas vie Stoga moemo pretpostaviti
da su njegove manifestacije dobro poznate i, donekle she-
matski naem problemu, krenuti
Kao to je Marx pokazao, razvoj proizvodnih snaga i
klasni odnosi predstavljaju osnovne snage drutvenog raz-
voja. Kad proizvodne snage prerastu zastarjeli sistem proizvodnih od-
nosa - drutvenih odnosa ljudima koji sudjeluju u proizvodnji
- sukob se mora razrijeiti tako da se proizvodni odnosi preobraze
u jedan novi i primjereniji drutveni sistem. U pionirskim zemljama
taj se sukob razrjeava revolucijama koje mijenjaju klasnu
strukturu drutva.
1. Buroaske revolucije i proces liberalizacije
Najpoznatija i najvanija buroaska revolucija bez sumnje je fran-
cuska revolucija. Namjera te revolucije nije bila mali pomak u
drutvu u odnosu prema feudalnom poretku. Revolucija je trebala
nita manje nego emancipaciju ljudskog rada. je pod
trostrukim barjakom: 1iberte, ega1ite i fraternite. Njezini zagovornici
smatrali su da sve to treba da bi se postigli ti
ciljevi jest razbiti feudalne barijere kako bi se slobodna ini-
cijativa pojedinaca koji su jednaki pred zakonom; tu inicijativu trebala
bi tititi vlada.
1
Sloboda, jednakost i bratstvo uslijedili
bi iz toga sami po sebi. .
Zasnovana na teoriji osamnaestog glasovita De-
klaracija prava koju je proglasila francuska revolucionarna
skuptina 1789: godine i uklopila u revolucionarni ustav iz 1793,
da se ljudi slobodni i jednaki u odnosu na svoja prirodna i
prava slobode, vlasnitva, sigurnosti i opiranja nasilju.2
Klauzula 4 definira slobodu kao biti u stanju ili biti ovlaten
sve to nije tetno za drnge. izraavanje prirodnih prava
svakog nikakvih osim onog da drugim pri-
padnicima drutva uivanje istih prava. Ta se
mogu utvrditi samo zakonom, koji mora biti jednak za sve (klauzula 6).3
da jednakost nije spomenuta kao jedno od
prava. Ljudi su jednaki samo u pravima i pred zakonom. Abbe Sieyes,
2'
19
jedan od tvoraca deklaracije, predloio je dva koji bi razjasnili
da slobode ne moe biti ako se privilegiji zadre, ali da se jednakost
odnosi na prava, a ne na sredstva.
4
Ustavotvorna skuptina
se potpuno s time sloila, ali iz nepoznatog razloga nije prihvatila taj
prijedlog. Tako je od samog proputeno utvrditi to je
buroaska jednakost trebala
postaje da su ciljevi francuske buroaske revo-
lucije bili negativno definirani - sloboda od, ne sloboda za - a da
njezini sudionici nisu bili svjesni te Nekako se pretpostav-
ljalo da formalno slobodan biti sposoban potpt1I10 iskoristiti
svoju slobodu za svoje vlastito dobro. Takav negativno definiran
lizam - koji je poslije postao sinonim za buroaski liberalizam -
umjesto da je automatski proizvodio jednakost i bratstvo, teio je
njihovu unitenju.
5
.
slobQda se pokazala golemim napretkom u odnosu prema
feudalizmu. No ipak, nju su mogli upotrebljavati - i zloupotrebljavati
- samo bogati, ne bilo tko. Iz je gotovo potpuno predstavljala
samo proklamaciju i zahtjev, ne i stvarnost. Razvoj bio je
izuzetno polagan. Francuski republikanski ustav iz 1893. nije se pro-
vodio. usta.vna konvencija iz 1787. prepustila je poblie od-
redbe o glasanjupojedinimdravama, pa je tek sredinom devet-
naestog uvedeno pravo glasa za mukarce u. cijeloj zemlji.
.enama je doputeno da glasaju tek. nakpn I svjetskog rata. Puno
pravo glasa, bez diskriminacije prema ikome, i crnce, usta-
novljeno je u Sjedinjenim Dravama tek u toku posljednjeg
Tako je, u ovom pogledu, trebalo gotovo dva da se primi-
jeni proklamacija sloboda sadrana u deklara-
ciji nezavisnosti.
je i primijetiti kako je sporo i postupno
tekao proces demokratizacije u Engleskoj. Zahtjev za pravom
glasa mukaraca postavila je prvi put u vrijeme revolucije iz 1640-ih
godina skupina vojnika. i civila poznatih pod imenom level eri. Leveleri
su pretrpjeli neuspjeh. 1832, neto manje od dva kasnije, ne-
redi i demonstracije preplavili su zemlju. Pod pritiskom masa srednja
klasa postigla je pobjedu: izborna reforma (Reform Bill) iz
1832. ustanovila .je pravo glasa za vlasnike imovine. U to vrijeme
novi Parlamenta bili su potpuno velikim aristokratskim
zemljoposjednicima, koji, kako je primijetio jedan pisac, nisu
morali Parlamenta izdavati upute prije glasanja, tako su
revno sve njihove elje. Desetogodinja
agitacija za proirivanje prava glasa zamrla je 1848. godine.
. Dva poslije, 1867. kvalificiranih radnika u grado-
vima dobila je pravo glasa, a 1885. pravo glasa proireno je i na rad-
nike sa sela. Godine 1911. Gornji dom je izgubio pravo veta, ali je
zadrao pravo sve do 1948. enama je pravo glasa dano tek
1918. a i tada samo starijima od 30 godina. To je
ukinuto 1928. godine. 1945. ukinuto je dvostruko pravo glasa za vlas-
nike imovine i fakultetski kolovane Dobna granica prava
glasa pomaknuta je na 18 godina tek 1966.
Gornji dom i monarhija jo postoje. Prema istraivanjima Laskija
6
i Nightingalea,1 za vrijeme trajanja laissez-faire etape
20
razvoja, britanskim drutvom je vladalo samo oko 1000 obitelji,
u drutvu sve poloaje. te prilike, Karl Mann-
heim Socioloki Engleska je bila
kracija kojom je vladala jedna oligarhija, postupno svoju bazu
selekcije.8
Iako je njihova postupnost bila manje izraena, putovi
liberalizacije su tekli i u drugim zemljama. U dijelu
Evrope sindikati su se morali boriti za pravo glasa. Do kraja devet-
naestog vie od stotinu godina nakon francuske i
buroaske revolucije, i vie od dvije stotine godina nakon engleske
revolucije, pravo glasa nije postojalo ni u jednoj zemlji svijeta,
a pravo glasa za mukarce je ustanovljeno tek u nekoliko zemalja.
Ako konvencionalnu demokraciju definiramo kao pravo glasa za mu-
karce, tajno glasanje i odgovornost vlade, onda je ona stara jedva
stotinu godina.
9
Ako inzistiramo i na pravu glasa za ene --:- to bismo
trebali i - onda je demokracija mnogo ene su stekle
pravo glasa u nekim razvijenim zemljama tek nakon I
svjetskog rata;10 u Francuskoj, Belgiji i Italiji nakon II svjetskog rata,
a u Svicarskoj 1971. godine. A pravo glasa je samo jedan nuan, ni u
kom i dovoljan, uvjet za smislenu demokraciju. i u naj-
uspjenijem buroaska demokracija svela se na ivot
kojim dominiraju partije, a partijama partijske
organizacije i njihovi ima privilegij da svake tre-
ili pete godine izabere najmanje nepoeljnog
kOjeg su za njega probrali slojevi drutva. Buroaska demo-
kracija je sistem koji transformira formalnu volju u
stvarnu volju manjine.
ll
Ravnopravnost pred zakonom, s kojom je i buroaski razvoj,
je golem napredak u odnosu prema arbitrarnom
feudalnog doba. U stvari, ona je bila prijeko potreban temelj za izgra-
slobode. uskoro se pokazalo da se pred
sudom ne postupa ba potpuno jednako s bogatima isa siromanima.
Prvi dolaze iz iste drutvene klase kao i sudac, imaju isti sustav vrijed-
nosti i iste predrasude kao i sudac, i mogu kupiti visokokvalitetnu
pravnu zatitu. Buroasko drutvo, komentira Lj. u stvari pri-
znaje samo privatne posjednike i s punim pravima iako for-
malno proglaava jednakost.12 .
Poseban pravne jefinakosti je trina jednakost. Tu su poslo-
davci i posloprimci, bogati i siromani, u vrlo nejednakom
poloaju. Zakon u svojoj jednakosti, govori poznati
saetak buroaske ravnopravnosti Anatolea Francea, zabranjuje boga-
tima, jednak'o kao i siromanima, da spavaju ispod mostova, da prose
na ulicama i da kradu kruh. U toku cijelog devetnaestog go-
milanje bogatstva na jednoj strani bilo je gomilanjem bijede
na drugoj strani. U Engleskoj - gdje je industrijska revolucija zapo-
realne nadnice ostale su nepromijenjene - su i padale - u
prvoj polovici devetnaestog - usprkos privrednom razvoju i
rastu produktivnosti. To je, naravno, nesrazmjeran porast
profita i privatnog bogatstva. stoljta radni dan trajao je
15 sati- dvanaest sati za djecu. Nezaposlenost je povremeno bila
golema: do 33 posto za radnike u do 50 posto za tekstilne
21
radnike P Sirotinjske i geta, neishranjenost i glad, bolest i vi-
soka smrtnost, prljavtina i bijeda - to je bila proleterska
strana industrijalizacije, koju je ivo opisao mladi EngelsU
polovicom i Marx. u historijskim poglavljima Kapitala.
Usprkos doktrine prava, klasa nije imala ni-
kakvu partiju jer radnici nisu uivali niti najelementarnije
pravo, pravo glasa. Povremena nezadovoljstva guile su poli-
cija i armija. Radnici nisu mogli osnivati sindiakte jer su se svi oblici
udrUivanja klase u Engleskoj i drugim zemljama smatrali
urotom. Francuska buroaska revolucija bila je u punom
zamahu kad je, u lipnju 1791. godine, Nacionalna skuptina izglasaJa
Chapelierov zakon, koji je ilegalnim proglasio organizacije i
skupove. usmjerene protiv slobodnog odvijanja industrije. Preciznije,
zakon je propisivao da radnici i zanatlije, bilo koje djelatnosti ili za-
nata, ne smiju donositi ili sastavljati bilo kakve odredbe o onome
to smatraju svojim interesom ... U skuptinskoj raspravi
Chapelier se da nesporazume: Nitko od nas
ne namjerava trgovce da raspravljaju o svojim
interesima.15 Nekoliko godina nakon toga Engleska je uvela zakone
protiv nezakonitih prisega i udruivanja (Act Against Unlawful Oaths iz
1797. i Combination Act 1799) po kojima su prektitelji mogli biti ka-
njeni sa sedam godina robije. zakoni doneseni su gotovo u svim
zapadnoevropskim zemljama. 415 belgijskog kaznenog zakona pro-
glasio je sindikalnu djelatnost kanjivom s dvije do deset godina za-
tvora. U sukoba poslodavca i radnika, poslodavcu se
vjerovalo na a radnik je trebao podnijeti dokaze u korist svojeg
iskaza.
16
Do 1883. godine svaki belgijski radnik je prema zakonu morao
imaU radnu knjiicu koju je kod sebe drao poslodavac i u koju je
mogao upisivati razne primjedbe. Novo se zaposlenje nije moglo dobiti
bez radne knjiice. U Francuskoj je propis o radnim knji-
icama ukinut 1890. godine.
17
Taj prisilni reim je najprije olakan u
Engleskoj u toku 1824-25. UdrUivanje radnika je postalo zakonito,
ali je njegovo bilo brojnim zakonskim restrikci-
jama. Kad je, osam godina poslije, ()venitski sindikalizam stvarno uzeo
maha, poslodavci i vlada su pokrenuli akciju da ga unite.
Zakoni protiv trajka su ukinuti u Francuskoj 1863, a u Nizozemskoj
1872. godine. U Sjedinjenim Dravama udruivanje radnika smatralo se
urotom gotovo do polovice devetnaestog U Engleskoj tek od
1871, u Francuskoj od 1884, a u drugim zemljama jo kasnije, sindikati
su legalizirani, a radnicima je dana sloboda strukovnog organiziranja.
U Sjedinjenim Dravama poslodavci su prihvatili sindikate
krajem tridesetih godina ovog u Francuskoj nakon II svjetskog
rata (Ustavom iz 1946. godine).
Da ne bi stekao dojam da je okrutne i beskrupolozne klasne
eksploatacije bilo samo u prolom istaknuo bih da je ona pre-
ivjela stupnjeve industrijalizacije i da je jo uz nas. Jo 1918.
Vrhovni sud donio je presudu kojom se trajanja
radnog dana za djecu na osam sati, odobreno od Kongresa, proglaava
neustavnim. Ekonomski Alexander Gerschenkron,
je ovu o carskom (a isto je vrijedilo i za
kom ovoga
22
Postojanje brojnih i brzo je u kolama
da se djeca odvajaju od djece koja dolaze iz srednjeg sta-
_ leao Radnicima je bilo zabranjeno hodati stazama koje su bile
rezervirane za one vie na drutvenoj ljestvici. . . Prva kola tramvaja
redovito su koristili bolje odjeveni putnici, a radnici su sjedali u druga i
kola; taj je u mjeri preivio i revolucionarne nemire
1918. godine... Osnova tih bila je kombinacija diskriminatorskog
zakonodavstva (npr. ugovori o radu), administrativnih mjera, sudske prakse
i drutvenih tabua.IB
Najgori oblici klasne eksploataCije sada se ponovo prakticiraju u
brojnim zemljama u razvoju svugdje u svijetu.
Neprekidan rast produktivnosti i pritisci i profesionalnih
organizacija klase doveli su do poboljanja, pa tako
danas, u najrazvijenijih zemalja, uasi prvobitne akumulaCije
kapitala pripadaju vie ili manje prolosti. i u najrazvije-
nijim zemljama, raspodjela dohotka je jo vrlo neravno-
mjerna, a raspodjela imovine osobito nejednaka. Na primjer, u Uje-
dinjenom Kraljevstvu 1960. godine je 5 posto stanovnitva posjedo-
valo 75 posto osobne imovine i primalo 92 posto svih prihoda od
imovine.
19
to se funkcioniranja sistema, moda je vie zabavno
nego vano istaknuti da britanski vii slojevi. posjeduju vie bogatstva
nego to je njihova nacija stvorila do danas! Naime, osim opipljivog
bogatstva, oni posjeduju i nacionalno zaduenje.
Kad je jednakost jednom unitena, sloboda je izgubila mnogo
od svojeg a bratstvo je, naravno, nestalo. Jasno je da potonje
nije bilo pravo koje bi se moglo u ustav. U buroa-
skom svijetu jo se mnogo govori o slobodi - neprekidno nam ispiru
mozak o slobodnom svijetu - mnogo manje o jednakosti, a
bratstvo se gotovo i ne spominje. i apologetski nastrojenim
ljudima mora donekle apsurdno da se bratstvo asocira s kapi':'
trinom konkurencijom.
20
To nas ne treba iznenaditi.
Spomenuta tri ideala je proklamirala revolucija, a ne
buroaska klasa. Buroazija je vjerovala u privatno vlasnitvo, slo-
bodno trite i obiteljsko nasljedstvo. Tri se ideala francuske revolucije
jo mogu zajedno - li simbolike - ispisani na francuskom
kovanom novcu.
ll. Eksproprijacija nezavisnih i koncentracija
ekonomske
Danas je dobro poznato da razvoj dovodi do koncen-
tracije kapitala, zapoljavanja i Donekle je manje poznato da
dovodi do gotovo potpunog unitavanja individualne ekonomske slo-
bode, do masovne eksproprijacije privatnih Ilustracija
tog procesa dana je u tabeli 1. Na razvoja industrijskog kapi-
talizma u Engleskoj, stanovnika bili su svoji vlastiti gazde. Do
23
kraja liberalne faze razvoja, oko 90 posto zaposlenih
(ako se direktori i najvii slubenici) moralo je prodavati svoju
radnu snagu poslodavcima, privatnim i dravnim. Drugdje se taj proces
odvijao sa zakanjenjem, ali je rezultat bio isti.
21
Poslodavci
Posloprimci
Nezavisni
TABELA 1
Struktura zaposlenosti u Engleskoj i Walesu (u postotku)
Kasno
1921.
17.
14 4
34 90
52 6
!zvor: W. F. Oakeshott: Commerce alld Society (Oxford: Clarendon Press, 1936)
str. 215.
Upravo opisani proces proleterizacije je posljedica
akumulacije. Gole brojke u tabeli skrivaju beskrajan niz ljudskih trage-
dija, izjalovljenih uzaludnih elja, unitenih domova. Kapi-
sistem funkcionira kao divovska eljezna ruka koja unitava
nezavisne, disciplinira devijantne, eksploatira slabe i svakoga prisiljava
da se podvrgne logici akumulacije. Slobodna igra tri-
nib snaga u konkurentskom kapitalizmu vodi u postupnu koncentraciju
(rast kroz akumulaciju) i centralizaciju (integracije) proizvodnje. Samo-
stalni nestaju. Nestaju i mala - ili rastu.
neprekidno se to je
to je sposobnije preivjeti. Za to postoje bar tri razloga: prvi je
tehnoloki - (1) velika koriste se ekonomijama velikih raz-
mjera; druga dva razloga odnose se na trinu kontrolu - (2) veliko
moe kontrolirati svoje izvore opskrbe i moe utjecati. na
potranju za svojim proizvodima; (3) ono je financijski i stoga
manje zavisno; i to je posebno vano, ono raspolae sredstvima ne-
ophodnim za poduzimanje skupnog istraivanja i razvoja. Razlozi koji
doista objanjavaju kancerozni rast velikih su (2) i (3), a ne
produktivnost zahvaljujuCi. (1).22 Zbog (2)'i (3) veliko
moe izvriti pritisak na svoje slabije partnere i moe manipulirati
uvjetima kupovine i prodaje u svoju vlastitu korist. Takva trina
kontrola velikim minimiziranje rizika i pro-
ivljavanje kriza. S druge strane, za vrijeme poleta inte-
gracije i ostali oblici udruivanja pokazuju se unosnima. Velika po-
svoj udio na tritu na tri unutra-
njim rastom, integracijom23 i konkurentskim odstranjivanjem slabijih
rivala. Ona se udruuju da bi zasnovala trgovinska udruenja,
kartele i sindikate i provodila druge oblike vie ili manje od jav:aosti
skrivenih sporazuma. Tako trina konkurencija tei razaranju svojih
vlastitih temelja i postupno je zamjenjuje oligarhijsko planiranje go-
lemih korporacija.
Velike korporacije su se pojavile jo u drugoj polovici devetnaestog
s gradnjom eljeznica. Nakon velike krize 1870-ih go-
24
dina, proirile su se i na industriju. U Sjedinjenim Dravama njihovo je
postojanje formalno priznato donoenjem zakona protiv trustova
_(Sherman Antitrust.Act) 1890. godine. Na prijelazu neto vie
od jedne desetine svih radnika zaposlenih u industrijskim
u Sjedinjenim Dravama radilo je u tvrtkama s vie od 100 zaposlenih;
u Francuskoj je neto vie od jedne desetine svih zaposlenih u nepoljo-
privrednim radilo za tvrtke s vie od 500 zaposlenih.!!4
dva rata, BerIe i Means zapanji1i su ekonomiste, opsjednute
konkurencijom, podatkom da je 1929. samo 200
korporacija kontroliralo oko polovicu ukupnog neifnancijskog kapitala,
a drugu je polovicu kontroliralo 300.000 manjih U odnosu
prema ovom nesrazmjeru stvarna trina kontrola
bila je mnogo od upravljanja polovicom cijele privrede.
no ispreplitanje uprava djelovalo je u istom smjeru. To je znacilo da u
populaciji od 125 milijuna, oko 2500 ljudi neposredno iliposredno kon-
trolira funkcioniranje dijela goleme ekonomije.
25
Od
1929. su, naravno, nastavila rasti. Dok je 1929. godine 100
korporacija posjedovalo 44 posto osnovnih sredstava u indu-
striji, u 1962. taj se udio na 58 postO.26 U Britaniji je 100 naj-
industrijskih svoj udio u' neto proizvodu sa
10 posto 1880. na 26 posto 1930. i 50 posto 1972. godine.
27
Odnedavno smo svjedoci jedne nove pojave: divovske korporacije
planirati poslovanje u svjetskim razmjerima. Iako se kapital
izvoziti jo na ranom stupnju razvoja, tek nakon posljednjeg
svjetskog rata manji broj multinacionalnih korporacija je domi-
nirati svjetskom trgovinom. Godine 1969. vrijednost proizvodnje svake
od tri korporacije - sve tri su - bila je od
bruto proizvoda (bruto nacionalni proizvod i intermedijarna dobra)
ostvarenog u 120 suverenih drava.
28
Procijenjeno je da do 1985. go-
dine oko tri stotine kompanija kontrolirati oko 75 posto kapitalnih
dobara u svijetu. industrije, kao to je automo-
bilska, elektronska i kemijska, kontrolirati po
multinacionalnih kompanija.
29
Razlozi rasta transnacionalnih korpo-
raCija su tehno-ekonomski i institucionalni. Ako se, umjesto izvoza robe,
sam proizvodni kapacitet smjesti na stranom tritu, mogu se smanjiti
trokovi transporta, koristiti jeftinije lokalne sirovine; energija i radna
snaga, a proizvodnja se moe prilagoditi lokalnoj potranji. Nadalje,
u vie zemalja, korporacija moe osigurati svoje vlastite
izvore opskrbe i moe se koristiti prednostima trita.
moda je glavna prednost institucionalno Korporacija moe
neugodnu vladinu kontrolu i manipulacijom internih cijena iska-:-
zati profite tamo gdje su porezi najniPO
Po kvantitativni rast nosio je sa sobom i kvalitativne
promjene. Prvo, u vlasnitvu pojedinaca zaniijenjena su dio-
drutvima. Za to postoje bar dva razloga. Jedan je da su
korporacije jednostavno prerasle financijske
obitelji. Drugi je da su porezi na nasljedstvo (uvedeni t:1 Britaniji 1894)
znatno oteali odravanje obiteljske kontrole od generacije do genera-
cije. S druge strane, prihodi od kapitala ili se nisu oporezivali
(pprezi na zaradu na kapitalu (capital gain) nisu u Britaniji uvedeni sve
do 1965), ili su se oporezivali po mnogo niim stopama od stopa poreza
25
na dohodak. Tako se isplatilo likvidirati obiteljsku imovinu osniva-
njem Posljedica je bila razdvajanje vlasnitva od kontrole
poslovanja.
Od 200 nefinancijskih k9rporacija bilo je samo.
12 obiteljskih 1929. godine, a ni jedno 1963. U dodatnih 57
1929. i 23 1963. godine, poslovanje je kontrolirano
na temelju ili manjinskog udjela. Direktori su kontrolirali
poslovanje oko 88 1929, a 169 1963. godine.Sl U
Britaniji je kontrola uprave u 50 rudarskih i industrijskih po-
sa 50 posto 1.936. na 72 posto 1951.
32
Drugo, uprava
je postala velikim dijelom autonomna i oligarhija.
Napokon, korporacije tee internom stvaranju potrebnih sredstava. To
im daje najmanje dvije prednosti. S jedne strane, izbjegavaju se tro-
kovi prijenosa i neizvjesnosti oko izdavanja novih dionica na tritu
kapitala. S druge strane, su skloniji takvom poslovanju jer se
prihodi od kapitala oporezuju po mnogo niim stopama od raspo-
dijeljenih dividendi. Samofinanciranje korporacije financijski ne-
zavisnima, a uprava zadrava potpunu kontrolu izvora sredstava. Kao
posljedica te trostruke promjene, konkurentski _ kapitalizam se pre-
obrazio u m011opolski kapitalizam.
Taj je izraz donekle dvosmislen. Monopol ovdje ne potpunu
kontrolu proizvodnje. U mnogim industrijama tri ili
kontroliraju dvije ukupne proizvodnje, ili vie; samo u izuzet-
nim jedna jedina tvrtka dominira. Prema tome, u strogom
smislu trebali bismo govoriti o oligopolu,33 ne o monopolu. Me-
izraz monopol moemo ipak koristiti u smislu kri-
vulje potranje, to da vie ne danu cijenu
kao konkurentska tvrtka. Ta situacija proizlazi iz i
diferenciranosti proizvoda. No, tu je i o mnogo
Kad cijelu granu kontroliraju tri ili golema konkurent-
sko sniavanje cijena postaje vrlo opasan posao. Ono moe -' i jest,
kad su u mladim danima neiskusni partneri s njim eksperimentirali -
krah. Stoga su planiranje i u
interesu. Karteli i drugi oblici otvorenih dogovora su na udaru
zakona protiv trustova. Ali preutni dogovori su i iroko ras-
prostranjeni. se vrlo paljivo i vrlo
dobro znaju to mogu a da ne izazovu odmazdu. Cijene se utvr-
tako da odraavaju interes. !!ije potrebno.
Preutni dogovor se izraava u cijena:
predvodnik uzima iPJcijativu u mijenjanju cijena, a druga ga
u tome slijede. Tada ponaanje oligopola jako
ponaanju monopola. podaci pokazuju da oligopolske cijene
opadaju znatno manje nego konkurentske cijene u vrijeme krize i da
su profiti velikih i u oligopolskim industrijama
od profita manjih i u konkurentskijim
industrijama.
34
Koncentracija i centralizacija kapitala ujedno je i omo-
koncentraciju rada. s ekonomskom snagom poslodavaca,
radnici se sami organiziraju u sindikate. Da bi bili djelotvorni, sindikati
moraju biti velike organizacije, pa oni rastu sve dok ne dosegnu krajnju
granicu nacionalnih asocijacija. Na tom stupnju, monopol rada
26
se s monopoiom kapitala. Svaki se bori za udio u nacionalnom
Taj je sukob, naravno, Ono to je manje
.jest da ta dva monopola imaju iste vitalne interese. U mladim danima
kapitalizma, sindikati su bili smrtna opasnost za profite sitnih podu-
zetnika. Stoga se koristila drave da se sindikati stave izvan za-
kona. Velika korporacija je sigurna za svoje profite i plai se jedino
razornih posljedica nepredvidivog ponaanja radnika. Ako jedna orga-
nizacija eli potivati prerogative uprave i radnu disciplinu,
korporacija biti presretna da moe s njom sporazum.
3S
Suvre-
meni radni ugovori navode da je trajk zabranjen bez odobre-
nja sindikata. Danas, komentira Staughton Lynd ugovore,
radnik koji samoinicijativno trajka moe otkaz uz asisti-
ranje, zapravo na inzistiranje, sindikata.36 I tako su se sindikati na
kraju uklopili u sistem; Nadnice rastu, rastu i profiti, a korporacije
mogu planirati i to.je najvie smanjiti rizike.
37
III. obrazac razvoja
Kapitalizam je zasnovan na konkurenciji i neprekidno proizvodi
monopol. Utemeljen je na tritu i neprekidno pokuava unititi trite,
privatizirati sve trine odluke. Korporacije tee vertikalnoj integra-
ciji da bi kontrolirale cijene i druge uvjete opskrbe. Horizontalna inte-
gracija provodi se da bi se konkurencija na prodajnim tri.,.
tima. Visok stupanj samofinanciranja po 100 posto -
osigurava nezavisnost od financijskih trita. Intenzivna reklama ko-
risti se za oblikovanje preferencija i za stvaranje po-
treba koje se nikad ne bi pojavile. Prijavljivanje ekskluzivnih
prava na patente, zamorne parnice na sudu i specijalni po-
pusti ulazak drugih u proizvodnju. Stalno korpora-
cije nastoje internalizirati sve odluke o proizvodnji, kupovini, prodaji
i financiranju. To zapravo totalno planiranje. iako dvije
stotine upravlja cijelom privredom, te iako se u svakom
od njih racionalno planira, neto jo nedostaje. Privreda nije planska;
Nita u sistemu ne dostatnost ukupne potranje, stabilnost cijena
i, shodno. tome, odsutnost povremenih kriza. To je vrlo uvjerljivo
pokazala svjetska ekonomska kriza u ranim tridesetim godinama ovoga
a to jednako pokazuje i sadanja kriza kasnih 1970-ih i ranih
1980-ih godina. Drava je morala nastupiti i ispuniti prazninu u procesu
planiranja. Uskoro su Woytinski, Wigforss i Kalecki, na socijaldemokrat-
skoj strani i John Maynard Keynes na drugoj, pokazali kako se to moe
provesti. I, kapitalizam je dobio jo jedan epitet: postao je poznat kao
dravni kapitalizam. Dva svjetska rata pomogla su da se ubrza proces.
I vlada i privreda priviknuli su se na suradnju u pothvatu
upravljanja privredom i drutvom.
J edna kratka historijska digresija moe se pokazati korisnom.
Do uplitanja drave u proces nije dolo prvi put u
ratnom razdoblju. Niti su se monopoli pOjavili tek nakon sedamdesetih
godina prolog Kapitalizam je, u stvari, i s jednim, i
27
s drugim. Njegova prva, pripremna faza je pozpatakao ka-
pitalizam.
U Zapadnoj Evropi, ta je etapa razvoja trajala oko dvije stotine
godina, do ranog osamnaestog Da bi proirili trgovinu i po-
digli nove manufakture, trgovci su traili - i dobili - monopole.
Mlade nacionalne drave, koje su se centralizirale sve dok nisu dostigle
stadij apsolutizma, traile su nove izvore prihoda. Trgo-
kompanije, u uvjetima velike nesigurnosti, trebale su
zatitu drave. Simbioza kapitala i drave bila je
prirodan ishod. Kraljevske manufakture u Francuskoj ministra Colberta
posebno su ilustrativan primjer. irenje trgovine je moralo
potkopati i, na kraju, monopole. Do kraja sedamnaestog
regulirane kompanije su prestale biti dominantan oblik orga-
nizacije. u vanjskoj trgovini. U ranom osamnaestom sistem
proizvedi i prodaj se zamjenjivati proizvodnjom.
Pozornica za industrijsku revoluciju bila je pripremljena. Ona je
1760-ih godina s usavrenim parnim strojem i poboljanim tekstilnim
strojevima. Uskoro je industrijski kapitalizam bio u punom zamahu,
preostale trgovinske barijere. Njegova konkurentska faza
zavrena je velikom krizom 1873-96, a ostatak znamo.
Kad jedno raste u odnosu prema industriji, dosie
stupanj na kOjem dalja ekspanzija u sklopu te industrije smanjuje
unosnost poslovanja. Tada je prisiljeno iz te industrije i razvrstati
proizvodnju granski i geografski. proizvodna jedinica u suvre-
menom razvijenom kapitalizmu je jedna golema korporacija koja je
i konglomerat (proizvodi u vie industrija) i multinacionalna kompanija
(proizvodi u vie zemalja).3B Mali broj takvih velikih korporacija, pot-
pomognutih i od drave, dri zapravo sve konce u svojim
rukama.
Svaki od stupnja razvoja vjerno se odraava u ekonomskoj
teoriji. Merkanti1izam je teorija kapitalizma. On inzistira
na profita i nacionalne koristi. Konku-
J:ep.tski stupanj industrijskog kapitalizma pokriva
eRenomija. Njezini prvi bili su William Petty (Political Arithme-
tic, 1672) i Richard Cantillon (Essai sur la nature du commerce en
general, 1755). Fiziokrati su popularizirali laissez-faire, laissez-
-passer, a Adam Smith nevidljivu ruku. Posljednji originalni rad u
tradiciji bio je Das Kapital (1867) Karla Marxa. On je u isto
vrijeme nove, misli i raz-
voja.
revolucija Jevonsa, Mengera i Walrasa u sedamde-
setim godinama prolog i teorije imperfektne i konku-
rencije u ranim tridesetim godinama ovog Ooan Robinson i
E. Chamberlin) granice ere ekonomije. se
teorijom konkurencije, a zavrilo teorijom monoPQla. Godine 1936.
pojavila se Keynesova teorija. Kejnezijanska teorija jo je uz
nas. A isto tako i drav1'li kapitalizam.
Druge su klasifikacije - na primjer, podjela u tri
stadija: industrijski i postindustrijski kapitalizam. da
se na posljednje razdoblje, smatram shodnim da kon-
kurentski i monopolski kapitalizam stopim u jedan jedini - laissez-
28
-faire stadij - i da ga usporedim s reguliranim stadijem kapitalizma.
opisana stadija su tako dobro histOrijski
-da moraju u svaku klasifikaciju. Oni rasvjetljavaju dinamiku siste-
ma. Oni upozoravaju na ubrzavanje razvoja: svaki je stadij
'progresivno Tabela 2 sumira pregled. Radi potpunosti dodajem
prijelazno razdoblje od feudalizma u kapitalizam, o kOjem neto vie
poslije (poglavlje 14, odjeljak I A).
Sada moemo saeti analizu dravnog kapitalizma.
TABELA 2
Klasifikacija razvoja
Prijelaz iz feudalizma: . sitna robna proizvodnja, sredina 14.
do sredine 16.
Prvi regulirani stadij: kapitalizam, do sredine
18.
Laissez-faire stadij:
Drugi regulirani stadij:
konkurentski, do 1870-ih,
monopolski, do 1930-ih,
dravni, do 1970-ih,
transnacionalni (?) .
l Industrijski
J kapitalizam
Postindustrijski
kapitalizam,
prijelazni (?)
uloga drave dobro se iskazuje udjelom budetske
potrosn]e u bruto nacionalnom proizvodu. Na prijelomu taj
je udio dosizao 5-10 posto u naprednim zemaljama.
Prije svjetske krize nije porastao.
39
od onda se
naglo i 1970-ih godina je ili 40 i
50 posto, kao u Skandinaviji i Nizozemskoj. To je dovoljno velika
masa sredstava za efektivno koritenje u stabilizacijske svrhe. Veliki
javni sektor, u stvari, ispunjava dva stabilizacijska zadatka:
da dravne kupovine nisu pod utjecajem sponatanih trinih
fluktuacija, one predstavljaju otok stabilnosti u moru kumulativnih
valova u vrijeme poleta ili padova proizvodnje; osim toga, fiskalna
i monetarna mogu se koristiti u svrhe.
Unutar dravnog sektora, posebno pridaje se rashodima
za obranu. U ti su rashodi gotovo dvostruko
od vladine potronje. To je dovelo do stvaranja to je poznato
pod imenom kompleks. Kao to je predsjednik
Eisenhower, koga se teko moe smatrati radikalom, totalni utjecaj
vojno-industrijskog kompleksa se u svakom gradu, svakoj drav-
noj zgradi, svakom uredu savezne vlade. Opiranje oporezivanju do-
nekle oslabi kad se novac troi za naoruavanje. Tako potronja vojske
pomae odravanje agregatne potranje. I vie od toga. Ona omogu-
ulaganje u naprednu tehnologiju i, shodno tome, sigurnost plani-
ranja za industrijske sisteme u koja bi bila
zbog trokova i rizika.40 Tako je moderna drava mate-
rijalno zainteresirana za potronju vojske. Ali njezinu ulogu nije po-
29
trebno previe isticati. U tom pogledu svemirska utrka moe jednako
dobro nadomjestiti utrku u naoruavanju. A isto tako i izravno financi-
ranje istraivanja i razvoja. Moemo da je potronja vojske mala
u Saveznoj Republici i zanemariva u Japanu, a te dvije
zemlje ostvaruju znatno vie stope rasta od Sjedinjenih Drava.
41
nito, to je ukupni javni sektor, to je manje vana potronja
vojske.
Osim kejnezijanskih recepata, pokazalo se da je jedan
od zadataka suvremene drave ubrzavanje tehnolokog
napretka. A isto tako i opskrbljivanje i kolovanom radnom
snagom. Drava sudjeluje u investiranju i neposredno se anga-
ira u prOizvodnji. Kapitalno intenzivnu inftrastrukturu - ceste, eljez-
nice, zraeni promet, energetiku - po pravilu osigurava drava. Drava
iz kripca korporacije u subvencionira industrije
koje nisu unosne, izvozne rizike. Kad zatreba, regulira nadnice
i cijene. kad god privredni sistem zakae, nastupa drava.
Stoga i ime ovakvom sistemu: dravno-monopolski kapitalizam.
Postoji jedan vaan posao koji nacionalna drava ne moe obav-
ljati. Ona ne moe planirati na razini. Korporacija moe
prelaziti nacionalne granice, drava ne moe. Sadanja kriza
narodnog ekonomskog poretka odraava tu da su su-
vremene ekonomije jako nacionalno planiranje ne moe
privredne fluktuacije ako se ekonomske .aktivnosti ne uskla-
u svjetskim razmjerima. InternaCionalizacija planiranja je vjero-
jatno korak institucionalnog razvoja. Stoga se on moe ozna-
kao transnacionalan.
Velika zahtijevaju veliku radnu snagu, oboje zahtijeva
jaku vladu. U poretku, vlada se zasniva na
partijama. Partije su, kao i sindikat, birokratski posrednici. Radnici
ne mogu pregovarati ili trajkati bez sindikata. Poslanici ne mogu
glasati ili djelovati bez odobrenja partija. Da bi vlada dobro funkcio-
nirala, mora biti stabilna. Da bi se stabilizirala, broj partija
postupno se smanjuje, sve dok cijelim ivotom ne
prevladavati dvije glavne partije.
42
Nadalje, postoji jaka sklonost tih
dviju partija da se poveu s druge dvije monopolske sku"
pine, i da predstavljaju njihove interese. Tako vjerojatno postojati
jedna konzervativna partija, sklona interesima privatnog kapitala,
i jedna partija, koju podravaju sindikati.
diva dominiraju drutvenom pozornicom dravno-monopol-
skog kapitalizma: organizirani kapital, organizirani rad i dvije
partije. Ako se partije jasno identificiraju s dva antagoni-
drutvena interesa, oligopol svodi se na duopol. i
da ne do te identifikacije, ostaje da ljudskim poslovima
upravljaju divovske organizacije. Tehnostrukture
43
i birokracije su in-
strumenti organizacijske kontrole, koordinacije i regulacije. Skupine
koje imaju pristup do poloaja takvih organizacija dre
u rukama golemu vlast. Zajedno s konkurencijom i laissez-faire tri-
tem, individualizam nestaje pod golemom teinom organizacije. U
stvari, ivot svakog pojedinca regulira neka organizacija nad kojom
ima malo, ili nema kontrole. Zbog te nadasve velike vanosti
30
organizacije, predlaem da se suvremeni stadij kapitalizma kao
organizirani ili regulirani kapitalizam. .
- stadija kapitalizma vrlo su jasno razdvojeni
ratmm razdobljem. Laissez-faire stadij zavrio je prvim svjetskim ra-
tom. Organizirani kapitalizam je potpuno utemeljen nakon II SVjetskog
rata .
. dva rata, nestabilnost, ekonomska stagnacija,
SVjetska ekonomska kriza i pojava faizma su ne-
jednog stadija kapitalizma u drugi. U analizi koja
slIjedI paznJU cemo usmjeriti ba potonji stadij, ili organizirati kapita1i- .
Na tom stupnju, kao to smo vidjeli, drava igra izuzetno zna-
caJnu ulogu. U tom pogledu ona donekle nalikuje drugom suvremenom
u kOjem drava igra jo - i za svaku
praktienu aktIvnost apsolutnu -ulogu. Taj sistem je manje poznat i
stoga z:'lhtijeva neto detaljniju analizu, koju donosimo u
poglavlJU.
31
Poglavlje 2
Etatizam
U trenutku kada su pisali manifest, njegove autore
dijelilo je od francuske revolucije manje vremena nego to autora ovog
rada dijeli od oktobarske revolucije. Sada kao i onda, novi drutveni
sistem dovoljno je sazrio da dopusti jednu sistematsku analizu i ocjenu.
Radi lakeg razumijevanja analize, privre-
mene definicije etatizma. Jedno drutvo nazvat ako
njigovi slojevi zastupaju temeljne doktrine tradicionalne soci-
ideologije, kao to je ukidanje privatnog proizvodnog vlas-
nitva i emancipacija klasa, ali revidiraju pri-
stup u pogledu jednog nadasve vanog pitanja: uloge drave. Socijalisti
po tradiciji smatraju dravu aparatom prisile. Njegova je bit u vla-
da.vini nad ljudima koju treba zamijeniti upravljanjem stvarima (Saint-
. -Simon, Engels). Da bi se spoznali kao pojedinci, proleteri moraju
odbaciti dravu (Marx i Engels, ideologija). Svi vladini
namjetenici trebaju primati nadnice, a s dunosti trebaju
biti opozivi u svakom trenutku (Marx, Lenjin). Sve dunosti
moraju biti privremene (Bebel, Lenjin). Potpuna kontrola nad
kim procesom mora u narodu, a drava mora postupno odu-
mrijeti (Proudhon, Engels). Da bi se to postiglo, mora biti
decentralizirano i zasnovano na komunama i udruenjima (anarhisti,
Parika komuna, Marx). Buroasku demokraciju, sa svim svojim dru-
tvenim nadomjestit mnogo osmiljeniji drutveni
poredak, u kojem sloboda svakog pOjedinca biti preduvjet za slo-
bodu svih zajedno manifest). Samo najira sloboda misli
neprestani napredak koji je temeljni drutveni zakon. (Be-
. bel u drutvu, Rosa Luxemburg).1
U sredini, sve te ideje zamjenjuje potpuno suprotna
ideologija po kOjoj snana, centralizirana, autoritarna drava postaje
osovina oko koje se cijelo drutvo. Sva ekonomska i
koncentrirana je u rukama organizacije, koja
otvoreno polae pravo na monopol Staljin je 1930. go-
dine obrazloio tu reviziju argumentom da bi drava
odumria, ona najprije mora to je vrlo jednom dru-
gom naime, da se izgradnjom socijalizma klasna
borba neminovno zaotrava. Ukidanje klasa ne postie se gaenjem
klasne borbe, nego njezinim razbuktavanjem. Odumiranje drave ne
postie se slabljenjem dravne vlasti, nego njezinim ... 3
Na XVIII kongresu partije, odranom 1939. godine, Sta-
32
Ijin je osudio poznatu Engelsovu hipotezu o razvoju drave.
je tvrdio da je prvi kojim se drava pojavljuje kao zastupnik rnte-
. resa cijelogdrui:va - podrutvljavanje sredstava. za proizvodnju .
. ujedno i njezin posljednji samostalni u tom svojstvu. UplItanje
dravne vlasti u drutvene odnose postaje suvino za sve vie
i postupno nestaje. Staljin je tvrdio da
tie moe primijeniti u Sovjetskom Savezu jer je on b10 Jedrna socIJah-
zemlja, okruena neprijateljskim svijetom. U me-
je opsada; zemlje u kojima je kapi-
talizam-dokinut nastanjuju stanovnitva svijeta- pa ipak se
ta ista teorija potpuno i dalje
.
Prema tome, etatizam je, ukratko, mjeavina tradicionalnog socija-
lizma i autoritarne drave. Preostaje nam da istraimo kal\o je. dolo
do te apsurdne kombinacije i kakve su njezine posljedice. Da bismo
to potrebno se vratiti u prvu polovicu prologa
Lane antinomije
Prizo.r nepotrebne bijede koja je u vrijeme prvobitne akumulacije
kapitala pogodila i .
.nuno je naiao na snane reakcije. Na taj su se nacrn socIJahstickl
pokreti pojavili u devetnaestom Ka4 su proivjeli stvarnost
bespotedne eksploatacije, ljudi_su gubiti u ideale bur-
oaske revolucije. Drutvo je negdje krenulo pogresmm putem. Brzo
je otkriveno da sloboda, (pravna) jednakost i privatno v!.asnitVo _
stvaraju bratstvo, nego eksploataciju. umOVi
uskoro su doli do konzistentnog teoretskog koji se moe
saeti u ove.tri tvrdnje: (1) Privatno vlasnitvo je glavni uzrok ekonom-
skih nejednakosti. Ekonomske nejednakosti dovode do ne-
jednakosti i klasne eksploatacije. Prema tome, osnovni preduvjet bes-
klasnog drutva je podrutvljavanje sredstava za proizvodnju. (2) Lais-
sez-faire trita stvaraju -padove u proizvodnjiinezaposle-
nost .. Da bi se osigurao posao svim zajednice j racionalno
iskoristili raspoloivi resursi, drutvo treba uvesti centralno planiranje.
(3)' da u to vrijeme radnici nisu uivali ni najelementarnija p'oli-
prava, drutveni preobraaj reformom nije se .
Stoga se da je nasilna revolucija jedina alternativa na raspola-_
ganju. Komunisti.,. otvoreno izjavljuju da se njiliovi mogu
ostvariti jedino nasilriim ruenjem cijelog dosadanjeg
retka. manifest) -.
Na razini primjene - tj. kada su je prihvatili iroki po-
kreti - upravo izloena teorija doivjela je psiholoki
obrat. Socijalisti su postali socijalisti ne iz teoretskih razloga, nego zato _
jer su se snano suprotstavljali buroaskog drutva. Kao svaka
spontana reakcija na neto mrsko, kritika naginjala je
naivnom, izravnom poricanju institucija i vrijednosti. Jo
jednom je temeljni pristup bio negativan. Ovoga puta to nisu bile
feudalne barijere, nego buroaske institucije koje je razoriti,
za nesmetani razvoj Sve to je postojalo bilo je pogreno
- 3 ekonomija socijalizma
33
i trebalo se nadomjestiti suprotnim. se. da gra-
drutvo nije bilo samo buroasko nego i rezultat ukupnog
razvoja sve do tog vremena. Postojala je, stoga, potreba
za temeljitom analizom drutva - analizom usmjerenom na precizno
identificiranje i jasno razlikovanje fundamentalnih oblika pona-
anja i pojava za buroasku etapu razvoja. Umjesto
toga, pogledi i razmiljanja izgledali su ovako:
- eksploatacija zasnovana je na privatnom vlas-
nitvu. Stoga privatno vlasnitvo treba ukinuti i zamijeniti javnim
vlasnitvom. da su nastavili razmiljati u terminima
pravnih kategorija - vlasnik je iIi pravna osoba - socijali-
ideolozi i njihovi sljedbenici mogli su si javno vlasnitvo
jedino kao dravno vlasnitvo. I tako se dogodilo da se stupanj razvoja
socijalizma u pojedinoj zemlji mjeri postotkom proizvodnog kapitala
u vlasnitvu drave.
- (Laissez-faire) trite dovodi do padova u proizvod-
nji, nezaposlenosti, neefikasne alokacije resursa i Stoga se
trite kao takvo treba ukinuti - ponovo se nije da kapita-
trite nije jedino koje moe postOjati - i zamijeniti admistra-
tivnom alokacijom resursa. Trite se s posebnim, lais-
sez-faire, oblikom privrede i bilo je u apsolutnoj suprot-
nosti - tj. smatralo se inkompatibilnim - s planiranjem.
- U privredi bez trita nije bilo mjesta za novac. U svojem
drutvu
5
Bebel izrazio je tu ideju
na vrio jednostavan - i pOjednostavljen - Gdje ne postOji
kapital ne postoji ni roba, pa prema tome, ne moe postojati ni novac.
Taj je bio iroko i dolo je do brojnih pokuaja
ukidanja novca, moralnih poticaja,6 itd. Tijesno povezane
s novcem su kamate, koje su se smatrale neradnim prihodom
- vrstom lihvarstva po crkve"u srednjem vijeku.
Prema tome kamate je trebalo ukinuti. Vrio dugo ideolozi
nisu - a neki ne ni danas - alokacionu funkciju
kamata. I tako im nije ni dopiralo do svijesti da kamate kao privatni
prihod mogu i moraju ukinuti, a kamate kao cijenu za upotrebu dru-
tvenog kapitala trebaju zadrati.
- Okrutan i individualizam (potaknut privatnim vlas-
nitvom i bespotednom konkurencijom) stvara neljudsku okolinu koju
karakterizira stanje Homo homini lupu8. Prema tome, individualizam
je zlo i mora ga nadomjestiti kolektivizam, u kojem prevladavaju inte-
resi drutva, a od pojedinaca se da se povinuju sudu drutva.
Interese drutva zastupa - i jedina ih moe zastupati - drava.
7
Vrio je i da je privatna inicijativa, zasnovana na gra-
liberalizmu, uzrok eksploatacije siromanih od bogatih. Prema
tome, privatna inicijativa i liberalizam su i mora ih
nadomjestiti striktna dravna kontrola i nadzor. Nadalje, individualna
inicijativa je spontana. Dakle, spontanost je tetna. Njezine su poslje-
dice sitne buroaske strasti, neorganizirano drutvo i anarhija. Iz toga
slijedi da spontanost treba ustupiti mjesto svjesnoj sveobuhvatnOj
kontroli drave, koja osigurava jednoobrazno ponaanje. Jo samo
korak dalje i dolazimo do vie iIi manje potpune negacije vlastite
osobnosti; posebno kod drutava skromnog materijalnog bo-
34
gatstva. Taj fenomen je Marx i opisao ga kao primitivni
komunizam:
Taj komunizam - time to negira osobnost -
je samo konzekventan izraz privatnog je. ta negaCIJa.
zavist koja se konstituira kao sila samo Je oblik. u kome se
gramzivost uspostavlja i zadovoljava samo na drugt. naem. .svakog
privatnog vlasnitva kao takvog upravljena je bar protiv
vlasnitva kao zavist il tenja za niveliranjem, tako .da one v SaCID!aVaJU;
bit konkurencije. Primitivni komunist samo Je dovrsavanJe te zaVISti
i te' nivelacije sa stajalita zamiljenog minimuma. Kako to privat-
nog vlasnitva ima malo veze zbiljskim upravo
apstraktna negacija cijeloga SVIjeta obr:u:ov:mJa l CIvilizaCIJe!. povratak
prirodnom primitivizmU siromasna. l v samo sto
nije prevladao privatno vlasnitvo nego do njega JOS IlllJe nI dOSpIO.
Popis takvih pogrenih, iako konzistentnih, antinomija moe se po
volji produljiti. One su postale grublje i od vremena ruske
revolucije. Rusija je bila nazadna i, kao ze.mlJa teyvrste,
okruena kapitalizmom, pa Je
instinkt, koji sve to dolazi izvana. smatra kao
Tako su teorija relativnostI, genetska bIologIJa I
. bile buroaski pronalasci, neznanstveni kao takvi, pa se msu m trebalI
prihvatiti u jednoj proleterskoj dravi. I, potpuno sukladn? Marxoyom
opisu povratka u neprirodni primitivizam, apstraktna umJetnos!, Jazz,
eksperimentiranje literarnim izrazom i atonalna glazba. su
dekadentnima istoga zabranjenima. Umjesto toga, t;eah-
zam - kako je prozvan novi stil - s istinski
tima i ukusom, propisan je kao jedina ispravna umJetnost za radmcku
klasu.
9
l .. . l .
Jedna antinomija, potpuno razvijena tek revo a)e
posljedice. Ona slijedi lZ covJe-
kove osobnosti i odnosi se na POhtICku demokraclJu. DemokraCIJa, kao
izum, mora biti loa sama pO' sebi; ona titi bogatae
lja proletere siromanima i St?ga ju je ZamljemtI.
Diktaturom proletarijata kao oblIkom socIJahsticke demokra-
cije. Taj donekle izraz termin
proletarijata upotnJebijen u Je
naslijedio od pndodavsI .mu sadrzaj,
zloupotrijebljen je - ne UVIJek sVjesno da bl se
mistifikacija naega l! P:V
0tnom
taJ Je
koncept predloen prije svega kao soclOloska kategOrIja kOJom. se
klasni karakter sistema i podrazumijeva razhko-
vanje vladavine u korist proletaritata koji je .. predstyavljao ve-
stanovnitva i vladavine u kOrist burzoazlJe (burzoaske dIktature),
koja je, kao svaka klasa, dio stanov-
nitva Izraz su koristile prije svega vladaJuce partiJe u Izvornom blan-
obliku da bi opravdale diktaturuY To nije bil?
teko, jer je u revolucionarnom polI-
represije, postojala jaka struJa mIsaono I akcIono
prema diktaturi. i prije Blanquija, babuvisti su razmatrah
3 35
-(o
7idiktaturu revolucionarnog vodstva. U svojim Jamstvima harmonije
i slobode, Weitling je da veliki dio francuskih komunistanaginje
diktaturi, jer vrlo dobro zna da suverenitet naroda ... ne pristaje raz-
iz stare u potpuno novu drutvenu organizaciju.12
Godine 1848. u Pragu Ba:kunjin je razvio planove za poredak s neogrfl-
diktatorijalnim ovlatenjimal3 - to nalikuje Lenjinovbj -for-
mulaciji iz 1920. godine vlast zasnovana na nasiljuj
Godine 1864. Bakunjin je izradio dokumenat za svoju -tajnu organiza-
ciju, osnovanu u Italiji, u kojem je odredio: " -
Sve nacionalne Hunte postavlja centralni direktorat, kojemu na-
cionalna Hunta duguje apsolutnu pokornost u svim okolnostima.14
Nakon uspjene revolucije njegova je organizacija trebala provesti
7inevidljivu diktaturu.l5 to se njihove poglede moda
j(;: najbolje opisao Friedrich Engels: BlanquUeva pretpostavka, da revo-
luciju nfoepovesti jedna manja revolucionarna grupica, pretpostavlja
- sama:p6 sebi neophodnost diktature, ne diktature cijele revolucionarne
- klase, proletarijata, nego one manjine koja je provela revoluciju, i koja
se prethodno organizirala pod diktaturom jednog ili nekoliko pojedi-
naca.l6 , , ,
pristup je, naravno, vrlo dijalog pojas-
nit taj 1891. godine Prijedlog Erfurtskog pro-
grama partije, Engels je zapisao: Ako
je jedna stvar sigurna,_onda je to da naa Partija i klasa mogu
vlast samo pod okriljem demokratske republike. To je
oblik diktature proletarijata.l7 Jo jednom, Staljin i, zajedno
s njim partija Sovjetskog Saveza, odvajaju se od pogleda
-Engelsa i pokreta
Prije druge ruske revolucije 1917) marksisti svih. zemalja smatrali
su da je parlamentarna republika najpogodniji oblik organizacije
u raidoblju prelaska iz kapitalizma 11 socijalizam .. Engelsova autoritativna
tvrdnja u kritici Erfurtskog programa iz 1891, naime, da dem6kratska
republika. .. predstavlja oblik diktature proletarijata nedvo-
smisleno je pokazala da marksisti i nadalje smatraju republiku
oblikom diktature' proletarijata. '
... to bi se dogodilo Partiji, naoj revoluci1i, marksizmu, da je Lenjin, imao
- strahopotovanje prema slovu marksizma i da nije imao izmijeniti
jednu staru postayku marksizma .. novom postavkom koja se republike
Sovjeta' ... 18 ',_
Staljin je -dosta lako svoj put. Moemo zapaziti jedan
zanimljiv povijesni paradoks: simbiozu nastro-
jenih intelektualaca i vladara ednili vlasti. U siromanom i nepraved-
nom drutvu, intelektualci --..:.. i sami privilegirana skupina - naginju
razv!janju akutnog krivice, koji se onda olakava bezuvjetnim
autokraciji revolucionarnih Taj je fenomen bio
iroko rasprostranjen. A-Staljin je dobro znao kako g:itreba iskoristiti.
Kad je demokracija jednom hrabro pretvorena u diktatUru, nuno
su, po logici i ostale posljedice. demokracija
36
pretpostavlja nekoliko partija; prema tome, de-
mokracija moe pretpostavljati samo jednu partiju.,
ideolozi nisu mogli za-
misliti bespartijsko' Na kraju su hirovi razvoja
doveli ne do uklanjanja nedostataka demokracije, nego do
odbacivanja demokracije kao takve. Zahtjev za demokracijom
se prezirno kao anarholiberalizam, kao sla-
bost koju disciplinirani komunist ne smije tolerirati.
l9
.
Rodio se jedan vrlo sistem. Poljski marksist
Wlodzimierz Brus opisao ga je kao totalitarizam i njegove
glavne karakteristike:
1. prevlast birokratskog aparata nad formalno izabranim tijelima
u svim dijelovima strukture;
2. zamjenjivanje normalnih izbora imenovanjem kandidata za par-
tijska, dravna i sindikalna mjesta odozgora, iz viih redova biro-
kracije;
3. uloga za partiju, kOja se u potpunoj subordinaciji
svih ostalih institucija partijskom aparatu i totalnOj zabrani svih samo-
stalnih inicijativa; _
4. ,monopol kontrole masovnih medija, univerzalnu pre-
ventivnu cenzuru.
Tako se u svim drutvenog ivota, Brus,
pripadnici drutva sa dravnim aparatom i
se na atomizirane pojedince kojima su i pravna
sredstva izraavanja ili kontrole.20
II. Religiozna struktura svijesti
U prethodnoj glavi vidjeli smo kako puka negacija nije izmijenila
razmiljanja. Puka negacija ostaje unutar bitno iste
strukture svijesti. Pretpostavimo sada da se revolucija
odigrala unazadnom, predburoaskom drutvu. U takvom
moemo da se kao opisivati ne samo bur-
oaski nego i predburoaski stavovi. A to je upravo ono to se i
'
Za predburoaski svijet je religiozna struktura svi-
jesti.
21
Pod time razumijevam predracionalan i neracionalan raz-
miljanja, usmjeren prema autoritetu --..:.. ne - i
van na vjerovanjima- ne na Povrh toga, predmeti vjero-
vanja smatraju se' svetima. Orijentacija autoritet-vjerovanja dovodi
do razmiljanja koji nije samo iracionalan, nego ima jednaku
strukturu kao i stavovi vjerskih sekti. Namjesto spoznajne komponente
dolaze druge dvije. Prvo, postoji identifikacija s organizacije.
vlastita osobnost je uronjena, rastvorena u predmetu oboava-
nja. Drugo, kao posljedica, potonji se smatra svetim. Svaka religija
jasno razliku svetog i svjetovnog. I obrnuto: kad god
je neka osoba, organizacija ili ideja stavljena izvan domaaja kritike,
stavljena je u domenu svetosti koja podrazumijeva religiozne
37
da su se prve revolucije odigrale u nazadnim
zemljama, socijalizam koji je iz njih proizaao proet je religioznom
i na religiozno orijentirana srednjovjekovna drutva.
Marx i Engels su dolazak ljudskog drutva. Ono
to se pojavilo bio je i ideoloki socijalizam.
Oni i njihovi sljedbenici inzistirali su na znanstvenom socijalizmu. Ono
to se pOjavilo bio je vrlo teoloki socijalizam. Taj teoloki
SOCijalizam i nadalje nazivaju znanstvenim.
Zato se teologija preruava u znanost, je jasno: (a) istine
imaju snagu poticaja nego puka subjektivna uvjerenja,tl2 i
(b) ideologija prua opravdanje i time efikasnu zatitu
uspostavljenih interesa. Zato je ta teoloka maskerada nije
ba lako utvrditi, pa to biti predmet analize.
A. EKLEZIIASTICIZAM
Teologija, naravno, podrazumijeva religiju ove ili one vrste. Mo-
emo da postrevolucionarne partije nisu bile religiozno
usmjerene, nego, naprotiv, Odista, one su bile i to
ratoborno Ali ateizam negaciju teizma, pa tako njegovi
poborI!ici ostaju zarobljenici teizma. Ateizam je bio propisan kao
dogma za je jo davno Marx u vezi s bakunjinistima.23
Antireligiozni ar zahtijevan od partije ima sa
svojim pandanom to to se odnosi na religiju, i to to je ar. Ateizam
se moe propovijedati - i propovijedalo ga se - s isto toliko reli-
giozne gorljivosti kao i bilo koja druga religija, a ga prate i
brojni oblici praznovjerja, upravo kao i kod nekih primitivnih religija.
Religiozne karakteristike paraSOcijainih ideologija i pokreta zapa-
ene su do sada vie puta. Citirat kao primjer, stavove dvo-
jice vrlo ljudi - Bertranda Russella, engleskog filozofa, i
Juliusa Nyererea, dravnika. Russell da '>tok povijesti
Zidova ... snano apelira na i nesretne u svim razdobljima.
Sveti Augustin prilagodio je taj obrazac povijesti a Marx
socijalizmu.24 je izazovan ali vrlo neuvjerljiv. Glavni razlog
nije u psihologiji kao takvih - nastrojeni
pripadnici povlatenih klasa, i stanovnitvo u velikoj su mjeri
imali istu psihologiju - nego u religioznom sustavu svijesti, koji za
postizanje spasenja (kako je zamiljeno razrjeavanje drutvenih su-
koba) zahtijeva transcendentalnu koncepciju religije, a ne racionalnu
analizu drutvenih
Nyerere se na opisivanje onoga to je zapazio, a to je
vrlo precizno:
38
Postoji ... kod pojedinih socijalista sklonost poI.-uaju utemelji-
vanja jedne nove religije - religije samog socijalizma. To se naziva
znanstvenim socijalizmom, a radovi Marxa i Engelsa se smatraju svetim
pismom u skladu s kojim treba sve ostale misli i akcije socijalista.
Naravno, tu se doktrinu ne predstavlja kao religiju; njezini pristae
najrevnije ocrnjuju religiju kao opijum naroda, a svoja uvjerenja predo-
kao znanost. Pa ipak, oni govore i ponaaju se jednako kao i naj-
zagrieniji teolozi. Nalazimo ih, u dananjim uvjem;na, ykak9 jedan
optuuju zato jer im postupci nisu u skladu s orum sto su propOVjedniC1
znanstvenog socijalizma utvrdili kao ispravno knjiga napisanih
prije vie od stotinu godina. Doista se brzo pribliavamo kada
raspre raznih sekti o pravom Biblije postati
u usporedbi sa onih koji se proglaavaju pravim
interpretima marksizma-lenjinizma.26
Mogli bismo navesti jo desetak autora koji dolaze do za-
ni jedan od njih ne istrauje taj problem detaljno.
U nastavku pokuavamo ispuniti tu prazninu.
. Religija treba crkvu. Tu ulogu ispunjava
partija. Crkva nikada ne grijei, pa tako ni partija. U dobro
Povijesti Svesavezne partije boljevika, pripremljenoJ za
ivota Staljina, nije zabiljeen ni jedan jedini o?luke
partije u cijeloj njezinoj povijesti od nekoliko desetljeca. pat;-
tije grijee, ali ne i partija.
27
Kada su
partije Rudolf Slansky i ostali rukovodlOCl optuzeru za lzdaJu 1
pogubljeni,2S upitali su partijskog !<leme!1ta
moe vjerovati nakon toga. OdgovorlO Je: VJeruJte partiJl. Kad Je
1956. godine optuio Staljina kao nije uputio ni
jednu kritike na partije, u su ime svi
Crkva mora imati svojeg vrhovnog Tu ulogu lspunJava
partije, koga zovu predsjednik ili generalni sekretar. Kao i papa,
predsjednik je nepogreiv. On nikada ne grijei, ba: ne d,?k Je
funkciji. Njega se nikada ne kritizira javno. U stvan, svakl pokusaJ
da ga se kritizira ocjenjuje se kao ozbiljan prekraj, podmuklo
djelo zakletog neprijatelja socijalizma, pa se prekritelj.
kanjava. se i zbog privatne kritike, u pismu prijatelju,
moe zaraditi karta za GULA G-ov arhipelag, to je ostalim
otkrio i mladi oficir Aleksandar Solenjicin.
Predsjednik je genije, ga se smatra klasikom. Njegovi
govori, referati i zdravice objavljuju se u debelim knjigama i
vaju na partijskim skupovima i u kolama. Za prostodunije ljude pri-
premaju se izvodi iz njegovog djela - poput Staljinovih Pitanja lenji-
nizma ili male crvene knjiice Maovih citata koju je sastavio Lin
(skriveni neprijatelj kako je poslije otkriveno) - u obliku saetih
katekizama koji se izdaju u milijunima primjeraka. Predsjednik nije
samo genije nego i potovani i obljubljeni i predvodnik svoga
naroda.
aD
Njegovi portreti su u uredima, izlozima proda-
vaonica i u privatnim stanovima odanijih Oni 'zamjenjuju
krieve i kraljeve portrete iz prijanjih razdoblja. U zemlji
mu se na svakom koraku jo za ivota podiu spomenici; ulice i gradovi
nose njegovo ime. Izdaju se potanske marke s njegovim likom. Njegov
je svojevrstan nacionalni praznik. Kada veliki umre,
njegovo se tijelo balzamira - kao u M.oskvi i Sofiji - i izlae u sta-
klenom lijesu za dobro odanih Oni dolaze u velikom broju
da odaju svojim oboavanim
Gdje postOji jedan veliki mora postojati mnogo malih
U Kraljevstvu Bojem vlada striktna hijerarhija, s katego-
39
I:
rijama svetaca i sve do najgorih grenika u paklu. Kako u nebu,
tako i na zemlji. U srednjem vijeku hijerarhija se zasnivala na
u vijeku etatizma zasniva se na zaslugama ...,- to god to - i isto
je tako striktna. U dvanaestom opatica Heloiza pisala je Abe-
Iardu, svojem bivem ljubavniku i muu koji je postao redovnik, da
je bila kad je i prirodni poredak
stavio njezino ime ispred svojega. Kad piemo viima od sebe ili sebi
jednakima, podsjetila ga je, red i uljudnost nalau da se njihovo ime
stavlja ispred naega; kad se pak niima od sebe, poredak
imena mora odraavati red Taj navod moe se bez smetnje po-
staviti iznad ulaza bilo kojeg birokratskog ureda. To je pravilo se
nepotivanje strogo kanjava. Kad Se novine, dovoljno je samo
poredak imena da bi se znalo koji relativan rang za-
uzima pojedina osoba. Iz malih promjena u poretku imena,
o dalekosenim promjenama u politici.
B. RELIGIOZNA SVIJEST
U ovom trenutku biti korisno obratiti panju na neka obiljeja
religiozne svijesti koja je Emile Durkheim. Kad god
na veliku koncentraciju tvrdio je Durkheim, uzrok te pojave ne
treba traiti u posebnom poloaju vladara, nego u prirodi drutva kojim
vladaju. Individualna superiornost igra tek drugoraz-
rednu ulogu. Ona objanjava zato ba on, a ne netko drugi,. ima vlast
-:-a1i ne i zato je vlast Vlast je koncentrirana zato
jer je svijest religiozno strukturirana. Za to postoje. bar dva razloga.
Kad god jedna zajednica u neto vjeruje, ta uvjerenja neizostavno
poprimaju religiozna obiljeja. Ona Jednako strahopotovanje
kao i religiozna uvjerenja.
33
da revolucije izuzetno snano dje-
luju na i uvjerenja, one predstavljaju vrlo plodno tlo za pojav-
ljivanje religioznih stavova.
34
.
Drugi razlog treba traiti u onome to Durkheim naziva
kom manje razvijenog drutva. U takvom drutvu - koje
primitivni komunizam prije opisan u Marxovu citatu ....,- drutve-
ne se mase sastoje od elemenata, iz proizlazi da je
kolektivan tip vrlo razvijen, a individualni tipovi - proizvodi drutve-
ne podjele rada, koja dovodi do organske solidarnosti - jo su
u razvoja. Pojedinac ne pripada sebi samom, on je neka vrsta
predmeta kojim drutvo raspolae.
3s
Neizbjeno, ivot drutva
religiozno je struktuiran
36
Osnovna moralna dunost pojedinca je da
bude kao i svi drugi, da se uzdrava od bilo osobnog ili indivi-
dualnog u pogledu uvjerenja iIi ponaanja.
37
Gdje drutvo ima reli-
giozna, nadljudska svojstva - je izvor u strukturi
svijesti - ona se prenose na koji visoko od
ljudi. Koncentracija nije rezultat neke potrebe za vlada-
vinom; ona iz kolektivne svijesti,3S a velika je zato jer je
kolektivna svijest visoko razvijena.
39
- .
Posebna osobina religiozne sredine je krajnja hipertrofija kaznenog
zakonodavstva. Bilo koji - tj. bilo koji oblik nonkonformizma _
moe se smatrati kanjivim prekrajem, od frizure u
40
drevnoj Sparti do devijantnog seksualnog g?tovo
drutvima sve do naih dana. Osobito su brOjm rehglOzm prekrsaJ1.
(tj. kritiziranje) vlasti, javni -(i. privatni)
proklamiranih doktrina, neslaganje s poretkom 1
organiziranih pokreta da se on promijeni - idu u tu vrstu prekrsaja.
Odmah da svi ti predstavljaju
aktivnosti u razvijenom drutvu. u religioznoj sredini oni
predstavljaju povredu zakona. Durkheim je stoga bio u kad je
da je najvanije saimanje kaznenog pro?-zrocll0
janje prekraja protiv religije.
40
se izraava strog1h
kazni za delikte, u usporedbi s kriminalmm dehkt1ma u eta-
drutvima. Prethodna analiza trebala bi pridonijeti razjanja-
vanju toga fenomena. i u tako sredini kao to je bila.
drevna Atena, se kanjavalo kaznom ne manjom od smrtne.
41
Prije nego to nastavimo, bit korisno dodati dva razjanjenja
da bi se izbjegaO nesporazum. Fenomen koji ovdje analiziram
je kolektivna, ne individualna svijest. Bilo je i uvijek biti pojedinaca
s religioznim i iskustvima. Zbog toga ih ne treba:
niti kuditi niti hvaliti. Pjesnik i filozof i agent
drutva strahovito se razlikuju. I dobro je da se raz-
likuju. To pridonosi raznolikosti u ivotu i
enje pogodne osobe za poslove. isti- m1-
stika u aktivnom stanovnitvu spojiv je s vrlo oblicima ko..:
lektivne svijesti, ovisno o kolektivnom iskustvu, izraenom preko
razine razvijenosti i drutvenog sistema. Drugo, (rane)
Crkve i (ranih) partija ne samo iz struk:"
ture svijesti nego i iz revolucionarnih stavova. Obje su te orga--
nizacije okupile u borbi protiv svijeta. Krilatica
okupljanja, Tko ne radi ne treba ni jesti, koja se neprekidno dovodi
u vezu s pokretom, izravno od svetoga Pavla. Isus
je navodno rekao da Kraljevstvo nebesko pripada siromanima. Sveti
Ambrozije Milanski (340-397) izjavio je da je priroda stvorila pravo
vlasnitva, a nasilje je stvorilo pravo privatnog
navoda moe se i kod nezapadnih crkava. Takvi stavovi
proizlaze iz da su se rana crkva (prije nego to
je postala dominantna crkva i sastavni dio institucionalnog poretka)
i rane partije (prije nego to su postale partije
dobro na vlasti) s revolucionarnim drutvenim
prilikama i da su reagirale. pokreti mogu takve rane
revolucionarne tradicije iskoristiti za stjecanje legitimiteta a i u . druge
svrhe. To, nije predmet analize u ovom poglavlju.
C. SEKULARIZACIJA RELIGIJE I ULOGA
Crkva mora imati Boga. To je Povijest. Partija, pod vodstvom
Predsjednika X, poznaje i Zakone Povijesti i vodi radne mase
prema raju svijetle . .
Gdje postOji Bog, mora postojati i Vrag. se pojavljuje pod
krinkama. Sotona, Belzebub, vjetice, antikristi,
41
opsjednuti, zavodnici, heretici, demoni, zli duhovi, zli ljudi
pripadaju tom kraljevstvu. Od posebnog je interesa da je sve to
je novo - novo novo nova vjetina - opisivano
kao djelo Vraga, pa su izumitelji bili vrlo sumnjivi i povremeno kanja-
vani zbog ili U postavi se
zove Neprijatelj (premda se termin neprijatelj upotrebljava i u
srednjovjekovnoj literaturi). da je, usprkos svim
slubeno objavljenim uspjesima, ivot neugodan i ima dosta
promaaja, netko mora biti odgovoran za to to se sjajne ideje ne-
pogreivog rukovodstva ne ostvaruju kako je da
rukovodstvo ne moe napraviti pogreku, teret odgovornosti snosi Ne-
prijatelj. Neprijatelj se ne imenuje; pojam se ne odnosi na
konkretne osobe. On je jednostavno personifikacija svega zlog. Stoga
se ne govori o neprijateljima, nego o Neprijatelju. Ako mi-
nistar unutranjih poslova eli mnotvo neprijatelja, upotrijebit
izraz :.pripadnici neprijatelja.43 Neprijatelj se pojavljuje pod
raznim krinkama, brojnijim od onih srednjovjekovnog
utjelovljen je u zlim pojedincima poput desnih i lijevih
devijacionista, revizionista, antipartijskih elemenata, provokatora, sa-
botera i ruilaca, kozmopolita, lijevih i desnih oportunista,
tehnokrata i birokrata, buroaskih elemenata, agenata
i sluga, kontrarevolucionara, sektaa i frakcionakih eleme-
nata, karijerista i konspiratora. On se moe pojaviti s crticom
u imenu, kao kripto-kulak, anarho-sindikalist, anarho-liberal, i lijevo-
-sekta. Sljedbenici krivih - trockisti, staljinisti, maoisti, revizio-
nisti kao - predstavljaju posebno opasan ogranak Neprija-
telja (naravno nisu svi oni u istoj sredini). Na osnovi javnih istupa vlasti
i novinskih izvjetaja moe se sastaviti popis od nekoliko tuceta razli-
vrsta Neprijatelja. kriminalci se rijetko, nikada
ne kao Neprijatelj. Neprijatelj ima veliku upotrebnu vrijed-
nost u sredini. Njegovo postojanje je, zapravo, jedino oprav-
danje za svojatanje rukovodstva od politokracije. Bez Neprijatelja,
po lito kracij a bi izgubila svoj raison d'etre. Da Neprijatelj ne postoji,
trebalo bi ga izmisliti.
4s
Na taj Neprijatelj ima mobilizatorske i legitimiza-
torske funkcije. On ima jo jednu upotrebnu vrijednost. da se
Neprijatelj niti ne definira precizno, niti raspoznaje jasno -
heroj moe postati dananji Neprijatelj - svakoga se moe
proglasiti za Neprijatelja, ovisno o hirovima partijske politike. Zbog
toga je egzistencija pojedinca nesigurna, nestabilna, nepred-
vidiva i puna neizvjesnosti. U takvim prilikama, pojedinac je spreman
prihvatiti, prilagoditi se, slijediti. Prema tome, za stvarnu
manipulaciju su goleme.
46
Pozivanje na bezgrenu vlast posluit u
tu svrhu.
Osim Boga i Vraga, crkva imati Sveto pismo i, uz malo
tiri Svetim pismom se znanost marksizma-Ienji-
nizma.
47
Izraz znanost je ekvivalent izrazu vjera jer je
ne moe nadomjestiti ili druga znanost.
48
Dok je Kominterna jo
bila u ivotu, bili su Marx, Engels, Lenjin
i Staljin. Nakon Staljinove smrti mnogi su mu porekli status klasika
i nadomjestili ga lokalnim Crkva je pre-
42
stala biti potpuno univerzalna, i u skladu sa srednjovjekovnim
cuieus regio eius rellgio, lokalne su crkve stekle stupanj auto-
nomije, a povremeno i punu autonomiju. Postojanje Biblije omo-
relativno lako kontradiktornih pitanja. Kopernik nije
bio u pravu jer je Biblija rekla da se Sunce oko Zemlje. Dovoljno
je citat. Empirijski dokaz je nevaan jer ne moe
tvrdnju jednog klasika.
Crkva ima posebne kole za sjemenita. Partijski akti-
visti i funkcionari odgajaju se u posebnim partijskim kolama.
Teoloka egzegeza ustupa mjesto ideolokoj. Razlika teologije
i ostalih aspekata ideologije, smatra je da se teologija
poziva na Nebo, a ideologija na
Cistu vjeru
i definiraju ekumenski koncili. partijsku liniju povre-
meno partijski kongresi.
5o
Oboje su nepovrediva svetinja.
D. DOKTRINA PARTIJNOSTI
Glavna osobina religioznog vjerovanja, u smislu koji ovdje ko-
ristimo, jest da postoji samo jedan Bog i samo jedna istina. da
religija govori o dobru i zlu, religiozan je u osnovi netolerantan.
Da su se idovstvo i jednako potivali, Kristovo
bi bilo nepotrebno.
sl
Skretanje s pravovjernosti naziva se he-
rezom u teolokom a revizionizmom u partijskoj termino-
logiji. U oba se skretanje ne moe tolerirati, pa se krivovjerci
istrebljuju. Ponekad je i terminologija Tako se protivnici
unutar iste vjere nazivaju renegatima.
52
Protivnik samo zato to se
usudio protusloviti najedanput postaje izdajica, oportunist,
Ignazio Silo ne, talijanski pisac i partijski aktivist. Dobro-
namjerni protivnik je nezamisliv ... 53 Neslaganje i kritika su nepri-
jateljske aktivnosti, i stoga, po slubenim izjavama, ima toliko
neprijatelja u besklasnim drutvima.
64
.
U toku cijeloga srednjeg vijeka religija se s drutvom
i politikom. skolastike, Sveti Anzelmo (1033-1109), nadbiskup
kanterberijski, proglasiO je Credo ut inte11igam (Vjerujem da bih
znao). Pod tim je vjerojatno mislio da vjera prethodi znanju.
5S
generacije, potpomognute ostalim njegovim maksimama,
su ideju na mnogo i i preobrazili je
tako da slui potrebama trenutka. Ako misao protuslovi
istini, ona je pogrena jer, da je ispravna, ne bi protuslovila
istini. Filozofija, da je predstavljala znanost toga vremena, pro-
glaena je za anei11a theologiae. Cinjenica je da je jo u petnaestom
Nicoletto Vernia, profesor u Padovi, izrazio miljenje da je
znanstvena istina nezavisna od teoloke istine. Pa ipak, nekoliko je sto-
prolo prije nego to se ta ideja prihvatila. Teoloki
socijalizam preokrenuo je taj trend da se dvije stvari
ne mogu i ne smiju razdvajati - da je svaka istina ideoloki determi-
nirana istina,56 i da znanstveno istraivanje mora biti u slubi politike.
To je poznato kao doktrina partijnosti (partijska nastrojenost, tj. ideo-
loki determinirano rezoniranje i aktivnost iz kojih proizlazi bezuvjetno
43
podvrgavanje partijskom vodstvu). Ta, se doktrina dovodi u
vezu sa Staljinom i staljinistima, ona je mnogo starija i ire
rasprostranjena. Trocki ju je ovako formulirao: U pravu se moe biti
samo s Partijom i kroz Partiju (vidi biljeku 27). .
U neto obliku, ta doktrina moe ozbiljno
razvoj znanosti i tehnologije. Kao to smo prije spomenuli; neko su
vrijeme teorija relativiteta, Mendelova genetika, moderna sociologija
i kibernetika smatrane za proizvode dekadencije.
ispravan da su znanstvenici - i svi ostali ljudi - skloni
pristranosti zato jer na formiranje njihOvih stavova drutveni
poloaj i iskustvo, preokrenut je Ispravan kako
ga je formulirao austrijski komunist Ernst Fischer5
7
- da je jedna klasa
progresivna ako. istina odgovara njezinim interesima - njegovi su
drugovi preveli u: net<;> je istinito ako pogoduje interesima progresiv-
ne klase.
58
U apsolutno politiziranom ivotu, sve se aktivnosti procjenjuju na
temelju kriterija. Stoga se partijnost ne odnosi samo na po-
litiku nego i na znanost, umjetnost, profesije, sve. Kandidati za sve-
znanja moraju ispovijedati slubenu ideologiju i priznati
ulogu partije;59 sama i moralna nisu dovoljne. Znanost
je bila ancil1a theologiae, isto tako i umjetnost, to je formalno
potvrdio i Tridentinski koncil iz 1563. godine. U modernijim vreme-
nima, one su postale ancil1ae politicae. Stoga je prirodno da partijsko
rukovodstvo koja' je umjetnost a koja nije.
Isto je tako prirodno da praksu Kato-
crkve (koja je 1559. ustanovila Index Librorum Prohibitorum),
odabire za dobro svojih knjige koje se ne smiju unositi u
zemlju ili bez posebnog doputenja.
GO
Posebna odlika partijnosti je neprekidno prekrajanje povijesti.
Samo je sigurna; prolost se neprekidno mijenja. To uklju-
djelovanje stare rimske institucije damnatio memoriae - nasta-
janje Ta institucija ima svoj pandan u srednjem vijeku
62
i kod totalitarnih ideologija.
63
.
E. POTISKIVANJE VLASTITOG JA
partija organizirana je kao samostanski redovi.
da ima karakter militantne organizacije, vrlo je militantnim
samostanskim redovima, kao to je na primjer Druba Isusova, osno-
vana u esnaestom
Jezuiti su striktno centralizirani red;
generalna kongregacija reda ima vrhovnu vlast. Ona odabire" generala
a moe ga i opozvati. Redovnici su pod posebnom prisegom potpune
pokornosti. Posljedica te pokornosti je svakog dodijeljenog
posla. partija je organizirana, a princip organizacije
naziva se demokratski centralizam. .to to nedvosmisleno je
objasniO Mao Zedong: Organizacija mora biti postavljena iznad po:
jedinca, iznad manjine, vii partijski funkcionari iznad niih,
a centralni komitet iznad cijele partije.G5 reda, kao i
partije, se na izvjetavanje o sumnjivim djelima koja
njihovi kolege i oni sami. Pravila reda i partijska praksa zahtijevaju
44
potpuno vlastite volje i vlastitog miljenja volji i miljenju .
organiiacije. 66 Takozvanu partijsku liniju ne moe se preispitivati, nego
samo slijediti. .
Potiskivanje vlastite volje za dobro nekih transcendentalnih ciljeva
je; naravno, dobro poznati religiozni fenomen. moe se
i u drugim predburoaskim sredinama kao zahtjev. to-
vie, neto to je vjerska dunost prirodno; poprim,a nakazne
razmjere' kad postane prisila. Erich' Fromm citira indikativne
izjave dvojice nacista (nacionalnih socijalista kako su se slubeno zvali),
Hitlera i G6bbelsa. U knjizi Mein K?mpf Hitler izjavljuje -da arijevac .
uporno svoj ego ivotu zajeJlnice i, ako' je potrebno ...
rtvuje ga. G6bbels je rekao: Biti podrecliti koncept
ja konceptu vi; socijalizam je rtvovanje pojedincaza
sovjetskog Politbiroa Lazar izjavio je jednoni prilikom da
boljevik mora' biti spreman rvovati se Partiji. Da, spreman rtvovati
ne samo svoj ivot nego i. svoje samopotoyanje i osjetljivost.28
Sve je to lijepo saeo Benito Mussolini: Vjeruj, pokoravaj se, bori se!
Vlastito samoporicanje tijesno je povezano spartijskom nastroje-
Oboje su konzistentni; imaju porijeklo i
na razaranje etike. U literaturi ta su dva
zahtjeva prvi jasno formulirali ruski anarhisti, Bakunjin i U
prvom paragrafu njihovog Revolucionarnog katekizma :- naslov
gledno nije ,izabran - zapisano je:
'Revolucionar ... nema svojih vlastitih interesa, 'nema svojih vlastitih -raz-
loga, nema nema nema imovine; 'on nema ni imena ..
Sve to je u njemu, ispunjeno je jedtiim jedinim interesom, jednom jedinom
milju, jednom jedinom - revolucijom.
U paragrafu 4 nai autori izjavljuju da revolucionar,
prezire javno mnijenje; <in prezire i mrii drutvenu etiku u svim
njezinim zahtjevima i izrazima; za njega je sve to pQbjed!l re-.
volucije moralno, a sve to joj stoji na putu je nemoralno.89,. . .
To samoporicanje fma ozbiljne posljedice. Ako je poje-
dinac potpuno stopljen sa svojom partijom, ako je potpuno predao
svoju duhovnu slobodu, onda ne 'moe snositi nikakvu osobnu odgovor-
nost za svoje postupke. Bilo to se moe dogoditi: Bacilek, ministar
sigurnosti u Novotny j evoj vladi u objasnio je to vrlo
uvjerljivo: .
