Hrvatski institut za povijest

11. i 12. listopada 2011.

Okrugli stol

HISTORIOGRAFIJA/POVIJEST
U SUVREMENOM DRUTVU











PROGRAM SKUPA

KNJIICA SAETAKA





Organizacijski odbor

dr. sc. Ivana Horbec
dr. sc. Vlasta voger
dr. sc. Mario Jareb
dr. sc. Gordan Ravani
dr. sc. Dinko upan
Mislav Gregl, prof.

3



Hrvatski institut za povijest prigodom obiljeavanja 50. godinjice
svojega postojanja u palai u Opatikoj 10 organizira dvodnevni okrugli
stol pod nazivom Historiografija/povijest u suvremenom drutvu. Cilj
skupa je utvrditi historiografske tendencije tijekom proteklih pola
stoljea te propitati raznolike analitike perspektive i metode pri
koritenju i obradi informacija o povijesnom naslijeu, sagledati
razliite diskurse povijesnog prihvaanja i promisliti odnos sjeanja,
obrazovanja, politike i historiografije. elja nam je ujedno i procijeniti
doprinos Hrvatskoga instituta za povijest i znanstvenoga rada njegovih
djelatnika povijesnim istraivanjima.
Stoga smo okrugli stol odluili odrati u obliku etiri diskusijska panela:
Historiografija, teorija povijesti i metodologija izvorna graa i
interdisciplinarnost
Historiografija i obrazovanje povijest u nastavi i nastava povijesti
Komparativna historiografija/povijest hrvatska povijest u drugim
historiografijama i povijesti drugih naroda u hrvatskoj
historiografiji
Historiografija, politika, mediji i svakodnevica povijesni mitovi i
stereotipi



4

Program skupa

11. listopada

9
30
10
00
otvorenje skupa
pozdravni govor ravnateljice dr. sc. Jasne Turkalj

Diskusijski panel Historiografija, teorija povijesti i metodologija
izvorna graa i interdisciplinarnost
Moderator: dr. sc. Alexander Buczynski
10
00
11
00
izlaganja sudionika
dr. sc. Stjepan osi Historiografske pouke analitike filozofije
dr. sc. Zrinka Blaevi Suvremena historijska znanost pred izazovom
inter- i transdisciplinarnosti
dr. sc. Irena Benyovsky Latin Interdisciplinarnost u istraivanju
(srednjovjekovne) urbane povijesti/povijesti gradova
dr. sc. Nenad Vekari In u povijesnoj znanosti
dr. sc. Nada Kisi Kolanovi Koncept suoavanja s povijeu: Drugi
svjetski rat
dr. sc. Zdenka Janekovi Rmer Problem revizije i revizionizma u
povijesnoj spoznaji


11
00
11
30
pauza za kavu

11
30
12
30
diskusija izmeu sudionika i odgovori na pitanja publike

12
30
14
00
pauza za ruak

5



11. listopada

Diskusijski panel Historiografija i obrazovanje povijest u nastavi i
nastava povijesti
Moderator: dr. sc. Dinko upan
14
00
15
00
izlaganja sudionika
dr. sc. Ante Birin Teme iz hrvatske srednjovjekovne povijesti mitovi
ili znanstveno utemeljene teze?
dr. sc. Snjeana Koren Nastava povijesti transmisija dostignua
povijesne znanosti ili odgojni predmet?
Stjepan Bekavac, prof. Pitanje kroatocentrinosti u udbenicima
povijesti
dr. sc. Hrvoje Petri Povijest okolia i nastava povijesti
Miroslav ai, prof. Struno usavravanje nastavnika povijesti
Dario peli, prof. Klio kao stara dama praenje povijesti u
elektronikim medijima


15
00
15
30
pauza za kavu

15
30
16
30
diskusija izmeu sudionika i odgovori na pitanja publike


6

12. listopada

Diskusijski panel Komparativna historiografija/povijest hrvatska
povijest u drugim historiografijama i povijesti drugih naroda u
hrvatskoj historiografiji
Moderator: dr. sc. Robert Skenderovi
10
00
11
00
izlaganja sudionika
dr. sc. Zlatko Kudeli Hrvatsko-slavonska Vojna krajina u novijoj
historiografiji: dva desetljea istraivanja i otvorenih pitanja
dr. sc. Dinko okevi Hrvatska povijest u maarskoj historiografiji od
1945. do danas
dr. sc. Damir Agii Hrvatska historiografija i istraivanje drugih /
drugi o nama primjeri iz poljske, eke i ruske historiografije
dr. sc. Marino Manin Talijani i hrvatsko-talijanski odnosi u hrvatskoj
historiografskoj literaturi
dr. sc. Ljiljana Dobrovak idovi u Hrvatskoj dio ugarskog ili
jugoslavenskog idovstva?
dr. sc. Ivica ute Simpozij Mogersdorf i panonski prostor prvih
etrdeset godina suradnje i dijaloga povjesniara panonskoga
prostora
dr. sc. Igor Graovac Suvremena iskustva i rezultati suodnosa hrvatske i
srbijanske historiografije (Dijalog povjesniara/istoriara)

11
00
11
30
pauza za kavu

11
30
12
30
diskusija izmeu sudionika i odgovori na pitanja publike

12
30
14
00
pauza za ruak


7

12. listopada

Diskusijski panel Historiografija, politika i mediji povijesni mitovi i
stereotipi
Moderator: dr. sc. Zdenko Radeli
14
00
15
00
izlaganja sudionika
dr. sc. Mladen Ani Mjesto prolosti u konstrukciji suvremenog
politikog spektakla i profesionalna historiografija
dr. sc. Tihomir Cipek Osnivaki mit. Uloga povijesti u konstituciji
Republike Hrvatske
dr. sc. Mario Jareb Suvremena hrvatska povijest, povijesni mitovi i
stereotipi odraz u hrvatskoj javnosti
dr. sc. Ante Nazor Mediji i injenice interpretacija dogaaja iz
Domovinskoga rata
Zvonimir Despot, prof. Novinstvo u slubi historiografije
Tihomir Pono, prof. Interes javnih medija za teme iz povijesti u
retrospektivi zadnja dva desetljea


15
00
15
30
pauza za kavu

15
30
16
30
diskusija izmeu sudionika i odgovori na pitanja publike


16
30
17
00
Zatvaranje okruglog stola

8



9

Diskusijski panel
Historiografija, teorija povijesti i metodologija
izvorna graa i interdisciplinarnost

Moderator: dr. sc. Alexander Buczynski

Metodologija je svakako jedna od najvanijih sastavnica svake
znanosti jer omoguuje provjerljivost i unifikaciju pristupa
znanstvenom problemu. irenje metodolokih obrazaca
tijekom zadnjih pedesetak godina otvorilo je vrata
interdisciplinarnosti u historiografiji, a osim toga u fokus
povijesne znanosti uvelo je neke teme koje do tada nisu bile
istraivane. S druge strane novi metodoloki pristupi
omoguuju i nove poglede na neke od starih tema
povijesnoga istraivanja te tako upotpunjuju nau predodbu o
proloj stvarnosti. Stoga emo u ovom panelu pokuati ocrtati
neke od suvremenih metodolokih stremljenja u hrvatskoj
historiografiji te naznaiti probleme s kojima se istraivai
susreu, imajui u vidu jednako i temu i metodoloki pristup
istraivanja.