Podravao sam tezu da je partijska odluka najvii zakon. Na ze.maljskoj
konferenciji 1952. godine rekao sam da partija tko je, a tko nije
pogrijeio. Time sam samo opisao stvarno stanje stvari. Nisam mogao pod-
nijeti svu tu odgovornost ... Napokon, ja sam. se samo pok?ravao partiji.70
U Boga se moe vjerovati ili ne vjerovati, ali ga se ne moe kriti-
zirati. da Crkva Boju volju, ne moe se Crkvi
protiviti - i ostati u njoj. Protiviti se partiji koja ne moe grijeiti nije
nego moralni on je moralno on je
45
Ako ga netko mora se javno ispovijediti. Od 1926. godine, kada
su Zinovjev, Kamenjev, Trocki, Pjatakov, Sokoljnjikov i jevdokimov ob-
javili u Pravdi izjavu kojom priznaju da su greke ida se zbog
njih kaju, preko kineske kulturne revolucije, hapenja kubanskog pje-
snika Herberta Padille i njegova poricanja svoje kontrarevolucionarne
poezije, javno odricanje od vlastitih nazora postalo je Ka-
crkva izumila je isti postupak jo prije mnogo Nisu
samo jezufti javne opomene, su sudionici
primali ukore od sebi ravnih i od Crkva je zahtijevala da
i istaknuti pojedinci javno priznaju svoje grijehe. Galileja je
moda najpoznatiji. Sveta inkvizicija optuivala ga je da priznaje Ko-
pernikovu teoriju i da je u isto vrijeme lo katolik i To se
isto dogodilo i na moskovskim procesima tridesetih godina ovoga sto-
- s tom razlikom da je Galileo a Buharin i njegovi
drugovi su pogubljeni. rtve crkvenih i partijskih inkvizicija,
bile one odrijeene od grijeha iIi pogUbljene, bile su spremne priznati
svaku grekU ili osim neiskrenosti ili nevjere prema svojoj
sekti. Da su potonje priznali, bili bi moralno i psiholoki potpuno
uniteni, bez obzira na primljenu kaznu. Drava organizirana na opi-
sanim pojavljuje se kao teokracija. Njezin je prototip Kalvi-
nova eneva iz esnaestog
U knjizi Institutio re1igionis christianae iz 1536. godine, Kalvin
odbacuje um i ljudskog ponaanja proglaava Eibliju. Dravni
slubenici i izborni kandidati biraju se na temelju ispunjavanja crkvenih
kriterija. U skladu s tim, komentira Barrington Moore, Crkva je nad-
zirala doktrinarnu 'lojalnost' i prihvatljivost svjetovnih slubenika ...
Protivljenje kandidatima koje je predloilo smatralo se
urote.71 Ako se crkva zamijeni partija, taj opis savreno
pristaje suvremenoj dravi. Staljin je 1925. godine jasno
dao do znanja da je partija vrhovna snaga drave.72 Poput
boljevika, Moore, pravi kalvinisti smrtno su se bojali
greke i njezinih drutvenih posljedica, da svaku greku treba
u korijenu.73
F. FUNKCIONALNA RAZMA1RANJA
Moglo bi se tvrditi da je, u sredinama i s
aspekta, teoloki sOcijalizam funkcionalno svrsishodniji od znanstvenog
socijalizma. Ako se svo znanje egzistencijalno - kao to tvrdi
Karl Mannheim
74
- onda u izuzetno heterogenom drutvu nema mo-
za smislenu komunikaciju sastavnih drutvenih sku-
pina. Nikakav konsenzus nije Nepismeni seljak i obrazovan
gradski stanovnik ne mogu komunicirati, prvi je podanik, a
drugi Dodajte tome jo klasni interes, i rezultat je nepomir-
ljivi klasni sukob. Klasni konflikti mogu se razrijeiti, i kon-
senzus postupnom homogenizacijom drutva, kontinuiranom.
vie ili manje nasilnom, klasnom borbom. Tako se razvijalo
drutvo. Konsenzus, koji je neophodan za uredan drutveni ivot, moe
se, i vjerom. U tom nije potrebno razum-
jeti, dovoljno je vjerovati. Tako su funkcionirala srednjovjekovna
46
drutva. Tako su skupine u drutvima,
se religioznom strukturom svijesti, postigle kon-
senzus zasnovan na vjeri u karizmatske i institucije.
75
Empirijski
dokaz vitalnosti i efikasnosti te strategije moe se u sta-
bilnosti i visokoj stopi privrednog razvoja u suvremenim
zemljama.
Onog trenutka kad se konsenzus prenese u izvanrazum-
skog, nestaju sve drugim sve se kontradikcije mogu
tolerirati. ljubav za svako ljudsko - Ljubi blinjega
svoga kao samoga sebe - je nespojiva s nasiljem, eksploata-
cijom i ratom. robovlasnici,16 feudalni gospodari
i ratni zapovjednici predstavljaju contradictio in adjecto. Pa ipak, te
kontradikcije postoje bez - one su, u stvari, pravilo; i, kad
su mrtve, spomenute osobe se pokapaju u
crkvama. tome, jednakost nespojiva je s autori-
tarnom hijerarhijom, osobne slobode i politikom sile. Auto-
ritarna narodna vlast, demokracija bez neslaganja, znanstvena ideolo-
gija i institucije ili koncepti su, naravno,
ali su u isto vrijeme i vrlo realni. Religiozni i racionalni um
funkcioniraju. .
Znanstvena ideologija ne samo da uspjeno pomiruje kon-
tradikcije nego i nadaleko iri iluziju o spoznaji svijeta. Opisu-
svoju vlastitu poljsku sredinu, Leszek Kolakowski je
Marksisti pedesetih godina znali su da je Lisenkova teorija nasljednosti
ispravna i da je Hegelova filozofija bila reakcija aristokracije na francusku
revoluciju, da Dostojevski nije bio nita doli dekadencija i .. da
je teorija rezonancije u kemiji reakcionarna besmislica. Svaki je marksist
pedesetih godina znao te stvari, iako nikad nije to su kromosomi,
nije imao pojma u kojem je ivio Hegel, nije ni jednu
knjigu Dostojevskog, ili srednjokolski udbenik iz kemije. Za
marksista je sve to radila Sluba.7i
Osoba protuslovljima, u posjedu apsolutnog znanja,
ima potpune sigurnosti koji joj daje prednost pred
U odnosu prema kolebjivima, zbunjenima i neukim lju-
dima oko sebe, ona djeluje sasvim Time se moe objasniti
popularnost i uspjeh znanstvene ideoiogije<!.
Srednjovjekovni je bio Crkve i nekog udruenja; on
nije jo postao individuum. Ako je bio kmet, bio je jo
Imena srednjovjekovnih arhitekata i umjetnika koji su stVorili zna-
djela nisu zabiljeena. Drutvo je bilo potpuno auto-
ritarno. Otac u obitelji, feudalni gospodar i kralj u ivotu,
papa ili drugi visoki u vjerskom ivotu, i Bog u nebu, drali
su svijet u svojim rukama. ne samo da je bio bez-
nego i a priori grean. Zakonsko pravilo glasilo je da je optu-
eni kriv sve dok se ne dokae njegova nevinost. (Francuska je revo-
lucija preokrenula to pravilo, ali je ono opet primjenjivano u Rusiji
Viinskoga i Solenjicina). jo u esnaestom obrazova-
nih ljudi je vjerovala da je demokratska republika samo za
i subverzivne elemente. i u osamnaestom jedva
47
da je bilo autora koji su vjerovali da bi zemlja velika kao Francuska
mogla dulje preivjeti kao republika.
78
A njihov je skepticizam na-
izgled bio opravdan. tome, 9anas se smatra da iroke radne
mase.nisu sposobne za samoupravljanje i _
Osim nekoliko iznimaka, republikanizam i demokracija su .
devetnaestog stoljeea, uspjenim btiroaskim
revolucijama. Revolucije su temeljit.o po_tresle staro drutvo. Liberte i
egaIite -:bar na tritu - su razvoj individualnih osoba' i
odgovoJ:'nosti. . Polako, ali sig{1rno triteje Iiagrizalo stare institucije i
svijest. Da bi moglo pravilno funkcionirati, trite je zahtijevalo _
striktno potivanje zakona. Da bi bili uspjeni, poslovni su ljudi morali
racionalno p<:)stupati, dobitke i gubitke imaksimirati
pozitivnu razliku: Mijeanje drave nije bilo niti poeljno, niti po-
trebnOi osim. u ulozi i zatitnika poslovnih interesa zemlje u
inozemstvu. Time je sijJanjen opseg vlasti. Isto je
bilo J s vjerskom Cr:kva je odvojena Od drave i potisnuta u
privatnog ivota. Novac nerpa nikakvih religioznih uvjerenja.
Obrazovanje, umjetnost i znanost su odvojeni od crkve. Nova klasa
u usponu trebala je pozitivno znanje dabi mogla prosperirati. Poto
su stari autoriteti borba drutvenih i
skupina. za svoje interese stvorila je demokraciju - dodue
i klasno obojenu, ali ipak temeljito od srednjo-
vjekovnih - nezamislivu jo do prije dva
da. su kasnila u svojem privrednom i drutvenom razvoju, eta-
drutva nisu prola kroz racionalizatorsko
razvoja.
79
.U Rusiji, drutvu, kmetstvo je uki-
nuto tek. stotinu godina; a carska autokracija tek prije ezdeset-
godina, i. to samom revolucijom. (U Skandinaviji je, npr., kmetstvo
. jedva: i postojalo. U Engleskoj iu nekim vicarskim kantonima ukinuto
je J<rije pet U i AustrO-Ugarskoj prf!ivjelo je, me-
sve ao revolucija iz 1848, pa su dva svjetska rata ove
tri zemlje neugodna iskustva): Ni jedna
ze.!lllja (o.siI!l nije imala neko dulje iskustvo
Skok iz predburoaskog u postburoaski svijet stvorio'
je oblik svijesti o kojem smo prije govorili. Proganjanje partije
imalo je isti taj
U PQlure1igioznoj sredini nije dolo
do preinake izvorne teorije u odnosu prema dravi. Ona
se morala Drava i partija bile su neophodne da nadomjeste
kralja i crkvu. Kako vrijeme prolazi, suvremena tehnologija, pis-
menost i vanost znanosti neminovno racionalizatorski
. na svijest. Karizmatski pristup bit nadomjeten procjenjivalljem
stvarnog stanja. Da bi birokratski aparat. mogao funkcioni-
rati; individualIlU arbitrarnost-mora zamijeniti pravni formalizam pra-
vila, a to mora proizvoditi racionalizatorske onima s
trita. blagostanje pojedinaca pridonijet
razvijanju njihovog samopotovanja, samouvjerenosti i individualne
emancipacije. Napokon, etatizam nije nasljednik kapitalizma, on nije
napredniji drutveni sistem. On je jedan alternativni oblik organizacije
drutva koji u biti treba isto to i kapitalizam: razviti proiz-
vodne snage i drutvenu svijest do u kojoj socijalizam postaje
.
48
-I
III. Novi drutveni sistem
A. KONTRAREVOLUCIJA IZNUTRA
RazmilJanje i .stav?vi se lane antinomije opi-
u.glavI. I ImajU zaJedmcke dVIJe op ce karakteristike. Jedna je da se
:?cIJahzam Jednostavno definira kao negaCija kapitalizma, i isklju-
CIVO u odnosu prema kapitalizmu. SOcijalizam kao takav u osnovi
ostaje unutar obzorja Svijeta. Drugo je da su ciljeve istis-
.. Socijalizam vie nije prije svega besklasno drutvo u
pOJedmcI mogu potpuno razviti svoje vlastite sposobnosti u ko-
je prisilu zamijenila drutvena odgovornost, a sloboda svak'og poe
postala preduvjet za slobodu svih zajedno - nego dravno
:vlasmcka, centralno-planska privreda i jednopartijska vladavina. Pa
Ipak, su navedene ideje provedene nakon uspjene oktobarske
revolucIJe, gotovo svi - i na ljevici i na desnici - prihvatili su novi
kao Ne, dodue, idealan, ali u osnovi ipak socija-
!IStICk1. u tabeli 1 koriteni su kao empirijski dokaz
kapitala i eksproprijaci-
Jom put prema socijalizmu. Sve to pobje-
socIJahsticka revolucija treba jest to darazvlastiti pre-
4. posto. ::- jo i 6 posto
nezavlsmh - l orgamzlra CIjelo drustvo kao jedno veliko, centralno-
:plansko Svatko postaje radnik, proleter; klase se ukidaju
l drutvo postaje . . '
. lak? gotovo svi takav sistem nazivali svi nisu
takav socijalizam kao poeljan ili kao OIlaj koji dovodi do
oceklvamh rezultata. Anarhisti
82
i sindikalisti kritizirali su takav sistem
davno J<rije nego to je imao priliku da z.aivi. Jo 1891. godine
Engels Je u nacrta Erfurtskog programa socijal-
Istakao da proirivanje dravnog vlasnitva
eksploatacije i represije.
OzbilJm markSIsti l pojedini orijentirani znanstvenici
su razvojne posljedice takvog sistema jo od samog po-
..83. l ruski su revolucionari bili svjesni kritika njihove strategije
l U knjizi izdanoj 1921. godine i. korite,noj
kao partijsko st1vo, NIkolaj Buharin - partijski -
:azmatra tvrdnju R. Michelsa da u socijalizmu administracija imati
Jednaku vlast kao i bogatai u kapitalizmu. Buharin je dokazivao da se
ta tvrdnja zasniva na pogrenoj pretpostavci da mase ostati
? drut:'u kada obraz..9yanje i kultura svima
.postoJ.at nevjerojatna hiperprodukcija organizatora,
U Bu-
harm Je, ublazlO SVOjOptImlZam: .
. pitanje razdoblja iz kapitalizma u. socijalizam, tj.
razdoblja proleta.:?jata, mnogo je sloenije. Neizostavna posljedica
razdoblJa bIti prema degeneriranju, tj.
sloJa .. u obh1.<I Jedne Tu tendenciju usporavati dvije ten-
suprotnog smjera kretanja; prvo, rast proizvodnih snaga, i drugo,
ukidanje monopola obrazovanja. reprodukcija tehnologa i orga-
4 ekonomija socijalizma
49
nizatora i to iz redova sanle klase, potkopat
novog klasnog svrstavanja. Rezultat te borbe ovisit o tome koja se
tendencija pokazati
Nakon pola povijesnog iskustva, znamo da su tendencije
prema raslojavanju bile neusporedivo da je hijerarhija
kao temeljno drutvene organizacije, takav nas raz-
voj ne Osim toga, ako se malo paljivije razmisli
o onome to je mora se da takvo dru-
tvo, iako od ne nadilazi njegova ogra-
Ono je stvoreno kao negativna zrcalna slika
drutva. Ono je preokrenuti kapitalizam. Kao takvo, ono nije socijali-
zam nego etatizam.
so
posljednjeg odlomka je mnogo ire nego to se to na prvi
pogled Svjedoci smo jedne od drama u ljudskoj povijesti.
U jednom jedinom pokuaju, uz goleme napore i uz cijenu
nebrOjenih rtava, jedno se veliko drutvo pokualo osloboditi zaosta-
losti i siromatva; razbiti okove koje su skovali povijest, tradicija i
podijeljeni interesi: emancipirati sebe i time cijelo Takva
se revolucija nije mogla provesti kroz postupne reforme ili se zasnivati
na leernOj analizi sredstava i ciljeva. Ona se nije mogla zaustaviti na
pola puta. Ona je mogla prihvatiti samo najplemenitiju i najuzvieniju
ideologiju epohe - ideologiju socijalizma. I nije se mogla zaustaviti
prije nego to se socijalizam postigne. Nade milijuna ugnjetenih, eks-
ploatiranih i ponienih ljudskih u cijelome svijetu ovisile su o
uspjehu oktobarske revolucije. Ona je morala uspjeti, i da nije
uspjela - i da nije mogla uspjeti! Druge bi revolucije uslijedile.
Od neprocjenjive je vanosti bilo odrati nadu na ivotu. Jednog
dana imati socijalizam - bratsko, besklasno drutvo, u kojem ugnje-
tavanje i iskOritavanje nestati jednom zauvijek. Nije bilo te rtve koja
se ne bi mogla podnijeti za ostvarivanje toga cilja. A on se sigurno
ostvariti, jer socijalizam preostaje kao jedina alternativa jednom kad
se kapitalizam uniti.
s7
To je u grubim crtama ljudsko etatiz-
ma, koje nadu, rtvovanje i
Povijest je, bila Njezina je presuda bila jedno-
stavna i nemilosrdna. Koliko ja vidim, ona sadri tri glavne lekcije.
Prvo, u ljudskim stvarima nema jednostavnog determinizma. Osim
i SOcijalizma su i druge alternative. U
Rusije, materijalna zaostalost uvjetovala je mentalitet koji, kako je
prije spomenuto, ne samo da nije prevladao privatno vlasnitvo nego
ga nije ni dosegao. Tako je gomilanje - sredstava za proizvodnju
za drutvo i potronih dobara za pojedinca - postalo primarni cilj
novoga drutva, sve ostale ciljeve. Zbog neprekidnih pri-
jetnji neprijateljskog svijeta izvana, izuzetno su
stalno prisutne autoritarne tendencije drutva je jedino
iskustvo bilo u znaku carske autokracije. autokracija bila je
najvjerojatniji ishod. Akumuliranje uz autoritarnost je pretpostavljalo
dravu. I tako je alternativa postala -povijesna
Druga se lekCija sastoji u, na izgled, dokazu da i jedna
uspjena revolucija moe propasti. Prije se smatralo da je jedina stvar-
50
na opasnost nakon revolucije kontrarevolucija. se
smatralo da kontrarevolucija podrazumijeva restauraciju. Tako je sva
panja bila usmjerena na konsolidiranje i vlasti. To je opet
podrazumijevalo pretjerani razvoj dravnog aparata sa svim njegovim
mehanizmima prisile, kao to je birokraCija i tajna policija. Iskustvo
sistema pokazalo je da vlasti nije bilo jamstvo
uspjeha socijalizma. U stvari, apsolutna vlast pokazala se jednako
kontrarevolucionarnom kao i uspjena buroaska kontrarevolucija. Ona
dovodi do kontrarevolucije, ali ne nuno i do restauracije.
Napokon, lekcija prua dokaze za obaranje pogrenih
postavki o determinizmu. Nepobitna je da socijalizam pri-
donosi ostvarivanju objektivnih (katkada zvanih povijesnih) interesa
klase mnogo vie od bilo koje druge raspolOive alternative.
Iz te dakako, ne slijedi da klasa mora nuno biti
nosilac socijalizma. Ona moe podravati drutvene poretke.
Gotovo je izvan svake sumnje da suvremeni sovjetski radnici podra-
vaju sovjetski sistem
S8
i odbacuju a radnici podra-
vaju sistem i odbacuju sovjetski. Prvi je poredak
a drugi S druge strane, autoritarizam se moe zasnivati
na bilo kojoj drutvenoj klasi. Tradicionalni autoritarizam se zasniva
na vioj klasi (aristokracija u Evropi prolog
i buroazija u Latinskoj Americi). Srednja je klasa podrzavala faslzam
u brojnim zemljama. je klasa podravala staljinizam i pero-
nizam, koji su se proirili u brojnim zemljama. Potonji je antikapitali-
. i pokret, povezan s vojskom.
Poslije ga detaljnije razmotriti (vidi poglavlje 14, odjeljak. II B).
Vjerojatno se svi sloiti da se sistem u kojem drava igra apso-
lutno dominantnu ulogu moe dobro opisati izrazom ili
dravni. manje je zato bi etatizam trebao biti
nezavisan drutveno-ekonomski sistem, odvojen od kapitalizma ili soci-
jalizma. U tom pogledu prisutne su dvije tendencije: etatizma
ili na kapitalizam, ili na socijalizam. .
Kad su jednom shvatili da novo drutvo nije ostvarilo ciljeve soci-
jalizma, prirodno je bilo da ga socijalisti odbiju smatrati soci-
da su u sklopu
razmiljanja bila poznata samo -dva drustvena poretka, slstem kOJl Ulje
bio mogao je biti samo Zbog dominantnog
poloaja drave, takav je sistem prozvan dravnim kapitalizmom.
Mnogi radikali u cijelom svijetu - i sovjetske disidente -
dijele to miljenje. revolucija samo je na izgled bila uspje-
na. U stvari, Staljin je sa svojim suradnicima, prisvojivi diktatorsku
vlast, proveo krvavu kontrarevoluciju, te je tako sistem degenerirao
u dravni kapitalizam. Osnovna karakteristika tog sistema je da drava
posjeduje sav kapital, zapoljava radnike i viak vrijednosti
jednako kao i privatni kapitalisti.
s9
Taj se moe kritizirati uz obrazloenje da je izveden iz
jedne neopravdane pretpostavke: naime, da je klasno drutvo u kojem
drava igra glavnu ulogu nuno dravni kapitalizam. Lako je
primjere iz povijesti gdje to nije bilo tako. Na primjer, u drevnom
Egiptu drava je posjedovala sredstva za proizvodnju - u ono vrijeme
to su u prvom redu bili zemlja i irigacijski sistemi, ali i zanatlijske
4 51
radionice -:- pa ipak Egipat nije bio drava. Ekonomske
(centralno administrativno planiranje), socijalne karak-
(nema privatnog socijalna stratifikacija)
l. ka.rakteristike (posebne osobine partija) raz-
hkuJu .. od k.apitalizm.a. Poslije te
do!<azu;na anahze. toga, kapitalizam _
pnvatnl dl drzavm - podraZUmIjeVa postojanje kapitalista. Malo je
tee identificirati kapitaliste u drutvima.
Drugi pogled - identificiranje etatizma sa SOCijalizmom ili -bar s
prvom, dravnom, etapom socijalizma - mnogo je raireniji Presudan
ispit nepostojanje drutvenih klasa, vladara i kojima
kOJI stvaraju i onih koji ga Poslije
cemo da na ovom ispitu, pa tako i otpada
vanJ anta. Je vanJ an ta produhovljenija. Ona konsta-
d.a se ne pretvoriti u SOcijalizam preko
cepnJelazno razdoblje, potaknuto bilo parlamentarnom pobje-
d?m. bIlo pobjedonosnom revolucijom, u kojem drava nacionali-
zIratl. sva sreds.tva za proizvodnju i provesti potrebne institucionalne
promJ.ene. Je stupanj
TOJ, UVJerlJIVOJ, koncepCIJI mogu se uputiti ove pri-
(1) df::ayno vlasnitvo nije nuna stanica na prelasku iz kapi-
u .. (2) pOtpuni dravni monopol ekonomske i poli-
mOCI mje (3) .ako je dravni SOCijalizam
-prgelazno .s
okVIr kOJI JOJ Je prxstao I raZVIjanja
suvremenih drutava nije "tako. Ono to je
biti dravno razdoblje, iskristaliziralo
se u cvrst? kOji' ne pokazuje nikakvih sklonosti
prema znacaJmJlm strukturalmm promjenama. "
.. Na mjestu moemo istaknuti da je Marx, iako on sam nikada
mje razmlsijao ? p.osebnom drutvenom poretku koji bi postojao isto-
vreme?-o s - a koji sam ja nazvao etatizam - ipak
postulu;ao nepogreivo takav sistem. Njegov
Je kontrola vika rada Osnovna raz-
" hka
v
razhcltih ekonomskih oblika drutva, naprimjer,
na radu robova i drutva zasnovanog na" radu
najammka, Je u naClDU na koji se u pojedinom prisvaja viak
" rada stvarn,?g U svakom hijerarhijski organizi-
ranom drustvu vladajuca klasa moe prisvajati i kontrolirati viak
Osnovna drutva zasnovanog na
I zasnov.anog na najamnom radu
Je ,!laClD, na kOJI se Visak rada pnsvaja: privatno vlasnitvo u prVom a
drzavno u taj Drava ne samo da osi-
gurava obnavlJanJe prolzvodmh odnosa nego prije svega i obnavljanje
?dnosa i drava, koja
Je progutala -.:. kao sto je istaknuo Henri Le-
febvre _:- etatlstlckl naClD proizvodnje.
52
B. POSUEDICE
Cudna smjesa i osobina etatizma
dovela je do podjednako smjese rezultata.
91
s onima
koji su posljedica sastojaka.
Nema nikakve sumnje da je etatizam u velikoj mjeri razvio pro-
izvodne snage. Ranih tridesetih godina, dok je cijeli svijet
proivljavao svoju najteu ekonomsku krizu, Sovjetski je Savez donio
svoje prve petogodinje planove i postigao stope razvoja nezabiljeene
prije u ekonomskoj povijesti. Nakon otprilike pola neprekidno
visokih stopa rasta, nekad zaostala, polufeudalna privreda pretvorila
se u modernu privredu, drugu u svijetu pO' proizvodnih snaga.
LanSiranje sputnika simboliziralo je' tu preobrazbu. Podjednako impre-
sivan bio je i razvoj drugih zemalja. _
Posljedica privrednog razvoja moe biti nejednakost
u raspodjeli dohotka, proireni jaz bogatih i siromanih. Ali se
moe upotrijebiti i za poboljanje poloaja prije nedovoljno povlate-
nih. Upravo se potonje dogodilo u drutvima. Empirijski
dokaz za tu tvrdnju prua nedavno istraivanje osnovnog blagostanja
koje sam proveo u zemljama. Osnovno
blagostanje definirano je kao raspoloivost triju temeljnih dobara: i-
vota (mjerenog trajanjem ivota prilikom obrazo-
vanja (mjerenog brojem studenata na u odnosu prema
ukupnom stanovnitvu) i zdravlja (mjerenog opsegom zdravstvenih
usluga, tj. relativnim brojem i kreveta). Kako bi se
izbjegle razlike u ekonomskoj razvijenosti, ezdeset najrazvijenijih ze-
malja poredano je po bruto nacionalnog proizvoda po stanov-
niku, a zatim je popis tako poredanih zemalja s popisom
zemalja poredanih po vrijednosti socijalnih indikatora. Ako je
TABELA 3 _
Osnovno blagostanje stanovnika u i zemljama
GNP
Obrazo-
Zdrav- Osnov-
vanje stvene no bla- Razlika
1970
ivota
vanje
usluge gostanje
1 2 3 4 5 (1)--:.(5)
zemlje
a
26,6 24,4 " 25,7 16,3 22,1 4,5
Drave blagostanja
b
11,3 11,9 15,5 13,6 13,7 -.2,4
Razvijene kapita-
zemlje
C
7,0 10,3 13,4 18,3 14,0- -7,0
Izvor: B. Horvat, "Welfare of the Common Man in Various Countries, World _
Development, June 1974, pp. 29-39.
a Demokratska Republika, SSSR,
Poljska, Rumunjska, Bugarska, Albanija, Kuba
b vedska, Danska, Norveka, Novi Zeland, Ujedinjeno Kraljevstvo, Finska,
Izrael, Austrija
e Sjedinjene Drave, Kanada, Francuska, Australija, Savezna Republika
Belgija, Nizozemska.
53
.1
neke zemlje na potonjem popisu vie - tj. ako je razlika
pozitivna - onda drutvo svojim prua
vie osnovnih dobara nego druga drutva. Najboljem rezultatu za svaki
indikator dodijeljena je vrijednost 1, najloijem 60. Zemlje su svrstane
u tri skupine: zemlje, drave blagostanja (razvijene kapitali-
zemlje, s partijama na vlasti u toku vie godina) i
ostale razvijene zemlje. Rezultati su prikazani u tabeli 3.
Usporedba rangiranja po pojedinim kriterijima pokazuje da u eta-
drutvima iroke mase stanovnitva ive dulje, dobivaju vie
obrazovanja i uivaju mnogo bolju medicinsku zatitu nego bi to
nito bilo u nekom drugom drutvenom poretku na istom stupnju pri-
vredne razvijenosti. Njihovo osnovno blagostanje vrijednost
22,1) vie je nego per capita dohodak vrijednost 26,6). Kod
druge dvije skupine zemalja situacija je, Ako uspo-
razlike u blagostanju, onda su, u prosjeku, zemlje
po osnovnom blagostanju stanovnitva 6,9 mjesta (4,5 + 2,4) ispred
drava blagostanja, i 11,5 mjesta ispred tradicionalnijih
drutava. Te su razlike donekle pretjerane, jer su zemlje
manje razvijene nego druge dvije skupine zemalja, i zato jer je na
mjerni sustav blago naklonjen manje razvijenim zemljama. Ipak su
one dovoljno velike da odraze stvarne razlike. Moe se da
briga za blagostanje masa u zemljama nije bila prazna
parola.
Taj potkrepljuje i komparativna analiza raspodjele do-
hotka. Raspoloivi podaci jo su vrlo grubi i nisu potpuno
usporedivi, ali ipak upozoravaju na red razlika. Kao mjeru
nejednakosti raspodjele dohotka moemo uzeti Gini koefici-
jent nejednakosti (odnos povrine iznad Lorenzove krivulje i
ukupne povrine trokuta; koeficijenta varira O i 1,
to je koeficijent je i nejednakost), a kao mjeru raspona u
dohotku udio gornjih S posto u ukupnom dohotku. Rezultati su prika-
zani u tabeli 4. Kod oba kriterija je razlika
i skupine zemalja. Unutar potonje skupine,
reimi su uspjeli poboljati raspodjelu dohotka i smanjiti razliku
najvie i ostalih razina dohotka.
Da bi se postigla savreno jednakomjerna raspodjela dohotka, u
zemljama bi trebalo redistribuirati i dati siromanijim slo-
jevima stanovnitva oko 16 posto ukupnog dohotka, ali dvostruko vie
- oko 30 posto - u razvijenim zemljama. Posebno je
zanimljivo da dohodak od imovine ne vrijednost Gini
koefiCijenta vie od 0,03 do 0,06
92
i da stoga temeljna razlika u nejed-
nakosti raspodjele dohotka proizlazi iz nejednakosti u doho-
cima.
93
Prema tome, su drutva,- postala ravno-
pravnija. To je upravo revolucije. Dodatne do-
kaze za tu tvrdnju razmotrit u poglavlju o stratifi-
kaciji.
strana ivota u etatizmu bila je sasvim Sovjetski
znanstvenik Andrej Saharov izvjetava nas da je u Sovjetskom Savezu
za Staljinove vladavine tajna policija zatvorila i otpremila na prisi1an
rad.ll logore 10 i 15 milijuna Ijudi.9
4
Tridesetih godina, dva de-
nakon revolucije, zatvorska populacija u Sovjetskom Savezu
54
zemlje
a
Drave blagostanja
b
Razvijene kapita-
zemlj eC
TABELA 4
Raspodjela dohotka prema
Gini omjer
Postotni udio
gornjih 5 posto
Raspon Medijan Raspon Medijan
0,19-0,26 0,21 9,2-12,2 10,9
0,33-0,47 0,36 13,3-20,9 15,1
0,32-0,52 0,40 13,7-24,7 17,4
Izvor: S. Jain, Size Distribution of Income (Washington, D. C.: World 1975)
Podaci se odnose na posljednju godinu- za koju su u 1962-72. ISkazaru:
koeficijenata odnosi se na a ostatak na pnmaoce dohotka; podaCI
za Poljsku i Bugarsku odnose se na radnike, podaci za odnose se na
stanovnitvo.
a Demokratska Republika, Poljska,
Bugarska
b vedska, Danska, Norveka, Novi Zeland, Ujedinjeno Kraljevstvo,
Finska, Izrael
e Sjedinjene Drave, Kanada, Francuska" Australija Savezna Republika
Nizozemska.
bila je dvadeset puta od one u, na primjer, Sjedinjenim Dra-
vama.oa Nakon okupacije Poljske i malih drava u
1940. godini, na desetine Poljaka, Litvanaca, Latvijaca i Esr
o
-
naca - prije svega intelektualaca - deportirano je i ubijeno. Cijeli
narodi (Krimski Tatari, Volki Nijemci, Mesheti, Kalmici i drugi) su
deportirani. Milijuni su pogubljeni ili su umrli. Jo je teko razumjeti
kako su takvi nakazni mogli biti u ime socijalizma.
Ruski pisac Aleksander Solenjicin (u svojem romanu-kronici)96 i jugo-
slavenski komunist Karlo tajner (u svojim memoarima)97 - obojica
godinama zatvoreni u logorima - pruaju bezbroj primjera besmislene
patnje rtava svedenih na robove, besmislene okrutnosti progonitelja
koji su izgubili osnovne ljudske osobine, paklenske naravi GULAG-a,98
divovskog represije, koje bi, da nije stvarno postojalo, zahti-
jevalo matu jednog Dantea da bude opisano.
Sve je to jednostavno objanjavala teorija zaotravanja klasne
borbe. Teko je zamisliti zato bi se - da su pripadnici
bive klase napustili zemlju za vrijeme revolucije - cije-
lih 10 posto stanovnitva tako estoko opiralo socijalizmu da ih se
trebalo ukloniti ili unititi. spomenuta teorija se pot-
puno slama u trenu kad se klasnim neprijateljem prQglaavaju upravo
oni koji su iznijeli revoluciju. Saharov navodi da je samo u godinama
1936-39. zatvoreno vie od 1,2 milijuna partije
_ to je polovica ukupnog
Samo je 50.000 ponovo puteno
na slobodu; 600.000 je pogubljeno. Od 1962 delegata na 17. kongresu
partije 1108 je ubijeno, jednako kao i 98 od 139
nova i kandidata Centralnog komiteta.
10o
Najvie tijelo u
Sovjetskom Savezu bio je partijski Politbiro. Osnovan je u listopadu
55
1917. pod predsjedavanjem Lenjina. Do 1951. godine Politbiroa
postalo je oko 27 S vremena na vrijeme, neki su od njih optueni
za kontrarevolucionarnu aktivnost, ubojstvo, terorizam, izdaju, pijuni-
ranje, diverzije, ili pokuaje potkopavanja vojne zemlje. Od njih
27,v. est ih je umrlo, dvanaest- je pogubljeno -ili ubijeno; a jedan je
pocrnio samoubojstvo neposredno prije hapenja.
lOl
Staljin se
namjeravao otarasiti dvojice od preostale osmorice, po referatu
Nikite na 20. kongresu Partije.
102
da je gotovo
vica najviih partijskih funkcionara pogubljena, a isto toliko
partije zatvoreno, se da je cijela jedna polovica re-
volucionarne avangarde bila klasni neprijatelj. To je, naravno,
Zdravorazumsko objanjenje je da sve to nije imalo nikakve
veze sa socijalizmom, a puno veze s bespotednom borbom za apso-
lutnu vlast, bilo kakvim moralnim normama. IIi pre-
ciznije, s borbom za apsolutnu vlast u uvjetima totalitarizma, koji
iz kombinacije religiozne strukture svijesti i suvremene
efikasnosti.
teror nije bio usmjeren samo protiv osoba koje su se
aktivno opirale nego i protiv potencijalnih protivnika, a i
protiv irokih slojeva stanovnitva u sklopu preventivne zatite. Sve
nezavisne osobe, svi oni koji su svoje poloaje stekli vlas-
titoj revolucionarnoj aktivnosti, predstavljali su potencijahiu opasnost
i morali su biti uniteni. Njih su zamjenjivali novi ljudi, koji su sve
dugovali diktatoru i koji su bili potpuno zavisni. Od dvadeset i jednog
Centralnog komiteta, koji su izabrani na 6. kongresu Partije
1917. godine i predvodili oktobarsku revoluciju, jedini koji je ostao na
ivotu nakon velike bio je Josif Staljin. armijski koman-
danti bili su jednako opasni pa ih se moralo istrijebiti (trojica od, pe-
torice marala, trinaestorica od petnaestorice komandanata prvog i dru-
gog ranga). Osim toga, 90 posto generala i 80 posto pukovnika izgubilo
je, svoju slubu.
lo3
Vojna dezorganizacija koja je uslijedila pridonijela
je lakoj pobjedi invazijskih armija. se da ako suod-
metnici, agenti, pijuni postojali,
onda su tom opisu najbolje odgovarali ba Staljin' i njegove vjerne
sluge. Uskoro je Staljin potpisao pakt s Hitlerom'- pakt s tajnim do-
datkom. Strani komunisti nisu bili Prije sporazuma
Staljin-Hitler o razdiobi Poljske, rasputena je Poljska
partija, a njezini su rukovodioci sazvani u Moskvu i poklani. Brojni
jugoslavenki, bugarski i komunisti nestali su u
Nakon sporazuma s Hitlerom neki od preivjelih
komunista predani su Gestapou. - rezultat svjesne
akcije i posljedica revolucionarne histerije koja se sama
od sebe -..,.. zajedno s sustavom i preventiv.,
nih denuncijacija, ne samo da su zastraile stanovnitvo nego 'su i
unitile moralne i ideoloke sprege koje su ujedinjavale dru-
tvene skupine. Drutvo je syedeno na masu pojedinaca. -Gra-
drutvo je nestalo, sve to je preostalo bili su drava i podanici.
unitavanje revolucionarnih kadrova, zajedno s milijunima nevi-
nih ljudi, od kontrarevolucije koju je proveo Staljinov reim najkr-
vaviju kontrarevoluciju u povijesti. Njezinu pravu narav najbolje poka-
zuje jedan zlokobno koji je sama sovjetska
56
vlada: ubojicu Lava Trockog - koji je oktobarske
revolucije bio odmah do Lenjina, a Lenjin je umro ubrzo nakon revo-
lucije- odlikovala je sovjetska vlast kao heroja Sovjetskog Saveza!
Takav unutranji razvoj morao se odraziti i u vanjskim
odnosima. Napad Kominforma na Jugoslaviju vrlo je stavu Sje-
dinjenih Drava prema Kubi. Nekoliko godina poslije uslijedila je oru-
ana intervencija u kojom su uniteni
savjeti. Godine 1968. trupe Varavskog pakta okupirale su
i razorile razvoja u toj zemlji. Deset
godina nakon toga Vijetnam, i sam rtva uasnog rata, napao je svojeg
manjeg susjeda, Kambodu. i, povremeno, vojna
cija Sovjetskog Saveza i Kine postala je stalan sukob. Godine 1968.
student J an Palach iv se spalio u Pragu u znak protesta
jer su u njegovoj zemlji armije okrutno razorile slobodu.
godine poslije toga litvanski student Romas Kalanta zapalio se
na trgu u Kaunasu Sloboda Litvi!
Policijsku represiju nuno slijedi moralna dezintegracija drutva.
nevjerica, nepotivanje osobnog dostojan-
stva i denunciranje institucionalizirano kao sistem, karak-
teristike su takvog drutva. policija postala je vrhovni moralni
autoritet. Filozofi svih zemalja i svih epoha teili su kultiviranju
kog duha i pristupu problemima drutva. Tako nije
bilo i u etatizmu. Godine 1962. sovjetskih filozofa
- svi Akademije znanosti i partije - koji su tridesetih godina
pridonijeli unitenju skupine njihovih kolega, objasnili
su svoj stav ovako: Naravno, u ono smo vrijeme time bili uasnuti
i revoltirani. Vjerovali smo, potpuno ispravno, da je da su
organi sigurnosti protiv njih pokrenuli mjere dokaz da su teke
protiv sovjetske otadbine. Ako se uzme u obzir da smo, kao
partijskih vjerovali organima sigurnosti i drali da je
njihovo djelovanje u to doba bilo ispravno i neophodno, onda nae
dranje i stav prema onima koji su zatvoreni kao neprijatelji postaje
To objanjenje ne treba smatrati ono je is-
kreno. Godine 1978. u je izdan udbenik iz
etike u kojem stOji da bez obzira na prinudu, ne smije nikada
ubiti svoju majku, osim ako ona ne postane klasni izdajica!105
uhapenima bilo je ena (Kalinjin, Molotov, Kuzinen), sinova (Mikojan,
Kuzinen) i (Ordonikidze) sovjetskih funkcionara, od kojih
su neki bili Politbiroa. Pa ipak oni nikada nisu javno prosvje-
dovali, nisu niti ponudili svoje ostavke; oni su odobravali hapenje
tih neprijatelja naroda, privreeni svojim birokratskim slu-
bama, i nastavili su glorificirati Staljina. Velikim tridesetih
godina prethodile su sjednice Centralnog komiteta, na kojima su
CK jednoglasno svoje prijanje kolege jo prije nego to im
se sudilo, se u govoru i zahtjevima
za okrutne kazne.
se da se nakon tajnera i Solenjicina vie nita novoga he
moe o moralnoj atmosferi i o GULAG-u. To, nije
istina, to pokazati i ova - o kojoj imam informaciju
iz prve ruke. Za vrijeme rata slavni filozof Gyorgy Lukacs
ivio je u Moskvi. Njegov pastorak, inenjer, je emigrirao u
57
; i
Moskvu. Na je govorio to je bio dovoljan
dokaz za otpremanje u koncentracioni logor. Luk::ics je pokuao upo-
trijebiti sve svoje veze s birokratima na visokom poloaju da bi spasio
svojeg pastorka, ali uzalud. Godine 1945. Lukacsu u je
neka vrsta slubene proslave. Iskoristio je priliku da zamoli za
najistaknutijeg prisutnog partijskog funkcionara. se pokazao
pun razumijevanja i rekao da srijede, po igrati brid
s Berijom. Ako Berija dobije, mogao bi biti dobro raspoloen,
pa bi se onda moglo postaviti pitanje njegovog pastorka. Karta je ila
Beriji, ime Lukacsevog pastorka je spomenuto, ef MVD-a je poginuo
telefonsku slualicu - i inenjer je puten iz logora!
se prisjeti Neronova Rima.
Sprdnja s demokracijom i uzdizanje vlasti do neba, u
sprezi s dravnim vlasnitvom i misionarskim poletom, proizveli su,
sasvim prirodno, jednu totalitarnu dravu. Potonja, pie Leszek Ko-
lakowski, znameniti poljski filozof i bivi partije, sastoji se u
neprekidnom nastojanju da se unite sve drutvene veze i
svaka spontana kristalizacija drutvenog ivota i da se nadomjeste
organizacijama nametnutim od drave. U savreno totalitarnom drutvu
nije doputen nijedan oblik ljudske aktivnosti - ekonomski, intelek-
tualni, - ako ga drava nije planirala ili odobrila, a ljudi -
pojedinci se smatraju nacionaliziranim vlasnitvom drave.lo6
da je totalitarna, takva drava nalikuje dravi. Ali, etatizam
nije isto to i faizam, on pripada drugoj vrsti drutva.
nosti ne bi trebale zasjeniti temeljne sistemske razlike. Drevne i suvre-
mene demokracije su u mnogo ali su
drutveni, sistemi faisti su inzistirali na
rasi, militarizam i pozivali se na nesvjesne i iracionalne motive.
Staljinisti i druga njihova uzvisuju klasu, inzistiraju
na dominaciji i usmjeravaju svoju propagandu na racionalne
motive.
Da bismo procijenili sve te potrebno je odabrati odgova-
standard za usporedbu. Nema mnogo smisla, na primjer, uspore-
Sovjetski Savez tridesetih godina s Engleskom istog vremena.
Usporedbu je potrebno s Engleskom u vrijeme industrijske revo-
lucije, kada iroke mase stanovnitva nisu imale nikakva ili
socijalna prava, ivjele su u prljavtini i bijedi i trpjele su ugnjetavanje
Od onda se Engleska strahovito promijenila. I Rusija se mije-
nja, Teko je vjerovati da se uasi staljinizma ponoviti.
Neke druge zemlje - Bugarska,
Rumunjska, Albanija - imale su svoje vlastite moskovske procese, naj-
montirane uz agenata GPU-a,17 ali to nisu bile redovite
pojave (osim u Albaniji). Kina je mnogo nazadnija zemlja nego to je
1917. godine bila Rusija, . pa ipak je izbjegla masovna hapenja, po-
gubljenja i stvaranje jednog. GULAG-a.
Prema tome, u se moe poputanje
prisile i razvijanje ljudskijih odnosa. Jako su drava i centrali-
zirana dravna kontrola ekonomskih i drugih aktivnosti uvijek poten-
cijalno ,opasni, oni ne moraju nuno proizvesti opresivan
sistem. U Svedskoj, na primjer, dravna kontrola i uplitanje mnogo su
nego u Sjedinjenim Dravama i u drugih zemalja. Svejedno,
58
l
u pokuaju da se izmjeri stupanj demokracije u
zemljama, Svedskoj je nedvosmisleno dodijeljeno prvo mjesto; Sjedi-
njene Drave bile su na osmom mjestu od deset zemalja koliko ih se
Da nesretne povijesne okolnosti - krajnja zaostalost;
vojne intervencije, stalne prijetnje i izolacija zemlje; pa-
toloka nedostatak tradicija ili iskustva demo-
kracije; nepostojanje ekonomske i socijalne teorije socija-
lizma i prianjanje uz jednu teoriju -
odredile su u velikoj mjeri sve grozote koje se danas kao
staljinizam. Etatizam nije nuno trebao dovesti do staljinizma. Etatizam
je spojiv s mnogo demokratskijim sistemima.
Ipak, socijalizam je apsolutno nespojiv' sa staljinizmom, totalitar-
nom dravom iIi bilo kOjim drugim sistemom ugnjetavanja.
Kult kako se staljinizam uljepano naziva, nije pogreka ili
skretanje koje se moe ispraviti izmjenom On pripada jednom
strukturalno sistemu. Ako je besklasnost test za socijalizam,
onda se dominacija mora ukinuti jednako kao to se mora
i bilo koji drugi oblik dominacije.
59
:
, ,
Poglavlje 3
Drutvena stratifikacija u kapitalizmu
i etatizmu
1. Drutvena klasa
nau analizu konceptom drutvene To je naj-
koncept u sklopu stratifikacije,1 koji nam izvo-
drugih kategorija i opisivanje
Pod drutvenom mislim na sposobnost mobiliziranja resursa,
neophodnih za djelovanje drutvenog sistema donoenja od-
luka koje na ivote drugih ljudi. Oni koji su tim odlu-
kama procjenjuju to je za njih Ta definicija odra-
ava i funkcionalni aspekt konflikta u pojmu je funkcionalna
jer je neophodna za funkcioniranje drutvenog sistema. Kao takv?, ona
nije koncept igre s nultom sumom. Drugim nije da u
drutvu - ili u drutvenom podsistemu - postoji iznos_
koji se moe raspodijeliti na sudionike tako da udio jedne skupine
udio druge. Ukupna moe se ili smanjiti, to
jest, svi sudionici mogu istovremeno vie ili manje ovisno
o institucionalnom poretku.
2
Nedovoljna moe potpuno onemo-
izvravanje skupine zadataka. Iz da je
neophodna za funkcioniranje sistema, dakako, ne proizlazi da mala
skupina ljudi mora prisvojiti vlast - to se u pravilu
se moe podijeliti, decentralizirati i deprofesionalizirati. Posljednja
da podjela rada u kojoj se mala skupina ljudi specijali-
zira za profesionalno obavljanje vlasti nije prirodna nunost nego povi-
jesno i promjenjivo drutveno ustrojstvo.
da nije jedini izbor za temeljnu kate-
goriju u stratifikacije. Ako pretpostavimo da su drutveni
sistemi ekonomskim snagama, kao to je Manc to
onda se vlasnitvo pojavljuje kao glavno sredstvo stratifikacije. Ako se
prednost da snagama, kao to su Mosca i Pareto, pri-
rodno postaje govoriti o klasi, vlasti i kruenju
elita. je, kategorija, u kojoj vlasnitvo i vlast
ili vladavina predstavljaju samo posebne Oni jednostavno
postaju ekonomske i Tako, sve to mogu objasniti hipo-
teze o vlasnitvu i vlasti, moe objasniti i hipoteza o - i k tome
jo bolje, jer, kao to vidjeti, ona moe rastumaciti i neke do-
datne fenomene.
-Prethodna razmatranja pokazuju zato je potencijalan
izvor sukoba. Drutveni sistemi mogu se izgraditi na
za promicanje interesa. Skupine s vie su sposobnije
zatititi svoje interese od skupina s manje U tom smislu je
60
relacijski koncept. Ako dvije osobe imaju isti opseg onda jedna
u odnosu prema drugoj ne posjeduje nikakvu se iz kon-
teksta razaznaje da li se o govori u apsolutnom ilL urelacijskom
smislu. U analizi stratifikacije, koncept podrazumijeva viak
u odnosu prema nekom drugom.
Kako je viak vlasti jednosmjeran, on stvara hijerarhiju. U drutvu
s nejednakom raspodjelom skupine s vie imaju povlasticu
da na ivote onih s manje Tako se drutvo rasloja-
vati i vii slojevi dobivaju da svoju volju niim
slojevima. Ako tom voljom upravlja mje koristoljublje, onako
kako ga nosilac volje - to je zasigurno realna pretpostavka
o ljudskom ponaanju u jednom raslOjenom drutvu - onda nametanje
volje eksploataciju. Eksploatacija se moe definirati kao svaki
drutveno uvjetovani oblik proizvodnje ivotnih prilika,
gdje potonje prilike koje se pruaju pojedincu da sudjeluje u
drutveno stvorenim ekonomskim i kulturnim dobrima.3 Eksploatirane
skupine biti zadovoljne takvim stanjem stvari, i njihovi se
pripadnici nastojati zatititi i uzvratiti. To je poznato kao klasna
borba, koja odraava nepomirljivi drutveni sukob onih koji
stvaraju poredak i onih kojima je on zadan, vladara i onih
kojima se vlada, i upravljanih, dominantnih
i skupina, i ugnjetavanih, eks-
ploatatora i eksploatiranih.
se -moe klasificirati na je
klasifikacija na osnovi sredstava koja se koriste. Pojedinca se moe
prisiliti na slaganje, ili se njega ili nju moe navesti na .pristajanje;
Potonje se moe materijalnim nagradama; nematerijalnim sta-
tusom koji simbolizira:nagrade, ili uvjeravanjem. Tako se kontrola nad
ponaanjem pOjedinaca moe sredstvima prisile, eko-
nomskim sredstvima nagrade i ustezanja, sredstvima na-
grade i ustezanja, i normativnim sredstvima manipulacije. U prvom
skupina koristi grubu silu; u druga dva nagrade koje
donose korist; u posljednjem, ideje. Shodno tome, moe biti pri-
silna, ekonomska, ili uvjeravanja.
4
pojedinac
istovremeno to kao poredak opresivne Taj poredak simbo-
liziraju zatvor, poticaji, iskazivanje i odlikovanja i ispi-
ranje mozga.
se razlika i uvjera-
vanja. Prva se sastoji u alociranju nematerijalnih, statu-snih,
nagrada kao to su odlikovanja (osobito u armiji), publiciteta (od tvor-
zidnih novina do nacionalnih masovnih medija), titula (kao sir
u Engleskoj ili heroj u Sovjetskom Savezu), gradacija u rangu (uni-
forme, ureda, ili tipovi slubenih kola), - pristupa uglednim
skupovima (uglavnom ispraznim proslavama) i mjestima (klubovi, od-
maralita), sudjelovanja u -javnim (stajanje -na tribini), ita.
uvjeravanja odnosi se na manipulaCije informacijama i idejama.
Kako i jedno i drugo predstavlja pSiholoku- opresiju (nasuprot
ili ekonomskoj opresiji), uzimaju se zajedno :kaopersuazivria, -
normativna, manipulativna ili moralna Tijesno povezano s tim je i
ideoloko inzistiranje, u nekim zemljama, na moralnim poticajima kao
plemenitijim i bitno od materijalnih poticaja. Moralni po-
61
ticaji se smatraju a materijalni poticaji
kima. Ipak, obje vrste poticaja su upravo to - poticaji - i nemaju
nita s istinskim moralnim Oni koji su u stanju
manipulirati poticajima - bilo materijalnim m moralnim - imaju
ili utilitarnu
U sreditu ovog nije kao takva, nego drutvena
Stoga smatram prikladnijim primijeniti neto klasifika-
ciju, koja neposrednije odgovara stvarnim oblicima institucionalizirane
drutvene Razlikovat ekonomsku i manipulativnu
Odnos ta tri tipa i sredstava za
postizavanje suglasnosti mogu se shematski ovako prikazati:
postizanja suglasnosti
I prisila (sila)
II Poticaji: (a) statusni }. . .
(b) materijalni utilitarru
(c) normativni ideoloki
Tipovi
J
Bkonomska
Manipulativna
(Uvjeravanje)
je najpoznatija i se podrazumijeva kad se
govori o Bitna osobina tog oblika temelji se na upotrebi.
m na prijetnji da se upotrijebiti sila. Takva se moe kori-
stiti kao batina - tada govorimo o prisile; iIi se moe koristiti kao
pero - tada je to Nije to se statusni simboli,
kao to su i odlikovanja, vie. koriste u posvemanje prisilnoj
organizaciji - vojsci - nego u drugim organizacijama.
Drugi oblik, ekonomska PO tradiciji je glavni predmet drutve-
ne analize marksista. U drutvu uglavnom prevladava eko-
nomska i ona oblikuje institucije i kulturno okruenje.
s
Ekonomska se zasniva na vlasnitvu ili kontroliproiZYodnog bo-
gatstva (sredstva za proizvodnju) koje slui kao instrument odnosa
Stoga je ona posredna, a ne neposredna. Naredboprimci su for-
malno slobodni da ne prihvate naredbe, i teoretski mogu osnovati svoja
vlastita Ali za to im treba novac, dobre veze, dobra kreditna
sposobnost i naobrazba. Osim toga, suvremeno buroasko
drutvo je tako organizirano da tek oko jedne desetine aktivnog sta-
novnitva moe postati poslodavac ili samostalni robe i
usluga. Preostalih osam ili devet desetina moraju primati od
onih koji kontroliraju proces proizvodnje, ili od onih koji
kontroliraju drutveni proces rada. .
Manipulativna je manje od druga dva oblika
i manje poznata. Ona je jo posrednija od ekonomske i
sastoji se u kontroli umova drugih ljudi. Vjerojatno je njezin najbolji
primjer Menenije Agripa, koji je 503. pr. n. e. kazivao odmetnutim
plebejcima basnu o dijelovima tijela koji su se pobunili protiv trbuha.
svako drutvo je jedna moralna zajednica, a nor-
me brane iste instituCije koje sankcioniraju i kontroliraju. Drugim rije-
svako drutvo suglasnost koja ga podrava, tj. onu
koja podrava skupinu.6 Kako je Marx ideje
drutva su ideje njegove klase, a oni koji primaju naredbe
62
navedeni su da vjeruju kako je njihov poloaj sasvim prirodan. I Ari-
stoteF i Tobovi vjerovali su da ropstvo odgovara ljudskoj prirodi i da
korisno objema stranama: gospodar je trebao nekoga tko mu
raditi, a rob nekoga tko mu U modernom
drutvu ista se ideja izraava u teoriji poduzetnitva: izuzetni pojedinci,
poduzetnici, unajmljuju rad ne ni radnike!), i druge ce pro-
izvodnje i organiziraju u kojima izdaju naredbe koje koriste
syima kojih se to I opet, kao u Aristotelovo doba, i oni koji
upravljaju, i oni koji rade vjeruju da je to jedino prirodno stanje
stvari.
8
Ista ideologija klase ogleda se i u teoriji,
u drutvima, da je povijesna misija avangardne par-
tije i njezinog vodstva izdavati direktive i voditi proletarijat u njego-
vom interesu. Oni koji imaju manipulativnu mogu uvjeriti druge
da je u njihovom interesu raditi stvari koje im zapravo mogu tetiti.
Jedna posebna institucija koja se specijalizirala za uvjeravanja
je crkva. (U zemljama crkvu je u velikoj mjeri nadomjestio
Agitprop partije.) Moemo parafrazirati Marxa i da je
dominantna crkva bila uvijek crkva klase. U nekim privredno
razvijenim zemljama - u Skandinaviji, na primjer - je i danas do-
minantna crkva dravna crkva.
Za razliku od i ekonomske manipulativna ili
uvjeravanja manje je samostalna i vie je izvedena iz druga dva
oblika Samo jedna drutvena skupina je potencijalno samostalan
izvor uvejravanja: intelektualci. da je obrazo-
vanje u klasnom drutvu povlastica, intelektualaca dolazi iz
obitelji koje pripadaju klasi ili su s njom tijesno povezane.
Oni je pOrijeklo se novcem, titulama
i poloajima koje je inteligentna klasa spremna ustupiti spo-
sobnim i ambicioznim pridolicama. Time se progresivni ili reforma-
torski potencijal intelektualaca smanjuje. No ipak, ono to
ostaje jo je jedan vrlo vaan izvor promjene - qsobito zato jer in-
telektualci, da su intelektualci, imaju sposobnost nadilaenja
svojeg klasnog porijekla, to i Kako je latentnim interesima
potrebna artikulacija da bi se mogli izraziti ...c-. klasi an sich potrebna
je svijest da bi postala klasa fUr sich, kao to bi Marx rekao hegelov-
skim jezikom - progresivni intelektualci odigrali su presudnu ulogu
u stvaranju ideologije klase. Dovoljno je spomenuti Marxa,
Lenjina i Maoa.
9
Kako sve iri i iri dijelovi drutva pristup
povlasticama visoko obrazovanih, samostalna uvjeravanja intelek-
tualaca se vjerojatno
Jednom kad se primijeni, ona postaje prisila. 10 Tri oblika
stvaraju tri vrste prisile. se koristi da bi se pri-
sililo druge na suglasnost s naredbama onih koji imaju Drugi
je njenog koritenja dodjeljivanje statusnih simbola radi
vanja suglasnosti. Drava, sa svojim represivnim aparatom je institucija
namijenjena obavljanju obaju zadataka. Ekonomska prisiljava
Ona pojedincu nudi na izbor: ili se sloiti, ili biti
bez pristojnog standarda ivota. Za razliku od ekonom-
ska je uglavnom prikrivena;l1 ideolozima se stoga
prua sjajna da drutvo slobodnog trita prikau kao slo-
bodno drutvo. koristi prije svega batinu, ekonomska
63
u prvom redu pero. Prolo je dosta vremena prije riego to su
drutva da pero moe biti djelotvornije od batine.
Tako su u Engleskoj tek nakon 1834. ukinuti posebni zakoni koji su pri-
siljavali siromane na rad jer je otkrivena uspjenija metoda za stva-
ranje radne - i discipline.
12
Manipulativna se koristi za prisilu. Nastavnici se
unajmljuju da oblikuju umove narataja. Stvaraoci kulture se
da proizvode kulturu koja odgovara potrebama i ukusima vla-
klase. Industrije zabave kontroliraju slobodno vrijeme. M.asovni
mediji dobivaju doputenje za rad, dotacije, itd. u skladu sa selektiv-
nim kriterijima. partije i poslovni interesi troe svote
novca na reklamne kampanje, na propagandu ove ili one vrste, na
neprekidno ispiranje mozgova javnosti. Crkve -'- vjerske iIi svjetovne
---, bore se za duu Karizmatska vodstvo je poseban oblik
prisilnog uvjeravanja.
13
Tako su reklama, indoktrinacija, propaganda;
informacija ili davanje odabranih informacija i kariz-
matska vodstvo sredstva prisiljavanja ljudskog uma na slaganje.
Sve te manipulativne djelatnosti mogu se decentralizirati i labavo ko-
ordinirati sredstava koja je klasa voljna potroiti
da bi svoje ekonomske, i statusne interese. Ili ih
klasa, koja ima monopol moe strogo kontro-
lirati. U oba na izgled slaba i bezazlena manipulativna
pokazuje snagu. umove ljudi, ona ih navodi
. da slue klasi i vjeruju da je to u njihovom najboljem
interesu. .
Cesto se postavlja ovo pitanje: ako zaista postoji fundamentalni
klasni sukob u drutvu i ako je eksploatirana klasa mnogobrojnija,
zato ona- osobito u uvjetima suvremene demo-
kracije - ne zbaci vladaoce? Sada moemo izravno odgovoriti na to
pitanje: zatQ jer su ekonomski i ideoloki pritisci tako jaki
da ne vide nikakvu pravu alternativu.
raspodjela stvara druge dvije drutvene
nejednakosti: u potronom bogatstvu (i/ili raspoloivom dohotku) i
u drutvenom prestiu. Pridjev potroni upozorava da se ovdje bavimo
samo jednom od dvije dimenzije bogatstva koje se
mijeaju i tretiraju bez pravljenja razlike. Naime, bogatstvo se moe
upotrijebiti za iskazivanje nad radom drugih (kad postane kapital
i pripadne prostoru ili se Ilioe preobraziti u predmete potronje
i posjedniku usvajanje stila ivota. Jasno odva-
janje tih dviju dimenzija bogatstva ima ne samo vane poslje-
dice nego i izravno odraava proces funkcionalne diferencijacije koji
se u stvarnom ivotu. da smo razmotrili dimenziju
bogatstva, ppreostaje nam da se osvrnemo na dimenziju stila i-
vota. Tu dimenziju moemo pogodno kao ivotni standard.
Premda stil ivota podrazumijeva: vie od ivotnog standarda, potonje
ono prvo. Visok dohodak i, shodno tome, visoka razina po-
tronje, obrazovanje i oblikovanje ukusa i navika koje onda
karakteriziraju stil ivota.
Drutveni presti ovisi o vrijednosnom sustavu i o funkcionalnoj
vanosti rada koji pojedinac obavlja. On je u velikoj mjeri
opsegom ekonomske i kojom jedna osoba raspolae,
64
r
I
I
.1
ali on ovisi i o porijeklu i zanimanju kao takvom. Suci u Engleskoj,
profesori u kreativni umjetnici II Poljskoj i
u Jugoslaviji i Sjedinjenim Dravama na vrhu su ili nedaleko
od. vrha u pogledu drutvenog prestia iako je njihova ili
ekonomska slaba, a dohodak im varira srednjeg
i vrlo visokog. presti sve vie postaje funkcija obrazovanja
i znanja. Jedan nezavisan izvor pozitivnog ili negativnog prestia je
drutveni status obitelji u kojoj se osoba rodila. Iako je u normalnim
uvjetima presti posljedica i doliotka, on je ujedno i njihov vrijed-
nosni preduvjet. Ako ne bi bila sukladna s raspo-
djelom materijalnih prednosti, sistem nejednakosti bio bi bez. svoje
normativne podrke. ( ... ) poredak prestia slui da bi se nejednakosti
i ozakonile koritenjem pojmova drutvene pravde koji brane
klasne povlastice.14 Ako jedna drutvena skupina gu-
biti drutveni presti - na primjer, zbog prestanka obavljanja funkcija
koje se smatraju drutveno vanima - ona uskoro izgubiti i
i bogatstvo.
Nejednakosti u dohotku i prestiu u drutvu su vrlo
tijesno povezane. Kumulativna raspodjela poeljnih vrijednosti stvara
objektivnu nepomirljivost interesa skupina i subjektivnu svi-
jest o sukobuP Zbog toga skupina ljudi koji zauzimaju poloaj
u pogledu oblika ivotnog standarda i drutvenog prestia tvori
drutvenu klasu. Unutar granica, tri su spomenuta faktora
zamjenjiva. To se osobito odnosi na oblike
koji se relativno lako pretvaraju jedan u drugoga.
16
Ali, to isto vrijedi
i za druga dva faktora. Stupanj konzistentnosti tih triju faktora ogleda
se u drutvenom statusu pojedinca. Osobe koje sr vlada-
klase odlikovat se visokim vrijednostima svakog od tih faktora,
pa stoga imati visok drutveni status. Prevelike razlike
faktora mogu jednu osobu deklasiratiP poloaja u odnosu na
tri najpoeljnija drutvena !fobra sklonosti koji stvara svi-
jest pripadnosti posebnoj klasi.
Drutvena klasa, okarakterizirana s tri upravo opisana faktora, od-
je ulogom koju velika skupina ljudi ima u drutvenOj organiza-
ciji rada. Drutvena organizacija rada i ekonomske i
djelatnosti. Unutar mikroorganizacija - poslovnih vladinih
ureda - drutvene su klase odVOjene. linijama vlasti. Izvan njih, one
su odvojene mjestom stanovanja, krugom prijatelja, kulturnom
sredinom i brakom.
Osim tog pojma klase, postoji i drugo,
koje se pripisuje tom pojmu. U tom klasa -
kao otvorena skupina - suprotstavlja se kasti, koja je zatvorena sku-
pina i je pripadnost nasljedna, te staleu ili redu, koji je
skupina s osebujnim zakonski pravima i dunostima. Postoji
i uglavnom upotreba koncepta klase, koja klasu pove-
zuje s postojanjem privatnog proizvodnog vlasnitva,18 i vezuje je samo
uz drutvo. Prema tome, u svom
klasa se odnosi na veliku drutvenu skupinu u stratificiranom drutvu,
bez obzira na prirodu toga drutva. U svom
klasa se koristi za karakteristika drutvenih
skupina koje postoje samo u drutvima (u odnosu prema
5 ekonomija socijalizma
65
posjedovanju bogatstva ili prema otvorenosti). Kad bismo prihvatili
samo to morali bismo neku drugu za
proizvoda stratifikacije u drutvu. gledano,
se da to nije potrebno. Teorijski gledano, to bi zapravo moglo stvoriti
zabludu. Kasta, stale i red pripadaju sukcesivnim drutvenim pore-
cima. Kapitalizam i etatizam, nasuprot tome, postoje istovremeno.
tovie, differentia specifica tih triju koncepata je stupanj
otvorenosti, a ne bogatstva ili drugog. I i etati-
. stratifikacija zasniva se na postizanju, ne na dodjeljivanju,
pa su stoga oba drutva otvorena. Stoga se koncept klase mora kori-
stiti i u kontekstu.
da je drutvena klasa zakonski otvorena. skupina, pojedinci
u klasi ne morajo nuno u njoj i ostati. to je drutvo otvo-
renije, to je stupanj vertikalne drutvene pokretljivosti preko
klasnih granica. Glavna sredstva drutvene pokretljivosti prema gore.
su akumulacija bogatstva, zauzimanje poloaja i obrazovanje.
Ne da su to zapravo obUci drutvene
II. Drutvena stratifikacija u kapitalizmu
Da bi se shvatio proces drutvene stratifikacije u dru-
tvu, najbolje je analizirati drutvenu situaciju u njegovim temeljnim
proizvodnim jedinicama. Ako osnovu ljudske egzistencije predstavlja
namjenska proizvodna aktivnost, pie Miroslav tad je ovla-
davanje uvjetima rada osnovni koji poloaj u procesu
proizvodnje.lo Ovladavanje uvjetima rada pretpostavlja hijerarhijski
organiziran proces proizvodnje i egzistencijalno podjelu rada.
Osnovna proizvodna jedinica u drutvu je
je hijerarhijski strukturirana organizacija: vlasnik ili
njegovi predstavnici smjeteni su na vrhu, osoblje u sredini, a radnici
na dnu hijerarhijske piramide. Kako su sva organizirana na
isti postoji prirodna sklonost istih slojeva piramida da
kontaktiraju, povezuju se, razvijaju i tite interese. Tako se
stratifikacija osnovne proizvodne jedinice prenosi na drutvo u cjelini
(vidi sliku 1). Horizontalna stratifikacija stvara tri dobro poznate klase:
klasu, srednju klasu i klasu.
20
nau ana- .
lizu sa srednjom klasom, je definicija najmanje
Radnici
Slika 1: stratifikacija u drutvu
66
r-
I Srednju klasu s 19. su zanatlije, sitni
trgovci i bogatiji seljaci. Njihova je osobina bila vlasnitvo
I).ad prOizvodnim sredstvima, no manjeg opsega. Marx i socijalisti
kivali su da privredni razvoj i konkurencija u velikoj
mjeri izbrisati te skupine, i da se drutvo' polarizirati na malu klasu
kapitalista i veliku klasu. Stara srednja klasa zaista se sma-
njila, ali nije dolo do polarizacije, jer se pojavila i strahovito rairila
nova srednja klasa. Nova srednja klasa nastala je kao rezultat funk-
cionalne diferencijacije. Vlasnitvo se odVOjilo od upravljanja, a u
sklopu upravljanja dolo je do diferencijacije funkcija na izdavanje
naredbi i stvaranje osnovne politike, djelatnosti, kontrolu i
nadzor. Iz tog razloga Ralf Dahrendorf, po ugledu na austrijskog mark-
sista Karla Rennera,21 s pravom naziva novu srednju klasu opslunom
klasom (die Dienstk1asse). .
Opsluna klasa sastoji se iz dva odvojena slOja. Vii sloj
njaci; nii bijele ovratnike zaposlene u uredima i admini-
strativno osoblje. Da su povezani s vrhom
strukture potpuno je jasno. Ali zato su koji primaju nare-
od pretpostavljenih i obavljaju vie manje rutinske poslove, raz-
od radnika, te ih treba svrstati zajedno sa manje je
pa zahtijeva posebno objanjenje. Kao i to je ob-
janjenje povijesno. .
Povijesno gledano, osnovni drutveni rascjep pojavio se
manualnog i nemanualnog rada. Slobodan u
mandarin u Kini, gentleman u suvremenoj Engleskoj, hidalgo u panjol-
skoj, ili pripadnik klase bilo gdje na svijetu, nikad nije tre-
bao prljati ruke radom. U na primjer, kola
je dokolicu, pa je obrazovanje nedvosmisleno bilo nami-
jenjeno klasi proizvodni rad nametnut je robovima
zato jer je otupljivao um i nesposobnim za razvijanje
vrlina. U tradiciji rad je kuluk i predstavlja kaznu
za grijeh. Sve do nedavno u povijesti vrlo je malo ljudi
znalo i pisati, pa i danas je svjetskog stanovnitva ne-
pismena. Tako su poznavanje pisanja i kOritenje knjiga donosili po-
sebni drutveni status. da su poslovi traili pisme-
nost - i nisu prlja1i ruke - donosili su vii drutveni presti.
rad nije samo rezultat diferencijacije (i vla-
dinih) funkcija nego su u bliskom dodiru s
poslodavcem to im ovlasti.
zanimanja karakterizira delegiranje ovlasti. Kao rezultat, poloaj pla-
namjetenika je od poloaja radnika. Oni uivaju
sigurnost slube i imaju znatno napredovanja. Njihov
je radni tjedan Njihove se s duljinom
slube i iskustvom, a manualni radnici mogu pretrpjeti smanji-
vanje sposobnosti u drugoj polovici svojeg proizvodnog i-
vota.
22
uivaju dodatke koji se ne proteu i na rad-
nike (nadoknade za bolovanje, pogodniji uvjeti za mirovinu, dulji go-
dinji odmori). Posao je ugodniji (obroci, sanitarije, radna sredina). Slu-
nezaposlenosti su Zbog svega toga namjetenici
koji ne rade poslove skloni su osnivanju sindikata, povezivanju
s interesima poslodavaca, koji smatraju da ih s njima veu
S'
67
interesi, i razvijanju drutvenih vrijednosti
kOje i koji obavljaju rutinske poslove pridruuju opslu-
noj klasp4 U politici, oni se izjanjavaju za konzervativne partije.!;;
da se opsluna klasa povezuje s klasom, tro-
struka klasna struktura drutva svodi se na dihotomnu strukturu: rad-
i druge. je
1 clllovmckog rada, Ih posla za nadm cu 1 posla za Do otprilike
I svjetskog rata dva su sloja strogo odvojena u evropskim drutvima:
radnici i bili su dvije odVOjene klase bez ikakvih dru-
odnosa.
2G
E posljednjih pola ta se je linija
prosmia u podruCJe, u neku vrstu tampon zone. dio mobil-
nosti kretanje u i iz te zone, ali ne i preko nje. Drutvena
pokretljivost preko linije ili zone u drugu klasu
je zaustavljena. Jezik klase odraava te U Brita-
niji, to su them up there i us down here; uSvicarskoj ceux qui sont en
haut nasuprot ceux qui sont en bas; u die da oben i wir
hier unten. Vie empirijskih studija utvrdilo je postojanje te dihotomne
klasne podjele.:!7
. Sada moemo na
klase. Bilo bi - iako se to radi - poistovjetiti
direktore, ili vlasnike, ili bogate ljude s klasom. Bilo bi
jednako neispravno - iako se to isto tako - ih
uz obrazloenje da pripadnost klasi pretpostavlja posjedo-
vanje a direktori se specijaliziraju za poslova,
ne za upravljanje dravom. Moda bi najprikladniji pristup bio raz-
motriti posredni koncept elite. Elita se moe definirati kao skupina
s najviim drutvenim statusom unutar jedne ire funkcionalne skupine.
U feudalizmu je klase bilo vrlo jednostavno.
Ista je skupina ljudi upravljala, vodila imanja," dijelila pravdu i obav-
ljala rudimentarne javne usluge, te komandirala VOjskama. Kao to je
T. H. Marshall "
Feudalna aristokracija bila je doslovno klasa. Moderni kapitali-
sti to nisu ... kapitalist koristi na ekonomskom koja je djelo-
po tome to je izvedena iz zakona i institucija drutva. Ako
je jedna klasa dovoljno jaka da osigura ili te institucije koje favorizi-
raju njezine djelatnosti, moe se da ona u tom opsegu 'vlada' .28
To se zapaanje moe dalje razraditi.
. U kapitalizmu su stvorene odvojene funkcionalne
skupine. Jedna se od njih bavi privredom, a druge tri obavljaju dravne
poslove. To su direktori poslovnih javni slube-
nici, koji se nazivaju civil servants; i vojno osoblje.
Unutar svake skupine jedna mala elita vri kontrolu. specijalizi-
rane elite obavljaju odvojene funkcije koje su se izdiferencirale
iz prvobitne funkcije. Tako u suvremenom
drutvu funkcionalne elite - poslovni ljudi,
visoki civilni slubenici i vojni komandanti - vlada-
klasu. Sve elite ne moraju biti jednako razvijene u svim zemljama.
Na primjer, vojna elita igra ulogu u zemlji kao to je Novi
Zeland ili Kanada. Zbog sistema da stranke daju dravne
68
slube svojim pobornicima i zbog postizavanja velike
karijere u javnim slubama, posebno na viim razinama, administra-
-tivna elita "nije se razvila u Sjedinjenim Dravama. Ali sve kapitali-
zemlje imaju dobro razvijenu poslovnu elitu, koja je dominantna
elita u smislu Marshallovog opisa, i elitu koja, s pojavom
drave blagostanja i potrebe za vladinom intervencijom radi
pune zaposlenosti, postaje sve vanija.
U bilo kOjem jedna osoba po pravilu pripada samo jednoj
eliti. kretanje iz jedne elite u drugu je i i lako. po-
slovni ljudi postaju ambasadori i VOjni komandanti ulaze u
vladu ili postaju predsjednici drava. Bivi vlade i generali u
mirovini postaju odbora direktora velikih korporacija.
29
To
stalno kruenje pojedinaca elita pridonosi
vanju klasnih vrijednosti i klasne svijesti. Te vrijednosti
i svijesti stvaraju se na ranijem stupnju, da se kandidati za
u eliti regrutiraju iz obitelji klase
30
i od-
gajaju se u istim ekskluzivnim kolama,sl gdje se upoznaju;
se unutar svoje vlastite klase, i, istim klubovima i dobro-
tvornim i kulturnim organizacijama, socijaliziraju se sa svojom klasom.
ekskluzivna ljetovalita i bave se ekskluzivnim rekreacijskim
aktivnostima, kao to je lov na lisice, polo, ili krstarenja jahtama, to
ih odvaja od ostalih i daje im superiornosti.
Kad se i kulturno i klase do-
imaju se poput dvije rase. Pripadnici klase su vii,32
dulje ive,33 imaju mnogo bolju medicinsku njegu,M obrazovani su
neusporedivo bolje
35
i govore neto jezikom.3G Opi-
visoko drutvo - iako se umjesto njega moglo oda-
brati bilo koje drugo visoko drutVo - Suzanne Keller pie:
Oni stare privatne pripremne kole i idu u ispravne kolede, gdje
" pripadaju ispravnim klubovima. Neformalna socijalizacija neminovno se. po-
formalnim mladih jahanje, plesne kole, neki su-
vremeni oblici grand toura (put po kontinentalnoj Evropi potkraj kolo-
vanja mladih britanskih aristokrata, op. p.) i, kao vrhunac, godinje zavrne
'parties' i formalno u drutvo kao znak sazrijevanja nove genera-
cije. Oni se i obilaze iste klubove, iste prodavaonice
i iste prijatelje. Svoj bed nose jednako jasno kao general svoju
uniformu ... ih Se vrijednostima samokontrole, podvrgavanju pravilima
kaste, dobrom ponaanju i noblesse obligeu... Oni izvana ih ne moraju
uvijek prepoznati, ali oni se prepoznaju i mogu na prvi pogled
da li je stil rezultat statusa ili se teko"
'ljutura' zadrava samo neprekidnom
U pogledu onoga to je upravo potrebno je napraviti razliku
klase u svojem smislu i
Iako se njih dvije u velikoj mjeri preklapaju, to preklapanje
Klasa je vie askripcijom, elita postig-
Taj Je kontrast, samo relativan, da je vlada-
Juca klasa otvorena za nove pridolice, i nisu li izuzetno nekompe-
tentni, pripadnici elite biti prisiljeni da je napuste.
klasa moe imati beskorisne pripadnike, koji se ne bave
69
vanijim od lova ili druenja s jet
setom.38 Ali, ako previe pripadnika klase prestane vriti
funkcije vladanja, njihova klasa uskoro prestati biti Tako
u normalnim prilikama obitelji iz klase koristiti svoj mo-
nopol pristupa stratekim elitnim poloajima u drutvu i popunjavati
praznine svojim vlastitim S druge strane, ako jedna osoba
s niim klasnim porijeklom uspije u osvajanju poloaja u eliti
ona nuno postati pripadnik klase. Morat uspjeti
zadrati taj poloaj dovoljno dugo, akumulirati dovoljno bogatstva,SO i
usvojiti stil ivota prije nego bude i napokon
asimi1irana. Prema tome, uvijek biti nekih pripadnika
klase koji ne pripadaju eliti i nekih pripadnika elite koji ne
pripadaju u klasu.
Nesrazmjer klase i elite postupno nesta-
jati s dobivanjem na vrijednosti u odnosu prema askripciji.
Da bi do toga dolo, potrebno je ukinuti privatno proizvodno vlas-
nitvo. To se u drutvima, na stratifikaciju
sada obratiti panju.
Ill. Drutvena stratifikacija u etatizmu
razvoj je proao kroz nekoliko stadija. U konkurent-
skom stadiju vlasnik je istovremeno bio i poduzetnik. po-
slije se vlasnitvo sve vie odvajalo od To razdvaja-
nje postaje potpuno u etatizmu, gdje proizvodni kapital posjeduje
drava, a kontrolira ga i njime upravlja birokratski aparat.
I Dravna birokracija je, naravno, hijerarhijski organizirana.
birokratska struktura izgleda kao piramida s tankim vrhom i irokom
bazom. Instrukcije putuju samo jednim smjerom - od vrha prema
dolje - i imperativne su prirode. Postoje dva otvorena kraja: vrh,
gdje hijerarhijski odnosi nestaju u smislu da nema i dno,
gdje oni nestaju u suprotnom smislu, jer vie nema Ne
postoji nikakva izravna komunikacija vrha i dna drutvene
piramide. Kako je ona dio jednog konzistentnog sistema, birokratska
uprava ti 'svakom pojedinom mora biti hijerarhijski
organizirana. Tako opet dobivamo preokrenuti kapitalizam. Stratifika-
cija je izravna i stoga preciznija i efikasnija nego u kapitalizmu. A Cijela
birokratska nadgradnja stoji nasuprot osnovi, u ime vlada
\ (slika 2.). .
} Rukovodstvo
} .'_.j.
}-
Slika 2: stratifikacija u drutvu
70
/ Funkcioniranje tog sistema je relativno jednostavno. Edvard Kardelj
ukratko ga je ovako opisao: (1) direktive se izdaju iz najviih organ.a
dravne mainerije prema najniim organima; (2) ovi najnii organi
prenose svakom pojedincu; (3) striktno kontroli-
raju (4) radnih zadataka; (5) neizvravanje za-
\ dataka se kanjava.
4o
.
Da bi sistem pravilno funkcionirao, brojnost slojeva birokratske
vlasti zahtijeva veliku diferencijaciju dohotka. Tako se raspon
u dravnim slubama sa 1 : 1,8 nakon revolucije na 1 : 40
. u 1950. godini.41 da sovjetski drutveni znanstvenici nisu pro-
l veli gotovo nikakva istraivanja o klasnoj strukturi, vrlo je malo empi-
rijskih istraivanja provedeno u drugim zemljama, a kako
vlade ne objavljuju potrebne podatke - koja sama za sebe
dovoljno govori - je kvantificirati te odnose. Raspoloivi
empirijski podaci pokazuju da je obrazac klasne stratifikacije
onome koji u kapitalizmu. Osnovna klasna podjela
(proletarijat) i rada (birokracija) je zadrana.
42
PO-
. novo se to odraava u klase, u kojem mi
" proletarijat, a oni se odnosi na naredbodavce. Mikl6s Haraszti,
ski pjesnik koji je radio kao radnik u tvornici traktora, opisuje
svojih kolega iz pogona ovako:
Na svakom radnom mjestu ... oni isto: uprava, oni koji izdaju na-
redbe i donose odluke, zapoljavaju radnike i nadnice, ljude i njihove
posrednike; i koji su nedostupniJ i kad u nae vidno polje. .. oni
nadilazi zidove i sve to je gore, daleko, izvan
onoga koji govori. 01li su svi oni o kojima je on ovisan na jedan teko shvat-
IjLv i oni od kojih prima ovo ili ono; koji mu. : :
efovi organizacija, te televizijski producenti, dokton, pOlICajCi ih
funkcionari s nogometnog igralita ... naputanje pojma oni prvi je znak da
se netko doista eli penjati na Ijestvici.43
Istraivanja koja su proveli sovjetski sociolozi pokazuju da
postotak sovjetskih i zemalja ne ele
biti radnici ili seljaci, i da velika radnika ne bi eljela da njihova
djeca postanu radnici. da sadanji stupanj tehnolokog razvoja
zahtijeva udio rada, drutvo, mora usposta-
viti selektivni mehanizam. Najvanije njegovo sredstvo je obrazovanje,
a regrutiranje za obrazovanje provodi se na klasnoj osnovi. N. A. Aitov
utvrdio je da proleterska djeca zavravaju 7,66 razreda, a
djeca iz obitelji bijelih ovratnika u prosjeku zavravaju 12,22 raz-
reda.
44
26 posto djece gradskih bijelih ovratnika je s viim obrazova-
njem i 45 i 64 posto djece manualnih radnika upisuje vie
samo 10 posto djece sa sela imaju za to
U stvari,
seljaci su najnepovlatenija skupina u tom drutvu - i se
niskom prOizvodnjom. Diferencijacija se nastavlja na gdje
su ocjene povezane s drutvenim porijeklom.46 to je kola uglednija,
to je vii drutveni sloj upisanih kole koje obraztdu za slubu
u inozemstvu su ekskluzivne za elitu. Klasifikacijski ispiti u njima po-
stoje, ali dobro roditelji unajmljuju instruktore za svoju djecu.
71
je da je gotovo 85 posto studenata primljenih u
institucije uzimalo takve privatne instrukcije.
( Kao i uvijek, oni s vrha socijalne piramide uivaju povlasti-
.ce. da je privreda zasnovana na centralnom plani-
ranju, novac igra manje ulogu, pa se privilegije daju
u naturi. One su izravno povezane s poloajem na birokratskoj ljestvici
i ekskluzivna ljetovalita, poseban medicinski tretman ili
u zatvorenom sistemu bolnica, klinika idispanzera, 47 stanova-
nje u luksuznim stanovima, koritenje slubenih automobila i skupih
dravnih ljetnikovaca ekskluzivne lovove i ostale ekskluzivne
oblike rekreacije. U drutvu vjerojatno na
natpis PRIVATNA CESTA. U zemlji pristup na
kOjem su ljetnikovci birokratske elite ili ekskluzivnom lovitu bit-
prometnim znakom ZABRANJEN PROLAZ. Mogu se dodati
i Povlastice, nadalje, kupovanje u mrei ekskluzivnih
s uvezenom robom i ostalom robom koje nema u drugim pro-
davaonicama. U Sovjetskom Savezu oni se nazivajij Kremle!Jskij paek.