10


Historiografske pouke analitike filozofije
dr. sc. Stjepan osi
Hrvatski dravni arhiv

Zbivanja u prolosti, poput suvremene zbilje, mogu se interpretirati
na razliite naine. To, dakako, implicira teorijske i filozofske
probleme vezane za narav nae spoznaje i definiranje modalnih
pojmova (nunost, uzronost, mogunost, stvarnost itd.). Rije je o
problemima koji su iz tradicionalne historiografske perspektive
smatrani (ili se jo uvijek smatraju) manje-vie samorazumljivima, a
kojima se do druge polovice XX. st. bavila uglavnom filozofija
(povijesti). Osim to razumijevanje povijesti predstavlja
determinizam ex post facto, ta razumljivost ukljuuje relativno
vrsta kognitivna, epistemoloka i metodoloka pravila. Meutim,
suvremene interpretacije u vidu teorijskih i historiografskih tekstova
sve su divergentnije i proturjenije. Moderna, u znanstvenom smislu
tradicionalna historiografska praksa, koja je svoje vrhunce doivjela
s usponom strukturalizma i kolom Anala, proteklih je desetljea na
svjetskome planu (gotovo u trinom smislu) zapljusnuta kaotinim
mnotvom konkurentskih istraivakih pravaca i modela s teorijskim
i filozofskim ambicijama razliitog obuhvata.
Na marginama teorijskih rasprava oko historiografije (i znanosti),
koje su posljednjih dvadesetak godina kulminirale u ozraju
poststistike kritike, ostala su uglavnom zanemarena dostignua
analitike filozofije. Danas, nakon stanovitog stiavanja polemika i
ratova znanosti, kada Teorija pomalo izlazi iz mode, korisno je
podsjetiti na neka (stara) pitanja i odgovore koje su od pedesetih
godina nudili filozofi analitike orijentacije. Iz analitike perspektive,
naime, veina dvojbi, postavki i promiljanja nadahnutih
suvremenom Teorijom doimaju se pomalo trivijalno i neplodno, ak
i u sluaju kada je rije o koherentnim i razumljivim djelima
(Jenkins, Ankersmith). Kada je u pitanju radikalna kritika znanosti
(ili tzv. scijentizma), iz analitike pozicije moglo bi se rei da je
suvremena Teorija desetljeima ibala mrtvog konja pozitivistike
znanosti. Doslovce sve to se u tom smislu prigovara historiografiji

11

moe se prigovoriti bilo kojoj (tvrdoj i mekoj) znanosti, pa i spoznaji
openito.
Povijest je bila meu glavnim temama nekolicine filozofa bliskih
analitikoj tradiciji, ije su postavke ire poznate (Karl R. Popper i
Carl G. Hempel). Ovdje bih naglasio pouke koje historiografiji nude
djela analitiara u uem smislu (poput Bertranda Russella, Georga
Henrika von Wrighta, Williama H. Draya, Patricka Gardinera, Petera
F. Strawsona i drugih), i to na dvije razine: filozofskoj (teorijskoj) i
historijskoj (praktinoj). Okosnica tih pouka uglavnom se temelji na
vjerovanju da je svaka historiografija (i filozofija) spoznajna
djelatnost koja mora stajati blizu znanosti kao jedinog
organiziranog podruja spoznaje.

12


Suvremena historijska znanost pred izazovom inter- i
transdisciplinarnosti

dr. sc. Zrinka Blaevi
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

U okviru suvremene teorije historije sve se oitije namee potreba
revizije epistemolokih postulata, teorijskih koncepcija i
metodolokih procedura koji su tijekom posljednjih desetljea XX.
st. iznjedrili lingvistiki i kulturni obrat. Spomenute revizionistike
napore na epistemolokoj razini poglavito obiljeavaju pokuaji
uspostave dijalektikog odnosa izmeu diskurzivnih i nediskurzivnih
praksi te nastojanje da se utjelove povijesni akteri i materijalizira
kultura, i to na pretpostavkama rekurzivne konceptualizacije odnosa
izmeu strukture i prakse te tijela i jezika. Kao dominantne
metahistorijske kategorije suvremene historijske znanosti pritom se
inauguriraju iskustvo i djelovanje, to neizbjeno ukljuuje i
problematizaciju odnosa intencionalnosti/svijesti,
simbolike/narativne reprezentacije nesimbolikoga (npr. emocije,
tjelesne dispozicije i sl.) te propitivanje odnosa izmeu historijskoga
i transhistorijskoga (npr. trauma) te humanoga i posthumanoga.
Slijedom navedenoga, u izlaganju e se pokuati ispitati poticaji koje
suvremena historijska znanost moe potraiti u inter- i
transdisciplinarnoj razmjeni s razliitim teorijskim pristupima i
paradigmama drutveno-humanistikih (npr. teorije prakse), ali i
prirodnih znanosti (neuroznanost) kako bi maksimalizirala svoje
spoznajno-objasnidbene potencijale i afirmirala se kao kreativna i
imaginativna analitiko-interpretativna praksa.

13


Interdisciplinarnost u istraivanju (srednjovjekovne) urbane
povijesti/povijesti gradova

dr. sc. Irena Benyovsky Latin
Hrvatski institut za povijest

Urbana povijest, relativno mlado polje povijesne znanosti koje se u
europskoj historiografiji intenzivno razvija posljednjih desetljea,
zahtijeva bez dvojbe interdisciplinarni pristup (iako je
interdisciplinarnost neto to bi se u povijesnim znanostima
osobito u medijevistici ve dugo trebalo podrazumijevati). Ipak,
metodologija istraivanja (srednjovjekovnog) grada kao vrlo
sloenog drutveno-prostornog organizma promatranog u irem
europskom kontekstu jo se definira (pogotovo u hrvatskoj
historiografiji). U istraivanju se, osim rezultata drugih disciplina
(povijesti umjetnosti, geografije, lingvistike ili/i arheologije), koriste
i njihovi metodoloki obrasci. U europskoj historiografiji moe se
pratiti oblikovanje metodolokog pristupa specifinog upravo za
urbanu povijest, koje ukljuuje i koritenje odreenih
specijaliziranih znanja (za izradu baza podataka i sl.). Uz konkretne
istraivake primjere raspravljat e se o poloaju (srednjovjekovne)
urbane povijesti u europskoj odnosno hrvatskoj historiografiji,
metodologiji istraivanja i vrstama izvora.


14


In u povijesnoj znanosti

dr. sc. Nenad Vekari
Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku

Naa znanost optereena je sindromom unifikacije, koji e u
povijesnoj znanosti svoj izraz nai u trendovskoj povijesti. Postoje
teme koje su in. Postoje metode koje su in. Znanosti su, meutim,
toliko razliite da svaki pokuaj unifikacije nije nita drugo nego
zloin prema znanosti. U okvirima same povijesne znanosti postoje
tolike razlike da svaka tema nuno trai drukiji metodoloki
pristup. Napokon, povijesna je znanost suoena (i uvijek e tako biti)
s natprosjenim udjelom rudarske komponente, neophodne za
interpretativni iskorak. U tom se kontekstu trendovska povijest
pokazuje kao lo izbor jer minorizira one metode koje su neophodne
da bi se dolo do interpretativnog iskoraka. Neuravnoteen odnos
rudarskog i interpretativnog dugorono unitava temeljna
povijesna istraivanja, pogoduje atraktivnoj povrnosti u povijesnoj
znanosti i stvaranju znanstvenoga parazitizma. Stoga smatram da se
uvijek i iznova treba vraati temeljnim povijesnim istraivanjima, a
ono to bismo kolokvijalno nazvali in treba biti ukras, a ne sutina ili
mjerilo. Jedino to u povijesnoj znanosti uvijek treba biti in jest
kvaliteta istraivakog pothvata.