Suprotno od onog to se na tritu, ovdje se za kvalitetniju robu
nia cijena. U njima ne postoje redovi. Auto-
mobil se, na primjer, za dva dana umjesto za dvije godine
- koliko - i za otprilike pola cijene.
elite se dodjeljuju osobni po-
sluga, vrtlari, njegovateljice, itd., i, naravno, imaju otvoreni U
svim vlakovima, avionima, hotelima, kazalitima, na nogometnim sta-
dionima i ostalim mjestima za rekreaciju, broj karata je re-
zerviran za vlasti. Tako je potrebno samo dokazati svoj status u biro-
kraciji i ulaznica je osigurana. Za partijske kole se dodjeljuju posebne
stipendije,48 a oni vieg ranga primaju dodatne koje se ne op 0-
rezuju.
49
Visoki slubenici ne mogu biti izvedeni pred sud bez odobrenja
viih vlasti i mogu ostati izvan dohvata pravde u kad bi
drugi bili kanjeni.so Vrlo cijenjena putovanja u inozemstvo
(u zapadne zemlje) prua se samo pripadniCima elite i je ogra-
za mase. Informacije iz inozemne tampe, koje su ne-
dostupne, saimaju se u posebne biltene i stavljaju na raspolaganje
broju osoba. Ukratko, se da postoji dobro smiljen
opsean sistem povlastica koje ivot viih slubenika udobnijim
i mnogo jednostavnijim od ivota masa. Osim toga, kako
Mervin Matthews, psiholoko doputenog pristupa robi, uslu-
gama, pa i informacijama, koji je autsajderima, mora
biti snaan kohezivan i simbol uspjeha skupina na koje se ruko-
vodstvo najvie oslanja.sl i mase su odvojene i daje se
savim jasno na znanje - bar u praksi - da pdpadaju dru-
tvenim klasama. da je to u suprotnosti sa slubenom ideologijom
,,- povlastice su skrivene.
> je istaknuto da je klasna podjela onoj u kapitalizmu. No
ona nije ista. Postoje neke razlike. Proleterske revolucije nisu
uspjele razoriti klasno drutvo i izgraditi socijalizam, ali one jesu po-
boljale socijalni status manual nog radnika, osobito kvalificiranog
radnika. Kao rezultat toga, manualni radnici, i nie kategOrije nema-
nu alni h radnika koji obavljaju rutinske poslove, izmjenili su mjesta
na stratifikacijskoj ljestvici. To se odraava i na nadnicama: u sovjet-
72
skoj indu:Jcriji i slubenici II uredima primaju 19 posto manje
\ u usporedbi s manualnim radnicima.
ss
Tako je osnovna povijesno
podjela na manualne i nemanualne radnike promijenjena
u dosledniju podjelu, zasnovanu na obrazovanju, kOja odvaja radnike
koji misle od radnika koji obavljaju rutinske operacije, bez obzira nose
li plavi ili bijeli ovratnik. Kao rezultat pojavljuje se znatno
pokretljivost preko zone manualnog inemanualnog
rada. Razlika u stilovima ivota radnika s plavim ovratnicima
i onih s bijelim ovratn:icima koji obavljaju rutinske poslove jo je u
mjeri vidljiva, no ne smije zamagliti osnovnu podjelu
inteligencije i klase_ Kao pojavljuje se jedna neodre-
tampon skupina, rad nije no nije ni manual an, a ni
potpuno rutinski. Stanovnitvo jasno podjelu na inteligenciju
i klasu
s4
koja predstavlja meritokrtasku modifikaciju stare
klasne podjele na manualni i nemanualni rad. Isti se proces moe
u zemljama, gdje se posebno u velikim korpora-
cijama, nie kategorije otputaju na isti kao i njihovi
\ kolege radnici. .
Moda je najbolji pokazatelj poboljanog drutvenog poloaja rad-
nika mnogo njihovog obrazovanja. Tabela S to jasno
pokazuje. U svim zemljama koje su navedene u tabeli radnici oko
polovice aktivnog stanovnitva, no njihova prisutnost na
u velikoj se mjeri razlikuje.
TABELA 5
Postotak studenata porijeklom iz obitelji u evropskim zemljama,
oko 1960.
zemlje Drave blagostanja
zemlje
Sovjetski Savez
Poljska
39 Ujedinjeno Kraljev-
32 stvo 25
Norveka 25
vedska 16
Danska 10
Austrija 8
Francuska
Nizozemska
Zapadna
8
5
5
Izvor: Sovjetski Savez: M.lvIatthews, Class and Society in Soviet RlIssia (London:
Penguin, 1972) str. 297; drave blagostanja i tradicionalne drave: F.
Parkin, Class Inequality and Political Order (New York: Praeger, 1971), str. 110;
Poljska: D. Lane, G. Kolankiewicz, Social Groups in Polish Society (London: Macmil-
lan, 1973). str. 129.
/.. obrazovanja naravno, drutvenu mobilnost.
, Postoji i druga poluga drutvene mobilnosti - partija. Iako
radnici ne predstavljaju skupinu u partiji (oni
30 i 40 posto njenog te su stoga u nekoliko puta manjem
omjeru predstavljeni u usporedbi s inteligencijom), partija je elitni
klub koji prua drutvenog napredovanja koje ne postoji
u kapitalizmu. Rezultat toga je da su u Sovjetskom Savezu vertikalna
mobilnost djece porijekla i njihov ulazak u slojeve elitnih
73
zanimanja dva puta od, na pnmJer, onih u Sjedinjenim Drava-
ma.
5S
Godine 1966. osobe porijekla su sovjetske
vlade i Prezidijuma!Politbiroa. U vladi, na primjer, taj omjer
je nekoliko puta manji. S druge strane, vedska vlada ima iru osnovu
u klasi.
SO
Ovdje je, potrebna doza opreza.
Takve se usporedbe ne smiju krivo prisutnost osoba rad-
pOrijekla na poloajima upozorava na socijalnu
mobilnost, no sama po sebi nita ne govori o politici vlasti. Buruj
ostaje buruj bez obzira da li vodi svoj privatni posao, radi u vladi
ili jednostavno uiva na svom imanju. Radnik prestaje biti radnik kad
postane direktor ili ministar. ni vlada sastavljena od samih bivih
radnika ne bi bila vlada, a najmanje bi predstavljala diktaturu
\proletarijata. .
Poboljani drutveni poloaj ena drugu promjenu u
smjeru drutvene jednakosti. Status ene poboljava se, i u obi-
telji,57 i u drutvu u cjelini. Udio ene u ukupnOj radnoj snazi mnogo
je u nego u zemljama. U Sovjetskom
Savezu 72 posto svih 68 posto nastavnika, 63 posto eko no-
. mista i S2 posto svih zaposlenih su ene. One
28 posto Vrhovnog sovjeta i 20 posto partijskog
ali samo 9 posto akademika i direktora industrijskih
i 3 posto Centralnog komiteta,SS a u Prezidijumu Partije nema
nijedne ene. .
Nasuprot pozitivnim trendovima u pogledu radnika i ena, treba
istaknuti negativan razvoj u pogledu poljoprivrednika. U buroaskom
drutvu svatko tko nema privatno imanje tretira se kao iz
drutva; u drutvu isto doivljavaju oni koji imaju pri-
vatno imanje. Imati dravni ljetnikovac s velikim vrtom - pitanje je
Posjedovati vlastitu s komadom zemlje koji se
- ostatak je poretka i predmet drutvenog prezira.
Tako su seljaci individualni ili kolektivizirani - diskriminirani; njihove
su znatno ispod njihov ivotni standard je nii. Ne-
koliko puta su manje zastupljeni u partiji u usporedbi s radnicima, u
Sovjetskom Savezu oni ne mogu putovati izvan kolhaza bez pasoa
kojeg uprava; problem im je preseliti se u gradove. Njihova djeca
imaju mnogo manje izgleda da postanu obrazovana. Na osnovi jednog
ispitivanja iz 1974. godine, procjenjuje se da poljoprivredni radnik
zauzima najnii poloaj u odnosu prema 74 druga zanimanja.
59
// Istraimo sada i poloaj birokracije. Ovdje odmah staja-
o lite da birokraciju ili njenu elitu ne moemo
smatrati drutvenom klasom. koji se bave drutvom tako
kao to su to konzervativni francuski sociolog Raymond Aron
, . i jugoslavenski SOCiolog-marksist Miroslav zastupaju takvo
fi miljenje. U citiranom predavanju, Aron je da svi radnici
postaju zaposleni kod jednog poslodavca - Drave i da je
tom smislu potpuno istinito da nema nikakvih klasa u drutvu
sovjetskog tipa. On je prihvatio slubeno miljenje etatista da svaki
stanovnik ima svoj udio u. vlasnitvu, jer sredstva za proizvodnju
pripadaju zajednici te svatko radi za a svi prihodi dolaze od
rada. tvrdi i da prihodi mogu ostati u istOj
74
mjeri nejednaki kao i u klasnom drutvu, te da se nejedna-
kost vjerojatno .
Nejednakost ni na koji se ne uklanja ili smanjuje uki-
danjem klasa jer je sasvim da vlada nekog drutva ne bude u
rukama nekolicine.
Ta manjina ima vie od u demokratskim
drutvima jer su. u njihovim rukama koncentrirane, i i ekonomska
moc . .. sindikalni rukovodioci javnih slubi, generali i di-
rektori, svi oni pripadaju jednoj partiji i dio su autoritarne organizacije. Uje-
dinjena elita ima apsolutnu i Sva tijela, sva
udruenja ... zapravo kontroliraju delegati elite... Besklasno
drutvo ostavlja mase stanovnitva bez ika1.-vog obrane od
elite.
Aron doputa da je u teoriji decentralizirano i plura-
besklasno drutvo, no u sadanjim okolnostima to je krajnje
nevjerojatno; I kao
Besklasno drutvo dokinulo bi proletarijat po imenu, a kapitaliste i u stvar-
nosti, ali bi prije svega ukinulo razliku skupina i nametnulo
ujedinjenu elitu neizdiferenciranim masama. Taj preobraaj ne bi mogao
pridonijeti prestanku rada, i, shodno tome, bilo kojeg
nego zamjenjivanju jedinstvene suprotnosti masa i elite bezbrojnim
suprotnostima demokratskih drutava.6o
Tako nam Aron kae da besklasno drutvo sadri moda iste eko-
nomskenejednakosti, sasvim sigurno neusporedivo ne-
jednakosti, snano i drutveni odnos
elite i masa. Ako se konceptu klasne stratifika-
cije ne oduzme svo njegovo zdravorazumsko taj skup tvrdnji
postaje rijedak primjer
kako je, se, predavanje imalo poruku da klasno drutvo bolje
od besklasnog drutva - sadrana kontradikcija se razum-
ljivom. Isto se odnosi i na te, navodno,
'- otroumne analize.
Pe analiza je ozbiljnija. On da birokracija
ln. _ i o ima monopol vladavine, no to nije zasnovano na posjedovanju prava
Lc ; . ( nego na delegiranju prava. Upravo je razdvajanje vlasnitva od uprav-
povijesna osnova stvaranja birokracije i njene u od-
nosu na klasu. Birokracija ne pOSjeduje vlastite ekonomske osnove
zasnovane na osobnom vlasnitvu i time u proizvodnom procesu nema
povijesno trajno i stabilno mjesto kao klasa.61 Ako se pojam
klase po definiciji povezuje s osobnim vlasnitvom, tada, naravno, biro-
kracija nije klasa. No to je trivijalna opaska i svodi se na
problem pronalaenja novog termina koji bi klasu u
kom drutvu. Tim smo se problemom bavili. Ali ako to treba zna-
da u etatizmu ne postoji vertikalna stratifikacija nalik na klasnu,
to empirijskim dokazima. se da zapravo eli
da je birokracija prisiljena biti funkcionalnija od tradicionalnih
\ drutvenih klasa. Ako ne uspije pruiti usluge, bit
75
\odmah jer nema vlastitu samostalnu bazu.
62
Neki autori, kao
/ to je pokuali su pomiriti Marxovu i Weberovu ekonom-
sku teoriju klasa s drutvenim fenomenima u
drutvima, birokracija pojavljuje kao kolektivni vlasnik
proizvodnih To je formalno ispravno, no zahtijeva ne-
potrebno proirivanje pojma vlasnitva. Isto tako, za razliku od drugih
oblika kolektivnog vlasnitva, kao to je crkveno, ovo nije de iure
priznato. Druga pomirenja je proirivanje pojma vlasnitva
na neznatno Tako na primjer, Ralf Dahrendorf u ma-
nagerskom kapitalizmu razlikuje vlasnitvo u uem' smislu (pravno
priznato pravo vlasnitva) i vlasnitvo u irem smislu (kontrolu sredsta-:-
va za proizvodnju).64 Ipak, da je jednostavnije i primjerenije kao
\
izvor socijalne stratifikacije razmotriti odnose a ne
. odnose vlasnitva.
kao bitni element privatnog vlasnitva i, prema tome, dru-
tvene klase spominje i Ovdje je potreban oprez,
kako se ne bi ista pogreka klase s
klasom u drutvu. Ono to je bitno nije
bogatstva kao takvog, nego socijalnog poloaja. U robo-
drutvu robovi, a u kastinskom drutvu ljudi koji su
u nekoj kasti, svoj socijalni poloaj izravno i
potpuno, bez da bilo to s tim u vezi. Kmet u feuda-
lizmu; a slobodni seljak ili jo i vie imaju neku
da se izdignu iznad svoje klase. Hrabrost u ratu ili kupovina slobode
ili titule, su sredstva za postizavanje toga cilja.
Poloaj klase - pripadnost aristokraciji - po pravilu je jo
potpuno nasljedan. To se, bitno mijenja u kapitalizmu, gdje
se prije svega bogatstvo a tek potom drutveni poloaj. U
I etatizmu dolazi do daljeg slabljenja drutvenog nasljedstva.
se zauzimanja poloaja u birokratskoj hijerarhiji.
Ta se odraava u zastupljenosti u obrazovnim
institucijama, to ilustrira prije navedeni omjer od 1 :8,6 za
djecu (kad bismo mogli brojke koje se odnose na prosjek zamijeniti
podacima za najvie i najnie slojeve, taj bi se omjer znatno
i u razli?!tim stjecanja poloaja u vlasti (pretpostavlja
se - oblcno opravdano - da sinovi i provjerenih partijskih rad-
nika postaju jednako dobri funkcionari). Ne se. posao nego
drutveni poloaj. Sinovi vrhunskih ne moraju postati
vrhunski nego prije armijski generali, ministri ili utje-
cajn.i Isto se odnosi i .na potomke politokrata. Oni mogu
dobItI razhclte poslove pod uVjetom da ostaju u sklopu etablirane elite.
\
Jedina stvar koja u mjeri nije vjerojatna jest da postanu pri-
padnici klase.
/ drutvo je otvorenije od i
I klasne pozicije jo je labavije. No postoji.
65
Kao i
\glavna poluga je obitelj.
/' Obitelj prua neophodrio kulturno i drutveno za uspjeh u
ivotu. Obitelji povlatene klase pruaju djeci drutveno relevantnija
i mnogo vieg nivoa aspiracije.
66
Takva djeca
Im.aJu dulje uglednije kole i dobivaju bolje
oCJene. Ako OlSU posebno nadarena, primaju privatne instrukcije da
76
\
premoste prepreke u toku obrazovanja. Kako su im roditelji
partije, vjerojatno je da i djeca to postati, a to njihovu
lcarijeru jednostavnijom i lake uklanja prepreke. Ako je otac
funkcionar, on, naravno, ima prijatelje i ima mnoge
.da osigura povoljniji rada svoje djece. Ujak jednako tako
biti od i tada imamo sistem svakom prema njegovom ujaku,
'-.kako Serge Kolm definira nepotizam.
67
I, napokon, mudro
brakovi igraju svoju tradicionalnu ulogu. Iznad ra-
zine, postoji tendencija enidbe u sklopu vlastitog sloja,6S i poeljno je
.da mlada bude komunist (tj. partije), ili da je bar iz dobre
obitelji (tj. da roditelji mladenke budu partije). Posjedovanje
.obrazovnih i kvalifikacija posjedovanje vrijednih re-
sursa, neopipljivog, ali krajnje efikasnog kapitala. Ta vrsta kapitala
jednako je nasljediva kao i opipljiv kapital.
Obiteljska uvjetovanost nije i jedina raspoloiva drutvena uvjeto-
vanost koja se koristi. Partijske kole
69
zamjenjuju privatne kole i
klubove koji stvaraju svijest klase. Komunisti
-su posebna vrsta ljudi - ponavljaju slubeni partijski tekstovi - a
partija nikada ne grijei. Prijatelji se biraju iz svog vlastitog sloja, ili
onog vieg - ako je to Oni izvana ih ne moraju uvijek pre-
poznati, ali oni se uvijek prepoznaju: ne-
znatno (na primjer, mora se uvijek biti :.odgovoran,
tj. bezuvjetno se pokoravati), klieje u odgova-
vrijeme (npr. simbole lojalnosti),
. -svoje bliske veze s onima na vlasti (>>oai drugovi, drug X mi je to
-rekao) i na bezbrOj - ali uvijek spontano
za razliku od ambicioznih autsajdera - da pripadaju
poretku.
Ponaanje osobe u drutvu u velikoj mjeri ovisi o na koji
je socijalizirana i da se vlada. SOcijalizacija je proces U ko-
jem pojedinac znanje, vjetine i dispozicije koje mu
rmanje ili 'vie efikasno sudjelovanje u skupini ili u drutvu.7o Tri
/ glavna instrumenta socijalizacije su obitelj, kola i skupina prijatelja.
da pripadnici vie klase u etatizmu pokazuju sklonost odvo-
. jenom ivotu od ostalog dijela stanovnitva - ive u posebno kvalitet-
nim stanovima u odvojenim rezidencijalnim j u za
odmor u posebnim kupuju u posebnim
posebne klubove i odmaralita, se i alju svoju
djecu u ugledne kole - moemo da sva tri faktora socija-
lizacije djeluju u smjeru klasne segregacije: Oni tee stvaranju odgo-
klasne svijesti. Opremljeni tom pojedinci su spremni
'. zauzeti poloaje u drutvu.
i kad bi etatizam podrazumijevao teoretski merito-
kracije, to bi jo drutvenu stratifikaciju. Ali, je, naravno,
daleko od idealne meritokracije, a drutvena stratifikacija je
i ustanovljena Prisutna su sva tri sastojka klasne diferencija-
cije: dohodak i, tako dugo dok klasa uiva legitimnost,
drutveni presti. U stvari, oni su u tako tijesnoj korelaciji i tako su
intenzivno prisutni da politokraciju bolje integriranom i koherent-
nijom klasom od buroazije.
77
' i Birokratska piramida nije homogena struktura. Ona se sastoji iz
dva dijela: vrhovno rukovodstvo, gdje je primarna i biro-
kratski aparat, koji koristi. delegiranu i obavlja funkcije opslune
klase. Imamo i vrlo jednostavan da tko gdje pripada.
To je nomenklatura u Sovjetskom Savezu, a kadrovska lista u ostalim
zemljama, koja sadri popis onih koje sam sistem smatra dovoljno
vanim da zahtijevaju posebriu panju organizacijskog odjela Central-
nog komiteta.71 Ne da moemo identificirati kao
elite: ekonomsku, administrativnu i vojnu.
ovdje - za razliku od kapitalizma - elita prevladava i ima
integrativnu ulogu. elita je mnogo jedinstvenija od one u
kapitalizmu: vrhunski direktOri, visoki vladini slubenici i vojni koman':
danti - svi su partije. elita su
prezidijuma partije gdje je koncentrirana vrhovna Vlada-
elita ne skriva da upravljanje zemljom smatra svojim pra-
vim poslom. Nakon krize u prosincu 1970. kad su poljski radnici izali
na ulice u znak protesta protiv vladine ekonomske politike, polj-
\
ske partije Edvard Gierek - bivi rudar - navodno je rekao: Vi
dobro raditi, a mi dobro upravljati.72
/ se da iz gornje analize proizlazi ovakva stratifikacijska struk-
tura drutva. elita, koju moemo nazvati polito-
kracijom, sastavljena je od stalno zaposlenih partijskih rukovodilaca i
vrhovnih birokrata (civilnih i vojnih). Postoji stalno, sistemski provo-
kruenje kadrova (birokratskih) poslova i poli-
(partijskih) poloaja. Tako kadrovi neophodno
i iskustvo za upravljanje drutvom. Nominalno, partijski funk-
cionari su podloni izborima, ali zapravo organizacijski biro, ili njegov
ekvivalent, osigurava da se pravi ljudi smjeste na prava mjesta. Nii
ealoni birokracije, tj. oni ispod razine, predstavljaju eta-
tis opsluni sloj. Ostali - velika stanovnitva - su mase:
radnici i najnii sloj - seljaci. Prisilni rad igra ulogu lum-
penproletarijata. (Povijesna) uloga elite - avangarde - je da vodi;
'\ uloga mase je da bude Ta osnovna podjela rada je jasna,
'\ konzistentna i kruta.
/ klasa u kapitalizmu predstavlja rezultat
djelovanja stratifikacijskih mehanizama u okruenju malo-
brojnih formalnih i vidljivih - ali mnogih bitnih i nevidljivih - poli-
a klasa u etatizmu je rezultat smiljene
akcije po kojoj partija ima ,monopol.73
u partiji je doivotno. Partija . se otvoreno pro-
glaava avangardnom partijom, drutvenom elitom je povijesna
misija da preobrazi drutvo prema nacrtu te elite. Kao takva ona ne
doputa nikakvu opoziciju jer, po definiciji, nitko ne moe biti pozva-
niji i kvalificiraniji da ispravno interese radnih ljudi i da
rjeenja drutvenih problema. Ta monolitna organizacija
drutva objanjava paradoks, tj. da je takvo drutvo
otvorenije, ali i stratificirano.7
4
;:: U neke i .
. U kapltahzrnu pohticka moc uglavnom prOlstjece 1z ekonomske
U etatizmu taj je odnos obrnut. U prvom drutvu dravom u krajnjem
\ ishodu vlada plutokracija, u drugom privredom vlada politokracija.
78
/1<ao to njihova imena pokazuju, u kapitalizmu je klasa
, podvrgnuta kapitalu, a u etatizmu dravi. Dvije dominantne klase su
buroazija i politokracija.
75
Prva direktore i ostalu
elitu i opslunu klasu; druga rukovodstvo i biro-
kraciju. U kapitalizmu dohodak uglavnom proizlazi iz mjesta u privred-
noj hijerarhiji. U etatizmu dohodak proizlazi iz mjesta u hije-
rarhiji. Ekvivalent ekonomskoj eksploataciji u kapitalizmu je
u etatizmu.
Stadiji razvoja razdvojeni su dubokim privrednim
krizama (1870, 1930. i 1980. godine) uz dalji razvoj koji se odvija u
privrednim ciklusima; stadiji u razvoju etatizma vrlo vjerojatno biti
dubokim krizama i etatizam sasvim sigurno doiv-
ljava cikluse (moskovski procesi tridesetih godina; kominform-
ska blokada Jugoslavije kasnih godina; Staljinova smrt na-
kon koje su uslijedili trajkovi u Plzenu; pobuna radnika u Is-
Berlinu koja je dostigla vrhunac u Poznannu i ustanak
1956; okupacija 1968. koja je potakla razvoj eurokomu-
nizma; velik skok i kulturna revolucija u Kini: . kriza u
Poljskoj 1981; godine). ekonomske krize su poli-
promjenama (pojava faizma, New Deal). krize u eta-
tizmu ekonomske reforme. Ali osnovne karakteristike sistema
ostaju
/ U upravljanju drutvom klasa u kapitalizmu prije svega
koristi ekonomsku prinudu, koja je pritiskom da se osoba
podvrgne konformnosti, i, napokon, prisilom. U etatizmu,
ideoloka prinuda
76
je prinudonI, a ekonomska pri-
nuda zauzima posljednje mjesto. da je prinuda osob-
na, ona se kao opresivnija od ekonomske prisile, i tako
se etatizam represivnijim od kapitalizma. Posljedica va-
nosti tipova prinude je da kapitalizam karakterfzira ekonom-
ska nesigurnost, a etatizam nesigurnost. Ta dva tipa nesigur-
nosti su dva instrumenta drutvene discipline i dva glavna organizacij-
ska sredstva ustanovljavanja i odravanja stratificiranog drutvenog
>-' poretka u dva sistema.
77
Kako se ekonomska nesigurnost, ka-
pitalizam propadati s inflacijom, nedostatkom radne discipline i
neodoljivim zahtjevima za participacijom u kao
pojavama. nesigurnost u zemlji nagriza
monopol - kao to se to pokazalo u i Poljskoj - i vodi
do zahtjeva za promjenom drutvenih odnosa. Ali, prije nego
do toga oba sistema ostaju stratificirani klasni sistemi. U oba
sistema proletarijat je eksploatirana klasa. Glavnu razliku dva
sistema nalazimo u da se eksploatacija i raspodjela drutvene
u kapitalizmu provodi prije svega ekonomskim sredstvima, a u
etatizmu u prvom redu
79
Poglavlje 4
Alijenacija 1 reijikacija
l. Alijenacija
. U kako su ga koristili Hegel i Marx,
pOJam se na ljudskog postojanja
I Postojanje se odnosI na realnu egzistenciju individue u
SVIJetu. -B.lt pno to potencijalno moe biti. je otu-
ako Je njegovo postojanje rastavljeno od njegove biti.
. je bit, kakvi su njegovi ljudski potencijali, predmet
Je IzucavanJa filozofske antropologije. Mihailo izraava i-
roko. miljenje kada kao slobodno,
potpuno razvijeno i socijalizirano To je norma-
tivno (ft1ozofsko), a ne pozitivno (znanstveno) stajalite. tome
slijediti brazilskog pedagoga Paula. Freirea, i bitnu
i. opisati 9paanjem da
sVlJet 1 razmlsijati o SVIJetu, sebi i svojim aktivnostima,
a se odvojiti od svojih postupaka, pa su stoga
.a ne .1, pral<se.
1
Marksist bi istu tu ideju izrazio izjav-
IJU}UCI da. Je .c?vJek bIce takav, on je slobodan jer moe
razitcItih, objektivno danih tokova akcije. A ako
moze bIti. slobodan, treba biti slobodan, jer gubi svoje bitne ljud-
ske .?so.bme .. Tak.o su i svojstveni
nealiJemranoJ egZIstencIJI. Da covjek nije ono to bi trebao biti i da
bi biti ono to on moe biti, predstavlja drugi ele-
ment u fllozofskom pristupu alijenaciji.3
ocrtani p:istup se smatra i utopijskim;
ivotinja. Ozbiljni dru-
fIlozofI msu tako naivni. Mihailo da je
kontradlktorno stvorenje. je uvijek nastojao proiriti
- ali je tako izumio i ropstvo. Najizrazitija osobina
covJeka }e - ali se on isto tako pokazao i uasno
destruktivnIm. Je drustveno proizvod drutva, i ne moe
normamo postojati bez drutva - ali on isto tako moe biti i
posvojan i gladan On je svakako jedno racionalno - all
naa vlastita epoha pokazala kako on moe postati zastrau-
moemo postaviti pitanje: Koje su to konsti-
ljudske prirode, one koje bismo trebali preferirati i
CIJU !:Hsmo u trebali osigurati naim
dJel?vanJem. u Odgovor na to pitanje je, naravno, nor-
k:ad Jednom definiramo nae kriterije vrijednosti, tok
akCIJe postaje Jasan: moramo pomagati razvijanje pozitivnih osobina
80
ljudske :prirode i pokuati -koptrolirati i suzbiti- one negativlte. Nema
sumnje da u tom pogledu postoji veliki jaz stvarnog stanja i
To je opet polazite za raz1ikovanje ono-
ga kako i onoga to on mQe biti, stvarnosti i
ljudskog razlikovanje koje opisujemo alijenacijom.
lPSocijalna filozofija koja proputa napraviti tu J:'azliku; kOja pretpo-
stavlja da je ono to preo/adaoa u njegoooj sto arnoj egzistenciji,
je da zavri u krajnjem ideolokom opravdavanju
poretka.5
Prema tome, kod cjelovitog pristupa drutvenoj teoriji, ne mogu se
vrijednosni sudovi. S druge strane, suglasnost se lake. postie
kad se tvrdnje navode u takvom ob tiku da ih je provjetiti.
Stoga biti poeljno minimizirati nOl'mativriu komponentu. Znanstve-
nici se lake sloiti nego filozofi: Ali za postizavanje vieg stupnja
suglasnosti potrebno je platiti i cijenu.
Osim filozofskog aspekta, fenomen alijenacije ima sociolo-
ki i psiholoki aspekt. U skladu sa svrhom ove studije
se na socioloki aspekt. Jedan od pristupa je da slijedimo
Gaju i shvatimo bit kao njegove povijesno dane
ljudske U tom alijenacija podrazumijevati da je
od ostvarivanja. svojih povijesno stvorenih
A kazati da nije od sebe samog podrazumijevat da je
postigao. razinu svojih i da kroz njihovo ostvarivanje
- a da ih nikad potpuno ne iskoristi - on neprekidno stvara nove
Povijesna, socioloka i psiholoka istraivanja mogu nam
dati saznanja o koje eli ostvariti.
da -bi takav pristup jedno posebilO istraivanje.-
On bi traio i autora s znanjem
(premda, u smislt.!, ova studija i nije nita drugQ nego
ispitivanje danih ljudskih Stoga je poeljno
pokuati neki Ponovo nam kao moe poslUiti
Marx. krenuti ako rad uzmemo kao temeljnu
kategoriju.
Ako nidi zadovoljavanja svojih procijenjenih potreba moraju
raditi rrinogo vie nego to bi to htjeli, moemo da su u
stanju akutne oskudice. Stanje akutne oskudice je za-
cijelu povijest klasnih drutava sve do naih dana. U takvoj Situaciji
uvjeti proizvodnog rada postaju egzistencijalno vani, pa ekonomski
odnosi u velikoj mjeri druge drutvene odnose. i. vie
od toga. Radom postaje ljudsko Svojom aktiv-
mijenja objektivnu stvarnost :- prirodu i drutvo -::-
i preobiaavajeu ljudsku stvarnost, tj. u rezultat ljudskog rada. Tako
. preobraava uvjete svoje vlastite egzistencije i tako
mijenja sebe kao vrstu. Drutveni proces rada postaje proces samo-
ostvari\ranja.
1
Sve to negativno na. proces rada mora stoga
negativno utjecati i na rezultat toga procesa - samoostvarivanja.
je da ostvari svoje ljudske On je
Prema tome, analizu alijenacije moemo provesti uvjete pod
kojima se proizvodni rad obavlja u drutveno-ekonomskim
sistemima. . -
6 ekonomija socijalizma
81
se da je koncept alijenacije inherentno filozofski i da
se ne moe koristiti kao znanstveni koncept. To je. stav J oachima
Israela, koji, u citiranom radu, sugerira da se koncept alijenacije zami-
jeni konceptom' reifikacije. njemu, -Ralf Dahrendorf tvrdi da,
bez obzira na smisao koji alijenacija industrijskog radnika moe imati
u filozofskim terminima, ona nema mjesta u empirijskoj drutvenoj
znanosti, jer empirijsko istraivanje, bez obzira na svoj opseg,
.ne moe niti potvrditi, niti odbaciti postojanje alijenacije.8 Takve su
tvrdnje zasnovane na metodolokom nesporazumu. Prije svega; jaz
stvarnog i ostvarljivog je stvar :z;apaanja i pozitivnog znanja.
U tom smislu alijenacija je tvrdnja koja se moe jer se u
moe pokazati da ne postoji na koji se sadanje stanje moe
poboljati. Nadalje, koncept alijenacije podrazumijeva hipotezu o od-
posljedicama zapaenog jaza. Ovdje biti korisno
prisjetiti se da se sve znanstvene tvrdnje ne mogu izravno dokazati.
Vrlo teoretske hipoteze koje_ se mogu pobiti
iIi potvrditi samo neizravno, razmatranjem posljedica. Ako se hipoteza
pokae neplodnom, bit. Ako se, naprotiv, pokae plodo-
nosnom - to da nam _ da organiziramo saznanja
o empirijskim fenomenima, da pridonosi konzistentnom objanjavanju
zapaenih i dodatne. plodonosne hipoteze -,-- bit
zadrana sve dokse ne formulira neka _ hipoteza ili se novootkri-
vene vie ne budu mogle smjestiti unutar. starog teoretskog
okvira. U tom smislu, alijenirani rad pokazao se izuzetno plodonosnom
hipotezom.
Drutveni proces rada ima tri komponente: ljude, njihove aktivnosti
i proizvod njihovih aktivnosti. Svaki od tih elemenata moe biti otu-
Tako se fenomen alijenacije moe pogodno analizirati u smislu
triju procesa: a1ijenacije rada, alijenacije proizvoda rada i
alijenacije jedne osobe od drugih ljudi i drutva. .
1. Alijenacija rada se kad radnik svoju radnu snagu
je poslodavcu. Prodaja rezultira razmjenom radne
snage za novac, ali to ne mora uvijek biti tako. Samo postojanje od-
nosa poslodavac-posloprimac dovoljan je uvjet za alijenaciju.
poslodavac raspolae radom radnika, rad postaje radniku eksteran,
odvojen od njegove on se ne ostvaruje u svom radu nego
se . njime ima bijede a ne' blagostanja, ne razvija slo-
bodno svoju mentalnu i energiju nego je iscrpljen i men-
talno ponien.1l Radnik se stoga kao kod tek u vrijeme
odmora, a za vrijeme rada osjeca se kao Njegov -rad nije
dobrovoljan, nego nametnut, prisiIan rad. On nije zadovoljavanje po-
trebe, nego samo sredstvo zadovoljavanja drugih potreba. To se odra-
ava u jednoj od temeljnih ekonomske teorije
- naime, da je rad disutilitet. Njegov karakter jasno po-
da se, nema prisile, izbjegava kao kuga.lo
U tvornici rad je, naravno, jednako Sto 'se tamo
dobro je opisao Mikl6s Haraszti, koji govori o svom vlastitom
iskustvu u -jednoj tvornici u Budimpeti: Otkrio sam jednu
promjenu u sebi. Moje zanimanje za sredstva i ekonomiziranja
moje snage iz je pod dojmom, a zatim i prevladano opsesijom
pravljenja novca. Predajem se jednom odvratno neizrecivom, ali sve-
82
tabuu: nikada ne pristupaj poslu tako da ga
lakim, ugodnijim ili sigurnijim.l1
_ rad tretira se kao roba, kao proizvodni ravnopravan
s drugim faktorima proizvodnje. Cijena upotrebe rada se na
tritu. Vrijednost radnika kalkulira se kao vrijednost jednog proizvod-
nog sredstva: ona predstavlja diskontiranu vrijednost toka dohodaka
ostvarenih u tijeku proizvodnog vijeka. Razlika radnika i roba
je da radnik posjeduje svoj rad i stoga moe utrivati sam sebe, a rob
predstavlja robu koju utruju drugi. Ponekad ljudi doslovno utruju
sebe same, ne samo svoju radnu snagu. To vrijedi za i pro-
putnike, birokratske karijeriste i prostitutke. Oni
prodaju svoju osobnost - osmijehe, svoj arm, misli ili tijelo - radi
robe, bez obzira kakva je ta roba: novi proizvod,
poslunost ili ljubav. Ako je radnik obrazovan, vrijednost njegovog
ljudskog kapitala - da upotrijebimo modernu ekonomsku terminolo-
giju - je obrazovani robovi su bili skuplji. Ukratko,
alijenacija rada podrazumijeva sposobnosti rad-
nika, njihovo pretvaranje u predmet, u robu, koju onda prisvaja netko
drugi. Radnik ne o tome to raditi ili kako raditi,
a to je temeljni lom individue i njezine ivotne aktivnosti.
12
To je temeljni vid alijenacije. '.
2. Alijenacija proizvoda rada je izravna posljedica alijenacije rada.
Proizvod rada je rad utjelovljen u nekom predmetu i -pretvoren u fi-
stvar; taj proizvod je rada. rada u isto
je vrijeme i njegovo Ako se rad prodaje, sve nje-
gove proizvode prisvaja. poslodavac. Proizvodi rada stoje nasuprot
njemu kao neko strano kao neka sila nezavisna od
proizvod rada, poslodavac prisvaja viak vrijed-
nosti, tj. razliku vrijednosti proizvoda i vrijednosti radne snage.
Akumulirani viak vrijednosti ekonomsku - i drutvenu -
poslodavca i stvara uvjete za dalju eksploataciju rada. Gospodar,
nije siguran. J ednom kad se proizvod od ne-
posrednog sklon je potpuno kontrolu, iv-
jeti nezavisan ivot, postati autonomna i sila. Ljudi proizvode
robu i stvaraju trite, a onda snage trita gospodariti
njihovim drutvenim odnosima. Ljudi stvaraju partije, sindikate, dra-
ve, a onda te institucije ivjeti svojim odvojenim ivotima,
kontroli svojih stvaralaca. Prema tome, u neto
tijem smislu, jednom kad se prvi grijeh ljudske
tvorevine se suprotstavljati kao strane i sile.
3. Kad svoju ivotnu aktivnost i svoje proizvode, on
mora sebe od drugih ljudi. Proizvod rada pojavljuje se kao ka-
pital, to jest, on zapovijeda radom. Drutvo se stratificira u neprija-
teljske drutvene klase. Konkurencija i klasno neprijateljstvo ve-
oblika suradnje Alijenirani pripadnici drutva pojav-
ljuju se kao konkurentni, pojedinci, kao proleteri i radnici,
kao radnici i birokrati, kao i - ne kao ljudska
Alijenacija djeluje i na i na klasu.
klasa i klasa proletarijata izraavaju isto ljudsko samo Ali
prva je klasa zadovoljna svojim poloajem i se na njemu po-
dranom, razaznaje kao svoju vlastitu i stoga posje-
6'
83
-
duje u p1:iJid- se klasa unite-
ndm_ tim vidi u njemu svoju -i stvarnost ne-
ljudske egzistencije.{<15 _
_- Prema u drutvu" su
a dJelomlCno po.slJedlca I Iz;az fada: su: privatno
sr:edstylma proizvodnJu! _,Podjela .. rada i razmiena.
da u kOJI nisu bili
nJell1 Izdavanju, ne sto_ Je ona neprecizna i dvo-
St.oga je- - a to se ) ove
_ prolzv:odnog .vlasnistva dokinut i alijenaciju; bu-
_ .tehn?,loskl razvoJ povecava specijalizaciju rada, . podjela rada
ce zauvIJek pa stoga i alijenacija; postojanje trine razmjene bilb
_koJe vrste podrazumijeva alijenaciju. Ta tri osim to su
su i Prema tome, uvjete alijenacije po-
trebno Je odrediti i preciznije i
se da su dovoljni uvjeti za -alijenaciju rada ovi:
_1. snaga prodaje se i kupuje kao roba. Sve dok je tako, ne
moze biti koje je negacija alijenacije ..
2 .. podjela i umnog rada. Ta je podjela
pnJe svega razvojem proizvodnih snaga. Sve dokona postoji.
Jedan dIO rada se kao prisilan rad. Sadanja razina ekonom-
skog razvoja davanje obrazovanja
i dijela tekog i rada.
3. Hijerarhijska organizacija rada i - aktivnosti stvara
veliku koncentraciju ekonomske i To se moe
posebnim podjele rada: naime, podjele profe-
i primanja naredbi, donoenja od-
nJtl:IOyog u: stvari,_ taj je uvjet u isto vrijeme i nu-
zar;t 1 dovoljan Jer se uVJetI 1 1 2 ne mogu a da ne stvaraju i
uVjet 3. -
Ako se ukine rad kao roba, ostala roba moe ostati i "trite
l1!?e k?ristiti kao_ a U isto vrijeme nije i institu-
CIJa kOJa prouzrocuJ.e altjenacIJu. Ako Je obrazovanje svima jednako
I a.!<o rll:da promijeni tako da rad postane neto u
l1!0::e. uZIvati,. ce prestati biti sredstvo za neto drugo, i
nece se oSJecatt kao pnstlan rad. Napokon,- ako se eliminira koncentra-
cija klasna alijenacija prestati postojati. To
postupno drutvene kontrole proizvoda proiz-
vodnog Jednako kao I ljudskog stvaralatva
triju .uvjeta je neophodna za ukidanje alije-
nacIJe. )e lt. 1 dovollna,: preostaje nam da vidimo. da je
u drustvenim do-
volJll1 ne mogu se unaprijed utVrditi. Njih se moe ex post
fac!o. se .J!.egacija tih. triju uvjeta moe smatrati dovoljnom, u
smlslu.?a se, kad se ta negacija postigne, proces alijenacije
preusmjerIti I poceti proces dezalijenacije.
se da sva tri uvjeta alijenacije postoje.u suvremenom
kapItaltzrnu Ra;Ina snaga je roba koja se prodaje poslo-
-. Ih podjela i umnog
rada Ima Jasne drustvene poslJedICe; a klase se stvaraju nejed-
nake podjele
84
Il. Reifikacija
Proces rada rezultira rada. prisvaja ob-
jektivni svijet i ga svojim vlastitim, ljudskim, sebe
U njemu. Kada se to odvija u posebnim uvjetima alije-
nacije, se s fenomenom reifikacije. Taj je izraz prvi upotri-
jebio filozof Gyorgy Lukcics ranih dvadesetih godina
17
i tek je
nedavno neto ire osobito humani-
stima.
stanje u kOjem se odnosi ljudima izraa-
vaju i doivljavaju kao odnosi stvarima. Drutveni odnosi gube
svoj socijalni karakter i postaju mistificirani kao tehnoloki, trini iIi
administrativni odnosi. Ljudi procjenjuju jedan drugoga isto kao to se
procjenjuju stvari. Ljudska postaju jedno drugome sredstvo, sred-
stvo koje se moe iskoritavati za postizavanje ciljeva. Me-
- a to je jedno od sredinjih mjesta u interpretaciji
reifikacije - sam fenomen ne se pojedincu kao neto neto
'strano njegovoj prirodi'. Umjesto toga, proces reifikaCije poprima
karakteristiku 'prirodnog' odnosa.18 da se koncept
reificirane drutvene situacije, u kojoj njezini sudionici doivlja-
vaju, ili poprimaju osobine stvari, moe primijeniti na tri
razine: (1) objekti (ljudsko ponaanje u povijesnim uvje-
tima zapravo poprima osobine nalik predmetima: rad postaje repetiti-
van, ivot drutvom vladaju drutvene
snage); (II) teorija o predmetima (u traganju za objektivnim znanjem,
individualne, subjektivne osobine ljudske prirode moraju se drati po
strani); (III) meta-teorija (kada je svijest o nae
objektivne metodologije odsutna i kada nai intelektualni instrumenti
postanu previe i otvrdnuli.19 U nastavku razmotriti rei-
fikaciju na sve tri razine.
Proces reifikacije odvija se donekle u kapitalizmu i eta-
tizmu. s kapitalizmom. Ovdje bitnu ulogu igra univerzalnost
trinih odnosa. Ako netko moe. prodati svoju radnu snagu, onda se
sve moe prodati. U jednom ivom opisu te Marx u
Bijedi filozofije .
Najzad je do.lo vrijeme kad je sve to su ljudi dosad smatrali kao ne-
postalo predmet razmjene, prodaje, i moglo se To je
vrijeme kad su i stvari koje su se dosad predavale, ali nikad razmjenji-
vale, davale, ali nikad prodavale, st jecale, ali nikad kupovale: vrlina, ljubav,
uvjerenje, savjest, znanje itd. - . kad je, jednom sve postalo predmet
trgovine. To je vrijeme korupcije, prodajnosti, ili, da upotrije-
bim ekonomski izraz, vrijeme u kome se svaki predmet, bio ili mo-
ralni, donosi na trite kao predmet razmjene da bi tamo bio ocijenjen
prema pravoj svojoj vrijednosti.<l:
20
Ako je sve utrivo, trite igrati posebnu ulogu kao univer-
zalni standard vrednovanja. Shodno tome, struktura buroaske svijesti
u osnovi biti univerzalnim karakterom trinih odnosa.
To se odraava i u svakodnevnom (engleskom) govoru: -soineone tries
85
to sell his ideas or refuses to 'buy' another's opinion (netko pokuava
prodati svoje ideje ili odbija kupiti miljenje drugoga).
Kao i je Marx taj fenomen. U stvarnosti, jednako
kao u govoru, trini odnosi postaju temelj za sve ostalo: propriete i
property i vlasnitvo i osobinu karaktera: valeur, value,
W ert, commerce, Verkehr su koje se koriste i za od-
nose i za karakteristike i odnose ljudima kao takvim. 21 Na
suptilniji - i dublji - having (imati) zamjenjuje being (biti).
Pojedinci kau da imaju problema, besanicu, ili nesretan brak, umjesto
da kau da se jadno, da ne mogu spavati, ili da se
svojim enama. ima sve: (:l,uto, zanimanje,
djecu, brak, probleme, srdzbu, odnose -' i, ako sve to nije dovoljno,
ima i On je nita.
22
' ,
v se. mjeri stupnjem do kojeg su trine snage pu-
da dJeluJu vanjskog utjecaja. Tako svijest mijea
trzlsnu slobodu s ljudskom slobodom. Ekonomska efikasnost (tzv. Pa-
retov optimum) bit izvedena iz (idealiziranih) trinih odnosa. Stu-
prve godine ekonomije teorem koji dokazuje da slobodno
najbolju alokaciju resursa - i radnu snagu.
LJudskI kapItal (I) kao sadanja vrijednost toka nadnica
Aka?emski e!c0nomisti analiziraju obitelji
.dJecu dobra i
elastlcnostl potraznJe. TrzIsna unosnost ima tendenciju da postane od-
kriterij za drutvenu poeljnost. Goleme razlike u dohotku i
?bjanjavaju se i opravdavaju razlikama u. marginalnoj . pro-
Nedostatak zapoljavanja, poslovne fluktuacije
l n;ska. stopa privrednog razvoja, s njihovim popratnim drutvenim
troskovlma, opravdavaju se uvjetima potranje i ponude. Potranja i
ponuda smatraju se' objektivnim silama koje nemaju nikakve veze s
drutvenim sistemom i koje mijenjaju trine uvjete isto kao to pri-
rodne sile mijenjaju meteoroloke uvjete. Temeljni drutveni odnos iz-
poslodavca i' posloprimca ostaje skriven iza trita radne snage.
Priva!Jli radI?ojavljuje se kao sastavni dio drutvenog rada samo preko
razmjene 'prOizvoda rada. Prema tome, drutveni odnosi proizvo-
ne se onim to jesu, nego izgledaju 'kao robni odnosi.
drutveni odnosi stvarima. socijalnih fenomena
VOdI pOrijeklo od robnih odnosa, na temelju kojih se i procjenjuju.
U religijskom svijetu, proizvodi ljudskog mozga pojavljuju se kao
obdarena ivotom, koja ulaze u odnose i jedna s dru-
gima 1 s ljudskom rasom. U ekonomskom 'svijetu proizvodi rada _
robe - i?r:aju. ulogu. je navela Marxa da temeljni
aspekt reIfIkaCije nazove fetlslzam robe.
23
Gornju analizu potrebno je potkrijepiti bar jednim koD.kretnim
primjerom reificiranog U tu svrhu odabrao sam knjigu
ekonomista F. A. von Hayeka, The Consti-
tutIOn of Liberty.24 Taj je izbor motiviran da je Hayek eko-
nomist profesionalne reputacije, da je stekao ugled
ljudskih sloboda time to je pokazao mnogo zanimanje za
od svojih kolega i da je nje-
gova knjiga bIla dobro primlJena, a njegovo ucenJe steklo veliku popu-
lamost.
25
Stoga je zanimljivo proniknuti u reificirane
86
slobode. Tvrdnje tog reprezentativnog ,liberala mogu se
saeti u osam
1. Zbog nekog razloga eksploatirane mase su nezadovoljne svojim
J;loloajem. Alijenacija se kao ugnjetavanje. Hayek ne koristi
tu terminologiju i nije svjestan njezinog ali mu je ista stvar
na umu 'kad tvrdi: Moglo' bi se doista pokazati da najtei od svih
zadataka biti da se zaposlene mase uvjere da je u interesu nji-
hovog drutva, i stoga i u njihovom vlastitom interesu,
da moraju takve uvjete koji nekolicini postiza-
nje poloaja koji se njima nedohvatljivim i nevrijednim napora i
rizika.26 Doista teak zadatak! '
2. Da sloboda zaposlenih ovisi o postojanju mnogo po-
slodavaca, postaje sasvim jasno kad usporedimo situaciju koja bi na-
stala da je samo jedan poslodavac.21 Da bi se sloboda' po-
trebno je ukinuti odnos poslodavac-namjetenik, to je zdravo-
razumski Da se broj poslodavaca mora
je reificiranog uma. Drugim sloboda se sastoji
u slobodnom izboru gospodara (vidi 4).28 ' ,
3. Alijenacija rada je, naravno, najprirodnije sfanje
Nema gotovo nikakve sumnje ... da je zaposlenost postala ne samo
stvarno nego i preferirano stanje stanovnika, koji smatraju
da im zaposlenost daje uglavnom ono to i ele: siguran stalandoho-
dak za potronju, vie ili manje automatske poviice i opskrbU
za starost.29 '
'4. Trite je nejednaka raspodjela nije vana, a
prodavanje radne snage je izraavanje slobOdne volje.
kao takva - sposobnost da se postigne ono to se eli -:. nije sama
po sebi IO,a, loa je koja prisiljava druge ljude da slue
volji pod prijetnjom nanoenja zla. Nema nikakvog zla u koju
pokazuje direktor nekog velikog u kojem ,su se)judi spremno
i svojevoljno udruili radi svojih vlastitih interesa.30 ,
s. Dok se podvrgavanje 'autoritarnoj vlasti uprave' smatra slobod-
nom voljom, inzistiranje na solidarnosti se kao pri-
sila. Ne moe se dovoljno da je prisila, koja je sindikatima do-
putena, suprotna svim poznatim pravnim siobode, u prvom
redu prisila radnika protivradIiika;31 "
6. Pravi smrtni grijeh sindikata je, njihovo
djelovanja trita. i ako su sindikati u stvarnosti svojom politikom
nadnica postigli mnogo marije nego to se to vjeruje; njihove
su aktivnosti u tom svejedno ekonomski vrlo tetne i
izuzetno opasne. Oni koriste svoju na kOJi,trinI sistem
nedjelotvornim ... 32
7. Ako se trina racionalnost sukobi s ljudskom racio':'
potonja mora ustuknuti. Moda' se to grubim, ali je
vjerojatno u interesu svih da se u slobodnom sistemu oni s punim kapa-
citetom brzo od povremenih i bezopasnih,nespo-
sobnosti, uz cijenu nemarnosti za stare i smrtno ,bolesne.a3
8. Napokon, i sasvim u skladu s naom prethodnom analizom uvjeta
alijenacije, Hayek Priznavanjeprivatnog vlasnitva je stoga
bitan uvjet za prisile ... 34
87
Potrebno je navesti jo nekoliko citata iz Hayekove najnovije ras-
prave,35 koji su savren primjer fetiizma robe. Hayek priznaje da bi
se na koji se trinim mehanizmom raspodjeljuju kOristi i tereti
u mnogim morao smatrati vrlo nepravednim,kad bi on
bio rezultat svojevoljne alokacije ljudi. tvrdi
Hayek, to nije Ti su udjeli ishod jednog procesa utjecaj na
pojedine ljude nitko nije mogao "niti osmisliti niti predvidjeti kad su se
te institucije prvi put pojavile. . .. Traiti pravdu od takvog procesa
je besmisleno ... Drugim u slobodnom drutvu, u ko-
jem poloaj pojedinaca i skupina nije rezultat na-
mjere ... razlike u nagradama ne mogu se smisleno opisati kao
vedne ili nepravedne. Tako se da se njegova prijeporna
sastoji u tome da u drutvu slobodnih ljudi, pripadnici mogu kori-
stiti svoje znanje u vlastite svrhe, izraz 'drutvena pravda' potpuno
gubi na i sadraju ... Shodno tome, zahtjev za drutvenom
pravdom, koji podrazumijeva uplitanje u presudu trita, nije samo
nepoeljan nego i besmislen! "
Reificirano rezoniranje mnogo ire nego to to
sugeriraju gornji primjeri. Trina racionalnost i stroga
oblikuju strukturu svijesti na jedan vrlo Drutvena
svijest postaje jednodimenzionalna, na ne-
posredno uronjena i svedena na stanje,
nesposobna da ga nadvlada i da razmotri ono to je Jedina
dimenzija koja je zapravo preostala jest ekonomska dimenzija, proiz-
vodnja robe koja se procjenjuje Druge su dimenzije potis-
nute. Zapadni pie Walter Weisskopf, je tako postao
od 'dijelova' sebe samog, jer je multidimenzionalnost njegove egzisten-
cije svedena na dimenziju tehnologije i ekonomije. Zapadno drutvo
trai od pOjedinca da bira bez vrijednosti (potiskivanje normativnoga) ;
da radi bez smisla (potiskivanje duhovnog); da se udruuje bez zajed-
nice (potiskivanje dimenzije zajednitva). Mogli bismo dodati: da misli
bez (potiskivanje i da ivi bez nade, mita, utopije
(potiskivanje transcendentalne dimenzije).37 "
dio onoga to je za reifikacije u svijetu
vrijedi i za birokratski svijet. Ovdje je, izvor reifi-
kacije ovdje to nije univerzalizacija trinih odnosa, nego uni-
verzalizacija birokratskih odnosa; nije sveden na robu, nego na
na slubu koju obavlja. je i Lukacs da je birokracija izvor
alijenacije. Birokracija uzrokuje ivota i rada i,
shodno tome,svijesti, temeljnim uvjetima drutva (Lukacs
govori o drutvu), proletarijata u
kapitalizmu. Formalna racionalizacija prava, drave i administracije-
podrazumijeva dekompoziciju drutvenih funkcija u njihove ele-
mente, i posljedice za svijest kao one koje javljaju kad je rad
bio odVOjen od individualnih i potreba radnika u tvornici.
Birokrat je vezan slubom i kao takav odvojen od sebe.36 Lukacs, me-
nije bio svjestan da se kOje stvaraju birokratske strukture
u kapitalizmu pojavljuju s mnogo snagom u etatizmu (koji je on
sa socijalizmom), gdje birokratski odnosi postaju uni-
verzalni. .
88
opet nau analizu jednim MarxoV-im citatom:
Sve to mogu sve to mi moj moe da ono to
postaje moje vlastito to !e sam kao. nosEac
Moja je upravo tako velika kao l moc mOjeg crna. Osobme crna
su moje osobine, moje bitne kvalitete, jer sam ja nosilac Stoga moja
individualnost ni u kom ne to jesam i to. postiemo to
se moje individualnosti, ja sam epav, ali mi daje 24 noge, tako da
vie epav. Ja sam grean bez svijesti ili duha; ali je
pa stoga i njegov nosilac mora biti je dobr,?, p.a j<:
i njegov nosilac dobar; mi doputa da se l
tako prolazim kao poten; nedostatan sam u dUSI, ali cm Je zbiljski duh
svih stvari - kako bi onda njegov nosilac bio nedostatan u dui?39
Taj odlomak u etatizmu otkriva jednu neposrednu kopiju
fetiizma robe: Predloio sam da se taj fenomen nazove ietl-
izm
_.
Citirani Marxov odlomak, u kOjem govori o fetiizmu cma -
spominjanja tog izraza - moe iznenaditi nekoga tko dobro poznaje
Marxove radove. Zar nije Marx oduvijek govorio o novcu,
robi i trinim odnosima kao primarnim uvjetima alijenacije? Da, go-
vorio je; takvo bi bilo .. .u_.tom sam se
poigrao jednostavno sam zam1JeI!lo. rIJecI n.oDac,. kUPItI 1 vlas-
nik i nosilac da J.e
savreno pokazuje da je marksisticka anahza ahJenacIJe Jed-
nako primjenjiva i u sredini. . ..
Prema tome, isto kao to fetiizam robe predstavlja tendenCijU da
se odnosi ljudi promatraju kao odnosi r?ba,
skrivanje stvarnih, ljudskih odnosa iza koprene 1mpersonalll1h
birokratskih pravila, mistit'ikaciju. aktivnost;i
Sudovi trita su nepogreivi, a isto tako 1 sudOVI Jednog cmovnlka u
odnosu prema njegovim Posjedovanje daje nosio-
cima kvalitetu pametnijih, pouzdanijih ili druga.,.
inteligentnijih - ukratko: superiornijih svi.m pojedincima smjete-
nim nie u hijerarhiji Taj je paralehzam, naravno,.
ireg opsega. I slobodno trite i imaJU:
odvojene ivote, koji se ne mogu podvrgnuti SVjesnOj kontroh. NaJ-
dokaz takve alijenacje je. da
se proleterska revolucija borda za uspostavljanje socIJahzma, a za-
vrila je etatizrnom. "
III. Neke psiholoke i moralne posljedice
da biti postvaren ili poprimiti osobine pred-
meta, i kako bez obzira na svoju prirodu, nije predmet,
enje ljudske egzistencije i ljudsk!h mora
vrlo psiholoke i moralne poslJedICe. Kao Cijelo
tvo a ne samo individualni pripadnici drutva, postaje bolesno. Ml-
ovako je opisao osobine reifikacije u i
drutvima:
89
Kad sva sredstva za proizvodnju posjeduje jednama1a elita, kad je cilj
proizvodnje maksimiirati profit, kad su svi drugi kriteriji evaluacije
efikasnosti, kad je, shodno tome, uveden najvii stupanj
podjele i profesionalne specijalizacije rada, onda individualni rad gubi sve
ljudske kvalitete i postaje repetitivan, krut i stereotipan kao rad svake ivo-
tinje. Rad gubi svako subjektivno radnik je pretvoren u ivi stroj,
u predmet; Isti fenomen i u ivotu kad god je mono-
pol u rukama privilegirane manjine, a stvarno donoenje od-
luka se odigrava iza zatvorenih vrata. Masovni skupovi, izbori i javne ra-
sprave postaju prazni rituali, gdje je prisutan, ali ubiti nije
vaan: sveden je na puki predmet.41 ,'. '
Trite 'u kapitalizmu i drava u etatizmu razaraju ljudska i
pretvaraju pojedince u robe, odnosno u mase.
U suvremenim uvjetima, rad u tvornicama i birokratskim
strukturama postaje fragmentaran rad. Pojedinci izvode samo
repetitivne i besmislene dijelove Ukupnog rada, nad kojim nemaju ni-
kakvu kontrolu. Rad je ostao bez svak;e bitne nagrade; on je
instrumentalan. Radniis: ne svoj vlastiti rad, on izvrava po-
stavljene zadatke jednostavno, zato, da bi ,preivio. je sveden
na sredstvo svoje vlastite egzistencije, to tu egzistenciju besmisle-
nom. sama suvremenih proizvodnih i institucija
pojedinca On je samo u jednom golemom meha-
nizmu; on nema ni ni slobode, ni samostalnosti dok je u drutvu.
Tek kad, u vrijeme odmora, pobjegne u osamljenost. svoje privatne
egzistencije, moe se nadati da vratiti neke od svojih Ijudskl.4 spo-
sobnosti. Kako su, ljudske sposobnosti hitno drutvene, taj
se bijeg zavrava novim frustracijama. Iza koprene fetiizma robe i
fetiizma trite i drava dobivaju privid impersonalni4 sila -:-
suvremenih nadomjestaka za boanstva - i pojedinca potpuno
je tako ,sveden na objekt kOjim manipu1ibljti druge
osobe i vladaju impersonalne sile. Jednodimenzionalna nlisao ne
alternativne Tako raireni
i pojavljuju kao' karakteristike i
kihdrutva. '
Ti, proizvode tri. dodatna drugorazredna Je!iva je
za ljudsko ivjeti ivot b,t<z smisla, karakteriziran potpu:"
nom drugim i sveden .na objekt slijepih
drutvenih sila. Ljudi se buniti, pa tako dolazi do gevijantnog
ponaanja. Neki ljudi doivjeti slom pod udarcima svoje neljudske
egzistencije. Tako neuroze ove ili one vrste vjerojatno postati ka-
bolest duboko alijeniranog drutva.
42
Time se objanjava
poznati empirijski nalaz o nedostatku interesa za participaciju
radnicima i o apatiji Prvi se nalaz
onda koristi kao dokaz da radnici zaista ne ele upravljanje,
pa ga, prema tome, nije potrebno ni uvoditi. Sto se drugog nalaza,
se tvrdi da je apatija zaista bitan preduvjet zabc::sprije-
korno funkcioniranje demokracije. Kad bi svatko imao gktivne
interese, ne bi mogla postojati a vlastI '
Drutvo ne bi moglo funkcionirati da su svi ili-deyijantni, ili neuro-
ili rezignirani do potpune apatije. Stoga je glavni mehanizam bje-
90
anja druge vrste. On djeluje izvan proizvodne sfere i izvan
sfere, u jedinoj sferi gdje se jo kod sferipotro-
nje i slobodnog vremena. Tako su buroaski i birokratski sve-
deni na vrstu poznatu pod imenom Homo consumens. Ako je
alijeniran u svojim proizvodnim i ulogama, prirodno je
da se i njegova aktivnost odvijati alijenirano.
U stvarnosti se upravo'to i
Kad su drugi putovi u smisleni ivot ljudi pokuavaju
uspostaviti samopotovanje i kao U prvom
redu, to pretpostavlja stjecanje i akumuliranje stvari. Ljudi
procjenjivati preko trine vrijednosti koju posjeduju i smat-
raju da kao ljudska imaju onoliku upotrebnu vrijednost kolika je
trina vrijednost stvari kOje posjeduju.
43
Skupi ili novi model kola,
televizor u boji, ljetnikovac, jahta, itd., ne kupuju se da bi se zadovo-
ljile stvarne potrebe - kad zatreba potrebe se mogu zadovoljiti jed-
nako dobro ili i bolje jeftinijim modelima ili iznajmljivanjem-
negozato da bi se impresiOnirali susjedi ili muterije. U Sjedinjenim
Dravama se od uspjenog odvjetnika da vozi cadillac ili
kola, pa je tako neuspjean odvjetnik prisiljen kupiti cadi1lac
ili riskirati da izgubi muterije. Jedan je sociolog
o direktoru jedne velike banke koji, nije kupio tip
auta koji' je u to vrijeme bio u modi. Umjesto toga, kupio je jeftiniji
automobil koji mu se vie To je, dovelo do nepoVje-
renja u dionice njegove banke.
44
Siromaniji susjedi mogu postaviti
televizijske antene na krovovima svojih iako nemaju televiZora.
U zemljama, u birokratskim strukturama
nje ureda, slubena kola sa ili ,bez i.druga trajna
potrona'dobra neposredno odraavaju drutveni status i mjeru:uspje-
ha u ivotu. Ljudi kupuju knjige koje ne glasovire koje ne svi-
raju, nakit koji ne nose i slike koje im se ne -;." a ponekad ih
ni ne Vide. Umjesto da pridonosi jednom od najdubljih ljudskih
zadovoljstava, umjetnost postaje statusni simbol ili sredstvo akumula-
dje kapitala. Paljivo sastavljene,upute bogatae 'kako da
investiraju u umjetnost. Bogati pojedinci onda kupuju slike i skulpture,
ili unajmljuju nekoga da za njih to na i zatim ih
u sigurne sefove u svojim bankama.
Akumuliranje stvari kOje zadovoljavaju nametnute a ne stvarne
potrebe, samo je jedan - moda ne ni najvaniji - aspekt
nog Drugi je aspekt konzumerizam. Homo consumens
primarni cilj nije posjedovati nego konzumirati sve
vie i vie, i tako kompenzirati svoju unutranju prazninu, pasivnost;
ljenosti izabrinutostL U drutvu' koje karakteriziraju 'divovska
divovske industrijske, vladine i sindikalne, birokracije, pojedinac, koji nema
nikakvu kontrolu nad okohiostima svojeg rada, se usam-
ljeno, dosadno i zabrinuto .. U isto vrijeme, potreba'velikih in-
dustrija za profitom reklame oblikuje ga u prodrljivo 11
stroj koji eli konzumirati sve i vi,e ... Stvaraju, se nove umjetne po-
trebe i manipulira se ' ukusima. .. pohlepa' postaje
glavna snaga 1.1 dananjem-industrija1iziranom .drutvu. Homo con-
sumens je pod iluzijom rei;e, a paHod dosade i pasivnosti ...
91
on pogreno da su drhtanje i uitak i da je materijalna
udobnost ivotnost; zadovoljavanje pohlepe postaje smisao ivota, a tenja
za- tim postaje nova religija. Sloboda potronje postaje bit ljudske slo-
bode.45
Ovakve su osobine ponaanja manje vidljive u drutvi-
ma zbog njihovog materijalnog siromatva. Ali natjecanje sa
Zapadom i klase da zadri vlast - to zahtijeva
koncentriranje na potronju kako bi bili zadovoljni - i u
tim drutvima nuno proizvode reifikaciju ivota.
Da bi drutvo funkcioniralo, ono mora oblikovati strukturu karak-,
tera svojih pripadnika tako da ono to moraju i da su zado-
voljni uvjetima koji su im nametnuti. osoba voli svoju
nost. Tako ekonomski da su prostoduni i drutveno
uvjetovani, od suverenosti aiijeniranih kamen-temeljac
svojih ekonomskih teorija.. Ali drutveni karakter, definiran kao ona
struktura energije koju drutvo oblikuje
na koji koristi funkcioniranju -tog drutva,46 uvjetovan je
irim od puke potronje. Istraimo stoga neke vanije crte karaktera
koje odraavaju suvremene uvjete alijenacije.
Zamjenjivanje ivljenja troenjem ostavlja duboki trag u vrijednos-
noj strukturi drutva i stvara poimanje svijeta. Na Zapadu
svijet se poima kao mjesto nastanjeno malim stvorenjima koja se
svako golemu knjigu poslovanja, u kojoj
paljivo biljee sve dobitke i gubitke u postizavanju cilja maksi-
miranja pozitivne razlike. sveden na koji se brine
samo i za svoje bilance - to je antropologija utilitarizma
koja udara filozofske temelje suvremenoj ekonomskoj teo-
riji, jednako kao i drugih drutvenih znanosti. Zbog mnogo
razilaenja teorije i prakse, o uskoro raspravljati,
jU drutvima hedonizam nije toliko
Tamo se smatra nosiocem koji prodaje svoju
radnu snagu i svoju lojalnost dravi i zauzvrat pristup skupu
potronih dobara, i Ovdje je knjiga poslovanja vie poli-
obojena, ali je ostalo isto.
Ako je ekvivalentna razmjena osnova svih aktivnosti, onda je svaki
pojedinac izoliran od svih drugih, i sveti egoizam postaje temeljno
poticajno Drugi ljudi smatraju se sredstvom, ne ciljem. Briga
za ivote drugih ljudi proglaava se metodoloki nelegitimnom i
blagostanje dvojice pojedinaca, ne mogu se i neprirod-
nom (altruizam nije U sredini .to se ponovo
modificira, . pa tako drava to je dobro za svakoga,
tako pojedinca po strani dok se rjeavaju problemi koji se moraju
rijeiti. Dobro poznati fenomen identifikacije, kad se pojedinac
s poloajem drugoga i shodno tome se ponaa
47
- koji
razrjeavanje protuslovlja egoizma i altruizma -
nepriznat je: Altruizam se prikaZuje kao samoportvovanje, kao' pre-
davanje svojeg ivota. Ipak knjigovodstveni ivot bilo privatnih ili
dravnih nije osobitot1Zbudljiv ili ivot
ima smisla i vrijednosti, komentira poljski filozof Marek Fritzhand u
raspravi o antropologiji, l>samo kad se ivi intenzivno i
92
temeljito, samo kad se ljudsko moe spoznati za vrijeme svog
ivota sve svoje ljudske sposobnosti i sve'
- svoje ljudske- potrebe ... moe ostvariti pravu i savren-
stvo:samo ih asocira sa i savrenstvom drugih Ijudi.48 Kad
se jednom nadvladaju sadanji uvjeti alijenacije, moemo
pojavu nove moralnosti. Moralnostljudskih u tom novom dru-
tvU: biti moralnost koja od uzajamne ljubavi dunost,
tretira lju,bav kao samoportvovanje, nasuprot stvarnim interesima
.pojedinaca. U skladu s novom ljubav je prirodni fenomen
ljudskog ivota, ona je u njegovom odnosu
s .drugim Ijudima.49
I u i u drutvima,
jo od djetinjstva, obeshrabruju se istinska uvjerenja. Ima malo
miljenja, ima malo istinskih i stoga samo konformnost s ostalima
moe potedjeti pojedinca od neizdrivog osamljenosti i izgublje-
nosti. Pojedinac se ne kao ah.1:ivan nosilac svojih vlastitih snaga
koje su izvan njega, u koje je ugradio svoju ivu tvar. je oq
sebe, i klanja se djelima svojih vlastitih ruk-u ... dravi i koje je
sam stvoriO.50
U lUCidnoj analizi suvremenog drutva - osamljene -
David Riesman pokazuje kako usmjeren prema drugima, bez
osobnih uvjerenja i vrijednosti, postaje dominantan tip
On
je potpuni konformist, osjetljiv na "i preferencije drugih i
psiholoki rairenog nespokojstva.
varijacija osamljene gotp.ile je birokratski strukturiran kolektiv. Kolek-
pati od neprekidnog nespokojstva; on nije
socijalno integriran u _skupinu nego ostaje usamljen i misli i r?di u
skladu s parolama i direktivama. U oba drutva ljudi gube sposobnost
za spontani kontakt i zasnivaju- svoje odnose na koristi
za sve to
U vie svojih knjiga E. Fromm analizira. drutvene mehanizme koji
proizvode upravo opisane ustanovljene osobine ponaanja.
Gll
Kako je
svijest neke osobe a samoj sebi proizvod njene aktivnosti, i -ka- '
ko je u uvjetima reificirane egzistencije - gdje pOjedince unajmljuju pri-
vatni ili dravni poslodavci - ta aktivnost pretvorena u odnos
stvarima, osoba postaje Stvari ne posjeduju osobnost; Pojedi-
nac prestaje biti pOjedinca i poprima osobine kOje, prema
drugih, mora imati. Kad se jednoIll izgubi vlastita osobnost, jedini je
stjecanja identiteta konformizam. Da bi bio _
mora raditi sve to i drugi rade; ne smije biti ne. smije
ostati izvan ili dalje od standarda i stereotipa; ne smije inzistirati
ria onome to je ispravno, nego samo ha onome to se pri-
i to je prihvatljivo. Ispravno je ono to gomila da je
ispravno. Ispravno je ono to kae da je ispravno. Kao poje-
dinci, mi smo dijelovi gomile i drave; kao taKvi mi nemamo
ni ni vanosti - ni osobnosti. Potpuno zavisimo od
loenja gomile, od drave. Svako razilaenje s
standardima, svako skretanje s partijske linije, stvara
nespokojstva. Taj se nemir moe ublaiti tek kad se konformizam po-
novo uspostavi.
Ako je izvor naeg osobnog identiteta izvan nas, onda vje-
rojatno biti toj vanjskoj sili. Posebno se jaki i
sigurni, spokojni, i sretni, kad se identificiramo s gospo-
darima i kad se podredimo njihovoj vlasti. To je geneza autoritarne
strukture karaktera, toliko rairene u naem vremenu. Kao pojedinac,
ja sam Ali kao dio velikog - drave, nacije, partije
- i ja sam velik. Tako, da bih svoju vlastitu degradaciju, mo-
ram braniti vlast. Faizam, staljinizam, kolonijalizam sa svojimgrozo-
tama u Vijetnamu, Aliru i portugalskoj Africi, odraava neke od
posljedica autoritarne strukture karaktera. .
Autoritarna struktura drutva, osobito za
drutva, prirodno razvija autoritarnu strukturu svijesti. Potonja je
uzrok strukture osobe koja, prema Radi pokazuje ove crte:
podlonost; potivanje hijerarhijskih odnosa; protivljenje subjektivnom
i imaginativnom; potivanje vlasti, discipline i autoriteta; rigidno mi-
ljenje i zaraenost stereotipima. Kako daleko je reifikacija uznapredo-
vala u tim drutvima, pokazuje da se u partijskim
cima upravo nabrojane karakteristike kao osebujnosti revolucio-
narne osobe. Da bismo to shvatili, dovoljno je na
izmijeniti terminologiju. Umjesto oznaka koje koristi upotri-
jebit izraze istog odgovornostumjesto pokornost;
demokratski centralizam umjesto birokratska hijerarhija; malo-
subjektivizam umjesto i mata; revolucionarna
disciplina umjesto bezuvjetna pokornost partijska li-
nija i marksizam-Ienjinizam53 umjesto nedostatak razmiljanja.
Autoritarni razmiljanja, nastavlja zahtijeva pot-
puno uklapanje u kolektiv i u hijerarhijske odnose. On potpuno negira
samostalnost i individualnost. Za te ljude je stid kad
govore o osobnim problemima. U osnovi autoritarne osobe lei bijeg
od vlastite osobnosti ... to je bijeg od bilo kakve individualnosti.54
Kad god je jedinstvo ljudske osobe donekle razoreno i neki njezini
dijelovi zapaamo posebnu pojavu koja se moe nazvati Homo
duplex. Isti je podvrgnut autoritarnoj vlasti kao
i slobodan kao Isti je njean otac svojoj' djeci u
privatnom i okrutni ubojica druge djece u svojem slubenom
ivotu, kao kad, na primjer, pokorava pobunjeni teritorij. Savreno
razumni ljudi spremni su bezobzirna .i nasilna djela,' ako im
vlast naloi da ih
Privatneinisli se razlikuju od slubenih
izjava. I tako dalje. Iako postoji i'u kapitalizmu, Homo duplex je ka-
upravo za drutva. ,To je posljedica
da postoji izuzetno iroki jaz ideja koje prokla-
mira klasa i stvarnih drutvenih aktivnosti u koje ona ulazi.
Stoga se kao pravilo, a ne samo povremeno, razlikovati od
djela. Jedna je posljedica zanimljiv fenomen jezika u kojem
imaju dvostruko jedno i jedno Da bi
mogao normalno komunicirati, mora poznavati oba zna-
Homo duplex govori tim posebnim jezikom, koji neposredno
odraava stvarnog od pojavnosti. na koji se
prevodi ilustriran je navedenim primjerom u kojem su
94
negativne crte karaktera pretvorene u pozitivne, time to su pokornost,
hijerarhija i potivanje i vlasti nazvani odgovornost; demokratski
c.entralizam i revolucionarna diSciplina. se vojna intervencija
(kao, npr. u naziva bratskom
narodu, ili solidarnost (kao npr. vijetnamska intervencija u Kam-
Proleterski internacionalizam bezuvjetno pokoravanje
Sovjetskom Savezu, a istinski internacionalizam poznat je kao truli
buroaski kozmopolitizam. Moralne vrline napadaju se tako da se
istinitost proglaava oportunizmom56 a moralni integritet malogra-
Potkazivanje se s patriotizmom,
a tajna sluba ima mjesto u drutvu. oportunizam
i odsutnost svih principa se kao klasni pristup.57
Administrativne mjere represiju (poput bez su-
Revolucionarna zakonitost nepostojanje zakonitosti ili
bezakonje. Progresivan ili reakcionaran odnosi se na podravanje
ili na opiranje sovjetskoj vladi. stavovi su kriteriji za
onoga to je znanstveno, a mjere sovjetske
drave se kao objektivni zakoni povijesti. Postati drug
pridruiti se partiji iIi poloaj i suz-
dravati se od drugarstva. Mi u stvari oni."s Na moskovskim
ulicama dva golema plakata stoje jedan pokraj drugoga: Sva vlast
pripada narodu i Mi izvriti sve to partija zatrai.
konzistentnost zahtijevala bi da se druga parola prepravi u Partija
izvriti sve to mi zatraimo. da to nije konzistent-
nost se ako prvu parolu reinterpretiramo kao: Sva vlast
pripada partiji, koja radi u ime naroda. Taj
alijenacije moe se po elji proiriti ali prethodan skup je
dovoljan.
Nigdje slubena i privatna sfera nisu tako strogo odvojene kao
u etatizmu, i jedva da su negdje spontani drutveni odnosi temeljitije
razoreni, a drutvo vie dekomponirano na izolirane pojedince.
moe biti vie ili manje svjestan svojeg alijeniranog poloaja, pri-
Predrag Vranicki, ali krajnji je ishod razdor njegove
s njom samom i stvaranje Homo duplexa. Kao on se ne
dijelom ire zajednice. Kao slubeno ne se
Doli smo do kraja naeg istraivanja. Dva suvremena klasna dru-
tva karakterizira duboka alijenacija. Kao rezultat, ljudski odnosi
nestaju i zamjenjuju se predmetima i funkcijama. i
stvorenja su koja u svakodnevnom ivotu. Ta reificirana
stvorenja misle na reificirani ponaaju se u skladu s time i
stvaraju reificirane odnose. Njihov ivotni cilj nije razvijanje njihovih
osobnosti da bi to potpunije uivali u ivotu, nego akumuliranje
i drugim cilj nije biti, nego imati - stvari ili
Oni ne mogu uspostaviti spontane ljudske kontakte: u kapita-
lizmu, novac se drui s novcem - i plee s novcem;oo u etatizmu,
se drui s a ni u jednom od njih osoba se ne drui s osobom.
Na tom stupnju, vie nije pitanje: kako pojedinac moe zadovoljiti
svoje potrebe a da ne naudi drugima, nego: kako on moe zadovoljiti
svoje potrebe a da ne naudi sebi, da ne reproducira, kroz svoje aspira-
cije i satisfakcije, svoju ovisnost o aparatu eksploatiranja koji, zadovo-
njegove potrebe, obnavlja njegovo ropstvo? Pojavu slobodnog
95
drutva karakterizirala bi da se porast blagostanja pretvara
u bitno novu kvalitetu ivota... Sloboda bi postala okolina jednog
organizma koji se vie ne moe riatjecateljskom djelo-
vanju koje zahtijeva blagostanje u uvjetima dominacije, koji vie ne
moe: p.odnositi agresivnost, nasilnost i nakazno st nametnutog
ivota.61 .
96
DRUGI DIO
U potrazi za alternativom
Teorija se u jednom narodu ostvaruje uvijek samo toliko koliko
je ona ostvarivanje njegovih potreba ... Nije dovoljno da
misao stremi ozbiljenju, sama zbiljnost mora stremiti k misli.
MARX, Prilog kritici Hegelove filozofije prava (1843)
Kritika religije zavrava da je najvie za
... imperativom: da se srue svi odnosi
u kojima je ponieno, ugnjeteno, naputeno, prezreno
MARX, ibid.
Poglavlje 5
Povijesni laboratorij:
Novi drutveni sistem u nastajanju
l. Uvod
Svijet u kojem ivimo vrlo je nesavren. Moemo pokuati da ga
poboljamo. Ako se na to najprirodnije bi bilo postupiti' na
ovaj prvo, razradimo plan za jedno dobro drutvo u kojem
nedostaci sadanjeg drutva biti uklonjenij zatim, uvedemo
nacionalno centralno planiranje u svim drutvenim poslovima j i, na-
pokon, zatraimo od svih pripadnika drutva da. se pridravajiI odre-
pravila da bi se njihovo blagostanje i To' je
razlog zbog kojeg je misao u toku cijele svoje povijesti
bila izrazito orijentirana: od Thomasa Morea (1480-
1535) iTommasa Campanelle (1568-1639) do grofa de Saint-Simona
(1760-1825 i Etiennea Cabeta (1788-1856) u njegovoj utopijskOj etapi j
te od Internacionale i socijaldemokratskih partija u 19. do
Lenjina, Kominterne i partija u 20. u svojoj
drugoj etapi, kada dolazi do pokuaja njezine primjene.
Tek mnogo poslije, u 19. u vezi s pojavom liberalnog
kapitalizma, drutveni reformatori su preispitivati poeljnost
poretka. Ako dobro drutvo stupanj slo-
bode za svakog pojedinca, onda je jasno da su uklanjanje drave i pot-
puna decentralizacija ciljevi kojima treba teiti. William Godwin
(1756-1836) i u mjeri Pierre Joseph Proudhon (1809-1865),
Mihail Bakunjin (1814-1876), princ Petar Kroptkin (1842-1921), te
suvremeni anarhisti razvili su taj smjer razmiljanja. Anarhisti do sada
nisu uspjeli primijeniti svoje ideje u nacionalnom opsegu, pa se moe
smatrati da je njihovo ostalo u utopijskoj etapi. Centralisti, ili
dravni socijalisti, bili su uspjeni u broju
proizali drutveni sistem znatno je odstupao od
umjesto socijalizma, pristae centralizma stvorile su etatizam.
S centralizmom je u mjeri povezan i elitizam, ali nipoto
nije s njim Ako netko zna to je dobro za narod, on ima
pravo kazati ljudima to da rade. Saint-Simon je, kao i Platon, vjero-
vao da bi znanje moralo vladati i da su veliki industrijalci prirodni
predvodnici proletarijata (ovdje se on razlikovao od Platona, jer se
da filozofi nisu ba od velike koristi u industrijskoj sredini).
Lenjin i moderni komunisti svu u avangardnu partiju,
za koju se pretpostavlja da treba voditi manje svjesnu u bolje
drutvo. U nazadnom drutvu, s visokim postotkom nepismenih - da
spomenemo samo jednu dimenziju zaostatka u razvoju - etatizam
se moe prihvatljivim. S druge strane, anarhisti se osla-
,.
99
njaju na dobre namjere i na za pravdu pojedinaca
uzvienim razuma.
razilaenje u teorij( odnosi se na sredstva po-
kojih se moe ostvariti novo drutvo. U prvoj polovici 19. sto-
sindikati su u tada razvijenih zemalja bili ilegalni, a
pravo glasa nije postojalo ni u jednoj od njih. klasa je bila
podvrgnuta bezobzirnoj eksploataciji i patila je u nepotrebnoj bijedi
koju joj je nametnuo kapitalizam. Bilo je beznadno naivno vjerovati
da se klasa dobrovoljno klasnog
poretka. Tako je jedini realan drutvenih reformi
bio prisiliti nasilnim sredstvima klasu na poduzimanje pro-
mjena ili zbaciti cijeli poredak jednim jedinim udarcem - erupcijom
revolucionarne energije eksploatiranih masa. Evropa devetnaestog sto-
je zapravo prola kroz Cijeli niz nasilnih socijalnih prevrata i
revolucija. Prvi i revolucije bili su Gracchus Ba-
beuf (1760-1797) i Louis Auguste Blanqui. (1805-1881). da
legalna sredstva radikalnih drutvenih reformi nisu posto-
jala, moralo se ilegalnima. Male, dobro organizirane zavjere-
skupine, koje su predstavljale svjesnu manjinu; bi se
vlasti u trenutku i predvodile bi mase u borbi
za ruenje eksploatatorskog poretka. Doktrinu minorite
consciente (svjesne manjine) poslije su prihvatili revolucio-
narni sindikalisti. U svojem zrelom obliku, ona je u teoriju
(tajne) partije koja pripremati revoluciju i uspostaviti dikta-
turu proletarijata. Ruska oktobarska revolucija predstavlja najuspje-
niju primjenu te teorije. Che Guevara i suvremeni
tupamarosisu najnoviji sljedbenici jedne primitivnije verzije blankizma.
Treba jo dodati da su neke skupine anarhista - koji nisu imali
nikakve veze sa SOcijalizmom - vjerovale u potrebu primjene sile.
One su se bavile individualnim terorom, propagandu dje-
lima. .
U drugoj polovici prolog slobode u velikoj su
mjeri proirene u razvijenim zemljama Evrope; sindikati sulegalizirani
i pojavile su se prve partije. se da je reformi-
rati drutvo na miran Uskoro se rodio miroljubivi reformizam,
za razliku od prijanje ideologije revolucionarnog nasilja. Louis Blanc
(1811-1882) i Ferdinand Lassalle (1825-1864) bili su prvim
aktivnim koji su se radi reformi oslanjali na
dravu. U kasnijim godinama svoga ivota je i Engels postao uvje-
reni reformist (bar u odnosu prema iako je priznavao mo-
potrebe revolucije u nekim drugim zemljama), to se vidi i iz
njegovih Ironija svjetske povijesti sve naglavce. Mi,
'revolucionari', 'prevratnici', mi napredujemo mnogo bolje se
zakonitim sredstvima nego nezakonitim sredstvima i prevratom.l 80-
cijaldemokratskepartije Druge internacionale (1889-1914) drutvenom
su inercijom nastavile zastupati ideje revolucionarnog nasilja, ali su
zapravo bile potpuno I vie od toga, one su postale
nedjeljivi dio poretka i, kad je izbio prvi svjetski rat, sve
su one u parlamentima glasale za ratne kredite u korist ratnih akcija
njihovih nacionalnih buroazija.
2
To je bilo sasvim suprotno so-
idejama koje su one zastupale. Zbog toga dolo je do
100
rascjepa u svjetskom pokretu. Stvorena je nova Komuni-
internacionala, reformizam je proglaen izdajom, a potreba
nasilne revolucije ponovo je proglaena jedinim prihvatljivim
uvjerenja. Tako je inzistiranje na reformi ili
na revoluciji postalo osnovna razlika socijaldemokrata i ko-
munista. Uslijedile su estoke borbe, i u daljem su se razvoju
dva pristupa razvila u istinske dogme, potpuno odVOjene od povijesnih
okolnosti, koje mogu jedan ili drugi pristup primje-
njivim. Zbrka se nadalje koritenjem izraza revolucio-
narni i u smislu radikalni i postupni ili progresivni
i reakcionarni. diktatorski reim nazivao je sebe revolucionar-
nim, a vedska vlada svoje djelovanje bez sumnje okarakterizirati
kao .
Tri teorijske i podvojenosti - centralizacija nasuprot de-
centralizaciji, drava kojom vlada svjesna manjina nasuprot anarhiji
(u njenom izvornom kao drutvo bez vlade) i revolucija na-
suprot reformi - odraavaju razvoj misli i
pokreta preko pokuaja i pogreaka. Ex ante, svih est naivnih, eks-
tremnih alternativa su se vrlo prirodnim pristupima koji se
trebaju isprobati. Ex post, nakon dva eksperimentiranja,
se da ni jedna od njih ne vodi do proklamiranog cilja. je potrebna
jedna otroumnija teorija. Po svemu takva teorija
vati tih est alternativa u obliku komponenti, iako ne u
obliku. Vano je otkriti nasu tom pogledu moe povijest.
nekoliko odlomaka nema namjeru prikazati kratku po-
vijest socijalizma, sa svim njegovim lutanjima, neuspjelim pokuajima
i pogrenim idejama. Cilj mi je prije svega iskristalizirati iz te po-
vijesti one ideje i putove razvoja koji po svemu vode u socija-
lizam kao jedno samoupravno drutvo.
U samoupravnog drutva moemo razlikovati
vala zbivanja koji slijede jedan iza drugoga, a dje-
se preklapaju. Prvi nam val donosi vizionare, vizija
jednog boljeg drutva, iako utopijska u odnosu prema neposrednom
postaje realna i relevantna u odnosu prema
kasnijem povijesnom razv.oju. Poslije se ljudi udruuju u skupine i
pojavljuju se socijalni pokreti. val donosi pokuaje
novog drutva. I novi poredak se postupno iz-
II. Vizionari
Druga polovica 18. bila je svjedok pojave novog, kapita-
drutva .. Novo je drutvo stvorilo novi klasni sukob i uskoro
je eksploatirana klasa dobila svoje prve intelektualne branio ce. Ne
sasvim svjesne branioce, da budemo jer su oni - kao to je
Engels - iz tvrdili da osloboditi ne jednu
klasu, nego cijelo odjednom. Najrazvijenije zemlje toga
vremena dale su i od tih proroka.
Robert Owen (1771-1858), prvi i moda najistaknutiji re-
formatorima, zamiljao je drutvo kao federaciju komuna
101
kojima upravljaju Neke od svojih temeljnih zamisli du-
govao je kvekeru.]ohnu Bel1ersu, koji je 1696. godine predloio osni-
vanje kolegija industrije, u kojima bi siromani mogli ujediniti svoje
i rad. za. sebe. same, za b?gate. Kolegij ili korporacija
uklJuclvao bl tn stotllle radmka zaposlemh u svim korisnim zvanjima
i standardom vrijednosti za sve potrebe bi rad, a ne novac.
Primarni cilj Bel1ersa bio je nezaposlenima da rade.
Owen je bio sin siromanog velkog trgovca eljeznom robom, pa
je vrlo rano za ivot. Njegove su se ideje razvijale
u . toku dva provedena na mjestu direktora jedne velike
tvornice pamukau kotskom selu New Lanark, gdje je poboljao
stambene uvjete svojih radnika, organizirao kolovanje za njihovu
djecu, . skratio radno vrijeme s na deset i pol sati, ukinuo
rad djece, uveo neku vrstu osiguranja za vrijeme nezaposlenosti,
i, anticipirao za vie od jednog tretman koji
radnici jednom dobiti u nacionalnim granicama. Godine 1824. Owen'
odlazi u Sjedinjene Drave, II Indiani kupuje imanje i osniva prvo
eksperimentalno zadruno selo pod nazivom New Harmony. Statut
New Harmonyja isti je kao i:statut suvremenog izraelskog kibuca. Iako
se taj eksperiment nije pokazao uspjenim, u nekoliko godina
je osnovano jo osamnaest komuna. Owen je ostavio svoje sinove u
New Harmony ju i vratio se u Britaniju, gdje se u sindikalni
pokret. Taj je pokret upravo bio izaao iz ilegalnosti i poticati
stvaranje zadrunih radionica. Owenove ideje nadahnule su zadrugar-
ski pokret, te je poslije, u 1844. godini, skupina njegovih sljedbenika
osnovala pionirsko zadruno drutvo Rochdale. U Owen
je potakao upravo osnovani sindikat radnika: raz-
planova za preuzimanje cijele industrije
Velike nacionalne gilde radnika, tako pri-
vatne kapitaliste, to se moe smatrati prethodni com progra-
ma francuskih sindikalista i britanskih gildskih SOcijalista. Veliki
nacionalni ujedinjeni sindikat je -osnovan 1833-34. godine da bi
ujedinio cijelu klasu u izravnom napadu na
poredak, koji je trebalo nadomijestiti sistemom upravljanja.
Poslodavci i vlada su, brzo i za nekoliko mjeseci
ovenovski je sindikalni pokret doivio nagli slom.
3
Dakako, jo i prije
tog poraza, popularni :.dobrotvor gospodin Owen, kako su ga
zvali u krugovima poretka, je iz dobrog drutva,
sa igom zlosutne spodobe zaokupljene razaranjem ustaljenog poretka
crkve i drave. Na postelji Owen je rekao
koji ga je posjetio da njegove ideje nisu bile zato jer nisu
bile i zato jer se pojavio prije svoga vremena.
Charles :Fourier (1772-1837) iz obitelji srednje
klase, a i sam.je bio i putnik;. ivio je u manje
industrijaliziranoj sredini i stoga je posvetio vie panje pravilnoj
organizaciji poljoprivrede. Nasuprot Owenu, Fourier je vjerovao da
je ljudska priroda nepromjenjiva. Stoga je trebalo stvoriti drutvenu
sredinu koja bi odgovarala takvoj prirodi Najbolja organizacija
za takvu svrhu bile bi samoupravne falansterije, u kojima bi otprilike
1600 osoba oko 5000 jutara zemlje. da je glavni.
102
krivac za sve u poljoprivredi bilo privatno vlasnitvo, zemlju
je u falansteriji trebalo kolektivizirati. Radi ukidanja razlika
sela i grada, industrijske bi pogone trebalo raspriti i smjestiti u poljo-
privrednim falansterijama. Rad bi se od neugodne aktivnosti
zbog straha od gladi trebao pretvoriti u neto To bi se
moglo pod uvjetom da radnici s vremena na vrijeme promijene
zanimanje, se radnoj skupini koja obavlja posao u skladu
s njihovim interesima. Osim toga, ukinuo bi se najamni
rad. Prihod pojedine falansterije koristio 'bi se za pokrivanje trokova
proizvodnje i drutvenih reija (stan i hrana, zdravstvena zatita, ko-
lovanje, itd.); a ostatak bi bio namijenjen talenata, kapi-
tala i rada. Falansterije bi se trebale ujediniti u federaciju kojom bi
upravljao koordinator poznat kao omniarh.
Fourier je bio veoma zaokupljen slobodom pojedinca. Francuska
revolucija je proklamirala slobode, ali nije siromanima pru-
ila materijalna sredstva da se koriste tim slobodama. Kad jedan si-
romah izrazi miljenje suprotno stavu jednog bogataa, bit
bez obzira na opravdanost njegovog miljenja. Stoga se da je
sloboda rezervirana za usku manjinu koja posjeduje bogatstvo. Sloboda
je iluzorna ako nije univerzalna. Ne moe biti potpune slobode ako su
ljudi ekonomski ovisni. Zbog toga su falansterije pravo na rad
i pruale 'su materijalnu sigurnost svojim Kad se jednom to
postigne, drava moe nestati jer nepostojanje suprotnih interesa
nepotrebnom. Prema Fournierovu miljenju, alosno stanje dru-
tvene organizacije bilo je posljedica gluposti Kad budu
otkrili istinu, mu narataji biti zahvalni za svoju veliku
Fourier je preko oglasa traio bogate filantrop e koji bi financirali
osnivanje falansterija, svaki dan nepoznatog gosta na
u restoranu gdje se hranio. Nitko nije nikada doao. Ipak, poslije
gove smrti njegovi su sljedbenici skupili novac i osnovali vie koopera-
tivnih zajednica, dijelom u Sjedinjenim Dravama, gdje je
drutvena klima bila vrlo povoljna za tu vrstu pothvata. 1843.
i 1853. godine osnovano je falansterija. U ovenovskim zajed-
nicama prihod se dijelio na jednake dijelove; u furijeovskim komu-
nama su koji su unijeli vie kapitala ili pokazali sposob-
nost, vie sudjelovali u prihodu komune. Oba tipa zajednica brzo
su se raspala, a najuspjenije su preivjele kojih desetak godina:'
Jedan drugi Francuz, Louis Blanc (1811-1882), pravnik i novinar,
je istraiti jednu drugu Umjeren i u po-
gledu nasilne revolucije, Blanc je mislio da drava moe postati posred..,
nikom u drutvenih reformi. U svojoj poznatoj knjizi
L'organisation du travail (1840) Blanc tvrdi da samo drava moe
braniti interese slabih pripadnika drutva. industrije, banke,
drutva i eljeznice trebalo bi nacionalizirati. Vlada mora
preuzeti upravljanje nacionalnom prOizvodnjom i treba osigurati ka-
pital za osnivanje ate1iers nationaux - narodnih radionica - u naj-
vanijim industrijama. Vlada bi imenovala direktore tih radionica u
prvoj godini, a zatim bi radnici birali svoje direktore. Uneseni
kapital donosio bi kamate i ne bi bilo profita. Blanc je optuio furi-
jeovce da prakticiraju kapitalizam zato jer su donosiocima kapitala
103
osiguravali stalan udio u proizvodu. Iz nejednaka raspodjela
dohotka postupno bi se sve vie Blancov ideal bi!n je
egalitarno drutvo u kojem su se osobni interesi stapali u
dobro. To je saeo u izrazu ii cbacun selon ses besoins, de cbacun selon
ses facultes (svakome prema potrebama, od svakoga prema sposob-
nostima) - ideja koja je poslije, u Marxovim rukama, postala slavna
kao formula komunizma. Narodne radionice trebale bi uspostaviti
istinsko bratstvo unutar zemlje i, postupnom evolucijom, preobraziti
odnose i voditi u miroljubivu organizaciju
Revolucija 184!L godine je dovela Blanca u vladu.
Blancovi kolege nisu sa simpatijama gledali njegove planove, . ali su
se morali pomiriti s njegovom jer su se nadali da po-
umiriti radnike. Uskoro su ga, prijevarom izmamili
iz vlade, i postavili ga za predsjednika vladine komisije za radnike,
poznate pod imenom Commission de Luxembourg. Ta je komisija tre-
bala probleme radnika i izvjetavati o mjerama' koje je tre-
balo poduzimati. Victor glavni sljedbenik Fouriera,
je sudjelovao u radu komisije. Suvino je da komisija nije imala
ni novaca ni vlasti da djeluje. U jednom govoru u oujku 1848, Blanc'
se zaloio za istinsku socijalnu revoluciju, koja bi pridonijela postizanju
ideala de produire selon ses forces et de consommer selon ses besoins
(proizvoditi prema svojim snagama i troiti prema svojim potrebama).5
Komisija je pripremila nacrt zakona prema kojem bi se svih
profita morala akumulirati u rezervni fond. Takvi re-
zervni fondovi bi fond uzajamne koji bi se koristio u slu-
potrebe. Tako bi se akumulirala velika kapitala koji ne
bi pripadao nikome posebno, nego svima zajedrio. Raspodjelu toga kapi-
tala kontrolirao bi jedan savjet.
6
U je vlada postupila
po vlastitom i obezvrijedila glavni Blancov projekt
narodne radionice kao ustanove za u kojima su se
nezaposleni radnici okupljali beskorisne poslove ili ne
sve s namjerom da se u tim burnim danima zadre to dalje
od ulica. Kad je skuptina- odbila razmotriti njegov prijedlog za stva-
ranje ministarstva rada, Blanc je podnio ostavku. Iste te 1848. godine
Blanc je' bio prisiljen napustiti zemlju i izbivati iz nje vie od dvadeset
godina.
Kad je Blanc postao vlade, jedan drugi asocijacionist, Pbilippe
Bucbez (1796-1865), postao je predsjednik ustavotvorne skuptine,
iako je uskoro bio smijenjen s .tog poloaja. Buchez, doktor medicine,
bio je Blancove glavne ideje. Godine 1831. je osnovao udru-
enje stolara koje je posluilo kao model kasnijim ko-
operativima. Buchez je vjerovao da bi udruenja mogla stva-
ranje novog drutva unutar
Zaloio se za pomirenje
religije i drutvenog napretka i potaknuo je razvoj socija-
lizma.
Louis Blanc je zahtijevao pravo glasa da bi se radnicima omo-
prisile dravu na osnivanje narodnih radionica.
Ferdinand Lassalle, nadahnut Blancom, doao je 1860-ih
godina do istog Lassalle je da drava osigurati
kapital i kredit koji bi' radnicima' osnivanje proizvodnih
104
zadruga, od poslodavaca i prisvajanje cijelog proizvoda
njihovog rada. .
Pojava samoupravnih radionica u Francuskoj, vezana uz djelovanje
Louisa Blanca, utjecala je na skupinu engleskih socijalista
koji su osnovali Drutvo za promicanje udruenja radnih ljudi i uspjeli
zasnovati vie radionica. U je Blancove ideje slijediO Jozsef
Kristovics, koji se zalagao za prava glasa za mukarce i osni-
vanje samoupravnih narodnih radionica je kapital trebala
osigurati drava. Lassalleov utjecaj u bio je kasnih 1860-ih
godina velik. To je sve otro kritizirao Marx, koji je smatrao
besmislenim i od buroaske drave da eman-
cipirati klasu. U odnosu prema danim povijesnim uvjetima
toga vremena Marx je imao pravo, to su uostalom i pokazali potpuni
neuspjesi BIancovih i Lassalleovih pokuaja. A ipak, neto vie od sto
godina poslije, vlada je osiguravala kapital samoupravnim
poljoprivrednim zadrugama, a peruanska vlada je opskrblji-
vala kapitalom poljoprivredno-industrijska i industrijska ko-
jima su upravljali radnici. Blancovi fondovi uzajamne kOjima
upravljaju industrijski savjeti, uvedeni su u jugoslavensku privredu
pod istim imenom i koristili su se za pokrivanje gubitaka kolektiva
u
Potpuna vizija samoupravnog drutva opisana je prvi put u opse-
nom djelu Pierrea Josepba Proudbona (1809-1865). Proudhon je
u Besan90nu, rodnom mjestu Fouriera. Jedini proleter viziona-
rima, ProudhOn je bio velike intuicije, ali s vrlo malo formalne
naobrazbe. Otac mu je bio i piva, a majka seljanka.
Proudhon je tamparski zanat, postao je zatim korektor i obra- .
zovao se knjige koje je ispravljao. Poslije je sam
knjigovodstvo i angairao se u poslovnim poduhvatima. Kao
mladi tiskar, sloio je slova nove verzije Fourierovog glavnog djela
Le nouveau monde industriel (1829). Revolucija 1848. dovela je Proud-
hona u nacionalnu skuptinu, zajedno s Buchezom, Blancom i
rantom. njegova aktivnost ubrzo ga je stajala
zatvora, gdje je proveo nekoliko godina. Nakon izdavanja knjige De la
justice dans la revolution et dans l'eg1ise 1858. godine; bio je optuen
zbog napada na pravo obitelji, javnog i vjerskog morala i
nepotivanja zakona. Da izbjegne proganjanje, emigrirao je u Belgiju,
gdje je ostao do 1862.
Kao i Fourier, i Proudhon si je postavio zadatak da dovri neza-
vreno djelo francuske revolucije. Francuska revolucija nije uspjela -
smatra Proudhon - jer je bila samo na reformu;
sloboda i jednakost morale su se proiriti na ekonomsku sferu da bi se
uspostavila ekonomska demokracija. Fourieru, Proudhon je
izveo institucije dobrog drutva iz osobina ljudske prirode. Vrhovno
je pravda. Pravda je, kao i rad, zajedno, oni
predstavljaju nepromjenijive osobine ljudske prirode. Iz pravde
izvedeni su ideali slobode i jednakosti. Sloboda je temeljni preduvjet
za pravdu. Stoga je drutveni poredak potrebno strukturirati tako da
svakom pojedincu uivanje potpune slobode. Svi ljudi, obda-
reni istovjetnim razumom i eljom da dostOjanstvo, jednaki
105
su pred pravdom. Prema tome, razvoj svijesti tempo drutve-
nog razvoja i odnose njima. Kad upozna svoju pravu
prirodu, vanjska prisila radi odravanja discipline postaje nepotrebna.
Ako je bogatstvo priblino jednako raspodijeljeno, ljudi mogu
vati u drutvu bez uplitanja autoritarne drave. na koji treba
ukinuti dravu jest razrijeiti je u njezinoj ekonomskoj organizaciji i
decentralizirati je prenoenjem sve vlasti na lokalne jedip.ice, komune.
U oba glavni je instrument ugovor kao osnova uzajamno pra-
vednih odnosa, se krenje slobode. To da je
svaki slobodan po vlastitom svoje odnose
s drugima, pod uvjetom da se to u obliku slobodne nagodbe.
Ekonomska organizacija zasnovana na slobodnom ugovaranju vodi
u mutuellisme: ravnopravnu razmjenu, uvjeta
vanja i ravnopravnu suradnju pojedinaca uz osobnih sloboda.
Institucija zaduena za takvu ekonomsku organizaciju bila bi Banque
d'echange, jedina centralna institucija koja bi ostala u Proudhonovu
drutvu. Banka za razmjenu bi radnu vrijednost robe i
izdavala potvrde. (Prepoznajemo staru
naivnu ideju o radnom novcu, koju je predloio jo Owen, te anti-
ekonomisti John Gray (1799-1850) i J. F. Bray (1809-
-1895). Nju su ponovo iskopali panjolski kolektivi u go-
dinama 1936-38, nakon revolucije, i drugdje.) Novac ne
bi postojao, a kredit bi bio sveden na razmjenu u kojoj jedan partner
daje svoj proizvod odmah, drugi ga nekoliko puta, a svi
rade bez ikakvog profita.s da bi se proizvodilo u skladu s
narudbama kupaca, ponuda i potranja bile bi uravnoteene. Velika
privatna proizvodna vlasnitva su nespojiva s tim sistemom, pa
bi ih trebalo ukinuti. Ali malo privatno vlasnitvo je prihvatljivo. Kad
bi tehnoloki uvjeti zahtijevali zapoljavanje velikog broja radnika,
privaf:Ilo bi se vlasnitvo zamijenilo kolektivnim vlasnitvom
udruenja. Radnici bi se okupljali radi osnivanja na temelju
ugovora koji bi prava i obaveze. kapital
bi dodjeljivala Banka za. razmjenu. Ako bi radnik naputao
ponio bi sa sobom svotu novca, koja bi odgovarala njegovom
minulom radu. Individualni i udruenja ujedinili bi se u
industrije i u. nacionalnu ekonomiju na temelju ugovora. Nacionalna
ekonomija bi bila jedna agroindustrijska federacija. Nasuprot BIanco-
voj formuli, uzajamna pravednost, koja se odraava u ravnopravnoj
razmjeni, zahtijevala bi da nagrada za rad bude razmjerna izvrenoj
usluzi.
Mutualizam u sferi je federalizam. broj glava
obitelji ugovorom bi zasnovao komunu. Komune bi se ujedinile u po-
krajine i drave. Odluke centralnih organa postale bi obavezne tek
ako bi ih komune prihvatile. Proudhon je smatrao da tradicionalna
demokracija ne zadovoljava; ona je predstavljala vlada-
vinu manjine, je sloboda bila Isto tako, nitko
ne moe stvarno predstavljati nekoga drugoga. Stoga svi pojedinci mo-
raju sudjelovati u donoenju odluka, pa u organi-
zaciji nema mjesta hijerarhiji. Najvaniji centralni organ bila
bi skuptina konfederacije. U njoj bi bili pokrajinski delegati, koji bi u
isto vrijeme biIi i predstavnici komuna. Delegati bi birali izvrnu komi-
106
siju koja bi provodila odluke skuptine. partije bile bi u tak-
vom sistemu suvine jer bi zadrali svoj suverenitet. ;
Ukratko, novi bi drutveeni poredak bio zasnovan na mutualizmu u
ekonomiji i federalizmu u politici. Tako bi dohoci i eksploa-
tacija bili drutvene klase ukinute, a socijalna revolucija
postignuta. Ravnotea individualnih interesa, prouzro-
mutualizmom, predstavlja novi drutveni poredak koji za svoje
odravanje ne zahtijeva nikakvu prisilu. unatrag,
moemo da je Proudhonova vizija bila izvanredna anticipacija
suvremenog - i u mjeri jo uvijek - samoupravnog
drutva. Proudhon je dotakao sve vane aspekte tog drutva. Na a-
lost, njegovo je tih problema bilo beznadno naivno, nesre-
i upravo pogreno. Ideja o radnom novcu bila
je ekonomski neodriva, pa je uskoro poto je osnovana, Banka za
razmjenu bankrotirala. Kolektivno vlasnitvo je nespojivo s dohotkom
temeljenim samo na radu. Isto vrijedi i za besplatan kredit. Uravno-
teivanje ponude i potranje je mnogo sloeniji posao nego to je to
Proudhon ikada mogao zamisliti. A isto tako i funkciOniranje drave.
Slobodna nagodba ne uklanja automatski nejednakost i zloupotrebu
vlasti, i tako dalje .. Proudhonova rjeenja tih problema bila su
neprimjerena ili pogrena zato jer je, potpuno prirodno,
probleme drutva kasnog dvadesetog bilo uistinu teko rijeiti
u uvjetima iz polovice devetnaestog Ali je istina da
su se mnoge pogreke mogle bar i da su one poslje-
dica nedostatnog i nesistematskog kolovanja. Proudhon je uveliko
raspravljao o pitanjima iz ekonomije, organizacije, filozofije
i prava bez ikakve kolske naobrazbe u tim disciplinama. Stoga nimalo
ne da je Karl Marx bio jedan od prvih i najotvorenijih kriti-
Proudhona. Iz su Marx i Proudhon bili prijatelji. Oni su
imali neke osnovne ideje, kao to su odumiranja drave,
ukidanja dohodaka i eksploatacije, nestajanja novca i stva- .
ranja besklasnog drutva. Ali Marx, iroke naobrazbe, uskoro je
otkrio Proudhonovo neznanje - i intelektualnu aroganciju
. (koja prati neznanje) - koje krajnje iritira. Godine 1847.
Marx je napisao cijelu knjigu kritika (Misere de Ja philosophie) Proud-
honovih pogleda, a osobito njegovih ekonomskih izraenih u
knjizi Philosophie de la misere, izdanoj godinu dana prije. Marx se
tuio da Proudhon tretira ekonomske kategorije kao ideje,
umjesto da im pristupa kao teoretskim izrazima povijesnih uvjeta u
proizvodnji, koji razini razvoja materijalne pro-
izvodnje. On smatra da je Proudhonovo poznavanje ekonomije
- koju je kritizirati - nepotpuno i sasvim nedovoljno. U jed-
nom napisanom 1865, nakon Proudhonove smrti, na zahtjev
novina Social - Democrat, Marx zajedljivo opisuje Proudhonov samo-
hvalisav i uobraen ton, posebno ono uvijek neugodno brbljanje o zna-
nosti ... nespretnom i odvratnom pretenzijom na jed-
nog samouka.9 o znanosti, Proudhon je skovao
slavni izraz znanstveni socijalizam.
Ono to je Marx naao pogrenim u Proudhonovim i
djelima, moralo se svidjeti drugima, manfe ljudima
- naravno, povrh stvarne vrijednosti njegovih ideja. Proudhonov ut je-
107
1
caj bio je vrlo jak parikim radnicima 1850-ih i 1860-ih godina.
U ranim danima Prve internacionale, prudonisti su kontrolirali njezinu
francusku sekciju. Francuski zadruni i sindikalni pokreti su
bili pod utjecajem njegovih ideja.
Parikom komunom 1871. vladali su prudonisti i blankisti . prvi su
za dekrete komune. Proudhon je uveo
njec l n]egov.]e. utjecaj bio
Proudhonove lde]e mozemo i u gildskim
u. prvog svjetskog rata. je zanimljivo
prud?nizma nakon toga u jednoj pot-
Iako Je Proudhon nepoznat u Jugosla-
VI]1 - OSIm u krajnje negativnoj verziji koju je izloio Marx - slu-
miljenje 19!0-ih kao i neka institucionalna rje-
su vecem broJu Pfoudhonovih ideja. je
zamlsl]eno kao udruzenJe zasnovano na d,ogovoru radnika. Mutualizam
na viim razinama odraava se u dogovaranju udruenjima, na-
samoUpraV!lO sporazumijevanje, kad se dogovaranje odnosi na
sektor, a. dogovarc:nje kad je dogovor karak-
tera 1 kad. drzavne vlasti. Pravo na minuli rad,
ustavom, Istice ulog radnika u kapitalu bez obzira na
U smislu, odumiranje drave i partija pri-
je kao .. Feder.alizam je osnovno organiza-
cIJe. Komune uZlva]uvehku autonomiju, a relativno male federalne
svuyerenitet, bar Federalnu vladu jedno
Izvrsno VI]eCe skupstine, a tako se 1 zove. ne moe nita poduzi-
mati prije nego to se drave sloe s pojedinom odlukom.
Izravno !Zabrane predstavnike trepaju zamijeniti delegati radnih udru-
enja i lokalnih tijela.
Nakon Proudhonove smrti '- na posljednje devet-
naestog - vrijeme zamiljanja utopija je bilo prolo. Prob-
lemi koje je trebalo rjeavati bili su neposredne i vrlo pri-
rode. Pa ipak, utopijski projekti i ideje i dalje su se pojavljivali. Dvije
zanimljive knjige zasluuju da ih se spomene: to su News from Now-
here (Vijesti niotkud) (1891) Williama Morrisa i Freiland (Slobo.dna
zemlja) (1890) Theodora Hertzke. '
Wi11iam Morris (1834--1896), umjetnik i aktivist u britanskom soci-
pokretu, opisao je u svojoj knjizi - kako je to sam rekao
- drutvo u kojem bi se najugodnije Umjesto da radnici u
sredini proizvode samo robu za trite, sve to se radi tre-
balo bi biti na veselje i 'na veselje korisnika.l1 Drava bi
nestala. kad bi se umovi dovoljnog brOja ljudi izmijenili tako da im
omoguce da povedu mase prema slobodnom udruivanju. Drutveni i
privredni ivot zasnivali bi se na spontanim aktivnostima relativno
malih skupina.
Theodor Hertzka (1845-1924), austrijski idov u Budim-
peti, po zanimanju, jedini je stranac u anglo-francuskom dru-
stvu VlZ1Onara. Kao i ostali, i Hertzka je mrzio kapitalizam. Ali,
da se on razori nije, prema njegovu miljenju, ni nasilna revolucija,
108
ni pozivi vladi da izvri reforme. Prvo ga je odbijalo, drugo je
smatrao uzaludnim. On bi predvodio skupinu pionira ti jo
nezaraeno kapitalizmom - u svojem romanu Freiland odabrao je
visoravni Kenije - gdje bi osnovali samoupravne komline .. Potpuno
slobodno kretanje rada i kapitala eliminiralo bi sve dohotke
i Svaki bi radnik mogao birati gdje raditi, zbog
prinosa to bi prinose i ukinulo rentu i profit.
Sistem bi bio zaokruen besplatnog kredita koji bi davala
zajednica, bi se dokinule i kamate. Blagostanje Freilanda navodilo
bi zemlje, jednu za drugom, da prihvate takav drutveni sistem. Suvino
je napomenuti da je Hertzkina ekonomija - i politika - krajnje naiv-
na. Ipak je Hertzka, na usavrenom tritu kao jednom od
instrumenata drutvene organizacije, bio takozvanog trinog
socijalizma, koji se pojavio u Godine 1893. Hertzka je
najavio prvu Freiland ekspediciju, koja je godine trebala iz Ham-
burga isploviti prema Africi. Britanske su vlasti, odbile izdati
doputenje za ulazak u Keniju, pa je projekt tako propao. Za vrijeme
svog ivota Hertzka je privukao mnogo sljedbenika, uglavnom
intelektualcima. Udruenja slobodne zemlje osnovana su u vie
evropskih zemalja, te u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Dravama. Kau
da je Hertzkina knjiga, utjecala na australskog Wil-
liama Lanea, koji je poveo pet stotina pionira u Paragvaj, gdje su 1893.
osnovali koloniju Nova Australija. Nakon est godina, ne-
suglasice i nepovoljni klimatski uvjeti dokraj su taj eksperiment.
12
. Vizionari su pripremili teren. Oni su izradili konceptualni okvir.
Oni ili njihovi sljedbenici su i izmislili socijalizam. U stude-
nom 1827. Co-operative Magazine, koji su osnovali Owenovi
sljedbenici u Engleskoj, upotrijebio je izraz communionists and socia-
lists da bi pristae Owenove doktrine. Za samog Owena, soci-
jalno je suprotno od U 1832. sen-simoni-
Le globe, je bio Pierre Leroux, a jedan od
novinara Auguste Blanqui, uveo je socialisme. godine, u
ogledu pod naslovom pe l'individualisme et du socialisme, Leroux je
uspjeno popularizirao novi termin.i3 komunizam skovana je u
tajnim parikim revolucionarnim drutvima 1834. i 1839. Na-
kon izdavanja knjige Etiennea Cabeta Voyage en Icarie 1840. godine, ri-
komunizam uglavnom se koristila za njegove teorije.
Do 1848, kad je izdan manifest, socijalizam se
povezivao s utopijama, pa se stoga za borbe
klase koristio izraz komunizam.
Ill. Pokreti
Sredinom 19. prvobitna akumulacija kapitala bila je
dovrena, industrijska revolucija provedena, a razvoj novog drutvenog
poretka bio je u punom zamahu. U ideolokoj sferi, izolirane pojedince
trebali su zamijeniti iroki pokreti. Novi drutveni poredak, kapitali-
zam, stvorio je novu eksploatiranu klasu, industrijski proletarijat.
Brojni trajkovi, industrijski rat i ilegalni sindikati upozoravali su na
109
postupno formiranje klasne svijesti proletarijata. Javila se hitna dru-
tvena potreba za teoretskim objanjenjem dinamike novog poretka i
moralna potreba za obranom njegovih rtava. Oba su zahtjeva izvan-
redno obavili Karl Marx (1818-1883) i Friedricb Engels (1820-1895).
Prema tome, povijesno gledano, marksizam se pojavljuje kao teorija
emancipacije klase. Kako je' proletarijat eks-
ploatirana klasa, radnici sebe emancipirati i drutvo
i razorit klasno drutvo i uspostaviti socijalizam. Prema
tome, pokreti su u biti pokreti klase, gdje se izraz
klasa odnosi prije svega na industrijski proletarijat.
Sredinom prolog demokracija je jo bila u povo-
jima, pravo glasa bilo je strogo a sindikati su bili protu:
zakoniti. Dravom su potpuno vladale klase, koje nisu pokazi-
vale ni najmanju volju da dopuste bilo kakvo ugroavanje svojih privi-
legija. Tako nisu postojali nikakvi kanali koji bi
i malih socijalnih reformi, da ne govorimo o radikal-
nim promjenama. Radikali su mogli vidjeti samo jedan instrument so-
cijalnog preobraaja: nasilnu revoluciju; nagovijetenu velikom fran-
cuskom revolucijom. I doista povijest 19. u Evropi karakteri-
zira velik broj revolucionarnih nemira. u mnogim zemljama.
Sasvim prirodno, marksizam je prije svega teorija i ideologija revo-
lucionarne emancipacije klase, i kao njezin rezultat, proleta-
rijat biti organiziran kao klasa manifest).
Da bi se uspjeno borio s buroazijom, proletarijat je trebao biti dobro
organiziran. Otuda potreba za centralizacijom i
ranim partijama. Kad su u drugoj polovici prolog
osnovane partije, one su prihvatile marksizam kao
svoju ideologiju.
a
Zbog toga je u prvim dvjema internacionalama
prevladavao marksizam.
Ipak, marksizam je teorija kapitalizma, a ne teorija soci-
jalizma. u svojim prvim djelima, Marx je izjavio (to je trebalo
postati program Deutsch Franzosische je Marx bio
1844. godine): Ako izgradnja i njeno obli-
kovanje za sva vremena nije na posao, onda je jo sigurnije ono to
bismo trebali upravo sada - ja mislim na bezobzirnu kritiku
svega Marx je o socijalizmu pisao rijetko i nerado- ve-
samo onda kad je na to bio prisiljen. Smatrao je utopijom pisati
o drutvu koje nije postOjalo. Osim toga, to je bilo nepotrebno.
da je kapitalizam mogao biti nadomjeten samo socijalizmom, bilo je
jedino vano putove i sredstva da se uniti kapitalizam.
narataji biti manje inteligentni od nas - dodao je Engels - i
oni znati kako dalje postupati. Trebalo je hitro rjeavati
probleme, tako da bi isprazno razmiljanje o moglo biti
nedvojbeno tetno, jer bi panju i energiju od vanih dnevnih
zadataka. Potonji stav je prevladao vo-
socijaldemokratskih partija. Zbog toga su se organizirani soci-
pokreti vrlo malo bavili socijalizmom; njihovi su napori bili
ha borbu protiv kapitalizma i postizavanje malih pobolj-
anja kad god je to bilo i gore od toga: se protiv
neprijatelja, oni su nehotice prihvatili njegove stavove. I, kad je
veliki dan napokon osvanuo, nisu mogli nita bolje nego pre-
110
okrenuti buroasko drutvo naglavce. Nisu znali kako da ga nadomjeste
jednim bitno drutvom. Umjesto SOCijalizma; kao
drutveni sistem pojavio se etatizam.
Te povijesno determinirane kontradikcije su. veliku
pomutnju u vrednovanju misli. Stoga je
potrebno razjasniti ovo gledite, Marxu da govori sam za
sebe.
ls
Kao dvadesetpetogodinji tada radikal, Marx
je bio oduevljeni pristaa ideje
Ljudi, to bi bila duhovna slobodni ljudi- republikanci.
biti ni jedno ni drugo ... To to oni ele, ivjeti i razmnoavati se ...
to ele i ivotinje... svojih vlastitih vrijednosti, slo-
bodu, trebalo bi u grudima tih ljudi tek probuditi. Samo to ...
moe opet iz drutva stvarati zajednicu ljudi za ostvarivanje njihovog
cilja: demokratske drave.
U zrelijem obliku ista se ideja pojavila sedam godina poslije u
manifestu napisanom zajedno sEngelsom:
Na mjesto starog buroaskog drutva, s njegovim klasama i klasnim su-
protnostima, stupa udruivanje u kojem je slobodan razvitak pojedinca uvjet
slobodnog razvitka, za sve.
Mnogo godina poslije (1875. u Kritici Gotskog programa) Marx je
objasnio da se .
sloboda sastoji u tome da se drava iz organa koji je drutvu,
pretvori u organ koji mu je potpuno ...
Engels se, naravno, sloio i dalje to razradio (Anti-Diihring, 1878):
Kad ne bude nijedne drutvene klase koju treba drati u kada
skupa s klasnom vladavinom i borbom za individualni opstanak, zasnovanoj
na dosadanjoj anarhiji! proizvodnje, budu uklonjeni sukobi i ekscesi koji
otuda dolaze, onda se vie imati tko plaiti, onda potreba
za dravnom koja danas izvrava tu funkciju. Prvi akt u kome drava
stvarno istupa kao predstavnik cijelog drutva - prisvajanje sredstava za
proirLvodnju u ime drutva - ujedno je i njen posljednji kao drave.
Mijeanje drave u drutvene odnose postaje malo-pomalo suvino, i ono
onda samo od sebe prestaje. Na mjesto vladavine nad ljudima dolazi ruko-
vanje stvarima ...
Posljednja je, naravno, reprodukcija poznate Saint-Simo-
nove ideje. A odlomka na Proudhonov anarhizam.
Cijeli odlomak upozorava na to da je jedan autoritarni sistem
- drava koja se slui prisilom - sam po sebi dokaz posto-
janja klasnog drutva, a ne ba malo modernih pokreta iz-
vode upravo suprotan naime, da je prisvajanje sredstava
za proizvodnju, i upravljanje njima- od imenovanih dravnih slube-
nika, bit socijalizmal Stoga ne da su dva koji su
zastupali spomenute ideje, s oduevljenjem pozdravili Pariku komunu
1871. godine. O tome Marx pie:
111
Komuna je morala odmah u priznati da klasa, doavi na
vlast, ne moe dalje gospodariti sa starim dravnim strojem ... da se mora
osigurati protLv svojih vlastitih zastupnika i da su
svi oni, bez ikakvog izuzetka, smjenjivi u svako doba.
No, to jo nije sve:
Parika komuna je trebala, razumije se, posluiti kao uzor svim velikim
industrijskim sreditima Francuske. bi u Parizu i u sreditima drugog
reda bilo uvedeno komunalno stara centralizirana vlast morala bi
u pokrajinama ustupiti mjesto samoupravi (podvukao B.' H.)
Decentralizacija ne partikularizam:
Jedinstvo nacije ne bi bilo uniteno, nego, naprotiv, organn:rrano preko
komunalnog To je trebalo postati stvarnost unitenjem one dravne
vlasti koja se izdavala za utjelovljenje toga jedinstva, ali je htjela biti od
,nacije nezavisna i stajati nad njom. rat it Fracuskoj, 1871)
to se Engels je objasnio deset godina
poslije da je radnik slobodan tek onda kad postane vlasnik svojih sred-
stava za proizvodnju ... , gdje vlasnitvo treba u smislu dru-
tvenog, a ne dravnog ili kolektivnog vlasnitva.
Iz toga slijedi da socijalizam unitavanje autori-
tarne drave, komunalnu decentralizaciju i samoupravljanje proizvo-
To je vrlo od na koji mnogi ljudi, i simpatizeri i
protivnici, marksizam danas. Ali to ne da su
Marx i Engels bili i i da su mislili, odnosno
podrazumijevali, da se individualna sloboda u samoupravnom socija-
lizmu moe sredstvima, prije svega centralnim
administrativnim planiranjem koje' bi ukinulo trite, novac i robne
odnose. Bez sumnje, povijesno iskustvo jasno pokazuje da
sredstva i ciljevi nisu bili potpuno konzistentni. nema sumnje
da: bi Marx i Engels, da su doivjeli kasniji razvoj, bili promijenili sred-
stva, ali ne i ciljeve. s tim izborom, mnogi su njihovi vulgarni
sljedbenici odabrali obrunti put.
Godine 1864. predstavnici engleskih i francuskih sindikata (potonji
su tada jo bili ilegalni i postojali su pod krinkom prijateljskih dru-
tava), zajedno s izbjeglicama iz zemalja, osnovali su u Lon-
donu udruenje radnih ljudi, poslije poznato pod ime-
nom Prve internacionale. Marx je napisao manifest. Mani-
fest daje pregled ekonomskog i socijalnog razvoja od revolucije 1848.
i, pored ostalih iznosi da u Engleskoj i Walesu 3000 osoba
ima godinje prihode od ukupnih prihoda svih poljoprivrednih
radnika zajedno. Za nas je, vanije Marxovo vrednovanje
zadrunog rada. Manifest da zadruni rad, iako je vaan u
i koristan tt praksi, nikada zaustaviti irenje monopola niti
ublaiti teret bijede. Dabi oslobodio radne mase, zadruni rad se tre-
bao razviti na nacionalnoj osnovi, to je zahtijevalo nacionalna sredstva
financiranja. Vlasnici zemlje i kapitala upotrijebili bi,
svoje povlastice da bi takav razvoj. Istu je
112
ideju Marx donekle razradio u svojim uputama delegatima
savjeta za kongres Internacionale u enevi. Zasluga zadrunog pokreta
vidjela se u da je on upozoravao na zamjene posto-
sistema, u kojem je rad bio kapitalu, sistemom udru-
enja slobodnih i jednakih Potonje bi se, moglo
samo ako preuzmu dravnu vlast.
Na kongresima Prve internacionale u enevi (1866), Lausanni
(1867) i Bruxellesu (1868) raspravljalo se o problemu
zadruga. Prvi od tih kongresa izjasnio se u prilog suradnje proiz-
ali je istakao neprimjerenost dobrovoljne suradnje kao
osnove drutvenog sistema. Drugi je kongres pozvao sindikate da ula-
ganjem sredstava i moralnom podrkom potpomognu zadruge. se
kongres izjasnio u prilog zadrunog vlasnitva u proizvodnji, potpo-
mognutog besplatnim kreditom banaka za uzajamnu - to
predstavlja utjecaj Proudhona - i u prilog komunalnog vlas-
nitva zemlje koju su poljoprivredne zadruge. O zadrugama
se raspravljalo i na kongresu Druge internacionale u Kopenhagenu
(1910). Ipak, rezolucija je govorila samo o zadrugama a
i poljoprivredne zadruge nisu bile spomenute.
Lenjin je predloio jedan amandman, u kojem je stajalo da zadruge
odigrati ulogu socijalizacije i demokratizacije tek nakon ekspro-
prijacije kapitalista, ali je amandman bio velikom
Na ovom bi mjestu moglo biti korisno ocijeniti ulogu zadruga u
razvoju. Prve francuske i prve ovenovske
zadruge bile su zamiljene kao instrumenti socijalnog' preobraaja.
U mjeri, isto to vrijedi i za dvije stotine -.:... neuspje-
nih - zadrunih pogona, rudnika, radionica i tvornica koje su organizi-
rali Knights of Labor (Vitezovi rada) 1870-ih i 1880-ih godina u Sje-
dinjenim Dravama. zadruge su ipak propale u kapitali-
sredini. Osim u poljoprivredi, one su se ili izrodile u kapitali-
partnerska ili drutva, ili su se jednostavno raspale.'
Zadruge su se s nepremostivim u dobivanju potreb-
nog kredita - otuda brojni pokuaji osnivanja banaka za uzajamnu
- a zbog ravnopravne raspodjele dohotka nisu mogle
najbolje osoblje. Ako su usprkos oba nedostatka uspjele
preivjeti konkurenciju, - su pokazivali sklonost da
pridolice tretiraju kao najamnu radnu snagu, to je, naravno,
kraja. to se suradnje u njoj nije bilo
osobito Do 18S0-ih godina ona je izgubila vezu s ove-
novskim novim drutvom. Kad su bolje kvalificirani radnici
mogli uloiti svoj novac u zadruna drutva, su ih prije svega
zanimati neposredne koristi: nepatvorena roba, povoljne cijene, divi-
dende od prodaje i sigurno investiranje - dakle, ciljevi koje bi pot-
pisao svaki buruj. Da stvari budu jo gore, zadruge su se povremeno
koristile radi bilo kakvog razvoja.
se moe navesti kao primjer. U toj zemlji, konzervativni zadru-
ga Victor Huber tretirao je zadruge kao saveznitvo tradicio-
nalnog pokreta i radnika protiv buroazije, a poznati liberalni zadruni
organizator Hermann je da zadruge od-
gajanjem poduzetnika iz redova klase slobodnu ini-
cijativu.
8 ekonomija socijalizma
113
Jedna od karakteristika posljednjih godina Prve internacionale bila
je neprekidna borba marksista, koji su zagovarali
akciju i centralizaciju organizacije, i anarhista, koji su se tome opirali.
Na kongresu u Hagu (1872), koji je bio posljednji, anarhisti i federalisti
bili su u velikoj mjeri nadglasani. manjina je tada
ponovo osnovati Internacionalu (ti su pokuaji propali) na osnovi pot-
pune decentralizacije, i odravati odvojene sastanke (to su i
Na sastancima u enevi (1873) i Bruxellesu (1874) belgijski
Cesar de Paepe (1842-1890) bio je glavni govornik u
prilog samoupravljanja. Skupine radnika, tvrdio je de Paepe,
trebale bi r:aditi pod nadzorom lokalnih komuna. Komuna bi posjedo-
vala zemlju i glavna kapitalna dobra. Svaki bi radnik sudjelovao u poli-
tako da bi delegatima davao imperativne instruk-
cije. Komune bi se ujedinile u konfederaciju.
lo
Ovdje prepoznajemo
utjecaj Proudhona, su ideje pustile duboki korijen u
toga vremena.
Anarhisti se mogu podijeliti na individualiste i na kolektiviste iIi
anarhokomuniste. Prvi su malobrojni - ostalima Max Stirner u
i Benjamin Tucker u Sjedinjenim Dravama -:- i nemaju
nikakve veze sa socijalizmom. Drugi su mnogobrOjni -.Bakunjin, Kro-
potki.t;t, Reclus, Jean Grave, Emil Pouget -..,. i zagovaraju neku vrstu
utopijskog socijalizma, koji potpunu osobnu slobodu. Oni zahti-
jevaju ukidanje privatnog vlasnitva i htjeli bi zamijeniti dravu prisile
slobodnom federacijom organiziranom odozdo. 1890-ih godina anar-
hokolektivisti ponovo su se pojavili kao revolucionarni sindikalisti,
koji su organizriali pokret klase. Sindikalizam
je imao utopijskog jedne druge vrste - jedinu enu
u galeriji vizionara, Floru Tristan (1803-1844). Godine 1843. ona je
izdala svoj najvaniji rad, L'union uovriere, u kojem se zalae za manje
godinje priloge svih radnika u korist fonda za emancipaciju rada, za-
tim za pretvaranje sindikata u neto nalik na samoupravne
korporacije, te za suradnju radnika. Potonje je postalo
prvi objavljeni projekt Internacionale radnih ljudi.
Sindikalizam se razvio u Francuskoj iz sindikalnog
pokreta, koji se pojavio kasnih 1880-ih godina kao opozicija Federation
nationale des syndicats, kOja je pala pod utjecaj Parti
ouvrier. Slabe francuske sindikate toga vremena uznemiravalo je pet
partija koje su se borile za podrku sindi-
kata. Pokret je teio stvaranju lokalnih federacija sindikata, nazvanih
bourses du travail, koje bi sluile kao burze rada pod kontrolom sindi-
kata, i kao strukovni savjeti koji bi se bavili propagandnim, organiza-
Cijskim i obrazovnim aktivnostima. Godine 1892. je osnovana federa-
cija burza. Tri godine poslije Fernand Pel10utier (1867-1901) postao
je njezin sekretar. Pelloutier je postavio temelje pokreta koji je pri-
vukao sve one koji su, kao i on, bili borbama neslonih soci-
frakcija; i zalagali se za revolucionarnu aktivnost
klase nezavisno od partija. Sindikalisti su htjeli prenijeti
upravljanje industrijom na sindikate. Trebali su se ujediniti u lokalne
burze rada koje bi uspostavile monopol rada, preuzele vlasnitvo u
industrijama i njima upravljaie uz lokalnih samoupravnih ko-
muna. Sindikalisti su odbacili parlamentarnu akciju, oslanjali sena
114
svjesnu manjinu umjesto na dobro organizirane velike sindikate ili
partije i nadali su se da ostvariti svoj cilj generalnim trajkom. 're
osobine pokreta - koje predstavljaju racionalizaciju jedne
situacije u kojoj su Sindikata bili malobrojni, financijska sred-
stva nedostatna, a prava nagodbe - odmah objanjavaju
zato su sindikaliste prezirali poslodavci jednako kao i ortodoksni sin-
dikalisti; zato su, dezorganiziravi ga, njihove akcije nanijele tetu
pokretu klasejl7 i zato nisu uspjeli ostvariti cilj
upravljanja.
Godine 1902. federacije burza i industrijskih sindikata udruile
su se u Confederation generale du travail (CGT). U toku
godine borbena aktivnost francuskih sindikalista je dosegla vrhunac,
to je izazvalo jaku reakciju vlade i veliko zbijanje redova u organi-
zacijama poslodavaca, pa su se sindikalisti morali a nakon
prvog svjetskog rata njihove su se ideje u osnovi izmijenile. Ne malu
ulogu u tom procesu odigrala je da su sindikati,
ratu, svoje i razvili se u velike birokratske strukture.
Hubert Lagardelle, skupine Le mouvement socialiste, koja se
izjasnila za sindikaliste, a protiv parlamentarnih sOcijalista, dobro je
saeo jednu vanu nasljednu osobinu sindikalizma: Sindikalizam je
oduvijek- postavljao da buroaske institucije treba eliminirati
samo u onom opsegu u kojem ih nadomjestiti institucije
klase.18
Francuski revolucionarni sindikalizam je ubrzao razvoj industrijskog
sindikalizma u anglo-saksonskim zemljama, i anarhosindikalizma u
drugim, prije svega romanskim nacijama. Ranih 1870-ih godina, tali-
janski anarhist Giuseppe Fanelli izloio je Bakunjinove ideje skupinama
radnika u Madridu i Barceloni. Otada je anarhizam neprekidno pri-
sutan u panjolskoj. Nakon razdora marksista i bakunjinista
na kongresu Internacionale u Hagu 1872. godine, panjolska sekcija
Internacionale je ostala preteno Godine 1916. je osno-
vana Confederaci6n nacional del trabajo (CNT) po ugledu na francusku
CGT. Njezin je cilj bio el comunismo 1ibertario. Dvadeset godina po-
slije panjolski anarhosindikalisti nali su se u prilici da isprobaju
svoje ideje u praksi, u vrijeme rata. U Italiji se anarho-
sindikalni pokret razvio iz lokalnih komora. Godine 1912. je
osnovana Unione sindicale italiana. Ona je imala utjecaj u
Milanu i Torinu, gdje je odigrala glavnu ulogu u zauzimanju tvornica
1920. godine. U se anarhosindik:alna Frei Arbeiterunion
Deutschlands (FAUD) razvila iz opozicije u
kim sindikatima, osnovane 1897. godine. Anarhosindikalizam je pustio
korijene u Argentini, a i u vedskoj nakon neuspjeha general-
nog trajka iz 1909. godine. .
Varijanta sindikalizma koja se proirila u Sjedinjenim Dravama
postala je poznata kao industrial unionism. Organizacija odgovorna za
njegovo stvaranje zvala se Industrial Workers of the World (Industrijski
radnici svijeta) osnovana je 1905. godine spajanjem skupina rudara i
s Dalekog zapada, pristaa de Leona, i drugih skupina iz
drava i drava Srednjeg zapada. IWW je bila protiv orto-
doksnih sindikata i SOcijalista, i smatrala je da bi osnova
8 115
politike klase trebala biti revolucionarna klasna borba za
potpuno obaranje kapitalizma i osvajanje vlasti od organizi-
ranih radnika. U pogledu drugih pitanja, IWW je bila podije-
ljena u nekoliko frakcija, od anarhista, koji su se opirali bilo kakvoj
akciji, do sljedbenika Daniela de Leona, koji je zagovarao
akciju pod vodstvom revolucionarne partije koja bi sura-
s revolucionarnim sindikatima. De Leon (1852-1914) je bio
prava na Columbia i smatrao se
marksistom. se partiji 1890. godine
i uskoro je postao njezin De Leon je jasno uvidio potrebu za
jakim sindikatom i za organizacijom. On i njegovi pri:-
stae svladali su tako dvije osnovne slabosti sindikalizma.
neprekidne borbe frakcija su osnivanje jedne efikasne
organizacije. IWW se' u velikoj mjeri zasnivala na slabo do-
radnicima i nije uspjela pustiti dublje kOrijene u
klasi. Revolucionarni sindikalizam je vie bio rezultat beza-
konja u novootyorenim rudarskim i umskim Dalekog
zapada - gdje je bijesnio industrijski rat - nego izraz trajnih
snaga drutva. Kao takav, bio je. postupno potisnut i na-
domjeten ortodoksnim sindikalizrnom. -U je izazvao
reakciju nego sindikalizam u Francuskoj. Vie federalnih
drava donijelo je zakone po kojima je propagiranje sindikalnih dok-
trina bilo proglaeno kriminalnim djelima. Odraz takvog mi-
ljenja je i to to je sud osudio dvojicu radnika na smrt,
Sacca i Vanzettia u Massachusettsu 1920-ih godina. Nakon I svjetskog
rata IWW je bila jo vie oslabljena, jer su mnogi napustili tu
organizaciju da bi se novoosnovanoj partiji.
Sindikalizam i industrijski sindikalizam proirili su se na Australiju,
Kanadu, Meksiko, Irsku i neke druge zemlje. Pionir industrijskog sindi-
kalizrna u Britaniji bio je James ConnoIly (1870-:1916), irski
koga su poslije Englezi pogubili zbog sudjelovanja u pobuni na
Uskrs 1915. u Dublinu. Nakon jedne kampanje radi irenja ideja
Daniela de Leona, ConnoIly se 1903. godine otcijepio od So-
Cijaldemokratske federacije da bi stvQrio novu
partiju, nazvanu po svom ekvivalentu. Te su se ideje uskoro
odrazile u glasovitom manifestu velkih rudara, The Miners' Next Step
korak rudara) (1912),19 koji je proklamirao cilj rudnici ruda-
rima, suprotno slubenoj sindikalnoj politici nacionalizacije. Drava,
tvrdili su velki rudari, ne bi nita manje tiranizirala radnike od pri-
vatnih poslodavaca, a bila bi i mnogo Stoga je bila potrebna
borbena industrijska politika vrenja pritiska za sve. nadnicama
i poboljanim uvjetima rada, sve dok rudnici 'ne postanu nerentabilni
za vlasnike. Onda ih preuzeti i pod svojom kontrolom organizirati
radnici. Ako drugi radnici slijede politiku, sistem
vie funkcionirati, i bit otvoren put za socijalnu revoluciju.
U Britaniji se razvio i jedan autohtoni pokret, nazvan guild so-
cialism (gildski socijalizam). Taj poneto naziv (gui1d = ceh, op.
p.) posljedica je povijesne Godine 1906. A. J. Penty,
ski SOCijalist i arhitekt koji je mrzio industrijalizani, na-
pisao je knjigu pod naslovom The Restauration of the QuildSystem
(Obnova cehovskog sistema), u kojoj je zagovarao povratak na sredrijo-
116
vjekovne cehove. Uskoro nakon toga, S. G. Hobson je preokrenuo
Pentyjeve ideje u neto vrlo - radnici bi trebali postati vlasnici
-sredstava za proizvodnju, a gilde agencije za upravljanje industrijom
- to je postalo osnovom novog pokreta. Najzrelija formulacija ideja
gildskih SOcijalista moe se u djelima G. D. H. Colea (1889-1959).
Cole citira tri osnovne pretpostavke pokreta: (1) bitne drutvene
vrijednosti su ljudske vrijednosti, a drutvo se promatra kao sloeni
skup udruenja povezanih voljom njihovih (2) nije dovoljno
da vlada ima samo pasivni pristanak onih kojima vlada, da
ima tek neto povlastice od biranja svoga vladara; gra-
treba pozvati da sam vlada, drutvo treba biti samoupravno; (3)
demokracija se ne samo politike nego svakog oblika drutvene
akcije. Najgore zlo suvremenog drutva nije siromatvo, nego ropstvo
i nesigurnost. Poloaj u svakodnevnom radu njegov
poloaj kao Bez industrijske demokracije, demokra-
cija je samo privid. Bit gildskog stava lei u uvjerenju
da -drutvo mora biti organizirano tako da prui pri-
liku za i kolektivno samoizraavanje svim svojim
vima i da to i proirivanje pozitivnog samouprav-
ljanja u svim njegovim dijelovima.20 Za tu svrhu je svenadlena drava
sa svojim svenadlenim parlamentom potpuno neprikladna. Gildski
socijalisti citirali su Proudhona, Kropotkina i Williama Morrisa suprot-
se gleditu da se svi problemi mogu rijeiti jedino
koncentrirane vlasti. Ni jedan ne moe istinski
predstavljati druge ljude. mora izabrati nekoga da zastupa
njegovo stajalite samo u odnosu prema nekom cilju ili
skupini ciljeva, tj. u odnosu prema nekoj posebnoj funkciji. Ta funkcio-
nalna demokracija vodi do drutva, u kojem nema ni-
kakvog usamljenog vlastodrca i u kojem 'se vlast raspodjeljuje
funkcionalnih skupina.
Proizvodnjom trebaju upravljati gilde radnika s dravnim ovlate-
njem, zasnovani na sindikatima. Nacionalna gilda bila bi udruenje
svih radnika, manualnih i intelektualnih, koji su zainteresirani za
funkcioniranje industrije ili slube, i njena bi funkcija bila
stvarno upravljanje tom industrijom ili slubom u korist cijele zajed-
nice.21 Osim organizacija ili ekonomskih gilda, morale
bi postojati jo tri funkcionalne organizacije: organizacije
ili zadruge i kolektivna korisnosti; organizacije slubi
ili gilde (za sve profesije osim i organizacije
ili kulturna i zdravstvena Nasuprot tim funk-
cionalnim organizacijama treba postojati jedna komunalna organizacija
s dva glavna cilja: (a) funkcionalnih tijela u jedinstveni ko-
munalni sistem; i (b) tijela koja djeluju na uem
s tijelima koja djeluju na irem Sva funkcionalna tijela imaju
svoje predstavnike u komunalnim odborima, a svi ti predstavnici za-
jedno komunu.
Komuna imati pet zadataka: (1) ona alocirati lokalne resurse
i u mjeri regulirati dohotke i cijene; (2) sluit kao prizivni
sud u sukoba funkcionalnih tijela; (3) liniju
funkcionalnih tijela; (4) o stvarima
koje se grada kao cjeline, kao na primjer gradnja nove gradske
117
vijecruce; (5) upravljat aparatom prisile. Nacionalni mehanizam
gildskog drutva bio bi bitno od sadanje drave, i
imao bi vrlo malo neposrednih aqministrativnih funkcija. On bi uglav-
nom bio izvor nekih temeljnih o politici,
funkcionalnih tijela ... i presuda u spora ... U nacio-
nalnu komunu... ulazili bi predstavnici nacionalnih gilda, poljopri-
vrednih, industrijskih i zatim predstavnici nacionalnih eko-
nomskih i te predstavnici regionalnih komuna ... 22
" Funkcionalno predstavnitvo na koje vodi u
pluralizam te smanjuje tradicionalnu nepovredivu
vlast drave, i samoupravljanje u svim radnim organizacijama jest
bit -gildskog socijalizma. To je bit samoupravne organizacije
svakog istinski drutva. -
Gildski socijalisti bili su II skupina intelektualaca, neki od
njih profesori u Oxfordu. Tek nakon 1912. pokret je
radnike, a nakon 1914. postao je vrlo utjecajan. Godine 1915.
je stvorenN;lcionalni savez gilda. On je snano utjecao na pokret rad-
povjerenika (shop stewards' movement) i na nekoliko sindikata.
S druge strane, iskustvo u pokretu povjerenika navelo je
J. M. Patona da formulira politiku postupnog kontrole
(encroaching control), progresivnog napadanja
cije.
2S
Postupnim preuzimanjem kontrolnih funkcija u industriji, radnici
bi liili vlasnike aktivnog i korisnog sudjelpvanja u industriji iz kOje
su - svoje prihode. Vlasnici bi bili svedeni na beskorisni pri-
vjesak, koji bi se relativno lako uklonio u vrijeme prijelaza.
Atrofijom funkcija klase nestalo bi i moralne osnove za
njena prava; zaposlenibogata postao bi besposleni bogata, i tada
bi bio ekspropriran. Druga politika prijelaznog razdoblja koju su
zastupali gi1dski -socijalisti bila je osvajanje drave od klase,
s ciljem da industrija postane javno vlasnitvo. Nakon toga bi parla-
ment prepustio poslove upravljanja nacionalnim gi1dama (prijanjim
sindikatima), to bi se reguliralo parlamentarnom poveljom.-
Ni jedna od tih politika nije stvarno proradila. Za vrijeme i nakon
rata stvoren je manji broj gi1da. Najvaniji je bio pokret reorganizi-
ranja u jednu nacionalnu gildu, u kojoj su poslo-
davci trebali postati - upravitelji, podloni izboru zaposlenih
radnika - izvanredan primjer obnavljanja ovenovske gilde
skih.radnika iz 1-8341 Iz su gilde bile us-
pjene, to Cole objanjava da gradnja prak-
zahtijeva fiksni kapital, te da je postojala velika -
tranja za Gilde -su nie cijene, pruale su
kvalitetnije usluge i privukle su najbolje radnike. U vrijeme prve
poslijeratne krize od 1922. do 1923. pokret je posustao i godinu dana
nakon toga gildski socijalizam kao organizirani pokret u Britaniji bio
je. mrtav.
24
Neki od njegovih radnika su se Komu-
partiji. Neposredno nakon rata nacionalni savezi gi1da pro-
irili su se u Junoj Africi, Australiji i Japanu - ali su onda i tamo
zamrli.
118
IV. Revolucije
- Ako je prvi val donio na svjetlo dana pojedine ideo-
loge" i izolirane skupine, a drugi organizirane .. pokrete, s treclm
pojavljuju i prva ostvarenja. govorecI, evropske
od 1848. godine vrijeme kad se klasa
i potvrdila kao posebna drutvena klasa. Mog!o .se da
u revolucijama klasa pokusati uspostaviti
sku samoupravu i, moda jo drutveno
Ispitajmo tu hipotezu u svjetlu koji su se stvarno odlgrah.
25
Razdoblje proleterskih revolucija je s Parikom
1871. godine. Samoupravljanje ima dvije osnovne komponente: funkc1O-
nalnu i teritorijalnu. Od samog komuna je razvila obje .. te
komponente. ona je razvila punu
Sto se industrije, komuna je izdala dekret po kOjem se mdustriJa
reorganizira na zadrunoj osnovi, a p:edalu na
radnicima. Pozitivno iskustvo Parike komune, Junastvo nJezmlh gra-
i ishod njihove borbe nadahnuli su mnoge pojedince
_ Marxa i Lenjina ostalima - skupine i cijele pokrete. Kon-
kretno, osamdeset godina poslije ona je snano utjecala, preko Marxova
djela, na razvoj samoupravljanja u jugo-
slavenska institucionalna rjeenja i drutvena teorija odrazavaju mnoge
ideje sadrane u prudonizrnu i gildskom socijalizmu, one nisu
svoj povijesni kontinuitet; te ideje nisu bi. le poznate u I
iznova su otkrivene. Marxova oCjena komune blla Je dobro
poznata, i utjecala je na miljenje i akciju na najneposredniji ..
po redu bila je ruska revolucija 1905. godine. Ona)e
sovjete, jednu rusku instituciju revolucionarne vlasti. BudUCI
da su sovjeti odigrali ulogu u kasnijem revolucionarnom raz-
voju, potrebno je ukratko opisati njihovo U
nakon jednog trajka, vojska je pobila 1000, 50?0 rad?lka kOJI
su demonstrirali na ulicama Petrograda. To Je u CIJelOJ zemlji pokre-
nulo val trajkova. U svibnju je 30.000 radnika u tekstilnom sreditu
Ivanovo Voznesensk prekinulo rad i izabralo delegate u jednu skup-
tinu sastavljenu od 151 tijelo nije saL?o
trajka nego i vlast, te Je I
sud. To je bio prvi sovjet. Uskoro su se pOJavIli l drugi, a naJpozna-
tiji je bio petrogradski sovjet, koji je djelovao pod vodstvom Tr9ck?ga.
U listopadu, dva milijuna radnika sudjelovalo je u generalnom strajku.
Sovjeti su tada postojali u ne.to. vie od ra.dn!ci su
birali delegate koji su se okupljalI u gradske sovJete. Prvi rad:
nika bili su tradicionalni zahtjevi sindikata za nadmcama l
boljim uvjetima rada. Njih su, ubrzo potisnuli radikalniji
zahtjevi kao to je osmosatni koji su
generalnog trajka u velikoj mjenpopnmlli pohticklh
(kraj autokracije, stvaranje ustvotvorne
okupljanja). Car je bio prisiljen dati I ?becao Je da ce
prava i .. C:lm pon?yo uspostavljena
kontrola nad situaCIJom, sovjeti su hkvldlram, a vecma ustupaka po-
119
Kao to smo vidjeli, sovjeti su se razvili iz trajkakih komiteta uz
sudjelovanje partija. Oni su se pojavili sasvim spontano i
nisu bili u vezi s bilo kojom teorijom ili strate-
gijom, pa ipak se doimaju kao potomci industrijskog sindikalizma.
Funkcionalne i komponente samoupravljanja u
sovjetu su jo neizdiferencirane. Ali ova posljednja je prevla-
davati, pa su za vrijeme generalnog trajka sovjeti postali lokalni iz-
vrni organi vlasti, u velikoj mjeri gradsku upravu.
I Parika komuna i ruska revolucija bile su razbijene, a
samoupravljanje nije ih nadivjelo. je, bila sudbina
druge ruske revolucije, velike oktobarske revolucije 191,?
Lanac je trajkom petrogradskih' tekstilnih radnica
23. (8. oujka prema novom kalendaru). dana poslije
stvoren je jedan sovjet, kao oigan petrogradskih radnika
i vojnika. Broj njegOvih - delegata tvornica i vojnih jedinica
- uskoro se popeo na 2000. br. 1 tog sovjeta, su
bili vojnici, bilo je da sve vojne jedinice moraju osnovati
komitete sastavljene od predstavnika izabranih niim
Mjesec dana nakon toga Lenjin je napisao slavne Aprilske teze, pozi-
na pretvaranje buroasko-demokratske revolucije u
Njegov borbeni povik bio je: Vlast sovjetima! Zemlja seljacima! Mir
narodu! su radnici uskoro dodali: Tvornice radnicima! Istog je
mjeseca delegat Urala, Sverdiov, na konferenciji boljevika izvijestio
da su radnici u njegovom kraju zauzeli nekoliko tvornica i da je vla-
dalo uvjerenje da bi sovjeti trebali preuzeti upravljanje tvornicama
ako bi ih vlasnici odbili staviti u pogon. Privremena vlada je 23. svibnja
izdala dekret koji je ozakonio komitete, ali ih je pokuao
na savjetodavna tijela. komiteti uskoro
su prevladali ta konkretno, kad je postojala opasnost za-
tvaranja tvornica, oni bi preuzeli upravljanje proizvodnjom. Takva
preuzimanja otada su postala oblik spontanog uvo-
samoupravljanja, a priPlijenjena su u brojnim zemljama. U La-
tinskoj Americi postala su poznata kao las tomas de fa.bricas.
26
Sovjeti seljaka su se pojavili neto poslije, ali do ljeta 1917. djelo-
valo ih je stotine. U svibnju je u Petrogradu otvoren prvi
kongres delegata i sovjeta. Kongres je proglasio
konfiskaciju velikih posjeda i kontrolu u tvornicama. Istog
je mjeseca. odrana prva petrogradska konferencija ko-
miteta.
27
Lenjin je podnio rezoluciju u kojoj se tvrdilo da se samo
kontroli moe ekonomska katastrofa.
Rezolucija je velikom glasova, a konferencija je
izabrala savjet Nakon konferencije, Lenjin je svoj
stav precizirao, da je kontrola kontrolu u
rukama sovjeta, ane smijeno predavanje eljeznica u ruke eljezni-
tvornica koe u ruke koarskih radnika.
U toku od 24. na 25. listopadafstari kalendar) ustanak ti
Petrogradu doveo je boljevikena vlast. Drugi kongres sovjeta, koji
je u to vrijeme zasjedao, je da sva vlast u svim mjestima treba
u ruke sovjeta i deputata. Sovjet-
ska Republika bila je
120
Dva tjedna nakon toga, nova je vlada izdala Dekret o
kontroli. Savjeti kontrole trebali su nadgledati cjelokupno
-poslovanje a njihove su odluke trebale biti obavezne za sve
radnike. Otada je taj razvoj krenuo sasvim drugim putem.
komiteti su trebali biti odgovorni lokalnim savjetima
kontrole, su se trebali birati iz komi-
teta, sindikata i zadruga. Lokalni su savjeti bili
Sveruskom savjetu kontrole. da je stari Centralni
savjet komiteta, koji je izrastao iz kongresa ko-
miteta odranih od svibnja do listopada, jo postojao, nova je organi-
zacija podrazumijevala dvostruko vodstvo. I .vie od toga. Dva su tijela
interpretirala kontrolu na vrlo Centralni
komitet je izdao u kOjem je stajalo da su odluke
komiteta obavezne za uprave i da se njihovo nepotivanje
moe kazniti sekvestracijom. S druge strane, prema uputama Sve-
ruskog savjeta, upravljanje je bilo rezervirano za vlasnika, a
komiteti nisu smjeli ni pod kojim okolnostima konfiscirati
Uslijedila je polemika. Jedan od najistaknutijih stavova
Centralnog komiteta bio je sindikalist A. Lozovski koji je u
svojoj knjizi kontrola tvrdio da je ona ukinu1a poduzetnika
i postavila komitet za efa da
takav prijenos tvornica na radnike ne samo da nije socijalizam nego,
naprotiv, predstavlja korak unatrag,
proizvodnje, premda na drugi
Rasprava je uskoro pojednostavljena mjerama. Naime,
1. prosinca stvoren je Vrhovni ekonomski savjet. On je ukinuo Sve-
ruski savjet kontrole i kontrolnu funkciju kompo-
nentom ukupnog zadatka reguliranja privrede. Vrhovni savjet koordi-
nirao je rad mree lokalnih ekonomskih savjeta (sovnarhoza) . . Tako
je jedno tijelo bilo ukinuto.
Boljevici su sada tvrdili da nakon osvajanja vlasti vie nije bilo
potrebe za odvojenim organizaCijama, kao to je to bilo u
vrijeme kad su komiteti obavljali kontrolu, a.sindi-
kati organizirali borbu protiv buroazije. U 1918. prvi Sve-
ruski kongres sindikata je pretvoriti komitete prije
svega u sindikalne organe. Taj trik - ubijanje samouprav-
ljanja njegovim pretvaranjem u sindikate - poslije je koriten i u
mnogim drugim zemljama. Isti je imalo i Lenjinovo opravdavanje
na sastanku Sveruskog savjeta kontrole, naime, da sindikati
predstavljaju interese klase kao cjeline, a komiteti samo
interese.29 Ta odluka nije, donesena bez otpora.
Na drugom kongresu Kominterne mnogi su delegati nastavili smatrati
komitete - organizacije neposrednih - revo-
lucionarnijim od sindikata, koji su djelovali po direktivama vodstva.
Kongres je svejedno odobrio njihovo stapanje. U oujku je nestalo
Centralno petrogradskih komiteta, apsorbirano SOD-
narhozom sjeverne industrijske regije.SP U Neposrednim zadacima
sovjetske vlasti Lenjin je napisao da je potrebno kako uskladiti
uznemirenu demokraciju radnih masa sa eljeznom disciplinom na
121
radnom mjestu, s apsolutnim podvrgavanjem volji jedne jedine osobe
- sovjeta - u procesu rada. On je tvrdio da revolucija zahtijeva,
i to doslovce u interesu socijalizma, da se mase bezuvjetno pokoravaju
jedinoj volji voditelja procesa rada. Taj stav nije proao bez izazova.
U travnju 1918. V. V. Osinsky napisao je u KommUllistu da se prole-
tersko drutvo treba preko klasne kreativnosti samih rad-
nika, a ne preko ukaza 'kapetana industrije'. . .. Socijalizam i socija-
organizaciju mora proletarijat sam, ili oni
biti neto se drugo u tom izgraditi
- dravni kapitalizam.31
U svibnju i lipnju mnogi su sektori nacionalne ekonomije nacionali-
zirani. U isto je vrijeme odran prvi kongres Sovjeta narodne privrede.
Kongres je da predstavnika, koji u nacio-
naliziranim komitete, biraju
sindikata, a dvije koje su imenovali regionalna ili
vrhovno narodne privrede.32
Pomak od komiteta prema kontroli sindikata nastavljen
je u 1919. godini i dosegao je vrhunac na 8. kongresu Partije u oujku.
Poznata peta novog partijskog programa proglaavala je:
Organizacijski aparat podrutvljene industrije treba se zasnivati u prvom
redu na sindikatima ... sada. " u svim lokalnim i central-
nim organima uprave u industriji, sindikati bi na kraju trebali stvarno kon-
centrirati u svojim rukama svu administraciju cijele. narodne privrede .
Sudjelovanje sindikata u privrednom upravljanju... predstavlja
glavno sredstvo borbe protiv birokratizacije privrednog aparata ... 3S
Francuski sindikalist jedva bi imao neku primjedbu. Ipak, proglasiti
ne uvijek i primijeniti. partijski kongres, odran godinu
dana nakon toga, je prekretnicu. rat, nestai-
cama i sabotaama, razbuktavao se i zahtijevao - bar se tako -
strogu centralizaciju i vojnu organizaciju drutvenog ivota. Preobra-
enski i demokratski centralisti napali su ideju o upravljanju samo jed-
nog ljapnikov, bivi komesar rada, zahtijevao je odvajanje
vlasti partije, sovjeta i sindikata. Lenjin je uporno tvrdio da
partija ne bi mogla prihvatiti da joj pripada uloga samo u poli-
tici, a da uloga u privredi pripadne sindikatima. Njegov je stav
prevladao. Tvrdilo se da upravljanje pojedinaca ne uzurpiranje
prava klase ili sindikafa, jer klasa. moe vladati na
ovisno o svrsishodnosti. Uostalom, osobe za po-
slove imenuje cijela klasa;s4 Kako je to istinitol
Napetost je rasla. -odigravali su se i smjenjivali
vrlo brzo. Kulminacija je bila na vidiku. U oujku 1920. Kropotkin, koji
je ivio u Dmitrovu, napisao je svoje prvo pismo Lenjinu. U njemu je
bilo upozorenje: Jedna je stvar sigurna: i da je diktatura partije
uspjeno sredstvo razaranja sistema ... , ona je golema
prepreka uspostavljanju socijalizma {istaknuto u originalu).35 Lenjin
nije niti odgovorio niti shvatio upozorenje.
30
U srpnju 1920. Trocki je
.
122
Bila bi najsramnijagreka mijeati pitanje vrhovne vlasti proletarijata s pita-
njem odbora i efova tvornica. Diktatura proletarijata se izraava
u ukidanju privatnog vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju, u vrhovnoj
vlasti kolektivne volje radnika nad cijelim sovjetskim mehanizmom, a
ne u na koji se upravlja pojedinim privrednim
ljapnikov, Aleksandra Kolontaj i vie sindikalnih osnovali
su opozicijsku grupu nazvanu opozicija. Opozicija je zahtije-
vala samoupravljanje pod kontrolom sindikata. Partija. ne bi
mogla opozvati kandidate imenovane od sindikata. Prekasno!
Na plenumu Centralnog komiteta u prosincu Buharin je izradio
rezoluciju o industrijskOj demokraciji. Lenjin je bijesno uzvratio da
industrijska demokracija krajnje pogrenih ideja, i da
bi se mogla shvatiti kao odbacivanje diktature i (uprave
jednog Na partijskom sastanku odranom 30. prosinca Buha-
dn je pokuao sagraditi most slubenih partijskih stavova i
opozicije, ali ga je Lenjin ponovo prekorio. ljapnikov, metalski radnik
i opozicije, traio je da se sastane Sveruski kongres
i da izabere centralnu upravu za cijelu nacionalnu privredu.
ss
Dana 25.
1921. Pravda je objavila skup teza o zadacima sindikata, koje
su pripremili ljapnikov i 37 sindikalnih Teze 15, 17, 18 i 20
pozivale su sindikata koji su bili tada na dunosti da sudjeluju
u upravljanju privredom; u tu svrhu, oni bi izabirali komitete,
koji bi temeljne organizaCijske celije pojedinih industrija.
Ti bi komiteti upravljali pod vodstvom sindikata. Neto
od mjesec dana nakon toga, mornari u Kronstadtu (gradu .i ratnoj
lUCI nedaleko od Petrograda) su se pobunili. i glad izazvali
su nezadovoljstvo u Petrogradu. rat bio je zavren i radnici
su da se revolucije ispuniti. 24. izbili su
trajkovi. 28. posada jednog bojnog broda izglasala je rezoluciju
- poslije iroko - kOjom su se zahtijevali novi izbori za
sovjete, sloboda govora i tampe za radnike, seljake i sve socijaliste,
pravo okupljanja i svih zatvore-
nika. Privremeni revolucionarni komitet osnovan je na masovnom
zboru 2. OUjka. Vlada je 7. oujka naredila vojsci da napadne
stadt. dana u Moskvi je otvoren deseti kongres Partije. Kako je
rat bio zavren tek prije tri mjeseca, a mornari u Kron-
stadtu su pozivali na revoluciju patnika, delegati su ocijenili
da je nova drava bila u velikoj opasnosti. Jedinstvo se uzdizalo do
?eba. Prava frakCija su ukinuta. Do 17. OUjka pobuna je u krvi ugu-
sena. Uskoro nakon toga opozicija proglaena je protuzakoni-
t o-?! i odmah je razbijena. Uskoro se od sindikata zahtijevalo da djeluju
svega kao sredstvo kojim se radnici uvjeravati da ispunjavaju
prOIzvodne zadatke. BiVi komiteti zamijenjeni su proizvod-
nim koje su se 1923. razvile u proizvodne konferencije ko-
jima je stavljeno u zadatak vrenje savjetodavne funkcije i, kao' pri-
marni cilj, podizanje proizvodnje. Radnici su se uskoro i
konferencije su nestale a da nikada formalno nisu bile ukinute.
Sg
nji kontrole odrali su se jo neko vrijeme u sklopu up-
trokuta: dire\<tor - partijski sekretar - predsjednik sindi-
kalnog komiteta, u kojem je direktor postajao sve vaniji. Kasnihtride-
123
setih godina Staljin je uklonio i te ostatke i u pravom veberijanskom
stilu proklamirao da se osnovni preduvjet discipline i efikasnosti sastoji
u tome da direktor ima apsolutnu i potpunu kontrolu nad
i da je podloan samo viih organa. -
koje -je nagovijestio jo Lenjin, apsolutnu pokornost volji jednog
jedinog - je kao osnovno drutvene organi-
zacije. je da je ubrzo nakon toga raspon
kih nadnica i direktorskih nekoliko puta. kon-
trole nestalo je u dogledno vrijeme.
Ruska revolucija je snano utjecala na revolucionarno vrenje u dru-
gim evropskim zemljama. Sovjeti su se proirili po cijeloj Evropi. Na-
cionalne konferencije sovjeta odravane su u Austriji, i
Norvekoj u toku 1918. i 1919. skupine u Poljskoj
organizirale su nekoliko i savjeta. U drugim
zemljama, kao to je Engleska (u Leedsu, u lipnju 1917) i Svicarska
(u Zurichu, u 1919) sovjeti su se pojavljivali S de-
set godina zakanjenja, sovjeti su se proirili na Aziju, gdje su ih orga-
nizirali kineski komunisti, a pojavili su se i u ustanku 1930. godine u
Indokini. Radnici su se pokazali sposobnima da silom zatrae ustavne
i pravne reforme i povremeno preuzmu upravljanje. u svojim tvorni-
cama (naravno, samo privremeno). Na
bila je revolucija, u kojoj je u 1919.
Sovjetska Republika. Lenjin je poslao Jo u listo-
padu 1918. u Budimpeti i nekim drugim mjestima su se osnivati
i savjeti, uglavnom pod vodstvom socijalista. U veli-
kim tvornicama upravljanje je prelo u ruke sov-
jeta. Sovjetska vlada dovedena je na vlast u oujku 1919. jednom akci-
jom budimpetanskih savjeta i deputata. Vlada je
nacionalizirala industrijJl i trgovinu i povjerila upravljanje proizvod-
njom komesarima i sovjetima. Sovjetska Republika odmah
se sa snanim unutranjim i vanjskim otporom,
situaciju grubim grekama - rigidnog i dogmatskog
stava i doputanjem arbitrarnog tretiranja ljudi, posebno na selu.
je rat. su napali Rumunji i
Sovjetska Republika postojala je 135 dana a potom je. razorena zdru-
enim naporima francuske, rumunjske i jugoslavenske vojske i male
armije emigranata. Rumunjske trupe ule su u Budimpetu
u kolovozu, i dolaskom admirala Hortyja u studenome bijeli
teror. Umjesto u socijalizam, je krenula u faizam.
Situacija je bila tek neto manje revolucionarna u drugoj zemlji
poraenoj u ratu, Ali, za razliku od
je bila mnogo razvijenija zemlja, s dugom tradicijom pokreta
klase i dobro organiziranom Socijaldemokratskom partijom, koja je
zastupala ideje marksizma i revoluciomi.rnog preobraaja drutva. Ipak,
kad se pruila prilika, stara se teorija pokazala sasvim neprimjerenom
i glavnina partije nije se pokrenula. Razvoj bio je spontan,
a oblici organizacije Revolucionarni pokret je odbi-
janjem flote u Kielu da napusti luku i napadne britansku flotu u stu-
denome 1918. Vlasti su, naravno, reagirale, i stotine su mornara bile
124
zatvorene. Mornari su zahtijevali svojih drugova, te su
3. studenoga osvojili baze. dana osnovani su voj-
savjeti. Dan poslije sastali su se savjeti vojnika i radnika i progla-
sili generalni trajk. Istoga dana, generalni trajk izbio je u Hamburgu,
a 6. studenoga savjeti radnika i vojnika preuzeli su vlast. Razvoj doga-
je tekao u Lubecku, Bremenu, i ostalim lukama. U Stuttgartu
je dinastija, a 7. studenoga i u Miinchenu. Tu je savjet radnika
i vojnika preuzeo vlast i proglasilo Bavarsku Republiku pod vodstvom
Kurta Eisnera, Nezavisne socijaldemokratske partije osnovane
1917. godine. U toku dva dana, revolucija se proirila na jo neke
pokrajine. U Berlinu je 10. studenoga osnovana nova vlada, sastavljena
od dvije skupine socijaldemokrata: desno orijentiranih socija-
lista, i radikalnijih nezavisnih socijalista. Istoga dana, nova je vlada
proglasila da je njezin zadatak ostvarivanje programa.