15


Koncept suoavanje s prolou: Drugi svjetski rat

dr. sc. Nada Kisi Kolanovi
Hrvatski institut za povijest

Posljednjih godina u nacionalnoj historiografiji vie se govori o
konceptu suoavanja s prolou (nastao u poslijeratnoj njemakoj
historiografiji). Openito govorei, taj koncept ponajprije otvara
pitanje kolektivnog sjeanja i njime se hoe ukazati na to da
preuivanje povijesnog zla omoguuje njegovo ponavljanje u
budunosti. Postavlja se pitanje je li se taj diskurs ustalio u
istraivakim centrima, na povijesnim katedrama i historiografskim
studajima u Hrvatskoj.
Nakon demokratskih promjena 1990-ih i hrvatski povjesniari
postaju mnogo otvoreniji za metodoloke inovacije pod utjecajem
moderne antropologije, lingvistike i sociologije. To je pozitivno
utjecalo na to da se svestranije i otvorenije suoimo s nedavnom
prolou, pri emu imam u vidu Drugi svjetski rat 1941.1945. i
Domovinski rat 1991.1995. godine.
Ipak, kazala bih da hrvatski povjesniari jo uvijek oklijevaju
pristupiti konceptu suoavanja s prolosti kao stabilizirajuem
konceptu historiografije; neki ga i dalje vide kao neto to naruava
tobonju objektivnost i apolitinost struke. Vjerojatno je to razlog to
je relativno malo strunih diskusija o pojmovima sjeanja i
pamenja. No moramo se sloiti da takve diskusije i nisu bile
mogue prije 1990., jer je vladajua komunistika ideologija
nametnula okvir osmiljavanja prolosti Drugoga svjetskog rata.
Tako je odreena upotrebljiva prolost odgodila artikulaciju
koncepta suoavanja s prolou tek do vremena nakon
demokratskih promjena 1990-ih. No, ulazei na velika vrata u
historiografiju u snanoj obnovi nacionalizma u Europi nakon pada
komunizma, koncept suoavanja s prolou izazivao je nove
ideoloke prijepore. Dobar dio povjesniara 1990-ih bio je sklon
vidjeti vlastitu naciju kao rtvu, to ima utjecaja primjerice na
povijesnu naraciju NDH, problematiku kolaboracionizma, faizma,
ratnih rtava itd. To je izazvalo ne samo strune, nego i brojne
ideoloke prijepore.

16

S druge strane koncept suoavanja s prolou danas se snano
namee i u segmentu povijesnoga znanja o komunizmu u Hrvatskoj
1945.1990. godine. U postkomunistikom razdoblju sporimo se oko
toga jesu li komunisti ili nacionalisti bili heroji, a svoju komunistiku
prolost svladavamo ruenjem partizanskih spomenika. Naposljetku,
postavlja se pitanje kako graditi nae sjeanje na Domovinski rat
1991.1995.? Kako na pisanje povijesti utjee Meunarodni kazneni
sud za bivu Jugoslaviju i izostanak jasnog i nedvosmislenog
oitovanja meunarodne pravde o zloinu protiv mira koji je poinila
Miloevieva Srbija (agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu)?
Hake presude nedvojbeno utjeu na nau drutvenu
traumatiziranost.
Koncept suoavanja s prolou moe nam olakati izlazak iz tog
labirinta. On, dakako, ne mijenja na odnos prema objektivnim
povijesnim injenicama, on nas upuuje na to da se povijesnim
dogaajima ne bavimo kao s fenomenima kao takvim, nego se njima
bavimo zbog njihove vezanosti uz sadanjost i budunost.


17


Problem revizije i revizionizma u povijesnoj spoznaji

dr. sc. Zdenka Janekovi Rmer
Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku

U svjetskoj historiografiji intenzivno se raspravlja o pojmu revizije
povijesti, na razini teorije i metodologije povijesne znanosti (Thomas
Kuhn, Michel Foucault, Michel de Certeau, Ronald Hutton, Arthur
Marwick, Ernst Nolte, Deborah Lipstadt, Franois Furet, Gabrielle
Spiegel, Jonathan Gorman, Ethan Kleinberg i mnogi drugi).
Diskutira se o samom pojmu revizije, metodama revidiranja
povijesti, o evolutivnom/revolucionarnom procesu revizije povijesti,
o nunosti ili nepotrebnosti konsenzusa znanstvenika u promjeni
paradigme, o prostornom i vremenskom definiranju revizije, o
problemima interpretacije. Problematizira se relacija izmeu
mjesta (pozicije povjesniara), analitikih procedura i teksta te
revizija kao kontinuirana inovacija ili pak konstrukcija objekata
povijesnog znanja. Nasuprot tome, u hrvatskoj historiografiji taj
pojam nije zaivio kao teoretski problem discipline. Pojam revizije
i revizionizma dominantno je prisutan u sferi politike i ideologije, a
ne u teoretskom promiljanju povijesne znanosti. Pojam
revizionizam odnosi se na negiranje eklatantnih injenica u
povijesti, prije svega zloina. Tu pojavu bolje je opisati uim i
preciznijim pojmovima kao to su negacionizam, zloupotreba, iskri-
vljavanje, falsificiranje, ideologizacija, politika manipulacija
/kontrola povijesti. Takvom konkretizacijom izbjegava se zamjena ili
nerazumijevanje pojmova, a povijesna se znanost oslobaa politikih
i ideolokih ogranienja pri utvrivanju i interpretaciji povijesnih
injenica i pojava. Naime, povika na reviziju esto ne
podrazumijeva neupitnost injenica iz prolosti, nego nedodirljivost
odreenih povijesnih interpretacija, a to je ideoloki pristup koji
dovodi u pitanje znanstvenu spoznaju i razvoj povijesne znanosti.
Dakako, povijest ima drutvenu i politiku ulogu, ali kao znanstvena
disciplina, a ne skladite injenica i prikladnih interpretacija.
Osnovno znaenje pojma revizija jest ponovno gledanje, dakle
interpretiranje i reinterpretiranje, sagledavanje prolosti iz razliitih

18

perspektiva, a to je znanstveno orue povijesne znanosti, njezin
distinktivni nain spoznavanja. Nove znanstvene metode omoguuju
otkrivanje novih injenica i povijesnih svjedoanstava, no revidirati
se mogu i ve postojee interpretacije i pojmovi postavljanjem novih
pitanja, irenjem ili mijenjanjem motrita ili pojavom novih kola
miljenja. Neke povijesne teme ili poddiscipline empirijski su
pokazale to povijesnoj znanosti donosi zauzimanje nove i drugaije
perspektive. Primjerice, povijest ena u potpunosti je presloila
modernistiku paradigmu povijesti europske muke politike elite.
Slino se moe rei za reinterpretiranje srednjega vijeka, renesanse,
Francuske revolucije, Amerikog graanskog rata, eurocentrinog
poimanja povijesti, a rasprave velikih svjetskih historiografija vezane
uz reviziju povijesnih spoznaja o Prvom i Drugom svjetskom ratu te
Hladnom ratu upravo traju svom estinom. Na teoretskoj razini tu je
recentan primjer postmodernistike revizije poststrukturalizma.
Radikalnost postmoderne kritike vrlo je esto bila reakcija na
neutemeljeno velianje objektivnosti historiografije: ona je ukazala
na to da je upravo objektivni diskurs pravi ideoloki konstrukt.
Modernistiki empirizam je lano objektivan jer pretpostavlja da su
injenice neto naeno u povijesti, neovisno o interpretaciji, da je
povijesna spoznaja apsolutna i da ne ovisi o perspektivi. Takav stav
znai instrumentalizaciju historiografije i nametanje apsolutnih
esencijalistikih koncepata, esto s ideolokih i politikih pozicija.
Instrumentalizacijom povijesti u politike svrhe bilo kojeg predznaka
proizvodi se upitno i ogranieno znanje, podreeno moi koju
podupire. Razliite politike i drutvene interesne skupine trae od
povijesti svoje odgovarajue juer, svoj identitet, legitimitet i
kontinuitet. Povijesna znanost pritom postaje puko sredstvo
postizanja izvanznanstvenih ciljeva. To se odnosi i na dominantne i
na marginalne skupine, ali osobito na ove prve, koje upravljaju
institucijama i obrazovnim sustavom. Posljedino, dogaajima i
pojavama iz prolosti pridaju se znaenja koja odgovaraju
sadanjosti ona postaje autoritet koji daje legitimaciju prolosti.
Kako kae Orwell, oni koji kontroliraju sadanjost kontroliraju i
prolost (a onda i budunost!).
Povijesna spoznaja nije apsolutna, konstantna ni konana, nego
povijesna, djelomina i relativna u odreenom povijesnom
trenutku ima odreeno znaenje koje se ve u sljedeem povijesnom