Friedrich Ebert, bivi sedlar i nasljednik Bebela na Socijaldemo-
kratske partije, postao je ef vlade, a poslije i drave. Skuptina
kih i savjeta u Berlinu, kao predstavnik revolucionarnog po-
kreta cijele izabrala je Izvrni komitet savjeta i dala svoju
podrku novoj vladi. komitet savjeta i vlade proglasio je
23. studenoga da sva vlast pripada i
savjetima Republike. 22 monarhije
su nestale.
10. 1919. osnovana je Republika Bremen. Ona
se odrala 25 dana, sve dok trupe savezne vlade nisu nakon borbe ule
u grad. Revolucionarno vrenje bilo je u Bavarskoj. 15.
Eisner je bio prisiljen podnijeti ostavku, a dana nakon toga je
Kongres savjeta - na inicijativu socijalista - raspu-
stiti i vratiti vlast Landtagu u Munchenu. neposredno prije
zasjedanja Landtaga 21. Eisner je ubijen. Napetost je
nevjerojatno porasla. U toku od 6. na 7. travnja proglaena je
Bavarska Republika (Raterpublik). Potrajala je do 1. svibnja,
kada su je unitile 'Freikorps, stvorene i bivim carskim
oficirom, a poslane po nalogu federalne vlade. Ubijeno je
na stotine pobunjenika. Iskorjenjivanje miinchenskih revolucionara,
komentira G. D. H. Cole, i uspostavljanje vojne vladavine koja je usli-
jedila, unitili su bavarski socijalizam i pretvorili grad u uporite
kontrarevolucije u njezinom najekstremnijem obliku.40 tJpravo u Miin-
chenu Hitler je svoju karijeru, a njegov je neuspjeli
dravni udar 1923. godine najavio ono to se dogodilo deset godina
nakon toga. iste godine, kad su dvije republike bile unitene,
jedan ustanak, koji se razvio iz protestnog trajka u Berlinu, uguio je
Gustav Noske, socijalista, uz Freikor-
psa. Godinu dana poslije, Reichswehr je poslan da smiri pobunu radnika
u Ruhru. Vlada koja je trebala biti proganjala je radnike u
cijeloj zemlji.
S izbijanjem novembarske revolucije 1918. zemlju je prekrio i
zahtjev za socijalizacijom. Radnici, intelektualci, dravni slubenici, pa
i buroazija su da socijalizaCija spasiti zemlju od
kaosa. Kapitalizam kao ekonomski poredak je prema svemu
bio pred slomom. Socijalizam je pruao jedinu nadu u izbjegavanje pot-
pune drutvene i ekonomske dezintegracije. Ali kako bi
125
ekonomija trebala izgledati? Nitko nije znao. Kako provesti
zahtjev za socijalizacijom? Ni to nitko nije znao.
41
Socijaldemokratska
partija je postojala pola ali osim nekoliko plitkih fraza,
partijski se nikada nisu potrudili izraditi program socijalnog
i ekonomskog preobraaja. Jo 1892. godine, u vezi s Erfurtskim pro-
gramom partije, glavni partijski Karl Kautsky je napisao:
lo'Teko da ima neto djetinjastije od zahtjeva socijalista da se nacrta
slika zajednice kojoj on tei ... Jo se nikad u povijesti
nije dogodilo da je revolucionarna partija mogla predvidjeti, a kamoli
odrediti, oblike novog drutvenog poretka u koji je teila Toj
idiotskoj dogmi svi su se priklanjali. Tako sOcijaldemokratsko vodstvo,
kad se iznenada nalo u vladi, nije znalo to da radi. Ali, bar je znalo
to ne eli raditi. Kao i njihovi kolege u Rusiji, bili su
u Riiterbewegunga. (pokreta Pod
pritiskom odozdo, 24. studenoga imenovana je Komisija za socijalizaciju
(Sozialisierungs Kommission) s Karlom Kautskim na Komisija se
sastala, ali nije znala kako provesti socijalizaciju. ekonomisti
u komisiji - Ballod, Lederer, Schumpeter, Wilbrandt - ispali su radi-
kalniji od predstavnika partije i sindikata.
43
Ono to je komisija
poslije je jezgrovito - i s odobravanjem - opisao jedan od njezinih
sudionika Joseph' Schumpeter ovako:
Ideja da direktore tvornica trebaju birati radnici tih istih tvornica bila je
otvoreno i jednoduno savjeti koji su se razvili u mjese-
cima potpunog sloma bili su predmetom negodovanja i sumnje .. Odbor je,
se to vie udaljiti od popularnih ideja o industrijskoj demokraciji,
sve to je bilo u njegovoj da im dade nekodljiv oblik i malo se
brinuo zarazvijanje njihovih funkcija.44
U prosincu 1918. u Berlinu se sastao Nacionalni kongres savjeta.
partijski ekonomist Rudolf Hilferding izloio je rad Socijaliza-
cija i ekonomija. Hilferding se alio da su socijaldemokrati
da na vlast u vrijeme krize, sa skladitima punim robe; kada
bl znali to da rade. Umjesto toga, oni su naslijedili zemlju razorenu
ratom, gladnu i osiromaenu. Kako se ne bi osramotio socijalizam, naj-
bolje to se moglo bilo je da se buroazijiprepusti posao po-
novnog privrede. Dakle, nije dolazilo u obzir da bi
radnici mogli preuzeti tvornice. To bi stvorilo anarhiju. to manje pre-
preka, to bi oporavak bio bri.
45
Kongres, u kojem su prevladavali
socijalisti, glasao je da se vlast to prije preda Ustavotvornoj
skuptini. Ta je odluka provedena u 1919, kada se Skuptina
sastala u Weimaru. U socijaldemokratska vlada dopu-
stila je da Freikorps ubiju dvoje spartakovskih Kar-
la Liebknechta i Rosu Luxemburg. se da je revolucija dovedena
pod kontrolu i da ortodoksnije parlamentarne metode dovriti ne-
ophodne drutvene promjene. Neuki oprez Hilferdinga, Kautskoga i
njegOvih kolega i neodgovorna okrutnost vlade ipak su diskreditirali
socijalizam. U lipnju 1920. izbori su donijeli poraz socijali-
stima, a na vlast je dola jedna partija s desnog krila. Posljedice su,
u stvari, bile mnogo gore nego to bi se to moglo naslutiti iz te pro-
mjene u vladi. Neznanje i neaktivnost mogu ne samo propustiti da
126
rjeavanju tekih drutvenih problema, nego mogu i riepo-
po?orati situaciju. A problemi - raspadanje starog
1 pnvrede, poniavanje nacije od sila i
nJ1hovo nametanje ekonomski nepodnoljivog tereta reparacija - bili
su nezamislivo teki. Jedno sposobno vodstvo preokrenulo bi te
u izvor masovne mobilizacije i drutvenog preobraaja. Ali ne i vlada
za bilo kakvu konstruktivnu akciju
bIO Je uklanjanje antlrepubhkansklh, kompromitiranih i sumnjivih ele-
menata iz armije, policije i dravne uprave. Snano i
toga vremena bilo bi takve mje-
re l mogucIma 1 popularn1illa. one nisu bile ni razmat-
rane. Umjesto udrue sa snagama, Ebert i nje-
vlada oslanJah su snage reda. Ebert je osobno sklopio
tajm sporazum s Vrhovmm stabom a vlada je otpustila lijevo orijenti-
ranog efa berlinske policije i ovlastila Noskea da zemlju od soci-
jalista bande Freikorpsa. Ekonomska politika soci-
nije b,na nita Osim zamre.nosti socijalizacije, je raz-
qesavanJe bllo daleko Iznad sposobnostl vlade - i u terminima soci-
jalne teorije, profesionalne ekonomike i u pogledu njezine ideoloke
zrelosti - privredna situacija zahtijevala je da se hitno poduzmu bar
mjere: staviti banke pod javnu kontrolu da bi se
bIjeg kapItala; staviti karteliziranu industriju pod javnu kontrolu da bi
se koncentracija neodgovorne i razbiti zemljine posjede
da bl se slomila krajnje reakcioniranih junkera. Te tri mjere ne
sadre u sebi nita posebno svaka pristojna buroaska
vlada bi ih provela; obnovitelji dinastije Meiji to su Ali socijal-
demokratska vlada jedne partije kOja je zagovarala socijalne reforme
u toku pola nije to te se mjere nisu ni
ozbiljno razmotrile. Kapital je naputao zemlju, devizni deficit je
rastao, nezaposlenost se a inflacija je galopirala. Do stu-
denoga 1923. vrijednost novca je bila unitena. Jedan dolar
20. studenoga vrijedio je 4200000000000 maraka. Radnici su bili
srednje klase unitene. pekulacija je cvjetala; zgrtala su se
.nisu P?tivali prava radnika. Junkeri
p.oceh .:grati .. Bogati mdustrijalci uskoro su
flI:anClratl Naclsticku partIJU. se da je revolucija po-
razena.
sve nade nisu bile izgubljene. Na izborima 1928. dolo je
do znacaJnog pomaka ulijevo. Socijaldemokrati i komunisti dobili su
br?} glasov.a, a sve su ih druge velike partije izgUbile. Kao
naJJaca partIja u Re1Chstagu, socijaldemokrati su osnovali koalicijsku
vladu sHermannom Miillerom kao kancelarom i Rudolfom Hilferdin-
gom kao ministrom financija. Uskoro je svjetska ekonomska
kriza. Vlada je morala reagirati. to je Moglo se da
i -: i jedni i drugi naizgled vjerni staroj
markSlstlckoJ paroh Proleten SVIh zemalja ujedinite se! - ujediniti
snage, bar u nacionalnim granicama - da bi svladali nezaposlenost.
Ipak, oni su se mrzili vie nego to su mrzili bilo kapitaliste
bilo naciste. Komunisti su ostali u aktivnoj opoziciji zajedno s naci-
stima. to partije, svaku pozitivnu akciju paraliziralo je
unutarpartijsko doktnnarno nadmetanje o tome da li ona treba djelo-
127
vati"kao Klassenkampf Partei (partija klasne borbe) ili kao Staatspartei
(dravna partija). Na kraju, ne uspjevi osigurati podrku svoje vlastite
vlade, Miiller je u oujku 1930. podnio ostavku. To je kraj
Velike koalicije i kraja parlamentarizma. Socijal-
demokrati su propustili svoju veliku povijesnu priliku.
Zanimljivo je spomenuti jedan drugi koji se odigrao u isto
vrijeme, ali je mnogo manje poznat. Nekoliko mjeseci poto je Hilfer-
ding postao ministar financija, Vladimir Woytinsky, sposoban
ekonomist, postaje glavni ekonomski savjetnik sindikata.
Privreda je brzo klizila u duboku krizu. Woytinskyje razvio antidefla-
cijski program koji je zahtijevao javne radove, lake uvjete kreditiranja
i monetarnu ekspanziju radi otvaranja novih radnih Illjesta i dodatne
kupovne To je bio skup mjera koje je poslije ponovo otkrio i'
teoretski razradio Keynes. Do 1931. Woytinsky je uspio uvjeriti sindi-
kalno vodstvo u ispraVnost svojeg programa. .
Ali Hilferding (vie nije bio u vladi) opirao se i nastavio je podra-
vati tradicionalnu deflatornu politiku. Na lijepi dogmatski Hil-
ferding (prvobitno kolovan za tvrdio je da depresije pro-
izlaze iz anarhije sistema. One moraju ili same od sebe
prestati ili dovesti do sloma toga sistema... (nikakav) program ne
moe svladati krizU.46 Partijsko vodstvo stalo je na stranu Hilferdin-
ga.
47
Do rujna 1931. broj registriranih nezaposlenih dosegnuo je 4,3 mi-
lijuna; u 1932. oko 8 milijuna radnika bilo je nezaposleno.
Godinu dana nakon toga Hitler je preuzeo. vlast.
Neodoljivo nam se usporedba revolucija u
koj i Rusiji. Rusi su imali odvano i sposobno vodstvo, ali im je
stajala neophodna ekonomska, i kulturna zrelost za socijali-
zam, u je situacija bila obrnuta. Ovdje je vodstvo bilo
nesposobno da se uhvati ukotac s golemim zadatkom socijalne revo-
lucije. Nespo'sobno i nevoljno. intelektualac Lenjin sve je
poduzeo samo da razbukta revoluciju. i sindikalni organizator
Ebert zaposlio je carsku vojsku da revoluciju suspregne i uniti. Da je
revolucija uspjela, mogla je ruskim revolucionarima
da izbjegnu neke od njihovih fatalnIh pogreaka. S druge strane, da
teror nije diskreditirao revolucionarni socijalizam, da Ko-
mintema nije inspirirala besmisleni ustanak u te da nje-
zina politika to gore, to bolje, i socijalni faizam nisu
bilo kakvu sur,adnju komunista i socijaldemokrata, Nijemci bi
se mogli razboritije ponaati. A da su dvije revolucije mogle
su izazvati revolucije drugdje, jer cijeli je kontinent bio kao vulkan
spreman za erupciju.
48
kako se to propusti tih
revolucija su se pothranjivali. Uz zlokobnu podudarnost,
koja 'na tragedije, i uz nepokolebljivi, ignorantski
dogmatizam, Rusija je jurila u staljinizam, a u faizam.
Trocki, Buharin i mnogi drugi ruski revolucionari ubijeni su po Stalji-
novu Hilferding, Thalmann i mnogi drugi socija-
listi, i' socijaldemokrati i komunisti, nestali suu zatvorima
i koncentracionim logorima. '
Spontano stvoreni sovjeti i savjeti u (o kojima
poslije podrobnije govoriti) pokrenuli su val rasprava o njihovoj
pravoj ulozi i funkcijama. je i jedan pokret, poznat kao
128
Raterkommunismus (komunizam Njegovi su glavni
bili Anton Pannekoek (1873-1960), nizozemski astronom i poslije
akademije znanosti, i Otto Riihle (1874-1943),
Riihle je bio Reichstaga, zajedno s Liebknechtom glasao je
protiv ratnih kredita, i za novembarske revolucije jedno je kratko
vrijeme predsjedao Ujedinjenim revolucionarnim savjetom radnika i
vojnika u Dresdenu. Doktrina savjetnog komunizma nikada nije bila
precizno S jenjavanjem revolucije, nestao je i taj pokret
iako jo i danas u Francuskoj i Nizozemskoj postoje neke njegove izoli-
rane skupine. Doktrina savjetnog komunizma zasniva se na glavne
ideje. Hijerarhija na radnom mjestu treba se ukinuti
samoupravljanja. partije buroaski su izum i pred-
stavljaju koncentra'ciju stoga partije treba ukinuti, a parlament
zamijeniti sistemom sovjeta. Proletarijat, organiziran na radnom mjestu
gdje postoji kao klasa, treba izgraditi organizaciju od baze
prema gore, biranje smjenjivih delegata. (Potonja ideja uvedena je u
jugoslavenski Ustav iz 1974. godine.) Takva organizacija slui i za pri-
premanje revolucije i za lake preuzimanje privrede i drave.
Pod utjecajem revolucije, samoupravljanje steklo je jo
dva zagovornika: filozofa Karla Korscha (1886-1961),
partije, i filozofski kolovano g radnickog
Antonia Gramscia (1891-1937), jednog od Talijanske komu-
partije. Korsch, blizak stavovima industrijskog sindikalizma,
ujedinio je ortodoksni marksizam i sindikalizam. On je tvrdio da u
vrijeme prijelaznog razdoblja, koji karakterizira diktatura
proletarijata, treba osnovati proletarska udruenja rada u svakoj stru-
ci, u industrijama, i u cijeloj privredi, i to na osnovama industrijske
demokracije; sistem savjeta koji bi iz toga proizaao stavio bi dravnu
vlast u slubu proletarijata.
49
Razmatranje Gramscijeve misii vodi nas
u drugo sredite revolucionarnih nemira, Italiju.
Iako je pobijedila u ratu, Italija se nala na rubu revolucije. Na
izborima 1919. godine, socijalisti su dobili dva milijuna od ukupno
5,5 milijuna glasoya. Lijevo orijentirano vodstvo partije proglasilo je
da korak biti stvaranje republike i uspostaylja-
nje diktature proletarijata. Radnici su zauzimati tvornice, a se-
ljaci na jugu prisvojili su imanja stalno odsutnih zemljo-
posjednika. U kolovozu 1919. u Fiatovom centru u Torinu, jedan je
zbor radnika, krajnje nezadovoljnih commissione interna
50
(internom komisijom), uspio od nje iznuditi ostavku, i prvi put izabrati
povjerenike koji su osnovali savjet.
Sl
Iste je godine,
u istom gradu, Gramsci pokrenuo tjednik L'ordine nuovo. u
talijanskoj tradiciji jednu instituciju koja bi mogla posluiti kao zame-
tak savjeta, Gramsci i njegova skupina zalagali su se za osni-
vanje savjeta. Gramsci je bio jedan od onih
koji su jasno uvidjeli da sindikati ne nadilaze granice
drutva. Ali, za razliku od Lenjina, on je smatrao da samo
savj.eti. mogu stvoriti novu radnicima i u
vanJu Jedne nove strukture pr01zvodmh odnosa. On je uvidio
i potrebu diferenciranog - funkcionalnog i - pristupa
samoupravljanju. U jednom od svojih prvih u L'ordine nupvo
9 ekonomija socijalizma
129
(21. lipnja 1919) izraen je stav da parolu Sva vlast u .tvornici
kim komitetima, pod kojom radnici moraju birati svoje pred-
zborove, treba kombinirati s parolom Sva dravna vlast
i savjetima. Sasvim prirodno, takve ideje nisu se
dopale sindikalnoj birokraciji, koja je irenje komi-
teta izvan Torina. .
U kolovozu 1920, nakon dugog trajka metalskih radnika u Milanu,
poslodavci su zatvorili tvornice. Radnici su za odmazdu zauzi-
mati tvornicu za tvornicom. I prije su radnici povremeno znali zauzeti
tvornice i nastaviti rad bez uprave. Sada je tvornica u Milanu
i Torinu bila zauzeta. Ali cijela akcija nije bila dovoljno pripremljena
i uskoro je posustala pod zdruenim pritiskom poslodavaca i vlade.
Vlada je reforme, ali kad su pregovori zavreni i tvornice
vlasnicima, odustala je od ideje donoenja zakona o
kontroli. Usprkos zahtjevima za sudjelovanjem u
kontroli industrije, poslodavci su se ogluili; oni su konsolidi-
rati svoje organizacije i do ljeta 1919. vie velikih industrijalaca
je financirati faiste kao snagu koja bi mogla zaustaviti pokret
klase. 31. kolovoza 1922. propao je poziv sindikata na generalni trajk,
a srednje klase su s vie simpatija gledati na faiste. U listo-
padu 1922. Mussolini je umarirao u Rim. Nekoliko godina poslije
faizam se ukorijenio u Italiji. Gramsci je i na
dvadeset godina zatvora.
zemlja koju je povijest odabrala bila je panjolska. U toku
vie od jednog nakon I svjetskog rata, panjolska je pro-
lazila kroz razdoblja krajnje nestabilnosti; intervali kada
vlada gotovo nije postojala, smjenjivali su se s vojnim dikta-
turama. Vrijeme stare monarhije je prolo. Ali zemlja nije izgle-
dala zrela za demokratsku republiku. Svejedno, 1931. pro-
glaena je republika; godinu dana poslije uslijedio je vojni udar. Godine
1933. vlada je potisnula iroki pokret, a godinu dana
nakon toga oruane snage slomile su jaki narodni pokret u Asturiji.
U takvoj atmosferi, lijeve partije lako su dobile apsolutnu na
izborima u 1936. u srpnju, u Maroku se general Franco
priprema za vojni udar. nit je U prvim mjesecima
stvarnu vlast su imali uglavnom mjesni komiteti. se
i armija uglavnom sastojala od milicije. U cijeloj zemlji
radnici su zauzeli naputene tvornice, a . seljaci naputena imanja.
Radnici su birali komitete za upravljanje tvornicama, a seljaci suosni-
vali komune. Kolektivizacija zemlje bila je mnogo rairenija jer je
nailazila na manje otpora. Komune su bile zaista orga-
nizacije, a novac se ukidao. Komiteti su uglavnom biIi sastavljeni
od aktivista sindikalne konfederacije, Confederaci6n nacional de tra-
bajo (CNT). CNT je velikim dijelom bila pod utjecajem anarhista,
drala se podalje od partijske politike i proglasila je za cilj drutvo or-
ganizirano kao labavu federaciju slobodnih lokalnih komuna. Njezin
. je utjecaj bio u Kataloniji i upravo je ovdje u listopadu 1936.
izdan slavni Dekret o kolektivizaciji i kontroli. Dekret je
zahtijevao kolektivizaciju svih s vie od stotinu radnika,
zatim naputenih ili onih su se vlasnici pridruili pobunje-
130
nicima te onih u kojima se tri petirie radnika izjasnilo za kolektiviza-
ciju. U kolektiviziranim upravljali su radnici preko svojih
_zastupnika u savjetu Privatnom industrijom mogli su uprav-
ljati vlasnici, pod uvjetom da to odobri odbor kontrole.
Savjeti birali bi direktore i bi vladine inspektore,
bi dunost bila osiguravati zakonsku Koordinacija
aktivnosti savjeta i zadatak sastavljanja pla-
nova za industrije, povjerili bi se industrijskim savje-
tima, sastavljenim od predstavnika savjeta i sindikata, te
koje bi imenovala vlada. U uvjetima rata taj je
projekt imao malo izgleda da se isproba onako kako je zamiljen.
Osim toga, ne samo neprijatelj nego i sama vlada, za koju se mislilo
da je - kao u Rusiji i - opirala se
upravljanju i pokuavala ga je unititi. Neto vie od dvije godine
nakon toga, panjolska revolucija je posustala. El comunismo libertario
(slobodarski komunizam) Nacionalne konfederacije rada, na
kongresu CNT odranom 1936. u Zaragozi, zamijenjeri je
diktaturom. se da pouka koju moemo iz iskustva Ma-
Italije i panjolske glasi da neuspjene ili poluuspje-
ne revolucije najvjerojatnije zavravaju u diktaturama.
Drugi svjetski rat doveo je do novih revolucionarnih pokreta i, s nji-
ma, do novih pokuaja uspostavljanja samoupravljanja. Jugo-
slavenska revolucija 1941-45/48, o kojoj detaljnije govoriti po-
slije, je prvu uspjenu primjenu integralnog sistema
samoupravljanja. Isto kao to je ruska revolucija utjecala na razvoj
u drugim zemljama, gdje su se pojavile brojne imitacije sov-
jeta, jugoslavenska revolucija popularizirala je savjete, koji
su uvedeni u vie zemalja.
jugoslavensko iskustvo moda se osjetilo u Aliru, gdje su
ratu (1954-62) stvoreni povoljni
uvjeti za drutvenu promjenu. Kao i prije u Rusiji, i pa-
njolskoj, radnici i seljaci zauzeli su naputena imanja i tvrtke fran-
cuskih kolona. Comites de gestion (upravne odbor<!), spOIitano uvedene
ljeti 1962, podrali su sindikati UGTA kao osnovni oblik demokracije,
se tako autokratskim tendencijama vodstva Fronta
za nacionalno (FLN). Prvi izbori odrani su u rujnu 1962, a
u listopadu jednim dekretom legalizirani su comites de gestion na
praznim poljoprivrednim imanjima. godine slavni Martovski de-
kreti postavili su upravne odbore kao kamen temeljac alirskog so-
cijalizma. jugoslavenska formula je svi radnici zaposleni
puno radno vrijeme zbor radnika koji, u s
vie od trideset radnika, bira savjet. Savjet zatim bira upravni
odbor. mnogi dravne i partijske mainerije opirali
su se samoupravljanju. Korak po korak, dravni aparat je
svoju kontrolu nad aktivnostima Njihove fondove
su drati i njima upravljati dravne agencije. Na kraju su komiteti ras-
puteni, osim u poljoprivredi, i su integrirana u societes na-
tionales
52
(nacionalna Samoupravna jugoslaven-
skog tipa zamijenjena su javnim korporacijama po ugledu na francuski
model. jo jednom samoupravljanje se izrodilo u etatizam. Ali, ideja
je ostala u ivotu. Novi je zabiljeen 1974, kada su u dravnim
9
131
izabrani zborovi radnika. Dakako, ti zborovi imaju uglav-
nom savjetodavna prava.
Poslijeratni u razvijenih zemalja imaju
karakte:istika. zemlje oslobodila je sovjetska
armIJa. U SVIm tim zemljama razhCIti oblici upravljanja
sp011:
tano
.. su se P?ja:vili 1944. ili 1945. godine.
.saV:Jeti) su se pojavili u Nje-
mackoJ. Tvormcki komIteti legahzrrani su u u 1945.
Istog je u P.oljskoj izdan ?ekret o savjetima. U
hosiovackoJ su Jedmm dekretom IZ 1945. uvedeni savjeti U
najvii organ upravljanja bio je odbor
od 1Zabranih radnika (jedna i predstavnika vlasti,
Imenov:ar:l,!:t .uz sa sindikatima (dvije Do 1948.
ucvrstih su svoju vlast, i uskoro je uprav-
u SVlID tim zemljama, a zamijenilo ga je Gleichschaltung
(IzJednacavanje) sa sovjetskim modelom.
Nak.on Sta!jin?ve smrti, revolucionarna plima preplavi1a je
te zemlje. StalJm Je umro u ozuJku 1953; u lipnju radnici
sudjelovanje u upravljanju tvornicama
1 slobodne Izbore. Dva mjeseca poslije pobunili su se radnici u
Berlinu. put za ivota jedne generacije, su pokuali uvesti
U travnju 1956. mladi intelektualci u Budimpeti
su krug: pyostaje sredite kritike i pobune.
De rujna aktivlrah su se l radmcl I poceti su zahtijevati istinsko rad-
Do kraja listopada zemlja je bila na rubu
revolucIJe. Spontano uvedeni savjeti legalizirani su u studenom
savjet biraju radnici, on upravlja podu-
.. l dO?yOS.1 odluke o svim vanim pitanjima. Terito-
ne bl aktivnosti savjeta podu-
zeca nego bl SIUZlh 1 kao organI politicke vlasti. To je osobito vrijedilo
za budimpetanski savjet.
Ruska vojna intervencija je taj razvoj. Za mjesec dana
i savjeti bili su rasputeni. Za
razltku od reVOlUCIje IZ 1917. kad je Lenjin oduevljeno
kao godine s njom se postupalo kao s ne-'
pnJatelJem. To mje bilo slucajno, niti se takva stvar prvi put dogodila.
obje su zemlje doivljavale iskustvo revo-
luclJe. <?odme 1956. Savez razbio je
revolUCIJU u - IstO kao sto je 1848. feudalna Rusija uguila
buroasku revoluciju. Nakon poraza
i dalje .su postojali, pa je primijenjeno 'provjereno sredstvo;
trazll0 se od smdlkata da preuzmu ulogu. Godine 1957.
i:?ubili. SV?ju i zamijenjeni su savje-
ti!lla, bl!l tijela pod vodstvom sindikata. Predsjed-
mk VijeCa smdlkata biO Je ex officio predsjednik savjeta.
17. studenoga slubeno je objavljeno da je sve preostale sa-
vjete potrebno odmah ukinuti. .
U Po!jskoj, u lipnju 1956, savjeti
osnovam su' u razilCltlm obliC1ma u vise U studenom je do-
132
l
nesen zakon koji je proplS1vao da. savjeti, koje biraju svi
radnici, upravljaju i odobravaju imenovanje i razrjeenje
- dunosti generalnog direktora. Ipak, je situacija dovedena pod
kontrolu, vlasti su posegnule za pravima savjeta, koji su
radili u sve teim uvjetima. Novi zakon, donesen 1958, je na-
vodio princip ili uprave jednog samouprav-
ljanje je zamijenjeno sudjelovanjem (ko-participacijom).
savjet, sindikalni komitet i partijski komitet zajedno odbor
za samoupravljanje. Tom je odboru doputeno da podnosi prijedloge,
ali sve je odluke morao donositi direktor.
je kasnila za tim desetak- godina. Ali,
kad je kucnuo taj je pokuaj najvie jer
se industrijska demokracija razvijala u sklopu jedne zrele
demokraCije. Prvi su se elementi samoupravljanja pojavili 1966. godine
zajedno s privrednom reformom. Ali taj je razvoj s uspjehom
reim. Prako donijelo je temeljitu
promjenu. Kad su stari staljinisti izgubili vlast, prvih mjeseci 1968, sa-
moupravljanje je postalo glavnim predmetom rasprava u novinama i
i u tvornicama Pripremni komiteti za
savjete (podnikove rady pracujicich) su se uvoditi u
cijeloj zemlji. U lipnju su sindikati podrali tu inicijativu i zapravo
osnovali dvije svih pripremnih komiteta, koji su uskoro posto-
jali u polovici svih industrijskih Vlada je najavila ela do
kraja godine donijeti zakon o koji je trebao
srediti sve u vezi samoupravljanja. Konzervativci su se, naravno, opi-
rali. Reprezentant njihovih stavova bilo je jedan dokument koji je
kruio partije, a pripremila su ga dvojica
Prezidija partije za sjednicu toga tijela koja se trebala odrati kobne
21. kolovoza. U dokumentu je pisalo da osnivanje savje-
ta stvara opasnost da i elenienti
postupno zauzeti najvanije poloaje u savjetima i iskoristiti ih za
slabljenje i razaranje poloaja partije, sindikata i ekonomskih foruma
u proizvodnom procesu. na umu promjene do kojih dolazi u
strukturi uprave, ta bi mogla izazvati dalekosene poslje-
dice.54 Ruski rukovodiOci dijelili su to miljenje, i ima neto zloslutne
siml;lolike u da su ba u kad se o dokumentu trebalo
raspravljati u Prezidiju partije, trupe Varavskog pakta napale 0-
Jedan od prvih zahtjeva invazijskih snaga bio je
rasputanje savjeta. pripremni komiteti i
savjeti postojali su jo neko vrijeme, povremeno u i1egalnosti.
Najavljeni zakon o je u ljeto 1969.
Rasputanje najvanijeg savjeta - onog u tvornici koda uPlzenu
- 12. studenoga 1969. je kraj upravljanja. Stari
sistem bio je ponovo uspostavljen.
Sada moemo saeti nae nalaze. U prvom
revolucija, samo dvije od njih nisu pokuale uspostaviti samouprav-
ljanje. Dvije se iznimke - kubanska i kineska revolucija - vjerojatno
mogu objasniti vrlo prirodom tih revolucija.
5s
Kina je, na
primjer, vrlo nerazvijena zemlja. Vojni udari i
ratovi, koji su se prozivali i koji bi se mogli smatrati
133
revolucijama, dogOdili su se u nekim nerazvijenim zemljama Azije i
Afrike, ali ni oni nisu uspjeli uvesti upravljanje. se da
je osim socijalne revolucije i minimalna razina razvijenosti
neophodan preduvjet za upravljanje. S druge strane,
potrebno je napomenuti da su kineske poljoprivredne zadruge i indu-
strijski revolucionarni odbori otili daleko u
participacije seljaka i radnika. U liberalnijoj sredini nakon
Maove smrti, taj trend vjerojatno nastaviti razvoj prema nagla-
enijem samoupravljanju. to se Kube, ta zemlja jo ivi u opsad-
nom stanju. U takvoj situaciji, decentralizacija se ne doima kao razum-
no rjeenje. Druga revolucija, ona u Boliviji 1952,
godine, odmah je uvela control obrero kontrolu) u naciona-
1iziranim Stoga, povijesno gledano, se da su socija-
lizam i samoupravljanje sinonimi.
se da je upravljanje propalo svuda gdje se
s nJ1me pokusalo. U smislu to je Nakon neuspjelih
pokuaja, zemlja bi kliznula natrag u kapitalizam ili u etatizam. Ali
da se zbog tih neuspjeha upravljanje treba sma-
neostvarivom utopijom, potpuno je pogrean. Ni u jednom po-
V1Jesnom razdoblju nove drutvene institucije nisu bile uspjeno uspo-
stavljene najednom, bez borbe s uvrijeenim interesima i bez
mp.ogih poraza. Ono to je za prikazane nisu ne-
u cilja, nego njihovo stalno ponavlja-
nJe LIsprkos SV1m neUSPJeS1ma.
v. Poredak
.. Tr! d?sad opisana. vala su izvrila velik utjecaj i pripremila
.. relativnov i obrasca drutvenog
kOJ1 nazIvamo drustvemm SIstemom (establishment). I sam dru-
stveni sistem poceo se mijenjati, dolazimo do povrin-
skog slOja pOvijesnog trenda koji istraujemo.
vrste i savjeta -(prvi su sastavljeni
samo od radnika i su, a drugi i predstavnike poslodava-
ca) stare su koliko i sindikalni pokret. Ti savjeti ili odbori bave se
SOCijalnim radom
v
i uvjetima zaposlenosti; uvijek su savjeto-
davm Jer poslodavac zadrzava pravo odluke. oni
su se vrlo dugo javljali samo nisu predstavljali institucijU.
Na zakonodavstvo u vezi s nekim oblicima rad-
sudjelovanja u organizaciji rada u tvornici - gotovo
na probleme SOcijalne zatite - moe se u nekim zemljama
(u Prusiji i Austriji, na primjer) pratiti unatrag do kraja prolog sto-
To su bili a stupanj
upravljanja bio je neznatan. Prvi putokaz u povijesti sudje-
lovanja u upravljanju predstavlja I svjetski rat i ruska revolucija.
Za vrijeme rata, radi ratne proizvodnje, britanska,
francuska i vlada traile su od sindikata da s njima
i oni su pristali. Kao rezultat toga razvili su se oblici su-
134
radnje radnika i uprave koji su se zbili u tim zem-
ljama toliko su da zasluuju kratak opis. .
- Tri godine koje su prethodile izbijanju rata predstavljale su jedno
od najnemirnijih razdoblja u povijesti britanske industrije - pie J.
B. Seymour, takozvanih Whitleyevih savjeta. Na
rata izbilo je oko stotinu trajkova.
GS
Bilo je to razdoblje kad je sindi-
utjecaj u Britaniji bio i kad su 1912. rudari i
sindikata prihvatili zahtjev za potpunom kontrolom
industrije od radnika. Bilo je to razdoblje kad su se pojavili
i prvi znaci pokreta povjerenika (trajk inenjerskih
radnika u Glasgowu 1912).
Prije rata povjerenici u tvornicama (shop stewards) bili su
nii funkcionari koje je imenovao sindikat radnika iz
pogona, sa zadatkom da se brinu o i organiziranju pridolica.
Oni nisu imali nikakvog ovlatenja da razmatraju albe radnika, a niti
su ih uprave slubeno priznavale. I tada je doao rat, koji,
kako nam to C. G. Renold kae na osnovi svog neposrednog iskustva
kao poslodavac, radni ljudi nisu kao 'svoj' rat ... iroki slo-
jevi smatrali su ga ratom i zbog toga su bili vrlo ozlo-
kontrolom i
Dovoljno je
dodati da je nakon sporazuma sindikalnog vodstva s vladom (Treasury
Agreement) 1915. godine, kOjim su se sindikalni funkcionari obavezali
da odobravati trajkove za vrijeme rata, neposlunost sindikalnog
postala neminovna. Veliki trajk inenjerskih radnika u Clydeu
1915, kad je trajkaki komitet dobio trajk nad-
lene sindikalne funkcionare, postavio je obrazac i inicirao pokret, koji
je uskoro postao poznat kao pokret povjerenika.
so
Komiteti
povjerenika, sastavljeni od predstavnika svih radnika !l ne-
kom rairili su se po cijeloj zemlji. Lokalni delegati iz po-
s su komitete, koji su
se ujedinili u jedan neslubeni nacionalni pokret 'komiteta.
Taj spontani razvoj bio je vrlo pojavi sovjeta u Rusiji, pa je sa-
svim prirodno da su u Britaniji sovjeti postali populatni nakon februar-
ske revolucije u Rusiji. Spomenuta konferencija odrana je u Leedsu
u lipnju 1912. i zahtijevala je osnivanje i savjeta.
Sindikalizam, gildski socijalizam, pokret povjerenika,
broja dana izgubljenih u trajkovima usprkos svim ogra-
- 2 milijuna u 1915. godini, 2,5 milijuna u 1916. godini,
5,5 milijuna u 1917. godini - alarmirali su vladu. U listopadu 1916.
imenovan je odbor (poznat kao Whitleyev odbor) sa zadatkom da ispita
metode za osiguravanje stalnog poboljanja u industrijskim odnosima.
godine Whitleyev odbor je izradio svoju shemu suradnje radnika
i poslodavca. Za svaku industrijsku granu trebalo je osnovati
nacionalni savjet i pokrajinske savjete radi okupljanja organizacija po-
slodavaca i sindikata, a u pojedinim tvornicama
komiteti trebali su postati priznati instrument savjetovanja uprave i
radnika. shema nije funkcionirala osim u dravnim nadletvi-
ma: Poslodavci, kao organizacija, nisu nikada bili naklonjeni shemi.
Sindikalisti, koje je uplaio pokret povjerenika, zgraali su
se od pomisli da daju vlast pokretu nezavisno od centralnih
135
organizacija.61 Od otprilike stotinu osnovanih komiteta, na
osnovi Whitleyevih preporuka, do 1929. godine ostala je na ivotu
jedva polovica. Nakon rata vlada je odbacila zahtjeve rudara
i za nacionalizacijom i samoupravom. Prva poslijeratna
kriza, koja je 1921. godine, unitila je pokret povje-
renika i gildske socijaliste.
62
Stanje je opet bilo normalizirano i kapita-
mainerija mogla je funkcionirati kao i prije. Ali ipak ne sa-
svim; sjeme je bilo posijano.
U Francuskoj je za vrijeme I svjetskog rata ministar
rata pokrenuo osnivanje komiteta, sastavljenih od pred,.
stavnika .radnika, u tvornic;ama koje su proizvodile ratnu opremu. Ti
su se komiteti nakon rata raspali. je vlada stvorila
komitete u vrijeme I svjetskog rata (1916), s izraenim ciljem
da komiteti pridonesu boljem razumijevanju radnika i poslo-
davaca. Za razliku od Britanije i Francuske, je bila poraena
u ratu i u njoj su krenuli drugim .tokom. Poraz i golemi utjecaj
ruske revolucije potakli revoluciju (1918), i voj-
savjeti pojavili su se po cijeloj zemlji. Nasmrt uplaeni poslodavci
bili su spremni vrlo daleko samo da izbjegnu potpuni socijalizam.
I tako se dogodilo da je postala prva zemlja
u je ustav (srpanj 1919) u osnovna prava i ovo
pravo: Da bi zatitili svoje drutvene i ekonomske interese, radnici i
namjetenici imaju pravo da budu zastupljeni u savjetima
u svakoj tvornici, i u regionalnim savjetima organiziranim
za svako industrijsko i u saveznom savjetu .
. Na osnovi ustava dqnesen je 1920. godine zakon kOjim
savjeti (Betriebsriite) postaju obavezni u svim sa 20 ili
vie zaposlenih. Savjeti su trebali nadzirati funkcioniranje kolektivnih
ugovora, sklapati sporazume o uvjetima rada i problemima koji nisu
bili regulirani irim sporazumima, paziti na primanje i otputanje rad-
nika; oni su trebali savjetovati. poslodavca kako da
efikasnost i organizaciju proizvodnje. ustavni zakoni pred-
stavljaju mrtvo slovo na papiru ako ih ne podupiru aktivne drutvene
snage. pokret toga vremena bio je duboko podijeljen,
i u svojoj sindikalnoj i u svojoj grani. koja je dJ;ala
vlast bila je kompromisna, oklijevala je. Dravna biro-
kracija bila je neprijateljski raspoloena. U takvoj su situaciji poslo-
davci dobili vremena za predah. Rezultati revolucije biIi su postupno
potkopani - u je kriza od 1924. igrala ne malu ulogu - i zatim
likvidirani. Taj je proces zavren u svibnju 1933, kad su sindikati i
savjeti ukinuti, to je dolazak faizma.
to se ostalih evropskih zemalja, dovoljno je spomenuti da su
u razdoblju 1919-1922. godine iz razloga bili doneseni
zakoni u Austriji, i Norvekoj. U Jugoslaviji, zakon o
zatiti radnika (1922) je izbor povjerenika u podu-
sa zadatkom da interese i s poslo-
davcima. Stav poslodavaca i sindikata sveo je tu odredbu vrlo brzo
na puku formalnost. Sa zaostatkom od deset godina i nakon jednog
razdoblja trajkova, do rjeenja dola je vlada Narodnog fronta
u Francuskoj u 1936; delegatima (deIegues ouvriers) priznato
136
je pravo da se sastaju s upravom svaki mjesec . .u Sjedinjenim Dra-
vama sindikat i uprava su neto suradnju u vezi s
problemima proizvodnje na jednoj od eljeznica 1920-ih godina, kad
je sindikat nastojao smanjiti trokove poslovanja da bi se osigurao
rad za radionice. Druge tvrtke i sindikati eksperimentirali
su sa idejarria do 1929. godine, kad je kriza unitila eksperi-
mente te vrste. poslije sindikat metalaca izradio je sasvim
uspjene planove suradnje u broju manjih za
proizvodnju i obradu Te sheme preivjele su rat i dalje su
funkcionirale u nekih tridesetak tvrtki. 63
Prvi savjeti .u Sjedinjenim Dravama pojavili su se na
prijelomu Do 1926. postOjali su u neto vie od 300 kompanija,
velike tvrtke kao Bethlehem Steel, General Electric, Inter-
national Harvester i Westinghouse. Ali njihov broj nije se
je da je zakonodavstvo 1930-ih godina, koje je podra-
valo sindikate, razvoj savjeta. sindikata
nazivali su ih sindikatima kompanija i godine 1937. Vrhovni
sud stavio ih je izvan zakona jer su pripadali udruenjima namjete-
nika koja su osnivali, kontrolirali i na njih utjecali poslodavci.
klasna suradnja nije bila poeljna. Tako su zakonodavci i
sindikalno vodstvo nehotice prihvatili ispravan klasni stav evropskih
radikala. Poslije razmotriti posljedice takvog stava.
Drugi putokaz u razvoju sudjelovanja u upravljanju
predstavlja drugi svjetski rat. kao i prvi svjetski rat, on je inicirao
ciklus, samo u znatno razmjerima. Opet su vlade traile suradnju
s radnicima da bi ratnu proizvodnju te su proiz-
vodnikomiteti uspostavljeni u zemljama (Britaniji, Sjedinjenim
Dravama, Kanadi). I opet je Britanija bila pobjednik, a
poraena, uz spontani razvoj u prvoj zemlji i zakonodavne mjere u
drugoj. I opet s'u britanski rudari samoupravu, a - umjesto
toga - dobili su savjetovanje. bilo je i nekoliko
sasvim novih trenutaka, od kojih su najvaniji velike nacionalizacije u
nekim zemljama i potpune nacionalizacije u broju drugih
(u i u azijskim zemljama Dalekog istoka). A u svim
nacionaliziranim industrijama savjetovanje radnika
i uprave uvedeno je kao neto to se samo po sebi razumije.
U Britaniji, dva nacionalna sporazuma za vrijeme rata dali su
obrazac za osnivanje komiteta. Komiteti su trebali imati
savjetodavnu ulogu i pruati za redovitu razmjenu gledita
poslodavaca i namjetenika o socijalnim i proizvodnim proble-
mima, uz da o uvjetima zapoljavanja pregovara sindikat
u ime radnika. U 1947. godini, nacionalno savjetodavno
je organizacijama poslodavaca i sindikatima da us-
postave savjetodavnu maineriju tamo gdje ona jo ne postoji. Pre-
poruka je naila na odaziv i nekoliko godina poslije bilo je vie stotina
komiteta u Britaniji.
U ne samo da je ponovo oivjelo zakonodavstvo vaj-
marskog razdoblja nego se otilo i korak dalje: od savjeto-
vanja do (Mitbestimmul1g). U dvije industrije -
industriji ugljena i - sindikati su postigli paritet za
predstavnike u nadzornom odboru (Aufsichtsrat), tijelu koje imenuje
137
upravni odbor. tovie, jednog od tri upravnog odbora,
personalnog direktora (Arbeitsdirektor), imenuje sindikat (zakon iz
1951). U drugim industrijama predstavnici jo su u manjini,
iako ta manjina moe biti nego u vajmarskom razdoblju.
savjeti (Betriebsriite), koji predstavljaju i radnike i slube-
nike! moraju se izabrati u svim koja stalno imaju 5 ili vie
zaposlenih (zakon iz 1952). Radi promicanja suradnje
savjeta i poslodavca u s vie od stotinu zaposlenih moraju
se osnovati privredni odbori (Wirtschaftsausschuss), u koje svaka strana
imenuje polovicu
U Francuskoj, zakonom iz 1946. s vie od 50 zaposlenih
obavezna su osnovati komitete (comite d'entreprise), koji
zastupaju manualne radnike i osoblje. Svaku od-
luku mora odobriti komitet. Ako do neslaganja, predmet se alje
arbitrai. '
vedski sindikati i udruenja poslodavaca postigli su -1946. godine
sporazum kojim se sva s vie od 25 namjetenika obavezuju
osnovati savjete Zadatak tih savjeta moe se u najirem
smislu kao savjetovanje o svim vanijim proble-
mima. Bit zanimljivo napomenuti da su se 1923. godine, kad je jedan
kraljevski komitet s E. Wigforssom na predloio formiranje
proizvodnih komiteta, i sindikati i poslodavci su se uspro-
tivili, i od toga nije bilo nita. Od svretka drugog svjetskog rata do
1950. godine savjeti osnovani su u 2650 kOja
zapoljavaju 600.000 radnika.
64
savjetodavni komiteti
uvedeni su u Norvekoj (1945) i Danskoj (1947) na temelju sporazuma
sindikata i poslodavaca, a u Finskoj posebnim zakonom (1946). II
Austriji su savjeti ponovo uvedeni zakonom iz 1948, a za
razliku od 1919, dobili su i pravo sudjelovanja u upravljanju. U Belgiji,
savjeti (conseils uvedeni su zakonom iz 1948,
a u Nizozemskoj su savjeti uvedeni 1950.
Neto poslije, 1966. godine, interne komisije (commission i
interne osnivaju se u Italiji. oblici
savjetovanja razvijeni su i u zemljama.
U Sovjetskom Savezu se 1957. godine i poslije pokualo ponovo oi-
vjeti zamrle proizvodne konferencije, i na kraju je, 1973. godine, na-
pokon izdan jedari dekret u njihovu korist.
U nizu zemalja, predratna praksa savjetovanja nastav-
ljena je i poslije rata, a tamo gdje prije nije postojala uvedena je prvi
put. U 1951. godini ured rada registrirao je vie od 30
zemalja sa stalnim organima sudjelovanja u upravljanju.
Njihova praksa je od zemlje do zemlje, ali ti organi imaju
karakteristiku: osim nekoliko iznimaka, sudjelovanje rad-
nika je na savjetovanje. Ipak, bio je to tek po-
U toku dva pokret participacije je i
osvojio nova Razvoj je redovito iao u smjeru
povremeno i na paritetnoj osnovi.
Nakon II svjetskog rata, pokret za sudjelovanje u uprav-
ljanju proirio se i na izvanevropske zemlje. Alir je bio spomenut.
Za vrijeme prve godine nezavisnosti, u Indiji je donesen zakon koji
propisuje da dr,avna vlada moe od poslodavca zahtije-
138
vati osnivanje komiteta, sastavljenog od predstavnika
slodavaca i radnika, koji obavlja savjetodavnu funkciju. Godine 1957.
je nacrt dobrovoljnih savjeta upravljanja, zasnovan -
na ideji da je u demokraciji rad partner u ostvarivanju
zadatka razvoja. ( ... ) Radnici i trebaju se zajed-
savjetovati i, kad god se moe, progresivno u uprav-
Ijanje.65 Do 1969. osnovano je oko 150 savjeta upravljanja
i 3133 komiteta. Pakistan zahtijeva predstavnika radnika u
upravnom odboru u svim s vie od 50 zaposlenih. U Boliviji
je 1960. izdan dekret o savjetima, a nakon revolucije 1963.
jo jedan dekret o kontroli. U Tanzaniji su rad-
komiteti uvedeni 1964, a 1970. su u javnim osnovani
savjeti. U Turskoj, Egiptu i Siriji participacija je uvedena u
javnim Zakonom iz 1966. u Venezueli je za-
stupanje radnika u upravnim odborima dravnih Zambija,
Demokratska Republika Kongo i ostale zemlje, eksperimentiraju s
oblicima participacije.
Poseban oblik sindikalizma razvio se u Izraelu, zemlji s mjeovitom
privredom u kOjoj prevladava javni sektor. Ovdje je federacija sindi-
kata Histadrut industrijski koncern u zemlji, koji zapoljava
aktivnog stanovnitva. Histadrut je dokazao - iako se prije
to - da sindikati mogu istovremeno djelovati i kao
posrednici i kao poslodavci. Godine 1945. Histadrut je
uveo proizvodne komitete, sastavljene od predstavnika rad-
nika i uprave, u svojim vlastitim a zatim je postigao spo-
razum s udruenjem privatnih o promicanju proizvodnih
komiteta u _ privatnim taj pokuaj je propao
zbog otpora struktura i zbog nezainteresiranosti radnika.
Ti su napori obnovljeni 1956, kad je plan o
savjetima, koji je trebao kontrolu cijelog poslovanja unutar
osim pitanja nadnica i dobiti. Ideja je bila da se uvede
ali ono to je na kraju proizalo bilo je
savjetovanje.
Druga specijalna odlika izraelske privrede je kibuc. kibuc
dolazi od hebrejske kvutzah, to grupa. Prvi je kibuc
osnovan 1909. godine. Kibuci se iz javljaju kao ruralne za-
drune naseobine, ali se poslije baviti i proizvodnjom. Oni
proizvode ukupnih poljoprivrednih proizvoda i neto manje od
desetine industrijskih proizvoda zemlje. Kibuci variraju u od
40 ili 50 do 1000 iako ih ima
250 i 500 Oni predstavljaju najradikalniji oblik samouprav-
ljanja koji danas postoji. Cilj je potpuna identifikacija pojedinca s
drutvom. Svi sudjeluju u donoenju odluka, funk-
cije obavljaju se po rotacije a potrebe se zadovoljavaju
na ravnopravnoj osnovi preko komunalnih ustanova. kibuci
zapoljavaju manje od 4 posto aktivnog stanovnitva i ne
taj udio.
Poput kibuca, asentamientos su poljoprivredne
naseobine. Oni su osnivani na zemlji agrarnom reformom
1964. i 1970. te su se nakon nekoliko godina prijelaznog raz-
doblja razvili u samoupravne zadruge s nedjeljivim vlasnitvom. U toj
139
zemlji se razvio i jedan spontani pokret u proizvodnje, koji
predstavlja istinsko samoupravljanje, a koji su ignorirali i
podjednako zamrzili i vlada, i opozicija, i sindikati. Od 1968. radnici
zauzimaju, jedno za drugim, koja su napustili njihovi vlasnicii
zatim ona pod ili na rubu ili ona koja jednostavno
nisu uspjeno poslovala. Radnici preuzimaju upravu, nastavljaju pro-
izvodnju i, kao po pravilu, izbjegavaju i poboljavaju rezultate
poslovanja. Do 1972. osnovano je stotiriu takvih empresas de trabaja-
dores koja su zapoljavala oko 10.000 radnika.
U vlada i sindikati postigli su sporazum o
mainerije savjetovanja s elementima u jay-
nom sektoru. Vojni udar prekinuo je taj razvoj, ali se nova
u vlasnitvu radnika i dalje neprekidno osnivaju.
Susjed Peru, je proveo agrarnu reformu i uspostavio
samoupravne zadruge. Nova vojna vlada, koja je vojnim
udarom 1968. godine zbacila civilnu, ponijela se vrlo neortodoksno i
Vlada je izloila svoju socijalnu filozofiju otprilike ovako:
Zapadni kapitalizam je stvorio nepodnoljive socijalne razlike, usporio
privredni razvoj i pretvorio zemlju u ekonomsku koloniju. Stoga je
'kapitalizam, kako god ga reformirali, neprihvatljiv. komunizam
, je stvorio totalitarno drutVo u kojem je sloboda radnih ljudi
unitena ili vrlo i stoga je jednako neprihvatljiv.
ne postoje samo dvije alternative kao to su ljudi nekad vjerovali.
alternativa, samoupravno drutvo - democracia soCial de parti-
cipacion plena (socijalna demokracija s punom participacijom) - pred-
stavlja alternativu za koju se treba opredijeliti. Nacionalizacije velikog
opsega, osnivanje poljoprivrednih zadruga i samoupravljanje u indu-
striji biiI su prvi komci. to se privatne industrije, vlada je
primijenila vrlo originalnu ideju: su imala zakonsku obavezu
da svake godine izdvajaju postotak profita u jedan nedjeljivi
rezervni fond kojim upravljaju zaposleni, radnici. Svi zaposleni radnici
predstavljaju radnu zajednicu comunidad labora1. Kako raste udio kapi-
tala koji pripada radnoj zajednici, proporcionalno se i gla-
prava predstavnika u upravi. Ta zamisao, inteligentno i
uspjeno primijenjena, ne zahtijeva za razvlatenje kapitalista nita
drugo osim mehanizama. Ali, zemlja se s
privrednim Predsjednik Velasco Alvarado,
inicijator reformi, maknut je s dunosti, i irenje sektora kojim uprav-
ljaju radnici je zaustavljeno.
I napokon, preostaje nam da zabiljeirno prvi uspjean pokuaj
uspostavljanja samoupravljanja u nacionalnim razmjerima.
Jugoslavensku revoluciju je i
rat u godinama 1941-45. Kako partizansko ratovanje zahtijeva mnogo
lokalne inicijative i domiljatosti, prvi organi lokalne samouprave i
prve samoupravne partizanske tvornice organizirane su jo 1941. go-
dine. razi:Ioblje dolazi prvih pet godina nakon
oruane revolucije. Zakonom iz 1945. se da povje-
renici, kao legalni predstavnici radnika, uspostave kontakt s upravom
dravnim organima i sindikatom radi zatite drutvenih i
ekonomskih interesa radnika i pomaganja u proizvodnje.
godine dio privrede bio je nacionaliziran, a 1948. go-
140
dine nacionalizacija je zavrena. U su
renici prestali postojati i umjesto njih sindikalne su
legalno pravo da izlaze s prijedlozima pred upravu. To Je korak
natrag od kontrole k savjetovanju, pomalo opasan korak. kOJI J;:: pod-
na sovjetski razvoj u razdoblju 1917-1920. v.ec
godine dolazi do nove
tovanje uprave - vecmom lJudI kOJI su 1 samI aktivno sudJe-
lovali u revoluciji - i radnika bilo je spontano uveden.o.
napad Kominforma, sredinom 1 u
nekoliko godina, djelovao je kao snaga kOJa Je koclla polanza-
cijski proces. U prosincu 1949. godine vlada i sindikati
instrukciju za formiranje savjeta kao savjetadavnih
Savjeti su izabrani u 215 Ubrza su i druga paduzeca
zahtijevala isti privilegij, Ldo sredine 520
U lipnju ,1950. godine Narodna .skupstina Je zakon. kOJlID
savjeti iz u tIJela. Radm
svakog .izabIre radmcki kOJI, tako ?ugo .
povjerenje ,predstavlja vrhovnI organ za P'?h!ike
Savjet izabire svoj izvrni komitet,. odbor: CiJa Je
da se brine o svaka dnevnom politlke savJeta; stvarna iZ-
vravanje direktiva i posaa rutin,.ske kaordi?-vacije
preputeno je direktaru i strucnom I
.osabIju. Tim zakonskim aktam mJe
.odjednom ali su stvarem uVJetl za nJezmo. Do
1950. godine je postalo. opcen:.to,
.organizacija dovodi do I
te je tako OClStl}a teren. za mz
cionalnih pramjena kOJe su sliJedlle. DalJI razvoJ u ostalim
drutvenog ivota pridonio je daljem
industrije. Samaupravljanje Je .!zyan
neposrednog radnag mjesta time sta su SVI predstavmckl organI: od
lokalnih pa do savezne skuptine, dobili dom. -
U 1953. godini promjena ustava regIstrIrala Je nave mstltuclJe.
upravljanje postalo je dio drutvenog Y
Jugoslavensko rjeenje ne treba pramatratl kao. Jednog
procesa, nego prije kao sam?-
upravnog drutva. se da se .. na
do danas dobro utemelJllo Jugos}aV1J1. Ono sto
jest da ga se proiri na ostale razine l, .oSObIto, da se ra!VlJe Jedan
jednako nov sistem, primjeren samoupravnam drustvu.
VI. Evaluacija
Povijesna i su dva
u upravljanju: jedan negativan, .obuzdavaJucl; I drugI
Prvi se razvio prije, a zasniva se na ovakvom razmlsiJanJu i
postupcima. Pasladavci i radnici klas.e s
interesima. Vii prafitl podrazumiJevaJu mze
i obrnuto. Prema tome; normalna stanje klasni ra.t,
ili manje civiliziranim sredstvima. Na tOJ osnOVI, stvorem su smdlkati
141
kao borbene organizacije klase. U radikaliziranim situacijama,
kada su klasne napetosti tradicionalno
potiskuju zahtjevi za kontrolom. kontrola se
tako moe koristiti kao izraz koji opisuje negativan,
pristup participaciji. Njegovi povijesni kOrijeni analizirani su u odjeljku
o revolucijama. On se odnosi na agresivno posizanje sindikata ili ne-
slubenih skupina za pozicijama u sredini.
Snagom svojih organizacija radnici utjeruju ustupke od poslodavaca.
Oni ne iznose pozitivne prijedloge za poslova - poslovanje
je pravo uprave, pa radnici nisu pozvani da bilo ta pred-
lau; oni ne preuzimaju nikakvu odgovornost - nije njihovo
vlasnitvo; oni to se ne moe raditi, tako
proizvoljnu poslodavca, i oni pokuavaju maksimizirati svoj udio
u Tako dugo dok postoji kapitalizam (ili etatizam) ne moe biti
suradnje. Kako se kapitalizam ne moe ukinuti preko takav stav
pridonosi kapitalizma. Suvremeni zagovaratelj
kontrole E. Mandel ovako je formulirao njezina glavna
cilja: (1) pristup financijskim dokumentima (Otvorite knjige!); (2) kon-
trola sistema (3) kontrola brzine rada:, i (4) kontrola
otputanja radnika i zatvaranja tvornica. Mi zahtijevamo
punu kontrolu i pravo veta za radnike. Ali odbacujemo makar i atom
odgovornosti za upravljanje U skladu s
tim stavom, i samoupravljanje je samo u socija-
lizmu. . '
Iako su interesi poslodavaca i radnika u osnovi suprotni, oni to ba
nisu potpuno. Postoje neka - na primjer, SOcijalne slube,
sigurnost i pitanja zdravlja :- gdje interesi nisu suprotni i gdje je
suradnja Tako, dok o nadnicama i uvjetima rada
u ostati u nadlenosti sindikata, radnici dorasli tom
zadatku sudjelovati u o nespornim stvarima. Tako
negativnu kontrolu nadopuniti konstruktivna participacija. Participa-
cija prolazi kroz tri stadija: savjetovanje, i
samoupravljanje. Prvi stadij ostavlja i sklop
netaknutim, ali jedan psiholoki napad na uprav-
autokraciju. Drugi stadij podrazumijeva sudjelovanje u vlasti
i predstavlja kraja. Potrebno je shvatiti, da su prva dva stadija
prijelazni i stoga krajnje nestabilni.
67
Stabilnost se postie u
stadiju, koji je jedino u socijalizmu. razvijenih zemalja,
i i u prvom su stadiju. Dakako, do 1977.
devet zemalja (Zapadna vedska, Norveka, Danska, Au-
strija, Nizozemska, Francuska, Luksemburg i panjolska) imalo je za-
kone koji zahtijevaju predstavljanje radnika u nadzornim i upravnim
odborima kompanija - to je U pravilu su
predstavnici radnika jo u manjini, ali vre se snani pritisci prema
paritetnoj i zastupljenosti.
. U procjenjivanju razvoja sudjelovanja radnika u upravljanju, slje-
pet aspekata problema se vanim,
1) Motivacije za uspostavljanje savjetodavne mainerije
mogu se svrstati u kategorije. Revolucionarni pritisak odozdo pri-
siljava poslodavce i vladu da ublae upravnu diktaturu. Kako je o
otrom sukobu interesa, rezultat borbe mora biti pravno sankcioniran da
142
bi bio stalan (iako se pravne sankcije pokau kao fikcije).
je za ovu situaciju. .
. Nadalje, za vrijeme modernih totalitarnih ratova vlade su ivotno
zainteresirane da proizvodnju pa zbog toga konstruiraju i
sheme savjetovanja da bi premostile jaz
poslodavaca i radnika. Taj je za britansku i
praksu. to se te posljednje, jedna studija ureda
rada kae: svrha proizvodnih komiteta bila je
i poboljati kvalitetu ratne proizvodnje
naporom radnika i uprave u svakom pogonu. U kojoj je mjeri taj cilj
bio postignut, vidi se iz ove ocjene iste studije: Iako ima malo sumnje
da su komiteti dali doprinos proizvodnji pogona, broj
komiteta nije pomogao u onom opsegu u kojem se to ... 68
Nekih 5000 komiteta bilo je osnovano po pogonima s ratnim na-
rudbama. dio njih nestao je poslije zavretka rata.
tip motivacije kod individualnih poslodavaca koji
nisu prisiljeni zakonom da prihvate savjetovanje. Oni ga pri-
prije svega iz ekonomskih razloga. To dobro izjava
C. G. Renoida, koji je i sam poslodavac s uspjenim savje-
tovanjem u svom U prvom redu treba istaknuti da je cijeli
razvoj imao svoje porijeklo u vrlo potrebi - potrebi koju je
uprava za tjenjom vezom sa svojim ljudima radi glatkog
funkcioniranja posla.69 Ta se potreba javlja kad preraste
upravu jednog Ona postaje nuna u uzburkanim vremenima
rata i industrijskog nemira. A kad je jednom savjet osnovan,
vjerojatno je da nastaviti djelovati i u kasnijem razdoblju
i industrijskog mira. Treba jo jedan efekt rata: rat
samosvijest eksploatirane klase i humanizira viih drutvenih
slojeva, tako psiholoki most ta dva svijeta.
n
Zatim.
pojavljuje se i mali broj poslodavaca koji su zainteresirani za
savjetovanje kao takvo jer ga smatraju institucijom koja
humanizma. Taj ovenovski tip poslodavaca, koji prije nije
postojao, vjerojatno se u omjeru u kom se suprotni dru-
tveni pritisak - njima socijalno jednakih i drutvenog sistema u
cjelini - smanjuje. Primjer pojedinih poslodavaca, ponavljane inter-
vencije vlade, stalno poboljavanje obrazovnog standarda radnika, stva-
raju postupno atmosferu u kojoj savjetovanje postaje ne-
ophodan dio upravne rutine. se da se upravo to u dananjoj
Britaniji, kako to pokazuje pojava jo jednog tipa poslodavaca: u
koja je posjetila ekipa Nacionalnog instituta za
industrijsku psihologiju se da se savjetovanje smatra
modernom tehnikom za poboljavanje odnosa radnika i
uprave.72
tip motivacije je relativno novijeg datuma. U Britaniji i
Italiji, na primjer, poslodavci tjeraju sindikate da preuzmu
odgovornosti kao sredstvo mira radnicima. Kada kom-
panije u kriznoj situaciji jedva posluju na granici profita, i kratko-
trajan trajk moe ih izbaciti iz poslovanja. Tako je po pred-
stavniku Konfederacije britanskih industrija, neka vrsta
posljednjeg za smanjivanje broja industrijskih sporova i pove-
konkurentnosti na svjetskom tritu.
143
I
I,
Konkurencija je bit kapitalizma; dosljedno tome, nita sprije-
da konkuriraju i u pobolja-
vanja odnosa s radnicima. To paradoksalno, ali isto tako su para-
doksalni i uvjeti pune zaposlenosti u kapitalizmu. Naravno, ako se
provodi dosljedno, takva konkurencija mora dovesti do raz-
bijanja odnosa; to, biti nitavie od jedne
paralelne pojave, koju je Schumpeter opisa.o kao kreativno razaranje,
tj. razaranje profita konkurencijom potaknutom da bi se profiti po-
Nacionalizirane industrije i nacionalizirane privrede predstavljaju
poseban Tu je savjetovanje neophodan minimum
da bi takvi sistemi funkcionirali - to jest, da bi bili drutveno
prihvatljivi. jedini razvoj koji se moe zamisliti je stalno
sudjelovanja radnika u upravljanju, bilo da im to dobrovoljno
birokracija, bilo da to radnici izbore revolucionarnim sred-
stvima. .
2) to se s disciplinom u organizaciji u kojoj je izvrna vlast
potkopana time to svatko ima pravo i postaviti pitanje
ispravnosti odozgo pozivom na svoj vlastiti skup kriterija?
To je upravo prvo pitanje koje naa veberijanski nastrojena
racija postaviti u vezi s shema
upravljanja. j er, nije li da efikasna organizacija zahtijeva poslus-
nost, gdje se poslunost moe definirati kao odabiranje postupka kod
kojeg osnova za akciju postaje sam sadraj naredbe?73 .
U stvarnosti, literatura o savjetovanju i
upravljanju,14 i najdetaljnije studije, ne upozo-
rava na postojanje nekog problema discipline. Ne mogu
bolje nego citirati dvojice sam p.rv!
put uvesti savjetovanje na vrlo sIrokoJ osnOVI u
vlastitoj tvornici - pie G. D. Walpole - mnogi moji kolege poslo-
davci rekli su mi da prodajem propusnicu neprijatelju i da prvi re-
zultat biti da disciplina do vraga. Nakon dvogodinjeg
iskustva ustanovio sam, naprotiv, da se disciplina' toliko
poboljala da se gotovo nemoe prepoznati, i da se o svim ostalim
legitimnim' interesima vlasnitva vodilo u tolikoj mjeri u kojoj
to prije godine nisam smatrao proizvodnja je
porasla, izostanaka je manje, kart je smanjen, a dragocjeno vrijeme
C. G. Renold objanjava misterije tog fenomena: Potreba
da se direktorski autoritet zasniva na razumu, a ne na arbitrarnoj vlasti
- to je implicirano u cijeloj filozofiji savjetovanja -
je taj autoritet.76
jedva je potrebno dodati da isto vrijedi u jo opsegu za
sistem zasnovan na filozofiji samoupravljanja. jedna misija
rodne organizacije rada u jugoslaviji utvrdila je 1960. godine da, dok
je samoupravna mainerija za radne odnose smanjila prijanje ovlasti
nadzornog osoblja, ne se da je naudila njihovom autoritetu .. :
Ona je nesumnjivo poloaj kolektiva u odnosu prema upraVI,
ali ne se da je potkopala radnu disciplinu.77 U je
da se disciplina radnika nakon samoupravljanja.
78
Samoupravljanje zamjenjuje poslunost vrenje arbi-
trarne vlasti sporazumijevanjem. ili biro-
144
kratsku dvojnost i polarizaciju interesa, samoupravljanje . smanjuje na-
petost i poboljava koordinaciju.
3) Uspjeh savjetovanja bio je dosad
a razloge za to nije teko utvrditi. Uspjeh savjeta
vajmarskog razdoblja McKittedc i Roberts ocjenjuj'!
su savjeti bili korisni u zatiti interesa, ah da ll1SU postiglI
stvarno nita u pogledu istinskog sudjelovanja u upravljanju. Za
poslijeratni razvoj isti autori kau: Gdje savjeti postoje,
je iskustvo da su namjetenici bili vrlo zainteresirani za njihovu dJe-
latnost ... 79
U Britaniji su iroke mase radnika jo ali petine
predstavnika u savjetima podravaju tu instituciju i ivo se
za nju interesiraju. je da je iskustvo u
savjetovanju navelo direktore, vie rukovodio ce i
da zauzmu povoljnije gledite u 37,48, odnosno u 58 posto slucajeva,
a nepovoljnije samo u 9,5 odnosno u jedan posto u usporedbi
s gleditem koje su u imali o savjetovanju.
BO
4) Zatim, tu je i problem osnovnog odnosa i
Te dvije suprotne strane odraavaju se u samom te:!lllllu
savjetovanje. Inicijativa da !lvede
u svom predstavlja dosta cesto smisljen pokusaJ da se
anticipira ili sputa razvoj sindikalne organizacije.
Bl
Pa i kad. to nije
cilj, savjetovanje prema a
lojalnost i' lojalnost prema vlastitOj klaSI dVIJe su
koje se i sukobljuju.
82
Ta institucija proizvodi radll1cke
nisu sindikalni funkcionari i koji su tako izvan dohvata sindikalne maSI-
nerije. Prirodno je da sindikati biti raspoloeni prema
prijedlozima da budu ortaci i im se suprotstavljati. S druge
strane, ako sindikat ili povjerenici trae sudjelovanje u za-
komitetima, poslodavci se uplaiti da njihove prerogative
ne budu okrnjene. Beznadnost situacije lei u to su obje
strane u pravu kada se plae. Kako se poslodavci u osnovi protive
predavanju svoje arbitrarne vlasti, a sindikati u osnovi nisu voljni da
preuzmu odgovornost organizacije proizvodnje - jer nita ne dobivaju,
a gube svoju nezavisnost zajedno s -
vjerojatno je da se status quo prodUZltIl da ce potenCIjalne promjene
biti Logika situacije je takva da sindikati zajedno s poslo-
davcima kuju zavjeru protiv radnika, zavjeru postaje
otvorena unemirnijim vremenima.
B3
To baca novo SVjetlo na
koje smo prikazali: strahovite drutvene snage suprotstavljale su se i
suprotstavljat se sudjelovanju radnika u upravljanju.
5) Sindikalni paradoks predstavlja jo jednu ilustraciju funkcioni-
ranja birokratskih struktura. Da bi se zatitili u jednom svijetu polarizi-
ranih interesa, svijetu su institucije protiv njih, radnici
snane birokratske organizacije: sindikate i partije. Kad su jednom te
organizacije one poprimaju odvojene interese koji su
od interesa onih na kojima se cijela struktura zasniva. U tome nema
nita loeg, to se ne zbog toga to su pokvareni.
Takav je razvoj potpuno prirodan i, u mjeri, neiz-
bjean. Izlaz iz slijepe ulice je lagan. Organizaciju treba najprije
upotrijebiti za uklanjanje osnovnog uzroka polarizaCije interesa - u
10 ekonomija socijalizma
145
ovom za uklanjanje privatne kontrole proizvodnje. A zatim biro-
kratsko organizacije treba zamijeniti samoupravom.
nije vjerojatno da stvarni sindikati i partije tim
putem izravno i samoinicijativno. da su postali dio drutvenog
sistema, s jasno definiranom ulogom u njemu, oni nisu skloni napustiti
rutinski ivot i baciti se u neizvjesnosti potpune sOcijalizacije. Samo-
upravljanje, s druge strane, predstavlja ideju koja je toliko strana duhu
birokracije, da je jasno da na estok otpor.
84
situacija ne moe ostati potpuno nepromijenjena. Nema
razloga vjerovati da su privredni ciklusi izumrli. Ali ima nekog razloga
vjerovanju da vlade industrijskih zemalja u drugoj polovici naeg sto-
ne mogu sebi dopustiti da toleriraju veliku nezaposlenost a da ne
riskiraju velike drutvene erupcije. krize u proces se unosi
prvi element promjene: drutvena kontrola. Njen je
simbol - drava blagostanja. neprekinuta puna zaposlenost
ima temeljito efekt: ona konkurenciju u pobolj-
avanju odnosa uprave i radnika. Jer, poslodavci su vitalno
zainteresirani da izbjegnu fluktuaciju radnika, da umaknu trajkovima
i da prebrode otpor prema nove tehnike, a radnici se
sigurnima i zbog toga su aktivno svjesni svojih prava i
status radinka, poslodavci postupno svoju aristo-
kratsku vlast, njihova drutvena funkcija gubi svoj sadraj. Tako
se drugi element u proces: stupnja
upravljanja. Nije vjerojatno da se proces uvijek odvijati glatko.
No, u revolucije trend razvoja je, kako smo vidjeli, jo jasniji.
U toku iSO godina proteklih od prvog ovenovskog eksperimenta u
New Lanarku odnosi poslodavaca i radnika stalno su se mije-
njali. Te promjene u odnosima dobro su izraene promjenama u karak-
teru sastanaka poslodavaca i posloprimaca, karakteru koji,
kako to zapaa britanski Nacionalni institut za industrijsku psiho-
logiju, posljednjih iSO godina pokazuje povijesni razvoj od izaslanstva
i pregovaranja do konzultiranja.86 I, mogli bismo jo sa svoje strane
dodati, do izravnog upravljanja na kraju. Ta posljednja etapa razvoja
nadilazi dvostrani karakter sastanaka i ujedinjava interese svih sudio-
nika u instituciji samoupravljanja.
Proteklih pet savjetovanje uspostavljeno je u
irokim razmjerima. U toku posljednjih dvadeset godina su i
prvi pokuaji da se korak dalje od pukog savjetovanja. To se
odnosi na te na peruansku punu participaciju.
su se kretati prema
ili prema stanju istinskog samoupravljanja.
87
U nekoliko
evropskih zemalja pojavio se pokret zajednica, po uzoru
na tvornicu okvira satova u Boimondeauu u pokrajini Valence u junoj
Francuskoj.8s Te samoupravne radne zajednice - taj je izraz iz
dosta ali je poslije postao zakonski, i ustavni termin
u Jugoslaviji i Peruti (comunidad Iaboral) - otile su korak dalje od
kooperativa s proizvodnim vlasnitvom kao
s nedjeljivim drutvenim vlasnitvom, rad za nadnicu i
punom razvijanju ljudskih svojih Manje ambi-
ciozan i manjih drutvenih zahtjeva, ali ekonomski efikasniji, jest
projekt Mondrag6n, sistem baskijskih zadruga osnovan 1956. godine.
146
On je dokazao da, uz institucionalne uvjete, zadruge pro-
mogu ne samo preivjeti a da ne degeneriraju nego i da se
mogu brzo rairiti i u sredini kao to je Francova panjolska.
89
Stav crkve se izmijenio. Enciklika pape Ivana XXIII Mater
et Magistra iz 1961. godine navodi: se u smjeru koji su za-
crtali nai prethodnici, i mi da su tenje radnika za aktivnim
sudjelovanjem u ivotu u kojima rade i su dio, njihova
legitimna prava ... davanje odgovornosti radnicima u proizvodnim or-
ganizacijama, osim to odgovara legitimnim zahtjevima svojstvenim
ljudskoj prirodi, ujedno je u suglasju s povijesnim razvojem na ekonom-
skom, socijalnom i
Participacija nije samo poeljna, ona je i ekonomski efikasnija od
tradicionalne autoritarne uprave. Ekonometrijska mjerenja pokazuju
da se efikasnost participacijom.
no
pod ili na umoru u Britaniji, Sjedinjenim Dravama, Latinskoj
Americi ili drugdje, oivljavaju kad se pretvore u kojima
upravljaju radnici. Kad se pojave ekonomski problemi,
a tradicionalne mjere poslovne politike ne djeluju, pokuava se rad-
upravljanjem kao rjeenjem. Turska vlada je pokuala unaprije-
diti poslovanje neunosnih industrija u dravnom vlasnitvu
sudjelovanja u upravljanju. U sjevernoj vedskoj
vladina politika industrijalizacije je doivjela neuspjeh, jer bi privatne
tvrtke dobile subvencije, ule u to i onda ponovo iz njega
izale, pod izgovorom da im poslovanje ne donosi profit. Prirodno je
bilo da treba osnovati kojima upravljati radnici
i dati njima subvencije, jer ona ne bi napustila to U Fran-
cusl<.oj participacija se smatra jedinom alternativom birokra-
tizaciji privrede. U Britaniji, gdje su suprotstavljene snage kapitala i
rada dole u pat-poziciju, postupno raste svijest da se tradicionalna
organizacija industrije mora zamijeniti vrlo ako s'e' eli
zaustaviti klizanje ekpnomije. Pod pritiskom svojih sindikati
su mijenjati svoje stavove. U izmijenjenim zakonima ili spora-
zumima sindikata i poslodavaca, opseg savjetovanja
redovito se je uvedeno u drutvenog
blagostanja, a ponekad i u ostala Nema nikakve sumnje da se
svijet ubrzano u smjeru samoupravnog drutva.
10'
147
Poglavlje 6
Komparativna organizacija i efikasnost
. Naa povijesna analiza otkrila je vrlo jasnu tendenciju razvoja
drutva u smjeru samoupravljanja. Da bismo razumjeli tu tendenciju,
moramo identificirati koji je Postoje bar tri takva
faktora: organizacijska izvedivost, ekonomska efikasnost i
poeljnost novog drutvenog poretka. Drutvo kOje jepovijesno mogu-
poeljnije i potencijalno efikasnije od raspoloivih alternativa, uje-
dno je i povijesno nuno. Nuno u ovom kontekstu upozorava na
veliku vjerojatnost da takvo drutvo na kraju biti uspostavljeno. Ali
velika vjerojatnost nije isto to i apsolutna sigurnost, a na kraju se
moe pokazati kao vrlo proces. Iz toga slijede dva
ako je naa analiza ispravna, samoupravni socijalizam nije utopijski
san, nego ostvarljiv projekt. On se ipak automatski ostvariti. U
ljudskom drutvu se zbivaju kao rezultat ljudske akcije. So-
cijalizam se nioe prije ili kasnije, i on moe imati oso-
bine, ovisno o primjerenosti te akcije. Osnovni preduvjet za uspjenu
akciju je dobra teorija. Ova analiza triju faktora kretanja
prema samoupravljanju dovest nas do operativne definiCije socija-
lizma. Kad se to jednom postavljeni su temelji za smislenu teoriju.
l. Komparativna organizacija
A. ORGANIZACIJSKI MODEL
Dva lee u osnovi alternativnih organizacija proizvod-
nih jedinica i cijelih drutava: hijerarhija i participacija. Prva stvara
klase i, u nae doba, ili drutveni poredak.
Druga podrazumijeva besklasnost i organizacijski je preduvjet za so-
cijalizam.
Ta dva organizacijska nisu jednostavno kategorije
podobne za formalnu manipulaciju. Ne moemo jednostavno izabrati
jednu ili drugu bez obzira na drutveni kontekst. Stoga je opet potreb-
no provesti kratku povijesnu analizu. Povijesno gledano, hije-
rarhije pojavilo se prije, a od dva oblika u kojima se pojavljuje, kapita-
organizacija je starija.
148
uu.,uu.v drutvo bilo je drutvo zavisnosti, prototip
kog poretka. Kmet je bio potpuno ovisan o svom gospodaru, je
za njega raditi i pokoravati se. je, d;-uge
svoje vlastite obaveze:bramti selo, pomOCI u dava!1
upute. Sasvim je prirodno da je u vrijeme ranog kapItaltst1ckog razvoJa
ta ideologija prevladavala. je. i re-
formator kao Robert Owen bio duboko paternahstickI nastroJen. Vla-
klasa, aristokracija, smatrala je viih klasa da preuzmu
odgovornost za ivote siromanih. . .
Sudbinu siromanih, u svim stvarima koje ih se treba rjea-
vati za njih, tako da je oni sami ne rjeavaju. Ne treba od njih
ili poticati ih da misle za sebe, ili u njihove sudbine pridavati
mnogo njihovim vlastitim razmiljanjima ili Pret-
postavlja se da je dunost viih klasa da za i da.
za njihovu sudbinu... Vie klase trebajU se savjesno pnpreID1ti za vrsenJe
tih dunosti, i cijelim svojim dranjem trebaju impresionirati siromane
da se na njih oslone kako bi se, se i
koja su za njih propisana, mogli u svakom pogledu l s purum pouz?anJem
prepustiti bezbrinosti, il u sjeni svojih zatitnika. Odnos
bogatih i siromanih treba samo on.
prijazan, moralan i. privr:eno stram, 1
no i zahvalno potovanje na drugOJ. Bogati trebajU b1ti zn loco parentls SIfO-
manima, ih i ih kao djecu.l
Kako je uslijedila prvobitna akumulacija ta je
postala prepreka efikasnim poslovmm op'eracIJama. P?-
duzetni ci su trebali vrlo mobilne radnike, rezervnu armIJU nezaposlemh
i zapoljavanje po najniim trokovima. Stoga se nisu htjeli. gnjaviti
privatnim problemima radnika i njih0v.ih se
pokornost moe osigurati e!lkasmJIm od .fIzIcke 1 od
ideologije prirodne odgovornost!. To Je sredstvo bIla glad. Jos 1786.
Joseph Townsensi je pisao:
Glad pripitomiti najdivljije zvijeri, pristojnosti i uljudnosti,
poslunosti i pokornosti i najnastranije ljude.
glad moe poticati i goniti na rad, no 1pak,. s.u zakom rekli. da 0:u ne:e
nikada gladovati. Ali se isto tako mora pnznatI l da su zakom rekli da ce
oni biti prisiljeni da rade. Ali, zakonsko postie se s mnogo muke,
nasilja i buke, ono stvara zlovolju i nikada ne moe dovesti do dobrog i pri-
hvatljivog rjeenja, a glad je ne samo miroljubiv, tih i neprekidan pritisak
nego i najprirodniji motiv za marljivost i rad koji
zanja ... Rob mora biti prisiljen da radi, ali slobodnjaka treba prepustit!
njegovoj vlastitoj volji i treba ga tititi u punom uivanju onoga
to je njegovo vlastito, bilo to veliko ili malo, kazniti ga kad nasrne na vla-
snitvo susjeda.2
Tako se od osobne slobode, zakona i poretka zahtijevalo da omogu-
eksploataciju. Trebalo je napraviti jo
jedan korak da se nova ideologija potpuno konzistentnom: po-
149
! eksploataciju je ostvariti na osnovi slobodnog pristan-
lzrazenog u ugovormm odnosima. Nekoliko godina poslije, 1795,
konzervativni Edmund Burke formulirao je tu dok-
trinu jasno i precizno:
Rad je roba., i kao takav, predmet trgovine ... Kad se neka roba iznosi na
trite,. ona nije potreba prodavaoca, nego potreba kupca, i to joj podie cije-
nu. opstanka koji svoj rad iznosi na trite u ovom je
potpuno bespredmetna. Jedino je pitanje koliko ona vrijedi kupcu.s
Srednjovjekovna drutvena svijest bila je jo previe jaka, i savjeti
Townsenda i Burkea nisu se odmah slijedili. Ba
nasuprot. Godine 1795. suci u Berkshireu utemeljili su svojom presu-
dom pod imenom Speenhamland Law. On je osiguravao
pravo na ZlVOt preko vanjske onim radnicima koji su
vali manje od dohotka potrebnog za opstanak. Nijedna mjera nije
nikad bila od svih tako zduno je Karl Polany. Ro-
ditelji su bili brige za svoju djecu, a djeca vie nisu ovisila
o svojim roditeljima, poslodavci su mogli po volji sniziti nadnice a
radnici su bili sigurni od gladi, bili marljivi ili nemarni,
su odobravali mjeru kao iako ne i pravde ... 4 Sve-
jedno, njegova je popularnost uskoro jenjavati. Pravo na ivot
nije bilo ba sasvim sukladno s kapitalizmom. Ono je unitavalo njegov
sklad i ljepotu kako je Townsend prorekao. Mjera koja je kao
u nadnicama u interesu namjetenika, pretvorila se u koritenje
javnih sredstava za subvencioniranje poslodavaca. Nadnice su pale jer
je radne snage bilo dovoljno, a razlika nadnica i minimalnog
prihoda pokrivala se iz javnih fondova. Niske nadnice snizile su pro-
duktivnost, a to je opet bio poslodavcima dodatni razlog da ne po-
nadnice iznad minimuma postavljenog skalom. I pad nadnica
i pad produktivnosti razorili su moral radnika, oni su izgubili svoje
samopotovanje i srozali se do razine prosjaka. Do 1834. ljudska i
drutvena ponienja bila su tako rairena da se sve boljim od
u nadnicama, pa je tako humanitarizam Speenhamlanda za-
mijenila surova racionalnost Zakona o reformi zakona o siromanima
(Poor Law Reform Act), su godina zaokupili panju
Marxa i Engelsa i njihovih prijatelja. Pravo na ivot za-
mijenjeno je pravom natjecanja na tritu rada, gdje se vlastiti rad
prodavao kao svaka druga roba. '
Sve otada, politolozi i ekonomisti tretiraju rad kao robu
i zapoljavanje kao kupoprodajni odnos. Ako je netko bio siromaan,
bila je to njegova vlastita greka. Ili nije dovoljno marljivo radio, ili
se nije ponaao u skladu s tritem. Nitko nije snosio bilo
kakvu odgovornost. To je bilo prirodno stanje stvari. prirodna
je bila i hijerarhija drutvenih odnosa: kao svaki drugi kupac, poslo-
davac je imao pravo raspolaganja robom - tj. radom - koju je kupio
po vlastitom To je podrazumijevalo da poslodavac izdaje
naredbe, a od posloprimca se da im se pokorava.