19

trenutku mijenja. Povijesna spoznaja je stalna rekonstrukcija,
neprekidno gledanje iznova, revidiranje interpretacija i zakljuaka.
Pojam revizije usko je vezan uz subjektivnost povijesne spoznaje
koja nastaje kao kombinacija psiholokih, drutvenih i
profesionalnih odrednica, u odreenom trenutku, na odreenom
mjestu, relativna je i podlona konstantnoj promjeni. Subjektivnost
o kojoj je rije ne znai proizvoljnost, pristranost, zloupotrebu;
ideoloki, neznanstveni pristup ne iskljuuje konsenzus o odreenim
pitanjima i opu vrijednost spoznaje. Svijest o ogranienosti i
subjektivnosti povijesne spoznaje neto je sasvim razliito od
ideologizacije i interesne zloupotrebe povijesti. Povjesniari su ivi
ljudi koji, poevi od razine postavljanja pitanja preko odabira
povijesnih svjedoanstava do pisanja, u historiografiju unose sebe,
svoje vrijednosti, stavove, drutvenu i profesionalnu poziciju, znanje
i sposobnosti, izbor, stil i ukus, svoju pojedinanu perspektivu. Tome
treba dodati i duh vremena, odnosno pitanja prolosti koja se s
vremenom mijenjaju svaka generacija postavlja povijesti svoja
pitanja. Djela koja piemo barem su jednako toliko djela o nama i
naem vremenu kao o vremenu o kojem piemo. Povijest je
interpretativna, a ne faktualna disciplina, kao to se esto usko ili
pogreno poima u javnosti ona podrazumijeva stalnu raspravu i
promjenu. Ona je takoer dijaloka disciplina: zahtijeva dijalog
izmeu prolosti i sadanjosti kroz preispitivanje izvora, nova
pitanja, perspektive, interakciju s drugim autorima i disciplinama,
kao i s itateljima. U povijesnoj znanosti nema krajnjih zakljuaka
ni najvea historiografska djela ne zatvaraju nego tek otvaraju
raspravu o pojedinim pitanjima. Istina o prolosti nije neto
utemeljeno a priori, prema nekom izvanjskom, nepromjenjivom
kriteriju. Primjedba da to se povijest vie mijenja sve vie ostaje
ista jest antiteza povijesnog gledita kada bi apsolutni, objektivni i
potpuni uvid u prolost bio mogu, povijest ne bi bila potrebna.
Nezaustavljiva potraga za razumijevanjem prolosti, nova pitanja,
novi izazovi, novi pogledi, nove mogunosti, novi problemi, stalno
reinterpretiranje, dovoenje u pitanje starih spoznaja, pa i onih
slubenih, dominantnih, akademskih to je doista revizija prolosti
i upravo je ta stalna revizija ono to povijesnoj znanosti daje smisao i
razlog postojanja.

20



21

Diskusijski panel
Historiografija i obrazovanje povijest u
nastavi i nastava povijesti

Moderator: dr. sc. Dinko upan

Prvi dio rasprave obuhvatit e pitanja o odreenju povijesti kao
nastavnog predmeta, zatim o ideologizaciji udbenika povijesti
te o odnosu nacionalne i svjetske povijesti. Drugi dio rasprave
bavit e se novim temama i pristupima u nastavi povijesti,
zatim ulogom nastavnika povijesti u uvoenju novih tema i
sadraja te usavravanjem nastavnika povijesti. Zavrni dio
rasprave bavit e se problematikom televizijskog obrazovnog
programa, npr. zastupljenou tema iz nastave povijesti u
kolskom programu.

22

Teme iz hrvatske srednjovjekovne povijesti mitovi ili
znanstveno utemeljene teze?

dr. sc. Ante Birin
Hrvatski institut za povijest

Hrvatska povijest srednjega vijeka, osobito njezina ranijeg razdoblja
(do XII. st.), prepuna je brojnih dvojbenih pitanja na koja vrlo esto
zbog nedostatka suvremenih i pouzdanih vijesti nije mogue dati
siguran odgovor, nego se u njihovu razrjeavanju povijesna znanost
u velikoj mjeri mora zadovoljiti razliitim pretpostavkama.
Pribliavanje tako zahtjevne tematike osnovnokolskom odnosno
srednjokolskom uzrastu s obzirom na propisani nastavni plan i
program, prostor koji autorima stoji na raspolaganju kao i na
pedagoke standarde koje treba zadovoljiti za sobom neizostavno
povlai pristajanje autora uz pojedine postojee teze koje, zbog
navedenih razloga, u udbenicima nije uvijek mogue podrobnije
obraditi.
Iako znanstveno utemeljene, neke su od tih teza tijekom proteklog
desetljea postale predmetom osporavanja koja ih nastoje prikazati
tek kao puki mit i koja, u nekim sluajevima, idu tako daleko da
namjerno iskrivljuju povijesne injenice. Senzacionalizam i
ideoloko-politiki prizvuci koji prate ta osporavanja kao i optube
za kroatocentrinost udbenika pritom nameu pitanje jesu li ona
doista voena znanstvenim ili nekim drugim paradigmama?

23

Nastava povijesti transmisija dostignua povijesne znanosti
ili odgojni predmet?

dr. sc. Snjeana Koren
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Osnovna teza od koje polazi ovo izlaganje jest da se nastava povijesti
tretirala i jo uvijek se tretira primarno kao odgojni predmet, to je
tijekom posljednjih stotinjak godina utjecalo na oblikovanje njezinih
ciljeva, na odabir sadraja kao i na metodologiju rada u razredu.
Izlaganje se osobito fokusira na nain na koji se svrha nastave
povijesti i njezina uloga u obrazovanju percipira(la) meu
povjesniarima, nastavnicima povijesti, u politici i u javnome
mnijenju te propituje moe li se potivati priroda povijesnoga znanja
dok se istodobno nastoje postii socijalno konstruktivni ciljevi.
Za nastavu povijesti u Hrvatskoj je tijekom XX. st. bilo
karakteristino da su se sadraji pouavanja mijenjali u vie navrata,
dok je istodobno postojao izraziti kontinuitet u metodolokim
pretpostavkama i pristupima kao i u nainu na koji se percipira(la)
svrha nastave povijesti. Te su promjene redovito vie sluile
legitimaciji raznih politikih elita i njihovih ciljeva nego znanstvenim
i metodikim inovacijama. U posljednjih dvadesetak godina nastava
povijesti bila je optereena mnogim i esto konfliktnim oekivanjima
(ukljuujui i ona u historiografiji), pa je u takvim okolnostima bilo
teko postii konsenzus izmeu razliitih gledita o njezinoj svrsi i
ciljevima. Stoga je opi smjer razvoja ovog predmeta ostao
ambivalentan, nejasan te i dalje u odreenoj mjeri podvrgnut
politikim i individualnim utjecajima. Posljednjih nekoliko godina to
se osobito iskazivalo kroz polemike o pouavanju o ratovima u 1990-
ima, to jasno ilustrira politiko znaenje koje se i dalje pridaje ovom
predmetu.