Uloga drave u privrednom procesu svedena je u vrlo skromne
granice. Ona je trebala zakonitost i red, i drati se podalje od
150
proizvodnje i zapoljavanja radne snage. Potpuna sloboda akcije za
poduzetnika smatrala se idealnim - i, u ekonomskim
udbenicima, najefikasnijim - poretkom. On je postao poznat pod
imenom laissez-faire poredak.
Do sada opisani razvoj stvorio je piramidainu strukturu
vlasti u Vlasnik - poslodavac bio je smjeten na vrhu, a
radnici su predstavljali podnicu piramide. su tekla u jednom
smjeru: od vrha prema dolje. Ta struktura pokazala se vrlo nestabil-
nom iz ovih razloga.
Ako su radnici bili osobno slobodni, a poslodavci nisu bili odgovor-
ni za ivotne uvjete radnika, onda je organsko jedinstvo feudalnog
drutva bilo nepovratno razbijeno, pojavile su se dvije od-
vojene, nezavisne - i neprijateljske - skupine. Drutvo se
polarizirati u dvije nove drutvene klase: proletarijat i kapitaliste.
Feudalno drutvo je, bilo klasno drutvo. Ali u
njemu nisu postojala pravna i ideoloka sredstva za uspjenu
organizaciju eksploatiranih klasa. Same potrebe razvoja
stvorile su, ta sredstva, i uskoro su se ona i koristiti.
Marx i Engels napisali su 1848. manifest. Iste je godine
engleski liberalni ekonomist John Stuart Mill opisao novo stanje stvari
ovim
to se radnika. . . sigurno moemo da se oni vie podvrgnuti
patrijarhalnom ili sistemu vladavine. To je pitanje razrije-
eno onog trenutka kad su kad im je doputen pristup do. no-
vina i traktata., kad su se uputili u njihove
redove, se na njihove sposobnosti i .nasuprot vjerova-
njima koja su propovijedali i podravali njihovi kad su se nali
okupljeni u velikom broju, da zajedno rade pod istim krovom, kad im je
eljeznica da se sele iz mjesta u mjesto i mijenjaju svoje gazde
i poslodavce kao kapute, kad su prava glasa dobili poticaj da trae
sudjelovanje u vladi. klasa uzela je svoje interese u svoje ruke, i
neprekidno pokazuje da ne smatra interese svojih poslodavaca svojim, nego
suprotnim vlastitim interesima.5
Radnici su se organizirati u partije i sindikate.
Unutar industrije, postojanje sindikata je jedne
protutene strukture na istoj bazi. Stoga potpuni organizacij-
ski model predstavlja jednu dvostruku pira-
midu (slika 3): poslodavca radnici su suprotstavili protutenu
sindikata. strukture su legitimnost sin-
dikata. Radna snaga je bila roba, a sindikati su se trebali o
njezinoj prodajnoj cijeni. Struktura je bila zaokruena, drutvena situa-
cija stabilizirana, a sindikati su prestali biti revolucionarni. Tom je
razvoju prethodio jedan drugi, koji se dogodio desetak go-
dina prije. Ako je rad samo roba, onda ga tako treba i tretirati. Jednom
kad je cijena radna roba trebala se kombinirati s drugom
robom u proizvodnom procesu. je znanstveno upravljanje.
Znanstveno upravljanje se na organizacijsku strukturu
i tretiralo radnika kao dehumanizirani splet i ivaca. Njegov
151
Frederick Taylor saeO je sadraj pristupa u jednom jezgrovi-
tom savjetu: Sto se uspjeha dat vam jedan mali savjet, vaniji
od svih ostalih. Svaki dan, iz godine u godinu, svaki treba se
uvijek nanovo upitati dvije stvari, prvo: 'Kako se zove za koga
sada radim?' i kad je na to odgovorio: 'to taj eli da
upravo sada radim'? '.
Gazda
Rukovodilac
f2ZI Partijski aparat
Partijsko
Radna zajednica
Kapitalizam . Etatizam Socijalizam
Slika 3: organizacijski modeli kapitalizma, etatizma i soCijalizma
. Prvi svjetski rat i velika ekonomska kriza ranih tridesetih godina
- kOja se uljepano naziva depresijom - predstavljaju kraj laissez-
-faire kapitalizma. Pismena, kolovana i iskusna klasa vie
nije bila spremna prihvatiti da se s njom postupa kao s radnom sna-
gom - robom. Sindikati su se razvili u nacionalne organizacije s veli-
kom ekonomskom i Kejnezijanska ekonomija zahtije-
vala je sistematsku dravnu intervenciju. su rasla, a vlasnici-
-poduzetnici postupno su zamjenjivani profesionalnim direktorima, koji
su sami formalno bili namjetenici Konkurentski laissez-faire
kapitalizam razvio se u organizirani, dravno-monopolski kapitalizam.
Resursi se i nadalje alociraju preko trita; Andreas Pa-'
pandreou
6
- ali ne vie trita.
Te su promjene podrazumijevale promjene u ideologiji upravljanja
i u odnosima u zapoljavanju. Znanstveno upravljanje zapalo je u
Otkriveno je da radnici nisu samo roba - radna snaga i iz-
najmljene ruke nego i ljudska Kao takvi, oni su prezirali
hijerarhiju i besmisleni rad. .
ni jedno ni drugo nije se moglo Bez hijerarhije,
cijeli bi drutveni sistem propao. Stoga je objavljeno da efikasnost
zahtijeva hijerarhiju, koja je proglaena svojstvom
kih prerogativa, i kao takva je iz sa sindikatima.
S druge strane, nastojalo se da se zanitp.ljivost posla nadomjesti zani-
manjem za radnika. Tako je pristup radu kao robi zamijenjen pristupom
koji je postao poznat pod imenom ljudski odnosi (human relations).
Bendix je opisao upadljive osobine toga pristupa ovako:
152
Do 1930-ih ta svijest o radnicima kao ljudskim postala je rairena
poslodavcima. Propust da se s radnicima ophodi kao s
ljudskim se smatrati uzrokom niskog morala, loe kvalitete
izrade proizvoda, nezainteresiranosti za posao i pomutnje. Predstavnici su
optuili strukture da zanemaniju pruiti namjeteniku ono to
svako ljudsko trai od ivota: potovanje prema njegovoj
ljudsko dostojanstvo, okolinu koju razumije i sigurnost napredovanja ...
Kako je, u najboljem bilo teko poticati. interes radnika
za njihov posao, poslodavce se' da svojim namjeteni-
cima stvore zadovoljstva. 'Postupajte s radnicima kao s ljudskim
Pokaite zanimanje za njihov osobni uspjeh i blagostanje.' To
ako je posao nezanimljiv, pokaite svoje zanimanje za radnike.7
To je, naravno, vrlo savjet od onog Fredericka Taylora.
Potrebe ranog razvoja su osobnu slobodu oba-
veznom. tome, kasni razvoj zahtijevao je civilizi-
rano postupanje s radnicima ako se eljelo nezadovoljstvo koje
izaziva Ali pristup ljudskih odnosa je samo neto
vie od vjete manipulacije ljudskim da bi se
unosnost poslovnih operacija. I se da je stvar upalila, bar za
neko vrijeme.
8
Uspjean direktor definiran je kao koji moe
kontrolirati svoje a namjetenici i radnici to nisu
mogli. Vjetina prodavanja i humanih drutvenih osobina
bila je ono to se zaista podrazumijevalo i zahtijevalo. Kako su ljudsko
dostOjanstvo i hijerarhija nespojivi, novo otkriveno zanimanje za rad-
nike kao ljude bilo je samo novi oblik starog paternalizma. Taj se pater-
nalizam zatim razvio u sveprodornu ideologiju organiziranog kapitaliz-
ma, divovskim korporacijama, divovskim sindikatima,
sloenosti moderne drave i potrebi da vane odluke donosi
jedna informirana elita. ne sudjeluje u U
najboljem doputeno mu je odobriti izbor
1950-ih godina pristup ljudskih odnosa doao je na zao glas. Sindi-
kati su ionako od samog bili neprijateljski raspoloeni prema
tom pristupu, a radnici vie nisu htjeli biti objekti prozirno zamaski-
rane manipulacije. Trebalo je iskuati nove pristupe, kao
posla (job enrichment) i ljudskih resursa (human resources). Potonji
se moe ovako opisati: nasuprot tradicionalnim modelima ljudskih
odnosa, zadatak upravljanja ne sastoji se toliko u manipulaciji na-
mjetenika da bi prihvatili autoritet uprave, u razVijanju
partnerstva ili obitelji radnicima da bi svaki pridonosio
ostvarivanju organizacijskih ciljeva u skladu sa svojim sposobnostima
i interesima.
9
Time je krug povijesnog razvoja organiza-
cije zatvoren. Kapitalizam je razaranjem socijalnih i emocional-
nih veza tradicionalne - tj. feudalne - organizacije, se da zavrava
pokuajima ponovnog uspostavljanja tih veza, slobodan
ugovor emocionalnim odnosima obitelji i partnerstva. Nedavno
razvijena teorija Maslowa o ljudskim potrebama (o kojoj podrob-
nije govoriti u poglavlju 15, odjeljak I) koritena je da bi se razradila
politika eksploatiranja neiskoritenih ljudskih resursa. Ako ljudi ele
biti kreativni, odgovorni i samousmjereni, zadatak upravljanja je
stvoriti okolinu u kojoj svi obitelji pridonositi do granica
svojih Ako to participaciju neka onda
participiraju.
153
uhijerarhijskom sistemu ostaju
i ako participiraju. Sindikati su ostali neprijateljski
pokret humanizacije igrom uprava, to dokazuje
nesindikalni status 'humaniziranih' i antisindikalni stavovI o
potrebi zamjenjivanja sindikata kOje zastupaju pristae te teorije.10
Sindikati ne odbacuju u radu, ali ga ne kao
individualizirano samo ostvarivanj e. Kako je potonje utopijsko u
modernom sindikati inzistiraju na kolektiv-
nom koje podrazumijeva snane sindikalne orga-
nizacije.
Sindikati su tako ostali organizacije. da bi se
sistem, trebalo je njihovim aktivnostima nametnuti vrlo stroga
Industrijski mir, je Papandreou, postignut je ...
u razvijenOm svijetu - uz ujvete koji idu do
vodstva organiziranog radnitva s koalicijom, uz uVjete
prihvatljive onima koji imaju arinu kontrolu.l1 Sindikalna
cija, koja nalikuje jednopartijskoj dravi, strogo je BudUCI
da bi njihov povratak u tvornicu bitno smanjivanje ivotnog
standarda i drutvenog statusa, i smatra se ponienjem i neuspjehom,
sindikalni pokuavaju maksimalno demokraciju. u
stvari ostati doivotno na dunosti. Dvostrukoj piramidi na ShCI 3
moer'no sada dati U vrijeme sukoba, dviju
birokratskih organizacija - i sindikata - pregovaraju o
pomirenju. Protutena u se
nizirati samo u sklopu birokratskih struktura. IntereSI tih bIrokraCIja
i njihovih nisu nuno jednaki interesima onih koje predstavljaju.
U stvari, utjecajne skupine svih birokracija u
imaju golemi interes: status quo, tj. po-
redak. Tako je protutena strogo po-
retka - to jest, osnovnih interesa klase.
B. ORGANIZACIJSKI MODEL
Britanija je najstarija zemlja. Prema tome, razvoj
organizacije najbolje je pratiti britanski
drutveno-ekonomski razvoj, kao to smo u prethodnom odjelj-
ku. tome, Sovjetski Savez je najstarija zemlja, i kao
takva pruit nam korisnu empirijsku za etati-
organizacije.
Privredni razvoj Rusije zaostajao je otprilike za razvojem
Zapadne Evrope. Prve dvije pruge u Rusiji, oko
1000 kilometara, dovrene su tek 1850. godine. U to vrijeme u zemlji
je bilo samo 2500 tvornica koje su zapoljavale oko 860.000 osoba.
Mnogi zaposleni nisu bili industrijski radnici nego kmetovi. Oslobo-
kmetova potaknuto je zakonom iz 1861, ali mnogo je godina
prolo dok se taj proces dovrio. Drava je bila autokratska i u tom
pogledu kontinuitet je odran sve do naih dana. Nedostatak iskustva
demokracije je da se s ljudima postupalo kao s poda-
nicima, a ne Sindikalna aktivnost se obuzdavala. Prvi kon-
154
gres sindikata sazvan je tek nakon oktobarske revolucije. Spori proces
industrijalizacije ovisio je o vladinoj podrci i nadzoru u toku cijela
dva Zbog tih razloga, ideologija ranijeg feudal-
nog drutva bila je jo vrlo iva kad je 1917. izbila revolucija. U stvari,
revolucija je bila izravna posljedica da je carska autokracija
tako dugo preivjela u suvremenoj epohi da je postala nespojiva s da-
\ljim drutvenim razvojem.
Za vrijeme revolucije nacionalna privreda postupno se
rala do potpunog sloma, prOizvodnja je bila smanjena,
disciplina i odgovornost ozbiljno su oslabile. 1918. godine Lenjin se za-
lagao da se sudovi koriste za utjerivanje radne discipline i da se na
radnom mjestu radnici moraju pridravati eljezne discipline i bez-
uvjetno se pokoravati jedne jedine osobe, sovjetskog di-
rektora.
12
smo zapazili (poglavlje S, odjeljak IV) kako je to u kori-
jenu sasjeklo samoupravljanje. Nakon revolucije, rusko je
drutvo u toku dva nastavilo ivjeti u opsadnom stanju. Djelo-
je to bila posljedica neprijateljskog okruenja.
Ali atmosferu opsade i nesigurnosti su namjerno stvorili Staljin
i njegovi propagandisti da bi opravdali unutranju represiju.
! rezultat tog spleta okolnosti bio je unaprijed stvoreni za-
Cara i njegovu aristokraciju zamijenili su drava i nova elita.
Nova birokracija naslijedila je vrline i poroke carskih
\
drave nezadrivo je rasla sve dok drava nije regulirala i kontrolirala
cijeli drutveni ivot. Tako se razvio sistem organizacije.
/ model podrazumijeva strukturu zasnovanu na
/ ili uprave jednog Direktive teku u jed-
nom smjeru, od vrha drutvene piramide prema dnu. Poljski ekonomist
Broriislav Minc zapazio je da dravno vlasnitvo nad sredstvima za
proizvodnju ima posljedice: proizvodnja se odvija za dra-
ve, drava upravlja i kontrolira proizvodnju i raspodjelu, postoji po-
treba da se javno vlasnitvo zatiti od nasrtaja grupnog vlasnitva, i
drava imenuje organe koji upravljaju proizvodnjom i raspodjelom.
ls
Minc je dosljedno poistovjetio drutvo s dravom, te termine
naizmjence, jer nije mogao zamisliti drutvo od onog kojim
upravlja ili koje kontrolira drava. Odsutnost svake zapreke i osigura-
nja koji bi mogli dovesti do stvaranja protutene se ob-
janjava i opravdava tvrdnjom da klase i sukobi ne postoje u takvom
drutvu. Prema tome, svatko je postavljen tamo gdje mu je mjesto, i
svako neslaganje ili protivljenje uutkava se kao dis funkcionalno i anti-
sistemsko (kontrarevolucionarno, u argo-
nu).
Uzima se zdravo za gotovo da uvijek mora biti i
Potonji su mase trudbenika. Prvi su koji su nadare-
ni. Komunizam je bez upravljanja, pie F. B. Sadykov, a1i
upravljati radnim narodom (rukovodit' trudovym narodom) zadatak je
onih koji su najnadareniji, ( ... ) koji duboko poznaju
prOizvodnje, koji su upoznati s najnovijim znanosti i
tehnologije, ljudi visoke kulture i inteligencije.14 Ideolozi toga sistema
svjesni su, dakako, da hijerarhija moe stvoriti sukob interesa. Ali
Sadykov s rjeava taj problem: Razlika u slubenom poloaju
155
i radnih masa u ispunjavanju proizvodnih funkcija ne stvara
njima jer se se svojeg objektivnog poloaja
i zvanja, ujedno brinu za drutvene interese naroda i bore seza njegovo
blagostanje.15 .
drutveni znanstvenici ne inzistiraju samo na hijerarhiji
nego su svjesni da je njihova hijerarhija istakao ona, na
primjer, u kapitalizmu. Kako se u odsutnosti ;znan-
stvenog istraivanja. moe objasniti ta! problem, Je
L Volkov, voditelj jednog odsjeka u Institutu za markSIzam IlenJIIDzam
Centralnog komiteta Partije:
U socijalizmu, sistem drutvenog upravljanja na izgled nalikuje onima koji
su postojali u prethodnim upravljanje se provodi u obliku
ve . postoji poseban sloj osoba koje se bave vrenjem odgovaraJucih
Na gnoseolokom planu, to je upravo ono to fabrici-
ranje. .. ideologa antikomunizma i oportunista. U stvarnosti, bez
obzira na na koji je oblikovan i kako funkcionira upravljanja
u drutvu, i bez obzira na to kako je na izgled onome
koji postoji u kapitalizmU, bit upravljanja i odnosa upravljanja ima kvalita-
tivno od onog u kapitalizmU jer je ona definirana speci-
prirodom drutvene strukture drutva.16
(Kad o tome govorimo, koja se pridaju
antikomunizam i oportunizam i. usporedimo ih s naom analizom u
poglavlju 4, odjeljak V.) . .
U skladu sa tradicijom, drava je aparat prisile, i
njezina bi se uloga trebala svesti na minimum. Marx i Engels svesrdno
su zastupali i odumiranje drave. Ali ne i teoreti-
koji ulogu drave i u
drutvu. Tako N. A. Feliforov
/" U razdoblju funkcije drave, kao
centralnog organa upravljanja, se. Drava upravlja svimproce-
sima izgradnje: osnove ko-
munizma, transformacijom drutvenih odnosa u
"'" duhovnim razvitkom, obrazovanjem sovjetskog naroda.17
Daleko od toga da je ta organizacija nedostatak toga
posebnog drutvenog poretka koji Feliforov naziva socijalizmom. Ona
je njegova glavna prednost:
prednos't soc.ijalizma u odnosu prema svim prethodnim drutvenim
sistemima sastoji se u da se ovdje drutvo razvija kao jedan jedin-
stven, zaokruen sistem koji ujedinjuje (na demokratskim ekono-
miju, politiku, duhovni ivot. Da bi se to jedinstvo postiglo, centralizirano
upravljanje svim sferama drutva je neophodno.lB
/' Organizacijsko koje lei u osnovi tog modela zove se demo-
kratski centralizam. komponente trebalo bi do
sada biti jasno. Druga, demokratska, komponenta opisuje se u
terminima konfuznog paternalizma, jedne varijante
156
pristupa ljudskim odnosima: ona se izraava u metodama i
aktivnostima organa, u radnih
masa u neposredno upravljanje, u njihovoj irokoj inicijativi i kreativ-
noj individualnoj aktivnosti novoga drutva.19 se ?O-
kad ta kreativna individualna aktivnost O? ,?Irektiva
ostalo je nerazjanjeno. Miloslav Formanek, IzrazavaJucI
postokupacijskog poretka, tvrdi da demokratski
onaj koji slui socijalizmu i narodu. da se pitanje to
njuje interese naroda ne postavlja, ali se odgovor nJ.ega .nazIre
ovoj demokracija u daje
maInu jednakost, prava i slobodu radnicima, seljacima i
u isto vrijeme represiju protiv manjine, burzoazIJe I nJeZI-
nog utjecaja.20 Prema tome, tko god se opire, moe se sasvim slobodno
nazvati burujem ili osobom pod buroaskim utjecajem, pa je stoga
represija opravdana.
Da bi mogao funkcionirati, opisani model treba elitu. Tu ulogu ispu-
/ njava partija. Temelj uspjenog funkcioniranja
drave i drugih organizacija koje upravljaju drutvenim procesima leZI
u i ulozi partije.21 Formanek tvrdi da je vo-
uloga partije izraz demokracije jer partija
interese naroda. Sasvim dosljedno, unutranja hijerarhija zatim se pro-
jicira II sklop: Zemlja je postala sastavni
svjetskog sistema
Autor eli da je njegova zemlja postala satelIt. PartiJa, objasnjava
Yampol'skaja, je organizacija koja ne izraava samo volju progresiv-
nih slojeva naroda, njezine avangarde, nego i aktivno na stvara-
nje svenarodne volje.23 Volja partije i volja se podudaraju,
i ne moe biti razilaenja interesa partije i mteresa naroda
jer interesi naroda ujedno su i osobni interesi komunista. Komuni-
partija bira u prvom redu iz svojih vlastitih redova.24 To
je jedan novi organizacijski element, i bit korisno da ga podrobnije
"razmotrimo.
. Bez partije, drutvena piramida s dva labava kraja bila bi krajnje
nestabilna. Poloaj u hijerarhiji ne moe se opravdati ili na-
ili uspjehom na konkurentskom tritu, on se moe zasnivati
samo na zaslugama. U centraliziranoj - i stoga autoritar-
noj - sredini, potreban je mehanizam selekcije kojim je
utvrditi relativne zasluge. Tu ulogu ispunjava partija. Kao
posljedica, ona funkcionira kao klin koji ide kroz piramidu od vrha
prema dnu, sve slojeve zajedno (vidi sliku 3). Partija regrutira
svoje iz svih drutvenih slojeva i predstavlja u odne>su prema
alternativnim hijerarhijskim - komparativno efikasan ka-
nal drutvene mobilnosti prema gore. Ta mobilnost odvija se u dva
koraka. Najprije se u sredini odabiru kandidati za partijsko
Kad su postali u drugom koraku se odabiru naj-
perspektivniji za profesionalne partijske poslove. Kad
jednom postane pripadnik partijskog aparata, mukarac ili ena moe
se brzo uspinjati, bez obzira na svoje porijeklo, pod uvjetom
da je razumno sposoban i da djeluje strogo u skladu s
\ normama (od kojih je glavna apsolutni konformizam).
157
---- Ta relativno visoka drutvena mobilnost stisak kojim par-
tija dri drutvo. To nas na Marxov opis srednjovjekovne
crkve: da je crkva u' srednjem vijeku
sastavljala svoju hijerarhiju od najboljih mozgova u zemlji, bez obzira
na njihovo imanje, iIi bogatstvo, bila je jedno od glavnih sred-
stava reda i pokoravanja laika. to je
klasa sposobnija kooptirati najbolje umove klase kOjom vlada, to sta-
-----) bilnija i opasnija postaje njena .
U skladu sa slubenom ideologijom, partija je partija klase,
.---- instrument diktature proletarijata. U stvarnosti to nije tako i po samoj
prirodi stvari, to ne moe biti tako. Na primjer, u Sovjetskom Savezu
radnici 57 % partije u doba revolucije, a samo 36 %
poslije. elita je uvijek elita, te je kao takva mala
i popunjava se prije svega iz viih slojeva drutva. Najjednostavniji
da se otkrije hijerarhija drutvenih slojeva u drutvu
u stvari je udjela pojedinog sloja u partijskom
\ Tabela 6 pokazuje takav presjek za partiju Sovjetskog
'Saveza.
TABELA 6
Sastav partije Sovjetskog Saveza, 1966.
Postotak Postotak
Drutvena kategorija
Ukupna
pripadnika kategorije
(uz
.
kategorije u ukupnom
preklapanje)
kategorije
koji su partijskom
(u milijunima)
partije
Direktori, upravitelji 1,2 76 8
Inenjeri 4,4 40 15
Inteligencija 11,2 36 38
Radnici 51,0 9 37
Kolektivni
poljoprivrednici 30,0 7 16
usluni,
ostali uredski radnici 14,4 4 4
Izvor: K. W. Deutsch, Politics and Governme1lt (Boston: Houghton Mifflin, 1970).
to je drutvena skupina via, to je postotak njezinih
.J ! koji pripadaju partiji. Vie od tri birokratskih slojeva partijski
su Manje od desetine radnika i seljaka pripadaju partiji. Go-
dine 1967. radnici su biIi 54 posto stanovnitva, a samo 38 posto par-
tijskog
Inenjeri su smjeteni relativno visoko, to je do-
sljedno tehnokratskom pogledu na drutvo koji je izrazio Sadykov u
gornjem citatu. i ta slika vodi nas u zabludu.
Prave odluke ne donose partije, nego, u skladu s demo-
kratskog centralizma, partijski aparat.. su prije svega prijenosni
mehanizam, odluke donose funkcionari. Na 23. kongresu Partije, odra-
nom 1966. godine, od 4943 delegata samo 23 posto bili su radnici, a
158
lj
11 posto seljaci. U Centralnom komitetu (360 izabranom na
'" tom kongresu, udio radnika i seljaka smanjio se na brojku.
27
/- Drugi je promatranja partijskog podjela stanovnitva
:- u skupine prema postignutom stupnju obrazovanja. Pet obrazovnih
skupina pokazuju ovakvu partijsku (mjerenu udjelom partij-
skog svake skupine) :28
7 OJO onih s osmokolskim obrazovanjem ili nie
11 OJO onih s nepotpunim srednjokolskim obrazovanjem
18 % onih sa zavrenim srednjokolskim obrazovanjem
22 % onih sa zavrenim viim obrazovanjem
46 OJO onih s postdiplomskim stupnjem
to je osoba obrazovanija, to je vjerojatnost da postati
/ partije (ili obrnuto). najobrazovanijima, svaki drugi mu-
karac iIi ena je partije. elita u isto je vrijeme i obra-
\. zovna elita.
Moemo saeti rezultate nae analize.
Za razliku od kapitalizma, gdje se koriste organizacijska
u sustavu vladavine (demokracija) i u privredi (autokracija), te
na makro (trite) i mikro (administracija) razinama, orga-
nizacija je potpuno konzistentna, i ista pravila primjenjuju se svuda.
Ona se nazivaju upravljanja i mogu se ovako
opisati:
1) jedinstvo i ekonomskog vodstva, izraeno u
ulozi partije;
. 2) demokratski centralizam, koji, kao u svakom birokratskom si-
stemu, da vie vlasti imenuju osoblje, ono se nikada
ne bira; iz istog razloga, to je osoblje uvijek odgovorno svojim nad-
ne onima kojima upravlja;
3) uprava jednog koja, prema jednom sovjetskom piscu,
da je vodstvo svake proizvodne jedinice ... dodijeljeno jednom
jedinom direktoru kojeg je drava ovlastila potrebnim pravima uprav-
f' ljanja i koji snosi punu odgovornost za rad jedinice. Svi poje-
\ dinci koji rade u jedinici obavezni su izvravati instrukcije direktora.29
"---... U organizacijskom modelu, hijerarhijska struktura je
/ zatvorena jednim sredstvom koje povezuje vrh i dno pira-
. mide - partijom. Osim to igra integrativnu ulogu dranja strukture
na okupu, partija je instrument Partija vlada drutvom,
partijski aparat vlada partijom, a vrhovno partijsko vodstvo, sastav-
ljeno od profesionalnih partijskih vlada partijskim aparatom.
W. Brus da nije partijski kongres taj koji izabire Centralni ko-
mitet, nego je Centralni komitet taj koji izabire kongres. Za razliku od
kapitalizma, piramida i piramida se podudaraju,
zapravo su istovjetne. Cijelo drutvo organizirano je kao jedna jedina
monolitna piramida, interno stratificirana, ali kao monolitna
partije. prema navodima Feli-
forova, kojeg smo prije citirali, to je prednost etatizma pred
\ svim prethodnim drutvima.
159
C. ORGANIZACIJSKI MODEL
Kao to smo spomenuli, organizacijski model mora
biti tako strukturiran da hijerarhiju, koja neminovno stvara
klasnu stratifikaciju. To se postie zatvaranjem organizacijske strukture
na jedan vrlo nema protutene koja stvara
konkurentske birokracije, nema partijskog klina, koji je uzrokom jedne
jedine birokracije, nego kombiniranje upravljanja i rada od
istih ljudi - to jest, samoupravljanje. i orga-
nizacijski modeli mogu se opisati kao dvostruke i jednostruke piramide,
model moji su studenti nazvali sat (Slika 3).
moemo ovo: organizacija podrazumijeva
dualnost u modelu je monolitno strukturirana,
a u socijalizmu ona je istinski Napokon, tri modela mo-
emo okarakterizirati u terminima vlasnitva: organiza-
cija zasniva se na privatnom vlasnitvu, organizacija na
dravnom vlasnitvu, a model na. drutvenom vlasnitvu.
Na ovom mjestu potrebno je razjasniti koncept hijerarhije. Hijerar-
hija se odnosi na vrlo drutvene fenomene koji su vrlo tijesno
povezani u pretenoj drutvenoj praksi. potrebno ih je jasno
razlikovati kako bi se izbjegla beznadna zbrka. Hijerarhija moe im-
plicirati koordinaciju ili kontrolu. U potonjem ona se zasniva
na i rjeava nerjeive sukobe. U prvom ona je
neutralna u pogledu i nema sukoba interesa. Koordinacijska
hijerarhija je proizvod podjele rada i kao takva je Dirigent
uvijek dirigirati orkestrom. Kontrolna hijerarhija je proizvod klasne
borbe, prema tome, ona je drutveni fenomen i polako nestajati s
. nestajanjem eksploatatorskih drutvenih odnosa.
Kao mnogi drugi odnosi, hijerarhija moe biti formalna (kad se
odnosi na sredstva) ili stvarna (kad podrazumijeva rezultate). Propust
da se razlikuju ta dva aspekta hijerarhije dovodi II po-
mutnju .. Oni nisu nuno pozitivno korelirani. Smanjivanje formalne
hijerarhije moe dovesti do neformalne hijerarhije. To se
na primjer, kad se broj razina hijerarhije formalno smanjuje ili
ukida :-- svi o svemu '- to stvara situaciju u kojoj
neformalne klike pridobivaju vlast.
Model sata zasniva se na opaanju da postoje dvije
fundamentalno sfere aktivnosti i Prva se odnosi
na vrijednosne sudove, i shodno tome svaki pOjedinac u toj sferi
vrijedi za jednoga. U drugoj sferi, odluke donose se na temelju
nadlenosti i Odluke prve sfere su di-
rektive, odluke druge sfere su direktive. Prve se zasnivaju
na vlasti koju vre svi organizacije, druge na pro-
fesionalnoj vlasti za svakog i one izrastaju iz podjele
rada. Takva organizacija jasno definiranu koordinacijsku
hijerarhiju, ali ukida hijerarhiju
U samoupravnom svi radnici sudjeluju u
Jednom kad se odluka donese, ona.
postaje direktiva za upravu. Uprava djeluje kao jedan izvrni odbor
radnog kolektiva i provodi odluke ih u svako-
dnevno poslovanje u odluke zasnovane na profe-
. sionaInoj kompetentnosti. Svako je asocijacija pojedinaca.
160
A isto tako i svaka ustanova, svaka radna organizacija i svaka mjesna
zajednica. Privreda je asocijacija a drutvo 'je asocijacija
asocijacija. .
Jednom kad se model sata drutveno prihvati kao oblik
organizacije, moemo da se i poimanje poeljnoga i stvarni
odnosi i ponaanje promijeniti. Proizvodni ivot se demokra-
tizira, a alijenaCija smanjuje.
aD
Direktori postaju koordinatori i ne
smatraju se vie skupinom koja bi trebala imati. vie od radnika.
nasuprot tradicionalnim iako su direktori
lieni svoje autoritarne ukupna raspoloive za
rjeavanje problema se Radnici se ne manje zado-
voljnima svojom ili poloajem u . odnosu prema direktoru.
Omjer najviih i najniih nekoliko se puta smanjuje.
za mobilnost su velike, ali su aspiracije za uspon na hije-
rarhijskoj ljestvici slabe. Vrioci kontrole vie nisu prije svega nad-
zornici - iako i oni imaju funkciju - nego osobe ravno-
pravne ostalima. A osnovna tehnika kontrole nisu nagrade i kazne nego
drutvena kritika i odobravanje. so-
proizvodne odnose. A osobine koje smo nabrojili
nisu samo predmet razumnih nego su u stvari i
empirijskim istraivanjem.
al
.
U tako organiziranom drutvu antinomije opisane u poglavlju 2,
odjeljak I, nestaju kao pogrene. Nema ni privatnog, ni dravnog vlas-
nitva, nego postoji drutveno vlasnitvo. Nema oslanjanja
ni na trite, ni na planiranje, jer su oni komplementarni, a trite
postaje sredstvo planiranja sui generis. Novac i kamate postaju
instrumenti ekonomske regulacije. Nemani individualizma, ni kolekti-
vizma, nego postoji potpun i slobodan razvoj svakog poje-
dinca koji Nema ni privatne inicijative ni vladinog diktata,
nego postoji individualna inicijativa u organizacijama udruenog rada.
Nema ni (buroaske) demokracije ni (birokratske) diktature, nego
postoji samoupravljanje.
Na ovom stupnju nae studije, ne mogu razraditi te tvrdnje. Objasnit
ih i dokazati u nastavku. Ovdje je dovoljno staviti u opreku institu-
cije i teoretske kategorije drutva s onima iz dva klasna
drutva. Socijalizam nije samo on je temeljito od dva
alternativna drutvena poretka naeg doba.
II. Komparativna efikasnost
Pod razumijevam najbolju upotrebu raspolo-
ivih resursa. Ako se najbolji odnosi na ekonomsko blagostanje, govo-
rimo o ekonomskoj efikasnosti. U ovom poglavlju bavit se eko-
nomskom U ekonomskom smislu, raspoloivi resursi uklju-
materijalne i ljudske resurse. drutveni sistemi upotreblja-
vaju raspoloive ekonomske resurse s stupnjevima efikasnosti.
U tom smislu nas zanima usporedba performansi kapitalizma, etatizma
i socijalizma.
Ekonomska efikasnost - ili neefikasnost - moe se razmatrati na
mikro ili na makro ekonomskoj razini, tj. u odnosu prema individualnim
11 ekonomija socijalizma
161
proizvodnim jedinicama ili u odnosu prema narodnoj privredi kao
cjelini. je da je racionalno organizirano,
ali da je sistem makroekonomski nefikasan zbog privrednih ciklusa,
nezaposlenosti i odsutnosti koordinacije ekonomskih aktivnosti. S druge
strane, kae se da je etatizam racionalan na makroekonomskoj razini,
ali iracionalan -: tj., neefikasan - na razini zbog depre-
sivnih birokratske organizacije. Iako ta zapaanja nisu ne-
ona nisu ni potpuna. Ona uzimaju kapitalizam (privatno vla-
snitvo) i etatizam (dravno vlasnitvo) kao jedina dva standarda za
usporedbu. Moe se pokazati da su ta dva sistema i mikroekonomski
i makroekonomski neefikasni. .
A. NEEFIKASNOSTI ORGANIZACIJE
Uz dane resurse poeljni u privredi organiziranoj na kapita-
je manji nego to je objektivno Neefikasnost
sistema zapaa se na obje razine, na razini (mikro) i na razini
narodne privrede (makro).
Osnovni uzrok neefikasnosti treba traiti u temeljnom
drutvenom sukobu poslodavaca i posloprimaca. Klasni sukob
bar pet tipova neefikasnosti.
1. Kako radnik ne radi za sebe, nego za nekoga drugoga - za:
gazdu - njegov radni napor nije optimalan. Nedostaje
motivacija. To je bilo strogo dokumentirano jo od kasnih
1920-ih godina, kad su profesor Harvardske poslovne kole E1ton Mayo
i njegova grupa izvrili socioloko istraivanje u pogonima Hawthorne
Works, kompanije Western Electric u Sjedinjenim Dravama. Oni su
utvrdiH, na primjer, da nema nikakve korelacije spretnosti i
inteligencije radnika i proizvoda njihovog rada. Potencijalna sposobnost
radnika pretvara se u stvarni ekonomski efekt jedino ako postoji od-
motivacija. Studija je pokazala da radnici rade znatno ispod
svojih i da, kakvu god stimulativnu shemu poslodavac
izmislio, proizvodnost rada kontrolira neformalna suglasnost radne
skupine.
32
Drugi svjetski rat ozbiljno je otetio legitimnost autoritarnog
poretka. Rad ispod mogao se zapaziti i bez
posebnih studija. Godine 1959. sociolog Daniel Bell
o radniku da-
nas ... jest odsutnost interesa za rad.33 Ta odsutnost interesa izraava
se u nedolaenju na posao, velikoj fluktuaciji radne snage i slaboj
radnoj disciplini, to se sve pogoralo od kada je Bell to U jednom
razgovoru, 1974, Leonard Woodcock, jedan od manje konzer-
vativnih sindikalnih prvaka, je zapazio:
da se nedolaenje na posao u posljednjih 5-7 godina podvo-
pokazuje da nije o pojavi vezanoj za pogon, jer nije bilo ni-
kakve posebne promjene II rada danas u odnosu na vrijeme prije
7 godina... da je nedolaenje na ne
samo kod skupine koje rade na vrpci nego i u pogonima gdje radni
uvjeti nisu zasnovani na tehnici vrpce ... Mi zaista ne znamo kakvi
su to razlozi. Mi jednostavno ne znamo.34
162
Ipak, mi znamo koji su razlozi. Zavrit taj -
a francuski, engleski ili vedski dijalozi mogu se lako sastaVIti -
Wi1lama Halala, profesora u Washing-
tonu:
Kako birokracije u pravilu nude radne uloge koje su vrlo specijalizirane,
proizali rutinski poslovi pruaju nedovoljno zanimanje i nedovoljan izazov
za zadovoljavanje obrazovanijih radnika dananjice. Osim toga, autoritaran,
centraliziran oblik rukovodstva zaposlenog u birokracijama postaje sve vie
neprihvatljiv i zavrava u represije jer zaposleni
da efektivno na svoje radne ivote. Kao posljedIca, probleIDl aliJena-
cije radnika iroko su rasprostranjeni fenomeni mnogim skupinama
zaposlenih, radnika i namjetenika i srednje direk-
tore. 35
Radi efikasnije kontrole radnika i smanjivanja zamjenji-
vanja i nove radne snage, posl?davcl sve
podjelu rada i specijalizaciju poslo,:"a, .zaJedno s
vrpce koja diktira tempo rada. Kao poslJedICa, rad prestaje bIti
vjetina, samostalnost radnika se smanjuje, zado;,oljstvo ne-
staje, a nezadovoljstvo i otpor radnika se povecava .. u;aJkOVI
izbijaju zbog razloga koji nisu povezani sa zahtjeVIma u yezl
s nadnicama.
3o
2. Da bi izvukao rad iz radnika, poslodavac mora uspostaviti stalni
nadzor nad njegovim radom. Ljudi pokazuju prirodnu
je Demsetz,31 da prekinu rad ih gazda ne nadzire. U
o upravljanju smatra se da jedan moe neposredno
tri i deset drugih ljudi. Na nioj razini rutinirano g rada, omjer
i :noe se. P?visiti d?_.l. : 30. l!
sa recimo 4000 radnika moze postojati 11 razhcltlh ovlastenja.
trokOVi 'nadzora su golemi. Osim toga, nejednakost u dohocima
se Ako za svako u
25 posto, najvia bit 12 puta od prosJecne radmcke nad-
nice S druge strane prije vie od jednog engleski gra-
ekonomist] ohn Stuart Mill shvatio je da u farmi
ili tvornici radnika ne nadzire gazda, nego cijela zajednica je ..
39
3. U autoritarnim uvjetima poticaj za inovacije oslabljen je ,!Jar IZ
tri razloga. da se radnik smatra izvriocem, potrebna
atmosfera nedostaje, i inovacije se smatraju poslom uprave.
za inovacije, kako god postavljene, nisu osobito efikasne.
da stvarne koristi od inovacija idu njima, se bnnuti?
I koji Je n?rmalni radnika i
uprave, moe imati - i oblcno Ima - vlastite kanJenstlcke
da omalovai sposobnosti radnika pod njegovom komandom .. Opce-
nitije .. nove ideje jednostavno su opasne i nisu dobrodole. One mogu
ravnoteu statusa i . .
4. U korporaciji vez31 izme?u
sankcija u velikoj mjeri je razorena. a dlOE;ICart
su kanjeni. Proces zamjene neefikasne uprave Je spor 1 slabog ucmka.
Najradikalnija presuda trita, ?rutveno)e stvar:
5. procedura Je skupa 1 oduz.lma
energiju. Da bi zatitili svoje interese, radnici moraju orgamzlrati
ll" 163
sindikate; odravanje sindikalne mainerije zahtijeva, naravno, realne
trokove. A isto tako i odravanje organizacija poslodavaca. trajkovi
i lokauti predstavljaju rasipanje resursa. Umjesto da troe svoje
vrijeme i novac u borbi, svi ti ljudi mogli bi se angairati
u mnogopoeljnijem proizvodnom radu. Taj problem dobro je
i saeo P. Chaulieu:
Ako 1000 pojedinaca posjeduje danu sposobnost samoorganizacije, kapi-
talizam se sastoji u tome da se, vie ili manje arbitrarno, odabere njih
pedeset, da im se da ovlatenje za upravljanje, a da su ostali jednostavno
da postanu to je 95 postotni
gubitak drutvene inicijative i poticaja. Ali to nije sve. Kako 950 zanema-
renih pojedinaca nisu a kapitalizam je obavezan razvijati ih do
stupnja, ti pojedinci reagirat i borit se protiv onoga to
im sistem Kreativne sposobnosti, koje oni ne smiju razvijati u
ime drutvenog poretka koji ih odbacuje (i koji oni odbacuju), sada se
koriste protiv tog drutvenog poretka. Razvija se stalna borba u samoj
jezgri drutvenog ivota. To uskoro postaje izvor daljeg rasipanja. Uski
sloj naredbodavaca mora- od tog trenutka podijeliti svoje vrijeme
organiziranja rada onih 'dolje', i nastojanja da se suprotstavi, neutralizira,
ukloni ili manipulka njihov otpor. Fup.kcija aparata prestaje
biti samo organizacija, i uskoro poprima prisile. Oni na
vlasti u velikoj modernoj u stvari troe manje svog vremena na
organizaciju proizvodnje, nego na rvanje, neposredno ili posredno, s otpo-
rom eksploatiranih - bilo da je o pitanju nadzora, kontroli kvalitete,
norme, 'ljudskim odnosima', raspravama.s povje-
renicima ili predstavnicima sindikata. Povrh svega, tu je, naravno, i stalna
zaokupljenost onih na vlasti time da se sve mjerljivim, izbrojivim,
provjerljivim, nadgledljivim kako bi se unaprijed mogla svladati svaka
protuakcija, koju bi radnici mogli poduzeti protiv novih metoda eksploata-
cije.40
Na razini narodne privrede mogu se razlikovati ovi izvori neefi-
kasnosti:
1. Klasni antagonizmi optimalnu upotrebu raspolo-
ivih ljudskih resursa. Dolazi do golemog rasipanja talenata. Obrazovne,
kulturne i medicinske ustanove drutva ne koriste oni kojima bi to
najvie pomoglo; diferencirani pristup tim ustanovama ostvaruje se u
skladu s klasnim poloajem kandidata. Taj smo problem dotaknuli u
poglavlju, u odjeljcima I i II, a na ovom mjestu on zasluuje
dalju raspravu. U predratnoj Engleskoj diplomci takozvanih javnih
kola (privatno financiranih kola koje kolarine) predstav-
ljali su 2 posto stanovnitva, ali njihovi izgledi da upravljaju zemljom
- to- jest, da postanu Parlamenta - bili su 115 puta nego
izgledi koji nisu imali pristup u te privilegirane kole.
41
S druge
strane, dok gotovo sva djeca viih poslovnih i profesionalnih klasa
koja imaju sposobnosti imaju vieg obrazo-
vanja, isti podatak za namjetenike je otprilike 50 posto, za kvalifici-
rane radnike 30 posto, a za nekvalificirane radnike 20 postO.42 U Sje-
dinjenim Dravama, zemlji s najvie na svijetu, 58 posto
najsposobnije desetine stanovnitva u pogledu kvocijenta inteligencije,
164
nije 1950-ih godina primilo fakultetsko obrazovanje.
43
Ti postocJ
gledno odraavaju i razinu privrednog razvoja i poboljat se s
viom razinom razvoja. No, na svakoj razini razvoja,
djeca privilegiranih klasa primaju obrazovanje na nadarene djece
eksploatiranih klasa.
44
-
Kad u bogatijem drutvu obrazovanje postane vlada-
klase opet uspijevaju diskriminirati. U Sjedinjenim Dravama,
obitelji vanijih poslovnih ljudi daju isto toliko direktora kao i cijelo
radno stanovnitvo, a obitelji vlasnika daju ih dva puta
vie.
45
Izgledi sina jednog poslovnog direktora ili vlasnika velikog
da- postane uspjean poslovan otprilike su 12 puta
od izgleda sina jednog nekva1ificiranog ili polukva1ificiranog rad-
nika, a stotinama puta od izgleda sina poljoprivrednog radnika,
kome je prodrijeti u poslovnu elitu.
46
2. Tijesno povezana s prethodnom je da privatno-
privreda i iracionalnu distribuciju dohotka. Ona je ira-
cionalna, jer bi egalitarnija distribucija - koja je u drugim
drutvenim uvjetima - ekonomsko blagostanje. No ona je
iracionalna i zbog jo jednog razloga: ona smanjuje potencijalnu pro-
izvodnu efikasnost privrede. Opseg proizvodnje - a i po-
tronje - ovisi o efikasnoj upotrebi svih resursa, i radne
resurse. Radni resursi nisu dani sami po sebi, njih treba izgraditi, i oni
se mogu izgraditi na Najefikasnije je kad su zdravlje,
obrazovanje i kreativna volja za rad stanovnitva maksimalno stimu-
lirani. Adekvatno stanovanje, ispravna prehrana i
proizvode ne samo zdrava tijela - to je samo po sebi aktiva - nego,
kako to psiholoka istraivanja nesumljivo pokazuju, po-
spjeuju razvoj intelektualnih sposobnosti. Ravnomjernija raspodjela
dohotka, kOja dovodi do povienja standarda zdravlja, poeljna je na
ekonomskoj osnovi. Isto vrijedi i za obrazovanje. Ako se trite ostavi
da funkcionira nekontrolirano, ono dovesti do rasipanja talenata,
jer biti obrazovana najdarovitija djeca, nego djeca roditelja koji
mogu platiti. Problem obrazovanja ne iscrpljuje se polaenjem kole.
On ima mnogo iri aspekt u sudjelovanju u cijelOj kulturnoj tradiciji
danog drutva. I opet, jednakost dohotka dovodi do izgradnje
efikasnije radne snage, odnosno obrnuto, nejednakost smanjuje dru-
tvenu mobilnost, to je s ekonomskog stajalita nepoeljno kao i svaka
druga smanjena mobilnost resursa.
3. Kako osnovne odluke o djelatnosti donosi nekoliko
pojedinaca u upravnom odboru, drutvena kontrola je ne-
se mogu nelegalno sporazumijevati, poreze,
mogu upotrijebiti svoju poslovnu mreu da sakriju pro-
fite, zaobilaze propise o izvozu kapitala (to multinacionalne korpo-
racije stalno rade), itd.; mogu upravu manje ili vie pro-
izvoljno,47 i mogu se angairati u djelatnostima koje nisu
strogo ilegalne, ali su drutveno tetne. Nedodirljive poslovne tajne,
predstavljaju za sve te djelatnosti.
4. stimulirano je na rast preko opti-
malne proizvodne to to je ono financijski
To podrazumijeva da lake dolazi do kredita i da moe kontro-
lirati trite. Tako o1igopol i monopol predstavljaju prirodne tendencije.
A to, naravno, dovodi do loe raspodjele resursa.
165
5. Privatno vlasnitvo drutvenom
planiranju. Nekoordinirane ekonomske odluke izazivaju privredne ci-
kluse, nezaposlenost i golemo rasipanje materijalnih resursa. Kao po-
sljedica, stopa privrednog rasta je nia nego to bi mogla biti.
inflacija je najnoviji oblik ekonomske nestabilnosti i naj-
novija posljedica privatnog vlasnitva. U posljednja tri
stvarno velika nezaposlenost postala je nedopustiva. tovie,
u situaciji relativno pune zaposlenosti, sindikati su dovoljno jaki da
svoj udio u drutvenom Iz istog razloga, poslodavci
su dovoljno jaki da prebace to na stanovnitvo, i tako
vaju profite manje ili vie netaknute. Kao rezultat, cijene rastu. Ako
se profiti smanje, stopa rasta se smanjuje. Ako se nadnice dre nisko
-' ponekad se sindikati koriste da se upravo to postigne - privatno
bogatstvo se Tako postOji krug koji se
razrjeava inflacijom. .
6. Tijesno povezano s prethodnom je rasipanje u procesu
poslovanja, i u uvjetima pune zaposlenosti. da se profiti
postiu prodajom roba i usluga, intenzivna reklama postaje neophodna
komponenta proizvodnog procesa. Da bi se preivjelo, treba osigurati
udio u tritu, ako trite ne postoji, treba ga stvoriti. To
goleme reklamne izdatke, trokove reprezentacije, ako je potrebno
i mito - to uvjerljivo pokazuje skandal tvrtke Lock-
heed - odravanje prekomjernog broja prodajnih punktova, trokove
takozvanih odnosa s i agitiranja (lobizma), odra-
vanje reprezentativnih poslovnih zgrada, te poslovno Tu
treba dodati i trokove nabujalih financijskih, i pravnih
usluga, te usluga trgovaca nekretninama.
48
Drutveni trokovi umjetno
stvorenih potreba, iracionalne strukture potronje i ekolokih teta
teko su mjerljivi, ali ih treba svesti pod isti nazivnik. .
7. Suprotni interesi rada i kapitala zahtijevaju sloenu,
delikatnu i skupu proceduru izmii:'enja od strane drave. Drava se
mora izloiti golemim trokovima nadzora kako bi smanjila tete koje
proizlaze iz pekulacija i protudrutvenog ponaanja privatno-kapita-
skupina, opisanog u 3 i 4. Kako primarna raspodjela
dohotka u kapitalizmu dovodi do velikih nejednakosti - s posljedicama
spomenutim u 2 - drava mora intervenirati velikim oporezi-
vanjem (u najboljem Ali, otro oporezivanje
realne trokove, osim administrativnih trokova. To su:
(a) destimuliranje rada, (b) stimuliranje nepotenja i izbjegavanja po-
reza, i stoga negativan utjecaj na javni moral, (e) kako god sloeno,
oporezivanje ne 'moe biti savreno, i zbog toga ostaju pravne
praznine. Njih prije svega bogatije skupine stanovnitva.
B. NEEFIKASNOSTI ORGANIZACIJE
sistem pokazat sve neefikasnosti za
biro krats l5.i sistem. situaciju u svojoj zemlji' u jednom
govoru na partijskom kongresu 1952. godine,Malenkov: je nabrojio
neke od njih: strah od prijavljivanja nepravilnosti za-
takavanje istine o lokalnim aferama, nehaj u vrenju dunosti: po-
pustljivost u naglaeni nepotizam kod imenovanja na
166
dunosti.4
9
Radi komparativne analize, te i druge neefikasnosti svrstat
prema istoj shemi kao i neefikasnosti organizacije,
opisane u odjeljku A. razmatranjem na razini
1. Kako je i drutvo stratificirano, karakterizirat ga
motivacijski efekti onima u kapitalizmu. Dobro je poznato da
se sredstva kao to su sudovi, zatvori i prisilni rad povremeno koriste
za rjeavanje problema nedostatka radne discipline i neuspjeha ruko-
vodilaca.
50
Stoga moemo pretpostaviti da zanimanje za rad nije veliko.
Ota ik, bivi potpredsjednik zaduen za ekonomske
poslove, ovako je opisao situaciju u svojoj zemlji: Lo rad proizvodi
sve vie otpadaka, izostajanje s posla i potkradanje se
Mnogi radnici ... dopunjavaju svoje prihode radom u 'fuu' za privat-
ne pojedince.51 Produktivnost vjerojatno biti niska jer uprava po-
nema operativnu samostalnost poslova.
2. Kako su izvan dodani novi slojevi hijerarhije, pojav-
ljuju se dodatni trokovi nadzora povrh onih unutar Opi-
privredu iz 1956. godine, Janos Kornai navodi da su
nadzor i kontrolu vrili prije svega industrijske direkcije i ministarstvo
koje upravlja Zatim dolazi Ministarstvo dravne kontrole i,
za vanija ministarski savjet, te zavodi za planiranje i stati-
stiku. Treba dodati i partiju. A u sumnjivim policija ili
Ured javnog tuioca proveli bi istrage.52 Kontrolne vlasti bave se izri-
canjem kazni direktorima na razinama za sve pre-
kraje. Tako su direktori bili kanjeni za nemarno upravljanje
skladitern, za osobni nedolazak u Ministarstvo zbog vika
nadnica, zbog nesnianjivanja osoblja za jednu osobu, zbog
nepridravanja propisanih normi upotrebe sirovina, zbog nepridra-
vanja planiranih razdoblja praznika.
53
Godine 1966. bilo je 84.000
pravnih propisa koji su regulirali odluke direktora u Poljskoj.54 Na taj
ima dovoljno prostora da se pravila kre, a to opet zahtijeva
bogati asortiman nadzora i kontrole.
3. to se inovacija, Kornai da ne pokuavaju
razviti nove proizvode jer im to nije nisu osobito
zagrijani za iskoritavanje ili za primjenu novih
procesa uvedenh u drugim da se svako poboljanje
odmah u plan za godine, koristi brzo se gube,
a via produktivnost postaje obavezna. Zbog dvostruke nesklonosti
mijenjanja tehnologije, centar mora narediti
inovacija. Pripremanje i nadzor nad mnogobrojnim instruk-
cijama i nalozima, zahtijeva uspostavljanje centralne biro-
kracije, pa se tako veliki administrativni aparat zaduen za teh-
razvoj.55
4. tip neefikasnosti neto je kao sankcija
za loe upravljanje ne dolazi u obzir. U stvari, sankcija je bra i efikas-
nija nego u jer generalni direktor nije svoj
vlastiti gazda. Ali kriteriji su Od direktora se prije
svega da bude efikasan. To da mora pouzdano izvravati
sve naloge vie vlasti, mora se bezuvjetno pokoravati. Direktor je u
stvari birokrat. On se plai odluka. Stoga su operativna efikasnost i
inovacijska sposobnost uprave ozbiljno umanjeni. Direktor postaje
167
kad instrukcije ne dolaze. On tada odlae odluke. ,On je
neodgovoran jer reagira na pravila i komande, a ne na probleme.
Rezultat je rasipanje kojt) se sa privrede. Kako
trite ne igra nikakvu ulogu, glavni instrument kontrole
direktorske efikasnosti jest ispunjavanje proizvodnog. plana. Direktor
je tako motiviran prikriti svoje proizvodne da bi izbjegao
nametanje otrog plana. da se i drugi direktori ponaaju na
isti cijela privreda funkcionira ispod kapaciteta. Osim toga,
kvaliteta proizvoda je loa.
5. privreda izbjegava trokove i (gotovo)
nema trajkova. Ali sindikalna birokracija postoji, i, osim toga, znatni
su trokovi indoktrinacije, propagande i policije. .
6. Za razliku od podli-
jee dodatnom, estom, tipu neefikasnosti zbog nepostojanja privredne
autonomije. Zbog toga ono. ne moe iskoristiti sistem cijena i decentra-
liziranog trita. Trite je mehanizam za komuniciranje informacija.
Kako je ispravno Friedrich Hayek, centralizirano donoenje od-
luka zahtijeva agregiranje informacija.
56
U tom procesu mnoge rele-
vantne pojedinosti nuno. se gube. agregiranje zahtijeva
standardizirane podatke i skupljanje elemenata koji se razlikuju po
kvaliteti, lokaciji i drugim pOjedinostima, efikasno donoenje odluka
zahtijeva uzimanje u obzir svih. razlika. Nema pomirenja
ta dva zahtjeva u sklopu. Osim toga, to su
dulji informacijski kanali, je vjerojatnost da informa-o
cija biti vie iskrivljena. Tako centralizacija implicira gubitak
i iskrivljavanje informacija, koje se moraju filtrirati kroz
slojeve hijerarhije, drugim centralizacija implicira golemo
rasipanje znanja raspoloivog u drutvu. Moemo dodati jo dvije
posljedice. Kako je potpuno ovisno o izvorima opskrbe koje
kontrolira centralna vlast, ono nastojati akumulirati radnu snagu,
sirovine, rezervne dijelove i ostala dobra preko svih potreba da
bi osiguralo sve to mu je potrebno. Kao rezultat, u podu-
dolazi do prezaposlenosti (i stoga niske produktivnosti
rada) i velikih zaliha (koje se mogu proizvodno koristiti).57 S druge
strane, je motivirano da zadovolji plan, a ne To
zalihe (neeljene robe) i stvara diskre-
. pance strukture potranje i ponude. U kapitalizmu roba je
raspoloiva, ali je novac (efektivna potranja) oskudan, u etatizmu je
obrnuto: novca ima, ali nema robe.
Na razini narodne privrede,. etatizam prolazi mnogo bolje u pogledu
prve tri neefikasnosti. .
1. Rasipanje talenta manje je zbog pristupa obrazovanju
i drutvene mobilnosti. S druge strane, zahtjev strogog
konformizma umanjuje punog kOritenja raspolo-
ivog talenta.
2. Raspodjela dohotka je ravnomjernija.
5s
3. Nema poslovnih tajni ili privatne pekulacije. Nelegalno spo-
razumijevanje je mnogo slabije i sastoji se prije svega u po-
slovima izvan redovitih planskih kanala.
4. S obzirom na neefikasnost, situacija je neto
Umjesto monopola privatnih pojavljuje se totalni monopol
drave. Rezultat toga je da se struktura potronje iskrivljuje. Osim
168
toga, iz razloga, birokracija vie voli velika Stoga su
odsutna mala i vrlo mala koja zadovoljavaju po-
trebe stanovnitva i koja su korisni inovatori.
5. Dok je nedostatak autonomije glavni nedostatak eta-
organizacije, centralno planiranje je njena osnovna prednost.
Centralno planiranje mobilizaciju i brzu realokaciju resursa.
Ravnotea tednje i investicija moe se osigurati unaprijed,
a isto tako i opseg akumulacije. Nema nezaposlenosti. Inflacija se
lako kontrolira. Privredni ciklusi su znatno smanjeni. Ali krutost admi-
nistrativnog planiranja planere u koritenju svih
efikasnog privrednih aktivnosti. Ocjenjuje se da se 25
posto ukupnog radnog vremena gubi zbog loeg funkcioniranja sistema
opskrbe.
59
Nespretnost i otezanje s odlukama, loa koordinacija pra-
aktivnosti, promjene u planovima, realokacija investicijskih
odgovornosti za investicija, dobro su
poznate slabosti alokacije investicija u sistemu direktiVnog planira-
nja.60 Kad formalni kanali ne funkcioniraju, razvija se ilegalna praksa.
koriste usluge posebnih nabavnih posrednika, poznatih pod
imenom (laktai), koji lociraju izvore opskrbe i sklapaju po-
slove. Kako trite ne djeluje dobro,' ga zamjenjuje
crno trite, a postaje gotovo Ono ide od raz-
mjenjivanja usluga, preko kupovanja deficitarnih proizvoda od
kamiona na auto-cestama dok prevoze robu u svoja sve do
davanja i darova utjecajnim osobama.
6l
Podmi-
smanjuje administrativnu krutost ali unitava moralnost i,
ujedno, normalne poticaje i produktivnost.
Nadalje - a to je paralela petoj neefikasnosti -
iskrivljavanje informacija, hijerarhijska krutost i pre-
preke komuniciranju, smanjuju sposobnost nacionalnih
birokratskih organizacija. Sistem reagirati tek nakon
velike tete. Tako sisteme karakterizira neprekinuti niz
kriza. Kriza je, kako je umjesno Michael Crozier, nerazdvojni dio
birokratskog sistema jer jedino kriza neophodna prilago-
6. Zbog centralnog planiranja reklamne kampanje i financijski po-
srednici su uglavnom irelevantni.
7. Makroekonomska neefikasnost - potreba dravnog arbi-
triranja i njegovi trokovi - mnogo je u etatizmu. Drava
sve, i kontrolira sve.
63
Za to joj je potreban glomazan administrativni
i represivni aparat. Tu su i trokovi dravnog mono-
pola, koji se odraavaju u monolitnoj organizacijskoj piramidi. Kako
se trai apsolutna jednoobraznost, heterodoksne drutvene inovacije su
blokirane. Postoji samo jedna istina, ona je sadrana u partijskoj liniji
i nju proklamira partijski prezidij. Dok su opcije relativno jednostavne
i - to odgovara nerazvijene zemlje - trokovi
monolitne ortodoksije su relativno niski. Prednosti su, s druge strane,
( znatne: cijela nacija moe se efikasno mobilizirati za postizavanje o!ire-
ciljeva kao to su eliminiranje gladi i brz privredni razvoj. Kad
ciljevi postanu sloeni, a opcije prestanu biti ekskluzivna
ortodoksija smanjuje uspjenog razvoja. Zapazili smo de-
fekte krutog centralnog planiranja. Prirodna reakcija bila bi decentra-
169
lizacija. No, stvarna decentralizacija vodila bi u drutvo
i razbila bi cijeli poredak.64 Zbog toga, poredak se
s vrlo uskim granicama unutar kojih moe eksperimentirati. A orto-
doksija je preduvjet za preivljavanje.
C. KOMPARATIVNA EFIKASNOST
privreda zasniva se na privatnom vlasnitvu. Zbog
toga su autonomna i mikroekonomski relativno efikasna.
nedostatak koordinacije na nacionalnoj razini dovodi do
makroekonomskog rasipanja. privreda zasniva se na drav.,.
nom vlasnitvu. Zbog toga je centralno planiranje koje pobolj-
ava makroekonomsku efikasnost, ali ono i do velikog
rasipanja unutar A priori; nije koji je od ta dva
ekonomska sistema u cjelini efikasniji. Problemu moemo na ovaj
Ako se efikasnost mjeri proizvodnjom dobivenom iz raspoloivih
resursa, pokazatelj k<;>ji s najvie smisla mjeri ukupn1.1 efikasnost pri-
vrednog sistema je stopa rasta koju taj sistem uspijeva Pret-
hodna analiza upozorava da etatizam vjerojatno biti efikasniji u
manje razvijenim zemljama, a manje efikasan u razvijenijim. Empirijski
podaci to
Stope rasta u manje razvijenim eta-
zemljama (s izuzetkom Kube) znatno su vie nego u usporedi-
vim zemljama. Na razini sovjetskog razvoja,
zemlje pribliavaju se cjelokupnom trendu, iznad te razine one
zaostajati za zemljama.
60
Analiza strukture stope rasta mogla bi dati dodatnu zanimljivu in-
formaciju o ekonomskim profilima drutvenih sistema. Zbog
nedostatka podataka takve su studije jo vrlo rijetke. Tabela 7 saima
TABELA 7
Stope rasta proizvodnje, utroaka faktora i produktivnosti faktora u industriji
zemalja s drutveno-ekonomskim sistemima
1953-1965.
Godinje stope rasta
Ukupna
Proizvod
Osnovna Radna produk-
sredstva snaga tivnpst
faktora
privrede . 7,1 6,3 2,5 3,3
privrede 8,7 8,1 4,1 3,0
Jugoslavija 11,8 7,5 6,7 4,7
Napomena: Neponderirani prosjeci. Koritena je Cobb-Douglasova proizvodna funkcija
s konstantnim prinosima i rada (J. = 0,65. .
Izvor: B. Balassa, T. Bertrand, Growth Reformance of Eastern European Economies
and Comparable Western European Countries American Economic Review; May 1970
stranica 316_ . ,
170
rezultate studije su autori Bela Balassa i Trent Bertrand. U njoj se
pet evropskih zemalja (Bugarska,
Poljska i Rumunjska), s zemlje na pri-
blino istoj razini razvoja Irska, Norveka i panjolska) i s
Jugoslavijom.
zemlje na srednjoj razini razvoja postiu viu stopu
rasta i proizvodnje i faktorskih utroaka. Potonje implicira aku-
mulaciju i znatno zapoljavanje. Faktorska produktivnost
va se neto sporije. Moe se stoga da je via stopa rasta prije
svega rezultat investicija i breg zapoljavanja. Moe se naslutiti
da iscrpljivanje radnih resursa na viem stupnju industrijalizacije
dovesti do supstitucije rada kapitalom, do smanjivanja ela-
supstitucije, do pada ukupne proizvodnosti faktora i, kao re-
zultat svega toga, do smanjivanja stope rasta. To biti efekti
industrijalizacije. Na njih se superponirati efekti krutosti sistema
koji rezultiraju smanjenom faktorskom
Danas postoji samo nekoliko zemalja, te stoga
usporedbe treba s oprezom. Kako jo ne postoji ni jedna so-
privreda, te usporedbe nisu da
je jugoslavenska privreda najblia samoupravnoj organizaciji, moemo
je uzeti kao aproksimaciju privrede. prema po-
dacima iz Tabele 7, performanse jugoslavenske privrede u skladu su
s naim Ali analiza samo prema jednom nije
signifikantna i mora se promatrati prije svega kao ilustraci-
ja.
GB
Osim rasta i produktivnosti, osnovno blagostanje (za definiciju i
podatke vidi drugo poglavlje, odjeljak III B) i raspodjela dohotka ta-
upozorava na sistemske razlike (tabela 8).
TABELA 8
Temeljno blagostanje i raspodjela dohotka
Razvijene
zemlje
Drave blagostanja
zemlje
Jugoslavija
a Bugarska i Poljska
Razlike u
osnovnom
blagostanju
-7,0
-2,4
+4,5
+5,Ob
b + 10,0 na temelju podataka Svjetske banke
Raspodjela dohotka
Gini
omjer
0,40
0,36
0,21-0,26
a
0,25
Postotni mlio
gornjih 5 0/O
17,4
15,1
10,9-12,2a
12,7
Podaci a podaci o raspodjeli dohotka posebno, vrlo su
grubi i stoga samo rangiranje, ne i procjenjivanje apsolutnih
razlika. Osim toga, raspodjela dohotka je funkcija razine razvijenosti
i regionalnih razlika, koje su u Jugoslaviji mnogo nego
drugdje. Radi bar usporedivosti, od zemalja ana-
171
liziramo Poljsku i Bugarsku, a za populaciju odabrali smo
radnike umjesto sve to u obzir, moemo za-
da je osnovno blagostanje u Jugoslaviji. vjerojatno vie nego
u zemljama, a raspodjela je dohotka priblino jednaka.
je jo jedan sistemski test. Jugoslavija je i zemlja
koja je prola kroz sva tri temeljna suvremena drutveno-ekonomska
sistema unutar ivotnog vijeka jedne generacije. Prola je kroz kapita-
trinu ekonomiju prije rata, uspostavila je centralno planiranje
nakon rata, i od tada je pionir u samoupravne privrede. Ovaj
niz od tri sistema unutar relativno kratkog vremenskog raz-
doblja prua dragocjenu analiziranja komparativne efikas:"
nosti tih sistema jer se ostale varijable dre konstantnima u mjeri u
kojoj je to u ekonomskoj analizi rezultati pri-
kazani su u tabeli 9.
TABELA 9
Stope rasta proizvodnje, utroaka faktora i produktivnosti faktora u industriji,
rudarstvu, i zanatstvu u Jugoslaviji, 1911-67.
Godinje stope rasta
Pr'oiz- Osnovna Radna
Ukupna,
produk-
vodnja sredstva snaga
tivnost
Kapitalizam, 1911-40.
a
3,7 3,2 1,5 1,5
Etatizam, 1940-54.a 5,9 10,0 4,8 -1,0
Samoupravljanje,
1954-67. 10,3 7,8 4,4 4,4
IZl'or: B. Horvat, progres u Jugoslaviji, Ekonomska Analiza, 1968, str. 48.
a ratne 'godine 1914-18. i 1941-45.
Rast produktivnosti od 1,5 posto godinje u vrijeme
etape razvoja odgovara dananjem rastu produktivnosti
privreda. U usporedbi s trinom privredom,
centralno planiranje je stope rasta osnovnih sred-
stava i zaposlenosti vie od tri puta. Kako je rast proizvodnje zaostajao,
promjena u ukupnoj produktivnosti faktora bila je negativna. Da je
Jugoslavija nastavila s centralnim planiranjem, ona bi, naravno, kao
i kod drugih zemalja postala pozitivna. Nae podatke naj-
vjerojatnije moemo ovako centralnog planira-
nja ubrzava rast, ali utroke faktora vie od prOizvodnje,
smanjuje produktivnost u usporedbi s alternativnim ekonomskim siste-
mima. Shodno tome, ukupna produktivnost faktora moe rasti po re-
lativno visokim stopama, ali njezina apsolutna razina uvijek je nia
nego u usporedivim privredama druga dva sistema. Razdoblje samo-
upravljanja se kao neka vrsta sinteze pozitivnih osobina prethod-
nih dvaju razdoblja. Zaposlenost nastavlja rasti ,Otprilike jednako brzo
kao pod centralnim planiranjem. Ali prOizvodnja se iri znatno bre,
tako da rast produktivnosti dosie stope iznad svih prije poznatih
172
Do sada empirijski podaci V1se nego naa
1965. godine dolazi do promjene. U nastojanju da se ubrza
ekonomska i decentralizacija, provedena je loe pripremljena
reforma. Ona je potakla izuzetno sloen drutveni proces analiza
prelazi granice ove studije. se samo na bitne promjene.
Ekonomski gledano, reforma se zasnivala na naivfloj ideji da radni
kolektivi najbolje znaju to je za njih dobro. To je podrazumijevalo
ukidanje interventnih investicijskih fondova i specijaliziranih federalnih
banaka; reforma je rezultirala uklanjanjem poluga efektivnog
planiranja i oslanjanjem na monetarnu politiku (iz
krajnje restriktivnu). reforma je oivljavanje laissez-
--faire ekonomskog pristupa iz 19. Ne to je privreda
odmah zapala u recesiju, a unutar dvije godine stopa rasta industrijske
proizvodnje pala je ispod nule. Kao posljedica, zemlja se s brzo
- prvi put u svojoj poslijeratnoj povijesti.
gledano, reforma je podrazumijevala pristup koji na
tradicionalni liberalizam. To je dovelo do istinske decentralizacije, ali
je isto tako pridonijelo i razvijanju ideologije o nacionalnim dravama
u est republika od kojih_je sastavljena Jugoslavija. Ako se prisjetimo
da je zemlja bila ujedinjena istom u toku ivota sadanje generacije;
da je sastavljena od mnogih nacionalnosti; da tri
koja su pripadala trima svjetskim kulturama -
zapad, pravoslavni istok i orijentalni muslimanski jug - i da je razlika
u privrednom razvoju najrazvijenijih i najmanje razvijenih sa-
stavnih nacija, mjerena proizvodnjom po stanovniku, 6 : 1, onda
nas iznenaditi da su privredni neuspjesi i ideologija o nacionalnim
dravama uskoro oivjeli uspavane antagoniZme i iza-
zavli pravu eksploziju strasti.
69
Ekonomskoj recesiji dodana
je i nestabilnost. .
Ta su kretanja zaustavljena 1971. godine akcijom koja
je zaustavila proces demokratizacije i zamijenila laissez-faire trite
paradravnim sporazumima poznatim pod imenom drutveni dogovo-
ri.
70
Zemlja se stabilizirala, ali je izgubila svoj pionirski polet
i entuzijazam. Ekonomske performanse (privremeno) malo su se po-
boljale, ali je stopa rasta ostala znatno ispod prijanjih i
ispod objektivnih kad uzmemo u obzir i svjetsku in-
flaciju i recesiju nakon 1972. godine.
71
prethodnog razdoblja
bila je transformacija dravne organizacije u neku vrstu konfederacije.
Federalna vlada ne moe donijeti ni jednu ekonomsku odluku
bez jednoglasnog pristanka komiteta sa-
stavljenih od predstavnika ili premijera dravnih vlada. Osam nacio-
nalnih banaka o monetarnim i kreditnim politika-
ma. Carinske pristojbe su jedini nezavisan izvor federalnih
prihoda. Tako se fiskalna politika pokazala i u stvari je
cijela ekonomska politika- i u svojoj formu-
laciji i u svojoj primjeni - je nespretnim pre-
govorima koji je neefikasnom jer se ekonomske odluke ne zasni-
vaju na analizi i ne mogu se na vrijeme provesti.
Zemlja prolazi kroz krizu sazrijevanja. Iskuavaju se sve
ideje. Prave se svi kompromiSi snaga.
173
Dobar pokazatelj tih zbivanja je da su u vremenskom raz-
maku od 11 godina donesena dva ustava (1963. i 1974) i pedeset ustav-
nih amandmana. Jugoslavija jo uvijek jedina u svijetu ima s
upravljanjem a pioniri nikad ne putuju ravnom ili osobito
efikasnom stazom. Usprkos tome, zemlja je postigla relativno visok stu-
panj ekonomskog blagostanja i stabilnosti. Ako se iz primjera
Jugoslavije moe neka pouka, onda je to vjerojatno da je prijelaz
u samoupravljanje relativno jednostavan i lak na razini radne organiza-
cije. samoupravljanja najvjerojatnije ubrzati rast, ali ono
ne automatski i nastavljanje istog trenda. Stvarni problemi po-
vezani su s makroekonomskom i organizacijom.,
Ovdje je jo potrebno razraditi i teoretska i rjeenja.
tim, iako za sada ne znamo ta rjeenja, naa je analiza pokazala - ako
nam je doputeno slijediti metodoloke upute - da ta
rjeenja doista postoje.
Neto komparativna analiza je ako iz
osobina organizacijskog modela izvedemo
U samoupravnoj skupini radnika, motivacija za rad, i prema
tome produktivnost, vrlo vjerojatno se Mnoge studije po-
kazale su da participacija produktivnost i u
koj sredini.7
2
Trokovi nadzora su smanjeni.
73
Faktori koji
inovacijski impuls su uklonjeni. Sankcije za loe upravljanje relativno
su brze i primjerene. Dohodak radnog kolektiva ovisi o poslovanju
Prema tome, posljedice loeg upravljanja odmah se osjete,
a odgovorne za gubitke je otpustiti. Kako je kapital u drutve-
nom vlasnitvu, lako je institucionalizirati poduze-
u i Napokon, iako trajkovi ne nestaju,
postaju vrlo rijetki i ekonomski A kakva god bila funkcija
sindikata, oni sigurno ne pregovaraju s poslodavcima o nadnicama jer
poslodavci vie ne postoje.
Na na:cionalnoj razini, obrazovanje svima postaje a
prepreke drutvenih slojeva se uklanjaju; kao rezultat, po-
se mobilnost preko zanimanja. Raspodjela dohotka je znatno
ravnomjernija nego u bilo kOjem drugom alternativnom sistemu.
74
tvena kontrola je krajnje efikasna - a zloupotrebe uprav":
poloaja smanjena - jer uprava radi pred paljivim
,savjeta i cijelog radnog kolektiva. je i
protuzakonito drati vane drutvene odluke tajnom. Nasuprot mono,.
tendencijama u drugim sistemima, koncentracija kapitala
se ne stimulira. Radni kolektivu samoupravnom nema inte-
resa za prekomjernim irenjem fuzijom, jer u tom
gubi kontrolu nad poslovanjem S druge strane, zbog
drutvene organizacije, financijska snaga vie nije toliko vana. Kon-
kurentsko nije niti kupiti, niti posjedovati. Tako
samoupravna privreda vjerojatno funkcionirati znatno blie teorijskom
modelu konkurentskog trita. Drutveno vlasnitvo podrazumijeva
planira.nje, ali ne trite. Shodno tome, samoupravna pri-
vreda postie upravo ono to je Hayek smatrao alternati-
van oblik organizacije u kojem je autonomnost spojiva s ex
ante privrednih aktivnosti, i gdje se znanje
174
potpuno iskoritava, a gubici zbog nedostataka trita izbjegavaju.
Planiranje i drutveno vlasnitvo financijsku peku1aciju gotovo
i smanjuju opseg rasipno g reklamiranja. Inter-
vencije drave su minimizirane jer se odluke automatski kontroliraju
na svakoj razini, a oporezivanje je jednostavno zbog egalitarne raspo-
djele dohotka.
Sada moemo saeti nae nalaze.' Etatizam uspijeva mobilizirati
ekonomske resurse, ali na niskoj razini efikasnosti. Kapitalizam postie
efikasnost, ali znatan dio resursa ostaje neiskoriten zbog privred-
nih ciklusa. Ni jedan od dva sistema nema prednost -
ili, u najboljem eventualna prednost je funkcija razine razvije-
nosti. privreda podrazumijeva trite i autonomne, samo-
upravne proizvodne jedinice. Prema tome, moe
u pogledu produktivnosti sve to moe i jedno po-
privreda zasnovana na drutvenom vlasnitvu,
podrazumijeva drutveno planiranje. Stoga ona moe ostvariti
sve produktivne koje moe ostvariti centralno planska privreda.
da je bar jednako efikasna kao i svaka od alternativa, i osim
toga sposobna jo neto, ona je efikasnija.
organizacija privrede nije, naravno, blaenstvo.
Ona efikasnost mnoge stare probleme, ali ona
ujedno stvara i nove probleme. U nastavku razmatrati neke od
tih problema, razraditi i smjestiti u povijesnu perspektivu nalaze ovog
odjeljka.
175
,
I
I
::
I
Poglavlje 7
Poeljnostsocijalizlna
l. Vrijednosni sudovi
Suvremena znanost, drutvene znanosti, inzistira na
analizi bez vrijednostnih sudova. U tom pogledu moemo
dva tipa iskaza: iskazi odnose se na .. Tl
iskazi mogu biti istiniti ili lani. Vrijednosni sudoVI su, Iskazi o
stanju duha osobe koja ih Oni ne mogu biti 1 kao
treba ih drati izvan znanosti. Umjesto da se odnosImo prema njIma
kao istinitim, mi ih karakteriziramo ih pravednim ili pote-
nim ili poeljnim. Kada kaem: Socijalizam je dobar, ja nita ne tv;dim
o svojstvima socijalizma - ne bi se nita ni da
toga rekao da je on lo. Ja u stvari Ih
Socijalizam je poeljan. To vrednovanje mje m lstimto m lazno. Syat-
ko mi moe protusloviti a da ne ni ni pogresku.
Naravno, vrlo je vano da se pravi jasna razlika
iskaza i vrijednosnih sudova. Promaaj moe zavriti u
konfuziji. jedno je praviti razliku dva
realnosti, a drugo je tvrditi da je vrijednosne sudove moguce uklom!i
iz znanstvene analize. Ovo drugo je jednostavno U stvari,
cjelokupna znanost temelji se na vrijednosnoj premisi; ta
zove se istina. Istina je cilj i osnovni kriterij svakog znanstvenog Istra-
ivanja. Ali nema nikakvog razloga zato bi tako trebalo biti.
Jasno, bez istine kao kriterija, znanost bi besmislena . .t\li,
mi trebamo Moe se pokazatI da su znanost l
nosni sudovi nedjeljivi u mnogo smislu. Znanost zahtIjeVa
miljenje, a miljenje nije cilj samom sebi, ono htijenje. Kad
. misli, on namjerava neto on neto
Dakle, u
rodi je stvari da iskazi ne mogu biti vrijednosno neutralm.
Radi analize ljudske aktivnosti, moramo razlikovati njene
vidove. To ipak ne implicira pretpostavku o shizofreniji. Aspekti su
ali oni nisu nezavisni ili potpuno oQvojeni. Oni pripadaju istoj
ljudskoj aktivnosti. Sto god mi uvijek je to u. i prema
i prema vrijednostima. U smIslu,
dimenzija je ljudska dimenzija; oduzme li je, umstavas lJud-
sku egzistenciju.
Iako se vrijednosni sudovi prave u svakom znanstvenom istraiva-
nju, neto je posebno u vrijednosnim sudovima u drutvenim znanosti-
ma. Tu su u pitanju nai interesi, povremeno egzistencijalni interesi.
Shodno tome, u drutvenim znanostima vrijednosni sudovi,
176
------------- _.-.. _---------_.
implicitni i skriveni, vrlo iskrivljuju nau analizu u
neusporedivo viem stupnju nego u prirodnim znanostinia.
2
Max We-
ber, koji je i sam strogo inzistirao na razlici vrijednosti i
nica, je isticao da nam se vrijednosti u naoj analizi
u dvije one predmet koji izabiremo za istraivanje,
i one na na sud o uzroku Taj stav karak-
teriziran je upozoravanjem na da su i u prirodnim
znanostima pod utjecajem, iako u priznato manjem stupnju, te
da je problem zapravo a ne tome,
Ernest Nagel:
Neeljene koje nam stoje na putu dobivanja pouzdanog znanja o
ljudskom djelovanju, zbog da se u drutvenim znano-
stima razlikuju u svojim vrijednosnim orijentacijama, su
Te nisu nUDa nesavladive, jer prema hipotezi nije praviti
razliku i. vrijednosti, te se mogu poduzeti koraci da se
identificiraju vrijednosne predrasude kad se pojave, i da se svedu na naj-
manju mjeru, ako ne i potpuno izbjegnu, njihovi efektk3
su neto od onih koje se podrazt.1mijevaju uNagelovu
citatu. Ne postoji jednostavni referentni okvir unutar kOjeg se provodi
svako znanstveno istraivanje. Radi otkrivanja zakonitosti i kauzalnih
odnosa, moramo pojednostavniti svijet. Stoga gradimo modele. Ono
to je istinito unutar jednog modela nije nuno istinito unutar drugoga.
Klasa modela, sa osnovnim svojstvima, paradigmu. Para-
digma je nae bitno svijeta. _
Unutar dane paradigme moe sa biti primejenfena Nage-
Jova analiza. Ali dvije paradigme ne mogu biti
-smisleno prevedene jedna u drugu. proizlazi iz raz-
like u vrijednosnim pozicijama. U drutvenim znanostima, izbor para-
digme temeljno je uvjetovan socijalnom situacijom, u prosjeku, i, u
krajnjoj instanci, klasnom pozicijom:' Nakon rasprave, i
ekonomist, konzervativni i radikalni sociolog, teko mogu
komunicirati. Rasprava zavrava u nekoj vrsti slijepe ulice, kao
to je: Ako pretpostavimo A, B i C, onda Y slijedi, jedan sudionik u
toj raspravi objanjava svoj model istraivanja. Ali A, B i C su bes-
mislene pretpostavke, i tako je Y irelevantan, reakcija je drugog su-
dionika. Sto je smisleno, a to besmisleno, ovisi o paradigmi koju pri-
a ona je, naravno, uvjetovana vrijednostima koje imamo.
je, iako rasprostranjen, ono to nazivam reificiranim
miljenjem. Nobelovac Friedrich von Hayek prikazan je kao jedan od
istaknutijih predstavnika reificiranog miljenja (poglavlje 4, odje-
ljak II).