24

Pitanje kroatocentrinosti u udbenicima povijesti

Stjepan Bekavac, prof.
Izdavaka kua Alfa, Zagreb

Udbenici povijesti za osnovno i srednjokolsko obrazovanje u
Republici Hrvatskoj moraju se promatrati u korelaciji s nastavnim
planom i programom predmeta povijesti. Program nalae dva
naina promatranja povijesnoga slijeda nacionalnu i opu
(svjetsku) povijest. I dok za veliku veinu tema iz ope povijesti ne
postoje prijepori kod ire strune javnosti, takav sluaj nije glede
tema iz nacionalne povijesti. tovie, u pogledu tema iz nacionalne
povijesti autori i urednici udbenika povijesti stigmatizirani su
europejskim i modernistikim te staromodnim i kroatocentrinim
epitetima. Pritom se kod potonjeg uvrijeio stereotip kako ga od
ksenofobinosti dijeli tek jedan mali korak. Ovom stereotipu dodan
je i onaj o istinskoj potrebi za osuvremenjivanjem udbenika
povijesti, a time i same njezine slike. U tom se smislu nude
prihvaanja suvremenih metodolokih historiografskih dostignua,
kao i prihvaanje suvremenih didaktikih i metodikih naela kako
bi se dobila multiperspektivnost izloenog sadraja. No ovdje se
nameu dva pitanja:
Zato bi promicanje tradicionalnih vrijednosti bilo u suprotnosti s
prihvaanjem suvremenih didaktikih i metodikih naela?
Zar multiperspektivnost ne moemo svesti i na povijesni izlog iz
kojeg uzimamo ono to nam je po volji?
Nedostatak utvrenih temelja vlastite prolosti ostavlja bojazan i
sumnju u povrno znanje dananjih narataja o vlastitom identitetu.
Jer upravo bi mladi trebali stvoriti pravilan sustav vrijednosti, sustav
u kojem emo biti sigurni u sebe i postii potovanje drugih.
Vjerujem kako u tom procesu obrazovanje i odgoj imaju
nezamjenjivu ulogu.
No kako piemo povijest, tako odreujemo i sami sebe.

25

Povijest okolia i nastava povijesti

dr. sc. Hrvoje Petri
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Povijest okolia (environmental history) postupno je formirana
tijekom 1960-ih i 1970-ih, a do danas je njezina produkcija u
nekoliko desetljea narasla do razine nepreglednosti. Posebno jako
uporite povijest okolia ima u Sjedinjenim Amerikim Dravama. U
posljednjem desetljeu dolo je do uvoenja povijesti okolia u
historijsku znanost u Hrvatskoj. Autor postavlja pitanje nije li
vrijeme da se i u nastavu povijesti u Hrvatskoj uvede povijest okolia
kao izborni sadraj u nastavi ili ak moda kao posebni predmet,
npr. u prirodoslovno-matematikim i prirodoslovnim gimnazijama.
Mnoge drave svijeta uvele su povijest okolia (ekohistoriju) u
obveznu nastavu. Navest u primjer Njemake u kojoj je prije
nekoliko godina Joachim Radkau napisao ekohistorijski udbenik za
kole i time napravio ozbiljan iskorak u modernizaciji nastave te
multiperspektivnom i multidisciplinarnom pristupu temama o
prolosti u globalnom prostoru.


26

Struno usavravanje nastavnika povijesti

Miroslav ai, prof.
voditelj upanijskog strunog vijea nastavnika povijesti Grada Zagreba i
Zagrebake upanije

Unato dostupnosti informacija i poecima raznih neformalnih
oblika obrazovanja u Hrvatskoj, nastavnici i dalje zadravaju kljunu
ulogu u ostvarivanju uenikih postignua. Zbog toga je njihovo
stalno usavravanje nunost. Nastavnici su i sami toga svjesni, pa
svakodnevno znatan dio vremena provode u individualnom
usavravanju. Organizirano struno usavravanje u nadlenosti je
institucija od MZO-a do AZOO-a i ASO-a. Prije etiri godine
uspostavljen je, u Hrvatskoj jedinstveni, spoj historiografije i
obrazovanja kontinuiranom suradnjom Hrvatskoga instituta za
povijest i Agencije za odgoj i obrazovanje preko upanijskog
strunog vijea nastavnika povijesti Grada Zagreba i Zagrebake
upanije. Rezultati istraivanja strunjaka Instituta, do sada
najvidljiviji u izdavakoj djelatnosti, sada se putem predavanja
nastavnicima na najbri nain oivotvoruju u nastavi povijesti. Tako
je u protekle etiri godine predstavljeno 27 tema. Od prosinca 2010.
ova iznimno vrijedna predavanja dostupna su nastavnicima
povijesti, ali i svima zainteresiranima iz itave Hrvatske, putem
interneta i Akademske mree CARNet. Njihovo arhiviranje i
pristupanost svima i u svakom trenutku otvara nove mogunosti
suradnje historije i obrazovanja.

27

Klio kao stara dama praenje povijesti u elektronikim
medijima

Dario peli, prof.
urednik redakcije Obrazovnog programa Hrvatskoga radija

Danas se povijest u elektronikim medijima (televizijskim i
radijskim programima te elektronikim publikacijama) uglavnom
prati. Prate se neprijatelji, subverzivni elementi i drugi sumnjivci.
Ali, prate se stare dame i gospoda koji teko hodaju ili ne mogu
uope hodati. Kako se u Hrvatskoj povijest ve odavno ne smatra
subverzivnom i neprijateljskom djelatnou (subverzivan je samo
njezin sadraj), praenje povijesti treba, po mom miljenju,
doivjeti kao pomo krajnje nemonoj i ostarjeloj znanosti koja nije
previe zanimljiva. To se praenje svodi na priloge duge nekoliko
minuta ili tekstove ne vee od par kartica. Dva su razloga za takvo
stanje: prvi se tie slabo obrazovanih ili siromanih pratitelja, drugi
se odnosi na zanemarene i nemone praenike.
Obrazloenje prvog razloga:
Stvaranje informativnog ili sportskog programa ne zahtijeva
posebnu pripremu, sadraj je ve dan. Utakmica se igra neovisno o
elektronikom mediju, Sabor zasjeda neovisno o televiziji ili radiju.
Sport, politika i estrada koriste medije, ali bi postojali i bez njih.
Obrazovni sadraji moraju se kreirati, ne dogaaju se osim ako nije
rije o prigodnim proslavama, obiljeavanjima godinjica i tako
dalje. To ih ini krajnje neprivlanim za hrvatske medije. Za
stvaranje tema iz povijesti (a da nije u pitanju praenje) potrebna
je posebna vjetina i razina obrazovanja. Toga nema previe u naim
medijima i takvo stanje vodi prema onom sustavu povrnog
praenja. Zbog takvog stanja stvara se malo dokumentarnih
emisija i razgovora, za to nema novaca i volje. Krivnja za takvo stanje
lei iskljuivo na vlasnicima elektronikih kua, urednicima,
producentima.
Obrazloenje drugog razloga:
Veina povjesniara nije naviknuta na medije, nema vjetinu
istupanja u njima. ak i najneukiji politiar ili sporta imaju
vremena nauiti kako dati izjavu za radio ili televiziju. Veina

28

znanstvenika ili profesora nemaju taj luksuz. Nastupaju rijetko. Kad
se pojave na radiju, televiziji ili u drugim elektronikim
publikacijama, onda se pojave u udnim satima. Ako ih uguraju u
udarno vrijeme, to ine samo zato to je u pitanju skandal, uglavnom
vezan uz noviju povijest. Kada se povjesniari pojave u normalnijim
satima ili uvjetima, onda je rije o getu koji se naziva Obrazovni
program (taj se prostor moe nazvati getom jer je malen, siromaan
novcem i stalno na udaru fiskalnih kara).
Djelovanje tih dvaju razloga dovodi do toga da povjesniari
nastupaju malo ili uope ne nastupaju. To pak dovodi do toga da
veina povjesniara nije naviknuta na elektronike medije. I tako se
zatvara krug: oni koji daju prostor povijesti, daju ga malo. Time
ograniavaju mogunost da se povjesniari naviknu na jezik medija,
a to ih ini neprikladnima za medije. Onda oni koji daju prostor
koriste tu injenicu kako bi dodatno smanjili prostor za povijest to
je neka vrsta spirale smrti. Tako Klio, nekad mlada ki Zeusa i
Mnemozine, postaje stara dama koja treba pratnju.



29

Diskusijski panel
Komparativna historiografija/povijest
hrvatska povijest u drugim historiografijama i
povijesti drugih naroda u hrvatskoj
historiografiji

Moderator: dr. sc. Robert Skenderovi

Suvremena historiografija nezamisliva je bez komparativne
metode. tovie, komparativni pristup zadnjih desetljea
znatno unapreuje metodologiju povijesne znanosti. Utjecaj
komparativne historije i historiografije osjea se i u hrvatskoj
povijesnoj znanosti. Moglo bi se zapravo rei da je
komparativni pristup prilika za afirmaciju kako hrvatske
povijesti tako i hrvatske historiografije jer odgovara na pitanje
to iz nae povijesti i iz nae povijesne znanosti moe biti
svjetski vrijedno. Bez takvog pristupa svaka historiografija
ostaje zatvorena, endogamna, bez mogunosti meunarodnog
vrednovanja istraivakih tema i rezultata i uz veliku opasnost
zaostajanja za svjetskim trendovima i znanstvenim dosezima.
U tome smislu komparativna metoda ne ugroava nacionalnu
povijest, nego je, naprotiv, afirmira u irem, meunarodnom
kontekstu i predstavlja svojevrsnu nunost u dananjem
globaliziranom svijetu. Stoga e i tema panela biti odnos
hrvatske historiografije prema drugim historiografijama, uz
naglasak na propitivanje njezine ukljuenosti u svjetske
historiografske trendove.

30

Hrvatsko-slavonska Vojna krajina u novijoj historiografiji: dva
desetljea istraivanja i otvorenih pitanja

dr. sc. Zlatko Kudeli
Hrvatski institut za povijest

Noviju historiografiju Vojne krajine od poetka devedesetih godina
XX. st. karakterizirala su istraivanja razliitih tema, provoena u
sklopu domaih i meunarodnih znanstvenih projekata. Pozornost
istraivaa privukli su povijesti vojnih komuniteta, crkvena unija,
ekohistorija viegraninog prostora, pitanje identiteta krajikog
stanovnitva, utjecaj prosvjetiteljstva na obrazovanje asnikog
kadra u Monarhiji te problem tolerancije i netolerancije na irem
podruju jugoistone Europe. Iako su ove teme analizirane iz
razliitih perspektiva, kao nova pitanja ili samo ponovno promiljene
starije interpretacije, u sintezama povijesti Hrvatske i radovima
posveenima modernoj povijesti Hrvatske preuzeti su neki stereotipi
iz nepouzdane krajike historiografije XIX. st., koje su novija
istraivanja pokazala upitnima. Meu njih spadaju teze o
doseljavanju i podrijetlu pravoslavnih krajinika, pripadnosti
krajikog podruja i vjerskoj politici bekog dvora, a suvremenu
krajiku historiografiju posebno karakterizira nepostojanje interesa
istraivaa za vojne aspekte krajike povijesti.

31

Hrvatska povijest u maarskoj historiografiji od 1945. do
danas

dr. sc. Dinko okevi
Sveuilite Janus Pannonius, Peuh

U maarskoj historiografiji nakon Drugoga svjetskog rata
hrvatska se povijest, barem prvih petnaest godina, prikazivala u
(unitaristikom) jugoslavenskom kontekstu, a u skladu s
marksistikim poimanjima povijesti naglaavala se klasna borba.
Slubena politika maarskih vlasti pokuat e teiti poboljanju
odnosa sa susjednim socijalistikim dravama, pa e potpomagati
istraivanja o njihovoj odnosno zajednikoj prolosti tih naroda i
Maara u samokritikom tonu (radovi Emila Niederhausera,
Endrea Arata). Ve na poetku ezdesetih, pa poslije tijekom
sedamdesetih i osamdesetih godina, maarska e se
historiografija otvoriti prema utjecajima zapadnih
historiografskih kola (npr. francuske). Hrvatskom povijeu tih
godina najvie se bavio Lszl Katus koji je u velikoj znanstvenoj
sintezi o maarskoj povijesti (Povijest Maarske u deset knjiga)
donio vrlo objektivnu sliku hrvatsko-maarskih odnosa. Od
osamdesetih godina do danas javljaju se mnogi maarski
povjesniari koji se specijaliziraju na temu hrvatsko-maarskih
veza (Imre Ress, a od devedesetih godina Gza Plffy, Antal
Molnr, Sndor Bene i drugi).
No u udbenicima povijesti Hrvati se vrlo rijetko spominju, jo
uvijek se 8-stoljetnoj ugarsko-hrvatskoj zajednici ne pridaje
onoliko prostora koliko bi ona trebala dobiti.

32

Hrvatska historiografija i istraivanje drugih / drugi o nama
primjeri iz poljske, eke i ruske historiografije

dr. sc. Damir Agii
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

U hrvatskoj historiografiji gotovo da nema radova o drugima,
osobito ne sintetskih radova i cjelovitih povijesnih pregleda, ak ni
za susjedne narode. Napose takvi radovi nedostaju za velike
europske nacije. Tek prije petnaestak godina poeli smo dobivati
prijevode povijesti pojedinih europskih i drugih zemalja i/ili naroda.
Iako se u nastavi na sveuilitima ui europska i svjetska povijest od
najstarijih vremena do suvremenosti, na doktorskoj i istraivakoj
razini od toga se odustaje i mladi se ne potiu na bavljenje bilo
kojom drugom problematikom osim hrvatske i, eventualno,
regionalne. Neki autori sporadino se bave odnosima Hrvata i
drugih naroda, uglavnom susjednih. Povjesniari ne koriste u
dovoljnoj mjeri mogunosti odlazaka na kolovanje i struno
usavravanje u inozemstvo, a i kada su vani, uglavnom se bave
hrvatskim temama.
S druge strane u mnogim stranim historiografijama postoje
istraivai koji se bave hrvatskom (i/ili, u irem smislu,
junoslavenskom) povijeu. U radu u obraditi primjere iz eke i
poljske historiografije, a dotaknut u se i nekih ruskih autora, te dati
sumarni pregled povjesniara i vanijih djela o
hrvatskoj/jugoslavenskoj povijesti koja su nastala u zadnja dva
desetljea.

33

Talijani i hrvatsko-talijanski odnosi u hrvatskoj
historiografskoj literaturi

dr. sc. Marino Manin
Hrvatski institut za povijest

U izlaganju se razmatraju hrvatsko-talijanski odnosi i napose slika
Talijana u hrvatskoj historiografskoj i publicistikoj produkciji.
Sistematizira se i komparira pristup hrvatske literature prema
vremenu njezina nastanka te se uoava metodoloki napredak u
istraivanju i proirivanje tematskog spektra. Posebna pozornost
posveena je pojavi i odravanju odreenih stereotipa te nekih
ideolokih i nacionalnih antagonizama, uvjetovanih politikim
okolnostima i odnosima izmeu dviju zemalja u vrijeme nastanka
navedenih radova, koje uglavnom imaju vrlo malo veze s tematikom
ralambe. Moe se zakljuiti da je naslovom definirana tematika u
jednom segmentu motivirana stvarnim prouavanjem, a u drugom u
uskoj korelaciji s dnevnom politikom i ideologijom.