Dopustite mi da istaknem neke dodatne Vrijednosti ne
mogu biti istinite ili lane, ali one nisu arbitrarne. Vrijednosti
su subjektivne, ali su i objektivne. Vrijednosti su od
ali nisu bez kognitivnog sadraja. Vrijednosti su vrijednosti
jer zadovoljavaju ljudske potrebe. Do onog stupnja do kOjeg
su te potrebe drutveno uvjetovane, vrijednosti nisu samo individualne
nego i socijalne. Objektivnost vrijednosti sastoji se u podudar-
12 ekonomija socijalizma
177
___--- ___
nosti individualnih elja i tenji. Objektivizira.ne vrijednosti postaju
grupne norme i kao takve postavljaju zahtjeve za ponaanje pojedinaca
u grupi. Vrednovanje je subjektivno, ali vrijednost je objektivna. Mo-
da bi primjereniji opisivanja te pojave bio da se vrijednost
kao intersubjektivna. Intersubjektivna "vrijednost vrijednosnog suda
odgovara objektivnoj vrijednosti pozitivnog iskaza.
Kognitivni sadraj vrijednosnih sudova posebno je Ako
kaem da je socijalizam dobar, i ako je poznato da odbijam klasnu
eksploataciju a egalitarnu distribuciju dobara i onda
je to tvrdnja o socijalizmu, a ne o stanju mojeg duha. Drugim
na osnovi moje tvrdnje i poznavanja mojih vrijednosti, jedan
mogao bi izvesti svojstva socijalizma. Jo i vie, ta tvrdnja bi
mogla biti istinita ili lana. Moglo bi se dogoditi da drutva koja se
nazivaju nisu ni ni slobodna. U tom
ja jednostavno grijeim u svojem Dakle, preduvjet da bi vri-
jednosni sud bio smislen jest da je njegova osnova istinita,
drugim da podrazumijevano stanje svijeta odgovara stvarnom
stanju svijeta.
Kako se vrijednosti potreba, a subjektivno potrebe
ovise, ostalim, o naem znanju o stvarnim problemima i
nostima da ih zadovoljimo, tu postoji interakcija vrednovanja
i znanja. Nae znanje o nam da pravimo pro-
gnoze o ishodima alternativnih tokova akcije usmjerenih na
postizanje poeljnih ciljeva. Ta prognoza onda siste-
ma povratne sprege na nae vrednovanje. Paul Streeten opisuje
na koje analiza i prognoza modificiraju progra-
me.
s
(1) Bolja informaCija programe konzistentnijim i tako djelo-
tvornijim. (2) Otkrivene mogu aktivirati vrijednosne standarde
koji su "prethodno bili samo implicitni ili odsutni. (3) Bolje znanje
o moe da se konfuzija o vlastitim eljama.
RaCionalizacije i pseudointeresi dat onda mjesto znanju' o stvarnim
interesima. (4) Razilaenja i djela, akcije i vjerovanja,
mogu postati vidljiva.
Interakcija' znanstvene analize i vrednovanja ne da
. vrijednosni sudovi mogu biti dokazani na isti kao iska-
zi.
6
Ali to da racionalnom argumentacijom ljudi"mogu biti uvjereni
da promijene svoje programe i modificiraju svoja vrednovanja.
7
Cilj
ove knjige je upravo to. Proces uvjeravanja moe se dovesti
daleko, sve dok ne dosegne rub stvarnih interesa.
Nakon te koordinacija i socijalna integracija individualnih pro-
grama nastavlja se preko procesa.
Postoji elegantan put da se smanje komplikacije koje proizlaze iz
vrijednosnih sudova. Istakli smo da postoji osnovno razlikovanje iz-
vrijednosnih sudova i iskaza. Dakle, sve to trebamo
jest da promatramo to ljudi stvarno ele. Nadalje, moramo
istraiti kompatibilnost njihovih elja i, u naem samoupravnog
socijalizma. Ako kompatibilnost nije pokuat
ocrtati bolju alternativu. Nezavisno od vrijednosnih konotacija termina
i bolje, i ova procedura osnovnu vrijed-
nosnu premisu, naime, da je dobro zadovoljiti ljudske elje. Ali zato
178
bi bilo tako? Mizantrop moe podrazumijevati sistem koji zad.aje bol
ljudskim Mi moemo preformulirati na cilj n"a vrijednosno
neutralan tako da jednostavno odgovor na ovo pitanje:
Koji bi od drutvenih sistema najbolje zadovoljio prikladno
definirana, opaena osnovna vrednovanja Drugim
koji se od drutvenih sistema najvie pribliava
idealu dobrog drutva? To nam da nastavimo nau
komparativnu analizu triju drutvenih sistema u sferi vrijednosti.
II. Dvije verzije utilitarne etike '
Ideja dobrog drutva je povijesno determinirana.
zajednice imat ideje o tome kako drutvo treba biti orga-
nizirano." U osnovi, su dva pristupa: (1) Postulir:a se jedno
ili vie vrhovnih dobara. Cilj je maksimiziranje tih dobara. Sve ono
to pomae u postizavanju tih dobara poeljno je. (2) Postulira se
adekvatno ponaanje. Onda je svaki cilj sukladan s pra-
vilima ponaanja dobar ili, u najmanju ruku, nije lo. To razlikovanje
poznato je kao razlikovanje teleoloke i deontoloke
teorije. U prvoj, dobro je definirano nezavisno, a o?-o. to je
izvedeno je iz cilja maksimiziranja dobra. U drugOJ, Ispravno Je defI-
nirano, a dobro je izvedeno (ali ne na Prema
tome, ispravno i dobro su dva osnovna koncepta. .
je da teleoloka etika imati snaan odjek u buroaskom
drutvu. u borbama protiv religioznog misticizma i nasljedr:tih
privilegija feudalnog poretka, buroasko drutvo i
racionalnost. Racionalnost minimiziranje rtvi u postizanju danih
ciljeva ili maksimiranje poeljnih unutar raspolo-
ivih resursa. racionalnosti kao vane vrijednosti vodi do
znanstvenih i ubrzanog ekonomskog razvoja. Ekonomija ionako
nije nita drugo nego maksimiranje dobitaka i minirniranje trokova.
Maksimiranje dobitaka proireno na etiku vodi do teleoloke etike.
Ako postoji mnogo ciljeva-dobara, onda ne postoji jednostavan put
do njihovog maksimiranja. Rjeenje se moe samo na intuitiv-
noj osnovi koja izbjegava kvantifikaciju i objektivne testove. To ne
nalazi na dobar odjek kod kvantitativno orijentiranih buroaskih du-
hova. Stoga treba izabrati jedan jedini cilj i proglasiti ga vrhovnim
dobrom. Sasvim prirodno, to vrhovno dobro je u korisnosti.
Buroaski utilitarizam ima, dakako, svoje prethodnike u
pristupima u prijanjim drutvenim situacijama. eudemo-
nizam i hedonizam takva su dva prethodnika. Prvi proglaava
a drugi zadovoljstvo za vrhovno dobro. Isto je tako istina da uti1itari-
zam nije jedina kola u buroaskim drutvima. nikada
prije uti1itarizam nije bio tako prodoran i nijedna druga suvremena
teorija nije bila tako U sistemu u kOjem su ekonom-
ske .vrijednosti i odnosi razmjene dominantni, sve druge vrijednosti
postaju neto to se moe kupiti i tako kvantificirati. Moralna aritme-
tika Jeremyja Benthama postaje tako najprimjereniji odraz
vrednovanja. Potpuno je besmisleno svih tih ljud-
12*
179
i.
li
skih odnosa na jedan odnos utiliteta, Marx i Engels. Ta
apstrakcija proizlazi iz da su u suvremenom
buroaskom drutvu svi odnosi jednom jedinom apstraktnom
odnosu.9
Grubi Benthamov utilitarizam poslije je teoretski grubi
hedonizam zamijenjen je bezbojnim maksimiziranjem zadovoljavanja
racionalnih elja. Ekonomska teorija postigla je posebno savrenstvo
u utiliteta: kardinalni utiliteti zamijenjeni su ordinalnim
utilitetirna, i tako su interpersonalne usporedbe utiliteta potpuno iz-
bjegnute. Ipak, sve je to pomoglo samo da se jasnijom drutvena
osnova te teorije. Drutvo je predstavljeno kao konglomerat
izoliranih pojedinaca koji se ponaaju kao strojevi za maksimiziranje
korisnosti. Jedini priznati drutveni zahtjev je da se poloaj
svakog pojedinca ne pogora u procesu (takozvani Pareto optimum).
Da li je poloaj dobar ili lo, to je izvan legitimnog znanstvenog
istraivanja.
Stariji, grublji, kardinalni utilitarizam preuzeo je maksimu:
za to je vie ljudUO Tu je marksizmu prvi put pred-
loio u ranom osamnaestom Francis Hutche-
son. Njegov bio je i Adam Smith, eko-
nomije, i sam Smithova teorija razlikovala se od one nje-
gova Ipak, on je pokazao da se u buroaskom drutvu
za broj ljudi ostvaruje u toku razvoja kao rezultat trine
konkurencije. svoje privatne interese, pojedinci maksimalno
socijalno blagostanje. Daleki odjek Smithove apologije je
teorem suvremene teorije blagostanja koji tvrdi da potpuna konku-
rencija maksimira blagostanje. Od svakog buroaskog
studenta ekonomije se da moe reproducirati dokaz da ivi
u najboljem od svih svjetova.
Univerzalnost odnosa razmjene je dovoljan, ali ne i nuan uvjet
da utilitarizam postane dominantna etika. Sve to je potrebno jest
dovoljno alijenirano drutvo u kojem se najvie dobro vidi izvan
samog. Dakle, moe se da birokratska racionalnost
proizvoditi utilitarnu. etiku. U stvari to i jest Dvije
etike nisu potpuno - u buroaskom svijetu pojedinac je suprot-
stavljen drutvu, u birokratskom svijetu kolektivnost je
pojedincu - ali one proizvode isti sklop miljenja: konformizam
sa stavom maksimalnog akumuliranja utiliteta (materijalnih
dobara i poluga Utilitarizam se smatra
to je odraz njegovog povijesnog porijekla, on se
moe isto tako prirodno interpretirati J edino to se
mora je da se na drutvo primijeni izbora jednog
vjeka, to birokraCija cijelo vrijeme. Dakle, u nema raz-
loga, John Rawls, zato dobici jednih ne bi bili kom-
penzacija za manje gubitke drugih; ili jo zato nasilje nad
slobodom nekolicine ne bi moglo biti opravdano dobrom raspo-
dijeljenim na .... Jer, kao to je racionalno za jednog
da . maksimira ispunjenje svojeg sistema elja, tako je ispravno za
drutvo da maksimira pozitivnu razliku zadovoljstva protegnutog
na sve
Ako zamijenirno drutvo dravom, citat smo preobrazili u ti-
opravdanje za sve ono to vladari To nije novo
180
To je mnogo puta. Miladin citira noviju
(1965) sovjetsku knjigu Znanstveni komunizam (1 u komunizmu volja
jednog mora biti volji cijelog kolektiva) kako bi
pokazao da utilitarnosti - da je socijalna svrhovitost neke akcije
mjera njene vrijednosti - vodi do pojedinca kolektivu.
12
Australski filozof Eugene Kamenka
vizija drutva, kako je Rosa Luxemburg
jednom rekla Lenjinu, je vizija tvornice koju vodi nadzornik.
Koncepcija ekonomskog planiranja, isticao je Schumpeter, je
koncepcija: direktor je prototip administratora.
Obojica ovise II svojoj ideologiji o komercijalnoj moralnosti: o koncepciji
da se sve stvari mogu smatrati i procjenjivati kao sredstva za ostvarivanje
ciljeva, i da se ciljevi mogu svesti na mjeru.13
Zaista nije da se etatizam jo jednom poka:uje kao
preokrenuti kapitalizam. Postojanje klasnih odnosa u oba slucaja pro-
izvodi isti razmiljanja i istu osnovnu vrijednosnu orijentaciju.
Ill. Etika pravde
Prethodna rasprava pokazuje da utilitarizam vjerojatno biti
dominantna etika socijalizma. Postoji li alternativa? Ako da, koja?
Da bismo odgovorili na to pitanje, razmotrimo najprije vrednovanja
drutvenih skupina u presudnim trenucima povijesnog razvoja, kad se
te skupine pojavljuju kao realni subjekti povijesti. Imam na umu revo-
lucije i ratove. .
to revolucionare i patriote da stave na kocku svoj ivot?
Sigurno ne utilitarna Niti su buroaske revolucionarne bari-
kade podignute u namjeri da se uspostavi trina konkurencija, niti
se radnici i seljaci bore za nacionalizaciju i centralno planiranje. Ako
postoji jedna vrijednost koja motivira revolu-
cionare i patriote do smrti, onda je to ideal pravde, zahtjev za
pravednim drutvom. Kako se socijalizam moe uspostaviti samo kao
rezultat istinske revolucije - koja, naravno, moe biti i postupna i
nenasilna - vjerojatno je da drutvo razviti etiku
pravde.
gledano, to je neteleoloka etika. Summum bonum niti nije,
niti treba biti, definirano. Pojedinci nisu svedeni na poslovne ljude koji
maksimiziraju svoje neto profite. Ljudskom ivotu doputeno je biti
toliko koliko je to Pluralizam vrijednosti uzima se kao
neto zdravo za gotovo. Ako je cilj sam po sebi - to je vrijed-
nosni stav se povijest moe slijediti od Biblije, preko Kanta, sve do
Marxa
14
- onda pravda nije nego preduvjet za
ljudski ivot. .
Za razliku od dugog slijeda utilitarnih teorija, (a moda
i ne?) da ne postoji gotovo nijedna teorija pravde. Tek
nedavno, prvu takvu teoriju izloio je harvardski John Rawls.
Ta opravdava jedno preispitivanje Rawlsove
teorije.
181
.,
i
prvo pitanje koje se postavlja jest: Zato je pravednost
odabrana kao osnova drutvene etike? se daje Rawlsov odgovor;
Zato jer je razumno odabrati pravednost, i, zato jer teorija
pravednosti prevladava neke utilitarne etike (informacijski
zahtjevi manje su izraeni, napori izvravanja su slabiji, i tako dalje).
Drugi dio odgovora od drugorazrednog je i ovdje ga
razmatrati. Prvi je dio na izgled vrijednost se ne moe
opravdati ili analizom; ona je ili aksiomatska ili
opravdana drugom Pogledajmo kako se sam Rawls nosi
s tom
Osnovne vrijednosti uvode se u analizu kao izvedenice intuitivnog.
pojma ljudske prirode. One moralne odluke koje se moraju donijeti,
izraavaju nau prirodu slobodnih i slobodu uivanja pri-
vatnog vlasnitva), raCionalnih, i osoba. Ne potpuno
vano, ljudska priroda irna sve presudne buroaskog
liberala. Rawls ipak da njegovi buroaski moralisti jedva
dosegnuti kraljevstvo pravde sami po sebi, pa stoga njihovim stavovima
dva vana (=fairness, za .razliku od
pravednosti = justice, op. p.) i jo jedno, koje naziva aristotelovskim
Pravda je za Rawlsa pravni ili pandan kon-
cepta Potonja podrazumijeva da je formalna, ili negativna,
sloboda nedovoljna i stoga neprihvatljiva ako je ne nadopunjuje pozi-
tivna, stvarna sloboda. podrazumijeva da se osnovna
prava ni jedne osobe ne mogu umanjiti radi. ukupnog
zbira korisnosti. Aristotelovsko da ljudska uivaju
u po.kazivanju ostvarenih sposobnosti ili i da se to
uivanje s ostvarivanja ili tih spo-
sobnosti.l5 To usmjereno je u pravcu' filozofije
prakse, iako Rawls toga nije svjestan. Prema tome, bogate
prakse Qisu iskpriteny: ..
tradiciju drutvenog ugovora, Rawls je smjestio svoje
stilizh:ane puroaske liberale ti jednu situaciju, gdje oni sudje-
luju u drutvenoj igri za koju se pretpostavlja da. dovesti do pra-
vednih rjeenja. Taj pokuaj propada. U drutvu klasama,
konsenzus je i, shodno tome, je nepri-
mjenjivo. Rawls je stoga prisiljen spustiti iastor neznanja, kojim se
sudionici igre rjeavaju svojih osobnih povijesti i poznavanja svojih
drutvenih poloaja i izgleda. proceduru ovako opisuje.
lG
Pretpostavimo da imamo dobro drutvo, definirano kao dru-
tvo djelotvorno javnim poimanjem pravde, i su
slobodne i jednake moralne osobe, a temeljne drutvene institucije
stvaraju djelotvoran, pravednosti. Kakvo poimanje
pravde najvie odgovara takvom drutvu? ono koje bi bilo
dogovoreno u jednoj hipotetskoj situaciji, u kojoj' su
drutva jedan u odnosu prema drugom pravedno smjeteni.
Ta hipotetska situacija je stanje.
pravde i su ona koja bi slobodne i racionalne
osobe, zainteresirane za promicanje svojih interesa, prihvatile u po-
situaciji jednakosti. Test sastoji se u
uzajamnog sporazuma. Smatra se da racionalna osoba ima suvisli
skup preferencija opcija koje su joj stavljene na izbor ...
182
ona slijediti plan koji zadovoljiti vie njezinih elja, a ne manje,
i koje imaju izglede da se ostvare.17 U situaciji, svi su .
sudionici jednaki i slobodni, to je rezultat amnezije stranaka u po-
ugovoru. Moralno irelevantne informacije svima su
Nitko ne zna svoje mjesto u drutvu, svoj klasni poloaj ili status,
stranke ne znaju kojoj generaciji pripadaju, pa tako nisu raspoloive
informacije o prirodnim resursima i tehnologiji; mjesto u raspo-
djeli sposobnosti, inteligencije i snage nije poznato, napoi<on,
sudionici ne znaju svoja vlastita poimanja dobrog i nisu svjesni svojih
dubljih ciljeva i interesa i svojih posebnih psiholokih sklonosti. Razlog
te psiholoke amputacije je Rawlsova elja da prisili sudionike na
autonomno ponaanje u kantovskom smislu, to jest, oni odabiru
svojih akcija kao najprimjereniji izraz svoje prirode slobodnih
i jednakih racionalnih Ako drutveni poloaj, ili prirodno
m posebne preferencije, na akcije neke osobe, ona djeluje hete-
ronomno. Zastor neznanja liava osobe u situaciji znanja koje
bi im izbor heteronomnih To, nije sasvim
Kao to je Robert Wolff, kantovska autonomija za-
htijeva da je izbor motiviran idejom dobrog, a ne racionalnom
Stoga ono to roulsovski nournenaini buruji moemo
nazvati generaliziranom heteronomijom.
19
U situaciji u kojoj su svi u poloaju i nitko nije u stanju
razraditi koja bi dala prednost njegovom poloaju,
pravednosti su rezultat sporazuma ilinagodbe.20 Ta jesu:
1. Svaka osoba mora imati jednako pravo na najiru slobodu spo-
jivu sa slobodom za druge. . .
. 2. Drutvene i ekonomske nejednakosti treba urediti tako da su
istovremeno: '
a) na korist najmanje povlatenih, i
b) pridruene poloajima i slubama otvorenim za svakoga pod
uvjetima (ne formalne!) jednakosti ansi.
21
Prvo ivot i postulira jednakost
Drugo ekonomski ivot' i postulira uvjete pod kojima
su odstupanja oc;l jednake ekonomske raspodjele opravdana. Mjeru
koristi najmanje povlatenih pokazuje indeks primarnih drutvenih do-
bara, definiranih kao stvari za koje se pretpostavlja da ih pojedinci
eljeti bez obzira na njihove ciljeve i druge elje. Primarna
dobra prava,' slobode i anse, prihode i bogatstvo, i drutvene
osnove samopotovanja. Prvo ima prednost pred drugim;
slobode i ekonomskog blagostanja nema trgovanja. Osnovu za tu pred-
nost pronalazimo u asimetriji u zadovoljavanju ljudskih potreba. Jed-
nom kad su osnovne materijalne potrebe zadovoljene, marginalno zna-
daljih ekonomskih i socijalnih prednosti opada u odnosu prema
interesima slobode - korisnost bogatstva se smanjuje, a gra-
korisnost slobode se zbog aristotelovskog - i,
nakon postaje iracionalno birati manju slobodu zbog
ekonomskog blagostanja i povlastica poloaja.
22
Jednakost ansi treba biti tj., stvarna, ne samo formalna.
Kapitalizam i etatizam drutveni su sistemi koji formalnu
jednakost ansi - nasuprot feudalizmu, na primjer - i kao takvi bit
(iako ih sam Rawls nije kao to uskoro
183
---- ----- -- - ----------------------------------------------------
vidjeti). Zajedno s drugim 2b ukida merito-
kraciju. Meritokracija se moe zamisliti kao sistem zasnovan
na jednakosti ansi - neka vrsta idealiziranog etatizma - bez
na velike razlike u ivotnom standardu, i povlasticama
kOJe iz toga proizlaze.
Najzanimljivije i zaista novo je 2a, koje Rawls naziva
diferencijalnim
Njegovo je Ako kao stan-
dard uzmemo jednaku raspodjelu, ekonomskih i drugih dobara (poli-
i organizacijske itd.), nejednakosti se uvode samo ako koriste
svima. Ako krenemo od raspodjele, promjenu treba provesti
se bl.a?o.stanje predstavnika u najloijem poloaju moe
l provodlti Je tako dugo dok se ono tada se ujedno po-
i blagostanje svakoga tko je na viem poloaju, i to leksiko-
grafskim redom. Da bi se prema svim osobama moglo jednako postu-
pati, da bi se postigla istinska jednakost ansi, drutvo mora posvetiti
vie panje onima s manje sposobnosti i onima koji su se
rodili u nepovoljnijim drutvenim okolnostima.24 smatrati
osobe ciljevima po sebi u osnovnom nacrtu drutva, pristati na
odustajanje od onih dobitaka koji ne pridonose njihovim reprezentativ-
nim Suprotno, smatrati osobe sredstvima, biti
spreman nametnuti im nie ivotne perspektive zbog
drugih osoba.25 .
Promatrana zajedno, ta dva jednaka su ... pothvatu pro-
matranja raspodjele prirodnih sposobnosti kao kolektivne imovine,
tako da se oni sretniji mogu okoristiti samo na koji pomau
onima .koji su izgubili.26 Rawls je svjestan da se taj
nuno prihvatiti na temelju njegovog umjetnog modela
amnezije. Stoga on na analize upozorava: Poimanje pravde
ne moe se izvesti iz premisa ili uvjeta ili umjesto toga,
njegovo je opravdanje stvar uzajamnog podravanja mnogih razma-
tranja, svega onoga to pristaje u jedan suvisli stav.27 Rawls eli raz-
raditi neku vrstu moralne geometrije. to, on postupak
Umjesto da od aksioma i izvede teo-
reme, Rawls od intuitivnih pojmova . pravde, to je izraeno
u spomenuta dva i pokuava izvesti iz kojih bi se onda
mogli Na taj sadraj Teorije pravde (A Theory
of JustIce) Clm konzIstentnost pretpostavki i Ali,
to je i neto vie. Traganje za uklanjanje i
sukoba vodi do razjanjavanja uvida i do njihova preina-
Na kraju, taj proces dovodi apstraktna i nae intu-
itivne pojmove pravde u stanje poznato pod imenom reflektivne ravno-
tee. Ako se nae uvjerenje o pravednom moe izvesti iz skupa apstrakt-
nih onda je ono u mjeri opravdano, jer
ta siromanija u sadraju i stoga biti spremnije pri-
hvacena.
Svaki korak u spomenute teorije bio je preispitan, a svaki
kritiziran. Za nau svrhu, svoju kritiku
na samo nekoliko bitnih Najslabija karika u cijelOj strukturi je,
naravno, situacija. Ona ni izdaleka ne odgovara ni jednoj
situaciji iz svijeta stvarnosti. Ako se na to odgovori da sa
nije bila namjera i da je situacija tvo-
184
revina, jedan Gedankenexperiment, tada se s nepremostivom
preprekom kada teoriju treba primijeniti. Postoji osnovrio protuslovlje
u glavnoj tvrdnji. Kao to je John Charvet Rawls pretpostavlja
da ljudi djeluju u dobro sistemu ljudske prakse i da kao
takvi imaju ljudske atribute. Ali isto se tako pretpostavlja da su svi
jednaki u i sposobnostima, i da nitko ne zna svoj poloaj u
drutvu, to da sudionici ne mogu djelovati u drutvenoj
i, u stvari, nisu Ijudi.
28
Bilo bi jednostavnije i dosljednije pret-
postaviti od samog da ljudska vie vole jednakost i imaju
pravde. Razumno opravdanje za potonju pretpostavku daje
Rawls sam:
Sposobnost pravde i moralni prilagodba su
stva njegovom mjestu u prirodi... jer je za pripadnike vrste koja ivi u
. stabilnim drutvenim skupinama sposobnost Udovoljavanja potenim, koope-
rativnim sporazumima i razvijanja neophodnih za njihovo podr-
avanje izuzetno korisna, osobito kad pojedinci dugo ive i kad su
sobno ovisni. Ti uvjeti bezbrojne prilike u kojima je dosljedna
privrenost uzajamnoj pravednosti na korist svih zainteresiranih.29
Pretpostavlja se da je prednost slobode izraz
da se ljudi priznavati kao slobodna i jednaka racio-
nalna Ako strogo izvedemo podrazumijevanu pretpostavku te
prednosti, moramo ovo: ili troak slobode, izraen
materijalnim bogatstvom, postati na granici, ili je granica
proizvodnih -'- da posudimo izraz iz
ekonomije - takva da nakon sloboda i
ekonomsko bogatstvo prestati biti zamjenjivi i postati komplemen-
tarni. Prva pretpostavka predstavlja vrijednosni sud, druga je empi-
rijska hipoteza. Ni jedna se ne moe strogo izvesti iz roulsovskih
Najzanimljiviji izvod iz situacije - diferencijaino -
nuno ne slijedi. Ono je vjerojatno, ali ono nije i jedina osnova
na kojoj je sporazum ugovornih strana. Ana-
ona pretpostavlja izbjegavanje rizika. Rawls izri-
liava svoje sudionike svakog poznavanja njihovih preferencija
rizika. Ali, zatim on nastavlja navoditi nekoliko razloga zbog kojih bi
oni trebali izbjegavati rizik. U situaciji oni biraju pravila koja
trebaju upravljati njihovim ivotima zauvijek. Stoga oni neminovno
biti izuzetno oprezni. Osim toga, stranke ele urediti anse nekim
jer prirodne nadarenosti i drutvene ivotne okolnosti
ugroavaju odnose njih kao slobodnih i jednakih moral-
nih osoba. da se primjenjuje maksi-mini nitko se ne
okoritava prirodnim i drutvenim okolnostima ako se ne poboljava
poloaj. Zato bi infinitezimalna teta interesima najmanje
povlatene skupine drutveno ili moralno bila vanija od alternativne
velike koristi za ostatak drutva? Eventualne mogu
se rijeiti ako ugovor navodi mini-
mum osnovnih potreba koje se moraju uvijek zadovoljiti.
so
Robert
. Nozick predlae drugu Ako su sudionici na-
strojeni i ako pretpostave da skupina u najloijem poloaju dobiva malu
prednost, onda bi se radije moglo izabrati kojim se nejednakost
185
I
'I
lj
I
I
l
----------:--""!IIiI __ -----
opravdava samo ako su nJezme koristi za skupinu u najloijem po-
loaju ... nego ... troak nejednakosti.31 mogu se zamisliti
i druge alternative.
to se posljedica, Rawls proputa da spozna jednu koja je stvarno
fundamentalna. On da je glavni problem distributivne pravde
izbor drutvenog sistema, ali u isto vrijeme tvrdi da izbor
ekonomije i socijalizma ostaje otvoren; sa stajalita
samo teorije pravde, se da osnovne strukture zadovolja-
vaju njezina Sve to treba je manipulirati subvencijama
i porezima pristranima),33 monopole (po obi-
neefikasne), i tome Za Rawlsa, na primjer, nejednako.
bogatstva nije po sebi nepravednije od nejednakog na-
inteligencije.34 Nametanje poreza na nasljedstvo, u skladu
s 2a, se tog problema. Rawls nije svjestan da se
drutveni. sistem ne moe odabrati bez fundamentalne promjene u
drutvenim odnosima.
3s
U stvari, ako je sistem zadan, izbor je pred-
da su dva zapisana u buroaskom -ustavu i do-
sljedno - to je, fantazija - nejednakosti
nune za funkcioniranje sistema, i za dobrobit najmanje povlatenih,
bile bi mnogo nego u SOcijalizmu. Rawls, naravno, nije usamljen
u tom stavu. U svoje je vrijeme Aristotel smatrao ropstvo potencijalno
pravednim sistemom. Korisno je za roba, isticao je, da ima gospodara.
njemu, Sveti Toma Akvinski bio je uvjeren da je feudalizam -
uz manje ispravke - pravedan poredak. Napokon, stvorio ga je Bog.
Obojica bi smatrali da roditi se kao rob ili kmet nije po sebi nepra-
vednije nego roditi se glup. Ovdje imamo dobrodolu ilustraciju nae
uvodne rasprave o drutvenim znanstvene analize. Ali
ne-neutralnost drutvene analize ima jo jedan aspekt. Kao to je Wolff
John Rawls napisao je knjigu koja je trebala postati filozofska
apologija egalitarne vrste liberalnog kapitalizma drave blagostanja.
Ono to je Rawls u stvari jest da je vrlo uvjerljivo pokazao
da je pravda nespojiva s drutvom u kojem ivi. Ako su kapitalizam
i etatizam nesposobni osigurati pravednost (onako kako je
suvremeno a mi prihvatimo pravdu kao vaan drutveni
cilj, onda ta dva sistema treba razoriti (ne nuno nasilnim sredstvima)
i zamijeniti ih sistemom koji taj cilj utjelovljuje. Prema tome, bez
obzira na namjere njenog autora, Teorija pravde ima revolucionarne
implikacije, to opravdava nae zanimanje za nju. -
IV. Operacionalizacija pravednog drutva
Uvod primjeren naem istraivanju moe biti ovaj citat Johna
Rawlsa:
Pravednost je prva vrlina socijalnih institucija, kao to je istina prva vrlina
sistema miljenja. Teorija, koliko god profinjena i mora biti
ako je nesitinita; isto tako zakoni i institucije, bez obzira na to
koliko su efikasni i dobro organizirani, moraju biti promijenjeni ili ukinuti
ako su nepravedni.37 -
186
stajalite - uz ispravak da su u povijesnom
kontekstu pravednost i efikasnost pozitivno korelirane- - u daljoj
analizi uglavnom se razilazim s Rawlsom. Osnovna razlika
naa dva pristupa je da ideja drutvenog ugovora nije primijenjena
na mitsku prvobitnu situaciju, nego, u mojem pristupu, na stvarni,
svakodnevni ivot. To temeljitu promjenu drutvenih odnosa.
To impliCira vrlo teoriju. Predlaem da nastavimo
kako slijedi.
smo univerzalni zahtjev za pravdom u socijalnim pita-
njima. Sada trebamo poblie istraiti sadraj ideala pravednog
Analiza revolucionarnih pokreta iznosi na vidjelo tri osnovne vrijednosti
svima njima. To su: sloboda, drutvena jednakost i ljudska
solidarnost. Velika francuska revolucija definirala je te tri vrijednosti
eksplicitno i s velikom kao 1iberte, ega1ite ifraternite.
i pol nakon toga, Generalna skuptina Ujedinjenih naroda
donijela je Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, prvi
reafirmira iste tri revolucionarne ideje: Sva ljudska su
slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom
i i trebaju djelovati jedna prema drugima u duhu bratstva
(dodatno istaknuto).38 U civiliziranom svijetu te tri vrijednosti
su kao norme. ali ne i
Odmah je da pOvijesna trihotomija vrijednosti odgovara onoj
koju predlae Rawls, a i on sam je toga svjestan. Sloboda se odraava
u broj 1; jednakost u 2b i u 1; solidarnost u 2a.
Prva dva nala su mjesto u buroaskim ustavima (kao
slobode i jednakost pred zakonom), posljednje nije. i stoga
to ne moe biti operacionalizirano. Velika je zasluga Rawlsa to je
pokazao da je to ipak Prirodna interpretacija koncepta brat-
stva/solidarnosti je suzdravanje od dobivanja prednosti ako je
to na tetu onih koji su manje sretni. To je, jasno, nespojivo sa
individualizmom buroaskog poretka. To je nespojivo s meri-
tokratskimelitizmom poretka.
Prirodno je zapitati se: Zato ljudska inzistiraju na slobodi,
jednakosti i solidarnosti? Jedan odgovor je da se te kvalitete
pripiu ljudskoj prirodi kao izvedene iz povijesti Zapravo,
ljudskost se moe definirati tako da podrazumijeva pravde
specificiran u tri vrijednosti. je da ljudska
nisu samo pravedna nego i nepravedna; da nisu samo kon-
struktivna nego i destruktivna. Ovome se moe dodati, kao ravnotea,
da konstruktivna komponenta prevladava jer osigurava preivljavanje
Kako se da je instinkt samoodranja svim
ivotinjama, vjerojatno je da prevladati vrijednosna orijentacija,
koja zadovoljava tu partikularnu egzistencijalnu potrebu.
39
Dakle,
ceteris paribus, etika pravde je vjerojatnija nego etika nepravde.
40
se da postoje tri vizije ljudske prirode: (1) Religiozna
- se projicira u svijet Boga. (2) Utilitarna --.-:.
se prOjicira u vanjski svijet korisnosti. (3) -
se usmjerava na samoga sebe, na svoje (kako bi rekao
Marx), na Prve dvije vizije podrazumijevaju fundamen-
talnu a1ijenaciju. One mogu biti okrutne, kao to se pokazalo u reli-
gioznim ratovima i u prvobitnoj i akumu-
laciji. One podrazumijevaju individualni egoizam kao osnovu ljudske
187
prirode i nesposobne su objasniti motive. Altruizam je ili
boga ili partije ili je jednostavno prerueni utilitarni egoizam.
U Kantovu jeziku, prve dvije vizije vide kao sredstvo. po-
sljednja ga vidi kao sredstvo po sebi. Procjep alijeniranog,
sredstvima usmjerenog svijeta, i dezalijeniranog, usmje-
renog svijeta, stvarni je procjep klasnog i besklasnog
drutva. U ovom drugom, ljudi su ekonomski, i socijalno
slobodni. Tradicionalno razlikovanje egoizma i altruizma -
koje odraava neprijateljsko suprotstavljanje pojedinca i drutva ---
gubi svoje U usporedbi s pojedinac je stra-
hovit.o I vie od toga. Zbog uskih granica
ivotnog vijeka, samo neke od njegovih potencijalnih sposobnosti mogu
se dokraja razviti. Dakle, preduvjet za potpuni razvoj je
da i svaki drugi ima istu priliku; ja svoj ivot mogu ivjeti potpuno
samo ako svaki drugi moe to isto. To je Marxovo (Ralli radovi)
uzajamnog nadopunjavanja. Ono vodi do ivota vrste, do istinski
ljudskog ivota, nasuprot buroaskoj ideologiji nadopunjavanja, to
jest, uzajamne eksploatacije.
Na cilj je istraiti odnos tri komponente
pravde. Prve dvije su komplementarne. Ako svatko treba biti
slobodan, svatko mora biti jednako slobodan. Moja sloboda mora biti
konzistentna sa slobodom drugih. Ako su neki manje povlateni, onda
su oni, do te mjere, neslobodni. Obratno je istina. Jednakost
podrazumijeva slobodu. Ako su neki manje jednaki nego drugi, oni' su
manje slobodni. U apstraktnom smislu, isti odnos ne
vrijedi za solidarnost. Moemo zamisliti drutvo slobodnih i jednakih
individua kojih nema solidarnosti i bratstva. Ali, to ne bi bilo
ljudsko drutvo. Bez ljudske solidarnosti, odmah bi se ponovo pojavili
nejednakost i nesloboda. Dakle, solidarnost (bitnu)
slobodu i jednakost. Sloboda i jednakost solidarnost nunom.
analizu moemo zamijeniti povijesnom. Povijesno gledano,
tri vrijednosti imale su u drutvima. Kautsky
je smatrao da ovise o stavu zauzetom prema prOizvodnji i
vlasnitvu. Jednakost je jednaku raspodjelu dobara u prvo-
bitnom i jednako pravo vlasnitva u francuskoj revoluciji,
a u socijalizmu bi opa jednako pravo koritenja proizvoda
drutvenog rada; sloboda je, redom, i slobodnu
upotrebu vlasnitva na najunosniji u prva dva drutva,
odnosno, u socijalizmu bi potrebnog radnog
mena.
41
Iako se ne moramo potpuno sloiti s Kautskim - na primjer,
buroaska jednakost prije svega jednakost pred zakonom, socija-
pak, sloboda i jednakost imaju dublje nego to je on
a socijalno nije s ekonomskim - sasvim sigurno je
istina da su te tri vrijednosti bile povijesno determinirane. Ali, pro-
mjene u vrijednostima nisu arbitrarne. A u tom smislu povijesnu
analizu moemo ovako proiriti. '
Mi ivimo u raslojenom drutvu,' u kOjem drutvene klase postoje,
a (velika) pripadnika drutva u nekom je vanom smislu (eko-
nomski) eksploatirana i Ta vrijed-
nosti slobode, jednakosti i solidarnosti. Uz pretpostavku da se svako
ljudsko treba brojiti kao jedinica (to je jedan aspekt jednakosti),
te se vrijednosti mogu smatrati relevantnim drutvenim vrijednostima.
188
Jednakost se moe interpretirati kao drutvena jednakost, jednakost
ivotne anse; sloboda treba slobodu Slijedi
da jednakost podrazumijeva slobodu, koja je, zapravo, jedna od nje-
zinih vlastitih dimenzija. tome, sloboda podrazumijev:;l jednakost,
jer se sloboda moe jedin9
klasne stratifikacije. Ovdje se s jednom teskocom, kOJa pro-
izlazi iz nae pretpostavke da je drutvo socijalno stratifici-
rano. sloboda za - jednakosti -
moe smanjiti slobodu povlatene manjine, kOja kontrolira alokaciju
rijetkih vrijednosti poput autoriteta, statusa, prava, bogatstva, prihoda,
itd. Prema tome, trebamo uravnoteiti slobodu za jedne s manjom
slobodom za druge. jednakosti, kako je spomenuto, rjeava
taj problem. moemo traiti jedno rjeenje, koje nas
odvesti na filozofske antropologije. Naime, upotreba eko-
nomske i nad protivno njihovim interesima
i volji to ne bi bila upotreba nego, jednostavno, uprav-
ljanje) podvrgava povlatenu manjinu jednom iskUStvu,
koje je ljudski za vlastodrce same. Da bi se izbjegao taj
proces dehumanizacije - ivot u kojem su sposobnosti
ljudskih ili nedovoljno razvijene ili iskrivljene -povlatena
manjina treba se za jednakost. Taj dokaz po-
zivanje na uzajamnog nadopunjavanja. Ljudske sposobnosti su
bezbrojne, i se ne moe smatrati potpuno humanim ako ih ne
razvija. Ali to je beskrajan posao, daleko iznad pojedi-
nih osoba. Kao individuum, je vrlo i treba druge
individue da ga nadopune. i skupina za to biti dostatna. Taj
se zadatak ne moe ostvariti bez angairanja cijelog
Ljudi se humaniziraju preko uz ukidanje svih
klasnih, nacionalnih i drugih linija razdvajanja. ,
se da su sloboda, jednakost i solidarnost nuni preduvjeti dru-
tvene pravde. Ako jedna komponenta nedostaje, druge dvije propadaju
i pravednost je unitena.42 One su i dovoljni uvjeti. Ako su
prisutne, drutvo se smatrati pravednim. Taj
zahtijeva kvalifikaciju. Pravednost je relativan koncept; relativan pre-
ma nekim standardima. Drutvo se nazivati pravednim ako djeluje ::
unutar povijesno danih Dakle, moe postojati manji ili
stupanj slobode, jednakosti i solidarnosti, a stupanj savr-
enstva ne moe se nikada dosegnuti. Ali, kakva se god poboljanja
vrila, tri komponente - da su komplementarne -
se zajedno. Suprotno rairenom vjerovanju, u drutvu
njima nema supstitucije, nema razmjenjivanja. Tobonji primjeri takve
supstitucije, koji se navode, pokazuju nakon poblieg ispiti-
vanja da je ono to se razmjenjuje jedna vrsta slobode (recimo, poli-
slobode) za drugu vrstu jednakosti (recimo, u pogledu ekonomskih
dobara), ili sloboda jednih osoba za nejednakost drugih (recimo, dvije
generacije). Naravno, to su oni pravi problemi, ba kao i
problemi supstituiranja jedne vrste jednakosti drugom vrstom jedna-
kosti, ili slobode jednih osoba slobodom drugih osoba. Ali, ni u kom
ne razmjenjujemo ukupno slobodu za ukupnu jednakost. Vie
jednako a manje slobodno drutvo, je besmislica. Ako se usprkos
tome sugeriraju izbori takve vrste, objanjenje za to treba traiti u
sklopu ideologije i klasnih interesa.
189
Do sada smo raspravljali vrlo apstraktno. Ako elimo skicirati
pravedno drutvo, moramo prvo operacionalizirati sam koncept.
da svaka od triju komponenti podrazumijeva druge dvije, mo-
emo pOjednostavniti na zadatak tako da odaberemo onaj aspekt prav-
de koji se moe najdjelotvornije operacionalizirati. To sigurno nije soli-
darnost. I kad je Rawls operacionalizira, ona nije ni lako mjerljiva ni
lako primjenljiva. Kako da znamo tko je u najgorem poloaju i koliko
je svaka skupina Sloboda predstavlja Tu mo-
je iskuao Harold Laski. Laski definira pra-
vednost kao jednaku ansu za samoostvarivanje.
48
To podrazumijeva
jednakost, jer moje ostvarivanje mojeg najboljeg ja kao
rezultat ostvarivanje najboljih ja drugih.44 To
razumijeva slobodu, koja je proizvod prava, onog poudnog odra-
vanja atmosmere u kojoj ima da bude svoje najbolje,
ja.45 Sloboda ima tri aspekta.
46
Privatna sloboda je ostvari-
vanja slobode izbora u onim ivota kOja me se prije
svega Religiozna sloboda i pravna zatita dvije su
ilustracije. sloboda efektivno sudjelovanje u dravnim
poslovima. ekonomska sloboda sastoji se u sigurnom i razum-
nom prihodu. Taj pristup je usmjeren na pripremu terena za
izgradnju sistema. On se moe razraditi tako da pokrije
cjelokupni drutveni sistem. nakon razmiljanja, skloni smo
da rezultat potpuno zadovoljavati. _
Preostao je jo aspekt pravednosti - jednakost. jedna-
kosti ima i jasno raspoznatljivu tradiciju. su rimski prav-
nici, stoike, proklamirali: Omnes homnes, iure naturali, aequale
sunt. Mnogo nakon toga ideja je imala odjek u evropskom
prosvjetiteljstvu. U religiji, jednakost je na
drugi svijet: svi ljudi pred bogom su jednaki. Dovoljno
tradicija uvijek je isticala jednakost, kao da su socijalisti
slutili da je jednakost najprimjerenija primjeni. A tako i
jest.
47
Dok sloboda moe mnoge stvari, i slobodu
istjerivanja profita, jednakost je znatno manje dvosmislena. Ako se
jednakost ne definira formalnim terminima, je Ernest
B1och,48 jednakost (i bratstvo) je ili ili nije jednakost.
Usprkos prirodnom zakonu, jednakost nije prirodna. Ljudi nisu
po prirodi jednaki. Zapravo, oni se razlikuju u smislu spo-
sobnosti, potreba i interesa. Raznolikost je, bez sumnje, poeljna.
Zahtjev za zahtjev u nekom posebnom, drutvenom
smislu. Jednakost jednakost ansi. Prava, bez obzira koja su,
moraju biti efektivna, ne samo formalna; ona se moraju transformirati
u anse. drutva moraju uivati jednaku slobodu da ive u
skladu s vlastitim izborima. U tom smislu, oni moraju imati drutveno
jednake ivotne prilike. ivotna prilika ovisi, naravno, i o osobnim
kvalitetama, kao to su. zdravlje, sposobnosti j svrsishodan
rad. Drutvena jednakost da takva ivotna prilika nije bitno
modificirana poloajem pojedinca u drutvu (npr., u odre-
skupini) ili na koji je drutvo organizirano (kao kad,
npr., trite diskriminira siromane). drutvo zasnovano
na jednakosti je drutvo ali i vie od toga. se
samo pod uvjetom istih prilika. A ono se modificira
solidarnosti, koje pridodaje dimenziju potreba.
49
190
Sve to moe se prihvatiti kao uzvieni ideal, ali, da li je to i
primjenljivo? Ili je to jo jedna utopija? Predlaem da se dru-
tvenejednakosti ovako operacionalizira.
Svaka osoba je u broj aktivnosti u
svojem drutvenom ivotu, ili, igra uloge u
drutvu u kojem ivi. Ako u svakoj od tih uloga svaka osoba ima
jednake prilike, jednaka prava i jednaki tretman, onda je to sigurno
drutvo jednakih. Sada, u tom smislu postoje tri osnovne socijalne
uloge: svatko od nas je i Dakle, jed-
nakost se mora osigurati u proizvodnji, u potronji i drutvenoj sferi.
50
Jednakost jednaki pristup proizvodnom kapitalu
drutva. Prema tome, proizvodni kapital mora biti vlasnitvo drutva,
ne drave. Iz drutvenog vlasnitva proizlaze dvije osnovne posljedice.
U svakoj skupini ljudi, je rad organiziran radi stjecanja sredstava
za ivot, svaki individualni ima isto pravo sudjelovanja u
kao i svaki drugi. To samoupravljanje -
do kojeg smo doli jednim drugim putem u naoj prijanjoj ras-
pravi.
Druga posljedica je drutveno planiranje. Radi racionalnog
koritenja drutvenog proizvodnog kapitala i radi smanjivanja ne-
sigurnosti na takav stupanj da samoupravne odluke proizvedu
ne posljedice, aktivnosti proizvodnih jedinica moraju se koordinirati na
ex ante osnovi, to je bit planiranja. Vano je razliku
birokratskog ili administrativnog - nazivanog centralnim
51
-
planiranja i drutvenog planiranja. Prvo sadri imperativnu koordina-
ciju - koordinaciju zasnovanu na - i unitava autono-
miju Drugo sadri ekonomsku koordinaciju - koordinaciju
zasnovanu na ekonomskim interesima - usmjerenu na postizanje
eljenih globalnih proporcija, uz istovremeno ostavljanje pune auto-
nomije - i odgovornosti - svakom pojedinom Jasno je
da je u tom planiranje preduvjet za izvornu autonomiju radnih
kolektiva. Bez drutvenog planiranja oni bi postali rtve djelovanja
stihijskih snaga nekontroliranog trita.
Kako je, u ekonomiji oskudice, dio naeg svjesnog ivota po-
vezan s proizvodnim radom, jednakost je vitalna za ljud-
sku egzistenciju.
Jednakost jednaku ili pravednu raspodjelu dohotka.
Opet, pravedno ne jednakost, jer bi se u svijetu osku-
dice takva raspodjela shvatila kao nepravda, i kao takva,
bi smanjivanje proizvodnje i ekonomskog blago-
stanja. Na smisao za pravdu kazuje nam da i marljiv
ne mogu dobiti jednaku nagradu. Pojedinac treba dobiti od drutva
onoliko koliko donosi drutvenom prOizvodu. I to je dobro po-
znato raspodjele prema radu. To je jedna od posljedica
koje proizlaze iz postUlata drutvenog kapitala. Kapital se ne moe
smatrati drutvenim ako netko uzima dohodak nezavisno, ili iznad -
a drugi, prema tome, ispod - svog dohotka iz rada. Dobivamo potpunu
i konzistentnu teoriju, u kojoj jednakost podrazumijeva
jednakost i obrnuto.
191
-_._- -- ------- -- ---------------------_ .. - .. _---- --_ ..
Teorija, zahtijeva vanu dopunu. dohotka iz
rada nemoe se generalizirati. U drutvu, obrazovanje,
zdravlja i dostupnost kulturnih aktivnosti ne mogu se uvjeto-
vati zarade pojedinca ili njegove obitelji. To bi vodilo ob-
navljanju drutvenih razlika, a drutvene razlike dovode 'do klasnog
drutva. Osim toga, bio bi ugroen zahtjev za
Nejednako obrazovani pojedinci ne mogu biti jednaki kao
jednako obrazovanje je jedan od osnovnih preduvjeta jednakosti
Isto tako i jednak pristup zdravstvenim i kuiturnim
dobrima drutva. Iz toga proizlazi da se raspodjele prema
radu - i, shodno tome, trina i razmjenska aktivnost - moraju uklo-
niti iz onog dijela osobne potronje koji daje osnovne doprinose raZ-
voju sposobnosti osobe. Ovdje se razmjensko raspodjele prema
radu mora zamijeniti nerazmjenskim raspodjele prema po-
trebama. Tako solidarnosti ulazi u igru.
ekonomija koristi trite zato to je to najefikasnije
raspoloivo sredstvo za postizanje cilja i
jednakosti. to nije laissez-faire, a ni univerzalno trite. To
je trite strogo regulirano drutvenim planiranjem. I ono je dopunjeno
vanom sferom netrinih aktivnosti, raste s ekonomskim
razvojem.
jednakost podrazumijeva jednaku raspodjelu
i smislenu participaciju u Taj zahtjev nije
zadovoljen - i u ne moe biti zadovoljen - ni u najrazvijeni-
Fm buroaskim demokracijama. je samo
onda kad su i postignute. Ali,
ona je preduvjet za istinsku u prOizvodnje
i potronje. Privatno vlasnitvo i klasne razlike raspo-
djelu u drutvu. Partijske birokracije
- jedna ili vie njih :..-- nespojive su sa drutvom.
ni koncept demokracije vie ne zadovoljava potpuno: bez obzira na
pr<tva drutvo trebati bdjeti nad pravima manjina.
okvir koji zadovoljava te zahtjeve kao
samoupravu. .
Gotovo da i nije potrebno posebno isticati da se te tri jednakosti
ne mogu apsolutno i potpuno postignuti u realnom svijetu. One slue
kao standard i kriterij. A dostupno iskustvo pokazuje nam da suvre-
mena drutva mogu vrlo daleko u zadovoljavanju tih standarda. U
poretku, njih se treba smatrati osnovnim
pravima -
. Tri osnovna zahtjeva imali su zanimljivu povijest povezanu sa soci-
miljenjem i pokretima. Oni su bili otkriveni
na stupnjevima razvoja i nikada nisu biH eksplicitno postav-
ljeni kao potpuni skup uvjeta za konzistentnu teoriju i
.. Prvo je raspodjele prema radu; Marx ga
Je UClfilO popularmm 1 danas Je svestrano Tek nakon
II svjetskog rata jugoslavija je pokazala da samoupravljanje moe
biti primijenjeno na nacionalnoj razini i da ono komponentu
koja se ne moe u drutvu. I nasuprot sasvim
znanju i vanom iskustvu u odnosu pre-
ma proizvodnji i potronji, mi jo ne znamo, ni u
192
teoriji, kako j<;:dnaku raspodjelu Dakle, proizlazi da je
orah jednakost Prema tome, se da je politika -
ne ekonomija'- problem drutva.
-jednakost i daje osnovu za socija-
drutvo, u smislu pravednog drutva. jedini operativni
da se to je pravda u svakom posebnom jest da se
prui svakom jednaka ansa da participira u vrednovanju. Socijalizam
je participativno, samoupravno drutvo. -
13 ekonomija socijalizma
193
DIO
Izgradnja samoupravnog
socijalizma
Filozofi su svijet samo ali radi se o tome
da se on izmijeni.
MARX Jedanaesta teza o Feuerbachu (1845)
Na mjesto starog buroaskog drutva s njegovim klasama
i klasnim suprotnostima stupa udruivanje u kome je slobodan
razvitak svakog pojedinca uvjet razvitka za sve.
MARX I ENGELS, manifest (1848)
I
Poglavlje 8
Jednakost
J. Drutveno vlasnitvo
Proizvodnja podrazumijeva prisvajanje. Krajnji rezultat proizvod-
nje - proizvod - uvijek nekome pripada. Stoga, sa stajalita ekonom-
skog sistema, odnosi su proizvodni odnosi i obratno.
U svijetu. robne proizvodnje odnosi su pravno regulirani.
Taj postupak stvara prava vlasnitva. Pravna teorija prava
bila je potpuno razvijena u rimskom pravu i osnovne ideje samo
su neznatno promijenjene. Rimljani su pravo vlasnitva kao
apsolutnu i osobe nad stvari. Buroasko
pravo je zamijenilo pojam s pojmom subjektivnog prava koje
osobu da postupa sa stvari na U vrijeme
Francuskog zakonika iz 1804. godine, koji predstavlja zna-
u razvoju buroaskog prava, pravo vlasnitva bilo je
definirano kao ius utendi, fruendi et abutendi (pravo upotrebe, pri-
svajanja koristi i raspolaganja sa stvari). U obje, rimskOj i buroaskOj
interpretaciji, vlasnitvo izuzimanje ostalih u kontroli nad stvari.
Pomno riinsko-buroasku pravnu teoriju,
tradicija razlikovala je tri oblika vlasnitva: privatno, zadruno i drav-
no. U ovom pogledu, obiljeje daje Sovjetski za-
konik iz 1922. godne. Njegov paragraf 52 nabraja tri gore spomenuta
oblika vlasnitva. Prvi oblik obiljeava sistem i misli' se
da je ostatak prolosti u postrevolucionarnom drutvu. Kao takav, mo-
rao bi biti to je bre uniten. Drugi, vii oblik vlasnitva, ne-
stabilan je i u kapitalizmu i u socijalizmu i predstavlja prijelaznu kate-
goriju. Dravno vlasnitvo smatra se najviim oblikom vlasnitva i, kao
takvo, osigurava temelje za proizvodne odnose.
Na osnovi nae dosadanje analize nije teko shvatiti da je teorija
vlasnitva samo jo jedan primjer krivo upo-
trijebljenog buroaskog rezoniranja. Nema -osnovne kontradikcije iz-_
vlasni.tva.'- Ustvari, prvo moe -biti- sma-
trano subjektivnim pravom, a drugo se moe postaviti uz bok s objek-
tivnim pravom. A opet, to samo podrazumijeva da su individualni vlas-
nici zamijenjeni funkcionarima. Prema tome, privatno vlasnitvo stvara
-kapitalizam, a dravno stvara etatizam - oba kao klasoJ'! U
tom smislu, oba su Istovremeno temeljno pru-
od - socijalizma. Ako bi se socijalizam definirao
odnosa - to je, na- umu nau uvodnu opasku, pot-
puno ispravno - on mora sadravati novu i kategOriju vlas-
nitva. Nazovimo je drutvenil1Lvlasnitvom. to sadri taj pojam?
197
SOcijalizam kao samoupravp.o drutvo podrazumijeva ne-
postojanje klase vlasnika sredstava za proizvodnju, bilo in-
dividualnih, bilo Svatko te_jednako-vlasnik, to da
Posebna rimsko-buroaskog
pOjma vlasnitva - ostalih - nije primjenjiva. Ako nitko
nije tada svi imaju jednak pristup sredstvima za proizvodnju
koja su drutveno vlasnitvo. Posljedica toga je da vlasnitvo ne daje
nikakve posebne povlastice.
da, ovako definirano, drutveno vlasnitvo ne moe biti smje-
teno u tradicionalni pravni poredak. Svaki pokuaj da se to
nailazio bi na Moe se tako pokazati da drutveno
vlasnitvo jest vlasnitvo zato to podrazumijeva uivanje i prodaju.
Isto se tako moe uvjerljivo pokazati da ono nije vlasnitvo jer ne po-
stoji pravo raspolaganja i tradicionalno pravo izuzimanja ostalih. Moe
se tvrditi da drutveno vlasnitvo pripada javnog prava jer
takvo vlasnitvo, nije privatno. Moe se, isto tako
dokazivati da je ono s privatnog prava jer je jasno da ono
nije dravno vlasnitvo. Pravna teorija utemeljena na rimskom pravu
nije bila namijenjena za besklasni sistem. Ona morati biti pro-
mijenjena zajedno s ostalim elementima nadgradnje.
1
To nas,
ovdje ne zanima. Ono to mi moramo utvrditi jest precizno
pojma drutvenog vlasnitva. To moemo razmatranjem prav:-
nog, drutvenog i ekonomskog aspekta drutvenog vlasnitva.
S formalno-pravnog stajalita vlasnitvo je skup prava i obavezlf,
u pogledu stvari koja ima ekonomsku vrijednost. U drutvenog\i
vlasnitva moemo identificirati dva osnovna prava i jednu obavezu. il
Prava su:
1) upotrebljavanje,zamjenjivanje ili prodaja dobara, i
sredstva za proizvodnju i '
2) probitaka iz upotrebe proizvodne imovine (uivanje).
Osnovna obaveza je:
3) vrijednost proizvodne imovine ne smije se umanjiti bez obzira
iz kojeg je izvora prvobitno financirana.
Nabrojena tri pravna principa potrebna su za legalno reguliranje
ekonomskih odnosa autonomnih kolektiva (tj.
radnih kolektiva, op. pr.).
U pogledu drutvenih odnosa, proizvodno vlasnitvo podrazumijeva
vlast nad radom ostalih (nevlasnika) klasno-strukturiranog
drutva. Tako je Marx vrlo adekvatno definirao kapital kao proizvodno
vlasnitvo koje stvara eksploatatorskeproizvodne odnose temeljene
na vlasti nad radom. U tom smislu i kapitalizam i etatizam su
eksploatatorski, a kapital moe biti i privatni i dravni. U besklasnom
drutvu, vlasnitvo podrazumijeva odsutnost eksploata-
cije i vlasti nad radom. Jasno je da je posjedovanje potronih
dobara trajna potrona dobra) kompatibilno s tim zahtje-
vomi kao i obiteljska proizvodnja, a i gore navedena pravna definicija
proizvodnog vlasnitva. Odsutnost eksploatatorskih odnosa podrazu-
mijeva ova tri temeljna prava:
1) svaki drutva ima pravo na radi
198
2) svaki drutva ima pravo da se za bilo koji posao
u skladu s vlastitim sposobnostima (i u skladu s opisom posla)? .
3) svaki drutva ima pravo sudjelovati u upravljanjU pod
jednakim uvjetima. ..
Ako je bilo koje od ta tri prava narueno, dru stveno vlasrustv? D:IJe
potpuno drutveno i, prema tome, proizvodni odnOSI rusu
potpuno - ili moda - razvijeni.
U ekonomskom smislu drutveno vlasnitvo podrazumijeva nega-
ciju biti vlasnitva u drutvima . do:
hotka od vlasnitva. Dohodak od kapitala ne moze se prIsvajati ru
privatno, ni Ako, kao prije, definiramo ovo dru-,
tvenog vlasnitva pozitivno, moemo dodati ovo temeljno pravo-
-obavezu:
- svaki drutva ekonomske koristi iz svog
rada, a ne iz vlasnitva.
Ovo pravo (prema proizvodu svog rada) i obaveza (samo proizvod
rada) slui kao osnova za primjenu principa raspodjele prema radu.
Taj princip, zauzvrat, stvara jednakost (o se rasprav-
ljati u poglavlju).
Eko'nomski aspekt drutvenog vlasnitva jest bio, i nastavlja biti,
isto tako krivo kao i drutveni aspekt. J edni i drugi, i so-
Cijalisti i nesocijalisti, nastavljaju formalno-pravno i
tvo. (Pravno) privatno vlasnitvo je postavljeno uz bok s
vlasnitvom, a neprivatno s privatnim vlasnitvom. Takvo rezoruranje
navodi na da svaka nacionalizacija predstavlja korak prema
socijalizmu, te da je postojanje .i
nespojivo sa socijalizmom. Do sada bl trebalo bIti gotovo OCltO da
potpuno dravno vlasnitvo nema nita sa socijalizmom.
Preostaje nam pokazati da su seljaci i obrtnici (potencijalno) uprav?
toliko elementi koliko i oni koji rade u (pravno) neprI-
vatnom sektoru. Da to moramo napraviti jasnu razliku
pravne osnove (title) i ekonomske imovine.
Aleksandar Bajt2 jedan je prvima koji su to jasno i precizno
razlikovali. Bajt je upozorio na da pravna osnova i ekonomsko
vlasnitvo ne samo da nisu nego se razilaze.
Na primjer, zakonski vlasnik je osoba koja nosi pravnu
Ako su stanarine kontrolirane i stallari se ne mogu nasilno izbaCItI, dJe-
(ili potpuni) ekonomski vlasnik je osoba koja ivi u
njoj i tako uiva probitak od vlasnitva.
moe pravno posjedovati zemlju. ne moze zaposl.lti
radnu snagu i zakupnina od zemlje se apsorbIra adekvatno odmJe-
renim porezom, ekonomska korist od zemlje pripada drutvu.
3
Na dru-
goj strani, drutveno vlasnitvo u nekoj zemlji moe biti pravno
novijeno, ali istovremeno radnici u nekim granama mogu
znatno dohotke nego oni u drugim granama (kao to se
na primjer, u Jugoslaviji). Ta razlika u dohocima, ili relativna
neradnog dohotka, u povlatenim granama odraava stupanj privatiza-
cije drutvenog vlasnitva.
Gornja analiza ima vane implikacije za politike. Suprotno
tradicionalnom pravna eksproprijacija nije niti nuan, niti
199
dovoljan uvjet za socijalizam. Nije dovoljan stoga to potpuna pravna
eksproprijacija moe, a i stVorila je, sisteme. Nije nuan
stoga to nije vana eksproprijacija pravnih osnova, nego eksproprija-
cija ekonomskih probitaka koji proizlaze iz kontrole nad vlasnitvom.
da je ustanovljeno da je obiteljska proizvodnja potpuno u skla-
du s drutvenim aspektom drutvenog vlasnitva - a sada vidimo da
je- to istina i.u ekonomskom smislu - moemo da
su mala obiteljska kompatibilna socijalizmu. A u pravnom
smislu, pravnu obavezu 3, danu prije, moemo napustiti kao nepriklad-
nu. Tako moemo pod sOcijalizmom, Bajtove sugestije; razli-
kovati dva tipa drutvenog vlasnitva: i individualno. Sva
nabrojena prava i obaveze odnose se na prvi tip. Drugi je restriktivniji,
odnosi se samo na obiteljsko poslovanje i nedostaju mu neke karakte--
ristike zato to su neprikladne (pravna obaveza 3) ili neprimjenjive
(drutvena prava 1 i 2).' -
Nau raspravu moemo saeti da drutveno vlasnitvo
predstavlja poseban oblik vlasnitva s pravnim, drutvenim
i ekonomskim karakteristikama kOje eksploataciju. U tom
smislu, eksploatacija se definira kao: (a) vlast nad radom; i (b)
prisvajanje neradnog dohotka. Ili, za drutveno vlasnitvo, moe se
da je jo vlasnitvo u pravnom smislu (skup prikladno definiranih
prava i obaveza), ali ne vie u drutvenom i ekonomskom smislu (osoba
nema n.ikakvih povlastica na osnovi vlasnitva). To drugo podrazumi-
jeva da se pravno vlasnitvo ne moe transformirati u kapital.
II. upravljanje: organizacije
Industrijska demokracija je, kao uostalom. i svaka druga demokra-
cija, pojam. kOjim upravljaju radnici njje samo pri-
vredna organizacija nego i organizacija. Implikacije su dvo-
struke. Prvo, potpuno i izravno samoupravljanje je jedino na
_ nizini pa stoga svako samoupravljanja i
nje ispitivanjem upravljanja. Drugo, ono to se -u
ima fundamentaln.o za drutvene odnose u cjelini.
- cilj je maksimira-
nje u uz istovremenu efikasnost
nja odluka. Tradicionalna teorija organizacije smatra da je -taj dvo-
struki cilj inheretno kontradiktoran. Jednako tako se smatra kontra-
diktornim spajanje trita i planiranja. Teorija organizacije u socija-
lizmu tretira ta dva cilja. kao komplementarne, to moramo:pokazati.
Maksimiranje demokracije moemo definirati kao situaciju II kojoj
je miljenje svakog radnog kolektiva vrednovano samo prema
objektivnom toga miljenja za konkretnu odluku. Prema tome,
tako donesena odluka bila bi liena _subjektivnih motiva i interesa bilo
kojeg pojedinog Istovremeno, ona bi -bila maksimalno efikasna;
Najvii stupanj demokracije podrazumijevao bi najvii stupanj efikas-
nosti. .
200
Koliko god se upravo prikazano rjeenje, na prvi pogled, moe
ono, u biti, nije nikakvo rjeenje. To je jedna isprazna tau-
tologija kao to je to, na primjer, teorija vrijednosti. Demo-
kracija se jednostavno definira tako da implicira efikasnost. Ne po-
kazuje se, kako ih i kako ih kompatibilnima.
One su kompatibilne samom definicijom. Moramo, dakle; tragati
za smislenijim pristupom.
U stvarnosti, tu postoje dva osnovna problema koje treba rijeiti.
Prvo, tko procjenjuje objektivno prijedloga? Drugo, koja je
to objektivna valjanost vrijednosnog suda? Odgovor glasi
kracija mora __ .. a.ne.kRfl.lit.e. ;Qlii.'bd-
IUKa,_ a:;n<:rsl!]e au o os a istovjetnost, pa moemo postulirati ovih
dva-od njih-
omo'-
dvaju ciljeva. __
'1?jApsolutni maksur!um moe se tek kada
SlOelIoSt
se Osim toga, pojavljuju se izrazite za -nastajanje
klikai koalicija to rezultira manipuliranjem grupnog miljenja.
ako se to i ne dogodi, jo mogu postojati istinski sukob interesa zbog
se pojaviti dvije podskupine. Tada moe tiranizirati ma-
njinu; ona moe ne potivati i pogaziti legitimne interese manjine. Zbog
svih tih razloga, osnovne radne skupine moraju biti dovoljno male].
neQoredni utjecaj, neformame -komunIKacije i
izravne kontakte U takVOj priinarnoj drutVeno)k1.i::"
pilir;--"c---,-,,--'" - .-===
-a)' izravno;
---
b) sam
c) zbog neopravdano i stalno nametanje volje
biti vjerojatno; ..
d) zbog a) - c) manipuliranja miljenjem su ograni-
moemo izvesti prvi prinW....,9rganEacije : osnovna
ska jedinica nije nego radna grupa s gore karakte-
ristikama. Nazvat je jeditrtca-nije-samo
skupina radnika nego i ti r en--poQistem u proizvodnom siste-
mu koji nazivamo U tom svojstvu, kao najmanju funkcio-
nalnu jedinicu, . smatramo je ekonomskom jedinicom. Radnu jediniCU
moemo dalje podijeliti u radne timove to pretpostavlja radne
i druge zadatke.
5
Radne jedinice se ujedinjuju u. radni kolektiv; eko-
nomske jedinice u .
2. Kad god ociluke
radnih pravo slje- .
je razlog
--'--"- --._-
-Efikasno upravljanje podrazumijeva: (a) ispravne odluke i (b) efi-
kasno izvravanje (odluka, op. pr.). organizacije koja slijede
imaju za cilj zadovoljavanje tih dvaju uvjeta. .
201
3. Pojedinci i QFKap.i kQjt,Ronoseodluke moraju snositi o<igovorngst
za te odluke:::::-IYrugim nJ ecima, svakom pravu odgovara i
4. odluka u djelo - izvrni poslovi i administracija -
a ne demokraticnostl. .
5. 4 podrazumijeva_razdvajanje dvaju
atkivllosti: interesno i profesionalno PQi!f!lfJe.-Prvo se sastoji od. odluka
u
.. o politici ozakonjene su autori-
tetom; izvrni i administrativni posao profesionalnim autori-
tetom. -Prvi predstavljaju vrijednosne sudove; drugi
izvravanje. U interesnoj sferi prim'eri'tt"e se pravilo:
jedan glas; uprofesiona nOJ s en glas se mjeri strUcnom
.
6. Kako_se -i odluke ne mogu sasvi1Jl jasno raz.",
dvojiti - kao to ni radne jedinice ne mogu biti savreno homogene,
a ni cijeli racini dovoljnomalih razmjera -
daJ;i5jedinci i skupine zloupotrebe Zbog toga....b.Lu..
sistem trebalo ugraditi..l?0sebne mjere zatite. To podraZumijeva insti-
tucionahzaCfju kontrole i
obram!:.'-fiiaivfaualnih ini:ere'il odbezobzirnosti skupine j obranu za-
jednLq)tili interesa pcrneaailiatnog ponaanja pojedinaca. Prekraji
koje -tiCliieiVrsu'5c1,1fooralllatori rada i
zakonodavci.
III. upravljanje: organizacijska shema
Ako se est prikazanih u prethodnom odjeljku
primijene, organizacija samoupravnog izgledat kao to je
prikazano na skici 4. Odmah je da ta shema modela
organizacije nalikuje satu (vidi sliku 3). Gornji dio pripada
sferi politike (u vezi s op. pr.), a donji dio sferi
izvravanja. da se bavimo sistemom, moemo se
koristiti i tradicionalnom teorijom i govoriti o razdva-
janju Zakonodavna je u gornjem dijelu sheme, a izvrna
u donjem. Osim toga, a u skladu s organizacijskim 6, po-
stOji tj. zatite zakonitosti, smjetena u sre-
dini lijeve strane slike.
U sve odluke treba donositi uvijek na najniOj ra-
zini. Samo kad odluke na interese nekih drugih radnih
one se donositi na razini koja je via od radne jedinice. odluka.
koje na svakodnevni ivot radnika uglavnom se mogu donijeti
na Jedinice. To su odluk.JUmj.e..se..odnes6-na-r:adrie-zaaa:tKe,
uvjete rada, drutvene prioritete, raspodjelu vika, zapoljavanje i otpu-
tanje;-rjeavanjtn-t1Ko15aT
ci te probleme rjeavaju svojim izravnim sudjelo-
vanjem u donoenju odluka.
6
Ostale
mogu se . .Qrganu.:-
postoji vrsta odl1!Is.a 04.
-.....:.:...:--"'F;,:::::;:..,::...._---:c--- . . .. _ ....
202
r--------------------,
I Radni kolektiv . I
I . Radnel
I jediniCt
I (
L________ _ _______
savjet
l=.ni
odbor
POSlovni'
odbor
Komisije
Komisija za
zapoljavanje
Komisija za
raspodjelu
Komisija za
istraivanje i J'llZVoj
Komisija za
investicije
Stambena
komisija
Komisija za
drutveni standard . Ivanj;!'
,---------------------,
I I
I
Ekon9mske
jedinice
I I
I I L __________________
---direktive
-----Informacije
Skica 4: organizacija samoupravnog
nja.koje ne donosi ni savjet, ni pojedine radne jedinice, nego
Cijeli radni korektiv na zboru ili referendumu. To su odluke o fllzi0ni-
raIiju, veliKim mvesticijskim programima,
noenju stafti'fil.i moze se
zahtijevati glasova svake radne jedinice u sastavu
Kad se novi radnik zapoljava u on potpisuje drutveni
ugovor kojim udruuje svoj rad s radom ostalog dijela radnog ko-
lektiva u skladu s statutom i pravilnicima.
203
------------------------
radnih jedinica varira 10 f 200 ovisno o _
i sloenosti procesa. Radna jedinica do-
nosi 0E!uKeIrazooru. Ona predsiednika_kojLj.e---I!redst.avJlaJl-
savJetg" Uzpredsje ruke radnih jedinica, koje predstavljaju
interese pojedinih dijelova! savjet se preasjt)ll---_ -
nika OVi po- .
tonji se 'izabiru glasanjem. da je svaki savjeta indi-
vidualno odgovoran za skup aktivnosti, zadovoljava se
3. --
Iako komisije savjeta samo imaju--
vitalnu ulogu u procesu samoupravljanja. One jaz _
Takoone-'
i motive. One da prak-
svi budu u upravljanje, bar u etapi pripremanja odluka.
Tako se ne dolazi samo do znanja nego se dobiva i dragocjeno
drutveno iskustvo, to razumijevanje i komuniciranje, te
prjdonosi smanjivanju drutvenih barijera. Nekvalificirani
radnik, koji je nekoliko godina komisije za raspodjelu dohotka,
moe postati na tom u sasvim smislu.
On znati sve razloge zbog kojih su razlike u onako
kako je opisano koje su odluke efikasnost, a koje
nisu, to je-drutveno prihvatljivo, a to nije, i tako dalje. Kvalificirani
kao komisije za investicije, moe se pokazati vrijednim
izvorom informacija za planere investicija. Takvi ljudi po-
staju riznica akumuliranog znanja o radu Ako se dogodi da
komisija nema potrebnu za neko posebno pitanje, ona kao
savjetodavca angairati izvana. Dok se organa uprav-
ljanja biraju i rotiraju - s mandatom od dvije godine -
u komisijama izabiru se prema vlastitim sklonostima, nije potrebno da
imaju mandat, a u komisijama Iii ne podlijeu
izboru. Postoji cijeli niz aktivnosti u koje se pojedinac moe
i specijalizirati se za aspekt upravljanja To ne
samo da prido-nosi efikasnosti nego zadovoljava potrebu za aktivnim
osobnim sudjelovanjem.
savjet donosi odluke na osnovi preporuka svojih komisija
i- odbora......Najvaniji odbor je izvrni odbor koji- zamjenjuje prijalliL
uprayni -
glavnim koordinatorom izvrnog odbora,
savjeta je ex officio
izVrnog odbora. Ostale efove odjela i sekretara (tajnika)
postaylja savjet po preporuci direktora. Radne jedi-
nice imenuju direktore svojih ekonomskih Jedinica u dogovoru s
ralf!.iril direktorom. CinjenicastlLfJL!!IJ!GYnO::Oso61je-bitLmaksima1no
je napomenuti da federalne jedinice biti dvo-
struKoZastupljene u strukturi predsjednici su
savjeta, a direktori poslovnog odbora. _ Predsjednik
je specijalist za dobre radne odnose; direktor (koordinator
rada) je specijalist za radne zadatke. Ako.oba uivaju po-
vjerenje radnika (i ka() osobe su kompatibilni), radna:jedinica vjero-
jatno biti demokratska i ekonomski efikasna.
204
Generalni direktor imenu'e se na godine. Njegovo po-
_ uvjetovano jeprezentiranj.e1lLzadOY.o Ja.v.aluce
kada se_p_t'..o--8ra!lLQQ!m!no razr'adi i kad
radm kQlektiv, on postaje neka vrsta internog zakona. saV}er,-
direktoil g1egovo os o!Jll e
.mJ).ra
stupak za mijenjanje programa), a izvrnLodbor, .. snosl,;punu,"odgoyoX'-
nost toga 3). Izvrni odbor i
savjet mogu generalni direktor moe podnijeti
ostavku ili iznijeti spor pred skupom (zborom radnih ljudi), tj.
pred cijeli radni kolektiv i njegove radne jedinice (jer savjet
ima samo delegiranu Generalni direktor je
odgovoran za zakonitost cjelokupne poslovne aktivnosti i
zbog toga je obavezan uloiti veto na protuzakonite odluke
savjeta. Na drugoj strani, na svake godine raspravlja se o po-
stignutim rezultatima u minuloj godini i o planu. za godinu.
Rasprava se zavrava izglasavanjem povjerenja izvrnom odboru. Ako
savjeta da slabi poslovni rezultati ne opravdavaju dalje
povjerenje upravi, poslovni odbor morat se promijeniti, a generalni
direktor morati dati ostavku premda mil mandat nije istekao; _
U svakoj ljudskoj zajednici se javljaju sukobi, a i neki pojedinci
mogu zloupotrijebiti svoju ili biti neodgovorni. Stoga svaki sistem
upravljanja, i samoupravljanje, mora imati dvije dodatne
funkcije (osim zakonodavne i administrativne): funkciju donoenja
sankcija i funkciju kontrole.
Postoj e (gLp..nj.e..di:..
nac dones_enom
u ime kolektiva) i (b) interesi kolektiva mogu biti narneni-neodgovor",
nim
uputno je _<!!,gana:
bavila prvim tipom
vrstu uiVati puno povjerenje svih pojedinaca,
prVe komisije riiOra:juirlra-ti-s-vi-Glanovi Drugu.
komisiju moe--iZalrrati po-
.. svom
radu. Svaki radnog kolektiva moe pokrenuti neko pitanje pred
bilo kojom komisijom. Valja napomenuti da druga komisija zamjenjuje
prijanju disciplinsku komisiju. u ovako postavljenom
nju, aktiviranje komisije za rjeavanje .pojedinih krenja di-
scipline ne vre samo pretpostavljeni. I sami pretpostavljeni mogu
biti predmet rada komisije. S druge strane, oni imaju pravo koristiti
komisiju za albe ako se smatraju
Te dvije komisije djeluju na isti kao i sudovi: one primjenjuju
pravila ustanovljena statutom i presedane na taj
neku vrstu prava. One ne mogu mijenjati pravila ili inzistirati
na svojim vlastitim preferencijama. da su pravila, koliko god
bila savrena, ipak uvijek kruta, ponekad ih je potrebno modificirati
ili im dati novo Stoga moe biti da se rad-
savjetu povjeri uloga apelacijskog suda. Ako se sam
savjet u ulozi optuenog, tada komisija u posljednjoj
instanci na razini i tada je uloiti albu, u tom
205
i i
, ,
vanjskom organu - javnom pravobraniocu samoupravljanja (o
tome vie u 10. poglavlju).
Predsjednici tih dviju komisija su ex officio
bora. Nauzorm odbor Je
raauprave. da:-sukobi pruaju nep_Qsredne..inf.or-m.acije-o-slabom
u pravI janj u, moe i
izabiru se glasanjem ili ih bira savjet. Odbor dare'
preporuke i- nezavisan._ Da
bi uprava mogla raditi efikasno i pravovremeno reagirati na mijenjanje
poslovnih uvjeta, ona mora raspolagati
ta kao i svaka druga lako se moe zloupotrijebiti. .
Stoga je neophodna institucionalizirana kontrola. Nadzorni odbor ima
upravo tu funkciju. Odbor ima pristup svim dokumentima i moe
ispitati svaku odluku uprave. Najmanii: jednom godinje odbor poziva
vanjske_str.ulnjake da izvre reviziju poslovnih rezUltata za gore spo-
menutu raspravu o poslovanju riiJe:-iI!lO _
instiiIlIlent:-kontr..o-le=i=neugmttil=K;rmear-uPfave nego moe biti
i
vjerojatno stvaratlotpor meuuinertnim kolektiva. Kako bi
opravdali svoje nezadovoljstvo, oni mogu iriti glasine stavlja-
u pitanje adekvatnost, legalnost i sl. poslovnih poteza
uprave. Jedini efikasan suzbijanja glasina je njihovo otvoreno
i javno iznoenje i suprotstavljanje Protiv glasina se moe
boriti - ili se, pak, mogu otkriti prikrivene zloupotrebe, i na drugi
.. Svaka informacija pruena nadzornom odboru smatra se po-
vjer1jivom-i;:ne' smije se::objclOdamtH1oRf se, __
je jstinita ..
.. .. _Tako, ako .po-
jedinac vidi znak da je neto loe, ali nije siguran u to, on
izvijestiti odbor. Ako se pretpostavke pokau
se' teta. Ako se, pak, pokau pogrenim, reputacija potenog
ostat neokaljana i se nepotreban sukob.
nadzornog odravan.je-oohfih odnosa u po-
rijetko moe. biti precijenjeno. Takav odbor
..
Sukobi ne morajU samo iz krenja pravila ili nepotivanja
legitimnih interesa nego i onda kada do neslaganja u
pravila .. naime, situacije za koju ne
i netko tad mora To
za.
7
koji ustavJ1Q&.J>uda i
arbitranog odbora. Svaki radnik moe osporavati legalnost bilo koje
odltike6ezofizira'cta li je on njome osobno Svaki organ moe
osporavati legalnost nekog bilo kojeg drugog organa. Ili prije do-
noenja n.eke vane odluke moe se pojaviti potreba za kompetentllim
slucajeverazmatta
. w
- dobro poznavanje
organizacije i iskustvo u upravljanju, moe biti korisno pri-
mjenjivati pravilo da se za izbor nadzornih organa zahti-
jeva prethodno iskustvo u savjetodavnim komisijama i sa-
206
vjetu. uzevi, svi izabrani samoupravnih organa za-
d:-avaju ysvoj posao. se od predsjednika' sa-
VJeta moze zahtijevati da napustI svoj redovit posao za vrijeme man-
data jer u neto opseg njegovih odgovornosti zahti-
jeva angaman punog radnog vremena.
. organizacija nije kopija nikakvog konkretnog
tako pokaZUje dosta sa stvarnom organizacijom jugoslavenskog
samoupravnog Ta organizacijska shema zasnovana je prije
svega na mom neposrednom iskustVu, koje sam stjecao kroz nekih
petnaest godina kao savjeta, zatim mnogih komisija i
odbora, mog iskustva kao generalnog direktora i nadzornog or-
gana. Shema se odnosi na sre . U malom po-
upravna st ra biti pojednostavljena, u po uzecu
moe
pogona,.Jlliduzeea-Msl-cr.ene.taane-organizaclje.-Vatro:-:je-::sh:v:ajiti da
se ista mutatis mutandis, na bilo koju driigu
Nema razloga zbog kojih bi samo poslovna uivala po-
vlasticu samoupravljanja. U drutvu, kad god pojedinci
udrue svoj rad radi za ivot, oni osnivaju radnu organi-
zaciju zasnovanu na samoupravljanju. Hijerarhija je zamijenjena su-
radnjom, a tri - ili bolje - funkcije su
na adekvatan institucionalizirane. Postoji
glede predloene organizacijske sheme, koju valja spomenuti. Naime,
neke radne organizacije mogu biti od posebnog drutvenog inte-
resa; to da Iijihovo djelovanje ima utjecaj na ostale
dijelove drutva. Shodno tome, ne mora biti poeljna potpuna samo-
stalnost. U takvom u strukturu moe biti uveden i drutveni
(starate/jski) odbor. Clanovi odbora bit sastavljeni od predstavnika
radnog kolektiva i predstavnika drutvenih interesa o
kojima je
upravljanje moe ispravno funkcionirati jedino ako je
potpuno Javno. Shodno tome, brzo i adekvatno informiranje o svim
pitanjima ima ivotno Odluke svih organa moraju biti objav-
ljene u listu a zapisnici sa svih sastanaka dostupni svakom po-
jedinom
Organizacija koja participaciju je neto komplici-
ranija o.d. postavljene organizacije. Stoga ne
moze bIti preko nOCl Ona zahtijeva razdoblje U
o kojima se govori u
sljedecem odsJecku. Na prvI pogled se da je za takvu organizaciju
potrebno mnogo vie vremena. I zaista, naivan i neiskusan pristup
samoupravljanju moe dovesti do znatnog smanjivanja efikasnosti ako
sastanci zamijene proizvodni rad. Ipak, u sistemu koji normalno funk-
cionira, vjerojatno do cjelokupnog napretka. Samo
se da hijerarhijski sistem djeluje brzo. Istina je da se nalozi izdaju
brzo i da se tada moraju izvravati. No, takvi p'ostupci dovode do
neeljenih popratnih efekata, pa se veliki dio daljih aktivnosti bes-
potrebno troi na_ svladavanje tih popratnih efekata.
8
Participacija za-
htijeva posebnu pripremnu etapu u kojoj su sve zainteresirane strane
obavijetene o namjeravanoj akciji i u kojoj se trae njihovi stavovi.
207
r
Kad se jednom postigne dogovor, odluka se provodi bez otpora, a e-
ljeni ciljevi postiu se bre.