34

idovi u Hrvatskoj dio ugarskog ili jugoslavenskog
idovstva?

dr. sc. Ljiljana Dobrovak
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar

U drugoj polovici XIX. i poetkom XX. st. profesionalna se
historiografija u Hrvatskoj vrlo malo bavila povijeu idova u
Hrvatskoj. Tek se krajem XIX. i poetkom XX. st. pojavljuje nekoliko
lanaka koje su objavili hrvatski knjievnici, novinari i pojedinci. Isto
tako vrlo je malo idovskih autora koji su se bavili vlastitom
povijeu, s iznimkom broure (na maarskom) vukovarskog
nadrabina Julija Diamanta i radova zagrebakog rabina Gavre
Schwarza. U meuratnom razdoblju nitko se sa zanimanjem nije
previe bavio istraivanjem idovske povijesti u nas, da bi se
poetkom dvadesetih i krajem tridesetih godina XX. st. s prilozima o
povijesti idova javili Lavoslav Schick/ik i Lavoslav Glesinger.
Poslijeratno razdoblje u istraivanju povijesti idova u Hrvatskoj
stvorilo je posve novu situaciju. U idovskim opinama u Hrvatskoj
nakon Drugoga svjetskog rata vie nije bilo nikoga tko bi se zanimao
za idovsku povijest. Pedesetih godina u Beogradu je kao sredinja
institucija osnovan Jevrejski istorijski muzej s ciljem ouvanja
tragova idovske povijesti na podruju bive Jugoslavije. Iako se oko
muzeja okupio prilian broj istraivaa i pokrenuta je znaajnija
istraivaka djelatnost, nikada se nisu pojavili strunjaci iji bi jedini
ili barem glavni interes bio povijest idova. Tek su se od pedesetih
godina naovamo pojavili autori iji su se radovi izravno ili neizravno
bavili idovskim zajednicama u Hrvatskoj i Slavoniji (Slavko
Gavrilovi, Miroslava Despot-Bliss), pa i u Dalmaciji (Grga Novak,
Jorjo Tadi, Duko Kekemet, Bernard Stulli). Potkraj XX. i
poetkom XXI. st. odnos prema istraivanju povijesti idova u
Hrvatskoj umnogome se promijenio. U posljednjih nekoliko godina
objavljene su brojne knjige, lanci, katalozi izloaba, memoari,
radovi i knjige o holokaustu kao i o povijestima idovskih zajednica u
malim sredinama. U djelima objavljenim do 20-ih odnosno 30-ih
godina XX. st. idovi u Hrvatskoj promatrani su kao dio ugarskog ili
austrijskog idovstva, dok se u radovima objavljenim nakon 1945.
oni promatraju kroz prizmu jugoslavenskog idovstva. to se tie

35

maarske ili austrijske historiografije, koja se uvelike bavi
izuavanjem povijesti idova u Habsburkoj Monarhiji, ona se u
svojim radovima dotakla povijesti idova u Hrvatskoj gotovo
nezamjetno, s time da su ih obje historiografije promatrale kao dio
ugarskog idovstva. Devedesetih godina XX. st. dolazi do raspada
Jugoslavije i osamostaljenja Hrvatske, pa se idovi ponovno poinju
prouavati kroz povijest ugarskih idovskih zajednica. Sagledavajui
ovaj prikaz historiografije, postavlja se pitanje kako da se danas
idovi u hrvatskoj historiografiji promatraju kao dio ugarskog ili
jugoslavenskog idovstva?

36

Simpozij Mogersdorf i panonski prostor prvih etrdeset
godina suradnje i dijaloga povjesniara panonskoga prostora

dr. sc. Ivica ute
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Kulturnopovijesni simpozij Mogersdorf ve vie od etiri desetljea
okuplja povjesniare i druge znanstvenike na istraivanju razliitih
tema iz povijesti zajednikoga panonskog prostora. Kroz navedeno je
razdoblje ovaj simpozij odraavao tendencije u razvoju hrvatske i
drugih historiografija, ali i politike i drutvene prilike u Sloveniji,
Hrvatskoj, Maarskoj i Austriji. arolikou tema i pristupa,
kulturom dijaloga i diskusija, kao i kroz meusobna druenja i
upoznavanja znanstvenika i prostora na kojima se odravao,
simpozij je bio vie od obinoga znanstvenog skupa. Svojom
znanstvenom, ali i kulturnom dimenzijom pridonosio je razvijanju
meusobne suradnje i razumijevanja historiografija susjednih
zemalja jedne europske regije. U tom je smislu kulturnopovijesni
simpozij Mogersdorf idealan primjer i poticaj buduim
komparatistikim istraivanjima povijesti zemalja i naroda
panonskoga prostora.

37

Suvremena iskustva i rezultati suodnosa hrvatske i srbijanske
historiografije
(Dijalog povjesniara/istoriara)

dr. sc. Igor Graovac
Hrvatski institut za povijest

U vrijeme i nakon raspada druge Jugoslavije gotovo su posve
prekinute veze hrvatske s drugima historiografijama bive drave.
Ipak, i u oteanim uvjetima, povjesniari su nastavljali suraivati,
primjerice oni iz Hrvatske i Srbije na meunarodnima znanstvenim
skupovima u organizaciji njemake liberalne Zaklade Friedrich
Naumann/F. Naumann Stiftung. Takvih je Dijaloga
povjesniara/istoriara odrano deset (1998.2005.), a tiskano je i
deset knjiga/zbornika radova (2000.2008.) koji sadre gotovo sva
odrana plenarna izlaganja i priopenja s tih skupova podnesena u
radionicama o nacionalnom identitetu Hrvata i Srba, poloaju
Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj, Katolikoj i Srpskoj pravoslavnoj
crkvi u Hrvatskoj i Srbiji u XIX. i XX. st., elitama i modernizaciji,
utjecaju modernih ideologija na Kraljevinu Srba, Hrvata i
Slovenaca/Jugoslaviju, manjinama u Kraljevini Jugoslaviji (tijekom
Drugoga svjetskog rata i poslije), drugoj i/ili socijalistikoj
Jugoslaviji od 1945. do 1990. i ljudskim gubicima Hrvatske i Srbije u
XX. stoljeu. Pritom se Dijalog povjesniara/istoriara na poseban
nain ukljuio i u tako esto naglaavan meunarodni i unutarnji
projekt pomirenja (iako nije rije o pomirenju, nego o obnavljanju
povjerenja zainteresiranih strana), ali iskljuivo sa svrhom razvoja
znanstvene svijesti o drutvu te irenja povijesnih i drugih znanja
koja pripomau unutarnjemu pomirenju i pomirenju s drugima.
Nije, dakle, rije o politikom pomirenju, nego o pomirenju s
vlastitom prolou i/ili vlastitim prolostima.


38


39

Diskusijski panel
Historiografija, politika i mediji povijesni
mitovi i stereotipi

Moderator: dr. sc. Zdenko Radeli

Sudionici okruglog stola nastojat e osvijetliti odnos
historiografije i medija na temelju svoga iskustva kao
povjesniara koji su povremeno ili stalno angairani u
medijima. Postoje dva meusobno suprotstavljena pristupa.
Jedni smatraju da popularizacija znanosti mora rezultirati i
svojevrsnom svjetonazorskom poukom, napose mladih
generacija, dok drugi tumae prole dogaaje nastojei se
osobno distancirati od prolosti i zatomiti svoja ideoloka i
politika opredjeljenja. Ne postoje stroge granice meu
navedenim pristupima, ali se kod prvih shvaanje da je povijest
uiteljica ivota moe svesti na to da navedena uiteljica
predaje svojim uenicima upravo u skladu sa svojim
svjetonazorom ili ak politikim ciljevima, dok pristae drugog
pristupa ponekad naivno vjeruju da se prolost moe istraivati
s objektivnou i distancom prema predmetu istraivanja kao
to to rade prirodoslovne i tehnike znanosti. U nemogunosti
strogog razgranienja izmeu dva tako razliita pristupa ostaje
tek upozorenje da sljedbenici prvoga pristupa u popularizaciji
znanosti ne zavre u izravnim krivotvorinama u cilju svojih
politikih probitaka, a da sljedbenici drugog ne postanu
potpuno ravnoduni prema svemu prolom bez obzira na to
koje je posljedice ta prolost ostavila u sadanjosti.

40

Mjesto prolosti u konstrukciji suvremenog politikog
spektakla i profesionalna historiografija

dr. sc. Mladen Ani
Odjel za povijest, Sveuilite u Zadru

Autor polazi od postavki Murraya Edelmana prema kojima
suvremeno drutvo producira i odrava politiko polje kao svojevrsni
masovni potroaki spektakl. Oslanjajui se uglavnom na ve
istraene sluajeve (nazivi ulica, uporaba povijesnih simbola, Dan
Hrvatske ratne mornarice, zbivanja iz Drugoga svjetskog rata,
dogovor Tuman Miloevi u Karaorevu itd.), autor razmatra
putove i naine na koje se prolost koristi i ugrauje u suvremeni
politiki spektakl u Hrvatskoj. Pritom pozornost podjednako obraa
kako na politiku javnost i profesionalne politiare tako i na
profesionalne povjesniare koji nerijetko imaju ne samo jasno
iskazana partikularna politika stajalita, nego i odreene politike
ambicije. U zakljuku autor upozorava kako narav suvremenoga
drutva neizbjeno dovodi do toga da je profesionalni povjesniar
konzument politikoga spektakla te je stoga nemogue oekivati da
to ostane bez utjecaja na njegov rad. U takvim okolnostima jedini
korektiv ostaje javna rasprava unutar parametara koje odreuje
profesionalna etika, kroz koju se moe i mora to vie osvijestiti
utjecaj suvremenoga politikog spektakla na rad profesionalnoga
povjesniara.

41

Osnivaki mit. Uloga povijesti u konstituciji Republike
Hrvatske

dr. sc. Tihomir Cipek
Fakultet politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu

Polazi se od teza da je za oblikovanje politike zajednice vana
suglasnost oko kljunih povijesnih dogaaja. Njihovo je tumaenje
integrirano u kolektivni identitet politike zajednice, a njezini
lanovi ovaj dio povijesti prepoznaju kao vanu znaajku njezina
identiteta koji mogu prihvatiti iz dobrih moralnih razloga. Tako
konstituirano politiko sjeanje tvori osnivaki mit politike
zajednice bez kojeg nema stabilnog kolektivnog identiteta i
oblikovanja politike zajednice. Radi se o onom dijelu prolosti koji
je usidren u dubokom polju politike. Na temelju analize odnosa
izmeu historiografije i kulture sjeanja te politikog djelovanja
glavnih hrvatskih politikih institucija branit e se teza da
Domovinski rat predstavlja onaj dio hrvatske povijesti oko kojeg je
postignut konsenzus i stoga ini temeljnu vrijednost hrvatske
politike zajednice. Radi se o osnivakom mitu koji omoguuje
politikoj zajednici da uspostavi demokratski politiki poredak.


42

Suvremena hrvatska povijest, povijesni mitovi i stereotipi
odraz u hrvatskoj javnosti

dr. sc. Mario Jareb
Hrvatski institut za povijest

Istraivai tema iz suvremene hrvatske povijesti suoavaju se u
svojemu radu s brojnim tekoama koje im gotovo svakodnevno
stvara postojanje brojnih mitova i stereotipa o povijesnim pojavama.
Posebice treba istaknuti mitove i stereotipe povezane s dogaajima,
osobama i procesima iz Drugoga svjetskog rata. Vie je od dojma da
su esto mitovi i stereotipi u javnosti prisutniji od rezultata ozbiljnih
historiografskih istraivanja. To i nije neobino kada se uzme u obzir
da posvemanja komercijalizacija medija namee isticanje
intrigantnih i trivijalnih stvari koje mogu biti zanimljive irokom
krugu itatelja, nasuprot dosadnim rezultatima znanstvenih
istraivanja koja se ne uklapaju u sadraje kao to su razvratni ivot
estradnih i drugih zvijezda i zvjezdica.



43

Mediji i injenice interpretacija dogaaja iz Domovinskoga
rata

dr. sc. Ante Nazor
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata

Mnogi dogaaji iz Domovinskoga rata u medijima nisu tono
prikazani. Navest u tri primjera, odnosno tri historiografska
problema o kojima se mnogo govorilo u hrvatskim medijima: pitanje
prvoga poginulog hrvatskog branitelja, pitanje jesu li Srbi izbaeni iz
novoga hrvatskog Ustava i pitanje tzv. topnikih dnevnika u
oslobodilakoj operaciji Oluja. Naime, usporedba podataka koji su
o toj historiografskoj problematici navedeni u medijima (u tisku ili u
televizijskim i radijskim nastupima) s podacima iz povijesnih izvora
upuuje na zakljuak da namjera pojedinih novinara, pa i kolega
povjesniara, koji su pisali ili govorili o tim dogaajima nije bila
objektivno prenijeti informaciju ili znanstveno prikazati spomenute
dogaaje, nego senzacionalistiki pristup problemu, ali i nastojanje
da se javnosti plasira pogrena informacija, u cilju pogrenoga
oblikovanja javnoga miljenja, kao i nametanja odgovornosti/krivnje
Hrvatima ili hrvatskoj politici za odreene dogaaje.



44

Novinstvo u slubi historiografije

Zvonimir Despot, prof.
Veernji list

Hrvatski mediji najbolji su dokaz kako se u nas jo uvijek u javnom
govoru upotrebljavaju stereotipi koji su naslijeeni iz jugoslavenske
historiografije. injenica je da hrvatska historiografija mora nanovo
valorizirati svu povijest Drugoga svjetskog rata, kao i komunistike
Jugoslavije, budui da je ta povijest do 1990. bila vie ideoloki
obojena nego to je esto bila injenino utemeljena. No pojedini
povjesniari, potpomognuti svojim politikim zatitnicima, u medije
i dalje guraju poglede i tvrdnje koji su dio nekadanjeg
jugoslavenskog diskursa, a nikako ne odgovaraju stvarnim
injenicama. Problem hrvatskih medija najvie je u tome to ima sve
manje specijaliziranih novinara za pojedina podruja, pa tako i za
povijest, i mahom su svi novinari ope prakse. Tako se u praksi
esto suoavamo s potpunom neinformiranou, predrasudama,
naslijeenim stereotipima, ali i s pristranou, neobjektivnou,
posebice kod pojedinaca koji su bili dio sustava komunistike
Jugoslavije.



45

Interes javnih medija za teme iz povijesti u retrospektivi zadnja
dva desetljea

Tihomir Pono, prof.
Novi list

Historiografija i povijest atraktivne su i manipulativne medijske
teme. Dovoljno je pogledati odnos medija prema povijesti i
historiografiji u tri sluaja u posljednjih neto vie od dvadeset
godina. Neposredno prije uruavanja socijalizma povijest je zadobila
veliku vanost u konanom delegitimiranju sustava, a interes za
povijesne teme u medijima bio je znatan. U to je doba feljtoniziran
dnevnik Alojzija Stepinca, a mediji poinju pisati o Bleiburgu i
Jazovki kao traumatskim, preuenim mjestima povijesti. Prije
desetak godina, nakon smrti predsjednika Franje Tumana i poraza
HDZ-a na izborima, medijski je postala iznimno atraktivna iva
povijest, odnosno transkripti iz Ureda predsjednika Tumana.
Nedavno, poetkom ove godine, povijest ona koja se tie
komunistikih zloina poinjenih u neposrednom porau ponovo
je postala medijski atraktivna. No, svakome je bilo jasno da se
reaktualizacijom te teme u javnosti nita nee rijeiti, nego da se
tema pokree iz dnevno-politikih razloga.