Ponekad se "izraava sumnja u primjenjivost samoupravljanja u
proizvodnim organizacijama. Naa razmatranja organizacij-
ske sheme pokazuju da je ona univerzalno primjenjiva. To se,
tim ne moe za tradicionalnu, hijerarhijski postavljenu, organiza-
cijtLFakulteti i mstituti su primjeri toga. No, se
i koja koriste najsuvremeniju tehnologiju ne mogu voditi na
tradicionalan Ako se proizvodnja zamijeni pojedi-
prOjektima - to vjerojatno postati sve izraenija karakteri:
stika doba - organizaCija postaje viedimenzionalna 1
jednodimenzionalan smjer vlasti postaje jednostavno neprimjenjiv.
Svaki projekt zahtijeva angaman i ujedinjavanje
ga osoblja. William Halal, amencki profesor upravljanja,
svakako nije pretjerao kad je napisao: .
. Razvitkom postindustrijskog drutva nestati oblika
posla i umjesto toga do koncentriranja industrije 'infor-
macija'. zapoljavanja koja prevladavati do kraja ovog
bit istraivanje, kompjuterizacija, usluge, komunikacije, obrazovanje i
Te tehnologije imaju obiljeja od onih koje
su primjerene sadanjim organizacijskim oblicima. Sastavni zadaci
s tehnologijama u toj su mjeri jedinstveni da su programrrane
rutine neprikladne. Interakcija aspekata problema oteava
izdvajanje na specijalizirane poslove: a koja proizlazi iz takvih,
privremeno nedovoljno procesa dovodi do toga da je predvi-
.rezultata mnogo nego je to kod procesa u kojima
se staIrio izvravaju zadaci.9
. Rjeavanje nestrukturiranih problema ne moe biti rutinirano.
Shodno tome, ovdje se zatijeva velika kreativnost i inventivnost. Osim
toga, brzo mijenjanje okoline trai otvoren organizacijski sistem.
od aktivnosti koje su prije direktori kontrolirali sistemom unutrasnje
vlasti, ispadati izvan sistema. Potreba za prilagodYi-
i za utemeljenjem privremene organizacije za bavlJenJeposebmm
problemima trai tip koordinacije. Tradicionalna birokratska
organizacija, sa svojim rangiranim funkcijama i koje se
polau u programirane uloge,
na.
10
Shodno tome, ona se morah zaffi1Jemb neCIm sto Je tehmcki
prikladnije.
Ovdje ponovo dolazimo do poznatog suvremena tehn?-
logija i suvremena drutvena organizacija idu
tako nije samo kompatibilno s razvojnim trendOVIma u.
Prava participacija zapravo je neophodna za normalno funkclOmranJe
postindustrijskog drutva.
208
IV. problemi upravljanja
Pokuaji upravljanja nailazili su na tri standar-
dna prigovora. je da bi samoupravljanje naruilo disciplmu, da
savjetima nedostaje kompetentnost da bi radili kao odbori
direktora i da bi radnici raspodijelili sav profit u osobne dohotke, sma-
tako razvojni potencijal privrede. Ni jedno od tih
nije se pokazalo
Prvi prigovor podrazumijeva da upravljanje unititi
hijerarhiju i da bez hijerarhije nema autoriteta i da
se bez autoriteta disciplina nuno raspada. Takvo je te-
meljeno na mijeanju dvaju tipova autoriteta - prinudnog i profesio-
nalnog Prmudni autoritet nestaje zajedno s nestankom hije-
rarhije, a ostaje i biva, samoupravljanjem.
istraivanje nije pokazalo pad radne discipline,ll a upozorilo je na
porast stvarne i radnika i uprave. U jednoj kom-
parativnoj studiji je
Sudjelovanje radnika u izravno je povezano s utjecajem
radnika kao skupine, to zauzvrat ima implikacije na osobni utjecaj,
povjerenje i odgovornosti radnika. Kad radnici vjeruju upravi i
odgovornost u oni vjerojatno biti skloni prihvatiti
pokuaje upliva uprave i zato uprava, pod tim uvjetima, biti utjecajnija.
Stoga u kojima radnici sudjeluju u karakterizira
visoka razina kontrole utejecaj radnika, pod tim uvje-
tima, ne smanjuje utjecaj uprave jer povjerenje i odgovornost
osiguravaju temelj za odravanje, ,ako ne i za utjecaja uprave.12
to se efikasnosti savjeta, nae razmatra-
nje organizacijske sheme pokazuje da to vrhovno tijelo za kreiranje
politike moe koristiti sve informacije i znanja u
Savjet je u neusporedivo boljem poloaju da pridonese funk-
cioniranju od svojeg blizanca - odbora di-
rektora. Ono to odbor - mitoloki opisan kao predstavnik interesa
- stvarno radi dobro je opisao Robert Townsend: Oni se
sastaju jednom bulje u fmancijski izvjetaj (nikada u pokaZa-
telje poslovanja prema kojima direktori vode posao), sluaju 'glavnog'
i njegov tilu kako povrno govore o stanju poslovanja, upitaju nekoliko
dunih pitanja, daju nekoliko sugestija (usluno pribiljeenih, a zatim
ignoriranih) i rastanu se do injeseca.13 Nasuprot tome, oni
koji sudjeluju u radu savjeta i intelektualni su radnici
koji ive zajedno s poznati su im njegovi problemi i egzi-
stencijalno su zainteresirani za ispravnost odluka.
to se problema, razvoj ne ovisi o profitima nego o in-
vestiranju. U samoupravnoj privredi su, ako ita, postOjale tendencije
prekomjernog investiranja. To se objanjava viom marginalnom efi-
mvestiranja radi manjeg rizika i manje neizvjesnosti u odnosu
prema
Ta tri prigovora na osnovni prigovor Adama Smitha
drutvima od prije dva Od direktora ovakvih
14 ekonomija socijalizma
209
kompanija ... koji upravljaju vie novcem drugih ljudi nego svojim, ne
moe se realno da ga paziti s istim stupnjem opreza s kOjim
partneri u privatnim paze svoj ... Nemar
i rasipnost mora zato uvijek prevagnuti, vie iIi manje, u upravljanju
poslovima takve kompanije.14 Smith je mislio da samo privatni vlasnici
mogu savjesno upravljati svojim razdvajanje vlasnitva i
uprave obavezno bi dovelo do nemara i rasipnosti. Suvremene ideolo-
gije znaju iz iskustva da to nije tako, ali one inzistiraju na tome da
samo autoritarna uprava moe ispuniti taj zadatak. Prema njima, nemar
i rasipnost su razdvajanjem koordinacije proizvodnje i od-
luka u vezi s politikom .
. Uklanjanje tih triju lanih problema nije bilo teko. Ipak, postoji
mnotvo stvarnih problema koje treba paljivo ispitati.
1. Bespotrebno gubljenje vremena u raspravama. Karakteristika
participativnog upravljanja je tzv. sindrom jednoglasnosti. Ustanov-
ljeno je da postoji veliki otpor donoenju odluke o nekom pitanju glasa-
njem. se da treba postojati bolje rjeenje koje svima biti
prihvatljivo. Ako se ljudi razilaze u miljenju, oni pokuati uvjera-
vati jedni druge dok se ne postigne konsenzus. Ako je sastanak slabo
pripremljen, ako sudionici nemaju adekvatne informacije i ako nisu
imali vremena razmisliti o pitanjima koja su na dnevnom redu ili se
unaprijed neformalno posavjetovati, nadalje ako i pravna po-
zadina pitanja nije jasno i precizno formulirana - to se sve vjerojatno
u ranim etapama upravljanja - sastanci vjerojat-
no trajati satima, i danima, uz nevanih pitanja u ras-
pravu. odluka bit vie iscrpljenosti dijela sudionika
nego stvarnog napretka u rjeavanju problema. Stoga su preliminarne
rasprave u savjetodavnim komisijama koje pripremaju prijedloge, te
pravni i savjeti upravnog osoblja nuni preduvjeti da
se vrijeme rasprave smanji na onoliko koliko je stvarno potrebno za
postizanje konsenzusa. .
2. Krenje organizacijskib 3, 4 i 5. Razlikovanje zakonodav-
nog_ i administrativnog (upravnog) posla nije jasno niti je
odgovornost. Kako je upravljanje ono to upravitelji
(direktori) samoupravljanje se na prvi pogled
poslom. Zbog toga postoji spontana tendencija sukobljavanja s admi-
nistracijom To generalnog direktora stavlja u osjetljiv po-
loaj i on moe reagirati na nekoliko
a. Pasivan i nekompetentan direktor moe lako svu odgo-
vornost savjetu da preuzme sav rizik.
b. Demagog izgraditi svoj poloaj spremnosti za
uvijek prisutnu i bezuvjetnu poslunost - bez obzira na tetu
neadekvatnim odlUkama.
c. Manipulator pustiti savjet da o
pitanjima i o pitanjima koja zahtijevaju kompetentnost, koju
savjeta nemaju, da bi ih automatskim po-
tvrditeljima njegovih vlastitih odluka, svaku osobnu od-
govornost.
d. Istinski angairan i potencijalno efikasan direktor .moe biti op-
tuen da uzurpira samoupravna prava. Nakon nekoliko takvih
210
iskustava, frustrirani direktor se vjerojatno
jednom od tri prethodna tipa.
_ Stoga se sve odluke mogu svrstati u kategorije: strateke od-
luke, odluke, profesionalne odluke i rutinske odluke.
Primarni interes samoupravljanja su strateke odluke; odluke
bi uglavnom trebale biti preputene izvrnom odboru; rad i
rutinsku administraciju treba izvravati osoblje za to zadueno, bez
uplitanja izvana. Nerazlikovanje tih kategorija odluka zavrava
u organizacijskoj konfuziji.
Zapravo je problem i sloeniji. U ranim etapama
samoupravljanja postoji izraena tendencija prema koncentrjranju
samo na donoenju odluka. To izgleda kao znak i
Proces pak, ima najmanje pet etapa i donoenje odluke je
samo jedna od njih. Ako ostale etape nisu pod kontrolom, puko
donoenje odluke malo pridonosi cjelokupnoj i moe negativno
djelovati na efikasnost. Neto modificiranim pristupom Ivana Paja
1S
moemo opisati sudjelovanje u stratekom kako je pri-
kazano u tabeli 10.
TABELA 10
POSTUPAK DONOENJA STRATEKIH ODLUKA
Sudionici
u
CJ
!:l
vanju
;&;l
..
r;
'o CJ
....
> d
!a
o CJ o !:l ....
Etape -a
d o -8 l-I .. .9 !:l ...... .... >
..... -
CJ.l<: >0 .- CJ ... 'o o
... !:l >"l o
;:1..0 El
s= 'o <I.) 'o .... 'o ......
!:l CJ
odlu-
d ...... d'O d > <I.) .. .. o
r; o o ct!
p:: ;}l
N'O
0:0
..., "l
p..;u
..... o IZl o 1Zl.l<:
I
1
I
2
I
3
I
4
I
5
I
6
I
7
I
8
-
I Inicijativa
(definiranje
problema) x x x x x x x x
II Pripremanje
odluke (raz-
rada varijanti) x x x x x
ill Donoenje
odluke (izbor
varijante) x x x
IV Izvravanje
odluke x x x x
V Kontrola izvr-
avanja (i mo-
korekcije) x x x x x x x x
Postoji pet etapa i osam sudionika u U
prvoj i posljednoj etapi sudjeluje svih osam. etapa rezervirana
je za samoupravne organe, tj. za zakonodavce. Oni ispravno pro-
14"
211
voditi svoju vlast - to i efikasno - samo ako
preostalih dvadeset pet elemenata matrice ispravno funk-
cioniraju. Napose, etapa odraava organizacijsko 4,
koje navodi da je izvrni rad stvar kompetentnosti.
3. Krivo kontrole. To je tijesno povezano s drugim pro-
blemom. Samoupravljanje, naravno, podrazumijeva' kontrolu svih
aktivnosti. Tada se naivno misli da se kontrola najefikas-
nije obavlja izravnim sudjelovanjem u svim odlukama, ad-
ministrativne, i rutinske odluke.
16
To vodi k uplitanju, spo-
menutom prije u problemu 2. Tretiranje i rutinskih odluka
kao stratekih i nepriznavanje bilo kakve diskrecijske vlasti izvrnom
odboru ima ove posljedice: .
a) Poslovanjem se 'upravlja .manje uspjeno jer direktori ne' mogu
odmah reagirati na mijenjanje uvjeta poslovanja. Oni najprije moraju
traiti sazivanje sastanka da bi dobili ex ante ovlatenje za namjera-
vanu akciju. da su savjeta proizvodni radnici,
oni ne' mogu biti sazvani neregularno i u bilo koje vrijeme. Tako
odluka biti odlagana, a uvjeti se, u mogu promijeniti i
namjeravana akcija postati besmislena. Ako se odluka ne odloi, direk-
tor postupiti ilegalno, to njegovu frustraciju i narua-
vati sistem.
b) Ideja o kontrole upravljanja na taj predstavlja
iluziju. Direktori se ne razlikuju od ostalih kolektiva po
inteligenciji (bilo tko moe biti inteligentniji), ni po boljem obrazovanju
radnici su bolje obrazovani), a ni po viem statusu (izborni
funkcionari uivaju visoki drutveni status). Razlikuju se po poznava-
p.ju posla koji rade, po iskustvu i, moda ponekad, po posebnom
talentu za takvu vrst posla. Stoga nikakva razina obrazovanja
ne moe zamijeniti potrebnu ispravno promiljenih informa-
cija. O informacijama se ne moe razmiljati na sastanku sazvanom u
posljednji Ukratko, rad i rutinske
odluke) je posao i kao takav se mora tretirati. Amaterizam
nikome ne koristi, a svima veliku tetu.
c) Zbog a i b ne samo da se kontrola ne postie nego ona
moe lako biti izbjegnuta i zamijenjena automatskim
bez razmiljanja (rubber - stamping).
Efikasna kontrola moe se ovako
(a) ocjenjivanjem ukupnih poslovnih rezultata; ako su oni dobri,
uprava je vjerojatno dobra; ako su oni slabi, uprava mora dati zadovo-
objanjenje;
(b) poslovne odluke s izvravanjem; drugim
ma, rezultate:
(e) rjeavanjem albi.
4. Izravno krenje organizacijskog 3, tj. razilaenje
nja i odgovornosti. To je vrlo fenomen. Svatko je eljan od-
ali nitko preuzeti odgovornost. Postao sam svjestan te
ponaanje vlastitog savjeta koji se sastojao od
visoko obrazovanih ljudi. U nekoliko prilika, savjet me kao direktora
pokuavao prisiliti da poduzmem (ili da ne poduzmem) akcije
kada sam ja znao da bi to bilo tetno za instituciju. Kad nisam
212
r
j
I
I
I
.\
uspio uvjeriti savjet da prihvati moje prijedloge, ponudio sam da se
provede odluka pod uvjetom da savjet preuzme odgovornost
za rezultate i da se o tome kolektiv unaprijed obavijesti. Mislio sam da
je to potena pogodba i bio potpuno kad je moja ponuda
izazvala buru negodovanja. mi je da savjet moe donijeti bilo
kakvu odluku, a da je direktor obavezan da ju provede na vlastiti
rizik. Zatim je moja ponuda ostavke bila kao ucjenji-
vanje. Kako to nije bila izolirana epizoda,l7 doao sam do da
su autoritarne sklonosti tako duboko da su ne-
svjesno prenesene i u samoupravljanje. Savjet zadrava Tko god
ima ima pravo izdati naredbe koje obavezuju. Nije vano da li te
naredte imaju smisla; one moraju biti provedene. Pokuaj da ih se
negativno ocijeni, izazov je autoritetu savjeta i ne moe se tolerirati.
Drugim nije ako ne moe biti arbitrarna. Dobar sa-
vjet za zatitu zakonitosti moe u takvim Naravno,
potpuno je nUDo i znanstveno utEmeljeno, obrazovanje o samo-
upravljanju. . .
5. Odluke temeljene na popularnosti iIi nekonzistentne
Ovaj problem je usko povezan s problemom 4. Kada samoupravlJanJ.e
na etapi i zbog odluke d.obro .pn-
premljene, ishod rasprave zavisi mnogo o opcem
nih na sastanku. Ako na drugi sastanak drugi sastav elanova
se raspoloenje iz bilo kog razloga promijeni, prijanja. moze
biti ukinuta ili promijenjena. Kako je savjet suveren u
u 4 to se ne smatra neprimjerenim. Jednom pnlikom savjet Je
dodijelio 'nezavreni stan osobi koja je bila pr::a na .!isti.
Uskoro zatim, je bio poslan na drugu duznost l nesto kasmje se
drugi radnik prijavio za stan. Tako je savjet dodijelio stan
ku. U vrijeme kad je stan dovren, prvi se vratio na sv:oj posao.
Direktor - pasivan tip - neduno je informi.ryao savjet da msu
izdati dva rjeenja za isti stan. Nastavak p'nce se l.ako
Drugi ilustrira nekonzistentno st dijela I odbiJanJe w da
snosi odgovornost ili da se svoje. To me
i danas zapanjuje. Unutar mstituta postojao je racunskl centar kOJI
nije mogao pokrivati svoje trokove. smo. ?a po-
ticajni obrazac l<ojim bi centra dijelili sve Ih
razlike u poslovnim rezultatima s omma prethodmh
godina. U svakom se, poboljanje nije jer su po-
stoci poticaja bili vrlo skromni. Ipak, novi direktor centra bio izuzet-
no sposoban i u vrijeme godinje rasprave o poslovanjU centar
se mogao ponositi da.
priznanje postignutim Je da
prologodinju odluku I arbitrarno Je raSpOdljeho Visak. NikakVI
argumenti da pacta sunt servanda za sve, savjet, nisu mogli
katastrofalnu odluku. Odgovor je bio kak,? nije znao
da centar moe poslovati tako dobro i da se ne moze tolenrati da za-
posleni u centru zarade Institutu).
upao u gubitke. Nakon jos nekoliko shcmh odluka, oSJecaJ nesigurnosti
se iriti cijelim radnim .., .
6. Krivo pravda 1 krmo prIml]en7ena solIdarnost. Ako su
direktori pretpostavljeni, je da se oni mogu ponaati nepravedno
213
i nanijeti tetu pojedinim radnicima. Iz toga slijedi priznata potreba
za dunim postupkom rjeavanja albi. Ako, vladaju radnici,
to ne mora biti Ako je nekome neto loe on se
aliti savjetu i njegovi suradnici udovoljiti albi. Ta sklo-
nost objanjava tendenciju preputanja svega savjetu, a za-
nemarivanje institucionaliziranog rjeavanja sukoba. Kao posljedica,
albe se rjeavaju arbitrarno kao posljednje dnevnog reda iscrp-
ljenog savjeta. Manje glasni, manje uporni, manje popularni i manje
radnici nemaju izgleda da dobiju satisfakciju. Pravda savjeta ra-
radnici se tada sindikatu i redovitim sudovi-
ma ili organiziraju trajk - to naravno unitava bit samoupravljanja.
ne ostaje neispravljena samo teta pOjedincima nego
i teta interesima ostaje nekanjena. To se moe
nazvati krivim upotrebljavanjem solidarnosti. krivi za e-
nisu otputeni sve dok nisu na sudu. Blagaj-
nici zatvoreni zbog pronevjere ponovo se zapoljavaju na isti posao.
Direktori za djelo ponovo postaju direktori.
7. preciznog razdvajanja i administrativ-
nog rada. Obrazovanje Informacije isto tako. da su
direktori, po svoj prilici, bolje obrazovani nego radnici (u sadanje
vrijeme) i bolje informirani o poslovima nego bilo tko drugi,
oni imati vie nego neke druge skupine. Ta moe biti, a
i jest, zloupotrebljena. Prije je objanjeno kako naivni pokuaji
vrenja kontrole sudjelovanjem u administrativnim odlukama mogu
proizvesti neeljene efekte. to se moe za rjeavanje problema?
Empirijsko istraivanje pokazuje neke zanimljive koje nisu
potpuno konzistentne Nosioci arbitrarne uglavnom
su generalni direktori ili direktori odjela. Njihove rtve su kvalificirani
radnici u malim organizaCijama i u velikim. Neprijateljstvo
klika prema kvalificiranim radnicima i poka:-
zuje njihovu inferiornost. dalje socioloko istraivanje
pokazalo je da su skupine s niom razinom obrazovanja
manje naklonjene kooperaciji s ostalim skupinama, manje spremne za
komunikaciju,' manje zainteresirane za korektne informacije
i osjetljivije prema hijerarhijskim razlikama. Ukratko, to je direktor
manje kompetentan, to je svojevoljniji i agresivniji. On mora stvoriti
jer je to jedini zadravanja Ako
kriterij, iz nekog razloga, ima vanu ulogu u izboru direktora, nekom-
petentni direktori teit stvaranju saveza s centrima
izvan to upravljanje i smanjivati efikas-
nost. se ustanovilo da je svojevoljnost u politici zapoljavanja
visoko korelirana sa slabim organizacijskim razvojem radne organiza-
cije.
ls
Opet iznova da je striktni profesionalizam (izvr-
nog) upravljanja nuni preduvjet uspjenog samoupravljanja. Drugi
preduvjet je potpuno razvijena i konzistentna organizacijska struktura.
8. Fragmentacija zbog decentraliza.cije. Ekonomska jedinica osnov-
na je organizacijska jedinica prema prvom organizacijskom principu.
Ako se promatra kao federacija ekonomskih jedinica, unu-
tranja organizacija po svoj prilici, biti sloena i zahtijevat
iskustvo i poznavanje radi ispravnog upravljanja. Unutra;-
214
nja decentralizacija je iskuana i u i postoji
mnotvo literature o njenim brojnim aspektima. Relevantno
znanje postoji i moe se korisno primijeniti. To ipak ne smanjuje sloe-
nost problema: osim toga, literatura nije joj naklonjena.
Spontana amaterska reakcija na problem je traenje ekonomske samo-
stalnosti ekonomskih jedinica. Radne jedinice moraju biti financijski
nezavisne ako su samoupravne. To se moe tako da ekonomska
jedinica ima vlastiti bankovni i da prodaje svoje usluge ostalim
jedinicama po trinim cijenama. (Naravno, centrala se fi-
nancira a postoje i neki fondovi na razini podu-
Dosljedno tome, ekonomske jedinice se ponaati kao
zasebna Kako, po prirodi stvari, neke jedinice ne mogu funk-
cionirati kao zasebna (takve kao odjel ili
specijalizirana trgovina za popravke), one koje mogu (to proizvode
gotove proizvode za trite) su u povlatenom poloaju i isko-
ritavati svoje prednosti. se dezintegrira u
sastavne dijelove. Ako integritet i ostane decentrali-
zacija izgledati vie kao namjetena.
l9
pogreka je
na. jest upravo zato to je njegova unutranja orga-
nizacija utemeljena na netrinim Trite se zaustavlja na
kapiji Ako se uvede unutra, se dezintegrira. Samo-
upravna samostalnost ekonomske jedinice moe se prikladnim
financiranjem, ali to opet zahtijeva adekvatno znanje.
9. Umnoavanje sukoba. Fragmentacija opisana u 8 vjerojat-
no To se dogodilo u Jugoslaviji
nakon slabo koncipirane institucionalne reforme kOjom se utemeljila
tzv. osnovna organizacija udruenog rada. studija, uspo-
jedno jugoslavensko i jedno englesko pokazala je
da su sukobi bili tri puta brojniji u jugoslavenskom
Da-
kako, bilo bi utopijski da sukobi nestanu, i u vjeto iz-
samoupravnim organizacijama. Vjerojatnije je da se do-
goditi suprotno. Kao to su autori upravo citirane studije pretpostav-
ljali, sukobi bi trebali biti kad je jednolikije raspodijeljena:
ne se mnogo sukoba kad je razlika u skupinama
velika. Ta hipoteza je kad se pronalo da su skupine, uklju-
u sukobe u engleskom uglavnom istog hijerarhijskog
ranga, a one u jugoslavenskom hijerarhijski su bile blizu.
to je raspodjela je neizvjesnost i
sukobi u organizaciji su Neizvjesnost demokratiza-
cijom moe imati integrativne ili dezintegrativne efekte. U prvom
brojniji sukobi pridonose fleksibilnosti, razumije-
vanju i brem sukoba to vodi efikasnosti. U
drugom i odnOSi, i efikasnost mogu biti uniteni.
Samoupravna organizaCija je, prema tome, vrlo osjetljiva na sukobe.
Stoga su organizacijska shema i metode rjeavanja sukoba' vrlo vani
za efikasno
10. Zloupotreba demokratskog postupka od pojedinaca i skupina
za promicanje svojih privatnih interesa. ako se uvaava svih est
organizacijskih pravila i ako je institucionalni poredak savren, samo-
upravljanje ipak moe ne funkcionirati ispravno. Dok formalno uvaa-
215
vaju statute i pravilnike, pravila i uredbe, pojedinci i skupine mogu
zloupotrijebiti pravila i unititi njihovu demokratsku bit.
Svatko upoznat s radom odbora je savreno svjestan toga. Slijedi saet,
pregled mojih zapaanja kroz nekoliko godina
u samoupravnoj organizaciji s visoko obrazovanim sudionicima. Pregled
nije sveobuhvatan, ali daje jasnu ideju o razornom utjecaju takve
prakse. "
1. Pojedinac ili skupina potakne razmatranje neugodnog pitanja ili
problema. Opozicija nastOji tu inicijativu. Najjednostavnija i
najprimitivnija reakcija je zahtjeva u dnev-
ni red. Objanjenje takvog postupka moe biti zaboravljivost, gubljenje
materijala, potreba za prethodnim savjetovanjem s ostalim tijelima.
2. Ako se zahtjev i uvrsti u dnevni red, on nije potrebnim
informativnim materijalom. Bez adekvatnih informacija, savjet ili odbor
odbija da ga razmotri.
3. Predmet se stavlja na kraj dugog dnevnog reda. Do kad
na red za razmatranje svi su iscrpljeni, pa se sastanak ra"sputa
ili vie nema kvoruma, pa se rasprava Isti moe se ko-
ristiti za izmam1jivanje eljene odluke. Kad, zbog iscrpljenosti, mogu-
oponenti napuste sastanak, preostali klike mogu lake vriti
pritisak u smjeru donoenja njima povoljne odluke.
4. Ako se prve tri prepreke svladaju, klika moe ometati
nje, tj. donoenje odluke i na drugi Samo je potrebno da nekoliko
ljudi iznese potpuno besmislene prigovore i stvore konfuziju. Posljedica
toga bit konfuzna, odnosno besmislena odluka ili se donoenje
odluke opet odgoditi. Isti trik moe se primijeniti kada odgovorni od-
bor mora obavezno odgovoriti na sugestije ili kritike predloenog novog
statuta, a to eli
5. Odluka se donese, ali se, na neki ne unese u zapisnik ili se
nejasno formulira.
6. Ako nijedan drugi ne uspije, izvrni slubenik jednostavno
moe propustiti da izvri odluku. Da bi se reagiralo na takvu situaciju,
mora se zapisnik i jayno kritizirati izvrioca.
Mnogi se, po svoj prilici, ne ele time baviti.
7. Elegantniji je neko vrijeme i zatim vratiti predmet
samoupravnom tijelu na ponovno razmatranje s obrazloenjem da
nije jasno kako bi se odluka mogla izvriti. Kako na sastanku vjero-
jatno biti prisutni novi ljudi i prevladavati novo raspoloenje, nova
odluka biti neto to daje dobrodolu priliku za dalju
zbrku. PO ponovno razmatranje je tempirano tako da prvo-
bitni inicijator rasprave ne bude na sastanku (ili je bolestan ili na
slubenom putu).
8. Dobro poznati trik je proglaavanje predmeta tako vanim da
zahtijeva posebno pododbora osnovanih u tu svrhu. Do
tad?, dok se pododbori osnuju i predmet raspravi, on postaje irele-
vantan.
9. Ako postoji nekoliko samoupravnih tijela, izvrni slubenik moe
predmet slati od jednog do drugog tijela, se da ne zna
u je nadlenosti predmet. Tako nastala konfuzija je dovolj-
na da uniti projekt. Isti moe se upotrijebiti kad se eli na-
metnuti nepopularna odluka: predmet se iznaa pred nekoliko tijela
216
sve dok jedno od njih ne donese pozitivnu odluku. Mora se,
voditi da treba od najnie razine autoriteta i prema
sve vioj.
10. Ako postoji zakonski rok u kOjem se neto mora napraviti,
predmet, projekt ili statut se pripremi za raspravu posljednji dan roka.
Tako se ne moe provesti stvarna ponovna revizija.
Postoji mnogo prostora za aktivnosti i eljnih
pojedinaca. to je vie tijela za donoenje odluka (predsjednitvo, senat,
savjet, u odjela fakulteta) i to je vie regulativnih uredbi
(dvadeset osam u ovom su zloupotrebe samo-
upravljanja. Ako se statuti, uredbe i pravila pripremaju uurbano, mo-
raju se poslije preispitivati i mijenjati. Uskoro postaje
potpuno izgubljen u nastalOj gomili papira. Oni koji su angairani u
izvrnom radu i je dunost da prisustvuju svim sastancima, imaju
neospornu prednost nad ostalima u radnom kolektivu. Oni nisu samo
bolje informirani nego mogu voditi postupak donoenja odluka tako
da neeljene, a nametnu eljene odluke. Kada se nagomila
papirni posao, moe biti potrebno i iscrpno istraivanje da bi se pro-
nalo to je, kada i tko Zbog toga je dosta vano da organiza-"
cija bude jednostavna i da se kontrola dobro institucionalizira: Vaniji
je, ipak, razvoj kulture, to se moe samovre-
menom, obrazovanjem i aktivnim sudjelovanjem.21
11. Opasnost od neefikasnosti i etatizma. upravljanje
biti ako uprava stvori kliku, nepravda se ne ispravlja, eko-
nomske jedinice se bore jedna protiv druge i sastanci traju ad nauseam.
Umjesto da nestane, alijenacija moe u stvari porasti. od-
nosi se izrazito pogorati, a efikasnost se smanjiti. Vjera u samo-
upravljanje biti uzdrmana. Radnici se spontano okrenuti prema
vladi. Umjesto da rjeavaju svoje probleme sami, oni traiti uplitanje
vlade. To osigurava masovnu drutvenu podlogu etatizmu.
22
Neuspjeli
socijalizam tako degenerira u etatizam.
Sada moemo nau raspravu o jednakosti
je da upravljanje nije sredstvo koje
sve bolesti. Ono stvara svoje vlastite probleme koji nikako nisu bez-
Ako se s njima ne postupa krajnje oprezno, drutvo snosi veliki
rizik da zavri u etatizmu.
Samoupravljanje je radikalno nova drutvena organizacija. Ljudi koji
su odrastali u drugom sistemu i mu se, ne mogu se preko
promijeniti. Napose pOjedinci nisu naviknuti da ocjenjuju objek-
tivnost miljenja i nespremni su tolerirati odluke kOje su do-
nijeli njihovi kolege bez njihove prisutnosti. Iz toga proizlaze greke u
organizaciji o kOjima smo prije raspravljali. ako je, u
organizacija adekvatna, samoupravljanje ne mora nuno funk-
cionirati. Sve se ne moe regulirati. Zapravo, previe pravila ima ne-
gativne efekte upravo kao to to ima i nedostatak pravila. Potrebno je
masovno iskustvo i drutveno Jedino nakon stvaranja
adekvatnih i tradicije, moe se ispravno funkcionira-
nje organizacije. Quid leges sine moribus? Dobro je podsjetiti se da su
ranom kapitalizmu trebala da se oslobodi takve barbarske
prakse kao to je tjelesno kanjavanje i interveniranje policije u rad-
odnosima. J ednom, kad prva generacija stekne samoupravno
217
iskustvo, od pa nadalje, drutvo biti u boljem
poloaju da rjeava tih jedanaest problema, do sada otkrivenih u dru-
tvenoj praksi.
Ova analiza upozorava na faktore koji razvoj
upravljanja. To su:
a. Duga industrijska tradiCija. Kvalificirani radnici pokazuju izrazito
pozitivniju sklonost prema samoupravljanju nego nekvalificirani. Indu-
strijski radnici podjelu rada i kompetentnost kao
gotovu
b. Duga tradicija demokracije. Kako je samoupravljanje
proces, ovog uvjeta je
Uvjeti pod (a) i (b) mogu se zamijeniti - ne znam da li potpuno
ili samo - istinskom drutvenom revolucijom kOja podie
razinu drutvenih aspiracija i stvara volju za rtvovanjem za
dobro.
c. Visoki osobni dohoci koji osiguravaju zadovoljavanje bitnih po-
treba. da su reducirani egzistencijalni rizici, ljudi su manje po-
hlepni i voljniji su da se sloe s ostalima. Konkurencija se lake moe
zamijeniti suradnjom.
d. Kratak radni tjedan, to osigurava dovoljno vremena za partici-
pativne aktivnosti.
e. Visoka razina obrazovanja, to smanjuje barijere u komunici-
ranju.
je da tih pet uvjeta, . uzetih zajedno, podrazumijeva visoki
stupanj ekonomske razvijenosti. To je, naravno, stari Marxov
da su najrazvijenije zemlje potencijalno najspremnije za socijalizam.
kako drutveni razvoj nije poten-
cijali mogu se ili ne moraju iskoristiti. Zato se upravljanje ne
treba - i nije se trebalo - prvo pojaviti u visoko razvijenim zemljama.
S druge strane, niska razina i stopa razvoja vjerojatno bi unitili rad-
upravljanje, ako se ono, iz nekog razloga, i pojavi (u takvim
uvjetima op. pr.).
Potrebno je dati posljednju napomenu. Prepreke razvoju istinskog
upravljanja stvarno su goleme. To, nije razlog za
Naprotiv, ako smo zainteresirani za humaniji drutveni si-
stem - a socijalizam bi to trebao biti - tada je upravljanje
najsnaniji instrument drutvenog preobraaja s kojim raspolaemo.
Ono osigurava podlogu svakodnevnog odgajanja za razvoj
kih proizvodnih odnosa i demokracije.
218
Poglavlje 9
Jednakost
l. Raspodjela prema radu
Od vremena Proudhona, a osobito otkad je Marx autoritaitvno po--
novio Proudhonov zahtjevi u svojoj Kritici Gotskog programa (1875),
raspodjela prema radu je kao
raspodjele. Stvarno se mislilo na raspodjelu prema proizvodu rada.
se prirodnim smatrati pravednu razmjenu kao zahtjev da svaka
osoba primi od drutva toliko koliko mu i pridonosi (preciznije, neki
dio prOizvodnog doprinosa, jer postoje drutveni trokovi koji se mo-
raju pokrivati). To se smatralo tako vanim da se
upotrebljavalo kao ekonomska definicija socijalizma. Stoga je
da to nije do sada bilo podvrgnuto strogoj ana-
lizi. Mnogo se govori o raspodjeli prema radu, a, u stvari, nema ana-
lize koja bi nam objasnila to bi to zaista trebalo
Jedan od razloga za ovakvo stanje stvari jest da su
rezultati rada u znatnoj mjeri drutveno
se teko ustanoviti objektivnu osnovu koja bi nam
razdvajanje individualne i drutvene komponente produktivnosti te
samo individualne komponente. Kako bismo upravo to
ustanovili, predlaem da nastavimo kako slijedi.2 .
proizvodnja robe zavisi od dvije skupi-
ne faktora koji se mogu kao radni i neradni faktori. elimo
pridati cijenu prvoj skupini, ali da bismo to mogli, moramo odrediti i
drugu skupinu faktora. tovie, zbog alokativnih svrha, moramo tako-
pridati cijenu i drugoj skupini faktora. Ocjenjivanje vanosti jednog
faktora u cjelokupnom proizvodnom rezultatu dodjeljivanje cijene
tom faktoru. Stoga zadatak raspodjele dohotka prema izvrenom radu
podrazumijeva utemeljenje teorije formiranja cijena u pri-
vredi. Za nau svrhu bit dostatan samo rudimentaran pregled te
teorije. .
Radna komponenta sastoji se od dva razdvojena faktora: (a) indi-
vidualnog rada i (b) kolektivnog rada. Ti faktori mogu se nazvati i (a)
neposredni rad i (b) poduzetnitvo. Prvi faktor zahtijeva individualno
a drugi kolektivno.
Individualni ili neposredni rad podrobno je opisan II literaturi, pa
ne zahtijeva mnogo elaboriranja. Rezultat indivdualnog rada
dva (1) intenzivnost i trajanje rada i (2) osposoblje-
nost, odnosno vjetina: No, osposobljenost ovisi o
nom talentu, a o naobrazbi. Naobrazba je, pak, rezultat
truda u i obrazovanja dostupnih radniku. Ako, da
219
bismo izbjegli reductio ad infinitum, zanemarimo da domet
tenji, obrazac vrijednosti, itd, zavise od obiteljskih prilika i neposred-
ne drutvene okoline (to da su drutveno moemo
razlikovati tri elementa u faktoru neposredni rad. Pojedinac je
potpuno odgovoran za intenzivnost i trajanje rada, kao i za trud u
Nadarenost je egzogeni dar prirode. Razlike u
obrazovanja su drutveno Stoga je, strogo uzevi,
raspodjele primjenjivo samo na prvi element. Talent zahtijeva poseban
tretman. za obrazovanje trebaju biti jednake za sve.
U ili vlasnik odnosno nje-
gov predstavnik je poduzetnik. U kOjim upravljaju radnici, .
vlasnik je drutvo, a svi radnici su predstavnici drutva. Oni nastupaju
kao kolektivni poduzetnik. Kao faktor proizvodnje poduzetnitvo
je odraz da se rad ne obavlja izolirano, nego, se po pravilu,
organizira i obavlja kolektivno. Poduzetnitvo se sastoji od tri
elementa.
- "1. Prvo, -radnici moraju nekako uspostaviti radne odnose u svom
Oni se mogu prepirati ili Radna atmosfera moe
biti povoljna ili nepovoljna za proizvodne napore. Skupine ljudi u
mogu biti ujedinjene ili razjedinjene. Emotivna i
energija kolektiva moe se prenositi II proizvodni napor ili se moe
bespotrebno troiti u uzajamnim optubama i svladavanju osobnih i
kolektivnih sukoba. Iskustvo pokazuje (i jedva da bi se moglo
vati neto drugo) da je radna produktivnost vrlo osjetljiva funkcija
odnosa u
2. Drugi element vie je prirode. Poduzetnitvo podrazu-
mijeva koordinaciju svih aktivnosti. Koordinacija se mora provoditi
na nekoliko razina, od razine ekonomske jedinice i
na razini cijelog Koordinacija je povezana s ko-
ordinacijom, kontrolom i nadzorom. .
3. element sastoji se od u uvjetima neizvjesnosti,
inovacije. Radni kolektiv snosi odgovornost za donesene
odluke. U uspjeha, svi imati udjela u viku; u ne-
uspjeha, svi sudjelovati u snoenju gubitka. Osnovni element po-
je neprestani tok inovacija. Ekonomski rast
podrazumijeva neprekidan produktivnosti, a to opet
inovacije. Oni koji propuste uvoditi inovacije dovoljno brzo vidjet
da im zarade zaostaju za kretanjima. Ako je propust u
nju inovacija ozbiljniji, na primjer, ako kvaliteta proizvedene robe vie
ne zadovoljava zahtjeve - radni kolektiv pretrpjeti gu-
bitke, a zarade se smanjiti u apsolutnom iznosu. U obrnutom slu-
visokog rasta produktivnosti, osobni dohoci rasti bre od
nacionalnog prosjeka. .
Prema tome, poduzetnitvo je odnosima,
organizacijom rada i radnog kolektiva. Zbog toga osobni
dohodak svakog pojedinog radnika ima dva sastavna dijela. Jedan
odraava njegov vlastiti individualni doprinos Drugi je rezul-
tat kolektivnih napora njegovog (udiO u viku ili profitu
inventivnim aktivnostima). Neraspodijeljeni dio profita
ostaje u i upotrebljava se za financiranje investi?ija.
220
Moemo saeti. plus raspodijeljeni profit predstavlja osobni
dohodak. Osobni dohodak plus neraspodijeljeni profit predstavlja rad-
_ni dohodak. postupak za radnog dohotka jest
pronalaenje ukupnog dohotka i odbijanje neradnog dohotka (dohotka
koji nije radom, op. pr.).
Neradni dohodak sastoji se. od vrsta rente. Najbolje
poznata svakako je zemljina renta. ona se moe apsorbirati
oporezivanjem prema katastarskom prihodu od zemlje. Katastarski
prihod se na osnovi kvalitete zemlje i uvjeta pro-
izvodnje. Razlike u katastarskom prihodu se porezom. Vi-
ak ostvaren iznad katastarskog prihoda rezultat je rada i inovacije te
ostaje zemljoradniku, odnosno zadruzi. -
Tijesno povezana s tim je gradska renta. odnosa
potranje i ponude u pojedinom mjestu, nije teko utvrditi ravnotenu
.. cijenu zemlje ili cjenu kOritenja zemlje po jedinici vremena. Ta renta
se apsorbirati nametanjem p0rezne stope.
Postoji dugo, iskustvo u rente odgo-
sistemom najamnina to je zakupnik vlasniku zem-
ljita za iskoritavanje rudnika (royalties).
Sasvim je vrsta rente dohodak od kapitala, tj. kamate.
da je kapitaloskudan i u drutvenom je vlasnitvu, radni
kolektiv mora platiti cijenu za povlasticu upotrebljavanja kapitala.
U idealiziranom primjeru iz udbenika marginalna efikasnost investi-
cija bila bi u cijeloj privredi. Ravnotena kamatna stopa
bila bi tako da potranju za investicijama s ponu-
dom raspoloivih sredstava za investicije. To investiranje se financira
iz sredstava i kamate su u anuitet za otplatu
zajma. Zbog toga neki ekonomisti inzistiraju da u samoupravnoj pri-
vredi sve investicije moraju biti financirane iz eksternih izvora.
3
No,
ne postoji stvarna potreba za tim. Zapravo, to bi bilo opasno,
jer bi umanjivalo nezavisnost radnih kolektiva, a
finanCijskih institucija i dravne administracije. Sve to se trai jest
da se ista kamatna stopa i na investicije financirane iz in-
ternih fondova. Te kamate mogu, ostati u inve-
sticijskim fondovima .-
Do sada opisane vrste renti dobro su poznate i o njima postoji
opsena literatura. o jednoj vrsti rente nije se raspravljalo
u literaturi. Tu rentu sam nazvao tehnoloka renta.
4
Treba da se
ne misli na tehnoloku rentu jedne inventivne aktivnosti.
Ta renta je dobro poznata. Zapravo, termin se odnosi na da
se, u svakom vremenskom razdoblju, objektivne inventivne
nosti razlikuju industrijskih grana. U posljednja dva
produktivnost u tekstilnOj industriji je rasla sporo, a brzo
je rasla u elektronskoj industriji. Ne postoji nita to bi tekstilni rad-
nici mogli da preokrenu taj trend. Tako ako bi porast produk-
tivnosti bio uzet kao kriterij raspodjele prema radu - kao to su
jugoslavenski sindikati - osobni dohoci tekstilnih rad-
nika rasli bi sporo, a radnika u elektronskoj industriji brzo. Ni u jed-
nom raspodjela dohotka ne bi bila vezana uz stvarno izvreni
rad. Da bi se dohodak raspodijelio prema radu, tehnoloka q:mta
mora se apsorbirati oporezivanjem. to nije lako Kako
221
se osnovni uvjeti koji stvaraju razlike u rastu produktivnosti mijenjaju
vrlo sporo, kretanja u prolosti moemo ekstrapolirati u za
razdoblje od nekoliko godina. Na toj osnovi, s korekcijom za promjene
relativnih cijena, moemo razrezati porez. U stvari, osnovno
je isto kao kod poreza na katastarski prihod.
Razlog zbog kojeg se o tehnolokoj renti nije raspravljalo u ranijoj
teorijskoj literaturi moe se objasniti nerealnim pretpo-
stavkama o perfektnoj mobilnosti faktora i trenutnim
ma. Pod takvim se pretpostavkama tehnoloka renta ne moe,
pojaviti. poraste relativna rentabilnost jedne industrijske grane,
rad i kapital selit se u nju, cijene njenih proizvoda.
Istovremeno se ponuda ostalih industrijskih grana smanjivati. Tako .
rentabilnost u industrijskoj grani koja se modernizira opada, a isto-
vremeno se u ostalim granama, tako da tehnoloka renta
nestaje. U stvarnom svijetu, rad i kapital nisu dovoljno mobilni,
cijene se teko smanjuju a investicije ubrzavaju teh-
noloki progres, to dovodi do jo razlika u porastu produktiv-
nosti. Kao posljedica, tehnoloka renta ostaje jo niz godina.
Kad su sve te rente eliminirane, ipak jo moe preostati neki ne-
radni dohodak. Monopolski ili monopsonski poloaj - bez
obzira iz kog razloga - vjerojatno stvoriti dodatnu
rentu. rente su vrlo promjenljive i, za razliku od ostalih
vrsti renti, ne mogu se objektivno ;odrediti. renta
moe biti i pozitvna i negativna (npr. gubici). Jedini instru-
ment apsorbiranja rente jest progresivno opo-
rezivanje. To je vrlo sirov instrument jer u nekom
eliminirati cijelu rentu, a u drugima moe zahvatiti dio
radnog dohotka. Te deformacije vjerojatno ipak biti kvantitativno
nesignifikantne iz ovih razloga.
. 1. Zbog jake tendencije k decentralizaciji i mnogo otvorenosti
poslovanja, samoupravna su manje nastrojena
nego u istoj grani.
2. Kao to se poslije pokazati, jedne indu-
strijske grane moe se kontrolirati. Tako se eliminira
renta industrijskih grana. Ipak, pojedina mogu objek-
tivnoj kontroli. ta pojedina vjerojatno stalno
ostati Dobici i gubici pojavljuju se u vrlo
i Prema tome, u neto duljem vremenskom
razdoblju pojavit se tendencija prema prosjeku. Ako je svako poduze-
pomalo monopolist u trenutku u toku relevantnog raz-
doblja, ni jedno posebno ne
3. Drutveno planiranje stabilnost trita i, prema tome,
smanjuje dobitke i gubitke.
4. da je kapital u drutvenom vlasnitvu, 'ne postoji potreba
za oporezivanjem neraspodijeljenog profita. Prema tome, efikasan rad-
ni kolektiv moe progresivno oporezivanje he
viak na nego ga, umjesto toga, moe investirati.
Kolektiv, koji ima reagirati. Moda neraspodije-
ljeni viak staviti u rezervni fond, to mu da pokrije mo-
gubitke u Tako radnici sami
bar - izvriti procjenjivanje rente.
222
o.dnosno preostala renta tijesno je povezana sa
snosen[em. k?j.e je, u socijalizmu, drutveno Iako
se;yneOCeklvanl . doblCl .ne mogu precizno izmjeriti, red je pri-
poznat postoje jake neformalne drutvene snage koje ogra-
ll1CUjU prekomjerno osobnog dohotka. Vrlo niski dohoci
se ne tolerirati. u velikim gubicima bit ili
hkvldlrano, a' njegovi radnici zaposleni negdje drugdje, ili sanirano.
U dohoci ne mogu pasti ispod minimuma.
:r;ro, . radlll ,!<olektiv mora platiti cijenu za promaaj u efikasnom uprav-
drustvenim kapitalom. Cijena predstavlja privremeno' obustav-
ljanje s a.m<;>.;tpravljanja. U svijetu savrene sigurnosti,
se ne pOjaviti. U stvarnom svijetu ona se
stalno POj aV.lj Uj e, u pravllno organiziranOj, samoupravnoj privredi
to nema vehko znacenje. - .
d:; se posljednja opaska. Eliminiranje rente ne pod-
razu:mjeva .nuzno lspumRavaD)e dohodaka od rente iz
S-y:e se time po.drazumljeVa jest da se taj dohodak ne moe raspo-
kao OSOblll dohodak. Ustvari, moe biti poeljno ostaviti
reclIDo, y kamate, i u za
tehnoloskog napretka lh pokrrvanja veliklh mvesticijskih ulaganja.
II. radnog dohotka
Problem radnog dohotka rijeit se u dva koraka.
Prvo moramo odrediti radni dohodak za cijeli radni kolektiv a tada
osobni dohodak za svakog kolektiva. '
Da bismo rijeili prvi zadatak, podijelit privredu u tehnoeko-
nomske homogene industrijske grane od kojih svaka deset
ili vie tvornica. Broj tvornica ne smije biti previe mali jer tada nisu
primjenjive pravilnosti. Ako se dogodi da postoji jedna ili
samo nekohko u pojedinoj industrijskoj grani, rjeavanje
problema dohotka postaje sloenije. moe postati neop-
hodno pregovaranje u svakom pojedinom preko mehanizma
privredne komore ili sindikata.
5
Unutar indus.trijske pojedina poslovati
na vrlo razhcltim razmama eflkasnosti. Varijabilnost u efikasnosti
odraavat se na varijabilnost u radnim dohocima. U normalnim
uvjetima nema na to bi se mogli aliti, jer su razlike u efikas-
nosti razlikama u poduzetnitvu, a nae raspodjele
zahtijeya rada. .
r.adni industrijskih grana ne smiju
... su radni kolektivi u elektronskoj
marljlvYl .l!l .spOSObll1jl od SV1,!1 radnih kolektiva u tekstilnOj
Iz. razloga radni dohodak, mjeren for-
mainlID kvahflkaclJama, mora bIti prrblizno isti u svim industrijskim
razlike trebaju se apsorbirati instru-
mentlma usmjeravanja kOjima se eliminiraju rente vrstama
poreza,. kojima se na cijenu ulaganja i proizvodnje
regulativll1m mstrumentima u investiranju i vanjskOj trgovini. Zbog
223
toga nije nevano spoznati da ne moe biti
-faire trite. Ono se mora vrlo strogo reguhrati. No, to ;eg.uliranJe
nije proizvoljno i ne moe biti v:lade kOJa Je
vo na vlasti. Reguliranje treba utvrdItI Jednake uVjete poslovanja ,::a
cijelu privredu, prema jasno nace-
lu Tako vlada postaje sastavm dlO socIJal!stickog trzlsta, odnosnq,
jo korektnije trite se, javlja. kao instrument
svjesnog drutvenog plamranja. Svako ostaje auto-
nomno - to je, naravno, bitan preduvjet za samoupravljanje.
upravna privreda pribliava se modelu
vie nego to bi to ,ikada )OS k
radni kolektivi ostaju stalno unutar prihvacenog SOCIJaliStickog
drutveno planiranje nadmauje planiranje cijena. PostOjI mz
drugih komponenti drutvenog planiranja kojima se
varanje trita u instrument planiranja. za nasu . svrhu, mje
potrebno to vano pitanje. ..
Kad je jednom dohodak
da ga se raspodijeli unutar kolektiva. Najprlje se dlO odvaja
za investicije i kolektivne fondove. O tome odlUCUJU.
upravna tijela. Ostatak - tj. dohotka.-. se
pojedinim radnicima. Koje kriterlJe treba .
Mogu se razlikovati dva aspekta rad. 1 rad
za sobom trokove.
6
rad 1 rad.
je vredniji rad onaj koji je teZI, odgovo;mJI! opasm]!,
nezdraviji, sloeniji, onaj koji trai 1Zo.b:azbu trud
u Koliko je takay- rad o oCJem
izvrioca rada i njegovih suradmka. Na njih utjecu, naravno, OpCl uv-
jeti ponude i potranj"e, tradicija i procjenjivanje ire Me:
stvarne odluke iO platnim razlikama donosi suverem radm
kolektiv. Odluke su razultat procesa savjetov.anja, pregovaranja i
. jamnog uvjeravanja. Taj je l,
okolnostima konvergentan. PO pravilu, na pocetku pO]edmCl smatr!lJu
svoj posao teim, pa . Eako i .vrednijim to to
njihovi kolege. Na kraju se postie nekI sporazum l on se unOSI u
statut .
Razlozi za konvergentnost procesa su jednostavni: SvakI
kolektiva materijalno je zainteresiran za pravednu do-
hotka. A pravedno je ono to ljudi smatraju pravednim. -
skupina radnika - koji smatraju da je njihov posao potcIJenjen,
radit ispod svojih i to smanjiti dohodak
kolektiva. Ako je njihov nepravde vrlo jak, se kole-
gama isplati da im platni stav. U skladu s neoklas1Cnom tra-
dicijom moglo bi se da se isplati platne stavove
se marginalnim dinarom upravo
dinar dohotka. se da se taj u
zadovoljava. se da je produktivno rac:imka
rano: on razlikuje samo dva za .place,
ljivo i neprihvatljivo Neka u po'!.ruC}U
ne mora zadovoljavati, ali to ne na pro1ZVodno ponasanLe.
Tako su u neprihvatljivom - gdje je platni stav preVIse
nizak - disruptivni efekti nezadovoljstva uvijek nego oni po-
224
platnih stavova potrebnih za dostizanje prihvatljivog
Moda se moe formulirati ovo pravilo: treba pove-
sve dok se ne dostigne prihvatljivo se da se to i
Radnici smatraju da su platite razlike prihvatljive, ali
vrednuju svoj posao malo vie.
Ravnoteni platni stav moe se i s druge strane ako se
prihvatljivo produi nanie. To je rezultat procesa drutve-
nog uvjeravanja. Dobro je poznato socijalne psihologije da se
individualno vrednovanje formira pod snanim utjecajem drutvenog
vrednovanja. Pravedno je ono to skupina smatra pravednim. Kao
rezultat toga, donja granica prihvatljivog biti priblino
jednoobrazno pa zahtjev biti zadovoljen za
sve radnike, a ne samo za one marginalne.
Jedno djelovanje drutvenog vrednovanja zasluuje
panju. To je egalitarizam. Dohodovne razlike su znatno manje u
samoupravnom nego u
Ekonomskim razvo-
jem zemlje te razlike stalno se smanjuju. oblici
posla vrednuju se vie nego prije. Smatra se da takozvani
kao i zamoran i neugodan rad iziskuje dodatne trokove,
. pa se zbog toga i vrednuje vie. Izmijenjeni drutveni odnosi stvaraju
promjene u vrijednostima. Brzo obrazovnih
daje dodatni poticaj u smjeru egalitarizma.
Uvijek je da struktura platnih razlika koju utvrdi kolektiv
ostane neprihvatljiva za neke Oni su tada slobodni da napu-
ste kolektiv, to i
Iako su radni kolektivi nezavisni, oni nisu izolirani. Kako je
kapital drutveno vlasnitvo, svako nepopunjeno radno mjesto mora
biti javno oglaeno i mora ga popuniti najbolji kandidat. Slobodno
kretanje rada vodi k priblinoj jednoobraznosti platnih razlika, to ima
alokativne posljedice .
Do sada smo razmatraIi u kome su ponuda i potranja odre-
vrste rada bile otprilike jednake. Ako to nije tako, postoji nerav-
notea i neminovno se javlja renta. Tehnoloki napredak stvara nova
zanimanja za koja su potrebne posebne kvalifikacije, u tom trenutku
deficitarne. Na primjer, u etapi kompjutera u zem-
lji, vjerojatno biti rijetki. Zbog toga se
natjecati kako bi dobili programera, a njihove
rasti iznad razine koja se smatra prihvatljivom za posao
nih karakteristika. Kada se osposobi dovoljno programera, njihove
padati dok ne dosegnu donju granicu prihvatljivog
U programeri uivati osobnu rentu.
Suprotan je obilne ponude vrste rada. Prekobrojni
radnici morat se prekvalificirati ili premjestiti na manje
vrednovane poslove. U slabo organiziranoj privredi oni mogu
postati nezaposleni. Dok traje proces prekobrOjni rad-
nici negativnu rentu.
Osobna renta moe biti stalna. Izuzetno nadareni znan-
stvenici, privrednici, umjetnici i sportai vrlo su rijetki. Ako bi ih
trebalo nagraditi prema njihovoj produktivnosti, njihovi dohoci bi
bili nedopustivo visoki. Istovremeno, upravo prihvatljivi dohodak koji
bi ih poticao da rade punim kapacitetom je relativno skroman. U
15 ekonomija socijalizma
225
bruto dohodak biti onoliko visoko
koliko to podnosi trite, a razlika trinog dohotka i prihvat-
ljivog dohotka biti oporezovana kao osobna renta.
Tako se neto dohodak s prihvatljivim dohotkom. U
praksi bi jedan Einstein primao skroman bruto dohodak jer
ne postoji mjerenja vrijednosti njegovog stvarnog doprinosa;
niti je to vano. Ono to je vano, s drutvenog i osobnog aspekta,
je znanstveniku da razvije potpuno svoju nadarenost.
U poslu, bruto dohoci biti - jer filmska podu-
i nogometni klubovi posluju - ali ne toliko visoki
koliko trite moe podnositi; jer javno mnijenje odrediti neke gor-
nje granice koje su drutveno prihvatljive. Na drugoj strani, porez na
osobnu rentu biti stopostotan nego samo otro progresivan,
se stopi od 100 posto na gornjoj granici.
Postoji i suprotan Produktivnost ili mentalno onespo-
sobljenih osoba bit previe niska da bi im osigurala sredstva za
dostojan ivot. Za dopunjavanje njihovog dohotka upotrijebit se
(subvencija), tj. negativan porez na dohodak.
III. O efikasnosti alokacije i optimalnoj raspodjeUdohotka
U normalnom kada su potranja i ponuda rada priblino
jednake i osobna renta odsutna,
ko trite rjeava problem raspodjele dohotka prema obavljenom radu.
To podrazumijeva alokativne posljedice. Kada se radni ko-
lektiv angaira u strukture platnih razlika, radnici imaju
neki pojam o razlikama u produktivnosti vrsta poslova. No,
nitko ne zna kako izmjeriti proizvodni doprinos jednog
sekretarice ili nadzornika. Niti je to vrednovanje jedini element pra-
vedne Kad su jednom one postaju trokovi koji
se dodaju drugim da bi se dobila vrijednost ukupne proizvodnje podu-
Ta vrijednost moe biti u skladu s trinom potranjom, ali moe
i odstupati. Ako je nia od vrednovanja trita, zaraditi
ekstra profit i proiriti poslovanje. Ako je ta vrijednost iznad trinih
cijena, morati smanjiti svoje trokove ili promijeniti svoj
proizvodni program.
Kako sve to zadovoljava: uvjete za efikasnu alokaciju resursa?
J edina teorija o efikasnoj alokaciji resursa, tre-
na raspolaganju, je teorija. Prema te
teorije, rad biti efikasno alociran ako je, u svakom trenutku upo-
trebe, marginalna vrijednost njegovog prOizvoda jednaka platnom stavu
koji je jednoobrazan u cijeloj privredi. Mislilo se da marginalna jed-
nakost osigurava nepostojanje druge alokacije rada koja bi mogla
proizvodnju. Ako se marginalni proizvodi razlikuju, realoka-
cija rada iz s niim marginalnim proizvodom u ona s viim
marginalnim proizvodom bi vrijednost ukupne proizvodnje.
Prema tome, odsutnost produktivnije alternative definicija. je efikasne
alokaCije. Jasno je da se u naem sistemu taj zahtjev teorijski lako
moe zadovoljiti. Jednostavno treba slijediti stav ekono-
226
mista i pretpostaviti da su jednake u cijeloj privredi, a da samo
profitna komponenta osobnog dohotka varira u produktivnosti. No,
to nije previe moe se pretpostaviti da tri
trine snage imaju jaki utjecaj na osobnih dohodaka
za raspodijeljeni profit). Te snage su: industrij-
skih grana, ulazak novih unutar jedne
industrijske grane, slobodno kretanje radne snage, orga-
nizatore. posla; radnika iste kvalifikacije u cijeloj privredi eg-
zodus iz i industrijskih grana u kojima je kvali-
fikacija potcijenjena i pritisak na radna mjesta gdje je ta kvalifikacija
precijenjena, zajedno s da bi jednaki rad
trebalo biti jednako
Prije nego to produimo, pogledajmo kako se teorija
primjenjuje u sistemu.
Odmah se inherentna u korpusu
teorije. U jednom od njenih ogranaka poduzetnitvo se prikazuje kao
faktor produktivnosti, a u drugom se, pak, tretira mnogo nego
svi ostali faktori (zemlja, rad, kapital). Stopa jednaka
je vrijednosti marginalnog proizvoda za sve faktore osim za poduzet-
nitvo koje, na neki dobiva ostatak. Tada se to zanemaruje i
alokacija proglaava efikasnom. jasno je da je ras-
podjela poduzetnitva, u bilo kojem danom trenutku, uvijek
i da se raspodjelom moda moe drutveni proiz-
vod.
Zatim, zahtjev marginalne jednakosti primijenjen na drugi faktor
- kapital - u krugu. da ka-
pitala ne moe postojati nezavisno od profita koji taj kapital donosi,
propozicija da marginalna vrijednost proizvoda kapitala bude (ili treba
biti) jednaka kamatnoj, odnosno profitnoj stopi kapitala, potpuno je
bez smisla. ako se dva faktora ne vrednuju prema njihovoj
marginalnoj produktivnosti, ne postoji teorijska podloga za pretpo-
stavku da korektno vrednovanje faktora - rada - stvarati
proizvodnju, nego vrednovanje utemeljeno na nekim drugim na-
Osim toga, postulirana formula marginalne jednakosti, da bi
bila zahtijeva vrlo proizvodnu funkciju. Jedino li-
nearno-homogena proizvodna funkcija sumu
faktora s proizvodnjom. Kako nema razloga za linearnu homogenost
svih proizvodnih funkcija, marginale jednakosti voditi vikovima ili
gubicima, i stvarne - kao i prihodi ostalih faktora - moraju
se cjenkanjem. To je ono to se i opravdava posto-
janje sindikata. Najzad, marginalne. jednakosti su izraene - i jedino
mogu biti izraene - preko vrijednosti,. a vrijednosti zavise o raspod-
jeli dohotka. da teorija nema to o .optimainoj
raspodjeli dohotka, razmatranje efikasnosti u duhu Pare ta nas ne od-
vodi daleko. Tako se teorija nepovratno obara i moramo
drugi standard za ocjenjivanje efikasnosti sistema.
treba usporediti taj sistem sa stvarnim sistemom.
Uzmimo poduzetnitvo. U privredi, poduzetnitvo -,-
iako vrste - je nejednako raspodijeljeno. No, ovdje
institucionalni okvir drutvu pruanje
manje efikasnim Zbog toga je drutveni kapital, preko
lS'
227
preraspodjele poduzetnitva, efikasnije upotrebljen, to je
u kapitalizmu Do daljeg poboljanja dovodi i manji stupanj
izraavanja monopola.
Problem je neto sloeniji. U udbeniku ekono-
mije sve su jednake zbog efikasne konkurencije: su tako-
jednake marginalnoj vrijednosti ili prihodu proizvoda -
da poduzetnici maksimiraju profite - to podrazumijeva
marginalne proizvode u cijeloj privredi.
8
istraivanje po-
kazuje da je ta pretpostavka samo iluzija. Place se znatno razlikuju,
ne samo od do nego od grane do grane.
A je da direktor vrlo unosnog svoje
vie da bi izbjegao probleme u vezi s radnom snagom. U naoj
teoriji od zapaanja da se margi-
nalni proizvodi i razlikuju od do (ali ne od
- grane do grane, bar ne U apstraktnom svijetu koji
neefikasnost, zato to radnik seli iz s niskom marginalnom
- tj. iz neefikasnog u efikasno - ukupna
proizvodnja rasti. U stvarnom svijetu neprilagodljivog kapitala,
problem se postavlja neto Moe se pretpostaviti da su u
ravnotei svi radnici zaposleni i da sva rade uz minimalne
trokove, ali da se troak razlikuje od
do Kretanje radnika iz nisko-efikasnog u visoko-efikasno po-
samo bi neznantno neto proizvodnju tog visoko-efi-
kasnog ali bi disruptivno djelovalo na proizvodnju nisko-
-efikasnog Rezultat bi bio smanjivanje ukupne proizvodnje.
Isto zapaanje se moe ovako formulirati. Kada tvornica radi iznad
kapaciteta, marginalni proizvod priblino je jednak pro-
izvodu i Na razini 'sk')ritavanja kapaciteta marginalni proizvod
naglo opada. Prema tome, radi postizavanja op tim uma, svako,
sposobno, mora pol puno iskoritavati raspoloive kapacitete.
Iz dosadanjeg razmatranja proizlazi da, napustimo apstraktni
svijet iz udbenika, nema jasnog rjeenja za problem efikasne aloka-
cije. Na razini - i sa stajalita -
preporuke su primjenjivije. Kao prikladnu aproksimaciju moemo
uzeti da marginalni troak i margi-
nalni prOizvod za svaki resurs, rad. eljene koje se
na godine, slue kao u tu svrhu.
9
proizvodne funkcije ublaava se tretiranjem profita kao
ostatka. Tada i marginalni proizvod biti jednaki u svakom
ali se oboje razlikovati u U tom
smislu. nalikuju na
S obzirom na alokaciju poduzetnitva i njen manji stupanj mono-
pola, privreda je efikasnija od privrede.
da radnici nisu samo trudbenici nego i poduzetnici, socijali-
i bitno su Kada se radnik pre-
seli iz jednog u drugo proizvodne funkcije tih dvaju podu-
ne ostaju nuno nepromijenjene, zbog toga to radnik nosi sa
sobom i sposobnost. Poduzetnitvo podrazumijeva ino-
vacije, a inovacije predstavljaju promjene u proizvodnim funkcijama.
Kako se takve promjene ne mogu sigurno predvidjeti, ne moemo
jednostavno da bi kretanje radnika iz s niskim
228
r
.. I u s visokim ukupan proizvod. Na nacio-
nalnoj razini moemo i rad i poduzetnitvo tretirati kao faktore s
rezidualnim djelovanjem i primjenjivati marginalne jednakosti samo
za neradne faktore. Smjernice se tada mogu formulirati kao to slijedi.
Troak kapitala egzogeno organi za planiranje koji odre-
kamatnu stopu. iskoritavaju resurse
rad), tako marginalni troak i marginalni
prihod. U rada, marginalni troak se eljenom pla-
koja slui kao za razdoblje. Uz
pretpostavku postojanja prinosa poduzetnitva. drutvo bi
trebalo alocirati poduzetnitvo tako da smanji razlike u efikasnosti
ira zajednica mora intervenirati u procesu raspodjele kada
je o dva dijela distribucije sposobnosti. To se moe
niti pozitivnih i negativnih poreza. Sada se raspo-
djele prema radu moe na osnovi radnog napora, a ne na te-
melju doprinosa efikasnosti. Nadarenosti i 'nedostaci' (hendikepi) su
nepovezani s individualnim radnim naporom i treba ih to vie
zanemarivati.
Ispitajmo uvjete pod kojima se raspodjela dohotka moe smatrati
optimalnom. Optimalna raspodjela dohotka zahtijeva: (a) efikasnu
proizvodnju (proizvod se mora proizvesti prije nego se raspodjeljuje)
i (b) pravednu raspodjelu. Prvi uvjet pretpostavlja postojanje motiva
za rad punim kapacitetom. da je takav motiv drutveno
uvjetovan, nikada nije razmatran u literaturi nego
se jednostavno pretpostavljalo da postoji. Druga komponenta je progla-
ena neprikladnom za znanstveno jer
vanje interpersonalnih korisnosti (utiliteta) to se
I stvarno, laissez-faire trite (ili ono pod dravnom uredbom) ne moe
optimalnu raspodjelu dohotka; zbog toga je optimalna raspodje-
la dohotka inherentno u iIi
U ekonomskoj znanosti, komponenta motiva razmat-
ra se od samog da radnik (a) radi za sebe, a ne za
gazdu, i (b) sudjeluje u platnog stava, postoje motivi za.
rad punim kapacitetom. ,Komponenta raspodjele zahtijeva dodatni
komentar. Pretpostavimo da je ceteris paribus, marginalni utilitet do-
hotka u opadanju pretpostavka) . i da su u
nekom osnovnom smislu Tada svaka promjena, koja raspo-
djelu dohotka egalitarnijom i ne negativno na produktivnost,
blagostanje drutva. Na kraju dohodak biti jednoliko
raspodijeljen. No, mnogo prije no to je ta granica dosegnuta, pojavit
se negativan utjecaj na produktivnost. Oni koji misle da nisu pra-
vedno smanjit svoj proizvodni napor pa se ukupna
proizvodnja smanjiti. Prividno, moemo se s ovim problemima:
transfer dodatne jedinice dohotka od produktivnijih k manje produktiv-
nim drutva drutveno blagostanje: istovremeno,
zbog nezadovoljstva. ukupna proizvodnja opadati i zbog toga se
dohodak i blagostanje smanjiti. Kako moemo u kojoj
je porast blagostanja izazvan raspodjelom jednak gubitku blago-
stanja izazvanom smanjenjem proizvodnje? Koja je to maksimal-
229
nog blagostanja koja, prema tome, optimalnu raspodjelu
hotka?
Sa stajalita dobronamjernog tiranina - kojeg ekonomisti teorije
blagostanja tradicionalno preutno pretpostavljaju kada razmatraju
poboljanje u raspodjeli dohotka - nema odgovora na po-
stavljeno pitanje bez usporedbe osobnog blagostanja, to
vodi u slijepu ulicu. taj problem je irelevantan u in-
stitucionalnom ekonomije. Tu se razlike u pla-
- i prema tome, dohodak raspodjeljuje - u procesu
koji izravna osobnog blagostanja. J ednom kad
se radnog kolektiva dogovore o pravednoj raspodjeli dohotka,
ne postoji raspodjela koja bi mogla njihovo
stanje .. Postizanje pravedne raspodjele podrazumijeva kompletno vred-
novanje blagostanja svakoga skupine. Da se mislilo na to da je
blagostanje skupine, skupina bi nastojala to
i tada bi to bila optimalna raspodjela. je, u normalnoj
ljudskoj skupini, smatrati da nepravda pridonosi blagostanju.
Rjeenje problema optimalne raspodjele pokazuje se
jer se sudionici sami u osobnog blagostanja i
donose relevantne odluke. To ne moe ni trite,
ni birokracija.
IV. Raspodjela prema potrebama
Jednaka za jednaku
za razvijanje nadarenosti. pristup obrazovnim
ili zdravstvenim ustanovama pretvorilo bi jednakost proizvO-
u prijevaru. Prema tome, zdravstvene usluge i obrazovanje tre-
balo bi izuzeti iz odnosa razmjene i raspodijeliti bez obzira na kUP9vnu
pojedinaca. sve to bitno na razvoj individualnih
sposobnosti, mora biti od kriterija razmjene i
kriteriju potreba. Razradimo to.
Cjelokupni drutveni proizvod moe se podijeliti na dva dijela:
trini (ili komercijalno, odnosno profitno motiviran) proizvod i ne-
trini proizvoa. Netrini dio moe se dalje podijeliti na dio sa sadr-
ajem blagostanja (npr. obrazovanje) i dio koji ima ulogu drutvene
nadgradnje (npr. SUdstvo). Trina proizvodnja robe i usluga moe
biti - a i treba biti, jer je to najefikasnije rjeenje - orga-
nizirana na osnovi razmjene, to raspodjelu prema radu. Ne-
trina proizvodnja trai organizicijski pristup. U stvari, to
su tautoloke konstatacije sve dok ne identificiramo trini inetrini
dio drutvenog proizvoda. to se drugog dijela, ovdje nas zanima
samo dio koji sadri blagostanje. U njegovom smislu, ja
ga nazvati kolektivna potronja, termin javl1a potronja
za njegov dio koji nije povezan s blagostanjem.
Ako se eli drutveno raslojavanje, raspodjela se mora orga-
nizirati na osnovi radnih doprinosa: zbog toga socijalisti inzisti-
raju na raspodjeli prema radu. Ako postoji privatno proizvodno vlas-
nitvo, dio drutvenog dohotka prelijevat se privatnim vlasnicima
230
qua vlasnicima, i to osigurati osnovu za pojavu klase kapitalista.
Ako drava monopolizira proizvodno vlasnitvo, dio drutvenog do-
h_otka prelijevat se dravnim raspodjela odgovarati
strukturi drutvene hijerarhije i to osigurati materijalnu osnovu za
pojavu klase birokrata. Za utemeljivanje socijalizma sav dohodak koji
nije rezultat rada mora se eliminirati. i to biti sasvim dovolj-
no. Ako bogate obitelji mogu platiti bolje obrazovanje i zdravstvene
usluge svojoj djeci, svi drutva biti jednaki na
a jednakost je bit SOcijalizma. Tako, opet, osobni dohodak ovisiti
o osobnom naporu nego o vanjskim faktorima, kao
to je bogatstvo ili mudrost roditeljaY Zato, i stroga ras-
podjela prema radu nije dovoljna za drutvo: ona mora
biti dopunjena raspodjelom prema potrebama kad god je to vano
za razvoj talenata i osobnih sposobnosti pojedinih drutva,
Da li netko ima veliki ili mali automobil, stvarno nije. vano jer
i jedan i drugi prevesti vlasnika tamo gdje on eli Ako netko
ima samo osnovno obrazovanje, a nije imao priliku fakultet
ili ako je patio od neishranjenosti u djetinjstvu, on biti fundamen-
talno hendikepiran u ivotu. Dodajmo, usput, da zahtjev za davanjem
jednake svakom pojedincu nije samo drutvena pravda -
jednakosti - nego je to koje koincidira s
maksimiranjem ekonomske efikasnosti jer raspoloiva zaliha dru-
tvenog talenta biti maksimalno iskoritena.
Ove aktivnosti pridonose razvijanju osobnih sposobnosti:
(1) obrazovanje,
(2) medicinska njega,
(3) socijalno staranje,
(4) kultura,
(5) kultura, ,
(6) i stvaranje okoline.
Tih est aktivnosti za izgradnju trebale bi biti organizirane
na netrinoj osnovi. To da i ponuda i potranja budu orga-
nizirane nego trine djelatnosti. Ovdje nas zanima samo po-
trana strana. to se ponude, elio bih samo skrenuti panju na
razlikovanje opskrbe i proizvodnje; kolektivna opskrba dobri-
ma ne podrazumijeva da dobra proizvodi javno tijelo. Neka mi bude
doputeno da dam terminoloku sugestiju. Kolektivno .dobro odnosi se
na netrinu proizvodnju koja doprinosi formiranju blagostanja. Nje-
gova bitna karakteristika jest da ono doprinosi razvoju individuainih
sposobnosti. Postoji bar est irokih kategOrija kolektivnih dobara. Jav-
no dobro odnosi se na netrinu proizvodnju bez sadraja blagostanja
koje pretpostavlja drutvene trokove (SUdstvo, policiju, armiju,
dravnu administraciju).12
ekonomisti nisu imali mnogo toga o potranji. Oni
su govorili o upotrebnoj vrijednosti koja je bila subjektivno
a smatrali su da se malo moe o subjektivnom vrednovanju. Ne-
ekonomisti su pokazali da se i upotrebna vrijednost moe
analizirati. U stvari, ona je pod imenom korisnost (utili tet) postala
sreditem njihovog zanimanja. Individualni i njihove prefe-
rencije odredili bi agregatnu potranju; individualna i njihovi
231
trokovi odredili bi agregatnu ponudu; i savreno konkurentsko trite
vodilo bi Paretovoj optimalnoj ravnotei. Sada znamo da je
pojednostavljivanje bilo vrlo daleko od onoga to se stvarno
Vratimo se potranoj strani. i u trinom sektoru potranja ima
vie dimenzija; osim individualnog postoji i drutvo koje
ili (kao u narkotika) potronju, a po-
stoje koji standarde prihvatljive kvalitete (npr. za
ocjenu lijekova, testiranje potronih dobara, nacionalnih
standarda). U netrinom sektoru, taj trodimenzionalni prostor potro-
nje - koji i drutvo - apsolutno je
bitan. Preferencije individualnog ponekad su potpuno
zanemarene (kao II cijepljenja) ili smanjene na da/ne odgovor
(kao kad predlae operaciju). Drutvo o tri-
ta. obavljaju neku vrstu racionaliziranja, tako
ulogu cijena.
Kao i sve drugo u ekonomiji, potreba ima drutvenu dimenziju.
Potranja individualnog ovisi o njegovim preferencijama
koje su njegovim budetom, a kolektivna potranja ovisi o
potrebama koje su raspoloivim resursima drutva. (U oba
potranja je modificirana promjenama u relativnim cijenama.)
Moemo zamisliti mapu drutvenih preferencija u kojoj potranja indi-
vidualnog moe biti s kolektivnom potranjom,
a komponente kolektivne potranje mogu biti
Primjenom konvencionalnog kriterija ko-
risnosti po jedinici izdataka, drutvo dijeli raspoloiva potrona dobra
i usluge na individualnu i kolektivnu potronju. To se postie
procesom o kome znamo vrlo malo i Gla nas
njaci znanosti (koji nas, radije ostavljaju da
mo). Znamo manje o tome to bi trebalo napraviti da poboljamo
efikasnost procesa. raspodjelu resursa na djelatnosti
unutar komponenti obavljaju uglavnom
Iako kolektivne potrebe u siromanom i bogatom drutvu mogu
biti u smislu jednake, potrebe prikazane ili podrane re-
sursima, odnosno, jednostavno, kolektivna potronja, razlikovat se
i biti funkcija razine razvijenosti. U
etapama razvoja .udio obavezne potronje (cijepljenje, osnovno obra-
zovanje) bit vjerojanto velik. Poslije se kolektivna potronja pro-
iriti na dobra i usluge koje drutvo osigurava besplatno (ili uz sub-
vencionirane cijene), a pojedinci i dalje imati slobodan izbor (fa-
kultetsko obrazovanje, i galerije, kazalite i sportski
tereni). Opskrba kolektivnim dobrima vjerojatno slijedi
rang-listu, prije nego kalkulaciju. Stoga (osim za
no kratko prijelazno razdoblje) drutveni program vjerojatno biti
Orijentiran prema iskorjenjivanju polovice malarije i tri-
malih boginja ili na odravanje 80 posto pismenosti
i jedan posto fakultetskog obrazovanja, nego prije prema potpunom
iskorjenjivanju infektivnih bolesti i prema postizanju pune pismenosti,
bez obzira na da druge medicinske i obrazovne potrebe jo
nisu zadovoljene.
l3
Prema tome, se da postoje neki druveno odre-
standardi zbog se ne smatra prihvatljivim tolerirati potronju
na nijoj razini ..
232
Dolazimo do da svako drutvo - preko neke
vrste efikasnog ili neefikasnog procesa - o" udjela
_kolektivne potronje u drutvenom proizvodu. to je drutvo siroma-
nije, to taj udio, ceteris paribus, biti manji. No, bez obzira koliko
velik on moe biti, kolektivno financirana dobra i usluge zado-
voljavati potencijalnu potranju. Stoga kolektivna potronja biti
dopunjena individualno financiranom potronjom dobara i usluga koje
Do one razine koje se to na-
jednakosti bit narueno. Osim u moe se spri-
prodiranje privatne upotrebe kolektivnih usluga (visoki funkci-
onari ili bogati ljudi imati pristup boljim bolnicama i imat bolji
tretman; utjecaj obitelji se ne moe korupcija i nepotizam
se itd.). kad bi se i mogle silom sve individualne
kupovme kolektivnih dobara, to bi se kosilo sa
slobodnog razvoja svakog pojedinca. Drutveno blagostanje ne moe
se izbora (koji nema nepovoljne.eksterne
efekte) drutva. Slijedi da je najbolje rjeenje osigurati odre-
trite i za netrina dobra. Granice toga trita odre-
dile bi se drutvenom etikom i vjerojatno bi bile ue u
drutvu nego u drugim suvremenim drutvima. To ne-
dosljedno, ali neizbjeno trite vjerojatno se smanjivati kako dru-
tvo postaje bogatije i pribliava se socijalizmu. Stoga se, se,
socijalizam teko graditi u siromanom drutvu.
Kada se o volumenu kolektivne potronje jednom dobra i
usluge se raspodjeljuju pojedinaca prema potrebama. Koje
su to potrebe, ili (a) sami pojedinci u sferi kulture,
i uivanja u okolini; dijelom u obrazovanju, medicin-
skoj njezi i socijalnom staranju) i (b) u prisilne
potronje ili kada nisu kompetentni da (kao djeca,
senilni ljudi, bolesnici); ili (c) i jedni i drugi, kada prijedlog
mora pOjedinac prihvatiti (kirurka intervencija). OdreQivanje potreba
obavlja se uvijek unutar danog drutvenog okvira.
U raspodjele prema izvrenom radu mora se na-
dopuniti raspodjele prema potrebama. to se dobara, to
da potronja dobara biti raspodijeljena na trinoj
osnovi kao trina dobra. Dobra koja razvijaju sposobnosti bit ras-
podiljena na netrinoj osnovi. to se proizvodnog doprinosa,
rada se potpuno primjenjivati samo na
se sposobnosti nalaze unutar granica koje drutvo smatra normalnim.
Izvan tih granica dolazi do pozitivnih i negativnih korekcija. U odjeljku
II bilo je spomenuto da se te korekcije mogu kao dopunjava-
nje kriterija radni doprinos s radnim naporom. U kontekstu tog
odjeljka, one se mogu kao dopuna kriterija rada s kriterijem
potreba. To je posebno prikladno kad se primjenjuje na
hendikepirane osobe.
Jednakost podrazumijeva da osobni napor va-
rijacije u dohotku. To je normalan i moe se primijeniti na veliku
za sposobnosti se smatra da se nalaze unutar
granica normalnog One se smanjenim sposobnostima -
zbog ili mentalnih defekata - prvo se mora dovesti do po-
razine prije nego se moe primijeniti rada.
233
U ekstremnom umobolnika ili potpunih invalida, cijeli se osobni
dohodak sastoji od negativnog poreza na dohodak i rada se
potpuno zamjenjuje potreba. Moe se da se svako drutvo
nekako brine o svojim onesposobljenim u klas-
nom drutvu to je milostinja; u socijalizmu to je dohodak koji je uskla-
s osnovnim postavkama sistema. Jer socijalizam nije osnovan na
individualnom egoizmu. On nije osnovan niti na altruizmu ili ideali-
zmu koji se definiraju u odnosu prema egoizmu i, prema tome, ne nad-
mauju buroaski svijet. Socijalizam je jednostavno osnovan na dru-
tvenoj odgovornosti inherentnoj odnosima.
234
r
I
Poglavlje 10
Jednakost
Decentralizacija i
dekoncentracija
Svaki drutveni sistem sastoji se od nekoliko podsistema s uzajam-
nim djelovanjem. Razni autori definiraju te podsisteme za
svrhe. Marx govori o materijalnom, drutvenom,
i duhovnom ivotu. Posljednja tri aspekta ivota ubrajamo u nadgrad-
nju i su prvim aspektom, proizvodnje ili ekonom-
skom strukturom.
1
Najpopularnija suvremena klasifikacija -
kog sociologa Talcotta Parsonsa - nije potpuno Parsons
tvrdi da svi drutveni sistemi moraju rijeiti osnovna problema:
razvoj raspoloivih resursa za sposobnosti sistema u borbi
s njegovom okolinom; postizavanje ciljeva; integracija
sudionika u sistem i odravanje sistema vrijednosti u toku vre-
mena da bi se sistem stabilizirao pritisku za promjenu institu-
cionaliziranih vrijednosti kroz tokove kulture. Stoga Parsons razlikuje
primarna podsistema s snjihovim organizacijama:
prilagodljiv podsistem (ekonomija), podsistem za postizavanje ciljeva
(politia*), integrativan podsistem za vrenje normativne kontrole (za-
koni kao norme, partije) i podsistem za odravanje poretka sa
svojom institucionalizacijom (obitelj, kole i crkve)2.
Ekonomist Kenneth Boulding govorio je o sistemu prijetnje (politika),
sistemu za razmjenu (ekonomija) i integrativnom sistemu (naklonost,
ljubav i